Novo restruktuiranje i prelazak na divizijsku organizaciju rada započeo je 1.listopada i očekivali smo da će novi ustroj sa sobom donijeti i niz problema koji su se trebali otklanjati u hodu. Sada, nakon gotovo četiri mjeseca od početka provedbe jasno je da su problemi veći od očekivanog. HSP zauzima odlučan stav da se u rješavanje nagomilanih poteškoća treba hitno krenuti, jer zbog loše provedbe trpe i radnici i poslovanje Hrvatske pošte. Jedan od ključnih uzroka takvome stanju je izgleda određeno samozadovoljstvo i poluinformiranost koje vlada u vertikali upravljanja. Naime, u višim strukturama odraz stanja izgleda sasvim dobro, jer se slika stvara na temelju provizornih i neistinitih izvješća s nižih razina upravljanja. Izvršne se direktore izvješćuje onako kako oni žele čuti! Razlog za to je po svemu sudeći vrlo prozaičan – zadane poslove (administacija, samo administracija i opet administacija) valja obaviti onako kako se to očekuje. Zatreba li, za popunjavanje silnih tablica angažira se bliža i dalja rodbina, važno je da su nadređeni zadovolj(e)ni. Poslodavac jest pokrenuo nužne promjene, al' promjene koje su same sebi svrha nikome ništa dobra donijeti neće. 
Neraščišćeni se problemi talože u svim divizijama i tako se iz dana u dan stvara sve lošija klima i radno okružje. Nepobitno je da su novopostavljeni voditelji područja preopterećeni i da se, bez osiguranih alata i uvjeta za rad, snalaze kako znaju i mogu.  Nejasna je  provedba njihovog ocjenjivanje  kad ne postoje transparentni kriteriji za vrednovanje njihovog rada. Broj popunjenih ispraznih tablica i fiktivnih izvješća sigurno nisu kriteriji uspješnosti. Funkcija i svrha voditelja, te ˝kralježnice sustava˝, svela se u najvećoj mjeri, nažalost, na obična piskarala. Popunjavanje tablica kojima broja ni svrhe nema, planiranje planova koji nikamo ne vode - još manje ičemu služe, čitanje višekratno ponavljanih okružnica, … O operativnosti koja postoji tek u tragovima, nekom ćemo drugom zgodom.
Sadašnja praksa pokazuje da je na terenu divizijski ustroj isključio bilo kakvu koordinaciju između divizija pa se one ponašaju kao rogovi u vreći! Ukidanje depoa dovodi do prave nestašice! Ponestaje i nedostaje tiskanica i obrazaca, općih uplatnica, cigareta… Do sve većeg, opravdanog nezadovoljstva, dovodi smanjenje radnika u stalnim postavama čimje se očigledno dokida načelo usmjerenosti prema korisniku jer nategnute osnovne postave to onemogućavaju!  Univerzalnih šaltera uglavnom nema, (kad će ne zna se!) pa radnici koriste pauzu kako znaju i umiju, najčešće nepropisno! Niz je starih nerješenih problema, a novi naviru i gomilaju se, čineći opće stanje u HP-u sve težim gdje se konfuzija u pojedinim fazama restruktuiranja prelama preko radničkih leđa. Miljama smo daleko od želja o boljoj organizacijskoj klimi kakva je planirana i zapisana u Strateškom planu.