Gornji tekst o sastanku zajedničkog tijela za tumačenje kolektivnog ugovora poticaj je da još jednom (ne znamo po koji put) skrenemo pažnju na „problem“ radnika koji nisu članovi sindikata. Naravno da nam je glede naše sindikalne pozicije drago kad su radnici Hrvatske pošte naši članovi, nešto manje drago kad su članovi drugih sindikata (što je razumljivo), ali nas (i sve sindikalno organizirane radnike ) ljuti iracionalna ideja vodilja i sebična, neosvještena, nedruštvene i asocijalna pozicija onih radnika koji ne žele biti članovi niti jednog sindikata.
Ne ulazeći u motive i razloge nečijeg neučlanjenja u sindikat, redovito smo svjedoci da kad se isti ti kojima ˝sindikat nije potreban˝ nađu u problemu bilo koje vrste, uporno nazivaju, kume i mole za pomoć i potporu. Nerijetko su ti solisti i samodovoljne veličine spremni učlaniti se u sindikat, pa ako treba u više njih, po potrebi i retroaktivno. Licimjerno? Itekako!
Samo naivni mogu misliti da su im prava koja sada imaju s neba pala i da bi Poslodavac (kakav god bio) bio tako velikodušan i sve im poslužio na pladnju. Samo osvješteni radnici organizirani u jaki sindikat mogu biti garant dobrih pregovaračkih pozicija kod donošenja svih kolektivnih ugovora pa tako i onog  za kojeg se uskoro treba izboriti.