sindikat

ARHIVA VIJESTI


14. kolovoza 2020.

Nakon pet dana pregovora EU lideri postigli dogovor, Hrvatskoj idu 22 milijarde eura

MARATONSKI SUMMIT
Ukupno je dogovor o paketu pomoći i proračunu EU težak čak 1,83 bilijuna eura (1830 milijardi eura)

Autor: Jutarnji.hr, Hina - Nakon pet dana maratonskih pregovora, usporedivima čak i s onim iz Nice 2000. godine, lideri zemalja članica Europske unije, okupljeni u Europskom vijeću pod vodstvom Charlesa Michela, konačno su postigli dogovor oko instrumenta pomoći Next Generation EU i višegodišnjeg financijskog okvira, to jest proračuna EU za narednih 7 godina. Ukupno je dogovoreni paket težak čak 1,824 bilijuna eura (1824 milijarde eura). Od toga na instrument pomoći otpada 750 milijardi eura, a na sedmogodišnji proračun EU 1074,3 milijarde eura.

- Uspjeli smo. Vjerujem da će ovaj dogovor biti promatran kao ključni trenutak na europskom putovanju, ali će nas također uvesti u budućnost. Ovaj sporazum šalje konkretan signal da je Europa snaga za akciju - kazao je Charles Michel na konferenciji za novinare.

- Ne radi se samo o puno novca, već o radnicima i obiteljima, njihovim radnim mjestima, zdravlju i njihovoj dobrobiti. Vjerujem da će se na ovaj sporazum gledati kao na ključni trenutak europskog putovanja, ali će nas također lansirati u budućnost - istaknuo je Michel.

- Veličanstveno je vidjeti da smo uspjeli. Učinili smo golemi korak i zacrtali budućnost Europske unije, kazala je predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyennakon gotovo 100 sati pregovaranja.

Oko paketa pomoći državama članicama pogođenima koronakrizomsu se najviše lomila koplja. Nakon mnogo kompromisa on je prihvaćen u Europskom vijeću tako da 390 milijardi eura bude u obliku bespovratne pomoći, a 360 milijardi u obliku povoljnih zajmova. Originalani omjer, prema prijedlogu Angele Merkel i Emmanuela Macrona, bio je 500 milijardi eura bespovratne pomoći i 250 milijardi zajmova, ali na njega nije pristala skupina četiri "štedljive članice" - Austrije, Nizozemske, Švedske i Danske.

Konačno, Hrvatskoj će iz fonda oporavka i sedmogodišnjeg proračuna na raspolaganju biti 22 milijarde eura, što je jutros na svojem Twitter profilu istaknuo i premijer Andrej Plenković.

Premijer je kasnije pred novinarima u Bruxellesu objasnio da od tih 22 milijarde eura, 9,4 milijardi otpada na sredstva iz instrumenta EU iduće generacije, a 12,6 na višegodišnji financijski okvir.

Poticanje zelenog oporavka u EU-u: EU ulaže više od 2 milijarde eura u 140 važnih projekata u području prometa radi pokretanja gospodarstva

Priopćenje za tisak

EU podupire gospodarski oporavak u svim državama članicama ulaganjem gotovo 2,2 milijarde eura u 140 važnih projekata u području prometa. Tim će se projektima pomoći u izgradnji prometnih veza koje nedostaju, poduprijeti održivi promet te stvoriti radna mjesta. Financirat će se putem Instrumenta za povezivanje Europe (CEF), EU-ova programa bespovratnih sredstava za potporu prometnoj infrastrukturi. Tim će sredstvima EU ostvariti svoje klimatske ciljeve iz europskog zelenog plana. Velik naglasak stavlja se na projekte unaprjeđenja željeznice, uključujući prekogranične veze i veze s lukama i zračnim lukama. Prijevoz unutarnjim plovnim putovima potiče se povećanjem kapaciteta i boljim multimodalnim vezama s cestovnim i željezničkim mrežama. U pomorskom sektoru prednost se daje projektima pomorskog prometa na kratkim udaljenostima koji se baziraju na alternativnim gorivima i napajanju električnom energijom u lukama kako bi se smanjile emisije iz brodova u pristaništu.

Povjerenica za promet Adina Vălean izjavila je: Doprinos EU-a od 2,2 milijarde eura toj ključnoj prometnoj infrastrukturi potaknut će oporavak te bi trebao generirati 5 milijardi eura ulaganja. Projekti u koje ulažemo obuhvaćaju, među ostalim, prijevoz unutarnjim plovnim putovima, multimodalne veze, alternativna goriva i veliku željezničku infrastrukturu. Instrument za povezivanje Europe jedan je od naših ključnih instrumenata za izgradnju snažnog prometnog sustava otpornog na krizu, koji je neophodan sada i u budućnosti.

EU će dodijeliti ukupno 1,6milijardieura za projekte u području željezničke infrastrukture uzduž osnovne transeuropske prometne mreže (TEN-T) (55 projekata). Među tim su projektima i projekt Rail Baltica za uključivanje baltičkih država u europsku željezničku mrežu te prekogranična dionica željezničke pruge između Dresdena (Njemačka) i Praga (Češka).

Gotovo 142milijuna eura uložit će se u prelazak na zelenija goriva u prometu (19 projekata). Mnogi projekti uključuju konverziju brodova kako bi mogli voziti na ukapljeni prirodni plin te ugradnju odgovarajuće infrastrukture u lukama.

Infrastruktura za alternativna goriva u cestovnom prometu uvest će se postavljanjem 17275 mjesta za punjenje diljem cestovne mreže i uvođenjem 355 novih autobusa.

U okviru Europskog sustava za upravljanje željezničkim prometom (ERTMS) devet projekata olakšat će prometovanje vlakova i pridonijeti interoperabilnom željezničkom sustavu u EU-u. Modernizacijom lokomotiva i željezničkih pruga u skladu s Europskim sustavom upravljanja i nadzora vlakova povećat će se sigurnost, skratiti vrijeme putovanja i optimizirati korištenje pruga. Za tih devet projekata izdvojit će se više od 49,8 milijuna eura.

Kontekst

Projekti su odabrani za financiranje putem dvaju konkurentnih poziva na podnošenje prijedloga iz listopada 2019. (redoviti poziv za promet u okviru CEF-a) i studenoga 2019. (poziv za mješovito financiranje za promet u okviru CEF-a). EU daje financijski doprinos u obliku bespovratnih sredstava, s različitim stopama sufinanciranja, ovisno o vrsti projekta. Za 10 projekata odabranih u okviru mehanizma mješovitog financiranja potpora EU-a kombinirat će se s dodatnim financiranjem banaka (putem zajma, duga, vlasničkog kapitala ili bilo kojeg drugog povratnog oblika potpore).

U okviru programa CEF-a, iz proračuna EU-a za razdoblje 2014. – 2020. dostupno je 23,2 milijarde eura za sufinanciranje projekata transeuropske prometne mreže (TEN-T) u državama članicama. Od 2014., prve programske godine CEF-a, objavljeno je šest poziva na podnošenje projektnih prijedloga (jedan godišnje). CEF je dosad potpomogao 794 projekta u prometnom sektoru, u vrijednosti od ukupno 21,1 milijardu eura.

Sljedeći koraci

Nakon što države članice odobre odabrane projekte iz oba poziva, Komisija će narednih dana donijeti formalne odluke o financiranju. Izvršna agencija Komisije za inovacije i mreže (INEA) potpisat će sporazume o dodjeli bespovratnih sredstava s korisnicima projekta najkasnije do siječnja 2021.

Koronavirus: Europska komisija poziva na djelovanje u zaštiti sezonskih radnika

Priopćenje za tisak

Europska komisija je 16. srpnja predstavila smjernice za zaštitu sezonskih radnika u EU-u u kontekstu pandemije koronavirusa. One služe kao orijentir nacionalnim tijelima, inspektoratima rada i socijalnim partnerima da zajamče prava, zdravlje i sigurnost sezonskih radnika te da se pobrinu za to da sezonski radnici budu upoznati sa svojim pravima. Prekogranični sezonski radnici imaju mnoga prava, no s obzirom na privremenu prirodu posla izloženiji su riziku nesigurnih radnih i životnih uvjeta. Ti su uvjeti uslijed pandemije koronavirusa postali vidljiviji, a u nekim su se slučajevima i pogoršali te mogu povećati rizik stvaranja žarišta zaraze COVID-om 19. Nicolas Schmit, povjerenik za zapošljavanje i socijalna prava, izjavio je: Svake godine stotine tisuća sezonskih radnika pomažu u iznimno važnim sektorima gospodarstva EU-a kao što su sektor hrane i poljoprivredni sektor. Pandemija koronavirusa ukazala je na problematične životne i radne uvjete s kojima se ti radnici suočavaju i na tome moramo poraditi. Naše su smjernice podsjetnik državama članicama i poduzećima da moraju ispunjavati svoju dužnost u zaštiti ključnih, ali ranjivih, radnika.

Komisija prati pravilnu primjenu pravila Unije u vezi sa sezonskim radnicima u EU-u, a nacionalna su tijela odgovorna za samu primjenu. Stoga su hitno potrebne odgovarajuće mjere.

Smjernicama su obuhvaćeni mnogi aspekti:

- pravo sezonskih radnika da rade u državi članici EU-a neovisno o tome jesu li građani EU-a ili dolaze iz trećih zemalja
- odgovarajući životni i radni uvjeti, uključujući ograničavanje fizičkog kontakta i odgovarajuće higijenske mjere
- jasno informiranje radnika o njihovim pravima
- neprijavljeni rad
- socijalna sigurnost.

Djelovanje na nacionalnoj razini

U smjernicama se nacionalna tijela i socijalni partneri pozivaju da preuzmu aktivniju ulogu u osiguravanju pravilne primjene i provedbe pravila. Navedene su konkretne preporuke i prijedlozi aktivnosti koje treba poduzeti na nacionalnoj razini ili na razini EU-a, primjerice:

- države članice pozivaju se da poduzmu sve potrebne mjere kako bi osigurale pristojne radne i životne uvjete za sve sezonske radnike
- države članice pozivaju se da podignu svijest o zahtjevima u pogledu sigurnosti i zdravlja na radu koji se odnose na sezonske radnike te time pomognu poslodavcima u provedbi relevantnih pravnih zahtjeva i radnicima daju jasne informacije na jeziku koji razumiju
- države članice pozivaju se da manjim poduzećima pruže praktične smjernice
- države članice pozivaju se da pojačaju inspekcije na terenu kako bi se osigurala pravilna primjena pravila o sigurnosti i zdravlju na radu za sezonske radnike.

Komisija će nastaviti surađivati s državama članicama, socijalnim partnerima, Europskom agencijom za sigurnost i zdravlje na radu (EU-OSHA) i Europskim nadzornim tijelom za rad (ELA) na tom važnom pitanju.

Djelovanje EU-a

Komisija planira niz mjera za jačanje zaštite prava sezonskih radnika, uključujući:

- studiju u kojoj će se prikupiti podaci o sezonskom radu unutar EU-a i utvrđuju glavne poteškoće, među ostalim u vezi s podizvođenjem
- studiju o visokorizičnim zanimanjima, koja uključuju sezonske radnike, a koju će provesti EU-OSHA u bliskoj suradnji s Odborom viših inspektora rada
- kampanju podizanja svijesti usmjerenu na sektore izloženije sezonskom radu, koju će koordinirati ELA
- saslušanje s europskim socijalnim partnerima na temu sezonskih radnika
- komparativnu analizu u nekoliko država članica koju će provesti mreža pravnih stručnjaka za slobodno kretanje i koordinaciju socijalne sigurnosti (MoveS)
- potporu državama članicama putem Europske platforme za rješavanje neprijavljenog rada i kampanje #EU4FairWork radi povećanja informiranosti o pravima i obvezama među radnicima i poslodavcima.

Kontekst

Smjernicama koje su danas predstavljene ponovno se ističu prava sezonskih radnika bez obzira na to jesu li građani EU-a ili državljani trećih zemalja, uključujući one koji redovito rade u inozemstvu na vlastitu inicijativu ili su upućeni primjerice preko poduzeća za privremeno zapošljavanje i agencija za zapošljavanje.

Nužno je da sezonski radnici i njihovi poslodavci imaju sve potrebne informacije o zaštiti koju uživaju i obvezama koje moraju ispuniti.

Više od 17,6 milijuna građana EU-a živi ili radi u državi članici čiji nisu državljani. Određeni sektori europskoga gospodarstva, posebice poljoprivredno-prehrambeni i turistički sektor, ovise o potpori sezonskih radnika iz zemalja EU-a i trećih zemalja u određenim razdobljima u godini. Komisija procjenjuje da se godišnji prosjek aktivnih sezonskih radnika u EU-u kreće između nekoliko stotina tisuća i milijun.

Komisija prati pravilnu primjenu pravila Unije i nacionalnih zakona u vezi sa sezonskim radnicima u EU-u, a nacionalna su tijela odgovorna za njihovu pravilnu primjenu. Kako bi se zaštitili sezonski radnici, države članice pozivaju se da pojačaju provedbu postojećeg prava EU-a i nacionalnog prava te da pojačaju inspekcije na terenu u tom pogledu, među ostalim uz potporu Europskog nadzornog tijela za rad (ELA).

Ove smjernice dopunjuju Smjernice o ostvarivanju slobodnog kretanja radnika tijekom pandemije bolesti COVID-19, objavljene 30. ožujka 2020., i odgovor su na poziv Europskog parlamenta iz Rezolucije od 19.lipnja 2020. o zaštiti prekograničnih i sezonskih radnika.


23. srpnja 2020.

Ako su obavezne, maske za lice trebaju biti i dostupne

KORONAVIRUS

(Ombudsman.hr) - Prema odluci Stožera civilne zaštite, korištenje javnog prometa dozvoljeno je samo putnicima s maskom na licu, a ako je u vozilu netko tko ju ne koristi, vozač ne smije krenuti. Ista mjera proširena je, između ostaloga, na stranke koje odlaze u ustanove i institucije te na kupce u prodavaonicama, a cilj joj je utjecati na sprečavanje širenja koronavirusa, zbog čega ju je iznimno važno poštivati.

No, ova mjera mogla bi značajno otežati ili onemogućiti pristup javnim uslugama svima koji si masku ne mogu priuštiti. Zato bi bilo potrebno da same ustanove i institucije ponude masku strankama u toj situaciji, kao i da ih jedinice lokalne samouprave osiguraju socijalno ugroženim građanima sa svog područja. Naime, ako su obavezne, maske bi građanima trebale biti i dostupne kako ne bi predstavljale prepreku u ostvarivanju temeljnih ljudskih prava, pogotovo najsiromašnijima – mnogi jedino pomoću javnog prometa mogu doći do svojih liječnika, socijalnih radnika ili drugih pružatelja javnih usluga, a brojni nemaju koga zamoliti da im ode u nabavku osnovnih namirnica.

Iako to nije bio slučaj od početka provođenja ove mjere u lipnju, pozitivno je što su od obaveze korištenja maski od sredine srpnja izuzete pojedine skupine građana, među kojima i oni s teškoćama disanja uslijed kroničnih bolesti, koji od svog obiteljskog liječnika pribave potvrdu da ne moraju nositi masku. Naime, pritužitelji su nam isticali kako osobama u toj situaciji nošenje maski može čak i uzrokovati kontraindikacije, posebice u ljetnom razdoblju visokih temperatura, zbog čega im liječnici preporučuju da ih ne nose. Slični izuzeci uvedeni su i u drugim zemljama, pa maske u javnom prometu ne moraju nositi osobe s određenim zdravstvenim poteškoćama u, primjerice, Engleskoj, Irskoj ili Španjolskoj.

Korištenje maski u javnom prometu i drugim prostorima korisno je za sprečavanje širenja zaraze koronavirusom, o čemu govori Europski centar za sprečavanje i kontrolu bolesti, stoga je važno ponašati se odgovorno i pridržavati se mjera koje donosi Stožer civilne zaštite. No, pri njihovom planiranju i provedbi potrebno je odgovoriti na specifične potrebe određenih skupina građana, kao što je u slučaju obveze korištenja maski učinjeno za sve koji ju iz zdravstvenih razloga ne mogu koristiti.

Pravedno i jednostavno oporezivanje: Komisija predlaže novi paket mjera koje će pridonijeti oporavku i rastu Europe

Priopćenje za tisak

Europska komisija danas je donijela ambiciozan novi porezni paket kako bi se osiguralo da porezna politika Unije podupire gospodarski oporavak i dugoročni rast Europe. Paket se temelji na dva stupa: pravednost i jednostavnost. Pravedno oporezivanje i dalje je glavni prioritet Europske komisije kao sredstvo za zaštitu javnih prihoda koje će kratkoročno imati važnu ulogu za gospodarski oporavak, a dugoročno za prosperitet Unije.

Današnjim se paketom nastoji povećati porezna pravednost jačanjem borbe protiv zlouporabe poreznog sustava i nepoštene porezne konkurencije te povećanjem porezne transparentnosti. Paketom se i pojednostavnjuju porezna pravila i postupci kako bi se poboljšalo okruženje za poduzeća u cijeloj Uniji. To uključuje uklanjanje poreznih prepreka i administrativnih opterećenja za porezne obveznike u mnogim sektorima kako bi poduzeća lakše napredovala i rasla na jedinstvenom tržištu.

Današnji porezni paket sastoji se od tri zasebne, ali povezane inicijative:

Današnji Paket prvi je dio sveobuhvatnog i ambicioznog poreznog programa Unije za naredne godine. Komisija će raditi i na novom pristupu oporezivanju poduzeća za 21. stoljeće kako bi se riješili izazovi digitalnog gospodarstva i osiguralo da sva multinacionalna poduzeća pošteno plate svoj dio. U kontekstu zelenog plana Komisija će iznijeti prijedloge kako bi se osiguralo da se oporezivanjem podupire Unijin cilj postizanja klimatske neutralnosti do 2050. Tim višedimenzionalnim pristupom reformiranja oporezivanja u Uniji nastoji se oporezivanje učiniti pravednijim, zelenijim i prikladnim za moderno gospodarstvo, čime se pridonosi dugoročnom, održivom i uključivom rastu.

Izvršni potpredsjednik Komisije zadužen za gospodarstvo u interesu građana Valdis Dombrovskis, izjavio je: Sada više nego ikad prije državama članicama potrebni su sigurni porezni prihodi kako bi mogle ulagali u ljude i poduzeća kojima je to najpotrebnije. Istovremeno moramo ukloniti porezne prepreke te poduzećima iz Unije olakšati inovacije, ulaganja i rast. Današnji porezni paket korak je u pravom smjeru koji će pridonijeti da oporezivanje postane pravednije, prilagođenije korisnicima i našem digitalnom svijetu.

Povjerenik za gospodarstvo Paolo Gentiloni izjavio je: Pravedno oporezivanje odskočna je daska koja će našem gospodarstvu pomoći da se oporavi od krize. Kada je riječ o plaćanju poreza, moramo olakšati život poštenim građanima i poduzećima, a otežati ga prevarantima i utajivačima poreza. Tim će se prijedlozima državama članicama pomoći da osiguraju prihode koji su im potrebni za ulaganja u ljude i infrastrukturu, te će se istodobno stvoriti bolje porezno okruženja za građane i poduzeća u cijeloj Europi.

Državne potpore: Komisija preporučuje nedodjeljivanje financijske potpore poduzećima povezanim s poreznim oazama

Priopćenje Europske komisije

Europska komisija je danas preporučila državama članicama da ne dodjeljuju financijsku potporu poduzećima koja su povezana sa zemljama uvrštenima na EU-ov popis nekooperativnih poreznih jurisdikcija. Restrikcije bi se trebale primjenjivati i na poduzeća koja su osuđivana zbog teških financijskih kaznenih djela uključujući, među ostalim, financijske prijevare, korupciju te neplaćanje poreza i socijalnih doprinosa. Cilj je današnjih preporuka pružiti državama članicama smjernice o tome kako utvrditi uvjete za financijsku potporu kojima se sprječava zloupotreba javnih sredstava i jačaju zaštitne mjere protiv zloupotrebe poreznog sustava u cijelom EU-u, u skladu sa zakonodavstvom EU-a. Koordinacijom ograničenjâ financijske potpore države članice bi također spriječile neusklađenosti i poremećaje unutar jedinstvenog tržišta.

Izvršna potpredsjednica nadležna za politiku tržišnog natjecanja Margrethe Vestager izjavila je: Nalazimo se u nezapamćenoj situaciji u kojoj se poduzećima u kontekstu pandemije koronavirusa dodjeljuju iznimne količine državne potpore. Osobito u tom kontekstu nije prihvatljivo da se javna potpora dodjeljuje poduzećima koja izbjegavaju plaćanje poreza s pomoću poreznih oaza. To bi bila zloupotreba nacionalnih proračuna i proračuna EU-a na štetu poreznih obveznika i sustavâ socijalne sigurnosti. Želimo to spriječiti u suradnji s državama članicama.

Povjerenik za gospodarstvo Paolo Gentiloni izjavio je: Pravednost i solidarnost okosnica su EU-ovih mjera oporavka. Svi smo zajedno u ovoj krizi i svatko mora pošteno platiti svoj udio u porezima kako bismo mogli poduprijeti zajedničke napore za oporavak, a ne ih ugrožavati. Oni koji namjerno zaobilaze porezna pravila ili sudjeluju u kriminalnim aktivnostima ne bi smjeli izvlačiti koristi iz sustavâ koje pokušavaju zaobići. Moramo zaštititi svoja javna sredstva kako bismo njima mogli istinski podupirati poštene porezne obveznike diljem EU-a.

Na državama je članicama da odluče žele li dodijeliti financijsku potporu i da osmisle mjere u skladu s pravilima EU-a, uključujući pravila o državnim potporama, i svojim političkim prioritetima. Pandemija koronavirusa iziskuje nezapamćene napore, i na nacionalnoj razini i na razini EU-a, u cilju podupiranja gospodarstava država članica i olakšavanja njihovog oporavka. To uključuje znatnu financijsku potporu radi osiguravanja likvidnosti i kapitala za poduzeća, očuvanja radnih mjesta i lanaca opskrbe te olakšavanja istraživanja i razvoja. U tom kontekstu nekoliko država članica izrazilo je spremnost da donesu pravila kojima bi se pristup takvoj potpori ograničio za poduzeća koja izbjegavaju plaćanje poreza s pomoću poreznih oaza ili su osuđivana zbog financijskih kaznenih djela te su od Komisije zatražile smjernice o tome kako najbolje pristupiti tom problemu.

Današnja preporuka ima za cilj pružiti državama članicama predložak, u skladu sa zakonodavstvom EU-a, o tome kako spriječiti korištenje javne potpore u sustavima poreznih prijevara, izbjegavanja plaćanja poreza ili pranja novca te za financiranje terorizma. Konkretno, poduzećima koja su povezana s jurisdikcijama uvrštenima na EU-ov popis nekooperativnih poreznih jurisdikcija (npr. poduzećima koja su u porezne svrhe rezidenti u takvim jurisdikcijama) ne bi trebalo dodijeliti javnu potporu. Ako države članice odluče uvesti takve odredbe u svoje nacionalno zakonodavstvo, Komisija predlaže niz uvjeta o kojima bi trebala ovisiti dodjela financijske potpore. EU-ov popis nekooperativnih poreznih jurisdikcija najbolja je osnova za primjenu takvih ograničenja jer će državama članicama omogućiti da postupaju dosljedno i izbjegnu pojedinačne mjere kojima bi se moglo kršiti pravo EU-a. Upotrebom tog popisa za provedbu ograničenja postići će se i veća jasnoća i sigurnost za poduzeća.

Istovremeno, Komisija je spremna s državama članicama raspraviti njihove konkretne planove radi osiguravanja da dodjela državne potpore, osobito u obliku dokapitalizacija, bude ograničena na poduzeća koja pošteno plaćaju svoj udio u porezima.

U cilju zaštite poštenih poreznih obveznika Komisija preporučuje i iznimke od tih ograničenja, koje treba primjenjivati uz stroge uvjete. Poduzećima bi financijska potpora trebala biti dostupna čak i ako su povezana s jurisdikcijama s EU-ova popisa nekooperativnih poreznih jurisdikcija, ali pod određenim uvjetima. To bi mogao biti slučaj, na primjer, ako poduzeće može dokazati da je platilo adekvatan porez u predmetnoj državi članici u određenom vremenskom razdoblju (npr. posljednje tri godine) ili ako ima stvarnu gospodarsku prisutnost u zemlji uvrštenoj na taj popis. Državama članicama savjetuje se da uvedu odgovarajuće sankcije u cilju odvraćanja podnositelja zahtjeva od davanja lažnih ili netočnih informacija.

Države članice bi se osim toga trebale dogovoriti o razboritim zahtjevima koje poduzeća trebaju ispuniti kako bi dokazala da nisu povezana s jurisdikcijama s EU-ova popisa nekooperativnih poreznih jurisdikcija. U preporukama su navedena načela koja bi državama članicama trebala pomoći u tom pogledu.

Konačno, u skladu s načelima EU-a za dobro upravljanje, države članice bi trebale informirati Komisiju o mjerama koje će provesti kako bi se uskladile s današnjom preporukom. Izvješće o učinku današnje preporuke Komisija će objaviti u roku od tri godine.


14. srpnja 2020.

Hrvatska na dnu prema zapošljavanju mladih nakon fakulteta

Jozo Knez

Nedavno objavljeni rezultati novoga pokusnog projekta europskog istraživanja o zapošljivosti diplomaca prilično su porazni za hrvatske studente. Nezaposlenost mladih najveća je u Grčkoj, gotovo četrdeset posto, i Hrvatskoj, vrlo blizu 24 posto, a najniža je u Njemačkoj, samo šest posto

(LIDER) - Rezultate pilot-istraživanja o iskustvu studiranja i zapošljavanju diplomiranih studenata u okviru projekta 'Eurograduate' Europska komisija objavila je u publikaciji Eurograduate Pilot Survey – Design and implementation of a pilot European graduate survey i pregledu rezultata Eurograduate Pilot Study – Key Findings. Uz Republiku Hrvatsku u projektu je sudjelovalo još sedam europskih zemalja: Austrija, Češka, Njemačka, Grčka, Litva, Malta i Norveška. Od svih zemalja nezaposlenost mladih bila je najveća u Grčkoj (39,9%) i Hrvatskoj (23,8%), a najniža u Njemačkoj (6,2%). Istraživanje je obuhvatilo 21 tisuću diplomiranih studenata koji su studij završili u akademskim godinama 2012./2013. i 2016./2017., odnosno jednu i pet godina nakon završetka studija. Istraživanje u Hrvatskoj provedeno je od listopada do prosinca 2018., a proveli su ga Agencija za znanost i visoko obrazovanje i Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu.

Utjecaj na zapošljavanje

Između ostalog, istraživanje je pokazalo kako na zaposlenje u struci nakon završenog studija najviše utječu tržište rada pojedine zemlje, studiranje STEM-a, poticajno okružje tijekom studiranja te visokoobrazovani roditelji. Istraživanje pokazuje i da pet godina nakon završetka studija četiri od pet diplomiranih studenata u svakoj od zemalja posjeduje ugovor na neodređeno, a plaća se znatno razlikuje od države do države, pa tako studenti u Njemačkoj i Norveškoj zarađuju dvostruko više od onih u Hrvatskoj i Grčkoj.

Od svih ispitanika 13 posto imalo je iskustvo studiranja u inozemstvu, uglavnom u sklopu programa mobilnosti EU, a najniža participacija u mobilnosti bilježi se među ispitanicima u Grčkoj i Hrvatskoj. Kad je riječ o iseljavanju u svrhu zapošljavanja, među ispitanicama prednjače oni iz Grčke, a najmanje ih je iz Njemačke i Norveške.

Bolje je otići van

Rezultati kažu i da diplomirani studenti zaposleni izvan države u kojoj su stekli diplomu zarađuju oko 30 posto više od onih koji su ostali u državi, čak i na niže rangiranim poslovima, a ističu se diplomirani studenti iz Grčke, koji zarađuju u prosjeku 2000 eura više od onih koji ostanu u državi, dok oni iz Norveške u inozemstvu zarađuju manje nego u vlastitoj državi. Rezultati toga pokusnog istraživanja omogućit će uvid u problematiku prelaska diplomaca na tržište rada u svrhu daljnjih, obuhvatnih istraživanja i poboljšanja obrazovanja i osposobljavanja u Europi.

EK upozorava na povećanje nezaposlenosti među mladima tijekom pandemije

(N1) - Europska komisija pozvala je u srijedu države članice EU-a da se borbe protiv nezaposlenosti među mladima koja je u zadnjih nekoliko mjeseci zbog pandemije koronavirusa poletjela u nebo. U cilju borbe protiv nezaposlenosti među mladima, Europska komisija predložila je širenje postojećeg programa Garancija za mlade, koji je uveden 2013. Program predviđa da se mladima u dobi od 15 do 25 godina u roku od najviše četiri mjeseca po završetku obrazovanja ili početka nezaposlenosti osigura ponuda za posao, ponuda za vježbeništvo ili pripravništvo ili ponuda za povratak u obrazovanje.

Europska komisija želi da se ta dobna granica povisi na 29 godina.

Potpredsjednik Europske komisijeValdis Dombrovskisupozorio je na činjenicu da je tijekom pandemije koronavirusa nezaposlenost među mladima rasla dvostruko brže od opće stope nezaposlenosti. Sada iznosi 15,4 posto, ali povjerenici Europske komisije upozorili su na konferenciji za novinare da bi mogla porasti na razinu iz 2008., kada je u nekim članicama zabilježena stopa od 50 posto. Europski povjerenik za rad i socijalna prava Nicolas Schmit rekao je da se EU mora pobrinuti da se ne dogodi druga „izgubljena generacija”, što je termin koji se koristi za nezaposlene mlade zbog globalne ekonomske krize 2008.

„Još nije došlo do toga, ali postoji rizik da će mladi biti žrtve ove pandemije”, rekao je.

Prijedlog predviđa i snažniji fokus na izobrazbu i razvoj vještina mladih povećanjem ulaganja u takve programe.

Prijedlozi Europske komisije neobvezujuće su preporuke koje države članice EU-a mogu prihvatiti.

Globalni samit MOR-a - COVID-19 i svijet rada

NHS - Globalna pandemija bolesti COVID-19 ima snažan, vrlo često razoran utjecaj na svijet rada. Ne samo da prijeti zdravlju ljudi, nego gospodarski i socijalni poremećaji prijete dugoročnoj dobrobiti i životima milijuna radnika i članova njihovih obitelji. Međunarodna organizacija rada (MOR) zajedno sa vladama, radnicima i poslodavcima imati će ključnu ulogu u suzbijanju širenja pandemije, osiguranju sigurnosti pojedinaca i održivosti poslovnog sektora i radnih mjesta. Iz tog je razloga MOR organizirao Globalni virtualni samit „COVID-19 i svijet rada“, koji se održava od 1. do 9. srpnja kroz pet regionalnih događaja i tri globalna. Na njemu će radnici, poslodavci i vlade raspravljati o gospodarskim i socijalnim učincima pandemije. 1. srpnja održan je regionalni sastanak za Europu i Središnju Aziju na kojemu su nakon pozdravnih riječi vodećih ljudi MOR-a, Europske unije, Međunarodne organizacije poslodavaca i Europske konfederacije sindikata održana dva panela. Prvi se panel bavio potporama poslovnom sektoru, radnim mjestima i plaćama, dok se na drugom panelu raspravljalo o zaštiti radnika na radnim mjestima sa naglaskom na zaštitu na radu, siguran povratak na posao, sprječavanju diskriminacije, novim načinima rada uključujući rad na daljinu te pravu na socijalnu zaštitu. U tom je panelu uz ministre rada iz Uzbekistana i Švedske, te predstavnika belgijskih poslodavaca sudjelovala i Marija Hanževački, glavna tajnica NHS-a.

U svojem izlaganju Hanževački je naglasila potrebu poštivanja temeljnih radničkih prava koja trebaju biti sadržana u strategijama oporavka. Također je naglasila kako MOR svim zemljama koje COVID-19 koriste kao izliku za snižavanje radničkih prava treba poslati jasan signal da se to ne čini.

Pozvala je vlade da Covid-19 priznaju kao profesionalnu bolest, ali i ILO na nužnost donošenja Konvencije o biološkim opasnostima.

Upozorila je na položaj u kojemu se nalaze nestandardni radnici, posebice mladi i žene, ali i radnici migranti, radnici koji rade preko internetskih platformi te radnici zaposleni u neformalnoj ekonomiji.

Također je naznačila nužnost reguliranja rada od kuće kako se kroz taj način rada ne bi kršila prava radnika, ali je upozorila i zatražila da svaka izmjena koja se odnosi na radna prava mora biti dogovorena sa oba socijalna partnera – sindikatima i poslodavcima, a ne samo sa poslodavcima. Socijalni dijalog je u ovim izazovnim vremenima potrebniji nego ikad prije.


06. srpnja 2020.

Radnik ne može odgovarati za eventualni manjak radnih sati i poslodavac ne može tražiti da smanjenu satnicu odradi

Gabrijela Galić

(FAKTOGRAF) - Bez obzira na razloge zbog kojih je poslodavac skratio radno vrijeme, radnik ne može odgovarati za eventualni manjak sati i nije ih dužan naknadno odrađivati, vrlo jasno poručuju iz Ministarstva rada i mirovinskog sustava. Naime, našeg čitatelja je zanimalo može li mu poslodavac koji je primio potporu države od četiri tisuće kuna za subvenciju plaće, skratiti radno vrijeme i od njega tražiti da naknadno te sate odradi. Takvo ponašanje poslodavca, evidentno je i iz odgovora resornog ministarstva rada, nije zakonito. U slučaju našeg čitatelja, naime, poslodavac je tijekom radnog mjeseca odlučio radni tjedan skratiti za jedan dan, a te neodrađene sate radnicima pisati „kao minus“ koji će naknadno odraditi.

 

Radnicima skratio radni tjedan, pa traži da “minus” naknadno odrade

 

Pritom je riječ o poslodavcu koji je potporu koristio i u travnju u kojem poduzeće uopće nije radilo. Radnicima je, uz korištenje državne potpore, travanjska plaća isplaćena za puno radno vrijeme.

 

Poslodavac je u svibnju pokrenuo proizvodnju, zatražio potporu za isplatu plaća, ali je i radnicima odlučio skratiti radno vrijeme tražeći od njih da ga naknadno odrade.

 

Točnije, radnici umjesto četiri, rade tri dana u tjednu. Poslodavcu bi, naknadno, trebali „vratiti“ 40 neodrađenih sati na razini cijelog svibnja.

 

„Ukoliko bi organizacijom radnog vremena radnik došao u situaciju da u jednom mjesecu odradi manje sati u odnosu na njegovo ugovoreno radno vrijeme, radnik radi toga ne bi mogao trpjeti štetne posljedice, odnosno poslodavac bi mu za taj mjesec morao isplatiti plaću kao redovan rad, odnosno njegovu ugovorenu plaću.Također, ukoliko radnik uopće nije radio zbog prekida rada za koji nije odgovoran, tada ima pravo na naknadu plaće“, ističu u Ministarstvu rada i mirovinskog sustava.

 

Pritom, vrlo jasno poručuju:

 

„Bez obzira na razloge, radnik ne može odgovarati za eventualni manjak sati pri organizaciji radnog vremena, odnosno nije u obvezi naknadno ‘odrađivati’ takve sate“.

Svaki rad preko ugovorene satnice je prekovremeni rad

Kada bi poslodavac u praksi radnicima doista i „zamrznuo“ 40 radnih sati u jednom mjesecu i od njih tražio da ih u narednom mjesecu odrade –što prema odgovoru resornog ministarstva nije zakonito – odnosno, ako bi broj radnih sati bio veći od ugovorenog radnog vremena, to bi se „smatralo prekovremenim radom“.

Potpora za očuvanje radnih mjesta u djelatnostima pogođenim koronavirusom koju je ostvario poslodavac u okviru mjera Vlade za očuvanje radnih mjesta, objašnjavaju u resornom ministarstvu, nema u radno-pravnom smislu utjecaja na vrstu, visinu i dospijeće njegovih obveza isplate plaće ili naknade plaće radnicima koji su po osnovi sklopljenog ugovora o radu zaposleni kod toga poslodavca.

Drugim riječima, „potpora se daje poslodavcima radi lakšeg podnošenja onih obveza koje oni imaju prema radnicima, neovisno o tome je li riječ o obvezi isplate plaće za obavljeni rad ili o obvezi isplate naknade plaće za razdoblje korištenja godišnjeg odmora ili za razdoblje za koje prema nekom posebnom propisu radnik ima pravo ne raditi uz naknadu plaće“.

Kako objašnjavaju iz ministarstva rada, i u „novonastalim okolnostima epidemije Covid-19 te korištenja Vladinih potpora, za poslodavca i dalje postoji dužnost ispunjavanja obveza prema radnicima u skladu sa Zakonom o radu, odnosno dužnost primjene svih zakona i propisa kao i u redovitim uvjetima“.

To se, konkretno odnosi, i na obvezu obračuna i isplate naknade plaće za vrijeme prekida rada do kojeg je došlo krivnjom poslodavca ili zbog drugih okolnosti za koje radnik nije odgovoran.

 

Ministarstvo rada: Rizik prekida rada snosi poslodavac

 

„Za vrijeme prekida rada radnik ima pravo na naknadu plaće u visini prosječne plaće koja mu je isplaćena u prethodna tri mjeseca ako zakonom, drugim propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu nije drukčije određeno“, podsjećaju iz resornog ministarstva.

 

Imajući u vidu posebne okolnosti uzrokovane proglašenom epidemijom bolesti Covid-19 te obveze iz Zakona o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti, napominju iz ministarstva rada, svaki je poslodavac u proteklom vremenu „bio dužan organizirati radno vrijeme vodeći računa o potrebi provedbe protuepidemijskih mjera kojima se štiti zdravlje građana“.

 

Neovisno o zakonskoj odredbi iz koje, ističu u resornom ministarstvu, „nesporno proizlazi da rizike prekida rada snosi poslodavac, činjenica organizacije rada, uvedena radi provođenja protuepidemijskih mjera, ne mijenja zakonsku obvezu poslodavca da radniku isplati naknadu plaće u propisanom iznosu“.

 

Pritom podsjećaju da se radni odnos zasniva ugovorom o radu i predstavlja ugovorni odnos dvije strane koji je rezultat „suglasnosti volja ugovornih strana (radnika i poslodavca) o bitnim sastojcima ugovora o radu“.

 

Sastavnice ugovora o radu su, među ostalim, podatak o osnovnoj plaći, dodaci na plaću, razdoblje isplate primanja na koja radnik ima pravo, „uz mogućnost da se umjesto navedenog podatka uputi na neki drugi izvor prava, odnosno na neki zakon, drugi propis, kolektivni ugovor ili pravilnik o radu koji uređuje ta pitanja“.

Državna subvencija i za godišnji odmor, ali ga zakonski treba najaviti

Jedno od pitanja koje čitatelji često ponavljaju je i organizacija godišnjih odmora u okolnostima epidemije koronavirusa i u slučajevima u kojima poslodavci primaju državnu potporu za očuvanje radnih mjesta. Ranije smo pisali o tome da poslodavac radnika kojeg je tijekom ožujka i travnja uputio na godišnji odmor ne može tražiti da dane godišnjeg naknadno odradi.

Među ostalim, postavlja pitanje može li poslodavac ako je dobio potporu države za subvenciju plaće, radnika uputiti na godišnji odmor, ali i može li to učiniti bez dogovora s radnikom.

Potpora za očuvanje radnih mjesta može se koristiti za isplatu svih obaveza poslodavca prema radniku, dakle i za isplatu naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora.

Međutim, samo korištenje godišnjeg odmora poslodavac bi s radnikom trebao dogovoriti u skladu s odredbama Zakona o radu.

„U okviru Zakonom o radu propisanih prava na odmore, poslodavac može donijeti odnosno prilagoditi raspored korištenja godišnjih odmora radnika novonastaloj situaciji. Pri tome i nadalje postoji obveza primjene Zakona o radu u pogledu savjetovanja i obavješćivanja radnika o istom“, stoji u mišljenju koje je ministarstvo rada objavilo na mrežnim stranicama.

Prema odredbama Zakona o radu (ZOR), raspored godišnjeg odmora utvrđuje poslodavac, u skladu s kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu, odnosno ZOR-om najkasnije do 30.lipnja tekuće godine. Poslodavac „mora radnika najmanje 15 dana prije korištenja godišnjeg odmora obavijestiti o trajanju godišnjeg odmora i razdoblju njegova korištenja“.

Kako reorganizirati gospodarstvo u uvjetima pandemije?

Autor: T.D./Otvoreno/HRT

Mogu li se hrvatske tvrtke uspješno prilagoditi poslovanju u uvjetima dugotrajne pandemije? Kako spasiti radna mjesta? Kakva nas jesen čeka?

U emisiji urednika i voditelja Mislava Togonala gostovali su Marin Pucar, predsjednik Uprave Podravke, Ivan Ergović, predsjednik Uprave NEXE grupe, Darinko Bago, predsjednik Hrvatskih izvoznika, Krešimir Sever, predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata, U Splitu Krunoslav Šošić, Sunce Hoteli, Brela.

Marin Pucar kaže kako su u Podravci u prvih 6 mjeseci funkcionirali više nego dobro.

- Strateški dio u kojem je Podravka uvijek bila okrenuta izvozu, tako da ne ovisi o jednom tržištu. Nama je hrvatsko tržište svega 1/3 prihoda. Upravo zahvaljujući takvoj strukturi prihoda, nakon 6 mjeseci mi danas možemo reći da imamo rast od 5%. Isplatili smo radnicima regres od 3.000 kuna i bonus od 1.000 kuna koji su zaslužili, rekao je Pucar.

Marin Pucar ističe kako druga polovica ove godine kazuje da ćemo imati puno više izazova nego u prvoj polovici.

- Imali smo problem s dobavom ambalaže i sirovina, onda s organizacijom proizvodnje. U drugom smo kvartalu generirali i negativne prihode koji su bili prisutni u travnju, dodao je.

Pucar ističe kako se jedan dio zaliha prelio kod trgovaca, a drugi dio kod kućanstva.

- Zalihe se polako tope, lipanj je došao u stabilizaciju gdje bi trebali biti na razini prošle godine, dodao je Pucar.

Pucar: Potrošač je postao puno racionalniji, kompanije će imati veći izazov

Marin Pucar ističe promjenu navika kod potrošača.

- Imamo privilegiju da su naši proizvodi primarni u trgovačkoj košarici. Potrošač je postao puno racionalniji, kompanije će imati puno veći izazov. Turistički dio neće funkcionirati na razini, kroz pad prihoda i pad potrošnje, rekao je Pucar.

- Potrošnja bi trebala biti generator oporavka uz investicije koje su neophodne, dodao je.

Sever: Mi smo politikom niskih plaća izgurali naše radnike van

Krešimir Sever pozdravlja činjenicu da se poslodavcine stide reći kako su isplatili božićnice i regres.

- Kao da je sramota da radnik dobije bonus ili nagradu uz plaću. Treba poticati takve situacije. Trebamo poticati domaću potrošnju. Dosad smo domaću proizvodnju gurali u stranu, a uvozili smo robu vrlo često loše kvalitete. Mi smo politikom niskih plaća izgurali naše radnike van, a uvozi se jeftina radna snaga koja ne može nadomjestiti puno toga. U tim politikama je dosta važno da radnici dobivaju dostojnu plaću i da imaju sigurne poslove. Ako u Hrvatskoj većina ljudi ne može sklopiti dostojno početak i kraj mjeseca, onda imamo problem, a imamo ga, rekao je Sever.

Krešimir Sever ističe kako u ovo vrijeme, država s jedne strane daje potporu poslodavcima da zadrži radnike, ali s druge strane taj radnik mora imati takvu plaću da on svojom potražnjom i potrošnjom potiče proizvodnju u svim sektorima koji će tamo zadržati radnike i zavrtjeti sustav.

- Ako se to prekida, imamo problem. Ljudi neće "čarapirati" ili "trezorirati" te novce, nego to ide u potrošnju, dodao je.

Bago: Pojavljuje se gospodarski nacionalizami to je problem

Darinko Bago smatra kako su se hrvatski izvoznici našli u nezgodnoj situaciji.

- Hrvatska je po broju stanovnika mala zemlja. Po strukturi gospodarstva intenzivno ovisi o uvozu da bi mogli napraviti finalni proizvod. Ogromnu količinu rade za susjedne zemlje, a dominantno za Njemačku. Gospodarski nacionalizam se pojavljuje i to je problem jer mi nikad nećemo imati toliku širinu proizvoda da bi zadovoljili potrebe svog stanovništva. Naš je problem godinama neharmonizirana zemlja, to treba raditi administracija da prepozna potencijal, rekao je Bago.

Darinko Bago kaže kako moramo biti povezani sa susjednim zemljama.

- Mi dominantno uvozimo i izvozimo iz Njemačke, Austrije, Slovenije i Mađarske. Vlada i premijer moraju imati vjerodostojne ljude koji znaju posao i znaju za koga radimo i što radimo. Za lobiranje kod proizvoda dolazi se vrlo grubo, na vrlo agresivan način, rekao je Bago.

Ergović: Puno je bolje da ljudi rade i grade, nego da im šaljemo novac kući dok oni sjede

Ivan Ergović ističe kako je vrlo zadovoljan s ovom godinom, uz 3% rasta.

- Regres se kod nas redovito isplaćuje. U pregovorima smo sa sindikatima, gdje bi uvjet za plaću povećali za 10%. Dosta projekata smo dogovorili i povukli europska sredstva, rekao je Ergović.

Ivan Ergović ističe kako tek 2023. očekuje da bi krenuo oporavak.

- Jedan čovjek u graditeljstvu generira 3-4 mjesta. Puno je bolje da ljudi rade i grade, nego da im šaljemo novac kući dok oni sjede. Očekujem da će se političari brzo dogovoriti, situacija je ozbiljna, čeka nas teška jesen, nema turizma. Morali bi više razgovarati o proizvodnji, a ne samo o turizmu, rekao je Ergović.

Šošić: Pogađa nas zatvorena granica s BiH

Krunoslav Šošić kaže kako se hotelijeri trenutno nalaze na 25% prošlogodišnjih prihoda.

- A da ne govorim kad bi uhvatili preko 50% prošlogodišnjih prihoda, bili bi presretni. Pogađa nas zatvorena granica s BiH. Osjeti se nedostatak bosanskog tržišta, imamo 10% gostiju iz BiH. Gosti su jako oprezni i osluškuju. Mi se trudimo i naš trud i rad košta više. Gosti se sami ne poslužuju, opskrba dezinficijensima, čišćenje, sve to košta, rekao je Šošić.

- Vjerujemo da će se kroz srpanj situacija popraviti. Doći će turisti u naše hotele jer će se naviknuti živjeti s koronom. Mjera od 4.000 kuna nam je jako pomogla, ali i dalje će nam pomoć trebati da nas država osloboditi nameta da možemo lakše proći kroz godinu, dodao je.

Ivan Ergović smatra kakoje u Hrvatskoj velik problem nedostatak optimizma.

- Mi smo proizvodili normalno i nitko se nije zarazio. Treba se okrenuti proizvodnji. U najgorim danima smo imali problema s logistikom, ali brzo smo se snašli. Naši prihodi su manji od 50%. Trebamo smanjivati troškove, raditi i biti konkurentni, rekao je Ergović.Krešimir Sever kaže kako skraćivanje radnog tjedna nije nikakva nova mjera.

- Prvi put je prekinuta u prosincu 2010. Onda je zaživjela 2014. i trajala je do 2017. godine. To je dobro, imamo niz pozitivnih primjera da se skrati radno vrijeme i da država da novac do pune plaće. Obrtnicima i poduzetnicima je ova mjera skraćivanja radnog vremena dragocjena. Nismo mi protiv dobiti, istaknuo je Sever.Darinko Bago ističe kako postojicijeli niz razloga zašto neke stvari ne idu kako treba.

- Otkad je krenula priča o izborima sve stranke su krenule sve obećavati, mentalno smo se vratili u bivšu Jugoslaviju i to je najveći problem. Moramo sačuvati radna mjesta, afirmirati izvoz, potrošnju i poduzetništvo. Neće nas spasiti država, mi spašavamo državu. Turizam je apsurd. Tko bi trebao pomagati turizmu, a godinama se pomagalo turizmu, pita se Bago.

Prosječna neto plaća za travanj 2020. realno pala za 1,2 posto u odnosu na ožujak

DZS/NHS - Prosječna mjesečna isplaćena neto plaća po zaposlenome u pravnim osobama Republike Hrvatske za travanj 2020. iznosila je 6 622 kune, što je nominalno niže za 1,4%, a realno za 1,2% u odnosu na ožujak 2020. Prosječna mjesečna bruto plaća po zaposlenome u pravnim osobama Republike Hrvatske za travanj 2020. iznosila je 9 057 kuna, što je nominalno niže za 1,4%, a realno za 1,2% u odnosu na ožujak 2020. Najviša prosječna mjesečna neto plaća po zaposlenome u pravnim osobama za travanj 2020. isplaćena je u djelatnosti Financijske uslužne djelatnosti, osim osiguranja i mirovinskih fondova, u iznosu od 11 822 kune, a najniža je isplaćena u Djelatnosti pripreme i usluživanja hrane i pića, u iznosu od 4 380 kuna.

Najviša prosječna mjesečna bruto plaća po zaposlenome u pravnim osobama za travanj 2020. isplaćena je u djelatnosti Proizvodnja koksa i rafiniranih naftnih proizvoda, u iznosu od 18 255 kuna, a najniža je isplaćena u Proizvodnji kože i srodnih proizvoda, u iznosu od 5 496 kuna.

Prosječna mjesečna isplaćena neto plaća po zaposlenome u pravnim osobama Republike Hrvatske za travanj 2020. u odnosu na isti mjesec prethodne godine nominalno je viša za 0,2%, a realno za 0,4%.

Prosječna mjesečna bruto plaća po zaposlenome u pravnim osobama Republike Hrvatske za travanj 2020. u odnosu na isti mjesec prethodne godine nominalno je viša za 0,2%, a realno za 0,4%.

Za razdoblje od siječnja do travnja 2020. prosječna mjesečna isplaćena neto plaća po zaposlenome u pravnim osobama Republike Hrvatske iznosila je 6 730 kuna, što je u odnosu na isto razdoblje 2019. nominalno više za 2,5%, a realno za 1,5%.

Za razdoblje od siječnja do travnja 2020. prosječna mjesečna bruto plaća po zaposlenome u pravnim osobama Republike Hrvatske iznosila je 9 193 kune, što je u odnosu na isto razdoblje 2019. nominalno više za 2,4%, a realno za 1,4%.

U travnju 2020. bila su prosječno 174 plaćena sata, što je ostalo na razini ožujka 2020. Najveći broj plaćenih sati bio je u Djelatnosti zdravstvene zaštite (182), a najmanji broj plaćenih sati bio je u djelatnostima Usluge u vezi s upravljanjem i održavanjem zgrada te djelatnosti uređenja i održavanja krajolika i Djelatnosti socijalne skrbi bez smještaja (159).

Prosječna mjesečna isplaćena neto plaća po satu za travanj 2020. iznosila je 37,33 kune, što je u odnosu na ožujak 2020. niže za 1,1%, a u odnosu na isti mjesec prethodne godine više za 0,5%.

Prosječna mjesečna bruto plaća po satu za travanj 2020. iznosila je 51,05 kuna, što je u odnosu na ožujak 2020. niže za 1,1%, a u odnosu na isti mjesec prethodne godine više za 0,5%.

Medijalna neto plaća za travanj 2020. iznosila je 5 524 kune, dok je medijalna bruto plaća iznosila 7 166 kuna.


26. lipnja 2020.

Pritisak ETUC-a i zastupnika u Europskom parlamentu - bolja zaštita za radnike

ETUC/NHS - Europski radnici imati će koristi od bolje zaštite od Covid-19 nakon pritiska Europske konfederacije sindikata (ETUC) i zastupnika Europskog parlamenta na Europsku komisiju. Komisija je odlučila protiv stavljanja Covid-19 u najvišu rizičnu skupinu svoje Direktive o biološkim agensima bez odgovarajućeg savjetovanja sa sindikatima i Europskim parlamentom. Zastupnici Europskog parlamenta zaprijetili su da će koristiti pravo veta na odluku Komisije nakon zabrinutosti koju su izrazili sindikati vezano za posljedice za sigurnost na radnom mjestu. Komisija je postigla kompromis sa zastupnicima Europskog parlamenta u Odboru za zapošljavanje i socijalna pitanja kako bi prihvatili klasifikaciju, ali s jamstvima o zaštiti radnika.

Nicolas Schmit, povjerenik za zapošljavanje i socijalna prava, dao je važna pojašnjenja zaštitnih i preventivnih mjera koje poslodavci moraju poduzeti, uključujući obvezu pisanog informiranja osoblja o svim poduzetim sigurnosnim mjerama.

Komisija se obvezala na inspekcije na radnom mjestu radi provođenja propisa i revizije direktive kako bi se bolje pripremila za pandemije. Schmit je također najavio dugo očekivano ažuriranje strateškog okvira EU-a za zdravlje i sigurnost na radu.

Komentirajući razvoj događaja, zamjenik glavnog tajnika ETUC-a Per Hilmersson rekao je:

„ETUC bi želio da se virus svrsta u najvišu razinu rizika, ali važno je da je Covid-19 uključen u Direktivu i pozdravljamo opredjeljenje za provođenje mjera i buduću reviziju zakonodavstva. To će zaštititi radnike, ali i ojačati mogućnost smanjenja širenja virusa na radnom mjestu, a time i među općom populacijom. Sada je važno da države članice uspostave nove mjere što je prije moguće.

"Također pozdravljam angažman zastupnika U Europskom parlamentu po ovom pitanju. Današnja izjava u Parlamentu pokazuje da je Komisija shvatila da zaštita i zdravlje na radu nije tehničko pitanje s kojim se treba baviti u nejasnim procedurama komitologije, ali da socijalni partneri i Europski parlament trebaju biti uključeni na otvoren i transparentan način.

„Od listopada prošle godine, ETUC traži novu strategiju EU o zaštiti na radu, pa se radujemo uključivanju u izradu strategije koja pomaže državama članicama i poslodavcima da se prilagode izazovima Covid-19 i da se bore protiv raka povezanog sa radom, mišićno-koštanih poremećaja, stresa i ozljeda. "

Mjera popularno nazvana “neradni petak” trajat će do kraja godine: Vlada će subvencionirati neodrađene sate radnika

Branko Podgornik

(Novilist.hr) ZAGREB – Vlada će žurno uvesti novi oblik financijske pomoći poduzećima pogođenima zastojem gospodarstva zbog pandemije, i to za isplatu plaća radnicima koji nemaju dovoljno posla. Već u lipanjskim plaćama planiranim za isplatu do 15. srpnja, poduzeća će radnicima plaćati onaj dio radnog vremena koji su odradili, a Vlada će tome dodati subvenciju od najviše 2.000 kuna mjesečno za njihove neodrađene sate. To je rezultat dugotrajnih pregovora predstavnika Vlade, poslodavaca i sindikata koji su završeni u srijedu iza zatvorenih vrata, potvrdili su nam jučer dužnosnici Hrvatske udruge poslodavaca (HUP) i Nezavisnih hrvatskih sindikata (NHS), naglašavajući da su uglavnom zadovoljni ishodom razgovora.

Privatno i javno

Riječ je o mjeri za spašavanje radnih mjesta u Hrvatskoj, popularno nazvanoj »neradni petak«, koja bi trebala trajati do kraja ove godine. Pravo na subvenciju plaća imat će sve tvrtke s najmanje 10 zaposlenih, ako se njihova poslovna aktivnost zbog pandemije smanjila 20 ili više posto. To se odnosi ne samo na industrijska poduzeća, nego na tvrtke iz svih djelatnosti, u privatnom i javnom vlasništvu.

Naši sugovornici su zadovoljni ishodom razgovora. Vjeruju da će se najveći dio radnika, koji trenutačno nema dovoljno posla, na taj način spasiti od otkaza, a izbjeći će se i crne prognoze prema kojima Hrvatsku do kraja godine čeka 400.000 nezaposlenih. Država će tim djelomično zaposlenim ljudima financirati najviše 50 posto radnih sati, u maksimalnoj vrijednosti od 2.000 kuna. Odrađene sate, pak, poslodavci bi im trebali plaćati po starom, prema ugovoru o radu.

Jenjavanjem pandemije, naime, prestale su mjere ograničenja za poduzeća u svim djelatnostima. Tvrtke su počele raditi, ali mnoge od njih nemaju dovoljno posla za sve zaposlene, pa mnogi rade skraćeno radno vrijeme. Budući da poslodavci nemaju dovoljno prihoda da bi platili one koji ne rade, pojas za spašavanje bacila im je država. Ona će svojim potporama velikom broju poduzeća omogućiti da u punom sastavu dočekaju iduću godinu, kada mnogi očekuju poboljšanje gospodarskog stanja.

– Sve u svemu, zadovoljni smo rezultatima pregovora, kaže Krešimir Sever, predsjednik NHS-a. Cilj nam je bio, kaže, zaštita radnika i njihovih plaća, što smo na kraju i dobili.

Sindikati zadovoljni

Na svoj način pregovorima je zadovoljan i Davor Majetić, glavni direktor HUP-a. Sva poduzeća danas mogu raditi, ali mnoga od njih, dodaje, neće imati posla za sve svoje radnike, pa je dobro što će država financirati njihove neodrađene sate.

– Moramo se boriti za svako radno mjesto i potpomagati ga. Zadržavanje radnika, a njih nema dovoljno, prioritet je i za poslodavce, jer bez ljudi nema ni gospodarstva, naglašava Majetić.

Važno je napomenuti da za najugroženije tvrtke, poput onih u turističkom sektoru, ostaju na snazi Vladine subvencije za isplatu minimalne plaće od 4.000 kuna, koje su uvedene proljetos. Nakon uvođenja lipanjskih mjera, poslodavci će se morati opredijeliti za »minimalac« ili na »neradni petak«, jer neće moći obje koristiti istodobno.

Da bi dobile državnu potporu, tvrtke iz prerađivačke industrije morat će dokazati da im je opseg poslovanja pao za 20 posto. Poduzeća u vlasništvu države i lokalne samouprave morat će dokazati da su imala kvartalni pad poslovanja od najmanje 20 posto u odnosu na isto tromjesečje prošle godine, pad broja narudžbi i potrebnih radnih sati.

Tvrke mogu dobiti subvencije za neodrađene sate svojih radnika ako je skraćenim radnim vremenom obuhvaćeno najmanje 10 posto njihovih zaposlenih. Prema sadašnjim informacijama, poslodavac će najprije radniku isplatiti punu plaću za određeni mjesec, a nakon odobrenja subvencije država će mu vratiti dio sukladan smanjenom broju radnih sati.

Valja imati na umu da svi detalji novih mjera jučer nisu bili utvrđeni. Poslodavci i sindikati imaju mogućnost za dodatne pisane primjedbe do početka idućeg tjedna, rekao nam je Krešimir Sever. Vladi je svakako stalo do toga da što prije donese nove mjere i da što prije zažive.

Sankcije nesavjesnima

Puno posla imat će i pogođena poduzeća, koja će se morati brzo prijaviti za odobravanje subvencija, kada one budu formulirane i usvojene. Tvrtke u vlasništvu države i lokalnih vlasti u prvotnom prijedlogu nisu bile na popisu mogućih primatelja subvencija za plaće, ali su uvrštene na prijedlog sindikata.

Iako su uvelike zadovoljni dogovorenim mjerama, sindikati kažu kako žale što u pregovorima nije prihvaćen njihov prijedlog da pravo na subvencije za neodrađene sate radnika imaju i tvrtke s manje od 10 zaposlenih.

–Šteta je što pomoć ne mogu dobiti obrtnici i firme s nekoliko radnika, jer oni su najmanji i naranjiviji na posljedice krize, kaže Sever. Ako je mala firma izgubila narudžbe od velike, ona će se naći u nevolji, dok će se velika firma sa stotinama zaposlenih lakše izvući, vjeruje predsjednik NHS-a.

Nesavjesni poduzetnici, doznajemo, mogu biti sankcionirani. Tijekom poreznog razdoblja u kojem dobivaju potpore poslodavci neće smjeti isplaćivati dividende vlasnicima te bonuse i nagrade svojim članovima uprave. Ako to učine, morat će državi vratiti subvencije.

– Treba paziti da ne bude zloupotreba i da pomoć zaista dobiju oni kojima je najpotrebnija, naglašava Majetić. Glavni direktor HUP-a dodaje da se Hrvatska i njezino gospodarstvo nalaze u neizvjesnom razdoblju, jer razvoj događaja s koronavirusom nitko ne može sa sigurnošću predvidjeti. Ipak, zahvaljujući najnovijim mjerama za pomoć gospodarstvu, poduzetnici, kaže, dobivaju jednu uporišnu točku i barem neke stvari mogu planirati.

Raskid ugovora o radu moguć već nakon mjesec dana

Krešimir Sever smatra da se moglo bolje zaštititi radnika od otkaza nakon što prestane subvencioniranje neodrađenih sati. Sindikati su tražili da poslodavac, kada isteknu mjere, ne može prekinuti ugovor o radu toliko dugo koliko je primao državnu subvenciju. Međutim, na kraju je prihvaćen prijedlog da je raskidanje ugovora o radu moguće već nakon mjesec dana. Sindikati i dalje smatraju kako bi taj rok trebao biti dulji.

Zahvaljujući sindikatima, kaže Sever, utvrđeno je kako će se novac za godišnje odmore i bolovanja radnicima sa subvencioniranim plaćama isplaćivati na temelju cijelog iznosa plaće, a ne na temelju dijela koji im je isplaćivao samo poslodavac.

Sever o izbornim programima: Najave o 100 tisuća novh radnih mjesta - za koga?

AUTOR: N1 -Predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata Krešimir Sever u N1 Studiju uživo komentirao je predizborne programe političkih stranaka te kako napreduju pregovori po pitanju Vladine mjere o skraćenom radnom vremenu.

Izborne programe, koje su predstavili HDZ i SDP, slaže se Sever, u velikom dijelu možemo nazvati popisom lijepih želja.

"To ne odstupa od onoga što se događalo i prije drugih izbora, nedostaje nam kvalitetan program gospodarskog razvitka za dulje razdoblje, oni stalno otkrivaju toplu vodu, to već građani znaju. Nikada nismo dočekali, kao što je Tony Blair imao, točke kontrole s rokovima kako bi se znalo što se napravilo".

Najave o otvaranju 100 tisuća novih radnih mjesta Sever komentira protupitanjem:

"Za koga ako građani, posebno mladi, više ne vide svoju budućnost ovdje? Sav rast koji se bilježio kada je riječ o broju zaposlenih bio je u turizmu i ugostiteljstvu, nešto u graditeljstvu, tražili su radnike niže kvalifikacije. Zabrinjavajuće je da nam raste broj nezaposlenih visoke spreme, a smanjuje se broj nezaposlenih niže kvalifikacije, restrukturiralo nam se gospodarstvo nadolje što rezultira malim plaćama, privremenim poslovima. Država potporama stvori uvjete, no čovjeku u banci kažu da su mu primanja preniska i nema stalan posao, pa ne može ni plaćati kredit".

Sever kaže, pregovori oko Vladinog prijedloga mjere o skrećenom radnom vremenu su u završnoj fazi.

"Očekujemo da bi mjera zaživjela idući tjedan. Tražili smo da zadržavanje radnika nakon prestanka korištenja mjere bude najmanje toliko koliko ju je poslodavac koristio, Ministarstvo rada smatra da bi to trebalo biti najkraće mjesec dana od prestanka dobivanja potpore, a mi smo predložili kompromis da se otkaz treba najaviti najkraće mjesec dana od prestana dobivanja potpore.

Uspjeli smo da se više ne gleda tko dobiva, radi li se o privatnoj ili državnoj tvrtki, no ostao je problem veličine poslodavca, smatramo da tu ima prostora jer su na udaru mali i mikro poduzetnici. Zbog zloupotreba Vladinih ranijih mjera, sada jasno stoji da onaj koji želi potporu mora imati redovito isplaćene prethodne plaće radnicima".

Što se rada nedjeljom tiče, Sever kaže da su sindikati za to da trgovine uopće ne trebaju raditi nedjeljom i blagdanom, a argument da bi trebale biti radne jer smo turistička zemlja po njemu ne stoji.

"Hoće li biti komproimisa s budućom Vladom, vidjet ćemo, 14 nedjelja je puno, ove četiri godine se nije puno napravilo. Naš stav nema veze s religijom nego svjetonazorom dolazi li prije čovjek ili novac".


17. lipnja 2020.

Ikea i još 32 tvrtke državi vraćaju sve korona potpore

Autor: Marija Brnić, Tomislav Pili

Dosad je 973 poduzetnika prijavilo da odustaje od daljnjeg korištenja naknade, ponajviše jer ne mogu dokazati pad prihoda od 20%.

(POSLOVNI DNEVNIK) - Stabilizacija poslovanja uslijed značajnog popuštanja mjera suzbijanja koronavirusa navela je nekolicinu domaćih kompanija na vraćanje Vladine novčane pomoći koju su tijekom ožujka i travnja primile za očuvanje radnih mjesta. Najveći poslodavac koji se odlučio za takav potez je Ikea Hrvatska, domaća podružnica poznatog švedskog trgovca namještajem. Kako Poslovni dnevnik doznaje, Ikea je prošlog petka Hrvatski zavod za zapošljavanje obavijestila da želi vratiti dobivenu potporu od 3,8 milijuna kuna, koju je koristila za plaće svojih 572 zaposlenika za ožujak i travanj.

Prema dostupnim podacima, Ikeinim povratom neće se okoristiti samo hrvatski proračun, jer istovjetni potez ta kompanija namjerava učiniti i u drugim zemljama u kojima posluje, a u kojima je imala priliku koristiti takve ili slične mjere.

‘Možemo pomoći drugima’

Iz menadžmenta Ikee Hrvatska za Poslovni su dnevnik poručili kako je ta kompanija uslijed izbijanja korona krize bila suočena s dosad neviđenim izazovima, a budućnost je u tom prvom trenutku nije bila jasna.

“Zbog toga smo odlučili prihvatiti Potporu za očuvanje radnih mjesta Vlade RH u ožujku i travnju, a naš prioritet je bio zaštititi što je moguće više zaposlenika. Izrazito smo zahvalni Vladi što je podržala naše poslovanje i naše ljude ovom posebnom mjerom”, ističu iz kompanije, kažu. Dodaju da se situacija mijenja nabolje, a njihovo se poslovanje vraća na novo normalno stanje.

“Vidimo kako bi sredstva podrške za koja smo se namjeravali prijaviti mogla pomoći drugim tvrtkama i dijelovima društva kojima su ona trenutno potrebnija. Zato smo donijeli odluku kako nećemo više primati Potporu za očuvanje radnih mjesta. Uz to, odlučili smo i vratiti sredstva koja smo po ovoj Potpori dobili za ožujak i travanj”, stoji u odgovoru Ikea Hrvatska, koja je uspjela brzo reagirati i prilagoditi se novim okolnostima, te povećati internetsku prodaju.

Ikein potez, nema sumnje, imat će i dobar marketinški odjek, no kako nam je potvrđeno iz Hrvatskog zavoda za zapošljavanje (HZZ), dosad je ukupno 973 poduzetnika prijavilo da odustaje od korištenja naknade, i to za ukupno 18.359 radnika.

Procedura povrata

Na upit što u svojim obavijestima navode kao glavni razlog zbog kojega se odlučuju vratiti potpore, iz HZZ-a odgovaraju kako je najčešći razlog odustanka nemogućnost dokazivanja pada prihoda u svibnju za više od 20 posto u odnosu na svibanj prethodne godine, za poslodavce koji zapošljavaju više od 50 radnika.

Najvećim dijelom radi se o poslodavcima iz sektora trgovine, te uslužnih djelatnosti. Što se same procedure odustajanja i povratka uplaćenog iznosa tiče, iz HZZ-a pojašnjavaju kako je ona sljedeća: Poslodavci prijavljuju odustanak putem online aplikacije putem koje je zahtjev zaprimljen.

Sam odustanak uglavnom se odnosi na potporu za svibanj. U tom slučaju se samo obustavlja daljnji proces i isplata novca. Tek u manjem broju slučajeva odustajanja, pak, korisnici zasad izražavaju namjeru da poput Ikee “dignu ruke” od potpore za cijelo razdoblje financiranja.

Poreznoj upravi se u takvim slučajevima dostavlja podatak o povratu, te će ona naknadno poslodavce ponovo zadužiti za otpisani dio doprinosa, a Zavod za plaćene doprinose za II stup zadaje potraživanje poslodavcu, koje je dužan vratiti kao i isplaćenu potporu.

U toj kategoriji, uz spomenutu Ikeu, dosad je ukupno 33 poslovna subjekta, koji su se predomislili i odlučili vratiti sav primljeni državni novac iz ove mjere.

Inače, u nekim slučajevima, poput nekih domaćih estradnih zvijezda, ali kako se čuje i nekih uglednih konzultantskih i financijskih kuća, presudno za vraćanje minimalca bila je sama objava imena svih korisnika kojima je isplaćena pomoć.

Komu je sve bilo neugodno i odmah je odustao od novih zahtjeva bit će vidljivo već idućih dana, jer HZZ namjerava do kraja tjedna objaviti novu listu korisnika potpora za očuvanje radnih mjesta za travanj, na kojemu bi se trebalo naći oko 97 tisuća tvrtki s 550 tisuća zaposlenih.

Opravdano preispitivanje

No, ne treba zaboraviti i da će na ovakve poteze utjecati i nedavna odluka Vlade kojom tvrtkama koje su zatražile potporu za naredno razdoblje priječi isplatu dobiti svojih vlasnicima, što je za poduzetnike koji su u međuvremenu uspjeli presložiti poslovanje opravdan i razuman povod da preispitaju kalkulacije i odluče se na vraćanje potpore.

18.359 radnika bilo je obuhvaćeno potporama za koje su sada poslodavci prijavili odustajanje

'Svježi' popis

HZZ namjerava do kraja tjedna objaviti novu listu korisnika potpora za očuvanje radnih mjesta za travanj, na kojemu bi se trebalo naći oko 97 tisuća tvrtki.

Debata: Hoće li skraćeno radno vrijeme doista zaustaviti rast broja nezaposlenih?

Nestić vs Sever

(Novac.hr) - Ministar rada i mirovinskog sustavaJosip Aladrovićnajavio je ovaj tjedan da će u lipnju biti definirana mjera skraćenog radnog vremena. Suštinski koncept te mjere jest da ako poslodavac radi pet dana u tjednu, a ima potrebu za četiri, država bi sufinancirala jedan radni dan, a poslodavac plaće za četiri radna. Cilj te mjere jest da se očuvaju radna mjesta, no ostaje pitanje hoće li ona uistinu imati nekakvog efekta na pad broja nezaposlenih. Oko tog pitanja svoja su mišljenja suprotstaviliDanijel Nestić, znanstveni savjetnik na zagrebačkom Ekonomskom institutu, iKrešimir Sever, predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata.

Hoće li mjera skraćenog radnog tjedna pomoći očuvanju radnih mjesta?

Nestić: Očekivanja su da će nezaposlenost u narednim mjesecima značajno rasti. Ne postoji mjera koja će spriječiti val nezaposlenosti, no moguće je spriječiti neke najdrastičnije probleme, kao što je gubitak kvalificirane radne snage u industriji. Ova mjera, kao jedna od dvije glavne mjere, neće napraviti veliki zaokret i spriječiti rast nezaposlenosti, ali može ublažiti problem.

Sever: Takva mjera postojala je i do sada, da poslodavac može skratiti radno vrijeme gdje mu pritom država da potporu do isplate pune plaće radnika s time da mu ne može dati više od minimalne bruto plaće. Sada bi tu mjeru trebalo proširiti, jer do sada potražnja nije bila velika s obzirom na to da su poslodavci radije birali opciju da im država isplati cjeloviti iznos na račune umjesto da daju radnicima 60 posto plaće, što im je otvorilo vrata da zloupotrebe ta sredstva na štetu radnika.

Postoji li mogućnost zloupotrebe te mjere?

Nestić: To je uvijek moguće ako nisu postavljena pravila igre i dobar sustav kontrole. Zato je potrebno ovu mjeru jako dobro osmisliti kako bi se bilo kakva zloupotreba izbjegla i da taj novac, koji je namijenjen radnicima, i završi kod radnika.

Sever: Sasvim sigurno postoji i zato treba pronaći način kako nadzirati taj sustav dodjele potpora. Prilikom dodjele poticaja tijekom lockdowna zbog koronavirusa tvrtke su trebali za prijavu dokazati samo pad prihoda. U ovom slučaju potrebno je napraviti malo širi prikaz i obrazloženje prijave.

Treba li se ta mjera ograničiti samo na tvrtke koje se bave proizvodnjom?

Nestić: Ova mjera, po ideji, trebala bi pripadati industrijama gdje je izrazito skupo otpustiti radnika. Naime, izgubite li radnika koji ima specifična znanja za to radno mjesto, bit će vrlo teško popuniti to mjesto nakon što se financijska situacija popravi.

Sever: Mjera mora ići šire. Nije pošteno da se potpora da jednoj tvrtki iz metaloprerađivačke industrije, ali ne i nekom hotelu ili pak tvrtki koja nudi intelektualne usluge. Ujedno, država kao odgovoran vlasnik mora pomoći i javnim tvrtkama, a ne samo privatnicima.

Hrvatska ulazi u EU-ov program očuvanja radnih mjesta SURE

SURE je jedna od triju sigurnosnih mreža vrijednih ukupno 540 milijardi eura koja je namijenjena očuvanju radnih mjesta,poduzećima i državama članicama.

(POSLOVNI DNEVNIK) - Vlada je ovlastila ministra financija za potpisivanje Sporazuma o dobrovoljnom jamstvu između Republike Hrvatske i Europske komisije za privremenu potporu radi smanjenja rizika od nezaposlenosti u izvanrednoj situaciji nakon izbijanja bolesti COVID-19, odnosno ulazak u EK-ov program SURE. Iznos jamstva je 95,7 milijuna eura, a na temelju njega Hrvatska će iz spomenutog aranžmana moći “povući” najmanje četiri puta veći iznos, rekao je ministar financija Zdravko Marić. Sporazum s Europskom komisijom, kako je pojasnio, sklapa se temelju uredbe Vijeća EU-ao uspostavi Europskog instrumenta za privremenu potporu radi smanjenja rizika od nezaposlenosti u izvanrednoj situaciji (SURE) nakon izbijanja bolesti COVID-19.

Uspostavom instrumenta SURE omogućava se dodatna financijska pomoć državama članicama Europske unije pogođenim pandemijom bolesti COVID-19 u iznosu do 100 milijardi eura u obliku zajmova Europske unije, rekao je Marić.

SURE je jedna od triju sigurnosnih mreža vrijednih ukupno 540 milijardi eura koja je namijenjena očuvanju radnih mjesta, poduzećima i državama članicama.

Za financiranje zajmova državama članicama EK će se zadužiti na financijskim tržištima te zatim ta sredstva pozajmljivati državama članicama pod povoljnim uvjetima, odnosno države članice će na taj način iskoristiti pogodnosti snažnog kreditnog rejtinga i niskih troškova zaduživanja EU-a, pojasnio je ministar Marić i dodao da ucilju ispunjavanja uvjeta za uspostavu SURE instrumenta države članice moraju pružiti vjerodostojna, neopoziva jamstva proračunu EU-a.

SURE instrument bit će dostupan nakon što sve države članice pruže svoja jamstva, u skladu s odnosnim udjelima u ukupnom bruto nacionalnom dohotku.

Jedan od njegovim ciljeva je pomoć u uspostavi shema za skraćeno radno vrijeme, rekao je Marić.

Plenković: I hrvatske mjere uspješne; Aladrović: Za pravo nam daju podaci s tržišta rada

Premijer Andrej Plenković je na početku sjednice rekao da su i mjere hrvatske vlade za očuvanje radnih mjesta polučile“zaista izrazito dobre rezultate”.

Po podacima koje je iznio, za travanj je potporu od 4.000 kuna po zaposlenom koristilo 97 tisuća poslodavaca, za više od 550 tisuća radnika. Za ožujka su te brojke 87 tisuća poslodavaca i oko 500 tisuća radnika.

Do sada je država za tu potporu izdvojila 3,8 milijardi kuna, a pribroje li se doprinosi5,5 milijardi kuna, rekao je Plenković.

Ministar rada Josip Aladrović rekao je da bi se do kraja lipnja taj iznos mogaopopeti na 8,6 milijardi kuna te da učinkovitost vladinih mjera potvrđuju podaci s tržišta rada.

Naime, kako je iznio, zadnjih 14 dana pada broj nezaposlenih, a u odnosu na početak svibnja 13 i pol je tisuća više prijavljenih na mirovinski zavod.


09. lipnja 2020.

Hrvatska ulazi u EU-ov program očuvanja radnih mjesta SURE

SURE je jedna od triju sigurnosnih mreža vrijednih ukupno 540 milijardi eura koja je namijenjena očuvanju radnih mjesta,poduzećima i državama članicama.

(POSLOVNI DNEVNIK) - Vlada je ovlastila ministra financija za potpisivanje Sporazuma o dobrovoljnom jamstvu između Republike Hrvatske i Europske komisije za privremenu potporu radi smanjenja rizika od nezaposlenosti u izvanrednoj situaciji nakon izbijanja bolesti COVID-19, odnosno ulazak u EK-ov program SURE. Iznos jamstva je 95,7 milijuna eura, a na temelju njega Hrvatska će iz spomenutog aranžmana moći “povući” najmanje četiri puta veći iznos, rekao je ministar financija Zdravko Marić.

Sporazum s Europskom komisijom, kako je pojasnio, sklapa se temelju uredbe Vijeća EU-ao uspostavi Europskog instrumenta za privremenu potporu radi smanjenja rizika od nezaposlenosti u izvanrednoj situaciji (SURE) nakon izbijanja bolesti COVID-19.

Uspostavom instrumenta SURE omogućava se dodatna financijska pomoć državama članicama Europske unije pogođenim pandemijom bolesti COVID-19 u iznosu do 100 milijardi eura u obliku zajmova Europske unije, rekao je Marić.

SURE je jedna od triju sigurnosnih mreža vrijednih ukupno 540 milijardi eura koja je namijenjena očuvanju radnih mjesta, poduzećima i državama članicama. Za financiranje zajmova državama članicama EK će se zadužiti na financijskim tržištima te zatim ta sredstva pozajmljivati državama članicama pod povoljnim uvjetima, odnosno države članice će na taj način iskoristiti pogodnosti snažnog kreditnog rejtinga i niskih troškova zaduživanja EU-a, pojasnio je ministar Marić i dodao da ucilju ispunjavanja uvjeta za uspostavu SURE instrumenta države članice moraju pružiti vjerodostojna, neopoziva jamstva proračunu EU-a.

SURE instrument bit će dostupan nakon što sve države članice pruže svoja jamstva, u skladu s odnosnim udjelima u ukupnom bruto nacionalnom dohotku.

Jedan od njegovim ciljeva je pomoć u uspostavi shema za skraćeno radno vrijeme, rekao je Marić.

Plenković: I hrvatske mjere uspješne; Aladrović: Za pravo nam daju podaci s tržišta rada

Premijer Andrej Plenković je na početku sjednice rekao da su i mjere hrvatske vlade za očuvanje radnih mjesta polučile“zaista izrazito dobre rezultate”.

Po podacima koje je iznio, za travanj je potporu od 4.000 kuna po zaposlenom koristilo 97 tisuća poslodavaca, za više od 550 tisuća radnika. Za ožujka su te brojke 87 tisuća poslodavaca i oko 500 tisuća radnika.

Do sada je država za tu potporu izdvojila 3,8 milijardi kuna, a pribroje li se doprinosi5,5 milijardi kuna, rekao je Plenković.

Ministar rada Josip Aladrović rekao je da bi se do kraja lipnja taj iznos mogaopopeti na 8,6 milijardi kuna te da učinkovitost vladinih mjera potvrđuju podaci s tržišta rada.

Naime, kako je iznio, zadnjih 14 dana pada broj nezaposlenih, a u odnosu na početak svibnja 13 i pol je tisuća više prijavljenih na mirovinski zavod.

ETUC o drugoj fazi savjetovanja o minimalnim plaćama

ETUC/NHS - Inicijativa Europske komisije o pravednim minimalnim plaćama nužna je ne samo zbog štete uzrokovane ekonomskim politikama EU u ekonomskoj krizi započetoj 2008. godine, već i zbog posljedica krize uzrokovane koronavirusom, ističe Europska konfederacija sindikata (ETUC) budući da je danas Komisija pokrenula drugu fazu savjetovanja o minimalnim plaćama. „Veliki broj radnika još uvijek nije prevladao učinke rezanja plaća iz prijašnje krize, a već nas je pogodila nova kriza“, izjavila je Esther Lynch, zamjenica glavnog tajnika ETUC-a.

„Kad se kandidirala za izbore predsjednica Europske komisije, Ursula von der Leyen, obećala je svakom radniku u EU osigurati isplatu pravedne minimalne plaće. Dokument koji je danas objavljen je korak naprijed. On priznaje potrebu da se radniku osigura mogućnost pregovaranja pravedne plaće jačanjem kolektivnog pregovaranja zajedno sa mjerama koje mogu povećati zakonski određene minimalne plaće kao što je ETUC i tražio. U isto vrijeme, još uvijek nije jasno kako Komisija namjerava postići te ciljeve“.

„I dalje ćemo se zalagati za jasno opredjeljenje Europske komisije kako bi se osiguralo da države članice podignu svoje zakonom propisane minimalne plaće na razinu plaća od kojih se može živjeti. To znači do razine koja je najmanje 60% medijalne plaće te je također primjerena košarici dobara i usluga, dogovorenoj na nacionalnoj razini sa sindikatima i poslodavcima.“

"Također trebaju uspostaviti prave mjere podrške za pregovaranje o plaćama između poslodavaca i sindikata jer su kolektivno ugovorene plaće jedini način za održavanje pravednih minimalnih i svih drugih plaća diljem EU. Jedan način da se to postigne bio bi da se poslodavcima koji odbijaju pregovore sa sindikatima odbije dodijeliti fondove za oporavak, ugovore javne nabave i druga javna sredstva."

Ključni argument koji nedostaje je kako smanjiti nejednakost u plaćama u Europi jer se jaz u plaćama između istoka i zapada ne smije nastaviti.

Od kada je počela pandemija koronavirusa u Europi
- Gotovo 40% radnika u EU kaže da im je lošije nego prije krize, a u 13 država članica (Italija, Španjolska, Poljska, Rumunjska, Portugal, Hrvatska, Bugarska, Slovenija, Slovačka, Grčka, Mađarska, Cipar i Malta) to kaže preko 40%

- Nešto manje od 50% radnika kaže da se njihov broj radnih sati smanjio od početka krize, a više od 50% radnika tako kaže u 10 država članica (Italija, Španjolska, Francuska, Poljska, Rumunjska, Hrvatska, Bugarska, Grčka, Cipar i Malta)

Istraživanje pokazuje kako je između 2011. i 2018. godine Europska komisija donijela 50 „preporuka za države članice“ o suzbijanju rasta plaća i 38 o smanjenju sigurnosti radnog mjesta i prava na kolektivno pregovaranje.

„Govorimo o ispravljanju grešaka iz prošlosti“, izjavila je Esther Lynch „i osiguranju da se ne ponove u ovoj današnjoj krizi. Ambiciozna i hrabra inicijativa Europske komisije je još više potrebna nakon koronavirusa kako bi Komisija ispunila svoje obećanje o pravednim minimalnim plaćama i jačanju kolektivnog pregovaranja. Današnja najava daje mi nadu kako se krećemo u pravom smjeru, no potrebno je još puno rada.“

Radnici moraju imati pravo na isključenje nakon isteka radnog vremena

ETUC/NHS – Sindikati pozivaju poslodavce na poštivanje prava radnika da se isključe dok milijuni radnika nastavljaju raditi od kuće i nakon popuštanja mjera. Prije izbijanja pandemije koronavirusa, svaki deseti radnik radio je od kuće svakoga dana. Međutim, najnoviji podaci istraživanja Europske zaklade za unapređenje radnih i životnih uvjeta pokazuju da je gotovo 40 posto radnika u EU tijekom pandemije počelo raditi od kuće. A rad od kuće/rad na daljinu (telework)  će se izgleda još zadržati kako bi se osigurala mjera fizičke udaljenosti u uredima. Među tvrtkama koje su već produžile rad od kuće ili ga uvele kao trajni način rada su Twitter, Dell i Facebook.

Europska konfederacija sindikata (ETUC) podržava rad od kuće za što je više radnika moguće u ovim iznimnim okolnostima, ali upozorava kako rad od kuće može „zamagliti“ granicu između privatnog i radnog vremena.

Najnoviji podaci EU Istraživanja o uvjetima rada pokazuju da ljudi koji redovito rade od kuće:
   - imaju dvaput veću vjerojatnost da će tjedno raditi 48 sati ili više nego radnici koji rade u prostorima poslodavca,
   - šest puta veću vjerojatnost da će raditi i u svoje slobodno vrijeme,
   - imaju probleme sa čestim buđenjem u vrijeme spavanja

Te negativne posljedice rezultat su stalnog nadzora nadređenih, potrebe da stalno budu dostupni poslodavcu i nejasnih granica između privatnog i poslovnog života, navodi se u brifingu Europskoga parlamenta.

ETUC je 2002. godine s europskim poslodavačkim organizacijama sklopio Okvirni sporazum o radu na daljinu kako bi radnicima pomogao uskladiti radni i privatni život uz veću slobodu izbora. Kasnije su Francuska, Italija i Španjolska u nacionalno zakonodavstvo uvele pravo na isključenje.

ETUC stoga podsjeća poslodavce na sljedeće:

    - Radnici koji rade od kuće imaju iste uvjete – potrebno je zadržati uobičajeno radno vrijeme,
    - Poslodavci su dužni radnicima osigurati neophodno osposobljavanje i tehničku podršku,
    - Poslodavci moraju poštivati privatnost radnika koji rade od kuće – radnici moraju imati pravo na odjavu,
    - Radno opterećenje i standardi koji se odnose na rezultate ostaju isti kao i za radnike koji rade u prostorima poslodavca,
    - Poslodavci su dužni poduzeti mjere kojima će se osigurati da radnici ne budu izolirani

„Rad od kuće omogućio je milijunima radnika da nastave zarađivati, a da istovremeno zaštite sebe, svoju obitelj i zajednicu u vrijeme pandemije koronavirusa.  Međutim, rad od kuće svakoga dana može dovesti do dužeg radnog vremena, manje slobodnog vremena i problema sa spavanjem ukoliko se njime ne upravlja na pravilan način.

S obzirom da rad od kuće poprima  sve stalnije obilježje radnoga života, poslodavci moraju poštivati pravo radnika na isključenje*, a države članice bi to pravo trebale ugraditi u svoje nacionalno zakonodavstvo.

Radnici koji rade od kuće imaju ista zakonska prava kao da rade u uredu, i moramo se pobrinuti da se to načelo poštuje“, izjavila je zamjenica glavnog tajnika ETUC-a Esther Lynch.

*Right to disconnect – pravo radnika da po isteku njegovog/njenog  radnog vremena isključi službeni mobitel, ne odgovara na službene mailove i sl.


01. lipnja 2020.

Prosječne plaće pale već u ožujku, radikalni padovi tek se očekuju

PIŠE Sanja STAPIĆ

(SLOBODNA DALMACIJA) - Lani se u ovo doba na prste jedne ruke moglo nabrojiti one rijetke djelatnosti u kojima prosječne plaće nisu makar malo porasle u ožujku u odnosu na veljaču, a ove godine, pogađate već, u mnogim je djelatnostima isplaćeno manje kuna nego mjesec dana prije. Korona je i tu uzela danak, pa su prosječne plaće u zemlji u ožujku bile za 76 kuna tanje od onih isplaćenih u veljači, u kojoj je bilo dva dana manje radnih sati, te su kliznule na 6713 kuna. No, taj je prosjek još i dobar zna li se da polovina zaposlenih prima prosječne plaće koje nisu više od 5656 kuna, koliko iznosi medijalna plaća u ožujku. Treba li kazati da je i ta medijalna plaća manja za 49 kuna od one u veljači?

POSLODAVCI POŽURILI SMANJIVATI

Prema novim podacima koje je objavio Državni zavod za statistiku (DZS), prosječna isplaćena neto plaća po zaposlenom u pravnim osobama u Hrvatskoj za ožujak na godišnjoj je razini realno viša za 0,8 posto, dok je u odnosu na veljaču za 1,3 posto niža. Najviša prosječna mjesečna neto plaća po zaposlenome u pravnim osobama za ožujak isplaćena je u zračnom prijevozu i teži 11.331 kunu, a najniža, od 4166 kuna, isplaćena je u ugostiteljstvu.

Najveći pad prosjeka jedne plaće je s 15.413 kuna u veljači na 8018 kuna u ožujku, što je smanjenje od 7395 kuna, a bilježi se u duhanskoj industriji. U duhanskoj su industriji inače plaće bliže ovoj manjoj svoti iz ožujka, a taj prosjek u veljači odskače od njih, no statistika ne objašnjava zbog čega je to tako.

Cijela prerađivačka industrija bilježi pad prosječne plaće u ožujku u odnosu na veljaču od 200 kuna te je prosječna isplata iznosila 6138 kuna. Plaće u djelatnostima smještaja, pripreme i usluživanja hrane kliznule su za 405 kuna, na 5120 kuna, trgovcima su plaće pale za 138 kuna, na prosječnih 5991 kunu, za 300 kuna manje prosječne plaće primili su zaposleni u stručnim, znanstvenim i tehničkim djelatnostima, koji su u ožujku uprihodili po 7338 kuna, zaposleni u obrazovanju primili su 160 kuna manje i prosječno su primili po 7199 kuna plaće, 64 kune manje u prosjeku dobili su zaposleni u djelatnosti zdravstvene zaštite i socijalne skrbi, čiji je prosjek u ožujku iznosio 7910 kuna...

Krešimir Sever, predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata, manje prosječne plaće u ožujku objašnjava utjecajem korona-krize i kaže da će se tek na isplatama u travnju vidjeti utjecaj smanjene gospodarske aktivnosti...

– Dio poslodavaca je i prije zaključavanja gospodarstva krenuo smanjivati poslovne aktivnosti očekujući što će se dogoditi. Već je početkom ožujka dolazilo do otpuštanja i rezova, dio ljudi bio je kod kuće, neki zaposleni izgubili su cijeli niz dodataka koji su sastavni dio plaća, neki nisu radili smjene... Sve se to odrazilo na ove isplate u ožujku.

Osim toga, država je dala po 3250 kuna po zaposlenom za isplate za ožujak te je dio poslodavaca isplatio plaće samo do tog iznosa, a ne one plaće koje su ugovorene. Neki su pritisnuli radnike da potpišu nove ugovore o radu upravo na 3250 kuna – kaže Sever.

KOME SU RASLE?

Jednostavnije je nabrojiti djelatnosti u kojima su plaće u ožujku rasle, jer ih je mnogo manje. Statistika kompletnu ekonomiju zemlje dijeli u 19 područja, u koja je raspoređeno 96 djelatnosti. Od tih 19 gospodarskih područja, u njih šest prosječne su plaće porasle u ožujku.

U financijskoj industriji prosječna je plaća porasla u ožujku za 1043 kune, na 10.096 kuna, koliko su primili zaposleni u bankama, osiguranju, reosiguranju, mirovinskim fondovima i pomoćnim djelatnostima, s tim da obvezno socijalno osiguranje nije u ovoj grupi.

U opskrbi električnom energijom, plinom, parom i klimatizaciji u ožujku su prosječne bušte podebljane za 602 kune, na 8875 kuna, u poslovanju nekretninama isplaćeno je 6276 kuna, 164 kune više nego u veljači, za 146 kuna, na 5814 kuna, porasle su plaće poljoprivrednicima, šumarima i ribarima, u prijevozu i skladištenju isplaćeno je 6547 kuna, 95 kuna više nego u veljači, a u opskrbi vodom, uklanjanju otpadnih voda i gospodarenju otpadom prosječne su plaće porasle za 53 kune, na 6131 kunu.

Sindikatima nova ponuda Vlade ‘nešto bolja od prve‘ ali su daleko od dogovora

Lider/Hina - Sindikati zaposlenih u zdravstvu i obrazovanju izjavili su u četvrtak kako je nova ponuda Vlade o sklapanju dodatka kolektivnom i temeljnom kolektivnom ugovoru zanimljiva te će dati članstvu i tijelima na odlučivanje kada je dobiju u pisanom obliku.

- Što se tiče Hrvatskog liječničkog sindikata (HLS), prijedlog ne može još biti prihvaćen, moramo se konzultirati na našim tijelima. Osobno mislim da se o toj se ponudi mora razgovarati na način da se prihvate svi problemi liječnika koji do sada nisu rješeni. Što se HLS-a tiče, ne može biti samo ova ponuda - rekla je nakon pregovora s Vladom predsjednica HLS-a Renata Čulinović Čaić. Objasnila je da je ponuda Vlade da seosnovica ne podiže od 1. lipnja i 1. listopada za dva posto, ali da bi iznos osnovice, koji bi imali 1. siječnja 2021., ostao isti.

- Povišica bi dakle išla od 1. siječnja 2021. ukoliko se u međuvremenu u pregovorima s nekom drugom Vladom koja će doći ne bude promjena u tim pregovorima. Osnovicu bi onda imali kao da je bila povišica 1. lipnja i 1. listopada - kazala je Čulinović Čaić.

Vlada neće mijenjati jubilarne nagrade i regrese, a o božićnici na jesen

Dodaje kako se jubilarne nagrade i regresi neće dirati, jer su je već neki zaposleni dobili. O božićnici se za sada nije raspravljalo te je ostavljeno za jesen. Istaknula je da postoji dug prema liječnicima vezan za neadekvatno obračunavanje i isplačivanje prekovremenog rada, za što su dobili i potvrdu Vrhovnog suda, a o čemu nisu dobili prijedlog na koji će se način, kojim tempom, i u kojim iznosima vratiti taj novac.

Predsjednica Hrvatskog strukovnog sindikata medicinskih sestara - medicinskih tehničara Anica Prašnjak također je kazala da će ponudu predstaviti svojim tijelima i članovima.

- Spomenuli smo problematiku koju imaju medicinske sestre u pandemiji, sigurno moramo o tome dobro promisliti. Moramo sve gledati u jednom paketu, i ponudu i sve na što nam nije sada odgovoreno -naglasila je Prašnjak i dodalakako vjeruje da će sljedeći tjedan biti završni sastanak s predstavnicima Vlade.

Predsjednik Matice hrvatskih sindikata Vilim Ribić isto tako će 'zanimljivu'ponudu predstaviti svojim tijelima i članovima te je poručio kako sindikati odmah idu na interni međusindikalni sastanak.

- Ne uskraćuje se ni jedno pravo, radi se o jednoj suspenziji - ustvrdio je Ribić.

Objasnio je da ako svi sindikati ne prihvate novu ponudu, da će se gledati kako je odlučila većina.

- Ako postoji dovoljan broj sindikata, sukladno Zakonu o reprezentativnosti, onda se potpisuje. Ako nemate dovoljnu većinu onda takav dokument nije valjan, i onda je na Vladi na odluči - kazao je Ribić.

Predsjednik Sindikata PreporodŽeljko Stipićnaglasio je kako je nova ponuda 'nešto bolja od prve'te kako su sindikati daleko od dogovora.

Uspjesi najdužeg štrajka neće se dirati

Predsjednik Nezavisnog sindikata zaposlenih u srednjim školama Branimir Mihalinec vjeruje kako će se nakon odluke članstva i tijela doći do nekog rješenja.

- Ne bih govorio o štrajku, treba prvo vidjeti kako će proći obje ponude. Mislim da je razumljivo da ukoliko bude prihvatljiva ponuda našim članovima vezano uz dodatak temeljnom kolektivnom ugovoru, da će pitanje koeficijenata i pitanje dodatka u obrazovanju biti stavljeno ad-acta, zauvijek - kazao je Mihalinec.

Objasnio je da će se koeficijenti podizati temeljem sporazuma koji se neće mijenjati.

- Znači neće se ići na izmjenu sporazuma i ukidanje povećanja koeficijenata i dodatka u odgoju i obrazovanju - kazao je Mihalinec. Istaknuo je da se neće dirati sve što su uspjeli dobiti najdužim štrajkom u hrvatskoj povijesti.

- Na stolu je pitanje zajedničko svim javnim i državnim službama. Sindikati u obrazovanju će dijeliti sudbinu svih zaposlenih u javnim i državnim službama onako kako oni odluče, sukladno novoj zanimljivoj ponudi Vlade -poručio je Mihalinec. Naglasio je da, ukoliko dođe do sporazuma, zaposleni u odgoju i obrazovanju će u srpnju za plaću od lipnja imati dogovoreno povećanje od jedan posto u koeficijentima i dodacima.

Predsjednik Velikog vijeća Nezavisnog sindikata znanosti i visokog obrazovanja Igor Radeka naglasio je da ukoliko bi bilo dvostrukog udara na plaće zaposlenih u obrazovanju da ponuda sigurno ne bi bila prihvatljiva.

- Ovo sada sigurno olakšava poziciju - zaključio je.

Sindikati državnih službi i policije ponud Vlade smatraju pomakom

- Prijedlog je isti kao i kod javnih službi, to je pomak u odnosu na zadnji put. Nećemo se očitovati ni vama ni njima, razgovarat ćemo sa svojim tijelima i članstvom - rekao je novinarima nakon sastanka s predstavnicima Vlade predsjednik Nezavisnog sindikata djelatnika MUP-a Zdravko Lončar i dodao kako će s očitovanjem tijela i članova doći na sljedeći sastanak s predstavnicima Vlade u srijedu.

Predsjednik Sindikata policije Hrvatske Dubravko Jagić kazao je kako je ponuda zanimljivija od prošle, ali da nije onakva kakvu bi htjeli oni kao sindikati, i kakvu bi njihovi članovi zaslužili.

- Ne bi htjeli ništa dodati, ne bi htjeli da se bilo što od toga oduzme ili odgađa. Policijski službenici, zaposlenici u MUP-u, pravosudni policjaci, vatrogasci, carina su najpotplaćeniji, uvijek smo bili na prvoj crti. Sad kad je COVID-19 dizali su nas svi u nebesa, a sad smo prvi na crti kada treba rezati plaće. Mislim da nije fer i u redu - istaknuo je Jagić.

Predsjednica Sindikata državnih i lokalnih službenika i namještenika Iva Šušković naglasila je da predstavlja članove s najnižim plaćama u sustavu te smatra da apsolutno ne bi trebali podnositi teret ove krize.

- Radi se o plaćama izmđu tri i pet tisuća kuna. Ne mogu sada zauzeti stav, dat ću ponudu na naša tijela i onda ćemo se izjasniti. Svako ukidanje božićnica i regresa za njih predstavlja veliki minus i teret u budžetu. Neki od toga kupuju školske knjige i ne idu na ljetovanje -zaključila je Šušković.

Rad od kuće dobar za one koji to žele, ali nosi i zamke

NOVI MODEL POSLOVANJA
AUTOR Dijana Jurasić

Manji troškovi, veća produktivnost i fleksibilno radno vrijeme neke su prednosti, ali rad u pidžami nosi i zamke

(VEČERNJI LIST) - Hoće li ova pandemija COVID-19 zbog koje su deseci milijuna ljudi diljem svijeta bili prisiljeni raditi od kuće biti uvod u novo doba u kojem će svakodnevni rad iz ureda otići u prošlost u mnogim zanimanjima? Nezamislivo je u prirodnim znanostima da znanstvenici do otkrića mogu doći u kućnim laboratorijima i da će liječnici, uz neke izuzetke, ljude liječiti od kuće, ali u mnogim zanimanjima bi odlazak svaki dan u ured mogao zastarjeti kao što je danas slanje čestitki poštom. Twitter je omogućio zaposlenima koji to žele da mogu “zauvijek” raditi od kuće.Nicholas Bloom, profesor ekonomije na Sveučilištu Stanford, upozorio je i na neke negativne strane rada od kuće poput pada kreativnosti, napominjući da bi zbog pandemije 2020. i 2021. mogle biti izgubljene godine za mnoge izume.

Bloom je inače proveo dvogodišnju studiju na 1000 radnika jedne kineske tvrtke među kojima ih je polovica odabrala rad od kuće, ali su u ured dolazili jednom tjedno daodrže vezu s radnim mjestom. Pokazalo se da su 13% produktivniji od kolega u uredu. Samo 30 radnika od njih 500 predomislilo se nakon završetka eksperimenta i vratilo u ured, a preostalih 500 nije ni željelo raditi od kuće jer bi se osjećali izolirano i osamljeno. Bloom je zagovornik rada od kuće, ali samo za one koji to žele i smatra da je i za njih dobro da dođu bar jednom tjedno na posao ili dva dana jer im to potiče veću kreativnost, a tako i održavaju vezu s radnim mjestom.

Balans privatnog i poslovnog

Ovaj znanstvenik drži da se većina kreativnosti događa ‘licem u lice’ i da nas drugi ljudi potiču da budemo motivirani i ambiciozni.Prof. dr. Ljiljana Kaliterna Lipovčan, voditeljica Centra za istraživanje kvalitete življenja Instituta Pilar, podsjeća da su i prije pandemije mnogi umjetnici, prevoditelji i znanstvenici često radili od kuće. Sve djelatnosti koje ne uključuju prisutnost drugih ljudi, a u nekima je to, kaže i smetnja, rade od kuće.

– Danas je rad od kuće omogućen i mnogim drugim zanimanjima zaslugom novih tehnologija, preko kojih su moguće konzultacije čak i s liječnicima. Takav rad ima brojne prednosti, omogućuje fleksibilno radno vrijeme, što je važno ljudima s velikom obiteljskom odgovornošću, ukida ponekad duga putovanja do posla i natrag, omogućujeviše slobodnog vremena i poboljšava balans između života i rada, a poslodavcima smanjuje troškove najma i opremanja skupih prostora. Rad od kuće ima i nedostataka, morate imati odvojen prostor za neometan rad, a znajući u kakvim su stambenim prilikama brojne hrvatske obitelji, to često i nije ostvarivo. Nedostatak je i manjak neposredne povratne informacije o kvaliteti posla, tj. mogućnost grešaka koje se naknadno otkrivaju – kaže Kaliterna Lipovčan.

Sastanci su bolji uživo

– Više odgovaraintrovertiranim osobamai onima koji preferiraju samostalnost u radu i odlučivanju. No za rad od kuće treba biti vrlo disciplinirana i odgovorna osoba, odrediti vrijeme rada i odmora, i računati na to da u slučaju neke krizne situacije morate sami sve riješiti. Kad radimo s drugim ljudima, skloni smo ponekad i prebaciti dio posla na kolegu, što je teško ako radite u svom domu. Poslodavac koji organizira rad od kuće mora imati vrlo dobre organizacijske i komunikacijske sposobnosti, točno objasniti što i kada želi, puno poslova se u uredima rješava “u hodu”. S radom od kuće to je malo teže. Kao što vidimo, ljudi su prilagodljivi, ništa nije problem, pa čak i ako je taj period duži. Ali rad od kuće kao trajni oblik rada veliki je izazov i sigurno će promijeniti način života kakav poznajemo. Nisam sigurna hoće li to biti na bolje ili na gore – zaključuje Kaliterna Lipovčan. No način rada se neće promijeniti za znanstvenike prirodnih znanosti poput priznate hrvatske znanstvenice Ive Tolić.

– Znanstvenici koji rade eksperimentalna istraživanja moraju raditi u laboratoriju, tako je danas i tako će biti i sutra. Ja ne mogu raditi od kuće jer sam vezana za laboratorij, no postoje područja u prirodnim znanostima koja nisu vezana za eksperimente i oni mogu raditi od kuće, primjerice teorijska istraživanja – kaže Tolić. I kad ne mora raditi u laboratoriju, nego se sastaje sa suradnicima, nije, kaže, u njezinu području jednako efikasno i produktivno imati sastanak online i uživo. Ako i nakon pandemije mnogi budu nastavili raditi od kuće, to ne znači da će moći raditi i živjeti bez kontakta s drugim ljudima. Kako je još Aristotel ustvrdio: čovjek je društveno biće i onaj koji je sam sebi dovoljan nije čovjek, nego je ili Bog ili zvijer.


20. svibnja 2020.

Ekonomski stručnjak za Dnevno: ‘Kad završi sezona samo u turizmu bez posla će ostati 100 tisuća ljudi’

ŠTO NAKON POTPORA

(Dnevno.hr) - Hrvatsku najveći problemi očekuju najesen i to zbogpada turizma jer je u turističkim djelatnostima kao i u tvrtkama koje su naslonjene na turizam zaposleno oko 145 tisuća ljudi, a budući da ćemo po procjenama ostvariti tek trećinu turističkog prometa, najesen, odnosno kad završi sezona, bez posla će ostati oko 100 tisuća ljudi – procjena je prof. dr. Drage Jakovčevića s Ekonomskog fakulteta u Zagrebu.

U izjavi za Dnevno Jakovčević je također izrazio bojazan da sadašnja Vlada neće produžiti potpore za očuvanje radnih mjesta za iduća tri mjeseca jer će se zbog izbora raspustiti Sabor, iako bi, kaže, građani produljenje mjera “Vladi vratili na izborima”, pa bi odluka o produljenju mjera ostala na novoj Vladi. Pri tom najveću Vladinu pogrešku smatra to što se novac za plaće radnika nije direktno uplaćivao zaposlenicima nego poslodavcima.

S njim se slažu i sindikalne središnjice koje su i prve zatražile javnu objavu popisa svih poslodavaca. Pa iako svi očekuju produljenje mjera – predma Vlada to još nije decidirano najavila – činjenica je da mjere za ožujak, travanj i svibanj uskoro završavaju, koristi ih 611 tisuća radnika i svi bi se mogli naći u riziku od otkaza. Na to je u ponedjeljak upozorio i HUP koji od Vlade traži jasan odgovor prije nego što postane tehnička Vlada, koje od gospodarskih mjera idu dalje i što ih čeka u narednom periodu.

“Želimo jasno znati pravila igre i na vrijeme planirati svoje poslovanje. Imamo jasnu naznaku pada BDP-a od 9%, što je prema nama i optimističan scenarij, te zasigurno ulazimo u recesiju. Jako puno ljudi će nažalost završiti na burzi kada prestanu ove mjere, ukoliko je to sve što će Vlada intervenirati”, poručila je Gordana Deranja, predsjednica HUP-a.

Predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata Krešimir Sever naglašava da su poslodavci od Vlade dobili sve što su tražili, ali primjećuje i da su ti isti poslodavci kukali i kad je bilo dobro, odnosno prije krize, optužujući državu da je preskupa i sebi uzimali profit, a sad očekuju da im država da novac za radnike koje su, kaže, i potjerali u inozemstvo malim plaćama i zadržvanjem zarade za sebe. “I sada prijete da će morati otpuštati radnike ako prestanu državne potore za očuvanje radnih mjesta”, podsjeća Sever.

“Poslodavci traže hitno otvaranje ekonomije, vrše pritisak na Vladu, i njih nije briga za moguće širenje zaraze, Vlada im se nema snage oduprijeti i na kraju su radnici najveće žrtve epidemije”, navodi Sever dodavši da cijeli svijet pa tako i Hrvatska jure prema profitu, svi gledaju samo ponudu i potražnju jer se cijeli svijet, kaće Sever, pretvorio u potrošačko društvo.

U međuvremenu, broj radnika i poslodavaca koji traže pomoć od države se povećao – u mjesec dana broj zaposlenih za koje će se isplatiti potpora povećao se za čak 111 tisuća u 18 tisuća tvrtki s tim da treba napomenuti da se i iznos potpore povećao na 4000 kuna za što će se samo u svibnju isplatiti dvije i pol milijarde kuna.

Aladrović: Nije prirodno isplaćivati dividende i paralelno tražiti pomoć države

MINISTAR RADA
Upitan je li normalno da je sedam od deset tvrtki koje su primale potpore za radnike imalo veću dobit u ožujku od iznosa koji im je država dala za potporu, Aladrović je kazao da nema taj podatak, no da mjera "definitivno ima smisao u povećanju likvidnosti poduzetnika i očuvanje zaposlenosti".

(Novilist.hr) - Ministar rada i mirovinskog sustava Josip Aladrović najavio je u utorak redefiniranje odnosa prema tvrtkama koje su tražile potpore za očuvanje radnih mjesta, a istovremeno su mogle ostvariti dobit i bez njih. Aladrović je odgovarao na pitanja novinara nakon što je u ministarstvu rada potpisan ugovor o informatizaciji i digitalizaciji poslovanja Hrvatskog zavoda za zapošljavanje. Upitanje li normalno da je sedam od deset tvrtki koje su primale potpore za radnike imaloveću dobit u ožujku od iznosa koji im je država dala za potporu, Aladrović je kazao da nema taj podatak, no da mjera "definitivno ima smisao u povećanju likvidnosti poduzetnika i očuvanje zaposlenosti".

Pritom ističe da će sve dodijeljene potpore biti predmettemeljitih kontrola.

"Ako pitate je li normalno ostvarivati dobit i očekivati potporu od države, smatram da ćemo tu u vrlo kratkom razdoblju isto tako učiniti određene korake kako bi sve one koji su koristili potpore, a eventualno se pokaže da mogu ostvariti dobit, da ćemo na neki način limitirati iznose potpora i da ćemo prema takvim slučajevima postupati drugačije", izjavio je Aladrović, dodajući da nije prirodno isplaćivati dividende i paralelno tražiti pomoć države.

Upitan nije li s ograničenjima trebalo ići i ranije, Aladrović napominje da suodluke o potporama donošene na temelju kratkog i ograničenog vremena.

"No to nas ne ograničava da u kratkom ili srednjem roku definiramo i dodatne kriterije kako će se dalje potpore dodjeljivati i definiramo kriterije tako da pomažemo onim najugroženijima, a ne tvrtkama kojima ta pomoć u ovom trenutku možda nije ni potrebna", kaže Aladrović.

Donijeti ćemo rješenja i akte i sve ostale pravne formulacije u kojima ćemo redefinirati taj odnos prema onim tvrtkama koje mogu ostvariti dobit i bez državnih subvencija, najavio je Aladrović, dodajući da će se to dogoditi vrlo brzo.

Za travanj očekujemo više zahtjeva za potpore, za svibanj manje

S obzirom da će potpore za očuvanje radnih mjesta biti isplaćenejoš za travanj i svibanj, a na pitanje što nakon toga i ima li država novac za dalje, Aladrović je odgovorio da je trenutno zamišljeno korištenje mjere za razdoblje od 1. ožujka do 31. svibnja, pa će tako posljednje isplate biti u lipnju za mjesec svibanj.

"Moramo biti svjesni da sada slijedi isplata tek druge trećine potpore, pa se do 20. svibnja očekuje isplata potpora za travanj, preostaju nam još potpore za svibanj u lipnju, i definitivno ćemo u tim rokovima znati na koji način supstituirati sve ono što smo do sada učinili, tena koji način iskontrolirati adekvatno trošenje sredstava", dodaje Aladrović.

S obzirom da je travnju gospodarstvo u najvećoj mjeri bilo izloženo ograničenjima, Aladrović očekuje i nešto veći broj prijava za potpore za očuvanje radnih mjesta, njih između 570 i 600 tisuća, dok pak u svibnju očekuje nešto manji broj zahtjeva, s obzirom da je za neke dijelove gospodarstva poslovanje otvoreno u potpunosti, a za neke djelomično.

Najprije će se promatrati efekti što se s gospodarstvom događa u svibnju, kada postoji mogućnost rada, pa će se do kraja ovog mjeseca donijeti mjere usmjerene na zadržavanje poslovne i gospodarske aktivnosti i očuvanje radnih mjesta, kaže Aladrović.

Upitan da konkretno odgovori ima li novca ili nema, Aladrović je kazao da će "definitivno određenu količinu sredstava za pomoć poduzetnicima i radnicima naći".

Kaže i da se porast nezaposlenosti zbog pandemije koronavirusa ne može izbjeći, no kako trenutno već neko vrijeme broj nezaposlenih stagnira, što znači da su mjere imale efekta, ocjenjuje Aladrović, a dodaje da je broj osiguranika, koji se veže za broj zaposlenih, u posljednjih 10-ak dana zabilježio i rast.

Svaki drugi hrvatski državljanin ne može podmiriti neočekivani trošak, tvrdi Eurostat

Poražavajući podaci
AUTOR: Vedran Marjanović

(JUTARNJI LIST) - Svaki drugi građanin Hrvatske ne može podmiriti neočekivani izdatak poput sprovoda u obitelji, većeg kućnog popravka ili servisa automobila, proizlazi iz najnovijeg istraživanja Eurostata o dohotku kućanstava u članicama Europske unije. Prema nalazima Eurostata, Hrvatska se nalazi na vrhu Unije prema udjelu stanovništva koji nema dostatne prihode za podmiriti neočekivane troškove života. U nas udio stanovništva s nedovoljnim prihodima za neočekivane izdatke iznosi 52 posto, dok taj postotak na razini Unije iznosi 32 posto. - Od 2012. kada je udjel kućanstava unutar Europske unije koja nisu mogla podmirivati neočekivane troškove dosegao 40 posto, bilježimo poboljšanje sposobnosti stanovništva za podmirenje izvanrednih rashoda. Riječ je o značajnom pomaku kada se imaju u vidu zabrane kretanja i gospodarskih aktivnosti provedeni širom svijeta u ovoj godini radi usporavanja brzog širenja koronavirusa. Sposobnost suočavanja s neočekivanim financijskim troškovima presudna je, posebno u slučaju gubitka prihoda – ocjenjuju u Eurostatu.

Udio građana zemalja EU koji ne mogu podmiriti neočekivane životne troškoveUdio građana zemalja EU koji ne mogu podmiriti neočekivane životne troškove

Najbolje se s neočekivanim troškovima života, prema istome izvoru, od većih članica Unije, nose u Švedskoj i Austriji, u kojima oko 20 posto kućanstava nema dovoljne prihode za neočekivani rashod, te u Nizozemskoj i Češkoj gdje se spomenuti udjel kreće oko 22 posto. Uvjerljivo najbolja članica u ovom pogledu je Malta gdje svega 15 posto kućanstava ima problem s financiranjem izvanrednih troškova.

Uz nas, najveće probleme u podmirivanju izvanrednih troškova života imaju u Latviji (50 posto), te u Grčkoj i na Cipru, gdje se spomenuti udio kreće oko 47 posto.

Eurostat je utvrdio da se najteže s neočekivanim troškovima nose rastavljene i neudate majke s djecom, kod kojih udio s nedovoljnim prihoda za podmirenje izvanrednih rashoda iznosi 56 posto. No, i udio građana Unije koji žive u četveročlanim obiteljima s nemogućnošću da financiraju neočekivane troškove je nezanemarivih 26 posto.

Svoje nalaze o poteškoćama građana u financiranju izvanrednih rashoda Eurostat temelji na podacima statističkih ureda članica Unije o prihodima građana.


08. svibnja 2020.

KAKO JE NJEMAČKA VLADA OPALILA ŠAMAR 'PROSJACIMA U MERCEDESIMA' Šefovi najmoćnijih kompanija dobili milijarde, a kad su vidjeli uvjet digli su graju

JAVLJA DEUTSCHE WELLE

Jutarnji list - Njemački ministar gospodarstva na početku pandemije još nije do kraja ni izrekao najavu najveće državne pomoći ikad, a već su se javili prvi kandidati: VW, BMW, Siemens... No oni nisu tako brzi i kad treba platiti porez, piše Deutsche Welle. Ne trebaju velike škole da bi već na početku bilo jasno kako će mjere za suzbijanje virusa Covida-19 značiti praktično Lock Down najvećeg dijela gospodarstva i kako će golemom broju tvrtki biti upravo nemoguće održati likvidnost i radna mjesta.

U jednom SAD-u je to doista izazvalo pravu eksploziju broja nezaposlenih, ali njemačka vlada je gotovo smjesta, još koncem ožujka, odlučila i financijski pomoći tvrtkama u još neviđenim razmjerima: što u kreditima, što u državnim jamstvima tu je riječ o gotovo jednom bilijunu i 200 milijardi eura - a i to nije kraj pomoći. Jer i odluka o skraćenom radnom vremenu, kada se tvrtkama pomaže plaćati doprinose za zaposlene, je nesumnjivo državna pomoć, ali to ide iz blagajne Zavoda za zapošljavanje.

Praktično od dana kad je najavljena ta državna pomoć su se počele čuti jadikovke iz tvrtki o golemim gubicima koje će im donijeti ova pandemija i kako će im biti nužna koja milijardica. No prvi se nisu javili mali proizvođači koji ne znaju kako da plate račun za struju sljedeći mjesec, nego jedan gigant poput Adidasa koji je sredinom travnja i dobio pozajmicu od 2,4 milijarde eura. Gužva pred Ministarstvom financija je bila velika: ruku su ispružili i VW, BMW, Siemens...

Novac za džepove dioničara?

Ali onda je došao prvi udarac tim snovima o državnim milijardama koje bi pale s neba: već početkom travnja je Vlada jasno dala do znanja kako državna pomoć nije moguća za koncerne koji namjeravaju i dalje prvo misliti na svoje dioničare i praktično državnim novcem puniti njihove džepove dividendom. Ukratko: ako želite plaćati dividende, ništa od državnog novca, piše Deutsche Welle.

Već to je mnoge koncerne odvratilo od takvih nakana: na primjer jedan Daimler je od početka govorio kako mu nikakva pomoć nije potrebna, ali su brzo i BMW i VW objavili kako mogu i bez nje. Jer u ovom potresu koji drma svjetske burze koncerni si ne mogu priuštiti da rastjeraju dioničare još i najavom da mogu zaboraviti na godišnju dividendu. To je i opasno: ukupna vrijednost na burzi je već niska, ako tako još padne - to bi mogao biti trenutak i za neprijateljsko preuzimanje.

Na koncu, barem kad je riječ o 30 najvećih njemačkih koncerna izlistana u indeksu DAX, državna pomoć bi bila doista "traženje kruha nad pogačom": ukupno, oni raspolažu novčanom pričuvom od oko 362,7 milijardi eura, javlja njemačka televizijska postaja ARD.

No neki koncerni su doista u ozbiljnim poteškoćama tako da su državi obećali kako će njihovi dioničari ostati kratkih rukava: ne samo Adidas, nego i proizvođač automobilske elektronike Leoni - ali čak i jedna Lufthansa se isprva borila rukama i nogama kako bi dioničarima i dalje plaćala barem nekakvu dividendu.

Je li i potpora za doprinose "državna"?

Ali najveći njemački zračni prijevoznik je u tako dubokim nevoljama da za takvu računicu jednostavno nema mjesta: na desetke tisuća letova je otkazano, gotovo čitava flota je na zemlji, na stotine zrakoplova više nikad neće ni poletjeti - barem ne s poznatim znakom Lufthanse na njihovom repu. Burzovna vrijednost prijevoznika je već daleko ispod vrijednosti samih aviona koje ima i tu je prijevozniku jedino ta državna pomoć ostala kao šansa da možda ne bude progutan. To će se svesti na oko 10 milijardi eura pozajmice, ali i državnim preuzimanjem određenog broja dionica - najviše 25%.

Tek što su se ipak izdvojili koncerni koji doista trebaju pomoć, iz političkog Berlina je došao nov udarac: ne samo kredit, nego se i potpora doprinosu za zaposlene ako više ne rade puno radno vrijeme tretira kao državna pomoć. Dakle tko god je zaposlene poslao kući na državni trošak, ne smije plaćati dividende dioničarima. To su zapravo golemi iznosi: oko 10 milijuna građana Njemačke u ovoj pandemiji radi skraćeno radno vrijeme po novim propisima i samo blagajna Zavoda za zapošljavanje jednostavno nije dovoljno duboka da bi izdržala taj teret.

Tu se podigla velika graja: jer i jedan Daimler se poslužio takvom vrstom pomoći, ali ne želi odustati od isplate dividendi dioničarima. Čitav niz tvrtki - Volskwagen, BMW, BASF ili Continental uvjeravaju Vladu kako pomoć njihovim zaposlenima zapravo nije državna pomoć, isto tvrdi i jedan Bayer pa je već prošlog tjedna brzo isplatio dividende - osiguravatelj Münchener Rück će to učiniti ovog tjedna.

"Nova" ideja proizvođača automobila

No neki koncerni su shvatili kako sad ipak država ima konce u svojim rukama: Adidasov konkurent, koncern Puma je također poslušno objavio kako neće isplatiti dividendu, isto je odlučila tvrtka nastala oko zračne luke Frankfurta Fraport, proizvođač motora Deutz... U jeku tog spora ovog utorka (5.5.) su se u Berlinu sastali predstavnici automobilske industrije s odgovornima u njemačkoj vladi kako bi razmotrili budućnost ove, za Njemačku itekako važne industrijske grane.

Kad već neće biti kredita, a i oko potpore za doprinose se još nateže, onda bi proizvođači automobila bili sretni i ako bi kancelarka Merkel ponovila ono što je već učinila 2009.: odredila državnu nadoknadu za uništavanje starih automobila kod kupnje novih. Službeni Berlin tu nije rekao jasno "ne dolazi u obzir", ali raspoloženje javnosti nipošto ne ide na ruku proizvođačima automobila. Upravo se okončava sudski spor vlasnika dizelaša protiv Volkswagena zbog njegovih nesretnih krivotvorenja vrijednosti ispušnih plinova, a nevolje proizvođača automobila zapravo nemaju veze s koronom. Naravno da mogući kupci već duže oklijevaju s kupnjom jer su nesigurni oko toga kakav automobil uopće kupiti ako zbog zagađenja u dogledno doba s njime neće smjeti u neke njemačke gradove. Ali država već ionako izdašno pomaže automobilskoj industriji potporama druge vrste: nedavno je produžena potpora od 4.000 eura za kupnju električnog automobila, tu je i potpora za vozila norme barem Euro 6. Mnoge druge industrijske grane mogu samo sanjati o takvoj državnoj pomoći.

Kad već tražite, koliko i plaćate?

Pandemija koronavirusa je barem trenutno doista pomaknula prioritete s onih koje diktira gospodarstvo na one koje diktira politika. A neki političari svakako žele iskoristiti tu, možda jedinstvenu priliku: kad se već razgovara o državnoj pomoći tvrtkama, zašto ne pogledati koja od tih njemačkih tvrtki je doista svjesna svoje društvene odgovornosti i uredno plaća porez? Nakon parlamentarnog upita stranke Ljevice je uslijedila istraga novinara političke emisije ARD Monitor i lista Süddeutsche Zeitung. Kada je riječ 30 najvećih koncerna Njemačke izlistanima u DAX-u odgovor je kratak: gotovo sve imaju barem nekakvu tvrtkicu u nekoj poreznoj oazi gdje nesmetano mogu "prati" svoj novac.

To nije tek pokoja tvrtka "za svaki slučaj", nego 30 najvećih sudjeluje u vlasništvu ukupno 3847 tvrtki u poreznim oazama diljem svijeta, od Paname, Kajmanskih otoka pa do američkog Delawarea koji također privlači tvrtke "kreativnim" obračunom poreza. Naravno da je tu i mnoštvo tvrtki u zemljama Europe koje su se također, barem za strane tvrtke, pokazale veoma susretljive kad treba platiti malen - ili nikakav porez: Nizozemska (527 tvrtki), Luksemburg (281 tvrtki) ili već tradicionalna oaza Švicarska (187 tvrtki).
Veliki igrači štede novac u poreznim oazama

Suvlasništvo u čitavom nizu takvih tvrtki ima i jedna Lufthansa, makar traži i državnu pomoć i prima pomoć za doprinose njenim zaposlenima koji ne rade puno radno vrijeme. Odgovor koncerna je i u ovom slučaju isti: sve je to previše komplicirano da bi to novinari, političari i javnost mogli shvatiti. Oni doista imaju tvrtke u takvim poreznim oazama, ali one su nastale slijedom poslovne politike. Međunarodni koncerni doista imaju čitave vojske poreznih savjetnika i u pravilu je takva utaja poreza tek u "sivoj" zoni.

Amazon je prošle godine samo u Njemačkoj ostvario promet od oko 22,5 milijardi dolara - ukupno je to preko 280 milijardi, a zbog korone će ove godine to svakako biti i više. Čak i u jednoj Italiji je amazon.it ostvario promet od preko 2 milijarde dolara. Koliko je poreza platio Amazon za 2018.? S obzirom na međunarodne sporazume o sjedištu tvrtke, on načelno plaća porez samo u SAD-u po stopi od 1,2% na dobit. Ali tek "načelno", jer za 2018. ne samo da nije platio porez, nego je i dobio stotinjak milijuna dolara povrata poreza zbog najavljenih, ali nikad realiziranih investicija. Koliko bi se respiratora moglo kupiti i čitavih bolnica izgraditi da je porez ikad plaćen u onoj državi u kojoj je i zarađen - to ostavljamo Talijanima i drugima da si sami izračunaju.

Iz Vlade otvorili karte, ali i dobili odbijenicu: Ne želimo ni razmatrati “sramotne prijedloge”

Autor: Poslovni.hr/Hina - Vlada predlaže da se zbog gospodarske krize uzrokovane epidemijom koronavirusa zaposlenima u javnim i državnim službama ne poveća osnovica u lipnju i listopadu za po dva posto, kao i da ostanu bez božićnice i regresa za ovu godinu. Sindikati javnih i državnih službi odbili su u srijedu Vladin prijedlog suspenzije rasta plaća, nazivajući to štetnim i sramotnim,dok je resorni ministar poručio da Vlada ne predlaže smanjenje plaća već da se zbog neizvjesne ekonomske situacije odustane od dogovorenograsta plaća.Predstavnici sindikata javnih službi poručili su nakon sastanka uMinistarstvu rada i mirovinskog sustava da neće pristati na smanjenje prava zaposlenih u javnim službama, upozoravajući na štetne posljedice ustraje li Vlada u toj namjeri.

Vlada predlaže da se zbog gospodarske krize uzrokovane epidemijom koronavirusa zaposlenima u javnim i državnim službama ne poveća osnovica u lipnju i listopadu za po dva posto, kao i da ostanu bez božićnice i regresa za ovu godinu.

Ribić: Hrvatska ide obrnutim putem od cijelog EU-a

Glavni tajnik Velikog vijeća Nezavisnog sindikata znanosti i visokog obrazovanja Vilim Ribić ustvrdio je da ni jedan ozbiljan ekonomist ne podržava smanjivanje ukupne potražnje ni primanja ljudi u javnim službama, ni jedna zemlja EU-a ne smanjuje primanja, a neke i podižu plaće u javnom sektoru.

No, hrvatska Vlada, kaže Ribić, ide obrnutim putem jer dolaze izbori pa želi zadovoljiti pritisak utjecajnih poslodavaca i dijela medija.

Predsjednik Nezavisnog sindikata zaposlenih u srednjim školama Branimir Mihalinec poručio je da Vlada nema moralno pravo tražiti smanjenje plaća i materijalnih prava u javnim službama, a još manje ima prava tražiti da se ne povećaju plaće zaposlenima u odgoju i obrazovanju koji tek trebaju dostići razinu plaća ostalih u javnim službama.

“Ako Vlada ostane na tom prijedlogu, to znači da je ponovno zabetonirala zaposlene u odgoju i obrazovanju na najnižu moguću plaću visoke stručne spreme u sustavu javnih i državnih službi”, kaže Mihalinec.

Predsjednik Velikog vijeća Nezavisnog sindikata znanosti i visokog obrazovanja Igor Radeka poručio je da javni sektor izvlači zemlju iz krize, dok je dio sustava znanosti prenapregnut te u izvanrednim okolnostima radi izuzetno dobro. “Ovo bi svakako bilo shvaćeno kao kazna”, kazao je.

“Tražili smo da povuku prijedlog, da još jednom dobro razmisle kuda to vodi”, rekao je Radeka i najavio da će se sindikati o svemu očitovati kad pisanim putem dobiju prijedloge.

Sindikat policije ne želi ni razmatrati “sramotne prijedloge”

Sindikati državnih službi također se oštro protive smanjivanju materijalnih prava policajcima, vatrogascima i carinicima, a Vladine prijedloge smatraju sramotnim.

“Sindikat policije Hrvatske ne pristaje ni na jedan prijedlog Vlade”, rekao je čelnik tog sindikata Dubravko Jagić ustvrdivši da su policajci, vatrogasci, pravosudni policajci i carinici uvijek na prvoj crti. “Dobri smo dok je panika, a sad nam se hoće rezat plaće”, ogorčen je Jagić.

Poručio je da ne traže nikakve povišice već samo žele da Vlada ispoštuje kolektivni ugovor i dodatak koji su već potpisani.

Vladine prijedloge neće ni ponuditi članovima, jer je sramotno da je Vladi uopće palo na pamet smanjivati bilo kakva materijalna prava policajcima, koji imaju najriskantniji posao, a najniže koeficijente.

Predsjednica Sindikata državnih i lokalnih službenika i namještenika Iva Šušković također drži kako nema prostora za smanjenje prava njezina članstva.

“Ako Vlada već ne može nagraditi ljude koji su podnijeli najveći teret epidemije na svojim leđima, ne bi bilo dobro ni da im smanjuje materijalna prava”, rekla je Šušković.

Alardović: Ne predlažemo smanjenje plaća već suspenziju dogovorenog rasta

Ministar Josip Alardović izjavio je nakon sastanka sa sindikatima da Vlada ne predlaže smanjenje plaća već da se zbog neizvjesne ekonomske situacije suspendira dogovoreni rast plaća dva puta po dva posto do kraja godine.

“Očekivana povećanja plaća, koja smo dogovarali u trenutku kada nismo mogli predvidjeti krizu prouzročenu pandemijom, stavili bi do 31. prosinca u suspenziju. Predlažemo da se odustane od najavljenog povećanja osnovice dva puta po dva posto, uz pripadajuća materijalna prava, dakle božićnice, regres i jubilarne nagrade”, kazao je Alardović.

Pojasnio je da bi fiskalni učinci tog koraka doveli do uštede od preko milijardu kuna, a s obzirom na ekonomsku situaciju svi se mogu složiti kako su ekonomski pokazatelji i projekcije pada PDV-a takvi da se moraju raditi uštede.

No, sindikati su to odbili, a Aladrović najavljuje nastavak pregovora.

“Nastavit ćemo pregovore u kontekstu toga da će se ipak shvatiti težina situacije i da ono što smo ponudili ne podrazumijeva smanjenje već isključenje povećanja plaća”, rekao je Aladrović.

Na opasku novinara da tu milijardu uštede naspram državnom zaduženju sindikati ocjenjuju besmislenom, Alardović je odgovorio kako najbolji uvid u situaciju ima ministar financija.

“Činjenica je da je predviđeni deficit 25 milijardi kuna, a pad BDP-a 9,4 posto. Već smo imali preraspodjelu proračuna, gdje svi resori traže uštede. Do sada nismo ulazili u uštede u materijalnim pravima, ali u idućem periodu to će biti nužno kako bi ustabilili javne financije”, poručio je.

'Sad vidimo da sindikati doslovno život znače: bore se za radna mjesta, zahtijevaju zaštitnu opremu i osiguravaju testiranja radnika na prvim crtama'

GLAS ZNANSTVENIKA
Aktualna pandemija i njezine ekonomske posljedice još više pojačavaju stare probleme s ekonomijom i zaposlenosti, te su još jednom dokazale važnost sindikalne borbe za kolektivna prava radnika, smatraju hrvatske znanstvenice koje se bave pitanjima rada

(Tportal.hr) - U razgovoru za Hinu u povodu Međunarodnog praznika rada, profesorica komparativne politike na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu Danijela Dolenec i docentica antropologije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu Tihana Rubić govore o poimanju rada u Hrvatskoj danas, o ekonomiji, zaposlenosti i nezaposlenosti, prekarnom radu, ostvarivanjima radničkih prava i sindikatima.

S obzirom da Međunarodni praznik rada obilježavamo u spomen navelike radničke prosvjede u Chicagu 1886, moram istaknuti da nas povijest uči kako bez sindikalnog udruživanja i borbe za kolektivna prava radnika nema boljih uvjeta rada, kaže politologinja Dolenec.

Antropologinja Rubić ističe da rad u Hrvatskoj kontinuirano ima visoko mjesto na normativnoj, narativnoj i simboličkoj razini, bez obzira na smjenu ekonomskih i političkih sustava. Međutim, kad o tome govorimo, važna je analiza konteksta, iskustva i prakse, kao i konkretnih socioekonomskih i političkih okvira, kaže ona i dodaje da su i u socijalizmu, tom “zlatnom dobu” radničkih prava i simbolički istaknute pozicije radništva,postojale neuralgične točke poput gastarbajtera, položaja žena na tržištu rada i sl.

Visoka nezaposlenost trajna pratilja

Nezaposlenost je trajna odrednica hrvatskog gospodarstva, osobito od osamostaljenja Hrvatske do danas, ističu one. Razlog su znane dramatične ratne okolnosti, ali i ondašnje brze promjene političkih i ekonomskih sustava koje su produbljivale socijalne razlike, a pratile su ih korupcija, brza bogaćenja manjine, privatizacijske aferei slično, kaže Tihana Rubić. Tada je pola milijuna radnika izgubilo posao zbog masovnih otpuštanja i propasti brojnih velikih poduzeća. U jednom trenutku registrirano jeviše od 300 tisuća nezaposlenih, dvostruko više od broja s kojim se susrećemo danas, koji je također visok, kaže ona.

Nove valove nezaposlenih donijela je velika svjetska kriza i uključivanje hrvatskog tržišta rada u globalizirani svijet financija, potrošnje i rada, tijekom 2010. i 2011. godine. Ulaskom Hrvatske u EU i valom radne emigracije od 2013. uslijedili su za Hrvatsku novi izazovi na tržištu rada koji nisu prevenirani, a ni oslabljeni do danas, ističe Tihana Rubić.

Sve više tržište „outsidera“

Hrvatsku karakterizira velik udio poslova u djelatnostima koje ne zahtijevaju visoke stručne kvalifikacije, a koje vežemo prije svega uz trgovinu i turizam. U takvim poslovima ponuda radnika je u pravilu veća od potražnje, a to stvara stalni pritisak prema smanjenju uvjeta i cijene rada, objašnjava Danijela Dolenec.

Druga važna karakteristika je tzv. dualna struktura tržišta rada, što znači da jedan dio ljudi radi na relativno sigurnim poslovima, uz relativno dobre plaće, dok drugi dio radi u nesigurnosti i uz niže plaće. Iskustva jednih i drugih, i njihovi stavovi prema ulozi države, prema poreznom sustavu i drugim političkim pitanjima su različiti i to utječe na dinamiku i ishode izbora.

Prva skupina su 'insajderi' na tržištu rada. Oni su zaštićeni zakonodavnim mjerama, a često dodatno kolektivnim ugovorima i djelovanjem sindikata koji brane stečena prava. Značajan dio tih radnika je u javnom sektoru, ali takav status ima i dio radnika u privatnom sektoru. U privatnom sektoru su to u pravilu oni koji imaju više kvalifikacije i koji rade u većim poduzećima na poslovima kao što su inženjeri, programeri, pravnici, analitičari, upravitelji itd.

No, u Hrvatskoj jena tržištu rada sve više ‘‘outsidera’. To su nezaposleni i privremeno zaposleni, koji rade na nesigurnim poslovima i nisu sindikalno organizirani ni zaštićeni, ističe politologinja Dolenec.

Učinke pandemije ćemo tek osjetiti

Visoke stope nezaposlenosti, uz velik udio niskokvalificiranih poslova, dodatni su faktor koji vrši pritisak prema smanjenju cijena i uvjeta rada. Naše stope nezaposlenosti su posljednjih godina pale, ali ne zbog velikog rasta zaposlenosti, već zbog toga što je mnogo ljudi migriralo iz Hrvatske u potrazi za poslom, ističe Dolenec.

Ona zamjera Vladi da se„opetovano hvali manjom nezaposlenošću“, ali da ne spominje da Hrvatska danas ima manju razinu ekonomske aktivnosti i manju ukupnu zaposlenost nego 2008.

Isto tako, kada spominje stope rasta, Vlada ne kaže da su one u velikoj mjeri rezultat činjenice da iskorištavamo sunce i more s jedne strane, i doznake naših radnika u inozemstvu s druge, dodaje.

Turizam čini petinu našeg BDP-a, a po udjelu doznaka iz inozemstva u BDP-u smo najviši u EU. Već dugo analitičari upozoravaju da sene valja pasivno oslanjati na turizam, ali izgleda da je bila potrebna svjetska pandemija da se spozna puni razmjer takvih loših odluka, kaže Dolenec i najavljuje da ćemo ekonomske efekte toga, uključujući one na stope nezaposlenosti, tek osjetiti u mjesecima koji dolaze.

Spašava ih što smo zaostali

Tihana Rubić upozorava na razlike u statusu koje vladaju među nezaposlenima. Status formalno nezaposlenih radnika je jedno. On osigurava neka minimalna prava, naknade i socijalne transfere, no ne sam po sebi, već češće u kombinaciji s još nekim statusima kojima možete ostvariti određena prava. No, nisu svi nezaposleni ujedno i registrirani pri Zavodu za zapošljavanje, nego je njihov broj u stvarnosti mnogo veći, kaže.

Kako nezaposleni žive i preživljavaju? Oni nisu sasvim ostavljeni i nerijetko preživljavaju zahvaljujući podršci u krugu društvenih odnosa kao što su obitelj, susjedstvo ili prijateljstvo. To su neformalni sustavi podrške, jer Hrvatska još nije društvo koje je prednost dalo individualizmu spram kolektivizma. Takvo se društvo može percipirati kao konzervativno i nemoderno, međutim, zahvaljujući tome nezaposleni se na nj još uvijek mogu osloniti, kaže.

Obitelj, susjedstvo ili prijateljstvo zajedno s neformalnom ekonomijom pomažu nezaposlenima živjeti i preživjeti, ne samo u nekom vulgarnom financijskom smislu, već i u smislu mentalnoga zdravlja, osjećaja da nisu isključivo životni gubitnici, dakle, u smislu samopotvrđivanja, kaže Tihana Rubić i dodaje da da se iza brojki i statistika kriju kompleksna, neformalna pojedinačna i kolektivna iskustva pripadanja, suradnje, potvrđivanja, društvenosti, „vidljivosti“ i „nevidljivosti“, „dobitništva“ i „gubitništva“, itd.

Hrvatski prekarijat

Dolenec i Rubić ističu da je među zaposlenima veliki broj prekarnih radnika, onih koji rade povremeno i koji nemaju potrebnu socijalnu sigurnost. Hrvatska s vremenom poprima sve više karakteristika perifernih ekonomija, u kojoj najveći dio tržišta rada čine zaposleni i samozaposleni u malim poduzećima, odnosno u kojoj nema produktivnog privatnog sektora s potencijalom za investicije, inovacije, međunarodnu konkurentnost i izvoz, kaže Dolenec.

Takva sitno-poduzetnička struktura veže na sebe rast privremenih oblika rada,kao što su sezonski rad, rad na određeno vrijeme,itd. Po udjelu takvog rada smo pri samom vrhu EU. Nakon što smo 2013. imali polovicu nezaposlenosti među mladima, mladi se danas u Hrvatskoj tipično zapošljavaju kroz takve privremene oblike rada.

Bez ozbiljnih intervencija u planiranju razvoja, koje bi obuhvatile industrijsku politiku, politike istraživanja i razvoja, obrazovanje i mjere usmjerene tržištu rada, bit ćemo sve više europska periferija, a bez politika koje bi poticale razvoj takvih poduzeća, ne možemo se nadati ponudi kvalitetnijih poslova, kaže izvanredna profesorica naFakultetu političkih znanosti.

Rubić ističe da se prekarnost toliko udomaćila na tržištu da je postala normalna pojava. Predajem danas generaciji studenata koja je rođena 2000-tih i koja nema baš nikakvo iskustvo sa socijalizmom ili radnim mjestom „za cijeli život“. Oni su, nažalost,prekarnu poziciju neoliberalizma, globaliziranoga svijeta i hiperproduktivnosti, osjetili „na svojoj koži“ i, što je zapanjujuće, ne zamišljaju da ona ikako može biti drukčija, kaže Tihana Rubić, koja je doktorirala je na temi nezaposlenosti i neformalne ekonomije te obiteljskih odnosa.

Nesigurnost zaposlenja, nesigurnost radničkih prava i to što poslodavci sveprisutno krše radničkih prava, postalo je toliko normalno da se niti ne primjećuje kao anomalija. To se jako osjeti u iskustvima i percepcijama rada kod mladih ljudi u Hrvatskoj, kaže.

U jeku pandemije zaštitio ih sindikat

Obje znanstvenice naglašavaju veliku važnost sindikata u borbi za radnička prava. Sindikati imaju svoj legitimitet kao važna svjetska civilizacijska tekovina. Sindikalizam se temelji na važnosti zajedništva i zajedničkog, kolektivnog djelovanja, te mnogočlanog nastupanja u zahtjevima za radnička prava, kaže Rubić i podsjeća da su sindikati i sindikalno udruživanje u Hrvatskoj od 1990-tih bili u krizi, a potom posve marginalizirani.

Prije nekoliko godina sindikati su ponovno počeli dobivati na značaju te ostvarili konkretne uspjehe, primjerice, sindikati školstva nedavno. Trebalo je izaći iz jedne duge i teške faze u kojoj kategorije zajedništva, sindikalizma i solidarnosti nisu bile društveno visoko vrednovane i često su bile negativno percipirane isključivo kao 'ostatak' socijalizma i jugoslavenstva, s kojim se htjelo radikalno raskinuti u novouspostavljenoj mladoj državi, kaže ona.

Na tomu se, između ostalog, snažno odvijao proces nacionalne identifikacije. Promjena se dogodila prije nekoliko godina, moguće i smjenom generacija, kada ovi pojmovi dobivaju ponovno pozitivne konotacije. Uviđa se njihova suštinska vrijednost i značaj, bez obzira na smjenu političkih i ekonomskih sustava, kaže Rubić i dodaje da sindikati trebaju osnažiti svoje djelovanje, posebno na području kolektivnih ugovora koji su radnicima donijeli niz prava i zaštitu.

U kontekstu epidemije Covida-19 vidimo da sindikati doslovno život znače: bore se za radna mjesta, zahtijevaju zaštitnu opremu i osiguravaju testiranja radnika na prvim crtama.Nasuprot tome, u djelatnostima gdje su sindikati slabije zastupljeni, kao što su na primjer poslovi skrbi ili poslovi dostavljača, u jeku epidemije ima puno više povreda sigurnosti na radu i općenito nemara za radne uvjete, zaključuje Danijela Dolenec.

K jačanju održivosti i lokalnih ekonomija

Na pitanja kako vide perspektivu na području rada, Tihan Rubić izražava nadu da će zeleni ekološki pokreti u svijetu, koji su sve širi i glasniji, destabilizirati postojeće dominantne sustave koji su usmjereni na profit,uništavanje lokalnih ekonomija i lokalnih resursa svih vrsta.

U ovoj krizi pandemije pokazalo se da se lokalna proizvodnja hrane prepoznaje kao sve važnija tema i praksa, te kao imperativ ekonomskog, političkog i ljudskog djelovanja. To je jako došlo do izražaja nakon zatvaranja globaliziranih, hiperbrzih i hipertrofiranih ekonomskih tokova hrane, ljudi i sirovina.

Perspektiva je u mijenjaju ekonomskih sustava od profita i individualizma prema održivosti i suradnji. Ključ je u mijenjanju odnosa prema proizvodnji hrane i održivom, regionalnom i lokalnom korištenju resursa, što, kaže Rubić, dokida neka postojeća, ali stvara mnoga nova zanimanja i opcije na tržištu rada.


04. svibnja 2020.

‘Bezobrazluk s kojim se ide na radnike doista treba sasjeći, nema nikakve šanse da im prođe ovo što traže’

Autor: Poslovni.hr - “Sada pokušavaju nanovo”, ustvrdio je čelnik NHS-a koji kaže kako poslodavci taj pokušaj “zamagljuju” pričom o radu od kuće, a već se najavljuje da mali, mikroposlodavci imaju problema s otpuštanjem radnika pa im treba dopustiti da to rade bez ikakvog obrazloženja. Predstavnici sindikata u ponedjeljak su najavili oštro protivljenje zahtjevu poslodavaca za hitnim izmjenama Zakona o radu (ZOR), za što traže i potporu Vlade, dok iz HUP-a ističu kako su izmjene nužne zbog “sive zone” u kojoj se nalaze radnici u vrijeme epidemije koronavirusa.Uoči sastanka Gospodarsko-socijalnog vijeća (GSV), sazvanoj na traženje sindikata, predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata Krešimir Sever novinarima je u zgradi nacionalne sveučilišne knjižnice rekao da je tema sastanka popuštanje mjera zaštite od koronavirusa.

Ali, kaže Sever, sasvim je sigurno da će se, s obzirom na baražnu vatru poslodavaca, otvoriti i tema izmjena ZOR-a. No, najavio je, sindikati će je “istog trena i zatvoriti”.

“Naravno da nema nikakve šanse da im prođe ovo što traže, jer su to već tražili ranije i dogovarali s Vladom, kad se pripremao i prijedlog zakona kojim bi se ZOR stavio izvan snage, kao i kolektivni ugovori, pravilnici o radu, ugovori o radu…”, kazao je.

Sever: Vrijeme je da Vlada stane na stranu radnika

“Sada pokušavaju nanovo”, ustvrdio je čelnik NHS-a koji kaže kako poslodavci taj pokušaj “zamagljuju” pričom o radu od kuće, a već se najavljuje da mali, mikroposlodavci imaju problema s otpuštanjem radnika pa im treba dopustiti da to rade bez ikakvog obrazloženja.

Podsjetio je kako je upravo to bio jedan od prijedloga s kojim je pred sindikate došla Milanovićeva Vlada, a sindikati su tada to odbili, kao što će i ovoga puta.

“Bezobrazluk s kojim se ide na radnike doista treba sasjeći jer su mnogi iskoristili različite prigode i vrše snažan pritisak na vlasti, dobivaju što god traže, pa i više od toga. Pa valjda je vrijeme da Vlada stane na stranu sindikata, a ako ne – izbori će”, poručio je Sever.

Predsjednik Saveza samostalnih sindikata Hrvatske Mladen Novosel rekao je da su današnju sjednicu GSV-a zatražili kako bi dobili izravne informacije o provedbi Vladinih mjera.

“Jasno nam je kako je Vlada zamislila ova tri olakšavajuća koraka, međutim previše je nepoznanica vezano za to kako će se mjere provoditi, od običnog frizerskog salona do javnog prijevoza”, rekao je.

Također je važno, što Vlada izbjegava učiniti, uključivanje socijalnih partnera, prije svega sindikata, upravo kada se razgovara o mjerama.

“Sada kada je vrlo važna provedba nas se isključuje, zato smo tražili sjednicu GSV-a”, poručio je Novosel.

Majetić: Izmjene ZOR-a potrebne jer smo u “sivoj zoni”

Da će ZOR biti tema razgovora potvrdio je i čelnik HUP-a Davor Majetić koji kaže da će on postaviti to pitanje, a vidjet će koji će biti odgovor.

U izjavi novinarima naglasio je potrebu hitnog rješavanja dva pitanja.

“Znamo svi da će poslodavci u vrijeme krize s vremenom imati sve manje mogućnosti isplaćivati plaću po ugovorima o radu u mnogim djelatnostima”, rekao je i založio se za stvaranje zakonskog okvira koji bi poslodavcima omogućio da mogu radniku mijenjati plaću bez pregovora o svakom ugovoru o radu.

“Tamo gdje postoje sindikati to je lakše, ali tamo gdje ih nema nemate s kim razgovarati i mora se to pojednostaviti”, obrazlaže Majetić.

Druga je tema kod ZOR-a, dodaje, nužnost rješavanja pitanje rada od kuće. “Jer, i kad prođe korona vjerujem da će dobar dio ljudi birati mogućnost barem povremenog rada od kuće. Tu mora postojati jasna slika uvjeta, radnog vremena, pauze, a sad to ne postoji i u nekoj smo ‘sivoj zoni'”, rekao je Majetić.

 

Onima koji su sada morali uzeti godišnji poslodavac taj odmor mora platiti i ne smije ih tjerati da ga naknadno odrađuju

(FAKTOGRAF) - Radnik kojeg je poslodavac uputio na godišnji odmor zbog smanjivanja gospodarske aktivnosti, odnosno zabrane rada temeljem odluka Stožera civile zaštite u jeku epidemije koronavirusa, ima pravo na naknadu plaće za vrijeme godišnjeg odmora.Zakon o radu(ZOR) u tom je pogledu jasan i propisuje da radnik za vrijeme korištenja godišnjeg odmora ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu.
Naknada koja se za godišnji odmor isplaćuje najmanje je u visini radnikove „prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad)“.

Najmanje četiri tjedna plaćenog odmora godišnje

Radnik, kako propisuje ZOR, ima pravo na plaćeni godišnji odmor za svaku kalendarsku godinu i to u trajanju od najmanje četiri tjedna. Pritom se, kolektivnim ugovorom, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu može utvrditi i duže trajanje godišnjeg odmora od zakonski propisana minimalna četiri tjedna.

„Može li poslodavac uzeti sav godišnji odmor, za koji veli da nam neće platiti, i kada se počne raditi da ćemo mu morati sve ove sate odrađivati?“, zanimalo je našu čitateljicu. Odredbe ZOR-a o godišnjem odmoru jasno kazuju kako poslodavac radniku ne može “uzeti” godišnji odmor, treba mu ga platiti, a kako je zakonom propisano pravo na plaćeni godišnji odmor za svaku kalendarsku godinu, radnik iskorišteni godišnji odmor ne treba naknadno odraditi.

ZOR propisuje i da je ništetan sporazum o odricanju od prava na godišnji odmor, odnosno o isplati naknade umjesto korištenja godišnjeg odmora. Naknada za neiskorišteni godišnji odmor mora se isplatiti samo u slučaju kada radniku prestane ugovor o radu, a dok je radio nije iskoristio cijeli ili dio godišnjeg odmora.

Ministarstvo rada i mirovinskog sustava još je sredinom prošlog mjeseca donijelo niz mišljenja vezanih uz radni odnos u okolnostima proglašene epidemije Covid-19. Kada je riječ o godišnjim odmorima, naveli su kako „poslodavac može donijeti odnosno prilagoditi raspored korištenja godišnjih odmora radnika novonastaloj situaciji“, pri čemu i dalje postoji obaveza primjene ZOR-a u „pogledu savjetovanja i obavješćivanja radnika o istom“. Zakonski se raspored godišnjih odmora donosi do kraja lipnja tekuće godine, a radnik o korištenju godišnjeg odmora treba biti informiran 15 dana prije njegova početka.

I obustavu rada u izvanrednim okolnostima treba platiti

Nakon preporuka da se u epidemiji koronavirusa pokuša organizirati rad od kuće gdje je to moguće, mnogi su poslodavci posegnuli i za slanjem radnika na godišnji odmor i pitanje je u kojoj su mjeri pritom poštivani zakonski rokovi. Dio radnika koristio je ili koristi preostale dane godišnjeg iz prošle godine, no, ima i onih kojima je „načet“ ovogodišnji odmor.

Dodatno objašnjenje vezano uz godišnje odmore u vrijeme epidemije koronavirusa resorno ministarstvo dalo je na upit Nezavisnih hrvatskih sindikata (mišljenje se može vidjeti ovdje). Podsjećaju da poslodavac raspored godišnjih odmora treba imati napisan najkasnije do 30. lipnja za tekuću godinu.

„Ukoliko se bilo na strani radnika bilo poslodavca, primijene okolnosti zbog kojih nije moguće da se godišnji odmor koristi kako je utvrđeno rasporedom, dogovorom poslodavca i radnika (ili samo odlukom poslodavca) moguće je godišnji odmor koristiti i u drugačijem rasporedu od utvrđenog, ali uz obvezu poštivanja roka od 15 dana u kojem poslodavac mora radnika obavijestiti o trajanju te razdoblju korištenja istog“, navodi se u mišljenju Ministarstva rada koje ističe i da njihovo mišljenje o određivanju rasporeda korištenja godišnjih odmora za vrijeme epidemije Covid-19, „ni na koji način nije uputa poslodavcima da radnicima u razdobljima zabrane rada pojedinih djelatnosti, odrede raspored korištenja godišnjih odmora u tom terminu, već je to navedeno kao mogućnost“.

Korištenje godišnjeg odmora u epidemiji koronavirusa nije jedina opcija na raspolaganju poslodavcima. Zakonom se propisuje i kako postupati u razdobljima u kojima se „ne radi zbog opravdanih razloga određenih zakonom, drugim propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu“, odnosno u situacijama kada je došlo do prekida radnog procesa krivnjom poslodavca ili zbog drugih okolnosti za koje radnik nije odgovoran. U tim slučajevima radnik ima pravo na naknadu plaće na teret poslodavca.

„Uzimajući u obzir kako poslodavac snosi rizike poslovanja, on sam mora procijeniti kako će u novonastalim izvanrednim okolnostima postupiti, odnosno koju mogućnost uređenja radnih odnosa će izabrati“, navodi resorno ministarstvo dodajući kako je „opravdano očekivati da će epidemija popustiti, poslovni procesi morat će se nastaviti odvijati nesmetano, a potrebno će se biti i pridržavati rokova propisanih odredbama Zakona o korištenju godišnjih odmora“.

Dan zaštite na radu

NHS - Od 2003. godine Međunarodna organizacija rada 28. travnja obilježava Svjetski dan sigurnosti i zašt ite zdravlja na radu s naglaskom na sprječavanje bolesti i ozljeda na radu, a sindikalni pokret od 1996. godine taj dan obilježava komemoracijom za sve žrtve profesionalnih bolesti i ozljeda na radu, s porukom: Sjećamo se mrtvih, borimo se za žive.Hrvatski je sabor 2007. godine, donio odluku o proglašenju 28. travnja Nacionalnim danom zaštite na radu. Ove godine zaštitu na radu, pa tako i sam Dan zaštite na radu, obilježila je pandemija novog koronavirusa COVID -19. Prema podatcima Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje broj zaprimljenih Prijava o ozljedi na radu u 2019. godini je 18.452, od čega je do 31.03.2020. godine priznato 15.030. Broj zaprimljenih Prijava o profesionalnoj bolesti u 2019. godini je 173, od čega je do 31.03.2020. godine priznato 117.

Broj zaprimljenih Prijava o ozljedi na radu u 2018. godini je 19.154, od čega je do 31.03.2019. godine priznato 15.704, a broj zaprimljenih Prijava o profesionalnoj bolesti u 2018. godini je 158, od čega je do 31.03.2019. godine priznato 123.

Iako je broj ozljeda na radu nešto manji u odnosu na 2018. godinu, on je još uvijek jako visok.  Tome se ne treba čuditi jer zaštita na radu već godinama ima loš status kod značajnog dijela poslodavaca, kojima predstavlja veliko opterećenje. Nažalost ni država sama ne pokazuje preveliki interes za ovo područje, tako je Hrvatska npr. jedina država članica EU koja nema strateški dokument o zaštiti na radu.

U ovih nekoliko mjeseci 2020. godine epidemija bolesti COVID-19 grubo nas je opomenula koliko su mjere zaštite na radu važne za očuvanje zdravlja ne samo radnika, već i drugih osoba. Postalo je jasnije, barem bi trebalo biti, da zaštita na radu služi zaštiti života i zdravlja radnika i drugih osoba i nije nepotrebni trošak poslodavaca niti njegovo opterećenje, administrativno niti bilo kakvo drugo. Postalo je jasno koliko su važni dostupnost i kvaliteta osobnih zaštitnih sredstava (maske, rukavice, sredstva za dezinfekciju i sl.) ne samo u zdravstvenom sustavu, nego i u svim ostalim djelatnostima[1]. Postalo je jasno koliko je važno ulaganje u javni zdravstveni sustav.

Potres u Zagrebu pokazao je kako za neke poslodavce zaštita na radu ne znači puno pa su tako u razmaku od tri tjedna dvojica radnika poginula zbog istog razloga – pada s krova. Ovi nemili događaji podsjećaju kako bilo kakva izvanredna situacija nije razlog za nepoštivanje zakonskih obveza poslodavaca vezano i za zaštitu na radu, već upravo suprotno, takve situacije traže posebnu pozornost i puno poštivanje najosnovnijih prava čovjeka/radnika na život, zdravlje i dostojanstvo. Ovim putem pozivamo Državni inspektorat na pojačani nadzor svih sanacijskih gradilišta te oštro kažnjavanje svih poslodavaca kako bi se spriječile daljnje smrti radnika.

Osim bioloških opasnosti (virusa), mehaničkih opasnosti (padovi) ova epidemija stavila je naglasak i na važnost mentalnog zdravlja. Izazvala je veliki poremećaj u životu svakoga od nas - izolaciju, rad od kuće gdje je to moguće, izolirani rad, nagle promjene u organizaciji rada, izloženost nezadovoljstvu klijenata, kupaca, pacijenata, strah od gubitka radnog mjesta, strah od gubitka cijelog ili dijela primanja, strah za zdravlje sebe i svojih najbližih, strah od smrti i sl. U istom prostoru obiteljskoga doma često roditelji rade od kuće, a djeca imaju nastavu na daljinu ili još nisu niti školske dobi pa traže posebnu skrb. Na takav suživot, u toliko dugom razdoblju tijekom dana i toliki broj dana, mnogi jednostavno nisu naučili, što može izazvati nervoze pa i sukobe u obitelji. Osim toga, izolacija takvog tipa i nedostatak društvenih kontakata mogu izazvati i povećano „otklizavanje“ u razne tipove ovisnosti. Sa svim tim društvo se mora suočiti i boriti ne samo kad ova kriza završi, nego i tijekom njenog trajanja.

Zdravlju radnika sigurno neće pridonijeti i nedostatak godišnjeg odmora, kojeg su morali koristiti po nalogu poslodavca za vrijeme epidemije, a po „blagoslovu“ Ministarstva rada i mirovinskoga sustava. Ne shvaća se temeljna bit radnikovog godišnjeg odmora – tjelesni i mentalni odmor i obnova za daljnje radne aktivnosti, što život u vrijeme koronavirusa sigurno nije. Odmor je ključan za radnu proizvodnost i zdravlje.

Sve navedeno su stresori, koji će, ako poslodavac ne poduzme odgovarajuće mjere za ublažavanje stresa, na poduzimanje kojih ga Zakon o zaštiti na radu obvezuje, gotovo sigurno utjecati na zdravlje ljudi te u budućnosti uzrokovati razne pobole i dugotrajna bolovanja radnika, što će imati financijski učinak kako za radnika i njegovu obitelj, tako i za poslodavca, ali i cijelo društvo.

Sve navedeno pokazuje kako je ulaganje u zaštitu zdravlja i sigurnost na radu ključno ako se želi zaštititi radnikovo zdravlje i osigurati poslovna aktivnost.

Podsjećamo svake godine, pa i ove, pravo na siguran i zdrav radni okoliš, pravo na dostojanstvo čovjeka ljudska su prava koja imaju prvenstvo u zaštiti, osobito u izvanrednim situacijama. Niti jedna situacija ne smije biti dozvola poslodavcima za zanemarivanje zaštite zdravlja i sigurnost na radu, pa ni ova. Još jednom naglašavamo kako je poslodavac uvijek obvezan štititi život i zdravlje svojih radnika i drugih osoba koje se zateknu u radnom prostoru od svih rizika na radu i povezanih s radom, tako da, osim epidemioloških mjera (koje su ujedno i dio mjera zaštite na radu), i dalje mora provoditi sve ostale mjere sprječavanja ozljeda, obolijevanja i zaštite na radu.

Prava na život, zdravlje i dostojanstvo ne prestaju odlaskom na radno mjesto.

Pljesak svim radnicima u prvim redovima borbe protiv bolesti COVID-19 lijepa je društvena gesta, ali taj pljesak sasvim sigurno ne može od ugroze zaštititi te iste ljude i one za čije zdravlje i živote skrbe na različite načine. Nužno je značajno ulaganje u sprječavanje ozljeda i pobolijevanja, ulaganje u sigurnost radnih mjesta i zaštitu svakog radnika, bez obzira na vrstu poslova koji se na tim radnim mjestima obavljaju. I to je jedan od načina koji doprinose zdravlju nacije.

U zaštiti na radu još neki činitelji igraju značajnu ulogu, iako ih se u pravilu tu ne svrstava. A to su sigurnost zaposlenja, dostojna plaća i materijalna prava te „krov nad glavom“. Radnik koji ima i te „sigurnosne uvjete“ kvalitetnije živi što doprinosi i njegovom predanijem obavljanju radnih zadataka što sasvim sigurno utječe na proizvodnost rada, veću usredotočenost na sam posao, a time i zaštitu na radu. Radnik koji je zabrinut za svoju budućnost, a time i budućnost svoje obitelji, koji muku muči sa preživljavanjem te brige ne može „ostaviti kod kuće“, već ih donosi sa sobom na radno mjesto, a što može doprinijeti i manjoj posvećenosti posu koji obavlja te tako i ozljedama na radu.

[1] diljem svijeta su zabilježeni prosvjedi zbog nedostatka osobnih zaštitnih sredstava, tako npr. radnici Amazona su prosvjedovali zbog nedovoljne zaštite https://www.tportal.hr/vijesti/clanak/amazon-i-instacart-strajkaju-za-bolju-zastitu-od-koronavirusa-postupajte-s-radnicima-kao-s-kupcima-20200331


20. travnja 2020.

SINDIKATI POBJESNILI NA NAJAVU REZANJA PLAĆA: ‘Ovo je dno dna, Vlada želi zavaditi radnike iz javnog i privatnog sektora!’

'CILJANO PUŠTENO U MEDIJE'
Autor: D.Kt.

(Dnevno.hr) Nakon što su u medije iscurili detalji rezanja plaća u javnom sektoru, o čemu na sastanku sa sindikatima održanom prošlog tjedna nije bilo nikakvog govora, sindikati su pobjesnili, a u izjavi za Dnevno poručuju da „nemaju više nikakvog razloga pokazati povjerenje ljudima iz Vlade koji nas gledaju u oči i varaju nas!“

„Na sastanku na koji nas je premijer Plenković pozvao na Veliki četvrtak –što mu je veliki grijeh kao vjerniku – a koji je trajao tri sata tražio je stav nas iz sindikata o rezanjima u javnom sektoru na što smo mi rekli da mi nismo potpisnici kolektivnih ugovora i podsjetili ga da nitko u Europi ne dira plaće i materijalna prava u javnom sektoru. Na moj upit o čemu se razgovaralo na prije održanom telefonskom sastanku premijera s predsjednicima uprava većih trgovačkih društava u državnom vlasništvu, Plenković nam je kategorički pred nekoliko svojih ministara odgovorio da nije tražio rezanje plaća ni msterijalnih prava, već da se govorilo o dobiti poduzeća i investiranju.

Da bi već to ujutro prije sastanka ministar državne imovine poslao dopis državnim poduzećima u kojemu traži da se vidi gdje se mogu napraviti uštede!“, pojasnio je predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata Krešimir Sever posljednje sastanke u Vladi na kojima su ih uvjeravali da do rezanja plaća neće doći, nakon čega je „neimenovani izvor iz Vlade“ ekskluzivne informacije o rezanju plaća dostavio jednom dnevnom listu.

Prema tim informacijama, Vlada planira smanjenje plaća državnim službenicima i namještenicima koje bi moglo ići do 20 posto, neisplatu dodataka na plaće koje su prosvjetni djelatnici izborili u štrajku, ali i rezanje plaća dužnosnicima na nacionalnoj i lokalnim razinama, dok se onima na prvoj crti obrane od koronavirusa – medicinskom osoblju, policiji, vatrogastvu – ne bi rezale plaće. Osim plaća, Vlada planira ukinuti i uskrsnice, božićnice i regres.

„Takve informacije nisu iscurile u javnost, to pišu Vladini plaćenici, to je Vladina baražna vatra i ciljano je pušteno u medije da se stvori okružje u kojem će se stalno pljuvati po sindikatima i pripremiti teren za rezove. Mi se u sindikatima nikad nismo time služili, a mogli smo, i ovakvo ponašanje Vlade je dno dna, a to si politika u Hrvatskoj očito može dopustiti“, poručuje Sever i kaže da je sve u Vladi pripremljeno unaprijed.

Podsjeća da je velik broj kompanija za svibanj najavio isplatu „čitave hrpe dividendi“ i kao mjeru pomoći predlaže da se taj novac isplati radnicima.

„Ako bi Vlada zabranila isplatu dividendi, udarila bi sebe u trbuh, jer tu dividendu planira upumpati u proračun pa je onda davati tim istim tvrtkama koje će to dati dioničarima. Pa sad planira novac koji će odrezati u javnom sektoru dati kao pomoć takvim tvrtkama“, navodi Sever i dodaje da narod nije glup i da ga ne treba podcjenjivati, a Vladi poručuje: Nećete uspjeti zavaditi radnike iz javnog i privatnog sektora!

U Vladi će se danas precizirati set mjera usmjerenih prema smanjenju proračunskih izdataka u državnom i javnom sektoru koji idu na plaće i druga primanja zaposlenih. Zasad su samo poznate uštede po ministarstvima u okviru proračuna prema kojima će se najviše uštedjeti na Ministarstvu obrane, unutarnjih poslova, obrazovanja i prometa.

Država nije sigurna kako će kontrolirati isplatu potpora poslodavcima za subvenciju dijela plaće radnicima

Gabrijela Galić

(Faktograf.hr) - Država nije sigurna kako će kontrolirati isplatu potpora poslodavcima za subvenciju dijela plaće. Samo u ožujku tu će potporu koristiti više od 96 tisuća poslodavaca za 560 tisuća radnika. Ukupno je riječ o trošku koji za ožujak premašuje 2,27 milijardi kuna, s obzirom da država subvencijom pokriva i obavezna davanja.

Od tog iznosa, na račune poslodavaca za isplatu 3.250 kuna po radniku leći će ukupno nešto više od 1,8 milijardi kuna. Na isti broj radnika u svibnju bi (za travanj), na račune poslodavaca trebala sjesti 2,24 milijarda kuna. No, hoće li baš svi radnici doista i dobiti subvenciju države, veliko je pitanje. Jednako kao što je i pitanje što će biti s onim radnicima čije su plaće niže od minimalne plaće. Zakonom o minimalnoj plaći, naime, dana je mogućnost ugovaranja plaće pet posto niže od propisanog minimalca, ali isključivo kolektivnim ugovorom.

Poslodavci tvrde da je to pomoć njima, a ne radnicima

Ta je mogućnost, primjerice, za poslove najniže složenosti, ugovorena Kolektivnim ugovorom za graditeljstvo. To je granski kolektivni ugovor s obzirom da je odlukom ministra rada i mirovinskog sustava proširen na cijelu djelatnost. U radno-intezivnom tekstilu, s druge strane, granskog kolektivnog ugovora nema, no kućnim ugovorima plaće su uglavnom utvrđene na razini minimalne plaće.

„Zadnjih godina plaće su malo porasle, jer nije bilo radnika, ali su tu negdje na razini minimalne plaće ili malo više. No, 15 do 20 posto radnika u tekstilu je isključivo na minimalnoj plaći“, veli nam Nenad Leček, predsjednik Sindikata tekstila, obuće, kože, gume Hrvatske (TOKG). On je zabrinut da državna subvencija u tekstilu neće doći do radnika, pogotovo za travanj kada ona raste na četiri tisuće kuna.

„Poslodavci tvrde da je to pomoć njima, a ne radnicima. Sada kada je ta pomoć porasla na četiri tisuće kuna, sve glasnije poručuju da to nije za plaće nego za njih“, veli nam Leček objašnjavajući i kako dosta tvrtki normalno radi i tu poslodavci tvrde da će radnicima isplatiti plaću po kolektivnom ugovoru. U praksi to znači da će radnik primiti manje od državne subvencije koju je poslodavac zatražio zbog pada prometa, ali će i dio zadržati za sebe.

„Ad hoc mjere donosimo. Svi smo bili veseli zbog tih mjera, a onda kada su donesene, krenuo je lov u mutnom“, veli Leček dodajući kako je subvencije trebalo isplatiti direktno radnicima na račune

Malverzacije s državnom subvencijom

Na lov u mutnom, kojeg spominje naš sugovornik, još su prošli tjedan ukazale tri sindikalne centrale – Nezavisni hrvatski sindikati, Savez samostalnih sindikata Hrvatske, Matica hrvatskih sindikata.

„Neki poduzetnici uzimaju sredstva od Države za radnike koje su već otpustili. Neki poduzetnici isplaćuju samo plaću koju primaju od Države, iako su u mogućnosti plaćati punu plaću. Neki poduzetnici potporu koju isplaćuje Država dijele između sebe i radnika. Neki poduzetnici uzimaju sredstva od Države i za radnike na dugom bolovanju. Neki poduzetnici vrše pritisak na radnike da potpišu dodatak ugovora o radu kojim će ugovoriti plaću u visini one koju daje Država ili kojim će im se smanjiti broj radnih sati na 8 tjedno, kako bi ostatak potpore mogli zadržati iako se radniku realno radno vrijeme ne skraćuje. Neki poduzetnici zastrašuju radnike kako ne smiju dati otkaz jer će im morati vratiti iznos potpora. Neki poduzetnici mole poslovne partnere da odgode naplatu svojih faktura kako bi imali pad prihoda dovoljan za primitak državne potpore. Neki poduzetnici osnivaju nove tvrtke koje će preuzeti prihode kako bi dosadašnja tvrtka mogla primiti državnu potporu. Invencija i kreacija dijela naših poduzetnika kako izigrati namjere i propise puno je veća nego što to možemo zamisliti“,napisale su tri sindikalne centrale u otvorenom pismu.

Sindikalne centrale zatražile su, među ostalim, od Vlade da se javno objavi popis poslodavaca korisnika potpore. U tom njihovom zahtjevu danas ih je podržao i Gong (izdavač portala Faktograf.hr), ističući kako javnost mora znati tko su poslodavci kojima se isplaćuju milijarde kuna vrijedne potpore za očuvanje radnih mjesta u vrijeme pandemije koronavirusa jer je takva razina transparentnosti najbolji osigurač protiv moguće zlouporabe ovih sredstava.

Ministar rada i mirovinskog sustava Josip Aladrović sindikatima je poručio kao od njih očekuje „partnerski odnos“ te ih moli „da dostave konkretne podatke o malverzacijama ili nepravilnostima imaju li ih“, a Vlada će promptno reagirati (Večernji list).

Na naš upit o tome kako će kontrolirati je li subvencija doista došla do radnika, iz Ministarstva rada i mirovinskog sustava navode kako se „dokazom o isplaćenoj plaći smatra financijski dokument iz kojeg je razvidno da je izvršena obaveza isplate plaće – Izvod s poslovnog računa“.

No, taj dokument neće pokazati je li radnik zakinut ili ne.

Što se tiče plaće koja je ugovorena u iznosu niže od minimalne plaće, odnosno četiri tisuće kuna za travanj, i mjesece koji slijede, navode da „ukoliko je ugovorom o radu ili drugim radno pravnim propisima ugovorena minimalna plaća“, Hrvatski zavod za zapošljavanje „preporuča da poslodavac isplati potporu u cijelosti“.

Pritom napominju „kako je u skladu s propisima radnog zakonodavstva, poslodavac u radnom odnosu obvezan za obavljeni rad radniku isplatiti plaću“, a iznos plaće „utvrđen je ugovorom o radu odnosno kolektivnim ugovorom ili pravilnikom o radu na koje može upućivati ugovor o radu“.

Drugim riječima, resorno ministarstvo naglašava da „korištenje potpore za očuvanje radnih mjesta ne utječe na obvezu isplate ugovorene plaće niti ova okolnost zahtijeva obveznu izmjenu izvora radnoga prava“ te „eventualne izmjene visine plaće mogu biti samo rezultat dogovora između sindikata i poslodavca, odnosno poslodavca i radnika“.

Državni inspektorat nema zakonsku osnovu za postupanje

A što se tiče daljnje kontrole isplate, iz Ministarstva rada navode kako surađuju „sa svim relevantnim institucijama s kojima razmjenjuje podatke a eventualne manipulacije će se uz pomoć Državnog inspektorata adekvatno sankcionirati“.

Međutim, Državni inspektorat nema osnovu na temelju koje bi postupao u ovom specifičnom slučaju jer nemaju zakonskog uporišta, niti su od Ministarstva rada i mirovinskog sustava dobili bilo kakvu molbu temeljem koje bi trebali postupati. Subvencija dijela plaće, naime, državna je potpora, a Državni inspektorat nema zakonske osnove na temelju koje bi postupao, odnosno kontrolirao isplatu državnih potpora. Isplata subvencije za isplatu plaće je državna potpora koju bi trebao kontrolirati Hrvatski zavod za zapošljavanje, koji je i donio uvjete za njenu isplatu.

Prema našim informacijama, u Državnom inspektoratu smatraju kako bi bilo puno bolje da subvencija plaće ide direktno radniku na račun. O toj se varijanti, prema našim saznanjima, razgovaralo i unutar HZZ-a, ali nije prošla. Osim sindikata koji to traže već neko vrijeme, danas se za tu varijantu založio i SDP čiji je Siniša Hajdaš Dončić ukazao da bi bilo bolje da su radnici, putem Porezne uprave, JOPPD obrasca ili OIB-a, dobivali novac direktnim transferom umjesto što ide preko poslodavaca. Na taj način, kako je rekao, ne bi uopće bilo potrebe za kontrolom jer bi novac izravno dobivao zaposlenik.

„Čujemo s terena da ima poslodavaca koji su se okoristili tom Vladinom mjerom i zadržali sebi dio tog transfera pa kako bismo bili transparentni i javni, trebalo bi otvoriti registar svih poslodavaca koji su primili novac i istražiti je li bilo kakvih zlonamjernih manipulacija“, kazao je Hajdaš Dončić.

Jandroković najavio sankcije

No da bi se Vlada mogla pokrenuti i malo strože kontrolirati isplatu potpora poslodavcima donekle naznačuje izjava Gordana Jandrokovića, predsjednika Sabora (N1).

„Sve koji bi u ovoj situaciji pokušali nešto ušićariti treba najoštrije sankcionirati. Vlada je posegnula za nevjerojatnim mjerama, svima je teško, imamo bolesne i umrle, ljude koji se bore s krizom i da sada netko pokuša uzeti nešto što mu ne pripada je krajnje nemoralno i to treba oštro sankcionirati. Ako netko pokuša ukrasti, ne dati novac radniku, treba to javno reći i na sve načine sankcionirati”, kazao je Jandroković. Dodao je i kako „treba poručiti da nećemo dozvoliti manipulacije, ako se javi netko tko će se od ove situacije pokušati okoristiti, treba ga javno osuditi i zakonski kazniti”.

Ministarstvo rada i mirovinskog sustava koncem travnja ipak će objaviti popis poslodavaca korisnika potpore (N1). Pritisak sindikata i nevladinih udruga očito je imao utjecaja na to. Naime, javnu objavu sindikati su tražili i u razgovorima s Vladom prošli tjedan, ali ta ideja nije naišla na odobravanje.

Sama javna objava poslodavaca korisnika potpore nije jamac otkrivanja mogućih malverzacija. Inspektorima bi to mogao biti dobar pokazatelj za ciljane akcije provjere isplate plaća u poduzećima, ali je pitanje koliko bi te provjere otkrile je li državna potpora ispravno korištena. Ono što može pomoći je hrabrost radnika koji bi trebali progovoriti o eventualnim izmjenama ugovora, dogovorima o povratu dijela sredstava i svim mogućim malverzacijama.

Prijedlog zakona o dopuni zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima

NHS - U hitnu proceduru u Hrvatski sabor upućen je Prijedlog zakona o dopuni  zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima, s konačnim prijedlogom zakona, kojim se Zakon o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima dopunjuje s nekoliko odredaba kojima se predviđa mogućnost zastajanja s provedbom ovrhe na novčanim sredstvima ovršenika fizičke osobe. Zastoj u provedbi ovrhe propisuje se u uvjetima posebnih okolnosti izazvanih događajem ili stanjem koje se nije moglo predvidjeti i na koje se nije moglo utjecati, a koje ugrožava život i zdravlje građana, nanosi gospodarsku štetu ili značajnije ugrožava gospodarsku aktivnost.Naravno, trenutno to je situacija izazvana pandemijom korona virusa COVID-19. Dakle, Financijska agencija neće provoditi ovrhu na novčanim sredstvima fizičkih osoba za vrijeme važenja ovog Zakona, a to je 3 mjeseca od njegovog stupanja na snagu, uz mogućnost dodatnog produljenja važenja Zakona.

Međutim, navedena obustava provedbe ovrhe neće se odnositi na:

- ovrhe radi namirenja tražbine zakonskog uzdržavanja djeteta,

- druge tražbine kada se ovrha provodi radi namirenja budućih obroka po dospijeću (to su u pravilu druga uzdržavanja i naknade štete radi izgubljenog uzdržavanja),

- tražbine po osnovi dospjele, a neisplaćene plaće, naknade plaće ili otpremnine,

- ako se radi o mjerama osiguranja iz kaznenog postupka te

- u slučaju ovrhe po računu specifične namjene (npr. račun stambene pričuve).

Ako ovršenik nakon zastoja provedbe ovrhe nema niti jednu od gore navedenih osnova po kojoj se ovrha i dalje provodi, Fina će bankama ovršenika poslati nalog za deblokadu računa u roku od 10 radnih dana.

Za vrijeme trajanja posebnih okolnosti Fina će i dalje zaprimati nove osnove za plaćanje i evidentirati ih u Očevidnik, ali bankama neće slati naloge za izvršenje.

Također, za vrijeme trajanja posebnih okolnosti ne teče zatezna kamata te Fina neće obračunavati zateznu kamatu koja je određena u osnovi za plaćanje.

Za vrijeme trajanja posebnih okolnosti ne teku rokovi propisani ovim Zakonom ili posebnim zakonima koji su vezani za trajanje blokade računa i postojanje neizvršenih osnova za plaćanje.

Nakon prestanka posebnih okolnosti, Fina će nastaviti s provedbom ovrhe sukladno odredbama Zakona, što znači da će nastaviti provoditi ovrhu temeljem osnova za plaćanje u odnosu na koje je zastala i u odnosu na one koje je zaprimila za vrijeme trajanja posebnih okolnosti, te postupati na način propisan ostalim odredbama Zakona u odnosu na sve novozaprimljene osnove za plaćanje.

Napominjemo kako su Nezavisni hrvatski sindikati (NHS) stava da se provedba ovrha odgodi do kraja godine te da se na takav način pomogne građanima u ovom razdoblju, ali isto tako da se kroz zaustavljanje ovrha potakne potrošnja građana.


08. travnja 2020.

Krešimir Sever za Narod.hr o krizi uzrokovanoj koronavirusom: ‘Poslodavci su dužni radniku isplatiti ugovorenu plaću’

Gordana Sarkotić

(Narod.hr) - U medijima se pojavljuju informacije da se podiže minimalna plaća na 4000 kuna, međutim, radnici koji još rade ovih dana svjedoče da im dolaze na potpis aneksi ugovora s iznosom od 3250 kn. O toj situaciji razgovarali smo s predsjednikom Nezavisnih hrvatskih sindikata Krešimirom Severom.

On ističe kakonije promjenjen iznos minimalne plaće, već iznos koji država daje kao potporu poslodavcima zbog krize uzrokovane koronavirusom. Taj jeiznos potpore u ožujku iznosio 3250 kn za pojedinog radnika, tj. onoliko koliko je minimalna plaća, a u travnju iznosi 4000.

“Ove mjere potpore koje daje država su sa 3250 dignute na 4000 kuna za svakog radnika kod svakog poslodavca koji ostvari pravo na takvu potporu s tim da je poslodavac dužan radnicima isplatiti i razliku. Dakle, to nije promjena u sustavu minimalne plaće kao takve već potpore poslodavcima. Ono što nije jasno iz same mjere jest što to znači za nekoga tko je i do sada plaćao minimalnu plaću radnicima, a država mu sad daje više od toga.

Nije se promijenio iznos minimalne plaće u Republici Hrvatskoj nego se promijenila potpora koju država daje zbog bolesti COVID-19. Ona je za ožujak mjesec iznosila 3250 kn, znači, za sve one koji su ostvarili pravo na tu potporu za ožujak, oni će u travnju uz isplatu plaće svojim radnicima imati obvezu podmiriti plaću tim radnicima u visini u kojoj su ti radnici ostvarivali pravo temeljem kolektivnog ugovora, pravilnika o radu ili ugovora o radu. Oni koji su imali minimalnu plaću i dalje je to minimalna plaća. Oni koji su imali veću plaću od toga, poslodavac im je dužan isplatiti veću plaću, osim ako je u međuvremenu došlo do izmjena kolektivnog ugovora, pravilnika o radu ili je, ako nema ni jednog ni drugog, poslodavac s radnikom sklopio dodatak ugovora o radu u kojemu je zamijeniio pripadajući iznos plaće.

Hoće li i oni radnici koji imaju ugovorenu plaću 3250 kn dobiti 4000 kn u svibnju?

Dakle, ovo je samo ono što je država dala kao potporu, a za isplatu plaća u svibnju slijedi ta potpora u visini 4000 kn s tim da će država na taj iznos podmiriti pripadajuće doprinose.”– rekao je Sever i dodao:

“Mjere su izrazito jasne. Ono što jedino nije jasno što s potporom koja se sada od travnja mjeseca dodjeljuje pojedinim poslodavcima, a to će se odraziti na isplate plaća u svibnju: što je s tvrtkama gdje poslodavac ima radnika prijavljenog na minimalnu plaću, a gdje mu država trenutno daje višu potporu – od 4000 kn? Sasvim je logično da u tom slučaju on ne može radniku isplatiti niže od onoga koliku mu je država dala potporu. To će još očito netko morati protumačiti.”

Sever je posebno naglasio da poslodavac mora radniku isplatiti ugovorenu plaću.

“Poslodavac ne smije umanjiti radnikovu plaću ispod razine ugovorenog. Ugovorena plaća se mora isplatiti radniku upravo u toj visini. Mi znamo da je dio poslodavaca tumačio da je od države dobio 3250 kn i da je to onaj novac koji je radniku dužan uplatiti iako je radnik imao, primjerice, ugovorenu plaću 5000 ili 6000 kn. U tom slučaju poslodavac vara radnika, a time i državu. On je dužan isplatiti razliku. Jedino kad to ne mora, to je u uvjetima kada je sa sindikatom dogovorio izmjene kolektivnog ugovora, u kojima je promijenio pravilnik o radu ili u kojima je s radnikom potpisao dodatak ugovora o radu u kojem su se on i radnik dogovorili da će on u određenom razdoblju radniku isplaćivati nižu plaću od one koju je imao ranije ugovorenu. U svemu ostalome je dužan radniku isplatiti razliku do pune ugovorene plaće.”

'Ako se dogovori smanjenje plaća, mora se znati i kad će se to vratiti'

Sindikati
AUTOR: Frenki Laušić

(novac.jutarnji.hr) - Ministarstvo rada najavilo je sjednicu Gospodarsko-socijalnog vijeća za sljedeći tjedan na kojoj će se, među ostalim, raspravljati i o pokretanju pregovora o plaćama u javnom sektoru, no čelnici sindikalnih središnjica kažu da to nije tema za GSV. Krešimir Sever, predsjednik Nezavisnih sindikata Hrvatske, i Vilim Ribić, predsjednik Matice sindikata javnih službi, rekli su nam da to nije tema sjednicu GSV-a, jer sindikalne središnjice nisu potpisnice kolektivnih ugovora o kojima će se raspravljati.

- Mi ćemo doći na taj sastanak GSV-a, ali to je tema za sindikate državnih i javnih službi koji su potpisali kolektivne ugovore. Pogotovo ne razumijem što bi poslodavci trebali raditi na sastanku na kojem je tema politika plaća u javnom sektoru, to je tema za bilateralne sastanke između sindikata i Vlade - rekao nam je Krešimir Sever.

Kad je politika plaća u pitanju, Sever i Ribić se slažu da pitanje mogućeg smanjenja plaća u javnom sektoru može doći na red tek ako kriza potraje i do lipnja. Do tada, smatraju, Vlada treba koristiti raspoložive mjere da ublaži krizu, kao što i radi, ali i da potraži novac za pomoć gospodarstvu i građanima u posebnim programima Europske unije.

Zajedničko stajalište

Iskusni sindikalist Sever smatra da sindikati javnih i državnih službi trebaju imati zajedničko stajalište prema zahtjevima Vlade, pogotovo zbog toga jer se može očekivati da će Vlada u jednom trenutku predložiti selektivno smanjenje plaća, različito od sektora do sektora, čak i unutar pojedinog sektora.

- Nisu sindikati ni zaposleni u javnom sektoru slijepi za ono što se događa u gospodarstvu, dapače. Ali, najprije ćemo vidjeti što predlaže Vlada, a nakon toga ćemo dati svoj odgovor. Situacija je dinamična, pričekajmo prijedlog Vlade pa ćemo vidjeti što dalje. Načelno, kako sam rekao i prije, do lipnja se plaće u javnom sektoru ne bi trebale dirati - rekao nam je Ribić. Oba sindikalista, pak, slažu se u tome da “ako i kad” se dogovori moguće smanjenje plaća, tada treba jasno ugovoriti odredbe o tome kako će se to kompenzirati i nadoknaditi jednom kad prođe kriza.

Vlada je, podsjetimo, na sjednici Vlade u četvrtak donijela odluku o tome da će “pokrenuti pregovore sa socijalnim partnerima o visini osnovice za izračun plaće državnih službenika i namještenika te zaposlenih u javnim službama za 2020. , kao i pregovore o isplati određenih materijalnih prava ugovorenih kolektivnim ugovorima, te prava iz sklopljenih sporazuma o uvećanju koeficijenata složenosti poslova i dodataka na osnovnu plaću”.

U Ministarstvu rada nisu htjeli nešto više govoriti o prvom prijedlogu s kojim će izaći pred sindikate, ali će vjerojatno kao “predjelo” predložiti odustajanje od ugovorenog rasta plaća u javnom sektoru do kraja ove godine.

Prosvjetni bi sektor, tako, u lipnju trebao dobiti porast plaće za jedan posto te dodatnih dva posto rasta od siječnja sljedeće godine, dok bi svi zaposleni u javnim i državnim službama, prema Temeljnom kolektivnom ugovoru za javne službe i Kolektivnom ugovoru za državne službe, u lipnju i listopadu trebali dobiti rast plaća po dva posto.

Sužen prostor

Međutim, u Vladi su svjesni kako će teško biti medicinskim sestrama, liječnicima, policajcima i vatrogascima reći da moraju odustati od povećanja plaća, s tim da i učitelji tvrde da im je rad od kuće donio još veća opterećenja nego rad u školi. Dapače, čak i poslodavci koji traže smanjenje plaća u javnom sektoru tvrde da se to ne odnosi na liječnike, medicinske sestre, policiju, vojsku, vatrogasce, nego na ostali dio javnog i državnog sektora. To onda znatno sužava prostor mogućih ušteda na plaćama u javnom sektoru, ali bi makar selektivni i progresivni model smanjivanja plaća poslao poruku o tome da i javni sektor snosi dio troškova krize.

Ovaj se put sindikati javnog sektora, međutim, mogu pozvati na autoritet Hrvatske narodne banke i Instituta za javne financije, koji smatraju da u ovoj specifičnoj krizi ne bi trebalo smanjivati plaće korisnicima državnog proračuna. Te institucije, naime, smatraju da smo zakasnili s reformom javnog i državnog sektora, ali da ne treba sada u krizi rezati plaće, kako se ne bi dodatno smanjivala potrošnja, nego da se smanjivanje boja zaposlenih treba provesti nakon krize. “Fiskalni učinci privremenog hipotetskog smanjivanja bruto plaća financiranih iz proračuna opće države ‘relativno’ su skromni (od 0,38 do 1,22 posto bruto domaćeg proizvoda), a posljedice zbog utjecaja na ključne ekonomske pokazatelje mogu biti dugotrajne i velike.

No, sadašnja je situacija istovremeno prijetnja gospodarstvu i javnim financijama, ali i prilika za nužno strukturne reforme“, stoji u osvrtu IJF-a.

SURE - privremeni instrument u vrijednosti do 100 milijardi eura za zaštitu radnih mjesta i radnika

Što je SURE i zašto ga Komisija predlaže?

Novi instrument za privremenu Potporu radi smanjenja rizika od nezaposlenosti u izvanrednoj situaciji (SURE) namijenjen je zaštiti radnih mjesta i radnika pogođenih pandemijom koronavirusa. Riječ je o financijskoj pomoći u ukupnom iznosu do 100 milijardi eura, i to u obliku zajmova koje će EU odobravati državama članicama pod povoljnim uvjetima. Zajmovi će pomoći državama članicama da amortiziraju nagla povećanja javnih rashoda radi očuvanja radnih mjesta.

Konkretnije, pomoći će im da pokriju troškove koji su izravna posljedica pokretanja, produljenja ili proširenja programâ skraćivanja radnog vremena i drugih sličnih mjera koje su uvele za samozaposlene osobe kao odgovor na aktualnu pandemiju koronavirusa.

Što su programi skraćivanja radnog vremena?

Programi skraćivanja radnog vremena su programi kojima se u određenim okolnostima poduzećima s ekonomskim poteškoćama omogućuje da privremeno smanje broj radnih sati svojih zaposlenika, koji onda za neodrađene sate dobivaju javnu dohodovnu potporu. Slični programi primjenjuju se za zamjenu dohotka samozaposlenih osoba.
Instrumentom SURE pružila bi se, kao pomoć za zaštitu radnih mjesta, dodatna EU-ova potpora državama članicama za financiranje programa skraćivanja radnog vremena i drugih sličnih mjera.

Sve države članice već imaju neki oblik programa skraćivanja radnog vremena.

Zašto Komisija daje potporu programima skraćivanja radnog vremena?
Instrument SURE samo je jedan element sveobuhvatne Komisijine strategije za zaštitu građana i ublažavanje veoma nepovoljnih socioekonomskih posljedica pandemije.

Mnoga poduzeća koja se suočavaju s poteškoćama prisiljena su privremeno obustaviti ili znatno smanjiti aktivnosti te skratiti radno vrijeme zaposlenika. Budući da se njima izbjegavaju nepotrebna otpuštanja, ti programi mogu spriječiti da zbog privremenog udara nastane veća i trajnija šteta za gospodarstvo i tržište rada u državama članicama. Tako se mogu očuvati prihodi obitelji te proizvodni kapaciteti i ljudski kapital poduzećâ i gospodarstva u cjelini.

Koliko će sredstava biti dostupno za EU-u u cjelini, a koliko pojedinačnim državama članicama?
Svim će državama članicama ukupno biti dostupno do 100 milijardi eura financijske pomoći.

Nema unaprijed određenih iznosa za države članice.

Kako će Komisija osigurati financiranje u okviru instrumenta SURE?
Financijska pomoć u okviru instrumenta SURE bit će u obliku zajmova EU-a državama članicama koje zatraže potporu.

Za financiranje zajmova državama članicama Komisija će se zadužiti na financijskim tržištima. Ta bi sredstva zatim pozajmljivala državama članicama pod povoljnim uvjetima. Dakle, države članice iskoristile bi pogodnosti EU-ova snažnog kreditnog rejtinga i niskih troškova zaduživanja.
Zajmovi bi se temeljili na sustavu dobrovoljnih jamstava koja bi države članice dale EU-u. Instrument će početi funkcionirati kad sve države članice pruže ta jamstva.

Kako će se odrediti uvjeti svakog zajma?

Države članice zajmove bi trebale iskoristiti za financiranje programa skraćivanja radnog vremena za zaposlenike ili sličnih mjera za samozaposlene osobe.
Komisija bi se po primitku zahtjeva države članice za financijsku pomoć s njom savjetovala kako bi provjerila u kojoj su se mjeri povećali njezini javni rashodi kao izravna posljedica pokretanja, produljenja ili proširenja programa skraćivanja radnog vremena i sličnih mjera za samozaposlene osobe. To će savjetovanje Komisiji pomoći da pravilno ocijeni uvjete zajma, među ostalim i iznos zajma, maksimalno prosječno dospijeće, određivanje cijene i tehničke modalitete izvršenja.

Komisija bi na temelju tog savjetovanja Vijeću podnijela prijedlog odluke o pružanju financijske pomoći.
Nakon odobrenja financijska pomoć bila bi realizirana u obliku zajma Europske unije državi članici koja je zatražila potporu.

Kako će funkcionirati sustav jamstva?

Zajmovi odobreni državi članici u okviru instrumenta SURE temeljili bi se na sustavu dobrovoljnih jamstava država članica. Komisiji bi to omogućilo da poveća opseg zajmova koji se mogu odobriti državama članicama.
Sustav jamstava je nužan da se ostvari potreban kapacitet i ujedno osigura razborito financiranje instrumenta SURE.

U tu svrhu potreban je minimalni iznos danih jamstava (tj. 25 % maksimalnog iznosa zajmova od 100 milijardi eura)

U kakvoj je vezi ovaj instrument s prethodno najavljenim europskim sustavom reosiguranja za slučaj nezaposlenosti?
U Komunikaciji o koordiniranom gospodarskom odgovoru na pandemiju koronavirusa Komisija se obvezala na bržu pripremu zakonodavnog prijedloga o europskom sustavu reosiguranja za slučaj nezaposlenosti.

Instrument SURE izvanredno je operacionalizirani oblik europskog sustava reosiguranja za slučaj nezaposlenosti koji je posebno namijenjen za hitan odgovor na izazove prouzročene pandemijom koronavirusa.
Ni na koji način ne isključuje uspostavu budućeg trajnog sustava reosiguranja za slučaj nezaposlenosti.

Koji su sljedeći koraci?

Vijeće bi trebalo brzo odobriti Komisijin prijedlog za instrument SURE.
Novi će instrument biti privremene prirode. Njegovo trajanje i područje primjene ograničeni su na ublažavanje posljedica pandemije koronavirusa.

Komisijin Prijedlog uredbe Vijeća

Izvor: Europska komisija


03. travnja 2020.

Sindikati zgroženi najavom suspenzije radnih i socijalnih prava hrvatskim radnicima!

Sindikati zgroženi najavom suspenzije radnih i socijalnih prava hrvatskim radnicima!

Vijest o donošenju Zakona koji bi privremeno, za vrijeme epidemije bolesti COVID-19, uredio neka pitanja iz radnih odnosa drukčije nego Zakon o radu, a čije se donošenje uskoro očekuje šokirao je ne samo hrvatske sindikate nego i europske, a burno je reagirala i Međunarodna konfederacija sindikata. Naime, dotični zakon bi prema najavama, poslodavcima tijekom trajanja epidemije omogućio ukidanje, suspendiranje nekih radničkih prava uređenih Zakonom o radu, kolektivnim ugovorima, pravilnicima o radu i ugovorima o radu te njihovo uređenje na drukčiji, za radnike nepovoljniji način.

To u sebi uključuje gotovo neograničenu mogućnost zadiranja u ugovorene plaće, materijalna prava, radno vrijeme, rad na izdvojenom mjestu rada, naknadu plaće zbog prekida rada uzrokovanog epidemijom, isključivanje odredbe o primjeni povoljnijeg prava za radnika (članak 9. ZOR-a), ekspresno slanje radnika na godišnji odmor, promjene odluka o rasporedu radnog vremena, isključivanje obveza savjetovanja i traženja suglasnosti od radničkog vijeća i slično. "U Hrvatskoj nije proglašeno izvanredno stanje, a čak i da jest, ovo nije način na koji bi se takav zakon smio donijeti. Ovakvim jednostranim postupkom baca se sjena na više nego dobar rad stožera Civilne zaštite i poruke ljudi koji nam se svakodnevno dva puta putem medija obraćaju. Njihova stručnost i način obraćanja građanima ulijevaju sigurnost i povjerenje. Oni pozivaju na zajedništvo, razumijevanje i međusobnu suradnju svih društvenih činitelja… A onda se sav njihov trud, otvorenost i način komunikacije, obezvrjeđuju ovakvim postupcima jednostranih priprema i donošenja zakona", stoji u priopćenju Nezavisnih hrvatskih sindikata, koje je prošli tjedan žurno upućeno ministru rada. 

U NHS-u su upozorili i da su već kod priprema mjera za pomoć gospodarstvu i očuvanje radnih mjesta sindikati do zadnjega bili zaobiđeni, dok su predstavnici poslodavaca u tom postupku aktivno sudjelovali (da bi kasnije izjavili kako su predloženim mjerama nezadovoljni i traže više).  "Sindikati su mjere poduprli uz određene primjedbe i prijedloge i to zbog toga što su trebale pomoći ne samo poslodavcima (a što je više nego uobičajena praksa u Hrvatskoj), nego svim građanima. Trebale su pomoći u očuvanju radnih mjesta, odnosno zaposlenosti i plaća, poslodavcima, radnicima, dužnicima i vjerovnicima, svim građanima. A onda je Vlada, pod pritiskom poslodavaca, u konačnici već te mjere ublažila i izmijenila u odnosu na to kako su predstavljene, a na štetu radnika. Sindikati su dali primjedbe, no većina njih nije usvojena. Treba nam jedinstvo svih u Hrvatskoj. Sindikati su (i radnici koje predstavljaju i zastupaju) u vrijeme Domovinskog rata i u vrijeme gospodarske krize i recesije, ali i u vrijeme ove epidemije, pokazali da su razumni i itekako društveno osjetljivi i odgovorni. Ovi ljudi iz Stožera, zdravstveni radnici, policajci, radnici u trgovinama, ljekarnama, na raznim  šalterima i drugim radnim mjestima rade pod nenormalnim uvjetima, nose se s stresom i neposrednom opasnosti zaraze za sebe i svoje najbliže, doslovce „ginu“ obavljajući društveno odgovorno i predano svoj posao. Zar doista želite da ovakav postupak Vlade, vezan za namjeru i najavu donošenja spomenutog zakona, bez dogovora sa oba socijalna partnera, bez sindikata, a samo s poslodavcima, baci sjenu na sve što ti ljudi čine i vrati nas sve u nepovjerenje iz kojega smo se tek malko počeli izvlačiti pripremama i potpisivanjem Sporazuma o nastavku rada GSV-a", stoji u priopćenju NHS-a.

ITUC I ETUC POZIVAJU VLADU RH DA HITNO ODUSTANE OD TAKVE INICIJATIVE!

ITUC I ETUC POZIVAJU VLADU RH DA HITNO ODUSTANE OD TAKVE INICIJATIVE! Međunarodna konfederacija sindikata (ITUC) i Europska konfederacija sindikata (ETUC) uputile su u petak, 27. ožujka, dopis predsjedniku Vlade Republike Hrvatske Andreju Plenkoviću i ministru rada i mirovinskoga sustava Josipu Aladroviću, reagirajući na najave o suspenziji radnih i socijalnih prava u Hrvatskoj za vrijeme pandemije COVID-19. Obje konfederacije u svojemu dopisu snažno osuđuju takvu zakonodavnu inicijativu te traže od Vlade RH da odmah odustane od nje i svih prijedloga koje ona sadrži. Podsjećaju Vladu RH na nedavna upozorenja visokih predstavnika i tijela Međunarodne organizacije rada i Vijeća Europe kako se ova kriza izazvana Covid-19 ne bi smjela – niti privremeno! - koristiti za potkopavanje ljudskih i socijalnih prava, a posebno se to odnosi na sindikalna i radnička prava. Upravo suprotno, ova je kriza brutalni podsjetnik na važnost osiguranja kontinuiranog napretka i unaprjeđena socijalnih prava i upravo u ovim vremenima radnici i građani u čitavoj Europi trebaju više socijalnih prava i podrške, a ne manje! Nema dvojbe: Hrvatska će ustrajanjem na ovakvoj inicijativi kršiti niz međunarodnih dokumenata na čije se poštivanje obvezala, među ostalim, konvencija Međunarodne organizacije rada, Europske konvencije o ljudskim pravima i Europske socijalne povelje. Zgroženi su činjenicom da hrvatska Vlada pokreće takve inicijative upravo tijekom razdoblja u kojem predsjeda Vijećem EU-a. Osim Vladi RH, dopis je upućen i predsjednici Europske komisije Ursuli Von der Leyen, povjereniku EK za radna mjesta i socijalna prava Nicolasu Schmitu, glavnoj tajnici Vijeća Europe Mariji Pejčinović Burić, povjerenici za ljudska prava Dunji Mijatović i predsjedniku Europskog odbora za socijalna prava Giuseppeu Palmisanu te Međunarodnoj organizaciji rada odnosno glavnom direktoru Guyu Ryderu. Podsjećamo kako su Savez samostalnih sindikata Hrvatske (SSSH) i Nezavisnih hrvatski sindikati (NHS) neslužbenim kanalima saznali za ovakvu skandaloznu namjeru Vlade RH te su u srijedu, 25. ožujka 2020. otvorenim pismima pozvali Vladu RH da odustane od suspenzije radnih i socijalnih prava.

Tvrtke moraju zaustaviti isplate dioničarima za vrijeme trajanja krize uzrokovane koronavirusom

NHS – NHS u potpunosti podupire zahtjev Europske konfederacije sindikata (ETUC) vezan za zabranu isplate dividende dioničara. ETUC u svojem današnjem priopćenju poziva banke i velike tvrtke da daju svoj doprinos kako bi se prebrodile ekonomske posljedice krize uzrokovane koronavirusom tako da zabrane isplatu dividendi i otkup dionica. Većina tvrtki bi inače ubrzo isplaćivala dividende, a predviđa se da bi dioničari trebali dobiti rekordnih 359 milijardi eura što je povećanje od 12 milijardi eura u odnosu na prošlu godinu.

Međutim, u ovim izvanrednim okolnostima ETUC smatra da velike tvrtke moraju interese svojih radnika i gospodarstva staviti ispred interesa dioničara kako bi raspoloživim novcem zaštitili radna mjesta i plaće.
Tvrtke u 20 europskih zemalja primaju milijarde eura državnih potpora kako bi se nosile sa krizom kroz mjere poput potpora za plaće. Zabrana isplate dividendi bi trebala biti jasan uvjet za bilo kakvu  potporu poreznih obveznika, zajedno sa socijalnim uvjetima poput  jamstva da se neće otpuštati radnici i kršiti radnička prava.

Ako se raspodjela dividendi nastavi, države članice i EU trebale bi povećati porez na te neopravdane dividende kako bi se financirale javne službe koje su na granici pucanja u ovoj krizi.

Ovaj poziv dolazi nakon što je francuska vlada najavila planove kojim bi zaustavila primanje potpora tvrtkama koje isplaćuju dividende dok je Europska središnja banka izjavila kako se dividende ne bi trebale isplaćivati „barem do listopada 2020.“

Glavni tajnik ETUC-a Luca Visentini izjavio je: „Svatko ima dužnost učiniti što može kako bi pomogao u ovoj krizi a vršni menadžeri nisu izuzetak.

Velike tvrtke su više od jednog desetljeća radije  gomilale profite dioničarima, nego da su ih reinvestirale ili ih podijelile sa radnicima kroz podizanje plaća u skladu sa povećanjem produktivnosti.

U vrijeme kada su milijuni radnika zabrinuti za svoje životne uvjete, a mala se poduzeća bore za opstanak, bilo bi neopravdano kada bi bogati nastavili uživati u raskoši dividendi. Tvrtke moraju kao prioritet staviti zaštitu radnih mjesta i dohotka radnika.

Zato zabrana dividendi mora biti crvena linija za svaku tvrtku koja prima potporu poreznih obveznika za vrijeme krize. Bilo koje dividende koje se isplate moraju biti oporezovane većom stopom kako bi se javnim službama osigurala gotovina koju trebaju za borbu sa ovom krizom.“

U mjesec dana odjavljeno osam tisuća osoba, poslodavci traže potporu u obliku minimalca za 300 tisuća radnika

Gabrijela Galić

(FAKTOGRAF) - U tjedan dana, od kada Hrvatski zavod za zapošljavanje (HZZ) prima zahtjeve poslodavaca za isplatu potpore za očuvanje radnih mjesta u djelatnostima pogođenima koronavirusom, poslodavci su zatražili isplatu subvencije u visini minimalne plaće za gotovo 300.000 radnika. Uz subvenciju države od 3.250 kuna za svakog radnika, od poslodavaca se očekuje da će radniku obračunati i isplatiti ostatak do pune plaće. Prema podacima ministarstva rada i mirovinskog sustava do 12 sati danas zahtjeve za isplatom potpore za očuvanje radnih mjesta, što ručno, a što putem online obrazaca, predalo je 52.078 poslodavaca koji zapošljavaju gotovo 300.000 radnika. Vlada je prvotno planirala da će potporom u visini minimalne plaće biti obuhvaćeno 400.000 radnika, a sada se već računa kako bi taj broj mogao rasti na najmanje 600.000 radnika (Novi list).

Istodobno, od kraja veljače do 29. ožujka, s obaveznog mirovinskog osiguranja odjavljeno je 8.000 osoba. Detaljnijih pokazatelja još nema, no, to ne znači da je 8.000 ljudi odjavljeno jer su ostali bez posla. U tom broju odjava su i odjave zbog odlaska u mirovinu. Pritom, odjava i prijava na mirovinsko osiguranje treba biti obavljena u roku od 24 sata, dok se radnik koji ostane bez posla u evidenciju nezaposlenih prijavljuje u roku od 30 dana od trenutka ostanka bez posla.

S obzirom na podatke o broju osoba koje su zadnjih mjesec dana odjavljeni s obaveznog mirovinskog osiguranja, i vodeći računa o tome da je se dio odjava odnosi na odlazak u mirovinu, do značajnijeg otpuštanja radnika zbog krize izazvane epidemijom koronavirusa za sada nije došlo. Poslodavci, i prema podacima o broju radnika za koje su tražili isplatu subvencije, računaju na pomoć države kako bi očuvali radna mjesta.

Isplata potpore poslodavcu kroz subvencioniranje minimalne plaće, pri čemu se očekuje da će poslodavac isplatiti ostatak do pune plaće, ne znači da će svi radnici u zemlji primati tu pomoć na tri mjeseca s mogućnošću njena produljenja za još tri mjeseca. Tako je jednog našeg čitatelja zanimalo hoće li svi građani koji imaju zaštićeni račun od travnja primati punu plaću ili minimalnu plaću.

Plaća se isplaćuje temeljem ugovora o radu kojeg je radnik potpisao s poslodavcem. To znači da bi naš čitatelj i dalje trebao primati plaću kakvu je primio i za prošli mjesec osim ako u međuvremenu nije s poslodavcem potpisao novi ugovor, ili poslodavac nekim aktom nije izmijenio iznos plaće.


30. ožujka 2020.

Vlada ograničava cijene određenih proizvoda

AUTOR: N1

Vlada je održala telefonsku sjednicu na kojoj je donijela Odluku o iznimnim mjerama kontrole cijena za određene proizvode.

Ova Odluka donosi se radi sprječavanja negativnih učinaka promjene pojedinih cijena proizvoda i radi sprječavanja monopolističkog određivanja cijena proizvoda, a u vezi s nastalom epidemije bolesti COVID-19 uzrokovane virusom SARS–CoV-2 u Republici Hrvatskoj čime se osigurava zaštita zdravlja i života ljudi.

Odlukom se određuju proizvodi na koje se primjenjuje mjera kontrole cijena: brašno, mlijeko i mlijeko u prahu, jaja, šećer, sol, riža, tjestenina, svježe meso, riba, voće i povrće, mesne konzerve, riblje konzerve, jestivo ulje, dječja hrana, dječje pelene, voda za piće, deterdžent za rublje, deterdžent za suđe, sapun, sredstva za dezinfekciju vode, prostora i ruku (uključujući koncentrirani alkohol), zaštitni kombinezoni i druga zaštitna i medicinska odjeća i obuća, zaštitne naočale i viziri, zaštitne rukavice, zaštitne navlake za cipele, zaštitne maske – kirurška, FFP2, FFP3, respiratori/transportni ventilatori, lijekovi i medicinski proizvodi te posteljno i ostalo rublje za zdravstveni sustav.

Odluka se odnosi na subjekte koji obavljaju registriranu djelatnost proizvodnje i trgovine na području Republike Hrvatske.

Sukladno Zakonu o iznimnim mjerama kontrole cijena, najvišom cijenom smatra se cijena proizvoda na dan 30. siječnja 2020. godine, kada je Svjetska zdravstvena organizacija proglasila zaraznu bolest COVID-19 uzrokovanu virusom SARS–CoV-2 javnozdravstvenom prijetnjom od međunarodnog značaja.

Također, ovom Odlukom ovlašćuje se ministar gospodarstva, poduzetništva i obrta da, u slučaju opasnosti od nestašice navedenih proizvoda, ograniči njihovu prodaju izvan područja Republike Hrvatske, u skladu s člankom 36. Ugovora o funkcioniranju Europske unije.

Za provedbu nadzora zadužuje se Državni inspektorat koji će o provedenom nadzoru redovito obavještavati Ministarstvu gospodarstva, poduzetništva i obrta.

Odluka stupa na snagu prvoga dana od dana objave u Narodnim novinama, stoji u priopćenju Vlade.

Određivanje mjesta i načina obavljanja rada radnika u slučaju izvanrednog stanja

(MRMS) - Vezano uz aktualnu problematiku organizacije rada u situaciji izvanrednih okolnosti, a u odnosu na određivanje mjesta rada (npr. rad od kuće), dajemo mišljenje kako slijedi:

U okviru temeljnih obveza i prava iz radnog odnosa [1] poslodavac je dužan osigurati radniku uvjete za rad na siguran način i koji ne ugrožava zdravlje radnika, u skladu s posebnim zakonom i drugim propisima.

Također propisana je obveza poslodavca [2] da organizira i provodi zaštitu na radu, vodeći pri tome računa o prevenciji rizika, te je obvezan zaštitu na radu prilagoditi promijenjenim okolnostima.

U skladu s navedenim, temeljno je pravo poslodavca da pobliže odredi mjesto i način rada, poštujući pri tome prava i dostojanstvo radnika. Jedan od bitnih podataka ugovora o radu je mjesto rada [3], a poslodavac i radnik dužni su se pridržavati ugovora, kao i ostalih odredbi Zakona o radu i drugih propisa iz radnog odnosa.

Međutim, u slučajevima bitno promijenjenih okolnosti, a koje se nisu mogle unaprijed predvidjeti niti spriječiti, ukoliko ugovorne strane nisu u mogućnosti dosljedno provesti zakonske obveze predviđene za redovno stanje i uobičajene životne okolnosti, mišljenja smo da poslodavac ima pravo pobliže odrediti mjesto rada i način obavljanja rada [4], na način da umjesto prostora poslodavca, za privremeno mjesto rada odredi neko drugo mjesto prema okolnostima slučaja.

Budući da novonastala okolnost epidemijskog i pandemijskog širenja bolesti COVID – 19 nesporno predstavlja neizvjesnu situaciju čije trajanje nije moguće unaprijed odrediti te ujedno predstavlja promijenjene okolnosti u odnosu na sklopljene ugovore o radu na koje se supsidijarno primjenjuje Zakon o obveznim odnosima, mišljenja smo da se poslodavac u svrhu održanja radnog odnosa te zaštite zdravlja i sigurnosti radnika, može koristiti svojim temeljnim zakonskim pravom da pobliže odredi mjesto i način obavljanja rada dok traju navedene okolnosti.

Pri tome bi postojala obveza poslodavca da takvom radniku osigura uvjete za rad, da vodi brigu o organizaciji posla i sigurnosti radnika te radnom vremenu i odmorima koje je dužan osigurati u skladu sa zakonima. Jednako tako, postojala bi obveza radnika [5] da poštuje i izvršava obveze iz radnog odnosa s dužnom pažnjom, te da vodi pri tome računa o svojoj sigurnosti i zaštiti zdravlja, kao i sigurnosti i zaštiti zdravlja ostalih radnika.

[1] Zakon o radu (Narodne novine, br. 93/14, 127/17 i 98/19), članak 7. stavak 3.

[2] Zakon o zaštiti na radu (Narodne novine, 71/14, 118/14, 94/18 i 96/18), članak 17.
[3] Prema Zakonu o radu, članak 15.

[4] Primjenom članka 7. stavka 2. Zakona o radu

[5] Zakon o zaštiti na radu, članak 68.

 

Europa pripremila mjere za pomoć gospodarstvu, Hrvatska ih još smišlja

Gabrijela Galić

(FAKTOGRAF) - Subvencioniranje isplate plaća, odgoda plaćanja poreza na dobit, poreza na dodanu vrijednost kao i socijalnih doprinosa, mjere su potpore koje sve države članice Europske unije (EU) mogu osmisliti u skladu sa zakonodavstvom Unije kako bi ublažile posljedice pandemije koronavirusa.

Europska komisija danas je poručila kako će upotrijebiti sve instrumente koji su joj na raspolaganju radi ublažavanja posljedica pandemije.

U fokusu su, osim osiguravanja opskrbe zdravstvenog sustava, potpore za građane kako bi se izbjegao “nerazmjeran utjecaj na prihode i radna mjesta te trajni učinak krize”, kao i potpore za poduzeća i osiguravanje likvidnosti financijskog sektora, kako bi mogao podržavati gospodarstvo.

Države članice mogu izravno odobriti financijsku potporu potrošačima, primjerice za otkazane usluge. S druge strane, poduzećima mogu pomoći osigurati likvidnost, ali i pomoći im da ostanu na tržištu. Tu je i mogućnost nadoknade štete izravno uzrokovane izvanrednim događajima, što se odnosi i na sektore poput turizma i zračnog prijevoza.

Iz proračuna EU, kako najavljuje Komisija, uskoro će biti usmjereno milijardu eura kao jamstvo Europskom investicijskom fondu da potakne banke na osiguranje sredstava za mala i srednja poduzeća. To bi izravno pomoglo najmanje 100 tisuća malih i srednjih poduzeća s oko osam milijardi eura kredita.

Osim toga, Komisija predlaže investicijski fond od 37 milijardi eura u okviru kohezijske politike. Predlaže se i da se ove godine odustane od obveze povrata neiskorištenih sredstava koja su državama članicama dodijeljena za predfinanciranje projekata iz strukturnih fondova. Riječ je o osam milijardi eura, koji bi poslužili za mobiliziranje još 29 milijardi eura.

Glavni odgovor na krizu treba doći iz proračuna članica

Komisija, pritom, navodi da glavni fiskalni odgovor na krizu treba doći iz proračuna država članica.

Države članice, ali i Velika Britanija koja je izašla iz EU, i prije današnje objave Komisije, već su osmislile pakete mjera pomoći gospodarstvu i građanima.

Primjerice, Njemačka je najavila dodatnih 12,4 milijarde eura ulaganja u iduće četiri godine kako bi poduprla gospodarsku aktivnost koja trpi štetu zbog epidemije. Razmotrit će se mogućnost dodatne financijske pomoći kompanijama, a kako je objavljeno ne odustaje se od privremene kupnje udjela u ključnim kompanijama, prije svega farmaceutskim. Među aktualnim mjerama su one usmjerene na zadržavanje zaposlenosti pa će poduzeća dodatke za skraćeni rad primati i ako je obuhvaćena samo desetina radnika, a ne najmanje trećina kao do sada. Pravo se proširuje i na privremeno zaposlene radnike (Privredni.hr, Poslovni.hr).

Slovenija je pripremila gotovo milijardu eura težak paket za pomoć gospodarstvu, a među ostalim sufinancirat će 40 posto plaće radnika koji su na čekanju, odnosno one koji ne mogu raditi od kuće. Poslodavci bi doprinose mogli plaćati na rate ili s 24 mjeseca odgode, ako im je poslovanje ugroženo zbog koronavirusa, a pripremljene su i kreditne linije za gospodarstvo (Tportal.hr).

Italija, koja je u Europi najteže pogođena koronavirusom, planira paket mjera pomoći u visini 10 milijardi eura. U prvom krugu pomoći, a kako bi se ublažio pritisak na male tvrtke i kućanstva, obustavit će se plaćanje režija, poreza i hipoteka (24sata).

Francuska izdatke za pomoć gospodarstvu procjenjuje na više desetaka milijardi eura, a danas je najavila kako će pomoći svim tvrtkama u kojima država ima udjele kako bi se ublažile štete prouzročene krizom s koronavirusom. Dio mjera u toj se zemlji već provodi, od pomoći malim i srednjim poduzećima u osiguranju likvidnosti putem kreditnih linija do nadoknade dijela plaće radnicima.

Velika Britanija je gospodarstvu najavila pomoć vrijednu 30 milijardi funti. Među ostalim, središnja banka snizila je ključne kamatne stope za pola postotnog boda, najavivši program jeftinih kredita i snizivši obavezne kapitalne rezerve za banke kako bi im olakšala kreditiranje. Za poduzeća koja imaju problema s likvidnošću predviđen je paket mjera koji uključuje jednogodišnju obustavu naplate poreza na imovinu manjim tvrtkama i financiranje bolovanja. Tvrtke i samozaposleni porez će moći platiti s odgodom, ublažavaju se propisi koji reguliraju prava na naknadu za bolovanje i socijalne naknade dok će zdravstveni sustav i ostale službe dobiti dodatnih pet milijardi funti za borbu protiv širenja koronavirusa (Tportal.hr).

Za pokrivanje likvidnosti malih i srednjih poduzeća u turizmu Austrija planira izdvojiti 100 milijuna eura. Financijski okvir osiguran je kroz državna jamstva za kredite kod Austrijske banke za turizam i hotele, a troškove pokriva Ministarstvo turizma.

Fokus na radna mjesta

I dok ostatak Europe odavno kreira mjere za ublažavanje posljedica gospodarskog “zastoja” uzrokovanog pandemijom koronavirusa, Hrvatska još razmišlja. Predsjednik Vlade Andrej Plenković u petak je prvi put progovorio o smjeru mjera koje se još kreiraju.

“Mi ćemo se fokusirati na radna mjesta, želimo poduzeti mjere koje će malim poduzetnicima pomoći”, kazao je dodavši kako će se odgoditi plaćanje poreza na dohodak, poreza na dobit i doprinosa.

“Središnji proračun će to nadomjestiti”, kazao je Plenković.

Potom je dodatno najavio da se radi na sveobuhvatnom paketu mjera koje će obuhvatiti sve pogođene sektore. Svi ministri radit će preko vikenda i u ponedjeljak. Svaki ministar razgovara s onim grupama za koje je nadležan, od prometa, trgovine, turizma. Mjere bi trebale biti poznate idući tjedan te biti poslane u Sabor na hitnu proceduru.

S nekoliko rečenica o mjerama koje priprema Vlada za gospodarstvo, a koje su u skladu s politikom EK, Plenković je prekinuo niz nejasnih istupa Darka Horvata, ministra gospodarstva koji posljednjih dana novinarima ponavlja da se mjere pripremaju i da proučava što su druge zemlje napravile, ali i da Hrvatska ima svojih ideja (RTL).

“Ne možemo govoriti o setu horizontalnih mjera. Na različitim sastancima s različitim dionicima, odnosno realnim sektorom koji trpi posljedice, osmišljavamo set različitih mjera kojima ćemo na adekvatan način pomagati različitim gospodarskim granama. Usudio bih se reći, polivalentnim setom mjera”, kazao je Horvat gostujući na Hrvatskom radiju. Polivalentni set mjera uključivat će kredite za likvidnost.

“Mi želimo u prvom koraku osigurati barem tekuću likvidnost, dati neto plaću, braniti poziciju vrijednih, nužno potrebitih[sic]radnih mjesta i zaposlenika”, kazao je, među ostalim, Horvat. Na pitanje kada će mjere stupiti na snagu odgovorio je i: “Nemojmo projicirati priču da je proračun vreća bez dna i zagrebat će se u njega”.

Jedna od mogućih mjera o kojoj je ovaj tjedan Horvat govorio je i moguće suspendiranje rasta plaća u obrazovanju koje je izboreno prošlogodišnjim štrajkom. Iako tu vrstu intervencije, kroz rezanje javne potrošnje, zaziva dio javnosti, ona bi bila štetna, što se pokazalo i u krizi započetoj 2008. godine koja je Hrvatsku gurnula u šestogodišnju recesiju.

Analitičari odavno najavljuju da svijet i Europu bliskoj budućnosti, a možda već i 2020. godine, izgledno očekuje nova kriza, iako nitko nije mogao procijeniti da će je pogurnuti pandemija koronavirusa. Glavni vanjskotrgovinski partneri Hrvatske, Italija i Njemačka, u problemima su bili i prije izbijanja pandemije. Italija je već bila ušla u recesiju, koju će aktualna situacija samo produbiti, a Njemačka je bila na njenom rubu (Slobodna Dalmacija, Telegram.hr).

Lovrinčević: Treba razmisliti o odgodi uvođenja eura

Ekonomist Željko Lovrinčević ističe kako su sada prioriteti zaštita zdravlja građana, nacionalna sigurnost i socijalna sigurnost. Trenutna kriza, navodi on, nema puno veze s onom iz 2008./2009. godine kada je moto EU bila fiskalna konsolidacija pa su se tražile mjere štednje. Danas ne prijeti fiskalno urušavanje i prostor za deficit je veći nego u zadnjoj krizi.

“Starta se od povoljnije pozicije – uravnoteženog proračuna”, navodi Lovrinčević, objašnjavajući kako bi na kraju godine prihvatljiva razina deficita bila tri posto, što je oko 12 milijardi kuna. Ta razina bi, kako veli, bila prihvatljiva i investitorima. Međutim, Lovrinčević upozorava da bi u tom slučaju trebali razmisliti o odgodi uvođenja eura. “Nešto veći deficit, trebao bi imati prednost pred uvođenjem eura”, navodi Lovrinčević. Vlada je proračunom za ovu godinu deficit planirala na razini 0,5 posto BDP-a, odnosno na razini 2,1 milijarde kuna (Lider).

Vladine mjere trebale bi biti privremenog karaktera za poduzeća i pritom valja paziti da se ne stvara, kako veli Lovrinčević, ambijent neplaćanja u kojem bi obaveze izbjegavali i oni koji mogu platiti. “Po toj skliskoj granici ide Italija”, navodi on. No, podsjeća i da je izborna godina pa su i izazovi veliki.

Europske vlade na veću potrošnju pozvala je i Europska središnja banka (ECB) koja je donijela odluku o sveobuhvatnom paketu mjera monetarne politike koje bi “trebale imati povoljan utjecaj na likvidnost i uvjete financiranja za kućanstva, poduzeća i banke te pridonijeti održavanju neometanog kreditiranja realnog gospodarstva”.


10. ožujka 2020.

Neoporezive naknade kao dvosjekli mač: Pogledajte zašto je usklađivanje samo 0,7 posto

Josip Mihaljević
Prošlogodišnja usklađivanja mirovina od 1,15 i 2,44 posto mahom su rezultat politike većih plaća u javnom sektoru. Dočekali smo i prvo ovogodišnje usklađivanje mirovina, a ono iznosi tek 0,7 posto. Logika nalaže da je rast plaća naglo usporio, što je dovelo do manjeg usklađivanja, no je li to točno?

(mirovina.hr) - Umirovljenici ni prošle godine nisu bili presretni usklađivanjem mirovina, a tada su im rasle1,15 i 2,44 posto.

Što će tek reći ove godine, kada im je prvo usklađivanje donosi rast od0,7 posto, odnosno između 10 i 17 kuna za većinu umirovljenika?

Relativno visoke stope usklađivanja od prošle godine rezultat su politike većih plaća u javnom sektoru, rasta plaća u privatnom sektoru te rasta troškova života. Umirovljenici bi se trebali veseliti svakoj politici povećanja plaća, jer će se ono u nekoj mjeri precrtati u formuli za usklađivanje, a tako će rasti i njihova kupovna moć. No, porezne reforme ministra financijaZdravka Marićaotvorile su mogućnost da plaće rastu kroz tzv. neoporezive dodatke. Problem s tim je vrlo jasan – one se isplaćuju radniku koji to povećanje doista osjeti, no umirovljenici od takvog rasta plaća nemaju apsolutno ništa.

Kratkoročno povoljna rješenja

Četiri kruga porezne reforme poslodavcima su omogućile povećanje broja mogućnosti isplata neoporezivih naknada. Kratkoročno, radnik dobije veću neto plaću na koju poslodavac ne plaća porez. Primjerice, radnik u Zagrebu s neto plaćom od5.000 kunaima bruto plaću od6.743,86 kuna. Kada bi mu poslodavac na uobičajen način išao podići plaću, radnik bi dobio 5.500 kuna, ali bi zato bruto plaća porasla na7.615,79 kuna. Iako je povećanje u neto plaći samo 500 kuna, stvarni trošak u bruto plaći je871,93 kune.

S druge strane, poslodavac radniku može povećati neto plaću za 500 kuna kroz neoporezivu naknadu (recimo Novčanu nagradu za radne rezultate), a tarda mu je trošak točno tih 500 kuna, a ne 872 kune kao u ranijem primjeru. Kratkoročno je to rješenje koje radniku povećava plaću, no ta povećanja su “nevidljiva”što se tiče mirovinskog sustava.

Usklađivanje “izvisilo”

Dakle, rast plaća nije naglo usporio, nego je samo išao putem koji zaobilazi mirovinski sustav. Dva su ključna razloga zašto se to događa.

Prvi je što neoporezivi dodatci samo nominalno podižu plaću, ali ne podižu visinu uplata u zdravstveno i mirovinsko osiguranje. Drugi je što se oni ne prikazuju u prosjeku plaće, koji ostaje isti pa samim time ne utječe ni na rast mirovina.

S druge strane, ni radniku neoporezive naknade nisu sjajno dugoročno rješenje. Veća isplata neoporezivih naknada vodi do manjih doprinosa u mirovinski fond, a pitanje je što će biti s mirovinama tih budućih radnika – oni možda danas na mjesečnoj razini primaju natprosječnu neto plaću, ali dobar dio te plaće im se neće uopće gledati niti uračunati u izračun mirovine.

Rješenje za rad nedjeljom: Donosimo koliko bi nedjelja trgovine radile

NEĆE BITI POTPUNA ZABRANA
AUTOR Ljubica Gatarić

Veći dio prošle godine ministar gospodarstva Darko Horvat pokušavao je doći do konsenzusa među socijalnim partnerima.

(VEČERNJI LIST) - Otvaranje pitanja rada nedjeljom tvrđi je orah nego što je to mislila HDZ-ova Vlada na čelu s premijerom Andrejem Plenkovićem. Veći dio prošle godine ministar gospodarstva Darko Horvat pokušavao je doći do konsenzusa među socijalnim partnerima, a za travanj najavljuje i službeni početak javne rasprave o prijedlogu koji se brusi unutar zainteresiranih strana.

Žene bez odmora

Kako sada stvari stoje, Hrvatska ipak ne bi išla na potpunu zabranu rada trgovina nedjeljom, na kojoj inzistira vodstvo sindikata trgovine, uz jasnu podršku vrha Crkve, nego bi se vlasnicima trgovačkih lanaca omogućilo da odrede 12, 14 ili 15 nedjelja u godini koje bi bile radne.

U turističkim sredinama radne bi zacijelo bilje ljetne nedjelje, dok bi se na kontinentu koncentrirali oko kraja godine i eventualno razdoblja velikih sezonskih rasprodaja. Kako bilo, nedjelja će biti i vruća politička tema u izbornoj godini oko koje su se zasad izjasnile samo neke stranke. Manjinski partneri HDZ-a, Hrvatska narodna stranka i Liberalna stranka protive se zabranama, SDP tek namjerava iznijeti svoj stav, a ostale stranke svrstavaju se na ovu ili onu stranu ovisno o svjetonazoru i procjenama koliko bi im to donijelo potencijalnih glasova.

U trgovini je zaposleno više od 200 tisuća ljudi, od kojih njih oko 135 tisuća radi u trgovini na malo. Nedjelja većinom pogađa žene jer one dominiraju u toj djelatnosti. Premda je razgovor o novom reguliranju rada nedjeljom krenuo iz politike, na neki način su ga potaknuli poslodavci koji sve teže dolaze do radnika. Prehrambeni lanci ne bi bili pretjerano nesretni kad bi se rad nedjeljom zabranio, no veliki trgovinski centri čvrsto su protiv zabrana jer nedjeljom imaju najveći promet.

Primjerice, jasno se protiv zabrane izjasnio direktor Emmezete Slobodan Školnik koji kao kompromisno rješenje predlaže da se zaposlenima u trgovini osiguraju dvije nedjelje mjesečno slobodne te da se sam rad nedjeljom plaća 50% više.

U vrhu HDZ-a sada ne odbijaju ni mogućnost da se od svega odustane ako rad nedjeljom otvori stare rane i ako se oko njega ne postigne visok stupanj suglasnosti među socijalnim partnerima.

– Ako sindikati i poslodavci dođu do konsenzusa, nećemo ni mi biti protiv – kaže zastupnik HNS-a Milorad Batinić koji čeka službeni prijedlog resornog ministarstva.

– Generalno, HNS je protiv zabrane rada, ali se zalažemo za to da se rad nedjeljom dodatno plati i da se radnici dodatno zaštite – kaže Batinić.

Praznik rada u znaku nedjelje

O toj temi govorio je i Velibor Mačkić, savjetnik predsjednika Milanovića za ekonomiju, inače stručnjak za turizam, koji je načelno za to da se rad nedjeljom izbjegava. Prihodi trgovaca ne bi trebali padati jer će nedjeljni šoping građani prebaciti na subotu, no Mačkić kaže da kao turistička ekonomija možemo ostaviti nekakvu mogućnost da u određenom vremenu neke trgovine i rade.

Slično o svemu sada govori i Horvat. Sindikalac Krešimir Sever očekuje poziv ministra za razgovor, no sve analize na koje se poziva ministar, kaže Sever, idu u prilog zabrani.

– Nije promet nedjeljom tako visok kako se misli, nedostaje radnika. Žale nam se mnogi vlasnici malih lokala koji su smješteni u velikim trgovačkim centrima da bi najradije zatvorili lokale nedjeljom, ali ne smiju – kaže Sever.

Njegov će sindikat izaći s prijedlogom da predstojeći Praznik rada protekne u znaku borbe za zabranu rada nedjeljom, što će toj temi dati dodatnu političku težinu. Lanjska prvomajska proslava protekla je u znaku mirovinske reforme, za koju su sindikati dobili veliku podršku građana.

Države članice EU ne štite kolektivno pregovaranje - 3.3 milijuna radnika na gubitku

ETUC/NHS - Posljednji podatci pokazuju kako je u Europskoj uniji danas 3.3 milijuna radnika manje koji koriste prava iz kolektivnih ugovora, nego li početkom ovog stoljeća. Od 2000. godine pokrivenost radnika kolektivnim ugovorima pala je u 22 od 27 država članica EU kao rezultat ciljanih politika država članica i uz odobrenje Europske komisije, često zbog pogrešnog mišljenja da su više razine kolektivnog pregovaranje loše za gospodarstvo. Podatci govore suprotno. Snažni sustavi kolektivnog pregovaranja doprinose višim plaćama i boljim radnim uvjetima, kao i pravednijem društvu i boljim ekonomskim rezultatima.

Najveći pad u pokrivenosti kolektivnim ugovorima je u Rumunjskoj (sa 100 posto na 23 posto), Grčkoj (sa 100 posto na 25 posto), i Bugarskoj (sa 56 posto na 23 posto), temeljem podataka Sveučilišta u Amsterdamu.

Podatci također pokazuju i pad pokrivenosti broja radnika u 9 od 15 država za koje su dostupni podatci, uključujući Grčku (-1.2 milijuna), Njemačku (-884 tisuća) i Mađarsku (-439 tisuća). Sada je među državama članicama EU prisutna ogromna razlika u pokrivenosti kolektivnim ugovorima, od samo 7 posto radnika u Litvi do 98 posto u Austriji.

ETUC naglašava ove podatke upravo u vrijeme kada Europska komisija provodi savjetovanje o pravednim minimalnim plaćama. U prvoj fazi savjetovanja Europska komisija kaže kako je kolektivno pregovaranje ključni element socijalne tržišne ekonomije koju promiče EU i snažan je temelj za utvrđivanje dobrih plaća.

ETUC vjeruje kako Komisija mora iskoristiti svoju inicijativu o pravednim minimalnim plaćama kako bi zaštitila kolektivno pregovaranje tamo gdje je već visoka pokrivenost te ga proširila gdje je pokrivenost niska s ciljem smanjivanja nejednakosti, poboljšanja radnih uvjeta i povećanja proizvodnosti.

Esther Lynch, zamjenica glavnog tajnika ETUC-a izjavila je: „Podizanje zakonske minimalne plaće je  minimum potreban kako bi se ljude izdiglo iznad praga siromaštva , ali kolektivno pregovaranje je najbolji način kojim se osigurava da radnici dobiju istinski pravedan udio plaća, te da se suzbija razlika u plaćama među spolovima i osiguraju dobri uvjeti za nestandardne radnike.

Izostanak djelovanja država članica u promicanju radničkih prava i mogućnosti kolektivnog pregovaranja sprečava rast plaća. Niska razina kolektivnog pregovaranja znači i niže minimalne plaće – pravedne minimalne plaće mogu biti ostvarene u sustavima rada kojiimaju učinkovito kolektivno pregovaranje koje osigurava prikladnu pokrivenost.

Pozitivnim ocjenjujemo da je Europska komisija priznala da je kolektivno pregovaranje ključno za pravedno gospodarstvo. I sada je logično da mora promicati kolektivno pregovaranje naročito tamo gdje je razina pokrivenosti niska. Međutim, EU se ne bi trebala uplitati tamo gdje nema problema s kolektivnim pregovaranjem

Za početak, EU može uvjetovati da se 2 trilijuna eura (14 posto BDP-a) godišnje javne potrošnje na usluge, radove i nabave daje tvrtkama u kojima je sklopljen kolektivni ugovor".


26. veljače 2020.

Povećanja plaća ne odražavaju rast produktivnosti u većini EU država članica

ETUC/NHS - Produktivnost je rasla više od plaća u većini EU država članica. Temeljem novih izračuna Europskog sindikalnog instituta (ETUI) od 2010. do 2019. godine rast plaća je bio niži od radne produktivnosti u 15 EU država članica.

Rast plaća je zaostajao za povećanjem produktivnosti:

„Pravednost i ekonomska teorija zahtijevaju da povećanja plaća prate rast produktivnosti umjesto da radnici gube u korist bogatih“, izjavila je Esther Lynch, zamjenica glavnog tajnika Europske konfederacije sindikata (ETUC).„Tvrtke dioničarima i šefovima isplaćuju više, a na štetu radnika. Ta se raspodjela provodi u krivom smjeru. Pljačkaju se oni na dnu i u sredini kako bi se dalo više onima na vrhu. Europska unija mora poduzeti mjere kako bi poduprla snažnije kolektivno pregovaranje. Kada radnici mogu pregovarati o pravednom udjelu u dobiti ostvarene povećanom produktivnošću, povećava se medijalna plaća te je vjerojatnije da bi radnici od minimalne plaće, koja bi iznosila 60 % medijalne plaće, uspijevali živjeti“.

Hrvatski minimalac raste, ali usporedba s drugim zemljama Europske unije otkriva neugodnu istinu

Izvor: Eurostat / Autor: Neven Bučević/tportal.hr

MINIMALNA PLAĆA
Autor: Zoran Korda

Unatoč novogodišnjem rastu minimalca za 8,3 posto, Hrvatska sve više tone na ljestvici Eurostata koja prati kretanje zagarantiranih plaća. S bruto minimalnom plaćom od 546 eura još smo bolji od Mađarske i Rumunjske, ali većina novih članica Europske unije prestigla nas je

(T-portal.hr) - Minimalna plaća propisana je u 21 od 27 država Europske unije, a njezina visina znatno se razlikuje od zemlje do zemlje, ovisno o razvijenosti, životnom standardu i socijalnoj osjetljivosti. Minimalne plaće iskazane su u bruto iznosima, a zemlje koje imaju propisan minimalac mogu se podijeliti u tri skupine. U prvoj skupini, u koju ulazi i Hrvatska, zemlje su s minimalnim plaćama do 700 eura. Na začelju je Bugarska s minimalcem od 312 eura, a najbolje stoji Poljska,u kojoj je radnicima zagarantirana nadnica od 611 eura. Hrvatska se smjestila u sredini, ali još donedavno bila je pri vrhu ove skupine. Osim Poljske, u proteklih nekoliko godina preskočile su nas Češka, Slovačka, Estonija i Litva. U zlatnoj sredini je šest zemalja s minimalcem između 700 i 1400 eura. Na donjoj granici je Portugal sa 741 eurom, a na vrhu je Španjolska s 1050 eura. Jedina tranzicijska zemlja koja se probila u ovu skupinu je Slovenija, u kojoj je minimalac dosegnuo 941 euro.

U trećoj grupi je šest bogatih zemalja sa sjevera i zapada Europske unije, u kojima minimalac premašuje 1400 eura. Na dnu je Francuska s 1539 eura, a prednjači Luksemburg,u kojem je zagarantirani minimalac od 2142 eura gotovo dva puta veći od prosječne hrvatske plaće.

Eurostat prati i kretanje minimalne plaće u SAD-u, koja trenutno iznosi 1119 eura i približna je onoj u Španjolskoj.

Najviša minimalna plaća u Europskoj uniji bila je gotovo sedam puta veća od najniže, ali raspon je manji kad se uzme u obzir kupovna moć. Naime minimalne plaće u državama članicama s nižim razinama cijena postaju relativno veće kad se iskazuje standard kupovne moći (PPS), a relativno su niže u državama članicama s višim razinama cijena. Uklanjanjem razlika u cijenama, minimalne plaće kreću se od 579 eura u Bugarskoj do 1705 eura u Luksemburgu, što znači da je najviši minimalac veći oko tri puta od najnižeg.

s obzirom na to da u europskim zemljama postoji različita praksa u određivanju zagarantiranih plaća, Europska komisija nedavno je pokrenula inicijativu za stvaranje jedinstvenih kriterija koji bi služili za određivanje zakonski propisane minimalne plaće.

Ideja je da ona iznosi najmanje60 posto medijalne plaćeu pojedinoj zemlji. Međutim taj je prijedlog naišao na otpor u skandinavskim zemljama, nesklonima administrativnom određivanju minimalnih dohodaka.

21. rođendan NHS-a

NHS – Na današnji dan, prije točno 21 godinu, osnovani su Nezavisni hrvatski sindikati. Čestitke svima koji danas čine Nezavisne hrvatske sindikate i zahvala svima koji nas u našem radu podupiru i prate.


18. veljače 2020.

Sjednica Odbora NHS-a za zaštitu na radu

NHS – 7. veljače 2020. godine u Nezavisnim hrvatskim sindikatima održana je sjednica Odbora NHS-a za zaštitu na radu u kojemu sudjeluju imenovani predstavnici sindikata udruženih u NHS. Glavna tema ove sjednice Odbora bila je rasprava o Prijedlogu Nacionalnog programa zaštite na radu za razdoblje 2020. - 2025. godine.

Kao što je poznato, reprezentativne sindikalne središnjice NHS, SSSH i MHS te Hrvatska udruga poslodavaca (HUP) uputili su Ministarstvu rada i mirovinskog sustava (MRMS) zajednički odgovor o Prijedlogu Nacionalnog programa zaštite na radu za razdoblje 2020.-2025. godine, u kojem se navodi da socijalni partneri nisu imali saznanja da je u tijeku izrada prijedloga Nacionalnog programa, niti su bili uključeni u njegovu pripremu, te se predložilo osnivanje radne skupine za izradu Prijedloga.

Ministarstvo rada i mirovinskog sustava prihvatilo je prijedlog za osnivanje radne skupine za izradu Prijedloga Nacionalnog programa zaštite na radu za razdoblje 2020. – 2025. godine, u kojoj će osim socijalnih partnera biti uključeni i ostali dionici područja zaštite na radu.

U radu radne skupine sudjelovat će i predstavnici Nezavisnih hrvatskih sindikata, Katarina Rumora, Marko Palada i Cvetan Kovač. Na sjednici Odbora Cvetan Kovač ponovno je izabran za koordinatora Odbora NHS-a za zaštitu na radu.

Razlika u plaćama muškaraca i žena: definicija i uzroci

(Europski parlament) - Zaposlena žena u EU-u zaradi u prosjeku 16 posto manje nego muškarac. Saznajte kako se razlika u plaćama računa i zašto postoji. Iako princip „jednake plaće za jednaki rad” ima dugu povijest i možemo ga pronaći još u Ugovoru iz Rima iz 1957., razlika u plaćama muškaraca i žena i dalje postoji, a pomaci u zadnjih 10 godina su minimalni. Europski parlament uporno traži uvođenje više mjera za smanjenje razlike, i na ovaj problem opet ukazuje kroz rezoluciju usvojenu nakon debate na plenarnoj sjednici u siječnju. U rezoluciji izglasanoj 30. siječnja Parlament traži Komisiju prijedlog obvezujućih mjera koje se odnose i na privatni i na javni sektor.

Rezolucijom se traže:

    jasne mjere za države članice za smanjenje razlike kroz sljedećih pet godina
    ulaganje u obrazovanje u ranoj dobi
    stvaranje uvjeta koji ženama omogućuju jednako sudjelovanje na tržištu rada
    odredbe koje štite starije žene (poput kredita za skrb, minimalne mirovine i obiteljske mirovine)
    promicanje stručnog usavršavanja i cjeloživotnog učenja za žene, poduzetništva i bavljenja STEM-om te digitalnog obrazovanja za djevojčice u ranoj dobi

Prijedlog Komisije o novoj EU strategiji za rodnu ravnopravnost trebao bi biti predstavljen u ožujku.

Što je razlika u plaćama i kako je računamo?

Razlika u plaći na temelju spola je razlika između prosječne bruto zarade, prije odbitka poreza na dohodak i socijalnih doprinosa, po satu ženskih i muških zaposlenika. U računicu ulaze samo plaće u kompanijama koje imaju barem 10 zaposlenika.

Razlika ne uzima u obzir sve čimbenike koji utječu na nju, kao što su razlike u obrazovanju, iskustvu na tržištu rada, broju radnih sati, prekidima u zaposlenju, vrsti posla i slično. Ali pokazuje da diljem EU-a žene zarađuju manje od muškaraca.

Razlike diljem EU-a

Diljem EU-a razlika u plaćama kreće se od najveće u Estoniji (25,6 posto), Češkoj (21,1 posto), Njemačkoj (21 posto), UK-u (20,8 posto), Austriji (19,9 posto) i Slovačkoj (19,8 posto) u 2017. do najmanje u Sloveniji (8 posto), Poljskoj (7,2 posto), Belgiji (6 posto), Italiji (5 posto), Luksemburgu (5 posto) i Rumunjskoj (3,5 posto). U Hrvatskoj razlika iznosi 11,6 posto.

Jednaka plaća regulirana je Direktivom EU-a, no Europski parlament u više navrata je tražio njezinu reviziju i uvođenje novih mjera. Predsjednica Komisije Ursula von der Leyen obećala je da će njezina Komisija raditi na novoj europskoj rodnoj strategiji i obvezujućim mjerama vezanim uz transparentne plaće.

Zašto postoje razlike u plaćama?

Tumačenje brojeva nije tako jednostavno kako se čini, a manja razlika u pojedinim zemljama ne znači nužno veću jednakost muškaraca i žena. U nekim državama članicama manja razlika može biti uzrokovana manjim brojem žena na tržištu rada. S druge strane, velike razlike mogu biti povezane s velikim brojem žena koje rade skraćeno ili koje su zastupljenije u određenim zanimanjima.

U prosjeku žene odrade više sati obavljajući poslove za koje nisu plaćane (briga o djeci i kućanski poslovi), a muškarci više sati obavljajući one za koje primaju naknadu: samo 8,7 posto muškaraca u EU-u radi skraćeno, u odnosu na gotovo trećinu žena (31,3 posto). Kada u obzir uzmemo plaćene i neplaćene sate, žene kroz tjedan rade više.

Vidimo da žene ne samo da zarađuju manje po satu, nego i odrade manje sati za koje su plaćene i manje ih je na tržištu rada. Kada se svi ovi elementi uzmu u obzir, ukupna razlika u zaradi muškaraca i žena penje se na skoro 40 posto (za 2014.).

Žene češće imaju prekide u karijeri i na njihove odluke mogu utjecati obiteljske obaveze.

Oko 30 posto ukupne razlike u plaćama može se objasniti velikom zastupljenošću žena u sektorima s nižim plaćama i bavljenjem poslovima vezanim uz njegu, prodaju ili obrazovanje. Još uvijek postoje poslovi, primjerice u znanosti, tehnologiji i inženjerstvu, u kojima je zastupljenost muškaraca izuzetno visoka (više od 80 posto).

Na direktorskim pozicijama manje je žena: manje od 6,9 posto glavnih izvršnih direktorskih pozicija drže žene. Kada uspoređujemo razlike po pozicijama, najlošije prolaze menadžerice. One po satu zarađuju 23 posto manje nego muškarci na istim pozicijama, pokazuju podaci Eurostata.

Žene i dalje doživljavaju diskriminaciju na radnom mjestu, manje su plaćene u usporedbi s kolegama koji rade isti posao ili su degradirane nakon povratka s porodiljnog dopusta.

Koristi zbog nestanka razlika

Razlika u plaćama povećava se s godinama, kako se gradi karijera i rastu obiteljske obaveze. Zbog manjih mogućnosti štednje i ulaganja, razlike se dodatno povećavaju i žene su u starosti u većem riziku siromaštva i socijalne isključenosti (razlika u mirovinama muškaraca i žena bila je oko 36 posto u 2017.)

Svako smanjenje razlika u plaćama žena i muškaraca za 1% povećalo bi BDP za 0,1%.

Jednake plaće nisu samo pitanje pravednosti. One jačaju gospodarstvo jer žene koje više zarađuju više troše. Veće plaće podižu poreznu osnovicu i smanjuju opterećenost socijalnog sustava. Procjene pokazuju da bi svako smanjenje razlika u plaćama žena i muškaraca za 1 posto povećalo BDP za 0,1 posto.

U Hrvatskoj svakom 19. zaposlenom prijeti siromaštvo, a u EU svakom 10.

Rast rizika od siromaštva
AUTOR: Adriano Milovan

Svaki 19. zaposleni Hrvat suočava se s rizikom od pada u siromaštvo, pokazuju novi podaci eurostatističara.

(Novac.hr) - Iako se ne radi o malim brojkama ljudi u Hrvatskoj koji rade, a kojima svejedno prijeti siromaštvo, Hrvatska se po tom pokazatelju dobro plasirala na ljestvici EU. Naime, sa stopom zaposlenih kojima prijeti siromaštvo od 5,2 posto u 2018. godini, bili smo među najbolje plasiranim članicama Unije, s obzirom da manji rizik od pada u siromaštvo u EU imaju samo zaposleni u Irskoj, Češkoj i Finskoj, u kojoj siromaštvo prijeti tek svakom 33. zaposlenom, odnosno realna je prijetnja za samo 3,1 posto ljudi koji imaju posao. Uz to, istu stopu rizika od pada u siromaštvo kao Hrvatska ima, prema podacima Eurostata, i Belgija.

Podaci Eurostata pokazuju i da nešto veći rizik od pada u siromaštvo imaju zaposleni u Sloveniji, u kojoj je siromaštvo realna prijetnja za šest posto zaposlenih. Prosjek na razini EU je 9,5 posto, što znači da gotovo svakom 10. zaposlenom u EU prijeti siromaštvo. Najveću opasnost od pada u siromaštvo imaju Rumunji: čak 15,3 posto zaposlenih u Rumunjskoj suočava se prijetnjom siromaštva.

Među kandidatima za članstvo u EU za koje je Eurostat objavio podatke, najveći rizik od pada u siromaštvo imaju zaposleni u Srbiji, u kojoj svakom 10. zaposlenom siromaštvo predstavlja realnu prijetnju. To je gotovo dvostruko više nego u Hrvatskoj te na razini prosjeka EU. U Sjevernoj Makedoniji siromaštvo predstavlja prijetnju za 8,8 posto zaposlenih, pokazuju podaci eurostatističara.

Analiza Eurostata pokazuje da se s većom prijetnjom od pada u siromaštvo suočavaju zaposleni muškarci, nego zaposlene žene, i to kako u Hrvatskoj, tako i u EU u cjelini. Siromaštvo je veća prijetnja za zaposlene na određeno vrijeme ili na neki sličan, 'manje čvrst' oblik rada, nego za one s ugovorima o radu na neodređeno vrijeme, zaključuju u Eurostatu. Dodaju i kako rizik od pada u siromaštvu u EU raste, pa je tako siromaštvo 2008. bilo realna prijetnja za 8,6 posto zaposlenih u Uniji, a 2018. godine za 9,5 posto.


10. veljače 2020.

Umjetna inteligencija ima i svoje mračne strane, posebno na tržištu rada

(N1) - Umjetna inteligencija (AI) mijenja tržište rada, zahtijevajući od radnika usvajanje novih znanja a od politike etičke standarde i regulaciju budući da će osim na zaposlenost utjecati i na porezne prihode, mala i srednja poduzeća i tržišno natjecanje, upozoravaju sudionici okruglog stola u Davosu. Umjetna inteligencija ima i svoje mračne strane, posebno na tržištu rada, o čemu su u Davosu raspravljali sudionici panela "Ljudi iza strojeva", poznati izraelski povjesničar Yuval Harari, bivša švicarska predsjednica Doris Leuthard, francuski sindikalist Pierre Habbard i američki informatičar Greg Weyl. Tisuće radnika-duhova angažirane su na označavanju podataka, pomažući algoritmima da ih shvate i pripreme za upotrebu u širokoj lepezi sektora, od automobilske industrije, preko medicine i biotehnologije, do prikaza 3-D mapa.

Problem je što je radni status tih ljudi nereguliran - nemaju ugovore o radu, loše su plaćeni, nemaju zdravstveno osiguranje niti štede za mirovinu.

Uništene institucije

Teško je ne biti pesimističan kada ste sindikalist, naglasio je Pierre Habbard, glavni tajnik međunarodne konfederacije sindikata TUAC pri Organizaciji za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD). Mnoge institucije koje su štitile radnike ukinute su a čekaju nas velike prilagodbe, istaknuo je. "Potrebne su nove vještine, digitalizacija iz temelja mijenja postojeći odnos radnika i poslodavca." Digitalizacija ubrzava trgovinu, što dodatno komplicira već narušeni odnos izmedju trgovinskog sustava i standarda Međunarodne organizacije rada (ILO).

Radnicima AI može olašati posao a problem se javlja kada je uključena u proces odlučivanja između radnika i uprave, dodao je. Napomenuo je također da ugovori o radu ne odražavaju činjenicu da mnogi radnici rade za više digitalnih tvrtki i time zapravo ulaze u kategoriju samozaposlenih. Treba definirati regulativu kako bi se izbjegla pogrešna kategorizacija radnika a u tom procesu moraju sudjelovati i međunarodne organizacije, uključujući Međunarodnu organizaciju rada (ILO), OECD i G20, sugerirao je Habbard.

Nevidljiva nova radna mjesta

Mnoga su radna mjesta zbog automatizacije već nestala, posebno u industriji, a nadzor današnjih radnika stvorit će osnovu za nova radna mjesta i rad u budućnosti, objasnio je Greg Weyl iz Microsofta, ujedno osnivač pokreta za digitalna prava Radical Exchange. Nova radna mjesta već su se pojavila ali su nevidljiva. "Nismo ni svjesni da sudjelujemo u tom procesu", upozorio je Weyl. Potrebna je suradnja sa sindikatima kako bi radnici dobili pravičnu naknadu, poručio je. Tehnološke kompanije ujedno po njegovim riječima žele prikriti činjenicu da značajan dio posla u digitalnim tvrtkama ne obavlja tehnologija vec radnici. Na tome počiva ogromna vrijednost i tajnovitost umjetne inteligencije, zaključuje.

Novac ide samo "čarobnjacima"

Kompanije ne žele dijeliti zaradu, "samo čarobnjaci moraju biti plaćeni, ne i vojska radnika", pojasnio je ugledni izraelski povjesničar Yuval Harari, aludirajući na poznati dječji film "Čarobnjak iz Oza". Istaknuo je ujedno zamagljenu razliku između radnika i 'običnih' ljudi, između rada i ljudskog iskustva. Umjetna inteligencija skuplja podatke o ljudskom iskustvu, upozorio je. Želite li, primjerice, izvesti na cestu autonomno vozilo, morate ga testirati i prikupiti podatke, primjerice u zemljama Trećeg svijeta koje ne polažu previše važnosti sigurnosti.

Kompanije ne plaćaju naknadu zemljama u kojima će obaviti testiranje, ne plaćaju je ni ljudima čije su podatke prikupili, podsjetio je Harari. "Jesu li ti ljudi radnici? Je li to rad? Da, u 21. stoljeću to je rad vrlo velike vrijednosti", smatra on.

Trebaju nam sindikati i - politika

Ljudski rad uvijek će biti jako važan, pitanje je samo je li taj rad pristojan i rade li ljudi za pristojnu plaću, upozorila je Doris Leuthard, bivša švicarska predsjednica i predsjedateljica Švicarske digitalne inicijative. Ne postoje etički standardi za umjetnu inteligenciju, blockchain i ostale nove tehnologije koje su tek u povojima. Moramo utvrditi koji se standardi starog svijeta mogu primijeniti na ovaj novi a to je posao političara, naglasila je. Harrari je pak istaknuo središnju ulogu sindikata koji po njemu moraju biti fleksibilni. "Moraju se fokusirati na ljude koji mijenjaju radna mjesta" .

Weyl je izdvojio instrument kolektivnog pregovaranja koji bi trebalo upotrijebiti i u digitalnom svijetu. "Većina naših podataka ne pripada pojedincima", upozorio je. "Individualna kontrola podataka dovodi do snižavanja standarda - svi mogu otkrivati podatke i svi se u tome natječu kako bi ugrozili pregovaračku poziciju konkurencije".

Kolektivno je pregovaranje ključno kako bismo se izborili za svoja prava u digitalnom predstavljanju i sklopili razuman društveni ugovor s digitalnim platformama, naglašava Weyl.

Vremena je sve manje

Moramo prilagoditi organizaciju sindikata i propise brzim promjenama na tržištu rada, poručio je izraelski povjesničar. Nakon industrijske revolucije u 19. stoljeću sindikati i političari prilagođavali su propise i rad desetljećima pa i stoljećima. Danas je gledano iz perspektive radnih mjesta najvažnije da je taj proces jako ubrzan. "Stara radna mjesta nestaju, nova se pojavljuju a ključni je problem prekvalifikacija i potreba da ljudi iz temelja preispitaju vlastiti identitet", što sve po Harariju stvara ogroman psihološki stres.

Švicarska političarka upozorila je da su etika i tržište rada već dugo vruća tema u politici. Prošle je godine oko dvije milijarde ljudi u svijetu radilo 'neformalne poslove' a 600 milijuna nisko-kvalificiranih radnika imalo je posao ali njihova je plaća bila niža od 3,2 dolara dnevno, objasnila je, osvrćući se na problem 'pristojnog rada'.

Nova tehnologija stvara dodatni pritisak i otvara nova etička pitanja budući da ti ljudi nemaju ugovore o radu, plaće su im niske i nemaju zdravstvenu zaštitu ni pravo na mirovinu. Uvjeti na tržištu rada koje stvaraju nove tehnologije moraju biti isti kao i na postojećem reguliranom tržištu, zaključila je.

Radnici na minimalnoj plaći u riziku od siromaštva u najmanje 17 država članica EU

ETUC/NHS - Najnoviji službeni podatc pokazuju da su ljudi koji zarađuju minimalnu plaću u riziku od siromaštva u većini EU država članica.Dvadeset dvije države članice EU zakonski utvrđuju minimalnu plaću i u većini njezin iznos ne zadovoljava ni minimalni prag od 60% medijalne plaće kao prag rizika od siromaštva. U deset država članica zakonski određen minimum je 50% ili manje od nacionalne medijalne plaće. To znači da si danas milijuni ljudi širom Europe ne mogu priuštiti dostojan standard života unatoč radu u punom radnom vremenu. Prema OECD-u Španjolska, Češka i Estonija imaju najnižu razinu zakonski određene minimalne plaće u usporedbi sa medijalnim dohotkom.

Europska konfederacija sindikata (ETUC) naglašava ove podatke usred postupka savjetovanja Europske komisije o tome kako provesti obećanje  Ursule von der Leyen i osigurati da radnici u EU imaju pravedne minimalne plaće. Zamjenica glavnog tajnika ETUC-a Esther Lynch izjavila je „ Cijeli smisao minimalne plaće je uspostaviti granicu između dostojanstva i siromaštva.Činjenica da se većina zakonski utvrđenih minimalnih plaća u EU svjesno utvrđuje ispod praga siromaštva je skandalozna. Ako netko radi  puno radno vrijem, onda ne bi trebao biti prisiljen birati između grijanja ili hrane.“

„Komisija mora biti jasna oko toga što smatra pravednom zakonski utvrđenom minimalnom plaćom. Ona ni u kojem slučaju ne smije biti niža od praga od 60 posto nacionalne medijalne plaće, što je prag rizika od siromaštva.“

„Postoji potreba testiranja adekvatnosti toga praga u odnosu na stvarne cijene (i potrošačku košaricu) u dogovoru sa sindikatima i poslodavcima na nacionalnoj razini kako bi minimalne plaće postale plaće od kojih se može živjeti.“

To mora biti popraćeno mjerama promicanja kolektivnog pregovaranja, što je najbolji način ukidanja plaća koje radnike drže u siromaštvu“.

Komisija ohrabruje države članice EU na ratifikaciju Konvencije MOR-a br. 190. o uklanjanju nasilja i uznemiravanja u svijetu rada

NHS - Europska komisija je 22. siječnja 2020. godine usvojila prijedlog za odluku Vijeća kojom bi se dopustilo državama članicama da na nacionalnim razinama pristupe postupku ratifikacije Konvencije Međunarodne organizacije rada (MOR) br. 190, koja je usvojena na Međunarodnoj konferenciji rada u lipnju 2019. godine. To je prvi međunarodni instrument koji postavlja globalne standarde o nasilju i uznemiravanju povezane s radom. Nicolas Schmidt, povjerenik za zapošljavanje i socijalna prava rekao je: „Nova je Konvencija nužan međunarodni instrument za zaštitu prava svih na radno mjesto slobodno od nasilja i uznemiravanja. Odluku će, kada se usvoji, poduprijeti države članice u postupku ratifikacije i primjene Konvencije“. Helena Dalii, povjerenica za ravnopravnost napomenula je: „Nasilje nad ženama na poslu utječe na sve nas – naravno, najviše na žrtve, ali isto tako na kolege i timove oko njih. Konvencija je zakonsko rješenje koje osigurava da žene i muškarci ne pate zbog nasilja i uznemiravanja na poslu. Svi moramo odraditi svoj dio kako bi se dogodile prave promjene prema ravnopravnosti spolova“. Konvencija prepoznaje da nasilje i uznemiravanje na poslu može biti kršenje ili zlouporaba ljudskih prava, koja predstavljaju prijetnju jednakim mogućnostima. EU ne može ratificirati konvencije Međunarodne organizacije rada, jer nije njena članica, već to mogu samo države članice. Kada instrument Međunarodne organizacije rada dotiče pitanja iz nadležnosti EU, potrebna je odluka Vijeća kojom se dopušta ratifikacija. Prema istraživanju o nasilju nad ženama koje je provela Europska agencija za temeljna prava, jedna od dvije žene u EU je doživjela neki oblik spolnog uznemiravanja najmanje jednom do svoje 15. godine života, od svih prijavljenih slučajeva spolnog uznemiravanja u 32% slučajeva počinitelj je bio netko povezan s poslom radnice (kolega, šef ili klijent).

Podsjećamo, Nezavisni hrvatski sindikati su zatražili od Vlade RH ratifikaciju navedene Konvencije br. 190. Ministarstvo rada i mirovinskoga sustava nas je obavijestilo kako će za vrijeme hrvatskog predsjedanja Vijećem Europske unije jedna od točaka dnevnog reda predviđenih za usvajanje na Vijeću za zapošljavanje, socijalnu politiku, zdravstvo i pitanja potrošača (EPSCO) biti i Odluka Vijeća o Konvenciji br. 190. te će Republika Hrvatska pristupiti daljnjim aktivnostima vezanim za ratifikaciju Konvencije na temelju Odluke Vijeća.

S obzirom na najave iz Komisije, imamo razloga biti optimistični.


24. siječnja 2020.

Anketa uoči Davosa: Kapitalizam čini "više štete nego koristi"

(HRT) - Većina ljudi u svijetu vjeruje da kapitalizam u svojoj današnjoj formi čini više štete nego koristi, otkrilo je istraživanje uoči ovotjednog samita političke i gospodarske elite u Davosu. Edelman Trust Barometer, koji je u dva desetljeća ispitao desetke tisuća ljudi o njihovom povjerenju u ključne institucije, ove je godine prvi put nastojao saznati što ljudi misle o kapitalizmu. Autori istraživanja navode da su ih ranija istraživanja koja su pokazala rast osjećaja nejednakosti natjerala da pitaju građane jesu li počeli imati dublje sumnje u zapadne demokracije utemeljene na kapitalizmu.

- Odgovor je 'da' - rekao jeDavid Bersoff, voditelj istraživanja koje je provela američka kompanija Edelman.

- Ljudi preispituju je li ono što imamo danas i svijet u kojemu živimo danas, idealno za njihovu budućnost - rekao je Bersoff.

U istraživanju je sudjelovalo 34.000 ljudi iz 28 zemalja. Ispitani su građani zapadnih liberalnih demokracija poput SAD-a i Francuske, ali i građani Kine i Rusije. Više od polovice svih ispitanih, njih 56 posto, smatra da "današnji kapitalizam čini više štete nego koristi u svijetu".

Istraživanjem pokrenutim 2000. su se nastojale provjeriti teorije političkog filozofaFrancisa Fukuyamekoji je nakon pada komunizma rekao da se liberalna demokracija sada smatra "krajem povijesti".

No, od tada se javljaju kritičari koji se ne slažu s time i ukazuju na svašta - od rastućeg utjecaja Kine i sve raširenije pojave autokratskih vođa, trgovinskog protekcionizma i sve veće nejednakosti uslijed globalne financijske krize 2007/2008. godine.

Na nacionalnoj razini nedostatak povjerenja u kapitalizam najprisutniji je na Tajlandu (75 posto), Indiji (74 posto) te u Francuskoj (69 posto). U drugim azijskim i europskim zemljama te onima u Perzijskom zaljevu, kao i u afričkim i latinoameričkim zemljama prevladava ista ocjena u vrijednosti od preko 50 posto.

Jedino se u Australiji, Kanadi, SAD-u, Južnoj Koreji, Hong Kongu i Japanu većina ispitanih ne slaže s tvrdnjom da kapitalizam trenutno čini više štete nego koristi.

Istraživanje je potvrdilo različitu vrstu zabrinutosti građana, od one zbog brzog tehnološkog razvoja i nesigurnosti posla, do izostanka povjerenja u medije i osjećaj da se nacionalne vlade ne znaju nositi s današnjim izazovima.

Pritom se podaci ponešto razlikuju pa su Azijci optimističniji od drugih u svijetu kada je riječ o gospodarskog perspektivi. Također se mišljenja razlikuju ovisno o statusu pa oni bolje obrazovani imaju više povjerenja u to kako se stvari vode.

Čelnike korporacija koji će se ovaj tjedan okupiti u Davosu mogao bi zainteresirati podatak po kojemu je povjerenje u biznis veće nego u vlade te da 92 posto zaposlenih smatra bi glavni direktori kompanija trebali progovoriti o aktualnim društvenim i etičkim pitanjima.

- Biznis je ispunio prazninu koju su ostavili populisti i stranačke vlade - rekao je glavni direktor EdelmanaRichard Edelman.

Broj milijardera u zadnjih 10 godina udvostručen. Što bi bilo da plaćaju samo pola posto veći porez?

NEJEDNAKOST

»Taj duboki jaz temelji se na pogrešnom i seksističkom ekonomskom sustavu«, konstatiraju autori izvješća, ističući podatak da 22 najbogatija muškarca svijeta imaju više novca nego sve žene u Africi

(Noviist.hr) - Broj milijardera udvostručen je u proteklih deset godina zahvaljujući ekonomskom sustavu baziranom na nejednakosti koji na svojim leđima nose žene, upozorila je u ponedjeljak britanska udruga za borbu protiv siromaštva Oxfam. Bogatstvo 2.153 svjetska milijardera premašuje imovinu 4,6 milijardi ljudi, odnosno 60 posto svjetske populacije, pokazuje izvješće Oxfama, objavljeno dan uoči okupljanja svjetskih političkih i poslovnih čelnika u švicarskom Davosu. »Taj duboki jaz temelji se na pogrešnom i seksističkom ekonomskom sustavu«, konstatiraju autori izvješća, ističući podatak da 22 najbogatija muškarca svijeta imaju više novca nego sve žene u Africi. Žene i djevojke dnevno troše milijarde neplaćenih sati na kuhanje, čišćenje i brigu za rođake, zbog čega se mnoge među njima ne mogu obrazovati niti zaposliti, utvrdili su u Oxfamu.

Vrijednost njihovog rada tri je puta veća od vrijednosti globalne tehnološke industrije, dodaju.Vlade se neadekvatnim oporezivanjem najbogatijih pojedinaca i kompanija odriču novca kojim bi se žene moglo izvući iz siromaštva, upozoravaju u Oxfamu.

Predlažu da u sljedećih 10 godina jedan posto najbogatijih u svijetu plaća samo 0,5 posto veće poreze, što će omogućiti otvaranje 117 milijuna radnih mjesta u sektorima poput zdravstva, obrazovanja i skrbi za starije i djecu.

Koliko hrvatskih građana podržava (ne)rad nedjeljom

Lucija Špiljak
Portal MojPosao proveo je anketu u kojoj je čak 84 posto ispitanika izjavilo kako bi ukinuli ili ograničili rad trgovina nedjeljom.

(POSLOVNI DNEVNIK)  - Navedenu temu nedavno je aktualizirala Vlada RH, najavivši izmjenu postojećeg Zakona o radu po uzoru na austrijski model, prema kojem bi rad trgovina nedjeljom bio ograničen na nekoliko nedjelja u godini. Stoga je MojPosao proveo istraživanje među 3000 ispitanika. Većina koja podržava zabranu rada nedjeljom kaže da je to "dan za odmor i obitelj", a pritom postavljaju i pitanje zašto se, kada je riječ o neradnoj nedjelji, ne tretiraju jednako i ugostitelji i hotelijeri.

Nadalje, 15 posto ispitanih smatra da se zabranom neće puno toga riješiti ni promijeniti, a odluku bi, kažu, prepustili samim trgovcima. No, u anketi su napomenuli da rad nedjeljom treba biti bolje i poštenije plaćen. Bez stava o ograničavanju rada je svega jedan posto anketiranih, a oni pak predlažu rješenja i prijedloge poput rada pola radnog vremena, zabranu rada ponedjeljkom i povećanje satnice radnika.


21. siječnja 2020.

Scenariji za 2020. godinu: 'Prije nego što krene nabolje, najprije će biti gore'

Njemački radnici prosvjeduju u Berlinu

Pogled analitičara
AUTOR: Marina Klepo

(Novac.hr) - “Prije nego što krene nabolje, najprije će biti gore.” Tako gotovo 40 stratega i ekonomista švicarske banke UBS počinje svoje viđenje globalne ekonomije u 2020. godini. Oni smatraju da će sve ovisiti o tome kako će se razvijati sukob između SAD-a i Kine. U osnovnom scenariju očekuju da će globalni rast iznositi 3 posto, nakon ovogodišnjih 3,1 posto. To je malo niže od prognoza MMF-a (3,4 posto), uglavnom zato što su u švicarskoj banci više pesimistični u pogledu uklanjanja američkih i kineskih carina. U scenariju koji podrazumijeva eskalaciju sukoba i propast pregovora između SAD-a i Kine, UBS vjeruje da bi carine skočile 30 posto, a globalni rast usporio na 2,8 posto. U alternativnom scenariju pak, u kojem bi carine bile uklonjene, UBS ne očekuje veliko olakšanje “jer poslovna nesigurnost ostaje i štetu nije moguće izbjeći”.

“Tvrtke koje se zatvore neće biti ponovno otvorene, ljudi koji izgube posao i opet ga nađu ostat će bez prihoda u tom razdoblju, a biznisi koji nađu alternativne dobavljače neće se nužno vratiti u Kinu”, kažu u UBS-u.

Unatoč tome što je Kina odlučila od 1. siječnja smanjiti carine na 850 proizvoda, i u Economist Intelligence Unitu očekuju nastavak tenzija na relaciji sa SAD-om, a one će se s trgovine preliti i na druga područja, kao što su financije i tehnologija.

Banke i dionice

Centralne banke diljem svijeta nastavit će smanjivati kamatne stope, a prinosi na obveznice i dalje će padati. U svojem viđenju 2020. godine prognostičari Forbesa podsjećaju kako je zbog negativnih kamatnih stopa, sporijeg ekonomskog rasta i konkurencije fintech kompanija bankarski sektor masovno otpuštao zaposlene. Uglavnom iz europskih banaka (Deutsche Bank, HSBC, Banco Santander) otišlo je više od 50.000 ljudi. Banke su počele nuditi nove proizvode i usluge koji nose visoke naknade, kao što je upravljanje imovinom, ali to će teško zaustaviti trend otpuštanja zaposlenih.

Na tržištu dionica, upozoravaju mnogi stratezi, 2020. godina mogla bi biti vrlo dinamična.Joseph Davis, glavni investicijski strateg Vanguard Groupa, izjavio je u intervjuu za Bloomberg da bi 2020. moglo doći do korekcije tržišta, koja se definira kao pad dionica od oko 10 posto. Šanse za to su 50 posto. Dok su 2019. ulagači bili previše pesimistični zbog recesije, 2020. godine, smatra Davis, bit će previše optimistični jer mnoge prognoze upućuju na oživljavanje ekonomije. U cijeloj 2020. godini UBS očekuje da će globalne dionice porasti četiri posto, nakon 17 posto 2019. godine.

Ulaskom u novu dekadu, u vrlo izazovna vremena za poslovanje, sve je više poslovnih ljudi koji žele voditi biznis u skladu s nekim novim vrijednosnim sustavom. Gotovo 50 godina nakon osnivanja Svjetski ekonomski forum iz Davosa ovih je dana izdao novi manifest koji naglašava kako je globalna ekonomija u tom razdoblju prošla veliku transformaciju.

Biznis i društvo

Kada ga je njegov osnivač Klaus Schwab pokrenuo 1973. godine, ideja je bila postaviti etičke principe poslovanja i osigurati da biznis služi društvu u cjelini, a ne samo svojim dioničarima. Posljednjih desetljeća, ističu, dogodio se snažan rast socijalnih inovacija s pozitivnim utjecajem na okoliš i društvo. Od 2014. godine, primjerice, broj certificiranih B korporacija koje balansiraju profit i društvenu korist te brinu o pitanjima kao što su prava radnika i nejednakost porastao je za oko 366 posto, sa 671 na 3128.

Sve je veći broj poslodavaca koji prepoznaju da su za inovacije ključni ljudi i nastoje im osigurati uvjete u kojima će se osjećaju poticajno, vrijedno i cijenjeno. Pozivajući se na izvješće Deloittea o globalnim trendovima o ljudskom kapitalu u 2019. godini, Forbes navodi kako izvršni direktori smatraju da je za uspjeh najvažniji utjecaj na društvo, briga o dohodovnoj nejednakosti, raznolikosti i zaštiti okoliša. Kada osjete veću humanost na poslu, piše Forbes, zaposleni rade bolje i spremniji su dati svoj maksimum. Neovisno o tome jesu li potaknute socijalnim pritiskom ili vlastitim interesima, kompanije se danas natječu u tome kako poslovanje uskladiti s moralnim normama. Njihova je odgovornost mnogo veća od poslovnih rezultata.

Radnički aktivizam

“Moderni radnici su duboko zabrinuti i zainteresirani kako svijet učiniti boljim mjestom za sebe, svoju djecu i buduće generacije. Za njih je sve važniji aktivizam, žele raditi smislen posao za odgovorne organizacije čije su vrijednosti u skladu s njihovima. Zbog toga kompanije napuštaju tradicionalni pristup ljudima i fokusiraju se na uvažavanje zaposlenih te stvaranje kulture koja potiče zajednički cilj”, piše Forbes. Stoga ističe kako će financijski rezultati kompanije ovisiti o njihovoj sposobnosti “da osvoje srca i umove svojih zaposlenih”. Shawn Achor, osnivač i glavni direktor tvrtke GoodThink, priliku za kompanije vidi u produbljivanju socijalnih veza, prakticiranju zahvalnosti i shvaćanju značenja stresa. Christine Porath, profesorica na sveučilištu Georgetown, smatra da je u najvećem interesu lidera i kompanija stvoriti okruženje u kojem ljudi mogu procvjetati.

“U 2020. godini pobjednici će biti one kompanije koje se uspiju bolje povezati sa stvarnim potrebama ljudi, potrošača i zaposlenih. Ta je veza važnija nego ikad. Potrošačima je danas važno kako su zaposleni tretirani, kakav je odnos između poslodavaca i zaposlenih”, kaže Kat Cole iz američke kompanije Focus Brands. Stoga kompanije danas žele biti prepoznate po svojoj poslovnoj kulturi.

Socijalni nemiri

Ono što se ubuduće može očekivati jest, među ostalim, više fleksibilnosti na radnome mjestu. Među trendove koji će posao učiniti humanijim Adam Grant, profesor sa sveučilišta Wharton, ubraja manje rada. Smatra poželjnim da se radi četiri dana tjedno šest sati na dan te da se posao dijeli, primjerice da dvoje ljudi radi na jednome radnome mjestu. Unatoč sve većem broju kompanija svjesnih socijalne odgovornosti, za mnoge trendove ne može se reći da su pozitivni. U mnogim dijelovima svijeta povećana je dohodovna nejednakost koja potiče socijalne nemire i populističku retoriku. Prema podacima OECD-a, jaz između bogatih i siromašnih povećan je u mnogim zemljama članicama, osobito u Argentini, SAD-u i Velikoj Britaniji.

Trendovi koji će imati važan utjecaj na globalno poslovno okruženje

Američka konzultantska tvrtka za upravljanje A.T. Kearney iznijela je globalne trendove za koje smatra da će imati ključan utjecaj na poslovno okruženje. Ovi su najvažniji.

1. Zaoštravanje generacijskih ratova

Dok starije generacije i dalje drže pozicije, mlađe generacije su zabrinute zbog klimatskih promjena, dugova i socijalne nepravde. U EU, primjerice, oko 40 posto radnika mlađih od 24 godine ima privremeno zaposlenje, dok je tek 6,6 posto takvih starijih od 55 godina. Kineski milenijalci, pak, suočeni su s problemom visokih cijena najma stana i ograničenim poslovnim perspektivama. Većina ljudi u SAD-u, Japanu i Zapadnoj Europi smatra da će današnji mladi ljudi u starosti biti siromašniji od prijašnjih generacija.

2. Krize s vodom potaknut će inovacije

Među top pet globalnih rizika već osam godina zaredom globalni nositelji odluka smještaju poplave, nedostatak i onečišćenje vode za piće. Svjetska zdravstvena organizacija procjenjuje da najmanje dva milijuna ljudi koristi zagađenu vodu za piće, a četvrtina Amerikanaca pije vodu iz sustava koji ne udovoljava standardima sigurnosti. Stoga će vlade i kompanije, među kojima su švedski Altered i Orb iz San Francisca, kreirati inovacije za borbu protiv nedostatka vode i onečišćenja, poput slavina visoke učinkovitosti i ručnih skenera kvalitete vode. Takvi će proizvodi biti u češćoj upotrebi jer će ljudi postati sve više svjesni potrošnje vode.

3. Razvoj gradova potiče rješavanje infrastrukture

Kako se nekretnine sve češće gledaju kao investicija, u gradovima je previše luksuznih kuća, a niža i srednja klasa teško rješavaju stambeno pitanje. Ni prometna infrastruktura nije dovoljno razvijena da bi mogli nesmetano odlaziti na posao, a u gradovima je i velika zagađenost zbog ispušnih plinova. Sve će to biti veliki izazovi za gradonačelnike. Više se će graditi socijalni stanovi i prenamjenjivati prazne nekretnine, povećavat će se urbani vertikalni uzgoj, razvijati inovativna prometna rješenja i ograničavati emisija stakleničkih plinova, koja uključuje bicikle, ograničenje upotrebe plastike i korištenje električnih autobusa.

4. Razvoj ekonomije katastrofa

Prema procjenama, u idućih deset godina će broj ljudi dislociranih zbog ekstremnih vremenskih uvjeta porasti 50 posto. S time će rasti i potražnja za tehnologijom i uslugama pomoći. Premda su u to najviše uključene neprofitne i međunarodne organizacije, rastu i ulaganja privatnog sektora. Pojavljuju se startupovi i kompanije s proizvodima koji služe za zaštitu kuća od poplava, rade se sklopive kuće za privremeno stanovanje, a smišljaju se i tehnološke platforme kojima je cilj pomoći vlastima da smjeste ljude u slučaju velikih ekstremnih vremenskih nepogoda.

5. Utrka zemalja u razvoju i primjena 5G mreže

U 2020. godini Kina će lansirati 5G mrežu najširih razmjera i povećati broj pretplatnika na globalnoj razini. U velikoj utrci zemalja u razvoju i instaliranju 5G mreže očekuje se da će pobjednik biti Kina, dok će se SAD naći pred velikim izazovima. Kineski Huawei i ZTE već su ponudili mobitele kompatibilne s 5G mrežom, a SAD nema proizvođača opreme koji se može natjecati s Huaweijem. Premda će Apple uvesti 5G pametne telefone u velikim gradovima, ruralna područja mogla bi ostati nepokrivena, a lokalna opozicija razvoju 5G infrastrukture žestoka.

6. Nastavak aprecijacije američkog dolara

Premda Trumpova administracija želi slabiji dolar kako bi se potaknuo izvoz, slab ekonomski rast u svijetu i relaksirana monetarna politika centralnih banaka drugih zemalja vodit će jačanju dolara koji se i dalje smatra sigurnim utočištem. Jačanjem dolara rast će konkurentnost Kine i drugih tržišta u nastajanju. Time će ponovno oživjeti valutni rat, kao i napetosti na financijskom tržištu. No, SAD ipak neće posegnuti za umjetnim slabljenjem dolara kako bi potaknuo izvoz.

'Nema ničeg lošeg u dugu ako će on u budućnosti stvoriti veću vrijednost'

Paul Krugman
AUTOR: Novac.hr

Paul Krugman glasi kao jedan od najutjecajnijih ekonomista današnjice. Predaje na sveučilištu Princeton i isprva je stekao ugled kao stručnjak za vanjsku trgovinu. Za njegovo istraživanje na tom području je 2008. nagrađen Nobelovom nagradom za ekonomiju. Krugman se već duže bavi državnim dugom SAD i monetarnim pitanjima. Njemačka vlada je opsjednuta ciljem postići potpuno uravnotežen proračun bez „minusa" i dugova. Je li je to pravi put u budućnost?

- Gospodarstvo Njemačke drži na životu golemi izvozni suficit. Kada njega ne bi bilo, njemačko gospodarstvo bi nisko palo. To funkcionira možda u Njemačkoj, ali ne mogu sve države mogu ostvariti tako gigantski suficit. Uspjeh Njemačke na neki način ovisi o potražnji ostatka svijeta.

Usprkos dobroj zaposlenosti i prihvatljivoj stopi rasta, Njemačka također trpi zbog sve starije i sve lošije infrastrukture. Tu su nužne velike investicije. Vi (u Njemačkoj) ste svoju infrastrukturu još lošije održavali nego mi (u SAD), a to je stvarno teško zamislivo. Istovremeno, tržište želi uložiti novac, čak i sa negativnim kamatama. Uravnotežen proračun čak niti za Njemačku nije dobar. On doduše ne stvara nezaposlenost, ali koči investicije u budućnost, kazao je Krugman u intervjuu zaDW.

I u vladi Njemačke se vodi rasprava, je li „crna nula" odslužila svoje ili bi bilo bolje zaduživati se i uložiti u infrastrukturu – kao što traže socijaldemokrati. Bi li to bio pravi put?

- To bi sigurno pomoglo. To je jasno. Povezano sa SAD, postoje tri vrste investicija u budućnost: to je infrastruktura, ali i obrazovanje, potpora za prehranu djece i slično.

I kako će se to platiti? Odgovor glasi: neće. I to je u redu, zadužiti se kad će to društvu u budućnosti donijeti veću dobit. To bi trebala učiniti i Njemačka. Ima i drugih programa koje bi odmah trebali platiti i malo povisili porez. Taj trošak moraju snositi svi u društvu. A onda su tu i sasvim velike investicije, to će onda biti teže.

Ali postoje dobri razlozi vjerovati kako gotovo čitav razvijen svijet premalo investira. Javni sektor ulaže premalo, makar čitav razvijen svijet može dobiti kredit sa povoljnim kamatama. To jednostavno trebamo učiniti.

Američki deficit u međuvremenu prelazi baš svaku granicu. Kako to da Vas to ne brine?

- Naš deficit je enormno narastao, ali nema naznaka da to negativno utječe na tržište vrijednosnica. Ta računica dugova nije loša, dugovi se donekle pokrivaju.

Ali kad države posuđuju novac u njihovoj vlastitoj valuti kao što je Njemačka ili SAD, mogu imati velike dugove bez da dospiju u novčane poteškoće. Na primjer Japan ima dugove koji čine 200% BDP-a, a ipak i negativne kamate za dug. Zato to ne spada u 50 stvari oko kojeg se ja brinem.

U Njemačkoj se vodi velika rasprava i o povećanju poreza za bogataše. U Vašoj zemlji su porezi na bogataše upravo spušteni. Što je tu ispravno?

- Ja bih podigao poreze za bogate, posvuda. Ne zbog (državnog) deficita, nego zbog stvari koje se trebaju platiti. To je važan izvor prihoda. Ali i zato jer sve veća razlika u prihodima razara naše društvo, to je problem koji daleko nadilazi ekonomiju.

Ne radi se samo o tome da bi nam novac bogataša dobro došao, nego se pretvaramo u društvo u kojem jedna malena, bogata skupina više ne živi u istom materijalnom i financijskom svemiru kao mi ostali. To je doista loše za opstanak zajedništva. Tako su to prije vidjeli i umjereni političari u Americi. Sad se to smatra već radikalnim.

Tvrdim kako je ograničenje imutka superbogatih – samo po sebi uzevši – dobra stvar. Njemačka je još na početku tog razvoja u neravnopravnost. Vi niti izdaleka niste tako duboko u jazu bogatih i siromašnih kao što smo mi. Ali bi bilo dobro da nas ne slijedite na tom putu.

Gospodarstvu SAD ide dobro i neki strahuju kako bi Trump zbog toga mogao pobijediti i na slijedećim izborima. Je li još uvijek kod izbora načelo kako sve ovisi o ekonomiji?

- Vjerojatno ovog puta se neće raditi o ekonomiji. Mnogo razgovaram sa politolozima, mnogi ekonomisti su previše arogantni da to čine, ali ja to činim. Oni kažu da makar je ekonomija u prošlosti imala važnu ulogu, ta uloga postaje sve manja. Vjerojatno iz različitih razloga: zbog polarizacije društva, zbog naglašavanja pitanja useljavanja i zbog sve veće neravnopravnosti u prihodima. Čak i ako gospodarski podaci izgledaju dobro, većina Amerikanaca ne osjeća poboljšanje njihovog životnog standarda.

Gospodarstvo će tako vjerojatno ispasti neutralni čimbenik. Biti će riječ o zdravstvenoj zaštiti, useljavanju i možda o zlouporabi (predsjedničkog) položaja.

A ako Trump opet pobjedi?

- To je zastrašujuća pomisao. Slučajno sam pratio propast demokracija na istoku Europe i prije nego što je to posvuda postala tema. Promatrao sam razvoj u Mađarskoj. A ako bi Trump bio tako vješt kao što je to Viktor Orban, američka demokracija bi bila već mrtva. Ako bi opet bio izabran usprkos kaosa kojeg izaziva, bilo bi moguće da bi to bili posljednji pravi američki demokratski izbori.

Ozbiljno to mislite?

- Posve ozbiljno. Apsolutno je moguće da 2024. bude oduzeta biračka prava građanima stranog porijekla, natezanje izbornog zakona i potiskivanje neprijateljskih medija ode toliko daleko da bude nemoguće održati normalne izbore.

Hrvatska itekako zaostaje: Podaci otkrivaju da plaće u nas rastu sporije nego u srednjoj Europi

KONKURENTNOST
Autor: Branko Podgornik

Većina novih članica EU-a plaće povećava po stopi od šest posto već barem tri godine, pokazuju podaci EK

ZAGREB - Zaposleni u obrazovanju, policiji i ostalim dijelovima javnog sektora zadovoljno očekuju povećanje plaća od najmanje šest posto u novoj godini, ali poslodavci kritiziraju Vladu da je previše popustila njihovim zahtjevima. Tvrde da plaće u javnom sektoru rastu brže od produktivnosti. To će, kažu, dodatno financijski opteretiti poduzeća te smanjiti konkurentnost hrvatskoga gospodarstva, pa će investitori otići u druge zemlje. Međutim, čini se da su bojazni poslovnih ljudi pretjerane. Hrvatska prema rastu plaća – iako su se proteklih godina povećavale po nominalnoj stopi od četiri do pet posto – daleko zaostaje za usporedivim zemljama srednje Europe, koje se i brže razvijaju od nas.

Većina novih članica Europske unije plaće povećava po stopi od šest posto već barem tri godine za redom, prema podacima Europske komisije. Štoviše, u Rumunjskoj, Bugarskoj i Mađarskoj došlo je do eksplozije plaća, koje skaču po 10 do 15 posto godišnje.

Teško je reći da zaposleni u Hrvatskoj dobivaju više nego što zaslužuju, jer su se njihove plaće u prvih deset mjeseci ove godine povećale za 3,6 posto, prema podacima Državnog zavoda za statistiku. Ako se uzme u obzir rast cijena, prosječna neto plaća je realno napredovala 2,9 posto, otprilike istim tempom kao i gospodarstvo. U listopadu je iznosila 6.496 kuna, a u bruto iznosu 8.813 kuna.

Zanimljivo je da na vrhu popisa onih koji su najviše povećali primanja zaposlenih nema ugostiteljstva i turizma, građevinarstva i trgovine. Firme iz tih djelatnosti najviše se žale na manjak radnika, a neke tvrde da ih plaćaju znatno bolje nego prije. Međutim, službena statistika pokazuje drukčije.

Najveći skok neto plaća zabilježen je u informatici (9,7 posto), farmaceutskoj industriji (8,8 posto) te proizvodnji predmeta od kože (8 posto), što svima popravlja prosjek. Nekima su plaće i pale, najviše u brodogradnji, koja je došla na rub opstanka.

Da Hrvatska postupno zaostaje, vidljivo je i iz rasta bruto plaća. Prema Eurostatu, u listopadu su bruto plaću višu od tisuću eura imale Slovenija (1.742 eura), Poljska (1.212), Hrvatska (1.187), Slovačka (1.132) i Rumunjska (1.071 eura). Stoga je Hrvatska gospodarska komora (HGK) ovih dana priznala da su strahovi od gubitka hrvatske konkurentnosti u EU-u zaista neutemeljeni.

– Očito je da dinamičan rast troška plaća u Hrvatskoj zasad ne narušava konkurentnost u odnosu na slične zemlje, osobito jer se u dijelu zemalja (Mađarska, Bugarska i Rumunjska) on u pravilu kreće po visokim dvoznamenkastim stopama rasta, uočio je Sektor za komunikacije HGK-a.

Ukratko, plaće u cijeloj srednjoj Europi rastu daleko brže od produktivnosti gospodarstva. Radnika ima sve manje, a poslodavci ih žele odvratiti od iseljavanja u razvijene zemlje. No, to nije jedini razlog za bolje nagrađivanje zaposlenih. Neke su države, poput Poljske i Češke, odlučile da više neće biti izvor jeftine radne snage za kompanije iz bogatijih zemalja. Žele povećati dodanu vrijednost vlastite proizvodnje i potaknuti selidbu svojih radnika u profitabilnije i bolje plaćene djelatnosti.

Primjerice, poljski premijer Mateusz Morawiecki ocijenio je kako su liberalne reforme proteklih desetljeća dovele do toga da su »plodovi rasta Poljske uvelike otišli u inozemstvo ili poljskoj gospodarskoj eliti, a ne u novčanike većine građana«. Stoga je vlada u Varšavi nedavno najavila da će se minimalne plaće Poljaka do 2023. povećati 80 posto, na 4.000 zlota, odnosno 7.000 kuna.


20. prosinca 2019.

U Hrvatskoj vlada epidemija nesigurnih radnih mjesta, mladi su najviše na udaru

MEĐU NAJGORIMA U EUROPI
Autor: Jagoda Marić

Hrvatska sa 17,6 posto onih koji imaju ugovore na određeno vrijeme je među devet članica unije koje imaju veći udio privremeno zaposlenih nego što je to prosjek Europske unije. Samo četiri zemlje, Španjolska, Poljska, Portugal i Nizozemska imaju veći udio privremeno zaposlenih od Hrvatske

(Novilist.hr) ZAGREB - U Europskoj uniji u prošlom je tromjesečju čak 26 milijuna zaposlenih, odnosno 13,6 posto radnika imalo samo privremeni posao, odnosno bilo je zaposleno na određeno vrijeme, a među njima je bilo i oko 275 tisuća građana Hrvatske. Pokazuju to podaci Eurostata iz kojih je vidljivo da je Hrvatska, sa 17,6 posto onih koji imaju ugovore na određeno vrijeme, među devet članica unije koje imaju veći udio privremeno zaposlenih nego što je to prosjek Europske unije. Samo četiri zemlje, Španjolska, Poljska, Portugal i Nizozemska imaju veći udio privremeno zaposlenih od Hrvatske.

U Španjolskoj tako radi svaki četvrti radnik, a u ostale tri spomenute zemlje svaki peti. Najnižu stopu privremeno zaposlenih imaju Rumunjska i Litva.

Na određeno vrijeme, što je puno nesigurniji način zapošljavanja, poslodavci u Europskoj uniji više zapošljavaju žene nego muškarce, a takva je praksa i u Hrvatskoj. U Hrvatskoj takve ugovore ima 16,9 posto zaposlenih muškaraca i 18,3 posto zaposlenih žena.

Ipak, takvim nesigurnim poslovima najviše su pogođeni mladi Europljani, u dobnoj skupini do 24 godine, njih čak osam milijuna, odnosno 42, 8 posto. U Hrvatskoj je taj postotak među mladima i veći, gotovo 50 posto. Ipak, značajan je to pad u odnosu na 2016. godinu kad je čak 70,5 posto mladih ljudi do 24 godine bilo zaposleno na određeno vrijeme. Upravo se nesigurnost posla kod mladih i žena navodi kao jedan od razloga što se mladi ljudi teže odseljavaju od roditelja, zasnivaju obitelji i odlučuju se imati djecu.

Smanjio se u posljednje tri godine u Hrvatskoj udio privremeno zaposlenih u ukupnom broju zaposlenih. U trećem kvartalu 2016. godine u Hrvatskoj je tako radilo čak 22,8 posto svih zaposlenih, odnosno svaki je pet građanin Hrvatske imao posao samo privremeno.

Prije 15 godina tako je radilo nešto više od deset posto građana, i među mladima je udio poslova na određeno vrijeme bio 33 posto.

Konferencija EGSO-a u Zagrebu: Rješavanje demografskog pitanja ključno je za opstanak Unije

(eesc.europa.eu) - Europski gospodarski i socijalni odbor (EGSO) -savjetodavno tijelo Europske unije koje zastupa civilne udruge, sindikate i udruženja poslodavaca - jučer je u Zagrebu održao konferenciju posvećenu demografskim izazovima u Europskoj uniji koji će, kako je najavila hrvatska vlada, biti jedna od glavnih tema skorašnjeg hrvatskog predsjedanja Vijećem EU-a. Otvarajući konferenciju, predsjednik EGSO-aLuca Jahierosvrnuo se na alarmantne pokazatelje prema kojima broj stanovnika EU-a rapidno pada te će do kraja stoljeća njihov udio u ukupnom broju svjetskog stanovništva iznositi tek skromnih 4.1%. Gotovo pola država članica ima negativan prirodni prirast, dok očekivana životna dob raste što nužno dovodi do starenja stanovništva i smanjena udjela onih radne i reproduktivne dobi tako da ćemo do 2060. godine imati dva zaposlena na jednog umirovljenika, umjesto sadašnjih četiri.

"To će promijeniti položaj Europske unije na globalnom gospodarskom i geopolitičkom planu i odraziti se na njezinu utjecajnost u svijetu. Želi li EU zadržati ulogu 'globalnog igrača', morat će se hitno uhvatiti ukoštac s ovim izazovima. Stoga smatram veoma važnim to što će se ovo pitanje naći visoko na dnevnom redu hrvatskog predsjedništva u Vijeću EU-a," rekao jeJahier,ocijenivši pozitivnim činjenicu da je Komisija prvi puta uvrstila demografske izazove među prioritete sljedećeg petogodišnjeg mandata i da će imati potpredsjednicu zaduženu za pitanja demografije, a za koju je imenovana Dubravka Šuica.

U ime hrvatske vlade uvodnu je riječ održala ministrica za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politikuVesna Bedeković.

"U cilju očuvanja razvoja svih država članica, demografiju je nužno staviti u fokus politike EU-a. Danas je prosjek stope nataliteta tek 1.59, a gotovo polovica djece rođene u EU-u prvorođeno su dijete u svojoj obitelji. Stoga je u Hrvatskoj demografska revitalizacija prepoznata kao ključno pitanje njezinog daljnjeg razvoja," rekla jeBedeković, dodavši kako Ministarstvo upravo završava strateški dokument koji će donijeti niz mjera čiji je cilj upravo demografska revitalizacija.

Neke od tih mjera već se provode. Povećan je iznos rodiljnih naknada za drugih šest mjeseci rodiljnog dopusta i očekuje se daljnje povećanje prema kojemu će više od 60% roditelja zadržati punu plaću do prve godine rođenja djeteta. Također, donesena je i mjera prema kojima se svim roditeljima produljuje radni staž za šest mjeseci za svako rođeno ili usvojeno dijete za koje su koristili rodiljni dopust, što će rezultirati povećanjem njihove mirovine za 2%.

Donošenje učinkovitih obiteljskih i pronatalitetnih mjera, uz prepoznavanje potencijala migracije za popunjavanje manjka radne snage na europskim tržištima jedno je od mogućih odgovora na demografske izazove, istaknuo je predsjednik EGSO-a. Poticanje međugeneracijske solidarnosti uz suzbijanje diskriminacije starijih radnika na tržištu rada te iskorištavanje njihovog potencijala za doprinošenje poticanja gospodarskog rasta Europe također je jedno od rješenja.

Osim s negativnim prirodnim prirastom i starenjem stanovništva, zemlje središnje, južne i istočne Europe suočavaju se i s povećanim iseljavanjem ljudi, naročito mladih i obrazovnih, u bogatije države članice. Iako bi slobodno kretanja radnika unutar EU-a, koje predstavlja jedno od temeljnih načela Unije i jedno od njezinih najvažnijih postignuća, u idealnom scenariju zapravo trebalo potaknuti "razmjenu mozgova" između država članica, zbog njihovih gospodarskih i društvenih razlika stvarnost je bitno drugačija.

Prema podacima iznesenima na konferenciji, 17 milijuna radnika 2017. godine radilo je u nekoj drugoj državi članici, od kojih je većina posao potražila u Ujedinjenoj Kraljevini, Njemačkoj, Španjolskoj, Italiji i Francuskoj, dok ih je najviše otišlo iz Poljske, Rumunjske, Bugarske i Portugala. Problem odlaska radnika gorući je problem i u Hrvatskoj.

Iz Hrvatske se u posljednjih pet godina iselilo 175 135 ljudi, uselilo ih se 79 753, dok je od 2011. umrlo 105 103 osoba više nego što ih se rodilo, a svake godine imamo i sve manje učenika u osnovnim i srednjim školama, na konferenciji je izjavio hrvatski demografStjepan Šterc.

"Hrvatska danas nema niti jedan jedini pozitivni demografski pokazatelj. Mi demografski nestajemo, a nemamo strategiju nacionalnog razvoja," rekao jeŠterc.

"Kad se ovako velik broj ljudi iseljava, zemlja postaje egzistencijalno ugrožena. To je univerzalni problem istočnoeuropskih zemalja," rekao je član EGSO-a i predsjednik Matice hrvatskih sindikata i Velikog vijeća NSZVO-aVilim Ribić, dodavši kako se u Hrvatskoj ne provode aktivne ekonomske mjere kojima se može odgovoriti na ovaj problem. "Mjerama kojima se uvode naknade za pronatalitetnu politiku možda povećamo broj djece, a onda će ta djeca otići nakon što u njih uložimo, na korist najbogatijih zemlja a nauštrb najsiromašnijih. Mora se djelovati hitro i snažno da se ovo riješi. Bez aktivne vladine ekonomske politike nema ništa."

Agnieszka Chłoń-Domińczak, izvanredna profesorica na Ekonomskom fakultetu u Varšavi rekla je kako se prema statistikama do 2080. godine najveći pad broja stanovnika očekuje upravo u zemljama središnje, južne i istočne Europe.

Predsjednik EGSO-a istaknuo je nužnost smanjivanja ekonomskih razlika među zemljama EU-a kao preduvjet političke održivosti europskog projekta i svih njegovih postignuća. No poručio je i kako demografski izazov može biti i prilika za povećanje konkurentnosti europskog gospodarstva.

Marina Škrabalo, članica EGSO-a i upraviteljica Solidarne, rekla je kako su demografski izazovi prilika da se stvori društvo koje počiva na demokratskim vrijednostima i pravima ugrađenima u same temelje vizije europskog projekta, kao što su vrijednosti slobode, sigurnosti, mira i održivog razvoja.

"Kako ćemo stvoriti sredinu u kojoj ljudi žele živjeti i odgajati svoju djecu?," upitala jeŠkrabalo,istaknuvši važnost UN-ovih ciljeva održivog razvoja 2030., pitanja rodne ravnopravnosti i proaktivnih mjera proimigracijske politike kao i europskog stupa socijalnih prava kojima se građanima osiguravaju neka ključna prava i socijalna zaštita.

"Možemo graditi društva u kojima je čovjek na prvom mjestu, a upravne strukture su te koje za nas stvaraju razvojne uvjete. Demografski izazovi prilika su da potvrdimo naš demokratski model," zaključila jeŠkrabalo.

Izgubljeno desetljeće: Industrija tek prošle godine dostigla proizvodnju iz 2008.

Goran Litvan

(LIDER) - Industrijska proizvodnja ('prava', prerađivačka industrija, bez rudarstva, energetskog i vodnog sektora) tek je prošle godine dostigla rezultate od prije recesije. Prema najnovijim podacima DZS-a, lani je ostvarena proizvodnja od 112,93 milijarde kuna, što je neznatnih 0,1 posto više nego 2008., odnosno 154 milijuna kuna. Kad bi se tu dodala i inflacija, računica bi bila još poraznija. Odavno je prošlo vrijeme teške industrije, ali više se ne broje samo lokomotive i brodovi. U statistiku danas ne ulaze samo sektori s uništenom proizvodnjom u željezarama i brodogradilištima, već se broje i najsofisticiraniji IT proizvodi, pa i oni koji se ne mogu vidjeti, uzeti u ruku i opipati, ali imaju svoju cijenu (i korist, naravno).

Hrvatska ima nešto veći udjel industrije u dodanoj vrijednosti nego što je europski prosjek od 19,5 posto. Domaći su industrijalci posljednjih godina ispod 30 posto BDP-a. Prije recesije to je bio udjel od 32,4 posto u BDP-u. U najžešćoj krizi taj se postotak popeo do 33 posto, da bismo prošlu godinu završili s 29,6 posto industrijskog udjela u BDP-u.

Izvor podataka za deset najvećih sektora: DZSIzvor podataka za deset najvećih sektora: DZS
To navodi na zaključak da je hrvatska industrija vraški žilav organizam. Industrijski ostatak ostataka preživio je deindustrijalizaciju (koja je bila preduvjet za brzu prvobitnu akumulaciju kapitala novih kapitalista prodajom nekretnina uništenih tvornica), prošla je i kroz recesiju koja je buknula 2009. i potrajala sedam gladnih godina, makar s manje žrtava od ostatka gospodarstva.

No nakon recesije u situaciji smo da samo iznimne stare industrije i nove male tvrtke proizašle iz garaže bez velikih fiksnih troškova ravnopravno sudjeluju u globalnoj tržišnoj utakmici. Ostatak industrije ostao je iscijeđen, bez daha i novca za nova ulaganja i za hvatanje koraka s digitalnim dobom. I to je jedan od razloga zašto je propao Uljanik i zašto je Đuro Đaković došao do ruba. Tko će biti sljedeći?


18. studenog 2019.

Izgubljeno desetljeće: Industrija tek prošle godine dostigla proizvodnju iz 2008.

Goran Litvan

(LIDER) - Industrijska proizvodnja ('prava', prerađivačka industrija, bez rudarstva, energetskog i vodnog sektora) tek je prošle godine dostigla rezultate od prije recesije. Prema najnovijim podacima DZS-a, lani je ostvarena proizvodnja od 112,93 milijarde kuna, što je neznatnih 0,1 posto više nego 2008., odnosno 154 milijuna kuna. Kad bi se tu dodala i inflacija, računica bi bila još poraznija. Odavno je prošlo vrijeme teške industrije, ali više se ne broje samo lokomotive i brodovi. U statistiku danas ne ulaze samo sektori s uništenom proizvodnjom u željezarama i brodogradilištima, već se broje i najsofisticiraniji IT proizvodi, pa i oni koji se ne mogu vidjeti, uzeti u ruku i opipati, ali imaju svoju cijenu (i korist, naravno).

Hrvatska ima nešto veći udjel industrije u dodanoj vrijednosti nego što je europski prosjek od 19,5 posto. Domaći su industrijalci posljednjih godina ispod 30 posto BDP-a. Prije recesije to je bio udjel od 32,4 posto u BDP-u. U najžešćoj krizi taj se postotak popeo do 33 posto, da bismo prošlu godinu završili s 29,6 posto industrijskog udjela u BDP-u.

Izvor podataka za deset najvećih sektora: DZSIzvor podataka za deset najvećih sektora: DZS
To navodi na zaključak da je hrvatska industrija vraški žilav organizam. Industrijski ostatak ostataka preživio je deindustrijalizaciju (koja je bila preduvjet za brzu prvobitnu akumulaciju kapitala novih kapitalista prodajom nekretnina uništenih tvornica), prošla je i kroz recesiju koja je buknula 2009. i potrajala sedam gladnih godina, makar s manje žrtava od ostatka gospodarstva.

No nakon recesije u situaciji smo da samo iznimne stare industrije i nove male tvrtke proizašle iz garaže bez velikih fiksnih troškova ravnopravno sudjeluju u globalnoj tržišnoj utakmici. Ostatak industrije ostao je iscijeđen, bez daha i novca za nova ulaganja i za hvatanje koraka s digitalnim dobom. I to je jedan od razloga zašto je propao Uljanik i zašto je Đuro Đaković došao do ruba. Tko će biti sljedeći?

Država od iduće godine radniku prilikom stečaja osigurava pet umjesto tri minimalne plaće

Gabrijela Galić

(FAKTOGRAF) - Agencija za osiguranje radničkih tražbina (AORT) od početka godine do kraja listopada isplatila je preko 18,2 milijuna kuna za 1,7 tisuća radnika koji su u postupku stečaja poslodavca potraživali svoje neisplaćene plaće, kao i naknade za bolovanje, naknade za neiskorišteni godišnji odmor, otpremnine, naknade štete zbog ozljede na radu ili profesionalne bolesti. Prema Zakonu o osiguranju radničkih tražbina država nadoknađuje dio neisplaćenih radničkih primanja onim radnicima kojima je radni odnos prestao šest mjeseci prije otvaranja stečajnog postupka. Zaštićeno razdoblje za koje radnik može dobiti naknadu neisplaćenih plaća i drugih materijalnih davanja, predstavlja period od posljednja tri mjeseca prije otvaranja stečajnog postupka, odnosno posljednja tri mjeseca prije prestanka radnog odnosa (ako je on prestao unutar šest mjeseci prije otvaranja stečajnog postupka).

U praksi to znači da država radniku u slučaju stečaja poslodavca nadoknađuje tri neisplaćene plaće, ali ne pune već tri minimalne plaće. Ministarstvo rada i mirovinskog sustava smatra da materijalno pravna zaštita radnika, prema važećim zakonskim odredbama, nije dovoljna čemu pridonosi i dugotrajni stečajni postupak te neuspjeli postupci predstečajne nagodbe. Stoga Vlada RH za iduću godinu, u kojoj bi se trebali održati parlamentarni izbori, priprema izmjene zakona temeljem kojih će svim radnicima suočenima sa stečajem poslodavca umjesto tri zaštićene minimalne plaće isplatiti pet minimalnih plaća. Istodobno će se proširiti i obuhvat radnika kojima se pruža materijalno pravna pomoć zbog stečaja poslodavca. Tako će zakonskom zaštitom obuhvatiti radnici kojima je radni odnos prestao 10 mjeseci prije otvaranja stečajnog postupka, a ne šest mjeseci kako je sada regulirano.

Te novine proizlaze iz obrasca prethodne procjene izmjena i dopuna Zakona o osiguravanju radničkih tražbina koji se nalazi u postupku javnog savjetovanja. Zakonske novine, proizlazi iz tog dokumenta, trebale bi biti donesene do kraja lipnja iduće godine.

Zatvaraju se rupe u zakonu

Kako se u tom dokumentu navodi, podaci AORT-a ukazuju da od trenutka podnošenja prijedloga za otvaranje stečajnog postupka do njegovog samog otvaranja značajan broj radnika ne stekne uvjete za ostvarivanje prava jer im je radni odnos prestao izvan šest mjeseci od otvaranja stečaja. Zbog stečaja poslodavca, pritom, radnici najčešće plaću ne primaju pet mjeseci.

„Materijalno pravna zaštita temeljem ovog Zakona u pravilu je i jedina zaštita koju radnici ostvare zbog stečaj poslodavca, s obzirom da je naplata ostatka radničkih potraživanja u stečajnom postupku izuzetno mala, tek oko 22 posto“, obrazlaže se u obrascu koji najavljuje zakonsko jačanje one minimalne zaštite na koju radnik može računati.

Osim proširenja zaštitnog razdoblja s tri na pet mjeseci, zakonskim izmjenama trebalo bi i ubrzati isplatu minimalnih primanja na koje radnik ima pravo. Prema aktualnom zakonu AORT može iznimno, kada je stečajni dužnik izgubio svojstvo pravne osobe, obaviti izravnu isplatu tražbina radniku uz obračun obaveznih doprinosa i poreza. No, tu su mogućnost, kako se objašnjava, stečajni upravitelji koristili tako da bi čekali brisanje poduzeća iz sudskog registra iako su imali obavezu otvoriti poseban namjenski račun stečajnog dužnika za prihvat tražbina radnika.

„Ovakvim postupanjem dodatno se produžuje rok isplate naknada radnicima“, navodi se uz napomenu da to dodatno opterećuje AORT, koji samo za jednog radnika treba ispuniti 22 obrasca. Kao bi se dosadašnja zloupotreba spriječila, zakonskom izmjenom stečajni upravitelji bit će obavezni otvoriti poseban račun za radničke tražbine u svim slučajevima u kojima se stečajni postupak neće provoditi.

Sastanak Mreže stručnjaka za zaštitu na radu

NHS - U organizaciji ITUC/PERC OSH Network 6. i 7. studenog 2019. godine, u Igalu, Crna Gora, održan je radni sastanak sindikalne mreže za zaštitu zdravlja i sigurnost na radu na temu „Prioriteti i prepreke zaštiti zdravlja i sigurnosti na radu u državama Balkana sa motrišta socijalnih par tnera; pravedna tranzicija za klimatske ambicije“.Nakon uvodnih izlaganja predstavnika sindikalnih organizacija o trenutnom stanju zaštite zdravlja i sigurnosti na radu u pojedinim zemljama, predstavljena je kampanja EU OSH-e za razdoblje 2018. – 2019. godine, a potom je najavljena i nova kampanja EU OSH-e za razdoblje 2020. - 2023. godine. Na sastanku su pored predstavnika sindikata uključenih u rad mreže, nazočili i stručnjak zaštite zdravlja i sigurnosti na radu Viktor Kempa (ETUI) koji je predstavio prioritete djelovanja ETUI-a za razdoblje 2020.-2024., kao i EU kampanje za zaštitu zdravlja i sigurnosti na radu. (OHS developments in the EU - 30 years of OHS legislative framework in EU, ETUC: Priorities for 2020-2024., EU OSHA: Healthy Workplace Campaign – dangerous substances and MSDs).

Ber de Wel, stručnjak iz ureda za klimatske promjene ITUC-a, održao je zanimljivo izlaganje na temu „Pravedne tranzicije i sudjelovanja sindikata u tom procesu“. Naime, prema stavovima Međunarodne konfederacije sindikata, pravedna tranzicija je prije svega „strategija usmjerena zaštiti onih čiji su poslovi, primanja i sredstva za život ugroženi kao posljedica klimatskih politika, ili šire, jer se svijet razvija na održiviji način". Isto tako se u Europskoj rezoluciji o klimatskim promjenama smatra da će se pravednom tranzicijom osigurati veća zaposlenost, s tim da se u pogođenim regijama uloži u prekvalifikaciju za visokokvalitetna radna mjesta otporna na buduće promjene. Izrazito je važno da klimatska tranzicija Europe bude uz ekološko gledište socijalno i ekonomski održiva kako bi je prihvatili svi građani, a osobito oni s nižim primanjima. Koncept pravedne tranzicije služi kao okvir koji pokazuje pravedan put prema društvu i gospodarstvu koji štite ljude i planet. Tranzicija mora biti hitna i ambiciozna, ali iznad svega, mora biti pravedna.

Koordinator Odbora za zaštitu na radu NHS-a, Cvetan Kovač, predstavio rezultate istraživanja „Kvaliteta socijalnog dijaloga u području zaštite zdravlja i sigurnosti na radu“ i istaknuo značaj komunikacijskih vještina radničkih predstavnika u zaštiti zdravlja i sigurnosti na radu.

Naime, socijalno partnerstvo i socijalni dijalog od iznimnog su značaja za rješavanje izazova unapređivanja sustava zaštite zdravlja i sigurnosti na radu. Dosljedan socijalni dijalog utemeljen na povjerenju socijalnih partnera i Vlade i predanost ostvarenju zajedničkih ciljeva, neosporivi je mehanizam postizanja kvalitetnih rješenja unapređivanja sustava zaštite zdravlja i sigurnosti na radu.


11. studenog 2019.

Održan 2. sastanak Radne skupine za utvrđivanje uvjeta i kriterija za uvođenje nacionalne mirovine

(MRMS) - Jučer je u Ministarstvu rada i mirovinskoga sustava održan drugi sastanak Radne skupine za utvrđivanje uvjeta i kriterija za uvođenje nacionalne mirovine, koju čine relevantni stručnjaci iz akademske, pravne i znanstvene zajednice te socijalnih partnera i udruga umirovljenika, a sastanak je vodila državna tajnica u Ministarstvu rada i mirovinskoga sustava Majda Burić. Na sastanku su održane prezentacije Državnog zavoda za statistiku vezano za demografsko-socijalne pokazatelje stanovništva 65+, Ministarstva za demografiju, obitelj, mlade i socijalna pitanja o zajamčenoj minimalnoj naknadi te Ministarstva rada i mirovinskoga sustava s temom o najnižoj mirovini.

Zaključno je dogovoreno da će sudionici na slijedećoj sjednici predstaviti svoja viđenja projekta Nacionalne mirovine koje će dostaviti pisanim putem. Također je dogovoreno da će se idući sastanka radne skupine održati u drugoj polovici studenoga.Cilj Radne skupine je utvrditi kriterije za obuhvat potencijalnih korisnika nacionalne mirovine, imovinski i/ili dohodovni cenzus, parametri za izračun visine nacionalne mirovine te potrebna financijska sredstva. Nacionalna mirovina je namijenjena svim starijim osobama koje nemaju minimalni mirovinski staž od 15 godina za stjecanje prava na starosnu mirovinu, a starije su od 65 godina života i nemaju drugi izvor prihoda, a sastavni je dio Strategiji socijalne skrbi za starije osobe u RH za razdoblje od 2017.-2020.

Uz državnu tajnicu Majdu Burić i pomoćnicu ministra Melitu Čičak na sastanku su sudjelovali predstavnici Ministarstva financija, Ministarstva za demografiju, obitelj, mlade i socijalna pitanja, Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Državnog zavoda za statistiku, Instituta za javne financije, Ekonomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Hrvatske udruge poslodavaca, Ekonomskog instituta te Sindikata umirovljenika Hrvatske, Matice umirovljenika Hrvatske, Nezavisnih hrvatskih sindikata, Saveza samostalnog sindikata Hrvatske i Matice hrvatskih sindikata.

Prosječna neto plaća za kolovoz 6.438 kuna

(N1) Prosječna isplaćena neto plaća po zaposlenom u pravnim osobama u Hrvatskoj za kolovoz iznosila je 6.438 kuna, što je na godišnjoj razini realno više za dva posto, objavio je u ponedjeljak Državni zavod za statistiku (DZS).

U odnosu na srpanj, prosječna isplaćena neto plaća za kolovoz realno je viša za 0,6 posto.

Najviša prosječna mjesečna neto plaća po zaposlenom u pravnim osobama za kolovoz isplaćena je u djelatnosti zračnog prijevoza, u iznosu od 12.108 kuna, a najniža je isplaćena u proizvodnji odjeće, 4.250 kuna.

Po podacima DZS-a, medijalna neto plaća za kolovoz iznosila je 5.608 kuna, što znači da je polovina zaposlenih imala manju, a polovina veću plaću od tog iznosa.

Prosječna mjesečna bruto plaća za kolovoz iznosila je 8.775 kuna, što je realno 0,7 posto više nego za mjesec ranije. Na godišnjoj je razini, pak prosječna bruto plaća bila realno viša 2,3 posto.

Podaci DZS-a pokazuju da je prosječna mjesečna neto plaća po satu isplaćena za kolovoz iznosila 36,65 kuna, a bruto 49,95 kuna.

U kolovozu je prosječna neto satnica tako bila za 4,1 posto viša nego u mjesecu ranije, dok je na godišnjoj razini viša za 6,9 posto.

Bruto satnica je, pak, na mjesečnoj razini bila viša za 4,2 posto, a na godišnjoj za 7,3 posto.

U kolovozu je prosječno isplaćeno 176 radnih sati, što je 3,3 posto manje nego u prethodnom mjesecu. Pritom je najveći broj plaćenih sati ostvaren djelatnosti vodenog prijevoza (187), a najmanji u socijalnoj skrbi bez smještaja (161).

Europski tjedan zaštite na radu

NHS - U okviru radnog i sadržajnog obilježavanja Europskog tjedna zaštite na radu u Republici Hrvatskoj (od 21. do 25. listopada 2019. godine) organizirat će se različiti susreti u radnim sredinama, predavanja, radionice i skupovi uz sudjelovanje predstavnika sindikata, poslodavaca, radnika, stručnjaka zaštite na radu i drugih zainteresiranih dionika, na kojima će između ostalog biti predstavljena kampanja EU OSHA (Europska agencija za zaštitu na radu) „Zdrava mjesta rada upravljaju opasnim tvarima 2018. – 2019.“ Naime, EU-OSHA-a pokreće Europski tjedan za sigurnost i zdravlje na radu zajedno sa svojim partnerima radi poticanja participativnog i aktivnog upravljanja sigurnošću opasnih tvari.

Podsjetimo, Europski tjedan za sigurnost i zdravlje na radu  koji se obilježava u listopadu (43. kalendarski tjedan) vrhunac je svake kampanje za zdrava mjesta rada.

Kampanja za razdoblje 2018. – 2019.: „Zdrava mjesta rada upravljaju opasnim tvarima”
Izloženost opasnim tvarima na europskim je radnim mjestima mnogo češća nego što većina ljudi može zamisliti. Opasne tvari na radnom mjestu mogu uzrokovati širok raspon zdravstvenih problema i bolesti, a predstavljaju i sigurnosne rizike. Cilj kampanje za razdoblje 2018. – 2019.  jest podizanje razine osviještenosti o rizicima koje predstavljaju opasne tvari na radnom mjestu te promicanje kulture sprečavanja rizika.

Ciljevi kampanje

Podizanje svijesti o važnosti sprječavanja rizika povezanih s opasnim tvarima , čime će se pridonijeti otklanjanju uobičajenih zabluda.
Promicanje procjene rizika pružanjem informacija o praktičnim alatima i stvaranjem mogućnosti razmjene dobre prakse s posebnim naglaskom na:

- uklanjanje ili zamjenu opasnih tvari na radnom mjestu,

- hijerarhiju preventivnih mjera (tj. usklađenost s hijerarhijom utvrđenom u zakonodavstvu kako bi se uvijek odabrala najučinkovitija vrsta mjere).

Podizanje razine osviještenosti o rizicima povezanima s izlaganjem karcinogenim tvarima na radnom mjestu  podupiranjem razmjene dobre prakse. EU-OSHA potpisnica je sporazuma kojim se obvezuje na primjenu Plana djelovanja EU-a za karcinogene tvari.

Usmjeravanje aktivnosti na skupine radnika  koji imaju specifične potrebe i koji su izloženi višim razinama rizika pružanjem odgovarajućih informacija i primjera dobre prakse. Razine rizika mogu biti više jer su ti radnici neiskusni, neinformirani ili fizički osjetljiviji, ili jer često mijenjaju poslove, rade u sektorima s niskom razinom osviještenosti o tim pitanjima ili zbog veće ili različite psihološke osjetljivosti (npr. u slučaju mladih naučnika ili zbog razlika između muškaraca i žena).


21. listopada 2019.

Pripćenje NHS-a povodom Međunarodnog dana borbe protiv siromaštva

Od 1993. godine u svijetu se na današnji dan, 17. listopada obilježava kao Međunarodni dan borbe protiv siromaštva i socijalne isključenosti. Odluku o tome prije 26 godina donijela je Glavna skupština ujedinjenih naroda. Cilj je bio promicanje potrebe za smanjenje siromaštva i socijalne isključenosti u svim zemljama svijeta i solidariziranje sa svima u potrebi.

No, nije li to samo još jedna od poruka koje gode uhu, a da zapravo ne postižu svoju svrhu. Jučer smo obilježili Svjetski dan hrane. On se u svijetu obilježava od 1980. godine, nakon što je u mjesecu studenom 1989.godine odluku o tome donijela Organizacija za prehranu i poljoprivredu (FAO), uzevši za datum dan kad je ta organizacija osnovana. A milijuni u svijetu i dalje obolijevaju od pothranjenosti i umiru od gladi.

Sutra, 18. listopada, je Svjetski dan kravate. Prigodno za sve siromašne i umiruće od gladi. Svakakvih svjetskih i međunarodnih dana ima. Vjerujući u ozbiljnost svih koji su ih donijeli, ipak među tim danima ima i nekih pomalo neobičnih, od Svjetskog dana jaja, preko Međunarodnog dana šefova, Svjetskog dana spavanja, Svjetskog dana vrabaca, Svjetskog dana pranja ruku sve do Međunarodnog dana odlaska s posla na vrijeme i Međunarodnog dana WC-a. U toj šumi raznih svjetskih i međunarodnih dana često je teško vidjeti drvo. Sve se nekako svodi na prigodne statistike i brojke. I ljudi i njihove sudbine. Kad je riječ o siromaštvu, iz godine u godinu pratimo kako raste bogatstvo svijeta, ali u rukama šačice bogataša, a istovremeno raste broj siromašnih i socijalno isključenih.

Kakvo je stanje u Hrvatskoj? Kako za 2019. godinu podataka o siromaštvu, barem onih službenih, naravno nema, tu su podatci za 2018. godinu. Stopa rizika od siromaštva u 2018. godini iznosila je 19,3%, a 8,6% osoba bilo je u teškoj materijalnoj deprivaciji, 24,8% osoba bilo je u riziku od siromaštva ili socijalne isključenosti. Stopa rizika od siromaštva za zaposlene i samozaposlene iznosila je 16,5%, za nezaposlene 47,6%, a za umirovljenike 24,6%. Bilo je čak 17,5% osoba u kućanstvima koje su kasnile s plaćanjima režija, a 7,7% nije si moglo priuštiti primjereno grijanje u najhladnijim mjesecima. Čak 42,7% kućanstava je teško i vrlo teško spajalo kraj s krajem. Ginijev koeficijent iznosio je 29,7.

Prosječna mjesečna neto plaća isplaćena za srpanj 2019. iznosila je 6.420,00 kn (bruto 8.741,00 kn). Minimalna plaća za 2019. godinu iznosi neto 3.000,00 kn (bruto 3.750,00kn). Medijalna neto plaća isplaćena za srpanj 2019. iznosila je 5.607,00 kn (bruto 7.370,00 kn). Prosječna mirovina isplaćena u kolovozu 2019. iznosila je 2.444,00 kn, a mirovinu do 2.200,00 kn primilo je čak 660 000 umirovljenika. Obiteljske mirovine prima 220 000 građana, a ta mirovina iznosi u prosjeku 2.000,00 kn. Prosječnom kućanstvu za pokriće redovitih rashoda mjesečno nedostaje ¼ potrebnih prihoda.

Te bi se tužne i zabrinjavajuće brojke mogle navoditi do unedogled. Ali se u Hrvatskoj, bez obzira na razne optimistične podatke iz vlade, živi teško. Jasno je svima da je stanje u zemlji, što se tiče siromaštva i teškog življenja, gore nego što brojke pokazuju. Zato Hrvatska i jest zemlja utonula u beznađe i besperspektivnost iz koje ljudi, posebice mladi, doslovce bježe u inozemstvo, u potragu za sigurnošću i boljim životom.

Hrvatska postaje zemlja siromašnih ljudi (i bogatih pojedinaca), koja se, zbog iseljavanja, osiromašuje i u ljudskom kapitalu. A što je okreće ka dugotrajnom siromaštvu. Trendove treba okrenuti. Dva su osnovna alata za to – osjetno povećanje svih plaća u Hrvatskoj i promjena strukture zapošljavanja sa nesigurnih u sigurne poslove.

U turizmu smo imali krilaticu: „Mala zemlja za veliki odmor“. No možda je vrijeme zamijeniti je za novu: „Mala zemlja za velika iseljavanja“. Zar političke i poslodavačke elite to doista žele? Oni nose teret obveza preokrenuti te trendove, a mi svi da ne budemo samo dežurni kritičari i „gunđala“ nego da ih na te promjene prisilimo svojim zajedničkim djelovanjem.

Predsjednik Krešimir Sever

MMF: Ovu i iduću godinu hrvatsko gospodarstvo bi trebalo rasti

Izvor: N1 - Međunarodni monetarni fond (MMF) povisio je procjene rasta hrvatskog gospodarstva u ovoj i idućoj godini, koje bi prema njihovim procjenama u 2019. trebalo rasti gotovo dvostruko snažnije nego šira skupina europskih gospodarstava u nastajanju i  razvoju. Ove bi godine tako hrvatsko gospodarstvo trebalo porasti tri posto, procjenjuje MMF u redovnim jesenjim prognozama za svjetsko gospodarstvo (WEO), povisivši travanjsku prognozu za 0,4 postotna boda.

Podignuta je i projekcija rasta u 2020., za 0,2 postotna boda, na 2,7 posto.

Blago su pak snizili procjenu rasta hrvatskog gospodarstva u prošloj godini, za 0,1 postotni bod, na 2,6 posto.

Najnovije MMF-ove procjene pokazuju da bi hrvatsko gospodarstvo ove godine trebalo rasti gotovo dvostruko snažnije od prosjeka skupine europskih gospodarstava u nastajanju, u koju MMF još svrstava Rusiju, Tursku, Poljsku, Rumunjsku, Ukrajinu, Mađarsku, Bjelorusiju, Bugarsku i Srbiju.

U MMF-u predviđaju da će gospodarstvo te skupine u prosjeku ove godine rasti 1,8 posto. U 2020. stopa njegova rasta trebala bi se gotovo izjednačiti s onom prognoziranom za Hrvatsku i iznositi 2,5 posto, procjenjuju u MMF-u.

Glavni je razlog gotovo stagnacija turskog gospodarstva u ovoj godini, prema procjenama MMF-a, koja neutralizira visoke procijenjene stope rasta za Mađarsku, od 4,6 posto,te Poljsku i Rumunjsku, od 4,0 posto.

Još je veća razlika između prognoziranih stopa rasta hrvatskog gospodarstva u ovoj i idućoj godini i onih gospodarstva eurozone. Tako bi gospodarske aktivnosti u zoni primjene zajedničke europske valute prema najnovijim MMF-ovim procjenama ove godine u prosjeku trebale rasti 1,2 posto. Iduće godine rast bi trebao ubrzati na 1,4 posto.

Snižena procjena inflacije i viška u bilanci plaćanja u Hrvatskoj

Procjena stope nezaposlenosti u ovoj godini potvrđena je na 9,0 posto, a u 2020. trebala bi kliznuti na 8,0 posto.

U 2018. iznosila je 9,9 posto, čime je MMF snizio procjenu iz travnja za 0,1 postotni bod.

Snižene su i procjene stope inflacije u 2019. i 2020., za pola odnosno za 0,4 postotna boda. Tako bi prema MMF-ovim procjenama potrošačke cijene ove godine trebale porasti 1,0 a iduće 1,2 posto.

Prošle su godine prema njihovim izračunima cijene porasle 1,5 posto, u skladu s procjenom iz travanjskog izvješća.

Procjena ovogodišnjeg viška na tekućem računu platne bilance, iskazanog udjelom u BDP-u, snižena je za 0,4 postotna boda, na 1,7 posto. U idućoj godini višak bi trebao kliznuti na jedan posto, čime je procjena iz travanjskog izvješća snižena za 0,6 postotnih bodova.

U 2018. višak je iznosio 2,5 posto, što je za 0,4 postotna boda manje no što su u MMF-u procijenili u travnju.

Sever: To je samo pokazatelj kakav snažan utjecaj HUP ima na Vladu

POVLAČENJE ZAKONA O RADU
AUTOR Ivana Rimac Lesički

Na prozivanje HUP-a i njihov utjecaj na Vladu i njezine odluke reagirali su iz te udruge čiji je glavni direktor, Davor Majetić, poručio da su sindikalne središnjice koje su bile sudionici socijalnog dijalog jedine istupile te pokrenule referendumsko pitanje '67 je previše' dok HUP nikad nije odustao od razgovora

(VEČERNJI LIST) - Šest zakonskih prijedloga, među kojima i izmjene Zakona o radu,povučeni su iz saborske procedure sinoćnjom telefonskom sjednicom Vlade, što su sindikati ocijenili pritiskom i utjecajem poslodavaca koji to pak demantiraju.

– Zanimljiv je način na koji se to dogodilo, naši argumenti da nema potrebe za žurbom sa Zakonom o radu i ostalim pratećim zakonima nisu se slušali sve dok Hrvatska udruga poslodavaca nije zaprijetila. To je samo pokazatelj do koje mjere i kakav snažan utjecaj HUP ima na Vladu. Sindikate se uvažava tek u uvjetima kada iza sebe uspiju okupiti golemi broj ljudi i mi za svoje potrebe moramo izlaziti na cestu, dok s druge strane poslodavci imaju izravan ulaz i utjecaj. Vlada je očito izabrala kome će se prikloniti i to rade sve Vlade dugi niz godina i nema razlike, bila socijaldemokratska ili HDZ-ova koalicija na vlasti – komentirao je iznenadno povlačenje spomenutog Zakona iz procedure Krešimir Sever, predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata.

Na prozivanje HUP-a,njegov utjecaj na Vladu i odluke Vlade reagirali su iz te udruge čiji je glavni direktor Davor Majetić poručio da su sindikalne središnjice koje su bile sudionici socijalnog dijaloga jedine istupile te pokrenule referendumsko pitanje"67 je previše"dok HUP nikad nije odustao od razgovora.

– Duboko vjerujemo da socijalni dijalog nema alternativu i na njemu ustrajemo. Hrvatska udruga poslodavaca kao odgovoran socijalni partner podržavala je napore za provedbu barem jedne nužne reforme– mirovinske reforme – imajući u vidu koliko je cjelokupan sustav neodrživ s postojećim financijskim kapacitetima te koliko je važno povećati visinu budućih mirovina hrvatskih građana. HUP je stoga podržao model rada do 67. godine uz napomenu da se iz prijedloga izuzmu pojedina zanimanja. Udruga se zalagala za provedbu reforme koja je trebala stupiti na snagu tek 2033. Povučeni prijedlog zakona koji je zagovarao jednostranu odluku o radu do 68. godine ne bi povećao mirovineniti bi mirovinski sustav učinio boljim ili manje problematičnim – poručio je Majetić.


11. listopada 2019.

Vlada i službeno granicu za odlazak u mirovinu vratila na 65

(HRT) - Vlada je uputila u Sabor izmjene Zakona o radu i pet pripadajućih zakona koji definiraju dob u kojoj je moguće zadržati se u svijetu rada, te izmjene Zakona o mirovinskom osiguranju kojima se na 65 godina života vraća granica za starosnu mirovinu i smanjuje penalizacija za ranije umirovljenje. Vraćanje granice za starosnu mirovinu sa 67 na 65 godina života bio je jedan od zahtjeva referendumske inicijative "67 je previše" koja je za to prikupila više od 700 tisuća potpisa, a Vlada je ovim izmjenama, rekao je ministar rada i mirovinskog sustava Josip Aladrović u cijelosti preuzela njihove prijedloge uvažavajući činjenicu da je neosporno prikupljen dovoljan broj vjerodostojnih potpisa.

- Unatoč tome što ćemo, poštujući volju više o 700 tisuća građana, prihvatiti prijedloge izražene kroz inicijativu, za vraćanje dobne granice za ostvarivanje starosne mirovine na 65 godina i prijevremene starosne mirovine na 60 godina života, Vlada ne odustaje od poticanja dužeg ostanka u svijetu rada i kasnijeg ostvarivanja mirovine. Naravno, za one osobe koje mogu i žele raditi nakon 65 godine života, tj. do 68. godine života te se, uz izmjene Zakona o mirovinskom osiguranju, predlaže i izmjena radnopravnih propisa u tom smislu, rekao je Aladrović. Na taj se način, istaknuo je, ublažavaju negativne posljedice i uspostavlja svojevrsna ravnoteža između zahtjeva građanske inicijative i osiguranja dugoročne održivosti mirovinskog sustava, kao i dugoročne adekvatnosti mirovina.

Izmjene zakona

Izmjenama Zakona o radu povećava se propisana dobna granica za prestanak ugovora o radu sa 65 na 68 godina života, a izmjenama Zakona o mirovinskom osiguranju predviđeno je da pravo na starosnu mirovinu ostvaruje osiguranik s navršenih 65 godina života i 15 godina mirovinskog staža umjesto važećih navršenih 67 godina života i 15 godina mirovinskog staža.

Pravo na prijevremenu starosnu mirovinu osiguranik bi ostvarivao kada navrši 60 godina života i 35 godina mirovinskog staža, a sada je to sa62 godine i 35 godina mirovinskog staža. Pravo na starosnu mirovinu dugogodišnji osiguranik ostvarivao bi sa 60 godina života i 41 godinu mirovinskog staža osiguranja u efektivnom trajanju, umjesto kada navrši 61 godinu života i 41 godinu staža.

Izmjenama se propisuje i polazni faktor za određivanje prijevremene starosne mirovine (penalizacija) od 0,2 posto umjesto od 0,3 posto za svaki mjesec ranijeg odlaska u mirovinu. Produljuje se i prijelazno razdoblja za izjednačavanje uvjeta za starosnu i prijevremenu starosnu mirovinu za žene -umjesto 31. prosinca 2026. utvrđuje se rok 31. prosinca 2029. godine.

Izmjenama Zakona o državnim službenicima, Zakona o službenicima i namještenicima u lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi, Zakona o zdravstvenoj zaštiti, Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi, Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju) temeljem izmjena Zakona o radu predlaže se povećanje dobne granicu za prestanak ugovora o radu (službe) po sili zakona s 65 godina života (i 15 godina mirovinskog staža) na 68 godina života, a tko želi moći će otići u mirovinu prije navršenih 68 godina života, uz sporazumni prestanak rada (službe) ili otkaz.

Za odustajanje od smanjenja PDV-a stručnjaci, sindikati i vladajuće stranke

AUTOR Iva Boban Valečić

Pred Vladom je izazov dubinske promjene zadnjeg kruga porezne reforme, o čemu politički razgovori još nisu počeli, ali poručuju da će se sve znati tijekom sljedeća dva tjedna

(VEČERNJI LIST) - Odluči li premijer Andrej Plenković još jednom odgoditi ili čak odustati od izbornog obećanja o smanjenju opće stope PDV-a s 25 na 24 posto, u tome će imati potporu koalicijskih partnera, većine stručnjaka, ali i sindikata. Čelnici sindikalnih središnjica već su krajem srpnja, nakon objave mjera iz četvrtog kruga porezne reforme, apelirali da se ne ide u smanjenje PDV-a, a šef Nezavisnih hrvatskih sindikata Krešimir Sever danas ponavlja kako bi “objeručke pozdravio” odustajanje od te mjere. Pred Vladom je, međutim, sada zadatak da preusmjeri okodvije milijarde kunakoje bi zbog odustajanja od smanjenja opće stope ostale u državnoj blagajni, a ideje kako bi država trebala utrošiti taj novac vrlo su različite.

Dio novca ide u veće plaće

S obzirom na “nabujale” zahtjeve sindikata javnih službi koji traže veće plaće zaučitelje, medicinske sestre, policiju i pravosudne policajce, očito je da će se dio novca morati usmjeriti u povećanje plaća. To je, uostalom, bio i “okidač” za premijerovu izjavu kako se razgovara o svemu, pa i o odustajanju od smanjenja opće stope PDV-a, no politika i sindikati u tome imaju različit pristup, a u načinu na koji bi dizali plaće razlikuju se i pojedini koalicijski partneri. HDZ, naime, zastupa stav da bi plaće trebalo povećati horizontalno svima, odnosno da treba razgovarati o podizanju osnovice za izračun plaća u državnim i javnim službama, no HNS je čvrsto uz zahtjeve učiteljskih sindikata da se plaće u prosvjeti korigiraju putem koeficijenata, i to zašest posto.

Uz to, HNS je još ljetos najavio da će amandmanom na zakone koji bi trebali osigurati provođenje četvrtog kruga porezne reforme predložitijedinstvenu stopu poreza na dohodakod 20 posto i od toga u međuvremenu nisu odustali. Njihov Davor Nađi jučer nam je kazao kako je riječ o mjeri koja će se kad-tad morati provesti te da se s koalicijskim partnerima razgovara hoće li to biti ove ili iduće godine. Takav pristup značio bi smanjenje stope kojom se oporezuje velika većina plaća u Hrvatskoj, ali i ukidanje stope od 36 posto kojom se oporezuju najviše plaće, za što sindikati ne žele ni čuti.

– To bi bilo izvan razuma. Argument je da bi se ukidanjem najviše stope zadržali liječnici ili informatičari, no na veliku većinu njih ta se stopa ne odnosi. Njezino ukidanje pogodovalo bi samo članovima uprava – tumači Krešimir Sever, uvjeren da bi trebalo razmisliti i o snažnijem oporezivanju “bezobrazno visokih plaća koje neki sami sebi dijele”. S obzirom na ovakvu reakciju sindikata, teško da bi se Vlada u izbornoj godini usudila ukidati najvišu poreznu stopu.

Sever se pritom zauzima zarazdvajanje stope od 24 postona dva dijela, što bi značilo uvođenje dodatne, niže stope poreza na dohodak, koju zagovaraju i drugi sindikati. SSSH je primjerice u javnoj raspravi na zakonske izmjene, koja je u tijeku, predložio vraćanje stope od 12 posto. Obje sindikalne središnjice zagovaraju i povećanje osobnog odbitka sa sadašnjih 3800 na 4370, odnosno 5000 kuna. To je od samog početka porezne reforme bila i ideja dijela vladajućih stranaka, no ministar financija Zdravko Marić tada je uzvraćao kako je Hrvatska već sada među zemljama EU koje imaju nižu stopu oporezivanja dohotka te kako 1,8 milijuna zaposlenih u Hrvatskoj i nije u škarama poreza na dohodak. Posljednjih dana iz Banskih dvora stižu naznake da se ipak razmišlja i o takvoj mogućnosti.

Bandić nije za mjere za mlade

Problem je, međutim, što je porez na dohodak prihod jedinica lokalne samouprave pa svako smanjenje nailazi na kritike i protivljenje gradonačelnika, kojih je u Saboru nemali broj. Na priču o novom rezanju gradskih prihoda teško da bi ostao miran zagrebački gradonačelnik Milan Bandić, koji je još lani burno reagirao na smanjenje prihoda od poreza na dohodak i promet nekretnina te prijetio da takva reforma neće dobiti podršku njegove stranke i tražio uvođenje poreza na nekretnine. Kako se neslužbeno može čuti, zagrebački gradonačelnik nije najbolje reagirao ni na najnovije mjere kojima bi se od plaćanja poreza na dohodak u cijelosti ili djelomice oslobodilo mlade od 30 godina. A Bandićev klub u Saboru broji 12 zastupnika. U Vladi kažu kako su sve održive opcije na stolu, no politički razgovori o novoj verziji porezne reforme još uvijek nisu počeli. O svemu će se, kažu, odlučivati tijekom sljedeća dva tjedna.

Aladrović: Izmjene radnoga zakonodavstva 1. siječnja 2020.

(HRT) - U Ministarstvu rada i mirovinskog sustava završen je drugi krug pregovora predstavnika Vlade, sindikata i poslodavaca o izmjenama zakona kojima se uređuje ostanak u svijetu rada do 68. godine. Riječ je o zakonima koji su u javnoj raspravi zajedno sa Zakonom o mirovinskom osiguranju, čije je izmjene zatražila referendumska inicijativa "67 je previše". Ministar Josip Aladrović održao je odvojene sastanke, posebno sa sindikatima i poslije s poslodavcima.

- I dalje ćemo biti u kontaktu i razgovarati o svim zakonskim prijedlozima, i sindikata i poslodavaca, očekujemo da ćemo do kraja tjedna postići dogovore, rekao je ministar nakon sastanka s poslodavcima. Slijedi procedura u Saboru, ali ostajemo pri tome da provedba svih zakona iz radnog zakonodavstva i Zakona o mirovinskom osiguranju ide s 1. siječnja 2020., izjavio je ministar.

Direktor Hrvatske udruge poslodavaca Davor Majetić istaknuo jekako javna rasprava još traje, završava za 7 dana.

- Neke smo argumente i pitanja podnijeli, Vlada je to saslušala. Cilj je održivi mirovinski sustav. I dalje imamo sumnji, naročito oko dijela Zakona o radu. Idući sastanak je, nadamo se, kada završi javna rasprava, poručio je.

Prije sastanka s poslodavcima, predstavnici Vlade odvojeno su se sastali s predstavnicima sindikata i razgovarali o izmjenama radno-mirovinskih zakona. Upozoreno je da bi bez jasnih kriterija u znanosti i visokom obrazovanju to moglo izazvati katastrofu zbog otežanog zapošljavanja i napredovanja mladih znanstvenika, što bi rezultiralo odlaskom iz zemlje.

- Ako bi se produljio radni vijek, sljedeće tri godine ne bi bilo napredovanja mladih i njihova zapošljavanja u znanosti i visokom obrazovanju, a s obzirom na otvorene granice EU-a, izvrsni mladi znanstvenici otići će iz zemlje, upozorio je državni tajnik u Ministarstvu znanosti Tome Antičić nakon sastanka predstavnika Vlade i sindikata o izmjenama radno-mirovinskih zakona s ciljem omogućavanja ostajanja u svijetu rada do 68. godine.

Antičić upozorava da među znanstvenicima postoji veliko zanimanje za radnim odnosom do 68. godine, no to bi moglo imati i nesagledive posljedice jer su iznosi plaća i koeficijenti fiksni u sustavu.

- Ako se ovako automatski ide u mirovinu sa 68 godina bez nekih kriterija, to će biti katastrofa, upozorava Antičić.

Stoga će se, kaže, u pregovorima tražiti da poslodavac, čelnik ustanove, može postaviti kriterije za ostanak u svijetu rada do 68. godine, odnosno da ne bude svima jednako.

Predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata Krešimir Sever izjavio je da su sindikati iznijeli svoja stajališta o potrebi naknade štete prijevremeno umirovljenim radnicima ove godine, kojih je više od 5000. - Budući da se zakonske izmjene lome preko njihovih leđa, tražimo da se i njih u nekakvim prijelaznim odredbama obuhvati, poručio je. Osim toga, traže da se, uz sustav otpremnina, uvede i fond za isplatu odštete prijevremeno umirovljenim radnicima koji primaju doživotno umanjenu mirovinu.

- Poslodavac, koji ih se riješio jer su mu prestari, uplaćivao bi u neku vrstu fonda kojim bi se tim ljudima uplaćivala razlika do pune mirovine.Poslodavci tako nešto dosad nikako nisu prihvaćali, ali se i dalje tijekom ove godine vrlo izdašno rješavaju radnika poznije životne dobi koji bi još mogli raditi, objasnio je Sever sindikalne zahtjeve.

Riječ je o izmjenama Zakona o radu, Zakona o državnim službenicima, Zakona o službenicima i namještenicima u lokalnoj i regionalnoj samoupravi, Zakona o zdravstvenoj zaštiti, Zakona o odgoju i obrazovanju te Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju.

Vlada se odlučila za izmjene tih šest zakona kako bi omogućila ostanak u svijetu rada i nakon 65. godine, a nakon što je prihvatila zahtjeve inicijative "67 je previše", koje je svojim potpisima podržalo više od 700.000 građana.


10. listopada 2019.

Lideri europskih sindikata: “Hrvatska predvodi borbu za pravedniji mirovinski sustav u EU”

Josip Mihaljević

U Hotelu Dubrovnik u Zagrebu 25. rujna, održana je kratka konferencija o hrvatskom mirovinskom sustavu na kojoj su govorili predstavnici domaćih sindikalnih središnjica, ali i glavešine Europske konfederacije sindikata (ETUC). Čini se da su Europljani poprilično impresionirani inicijativom “67 je previše”.

(Mirovina.hr) - Proteklih dana u Zagrebu je održana konferencija Europske konfederacije sindikata (ETUC) na kojoj se raspravlja o sindikalnim pravima za uključive, učinkovite i primjerene mirovine za sve. U sklopu konferencije održana je tiskovna konferencija za medije na kojoj su govorili glavni tajnik Europske konfederacije sindikataLuca Visentini, konfederalna tajnicaLiina Carrte domaći predstavnici sindikataKrešimir Sever i Mladen Novosel.

Europski sindikati: “Nismo slučajno organizirali konferenciju u Zagrebu”

Glavni tajnik Europske konfederacije sindikata Luca Visentini istaknuo je kako je mjesto održavanja konferencije simbolično, jer su htjeli podržati i solidarizirati se s našim sindikatima koji trenutačno i dalje vode bitku oko mirovinske reforme. Visentini smatra kako je dobro upoznati se sa svakim detaljem pojedine mirovinske reforme jer bi se one u ovako regresivnom obliku mogle pojavljivati u čitavoj Europi.

ETUC je prije nekoliko godina napisao preporuke koje su usvojene na europskoj razini, ali upravo na primjeru Hrvatske Visentini ističe da preporuke nisu dovoljne i da bi trebale imati obvezujuću težinu, ako treba i zakonsku. Te preporuke su išle u smjeru poboljšavanja položaja radnika tijekom radnog odnosa, a krajnji cilj su adekvatnije mirovine za umirovljenike.

“Zato smo odlučili održati konferenciju u Zagrebu, u Hrvatskoj, jer smo htjeli pokazati hrvatskoj vladi i europskim institucijama da je u ovom trenutku Hrvatska predvodnik u borbi za pravedniji mirovinski sustav i za sustav socijalne skrbi”, kazao je Visentini.

Iako je premijer Plenković obećao udovoljiti svim sindikalnim zahtjevima, Visentini upozorava da borba i dalje nije gotova.

Problemi oko predsjedanja EU?

Visentini je istaknuo potencijalni problem oko predsjedanja Europskom unijom koje će početi od 1. siječnja 2020. godine. Naime, Vlada i dalje nije naznačila koji će biti njeni prioriteti po pitanju socijalnih prava biti tijekom predsjedanja. Inače, druge Vlade pozivaju socijalne partnere kako bi zajednički dogovorile ciljeve, a Visentini je kazao kako prema njegovim saznanjima Vlada nije kontaktirala partnere kako bi planirali prioritete po pitanju socijalne zaštite.

“Naravno, postoje stvari koje su hitnije. Referendum i pitanje mirovinske reforme. Ali postoje i stvari u srednjem roku koje još nisu definirane koje se tiču prioriteta ove Vlade kada bude predsjedala EU-om”, kazao je Visentini.

Liina Carr, konfederalna tajnica ETUC-a, kazala je kako sve više zemalja podiže dob za umirovljenje, a taj mehanizam je okarakterizirala kao neefikasnim i nepravednim načinom unaprjeđenja mirovinskih sustava. Kazala je kako u prosječni građanin u EU, prema podacima iz 2016., imaju pred sobom između 62 i 63 godine zdravog života te da bi dizanje dobne granice za mirovinu na 67 Hrvatsku svrstalo u vrh EU po tom kriteriju. Dodala je i da prednjačimo po nesigurnom obliku rata na određeno vrijeme te kako Hrvatska ima velik problem sa zapošljavanjem ljudi starijih od 50 godina, gdje smo također među posljednjima u EU.

U mirovinu sa 65 godina, ali radnik može sam odlučiti da želi ostati do 68 godina

Gabrijela Galić

(FAKTOGRAF) - Ministarstvo rada i mirovinskog sustava objavilo je u javnom savjetovanju Nacrt prijedloga Zakona o izmjenama Zakona o mirovinskom osiguranju, s konačnim prijedlogom zakona, u koji su u potpunosti ugrađeni zahtjevi referendumske inicijative „67 je previše“, kako je Vlada prošli tjedan obećala, bježeći od organiziranja referenduma koji bi joj politički naškodio s obzirom na predstojeće predsjedničke izbore. Istodobno, u javnom savjetovanju su i izmjene Zakona o radu (ZOR), odnosno članka 112. tog zakona koji govori o načinima prestanka ugovora o radu. I dok ZOR danas kaže da, među ostalim, ugovor o radu prestaje kada radnik navrši 65 godina života i 15 godina mirovinskog staža, osim ako se poslodavac i radnik drukčije ne dogovore. Za one koji ne žele u mirovinu sa 65 godina, ubuduće će ugovor o radu prestati kada radnik navrši 68 godina života i 15 godina mirovinskog staža, osim ako se radnik i poslodavac drukčije ne dogovore.

Vladin copy paste sindikalnih zahtjeva

Oba zakona u javnom savjetovanju nalaze se 15 dana, do 8. listopada, nakon čega će ih Vlada uputiti u hitnu saborsku proceduru kako bi se nova pravila počela primjenjivati s prvim danom iduće godine. To znači da će se od iduće godine u mirovinu odlaziti sa 65 godina života i 15 godina mirovinskog staža, a u potpunosti se odustaje od postupnog podizanja dobi za umirovljenje na 67 godina života.

Kako su sindikati tražili, razdoblje u kojem će žene moći ostvarivati pravo na starosnu mirovinu s nižom dobnom granicom produljuje se do 2029. godine. Prema aktualnom mirovinskom zakonu, izjednačavanje žena s muškarcima za odlazak u mirovinu sa 65 godina završava s krajem 2026 godine, a nakon toga kreće prijelazno razdoblje u kojem se i ženama i muškarcima podiže dob umirovljenja, kako bi od 2033. svi u starosnu mirovinu odlazili sa 67 godina.

Od početka iduće godine do 31. prosinca 2029. godine, propisana starosna dob za starosnu mirovinu za žene, svake godine povećavat će se za tri mjeseca (umjesto četiri) „uz iznimno povećanje od dva mjeseca u 2020. u odnosu na 2019. godinu“. Od prvog dana 2030. godine i žene i muškarci ostvarivat će pravo na starosnu mirovinu pod istim uvjetima – navršenih 65 godina života i 15 godina mirovinskog staža.

Radi usklađivanja s predloženim produljenjem prijelaznog razdoblja izjednačavanja uvjeta za starosnu mirovinu žena u odnosu na muškarce, predlaže se i produljenje razdoblja u kojem se osiguraniku-ženi koja prvi put stječe pravo na mirovinu i ima najmanje 35 godina mirovinskog staža, povećava polazni faktor za određivanje starosne mirovine.

U prijevremenu mirovinu sa 60, maksimalno umanjenje mirovine od 12 posto

U prijevremenu starosnu mirovinu, moći će se ići s navršenih 60 godina života i 35 godina mirovinskog staža. Osim toga, pravo na prijevremenu starosnu mirovinu za dugogodišnjeg osiguranika osiguravat će se s navršenih 60 godina života i 41 godinu staža osiguranja u efektivnom trajanju.

Nadalje, polazni faktor za određivanje prijevremene starosne mirovine se smanjuje sa sadašnjih 0,3 posto na 0,2 posto za svaki mjesec ranijeg odlaska u mirovinu. To znači da bi radniku koji u mirovinu ode pet godina prije no što ostvari uvjete za punu starosnu mirovinu, mirovina trajno bila umanjena za 12 posto (umjesto sadašnjih 18 posto).

Istodobno, predlaže se prijelazno razdoblje od 1. siječnja 2020. do 31. prosinca 2029. godine u kojem se postupno izjednačavaju uvjeti za prijevremenu starosnu mirovinu za osiguranike-žene s uvjetima za osiguranike-muškarce. Tako će se povećavanje starosne dobi i mirovinskog staža za žene smanjiti sa četiri na tri mjeseca svake godine (uz iznimno povećanje od dva mjeseca u 2020. u odnosu na 2019. godinu). Od siječnja 2030. godine i muškarci i žene stječu pravo na prijevremenu starosnu mirovinu sa navršenih 60 godina života i 35 godina mirovinskog staža.

Trošak za mirovine u ovoj godini 19,7 milijuna kuna veći

Za isplatu mirovina mjesečno je potrebno nešto više od 3,37 milijardi kuna, što je godišnje gotovo 40,1 milijarda kuna. Ti troškovi, prema predviđanjima resornog ministarstva, dodatno će rasti zbog izmjena mirovinskog zakona u skladu sa zahtjevima referendumske inicijative „67 je previše“. Tako bi dodatan trošak proračuna u ovoj godini iznosio 19,7 milijuna kuna, dok bi trošak u idućoj godini rastao na 73,9 milijuna kuna „zbog izmjena uvjeta za stjecanje prava na starosnu i prijevremenu starosnu mirovinu, izmjene uvjeta za starosnu mirovinu za dugogodišnjeg osiguranika te manjeg umanjenja prijevremene starosne mirovine po mjesecu ranijeg odlaska u mirovinu“.

Iz istog razloga, navodi se u obrazloženju zakonskih izmjena, smanjili bi se prihodi državnog proračuna Republike Hrvatske za 9,2 milijuna kuna u idućoj te 34,9 milijuna kuna u 2021. godini.

No, „održivost cjelokupnog sustava socijalne sigurnosti u okviru promjena u sustav mirovinskog osiguranja“, trebale bi osigurati izmjene ZOR-a, odnosno mogućnost produljenja radnog odnosa i tri godine nakon stjecanja dobnih uvjeta za starosnu mirovinu. Radnik koji ne želi raditi do 68 godina, što će mu od iduće godine biti omogućeno izmjenama ZOR-a, „kao i do sada može raskinuti radni odnos“.

Osim osnovnog mirovinskog zakona i ZOR-a, u postupku izmjena su i Zakon o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi, Zakon o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju, Zakon o zdravstvenoj zaštiti, svi kako bi se uskladili s budućim odredbama ZOR-a i mogućnošću ostanka na tržištu rada do 68 godina života. Iz istog razloga mijenjat će se i Zakon o državnim službenicima te Zakon o službenicima i namještenicima u lokalnoj i regionalnoj samoupravi.

Dio umirovljenika, međutim, ostat će uskraćen. Svima koji su ove godine otišli u prijevremenu mirovinu ona je umanjena za 0,3 posto po mjesecu ranijeg umirovljenja, a najviše 18 posto za pet godina ranijeg odlaska u mirovinu. Riječ je o 5.886 umirovljenika koji su pravo na prijevremenu mirovinu stekli od početka ove godine do kolovoza. S obzirom da se predloženom izmjenom mirovinskog zakona uvažavaju isključivo zahtjevi sindikata koji su prikupili, nakon provjere, vjerodostojih 708 713 potpisa potpore građana, u dublje diranje zakonskih odredbi se nije išlo.

Poslodavci nezadovoljni

Ministar rada i mirovinskog sustava Josip Aladrović, ujutro se sastao sa socijalnim partnerima – sindikatima i poslodavcima i razgovarao sa njima o predloženim izmjenama mirovinskog zakona.

„Smatramo da smo postigli kvalitetne promjene zakona. Usuglasili smo se da se vidimo sljedećih dana na bilateralnim sastancima kako bismo prodiskutirali o predloženom prijedlozima”, rekao je nakon sastanka resorni ministar Josip Aladrović.

Hrvatska udruga poslodavaca (HUP), pak, iznenađena je predloženim zakonskim izmjenama, a Davor Majetić, direktor HUP-a navodi da će mogućnost rada do 68 godine života povećati troškove poslodavcima. Kako je kazao, takav zakonski prijedlog znači da poslodavci više ne mogu pregovarati s radnikom želi li on nakon 65 godine ostati raditi ili ne, jer se radniku omogućava da sam odluči želi li raditi do 68 godine. To, će smatra Majetić, povećati troškove poslodavca za otpremnine radnicima koji će se umiroviti prije 68. godine jer će im morati ponuditi „uvjete sporazumnog raskida ugovora o radu, odnosno otpremnine“.

„Poslodavci žele prostor da se rješavaju radnika kako žele, a onda ih, uz mirovinu, privlače da još jedan dio novca dodatno zarade. Trenutno na taj način radi više od 14.000 umirovljenika. Sada kada bi se ta dob digla tako da radnik može odlučivati hoće li ostati raditi dulje uz punu plaću i sva ostala prava iz radnog odnosa, to sad poslodavcima ne odgovara”, odgovorio je Krešimir Sever, predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata poslodavcima.

Sever: “Poslodavcima ne odgovara da radnici odlučuju hoće li raditi nakon 65”

Jasmina Grgurić
Ministar rada i mirovinskog sustava Josip Aladrović sastao se danas sa sindikatima zbog izmjena šest zakona, a kojima se radnicima želi omogućiti dulji ostanak u svijetu rada nakon 65. godine. Prijedlozi zakona danas će se naći u javnoj raspravi preko e-savjetovanja s građanima.

(Mirovina.hr) - Nakon što je Vlada pristala na sindikalne zahtjeve iz referendumske inicijative “67 je previše” kojom se traže izmjene Zakona o mirovinskom osiguranju, prije svega odlazak u mirovinu sa 65, a ne 67 godina, predložene su izmjene i posredno vezanih Zakona o radu, Zakona o državnim službenicima, Zakona o službenicima i namještenicima u lokalnoj i regionalnoj samoupravi, Zakona o zdravstvenoj zaštiti, Zakona o odgoju i obrazovanju te Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju. Njima će se rad nakon 65. godine ponuditi kao mogućnost onima koji to žele.

I mirovinski i radni zakoni idu u hitnu proceduru

“Smatramo da smo postigli kvalitetne promjene zakona. Usuglasili smo se da se vidimo sljedećih dana na bilateralnim sastancima kako bismo prodiskutirali o predloženim prijedlozima”– rekao je nakon danas održanog sastanka sa sindikatima ministar rada i mirovinskog sustava, Josip Aladrović za N1.

Dodao je da se i dalje zalažu za dulji ostanak u svijetu rada. Poslodavci i sindikati davat će svoje prijedloge na predložene zakonske izmjene.

S obzirom da su izmjene koje se traže u Zakonu o mirovinskom osiguranju povezane s izmjenama navedenih radnih zakona, svi će se oni naći u hitnoj saborskoj proceduri, kako bi se zapravo istovremeno zakonska dobna granica za odlazak u mirovinu vratila na 65 godina, te rad nakon te dobi ponudio radnicima kroz radni odnos kao mogućnost uz stimulaciju. Cilj je što veći broj građana i nakon te dobi i dalje zadržati u svijetu rada, ali ne više kao obavezu.

Zakoni bi se trebali naći u proceduri sredinom listopada, a stupili bi na snagu s početkom iduće godine. Danas se pak o mirovinskoj reformi nije razgovaralo, već samo uz nju zbog dobi vezanim zakonima o radu.

Poslodavci se žele riješiti radnika

Krešimir Sever, predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata, nakon sastanka je izjavio da se poslodavci protive ovakvim zakonskim prijedlozima. Naime, došlo je do mimoilaženja u promišljanju između sindikalne i Vladine strane na jednoj strani i poslodavaca s druge strane. Poslodavci bi da ta dob i dalje u zakonima ostane na 65 godina, pa da se oni mogu dogovarati s radnicima koji žele ostati dulje raditi.

“Poslodavci žele prostor da se rješavaju radnika kako žele, a onda ih, uz mirovinu, privlače da još jedan dio novca dodatno zarade. Trenutno na taj način radi više od 14.000 umirovljenika. Sada kada bi se ta dob digla tako da radnik može odlučivati – hoće li ostati raditi dulje uz punu plaću i sva ostala prava iz radnog odnosa, to sad poslodavcima ne odgovara”– upozorio je Sever.


01. listopada 2019.

Globalni prosvjed za klimu

NHS - Ovoga rujna, milijuni ljudi će izaći sa svojih radnih mjesta i iz svojih domova kako bi se pridružili mladima koji će na ulicama prosvjedovati protiv klimatskih promjena i tražiti kraj korištenja fosilnih goriva. Inicijativa mladih "Fridays For Future Croatia" organizira Globalni prosvjed za klimu koji će se u Zagrebu održati u petak, 20. rujna, u 18h na Europskom trgu, odakle će se u povorci ići na Markov trg. U Hrvatskoj će se prosvjedi održati još u Osijeku, Rijeci i Splitu.

Osijek: Rondel velikana-Europska avenija-Kapucinska ulica-Trg Ante Stračevića. Početak u 18 h.

Rijeka: Jadranski trg-Korzo-Jelačićev trg. Početak u 18 h.

Split: Trg Gaje Bulata 1 (ispred HNK). Početak u 13 h.

Cilj prosvjeda je podignuti svijest ljudi o problemu globalne klimatske krize, koja već sada predstavlja veliku opasnost, te pozvati Vladu RH da "izvadi glavu iz pijeska" i počne djelovati. Resursa poput čiste vode, zraka i hrane sve je manje. Sve vremenske katastrofe koje su se događale u protekloj godini nisu se dogodile slučajno, već su većinom rezultat ljudskog razornog djelovanja na prirodu. Stvari će biti samo još gore te se svaki pojedinac mora mijenjati kako bismo ostvarili neki uspjeh i ne izbrisali čovječanstvo s lica Zemlje. Cilj je da i vladajući to shvate te da poduzmu zakonske mjere koje će štititi ljude i Zemlju odnosno uvesti promjene koje će imati pozitivan učinak.

Budući da se radi o prosvjedu koji se tiče budućnosti svih nas, na njemu bi trebali svi sudjelovati te pozivamo sve da osobnim dolaskom daju potporu ovom prosvjedu i zahtjevima za promjenama i pravednom tranzicijom.

Međunarodna konfederacija sindikata - ITUC (čiji je NHS član) poziva radnike i njihove zajednice da se pridruže globalnom tjednu akcija koji se podudara sa Klimatskim samitom Ujedinjenih naroda (23. rujna). Tjedan globalne akcije počinje globalnim studentskim prosvjedom u petak, 20. rujna, a kulminirati će globalnim danom akcija u petak, 27. rujna. U velikom broju mjesta pripremaju se zajedničke akcije u suradnji sa mladima i klimatskim pokretima, između ostalih. Globalni tjedan akcije je ključni trenutak što se tiče javne pozornosti, ali i političkih odluka. Prema trenutačnim informacijama održati će se 3167 prosvjeda u više od 100 zemalja.

Prema Međunarodnoj konfederaciji sindikata, pravedna tranzicija je „strategija usmjerena zaštiti onih čiji su poslovi, primanja i sredstva za život ugroženi kao posljedica klimatskih politika, ili šire, jer se svijet razvija na održiviji način". Ona je i ključni zahtjev Pariškog Sporazuma - „UZIMAJUĆI U OBZIR važnost pravedne tranzicije za radnu snagu kojom se stvaraju dostojanstvena i kvalitetna radna mjesta u skladu s utvrđenim nacionalnim razvojnim prioritetima.“ (Preambula Pariškog sporazuma)

Isto tako se u Europskoj rezoluciji o klimatskim promjenama smatra da će se pravednom tranzicijom osigurati veća zaposlenost, s tim da se u pogođenim regijama uloži u prekvalifikaciju za visokokvalitetna radna mjesta otporna na buduće promjene. Izrazito je važno da klimatska tranzicija Europe bude uz ekološko gledište socijalno i ekonomski održiva kako bi je prihvatili svi građani, a osobito oni s nižim primanjima. Koncept pravedne tranzicije služi kao okvir koji pokazuje pravedan put prema društvu i gospodarstvu koji štite ljude i planet. Tranzicija mora biti hitna i ambiciozna, ali iznad svega, mora biti pravedna.

Naša kuća gori – ponašajmo se u skladu s tim. Tražimo klimatsku pravdu za sve!

Sabor će pričekati s odlukom o referendumu, Vladi 60 dana za izmjene zakona

Izvor: N1

Odbor za Ustav, Poslovnik i politički sustav nakon sjednice je donio Zaključak koji daje rok od 60 dana za izmjene Zakona o mirovinskom osiguranju i drugih propisa na način kojim se postiže cilj referendumske inicijative '67 je previše'.

U Zaključku Odbora za Ustav, Poslovnik i politički sustav navedeno je:

"Kako je Vlada Republike Hrvatske na svojoj 179. sjednici održanoj 19. rujna 2019. godine najavila izradu promjene Zakona o mirovinskom osiguranju na način kojim se postiže cilj predmetne referendumske inicijative te koji sadržajem odgovaraju sadržaju referendumskog pitanja iz Zahtjeva za raspisivanje državnog referenduma Građanske inicijative '67 je previše' o Prijedlogu zakona o izmjenama Zakona o mirovinskom osiguranju koji je predsjedniku Hrvatskog sabora dostavio Organizacijski odbor Građanske inicijative '67 je previše', aktom pod brojem Klasa: 014-01/19-01/01, Urbroj: 361-19-04 od 13. lipnja 2019. godine, ali i promjene drugih propisa kako bi se cilj referendumske inicijative mogao u potpunosti ostvariti, pričekat će s odlučivanjem o raspisivanju predmetnog državnog referenduma kako bi Vlada Republike Hrvatske, u roku od 60 dana od dana donošenja ovog Zaključka, dostavila Hrvatskom saboru svoje prijedloge promjena propisa."

Podsjetimo, premijer Andrej Plenković iz Rijeke je poručio da su prihvaćanjem zahtjeva inicijative "67 je previše" postigli balans i da je reforma već polučila rezultate.

"Mi smo željeli poslati poruku da smo čuli poruku 700.000 građana, da ćemo tim izmjenama apsolvirati ono što je bilo problematično za tri sindikalne središnjice i da ćemo istodobno izmjenama zakona omogućiti onima koji žele raditi nakon 65. da rade. Mislim da smo postigli pravi balans", kazao je premijer.

Na pitanje treba li Marko Pavić podnijeti ostavku zbog tvrdnje da će odustajanje od reforme stajati 40 milijardi kunakaže da je važno imati na umu da su radili projekciju financijske održivosti u narednih 20 godina. "Činjenica da će se omogućiti i rad nakon 65 za dio ljudi će bitno smanjiti te troškove, a on je već postao ministar drugog resora", rekao je premijer.

Zašto plaće tako skromno rastu u Hrvatskoj? I u Rumunjskoj je skočila 4 puta više

A GOSPODARSTVO RASTE

AUTOR Ljubica Gatarić

Hrvatski radnici u prosjeku zarađuju nešto manje od 6500 kuna, i to svaki drugi manje od 5600 kuna, a svaki četvrti manje od 4200 kuna

(VEČERNJI LIST) - Tek što su utihnule rasprave o usporavanju hrvatske ekonomije i ulasku u recesiju, Hrvatska narodna banka izašla je s informacijom da njihov “model brze procjene” upućuje na to da je u trećem tromjesečju došlo do ubrzanja rasta gospodarske aktivnosti. U srpnju je, navode, industrijska proizvodnja porasla 4,8% u odnosu na lipanj ove godine pa je na tromjesečnoj razini ostvaren rast industrije od 2,7%. Porastao je i realni promet od trgovine na malo, a HNB ističe da se u srpnju “ponovo intenzivirao” i rast plaća iako to većina zaposlenih nije primijetila u svojim novčanicima.

Kolo vodi država

Čak i ako su poslodavci dublje posegnuli u džep te uoči godišnjih odmora podebljali primanja zaposlenih, i dalje je to premalo da bi držali tempo s drugim zemljama čija je brzina približavanja prosječnom standardu i razvijenosti puno veća. Jučer objavljeni podaci Eurostata, koji se odnose na drugo ovogodišnje tromjesečje, Hrvatsku smještaju u donju trećinu država članica po tome koliko u ovoj godini brzo rastu plaće. Hrvatski radnici u prosjeku zarađuju nešto manje od 6500 kuna, i to svaki drugi manje od 5600 kuna, a svaki četvrti manje od 4200 kuna.

Kad se rast plaća promatra s te razine, tada je vijest Eurostata da je cijena rada u Hrvatskoj na godišnjoj razini porasla samo 2,3 posto tek pokazatelj daljnje stagnacije. Plaće su u drugom kvartalu ove godine rasle čak i nešto sporije od godišnje stope rasta cijele ekonomije u tom tromjesečju. Vodimo li se čistom ekonomskom logikom da plaće trebaju pratiti rast gospodarstva, jasno je da prostor za dodatno povećanje primanja postoji. Valja napomenuti da kolo vodidržava, a neprivatni sektor. S jedne strane povećali su plaće svojim zaposlenima, a druge šire porezne olakšice, koje sudeći po podacima koji dolaze do Eurostata o padu ostalih naknada uz plaće uglavnom ostaju pravo na papiru. Prema njima, Hrvatska i Finska jedine imaju registriran pad vrijednosti naknada koje se isplaćuju uz plaće.

Valja napomenuti da u prosjeku zaposleni s visokom stručnom spremom u Hrvatskoj zarađuju oko 8700 kuna, viša stručna sprema donosi oko 6800 kuna prosječne plaće, srednja stručna sprema oko5000 kuna, visokokvalificirani radnici rade za približno 6600 kuna, dok radnici s nižom spremom mjesečno zarade oko4000 tisuće kuna. Te najniže plaće rasle su najbrže većim dijelom zbog državnih intervencija u iznos minimalne plaće.

Dinamika po kojoj se povećaju plaće u Hrvatskoj slična je bogatim zapadnim državama s visokim primanjima te ona u konačnici donosi daljnje zaostajanje za prosječnim zaradama i standardom građana u Europskoj uniji. Zvonimir Savić, analitičar Hrvatske gospodarske komore, izračunao je da su zaključno s 2018. godinom u odnosu na 2016. godini prosječna mjesečne bruto plaće u Rumunjskoj povećane 54%, Mađarskoj 22,5%, Češkoj 21%, Bugarskoj 19,6%, za razliku od Hrvatske gdje su plaće rasle samo 10,6 posto. Niži rast bruto plaće nego u Hrvatskoj zabilježen je samo u Sloveniji – 6,2% – no s puno veće osnovice.

Sličan tempo nastavljen je i u 2019. godini. Eurostat navodi da su u drugom ovogodišnjem tromjesečju plaće u Rumunjskoj rasle 12,4% u odnosu na isto razdoblje 2018. godine, Bugarskoj 11%, Slovačkoj 10,6% i Mađarskoj 10,1%, dok su prosječne plaće u hrvatskoj ekonomiji rasle samo 2,3 posto. U tom razdoblju cijena rada u Sloveniji povećana je 4,9 posto. Lipanjska neto cijena sata rada u Hrvatskoj bila je40 kuna,što zbrojeno s odrađenim satima daje vrijednost prosječne neto plaća po zaposlenom od6470kuna. U odnosu na lipanj 2018. prosječna je plaća viša za 194 kune. S takvim tempom rasta plaća Hrvatska će i dalje imati problema s fluktuacijama radne snage i gubitkom stanovništva.

Nema prisile

Javni je sektor pojačao pritisak na državu pa slijedi dodatno povećanje plaća za zaposlene čije se plaće osiguravaju u proračunu, dok bi privatni mogao i trebao iskoristiti širu lepezu neoporezivih naknada uz plaću. Ako je suditi po nedavnoj izjavi ministra financija Zdravka Marića da “ne postoji prisila na isplatu naknada, već da Vlada samo daje poticaj tvrtkama” da to čine ako su u mogućnosti, do Banskih dvora i Katančićeve, gdje je sjedište Ministarstva financija, već su stigli prigovori poslodavaca da im je država samo otvorila bokove prema sindikatima.


10. rujna 2019.

Ministarstvo nije moglo ispuniti obaveze prema Međunarodnoj organizaciji rada pa Vlada sada – osniva Povjerenstvo

Gabrijela Galić

(FAKTOGRAF) - Kada ne znaš kako riješiti problem, osnuj povjerenstvo – a naročito ako problem ne znaš riješiti uoči predsjedanja Europskom unijom. Hrvatska neredovito ispunjava svoje obaveze prema Međunarodnoj organizaciji rada (MOR), pa je na današnjoj sjednici Vlade osnovano Povjerenstvo Vlade za ispunjavanje obaveza prema MOR-u (točka 12.). Riječ je o međuresornom povjerenstvu kojeg će voditi ministar rada.

„Hrvatska nije redovito izvršavala svoje obveze provođenja postupaka podnošenja te u ovom trenutku ima dvadeset i četiri konvencije, preporuke i protokola koji nisu podneseni nadležnom tijelu, zbog čega je nužno stvoriti uvjete za učinkovito i žurno rješavanje postojećih zaostataka, kao i osigurati da se ubuduće postupak podnošenja pokreće redovno svake godine nakon održavanja Međunarodne konferencije rada“, navodi Vlada u obrazloženju odluke o osnivanju Povjerenstva.

Odbor za primjenu standarda MOR-a prozvao Hrvatsku

Da Hrvatska svoje obaveze prema Statutu MOR-a ne obavlja upozorava se i u zadnjem izvještaju Odbora za primjenu standarda MOR-a. On je izrazio zabrinutost zbog činjenice da određeni broj država članica MOR-a ne ispunjava svoje statutarne obaveze izražavajući pritom nadu da će te vlade poduzeti odgovarajuće korake kako bi ispunile obaveze. Od članica Europske unije (EU) samo su Hrvatska i Malta navedene u izvještaju. One su se našle u društvu, među ostalim, Konga, Azerbajdžana, Čilea, Gvineje, Libije, Pakistana…

Taj je izvještaj MOR-ova Odbora, možda, Vladu potaknuo da cijelu priču ubrza. No, tu je i drugi motiv – nadolazeće predsjedavanje EU-om. U obrazloženju odluke o osnivanju Povjerenstva, Vlada navodi da će Hrvatska tijekom svog „predsjedavanja EU preuzeti i obveze koordinacije država članica prema MOR-u“, pa će osnivanje Povjerenstva „ubrzati postupke podnošenja i redovno izvršavanje preuzetih međunarodnih obveza“ te će pokazati „i predanost Republike Hrvatske temeljnim vrijednostima MOR“.

Kad ne znaš riješiti problem, osnuj povjerenstvo

Pitanje je hoće li novoosnovano Povjerenstvo doista i napraviti pomake. Naime, Ministarstvo rada i mirovinskog sustava i do sada je bilo tijelo za vezu s MOR-om te je bilo zaduženo za koordinaciju i komunikaciju sa svim ostalim tijelima nadležnim za pojedine konvencije, protokole i preporuke, kao i za objedinjavanje izvještaja i njihovo slanje MOR-u. No, „dosadašnja neformalna suradnja s ostalim resorima nije polučila očekivan učinkovit i ažuran rad na pokretanju postupaka podnošenja, ali niti na izradi izvješća“, navodi Vlada.

Prema Statutu MOR-a, države članice te organizacije nisu obavezne potvrditi sve konvencije i protokole kao niti usvojiti sve preporuke koje se usvajaju na Međunarodnoj konferenciji rada, koja se održava svake godine u lipnju. Međutim, obaveza je svake države članice da usvojenu konvenciju, protokol ili preporuku podnese nadležnom zakonodavnom tijelu na znanje u roku od najviše godinu dana od održavanja Međunarodne konferencije rada. Taj se rok, iznimno, može produljiti do 18 mjeseci.

Porezne olakšice: Plaće će rasti, ali ne i uplate za mirovinski fond

Josip Mihaljević
Umirovljenici bi se trebali veseliti svakoj vijesti o povećanju plaća radnicima iz jednostavnog razloga jer mirovine prate rast plaća. Međutim, s novim pravilima o neoporezivim dodatcima – radnici će dobiti veću neto plaću, ali uplate za mirovinski fond neće se povećati.

(Mirovina.hr) - Poslodavci od jučer svojim radnicima mogu povećati plaću kroz još jedan mehanizam neoporezivih dodataka, ali će na tu povišicu izostati doprinosi za mirovinski i zdravstveni fond, piše 24sata.hr. Poslodavci su radnicima već kroz neoporezive dodatke mogli radnicima isplatiti 5.000 kuna godišnje nagrade za rad, 2.500 kuna za prigodne nagrade, 10.000 kuna za rođeno dijete, 1.750 kuna za odvojen život i do 5.000 kuna jubilarne nagrade. Od jučer im mogu isplatiti i 5.000 kuna godišnje za obrok.

Razlika između ‘običnog’ povećanja plaće i neoporezivog dodatka

Radnicima će plaće porasti, ali većina tog rasta neće završiti u mirovinskim fondovima. Kada bi poslodavac radniku na ‘običan’ način išao podići plaću s 6.000 na 7.000 kuna, morao bi to platiti 2.032 kune. Tisuću bi otišlo radniku, a 1.023 kune bi morao platiti doprinose za zdrastvo, mirovinsko, porez i prirez. S neoporezivim olakšicama, poslodavac može iskoristiti 2.000 kuna i dići plaću dvojici radnika, bez da plaća dodatni iznos kroz doprinose. Radnici s jedne strane dobiju veću neto plaću, ali uplate za mirovinu im ostaju iste.

Što to znači za umirovljenike i mirovine?

Predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata Krešimir Sever istaknuo je i dobre i loše stvari ovog mehanizma rasta plaća:

“Uvođenje široke palete neoporezivih primitaka ima svoje dobre i loše strane. Neki radnici će proći bolje, neki lošije, ali će sigurno svi poslodavci proći bolje”, kazao je.

Ipak, upozorio je kako će poslodavci iskoristiti ovu mogućnost da povećaju radnicima plaće nauštrb povećanja doprinosa i da će na taj način uštedjeti.

“Jer poslodavci sada planiraju ‘izvući’ tu naknadu iz plaće, što radniku znači manju bruto plaću, a to znači i manju kreditnu sposobnost, ali i manje uplate za mirovinu. A poslodavac će tim potezom uštedjeti i na zdravstvenim doprinosima. Neki poslodavci su rekli da će tu razliku dati radnicima, ali neki će je zadražati za sebe, a neki podijeliti s radnicima pola-pola. Mnogi radnici su nam rekli da su svjesni da će im biti manje za mirovinu, ali njima treba povećanje plaće sad i zato će na to pristati”, kazao je Sever.

Marić: “U konačnici to znači povećanje plaća i standarda”

Ministar financija Zdravko Marić svjesni su kritike da će najviše ispaštati doprinosi, ali u konačnici ova mjera znači veće plaće i veći standard radnika.

Mjera je izuzetno popularna, u zadnjih devet mjeseci radnicima je ipslaćeno preko dvije milijarde dodatnih kuna na plaće kroz nagrade.

“Točne je da za te iznose nisu plaćeni doprinosi i porezi, ali da smo ostavili istu poreznu politiku, pitanje je bi li taj novac radnicima uopće bio isplaćen. Tako da smo svjesni tog problema, ali cilj je postignut i radnici su ipak dobili veće plaće”, kazao je za 24sata sugovornik iz Vlade.

Vladu čeka burna jesen: kreće val prosvjeda i štrajkova

Pobuna
AUTOR: Mirela Lilek, Adriano Milovan

(Novac.hr) - Ako je suditi prema najavama sindikata, Hrvatsku bi ove godine doista mogla dočekati vruća jesen. Sindikalcima je ovaj put, potvrdili su nam sindikalni čelnici, voda došla do grla pa se ne treba čuditi da Banskim dvorima postavljaju ultimatum: ili će pristati na njihove zahtjeve za povećanjem plaća, ili će organizirati štrajkove i prosvjede. "Prijetnje štrajkovima i prosvjedima vrlo su realne. Ljudi odlaze iz Hrvatske, ne žele raditi u ovakvim uvjetima i za ovakve plaće", upozorava Krešimir Sever, predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata. Dodaje da Hrvatska u porastu plaća zaostaje za ostalim novim članicama EU, koje većim plaćama nastoje ublažiti problem iseljavanja s kojim se i one suočavaju.

- Rumunjska i Bugarska još su prije nekoliko godina shvatile da samo većim plaćama mogu zaustaviti iseljavanje i krenule su povećavati plaće. Nisu se pritom previše osvrtale ni na preporuke Europske komisije, ni međunarodnih financijskih institucija - objašnjava Sever.

Prvi “kamen”

Zahtjeve za većim plaćama Vladi su, podsjetimo, postavili liječnici, prosvjetari, policajci i zatvorski čuvari. Uz to, povećane plaća traže i vozači autobusa, iako njihov poslodavac nije Vlada, nego privatne tvrtke, javnim iznošenjem zahtjeva za većim plaćama i akcijama poput zaustavljanja prometa žele, ističe Sever, skrenuti pozornost na svoj problem.

Tko će biti prvi koji će “baciti kamen”? Čini se, prosvjetari. U četvrtak u 12 sati okupit će se pred Vladom, najavljuju dolazak 27 autobusa iz cijele Hrvatske. Traže povećanje plaća u prosječnom iznosu od 600 kuna za sve zaposlenike, njih oko 60.000 u osnovnim i srednjim školama, i to povećanjem koeficijenata za 6,11 posto. Nakon prosvjeda zahtijevat će sastanak s premijerom. Ako se Andrej Plenković ponovno ogluši, s obzirom da ne odgovara od lipnja na zahtjeve sindikata, tada će mu urudžbirati najavu štrajka u školama. Prema podacima ministarstva, prosječna neto plaća zaposlenika bez djece iznosi 5800 kuna, a najviša 8200 kuna. Analiza sindikata pokazala je da je najbolja varijanta podići plaće učitelja na nivo plaća asistenata na sveučilištima, a to bi značilo prosječnih 600 više na sadašnje plaće.

Sever kaže da velike izglede za prosvjed imaju i zatvorski čuvari te pravosudni policajci koji rade, kako kaže, u očajnim uvjetima.

- Ljudi jednostavno ne žele raditi u takvim uvjetima za tako male novce. Čak ih ne puštaju ni u mirovinu, jer ne mogu naći druge zatvorske čuvare - poručuje Sever.

U atmosferi općeg nezadovoljstva, dodaje naš sugovornik, onaj koji prvi krene bit će okidač i izgledno je da će mu se pridružiti i druge nezadovoljne skupine. Razlog, kažu sindikalci, ne treba tražiti samo u zahtjevima za povećanjem plaća, nego u ‘miksu faktora’, među kojima značajno mjesto zauzima sudbina referenduma protiv mirovinske reforme za koji su sindikalci prikupili brojne potpise.

Dobar tajming

- Bude li Vlada odugovlačila s raspisivanjem referenduma ili na bilo koji način pokušala izigrati njegovo raspisivanje, mi na to nećemo gledati skrštenih ruku - jasan je Sever.

- Tajming im je dobar - prokomentirao je sindikalne prijetnje vrućom jeseni Predrag Bejaković iz Instituta za javne financije.

Pri izboru tajminga odašiljanja prijetnji o pokretanju lavine štrajkova i prosvjeda, objašnjavaju analitičari, važno je i to što je Hrvatska zapravo već u predizbornoj kampanji jer nas čekaju najprije predsjednički, a potom i parlamentarni izbori, kao i to što u prvoj polovici sljedeće godine predsjedamo Europskom unijom.

- Predsjedanje EU i prosvjedi teško će ići zajedno - primjećuje Željko Lovrinčević sa zagrebačkog Ekonomskog instituta.

No, u spomenutom “miksu faktora” postoje i elementi koji ne idu u prilog sindikatima. Za početak, tu je usporavanje gospodarskog rasta u drugom ovogodišnjem tromjesečju, u kojem je stopa rasta bruto domaćeg proizvoda (BDP), prema prvim procjenama državne statistike, usporila sa 3,9 posto, koliko je iznosila u prvom kvartalu, na 2,4 posto. Nadalje, vodeći hrvatski vanjskotrgovinski partneri - Njemačka i Italija, plešu na ivici recesije: ako te dvije zemlje potonu u recesijski ponor, za sobom će, već sada je to jasno, povući i Hrvatsku. Konačno, Hrvatska je krenula u projekt uvođenja eura, a preduvjet za to su sređene javne financije. Sve to uvelike otežava ispunjavanje sindikalnih zahtjeva.

Ekonomisti s kojima smo razgovarali nisu željeli procjenjivati hoće li na kraju Vlada izaći ususret sindikalnim zahtjevima i u kojoj mjeri. Ipak, upozoravaju da kabinet Andreja Plenkovića mora voditi računa o održivosti stanja u javnim financijama, ali i o gospodarskim i političkim kretanjima u zemlji i okruženju.

- Bude li Vlada povećavala plaće, onda će morati ili povećati poreze ili se zadužiti, a ni jedno ni drugo nije dobro, to više što želimo pristupiti zoni eura. Reforme se ionako uglavnom ne provode - napominje Bejaković.

Dodaje kako je svjestan da su radnici nezadovoljni plaćama, ali da s povećanjem plaća treba biti vrlo oprezan.

- Naše su plaće male s obzirom na cijene, ali su velike s obzirom na našu produktivnost - ističe Bejaković.

Stabilnost vlasti

Lovrinčević, pak, smatra da je Vlada trebala izabrati drugi put i zahtjeve sindikata dijelom ublažiti povećanjem neoporeziva dijela dohotka. Već i povećanje neoporeziva dijela dohotka sa sadašnjih 3800 na 4200 kuna građanima bi u džepovima ostavilo više novca za potrošnju, čime bi neto plaće zapravo porasle, i to ne samo skupinama koje sada to traže, nego svima. O umjerenom povećanju osnovice plaća potom bi se mogli nastaviti pregovori i te bi veće osnovice mogle zaživjeti na ljeto sljedeće godine.

- Time bi se amortizirao dio zahtjeva sindikata za rastom plaća - poručuje Lovrinčević.

Problem s ovakvim pristupom javlja se, međutim, u političkoj sferi. Naime, porez na dohodak slijeva se u blagajne lokalnih jedinica, što znači da bi u lokalnim proračunima, uključujući i proračun Grada Zagreba, bilo manje novca. U uvjetima kad vladajuća većina u Saboru ovisi i o rukama zastupnika i “žetončića” koje kontrolira zagrebački gradonačelnikMilan Bandić, moglo bi se otvoriti pitanje stabilnosti vlasti, zaključuje Lovrinčević. I to u trenutku kad Hrvatska prvi put u povijesti treba preuzeti kormilo EU.

Zakomplicirali se pregovori u zdravstvu

Čelnica Strukovnog sindikata medicinskih sestara Anica Prašnjak najavila je akciju “Pet do 12” u kojoj će sljedeće srijede osoblje nekoliko hrvatskih bolnica (KBC Zagreb, OB Dubrovnik i KBC Split) kratkotrajno zaustaviti rad kako bi građane i Vladu upozorili na to da je stanje u sustavu zdravstvene skrbi neizdrživo.

- Zdravstveni sustav uistinu je pred kolapsom u odnosu na broj zaposlenika, radne uvjete, plaće, prekovremene sate i neimanje kolektivnog ugovora već godinu i pol - rekla je Prašnjak.

Situacija oko pregovora između sindikata iz sektora zdravstva i resornoga ministarstva u petak se dodatno zakomplicirala. Sindikati od svojih zahtjeva ne odustaju, Vlada ih ne prihvaća, a to znači da nam prijeti veliki štrajk bolničkog osoblja.

No, kako je zapravo došlo do ove situacije. Kolektivni ugovor u zdravstvu istekao je 26. ožujka 2018. godine i tada je potpisan ugovor na godinu. Razlog tome ležao je u činjenici da zbog malog broja članova Hrvatski sindikat liječnika, kao nositelja djelatnosti, ne smije biti dijelom pregovaračkog tima, tako da je zapravo Vladi dala jednu godinu da se zakon izmijeni. Kako se to nije dogodilo, potpisali su novi ugovor na tri mjeseca. I dalje se čekala izmjena Zakona o reprezentativnosti, no činilo se da je problem riješen. Naime, ministar zdravstva Milan Kujundžić sa sindikatima je parafirao i dogovorio povećanje plaća od sedam posto. To je državu na godišnjoj razini stajalo oko 450 milijuna kuna, a mjesečno za čistačice 90 kuna, medicinske sestre, laborante i tehničare do 300 kuna te za liječnike 600.

No, tada se dogodio presedan, jer Vlada nije prihvatila dogovor ministarstva i sindikata. Ponovo je potpisan ugovor na tri mjeseca, koji istječe 31 listopada.

Sindikalisti navode da je riječ o Vladinu kupovanju vremena, jer su izmijenili pregovarački tim i ponovo su pregovori krenuli od nule. Tijekom cijelog prošlog tjedna sindikati su govorili da se pripremaju akcije, no da će javnost biti upoznata na vrijeme, te kako ne žele odavanjem davati prednost suprotnoj strani pregovaračkog stola.

Tako je i bilo, u petak su sa sastanka predstavnici Vlade izašli šokirani. Naime, sindikati su podigli uloge i sada traže brojne druge povlastice, a povećanje plaće na razini godine za državu bi, prema riječima predstavnika sindikata Stjepana Topolnjaka, iznosilo oko milijardu kuna, odnosno 10 posto linearno.

Novi sastanak je najavljen za petak, no državni tajnik Ministarstva zdravstva Tomislav Dulibić odmah je rekao da takve zahtjeve Vlada sigurno neće prihvatiti te kako bi ta računica trebala biti i dvije milijarde kuna, što fiskalna politika nikako ne dopušta.

(Ivana Krnić)


04. rujna 2019.

DRŽAVNI INSPEKTORAT: Čak 1860 radnika nije dobilo ni minimalac, većinom na Jadranu

AUTOR: DIJANA JURASIĆ

Večernji list prvi donosi što su utvrdile inspekcije Državnog inspektorata koji je ponovno osnovan 1. travnja ove godine

(VEČERNJI LIST) - Unatoč nestašici radnika, na što se osobito žale u ugostiteljstvu, građevini i trgovini, i pričama o dobrim uvjetima i plaćama, podaci koji smo dobili od Državnog inspektorata nakon inspekcijskih nadzora u jadranskoj i kontinentalnoj Hrvatskoj pokazuju, nažalost, da dobar dio poslodavaca još ne poštuje zakone. Ne isplaćuju ni minimalnu plaću, doprinose za mirovinsko i zdravstveno osiguranje, neki strance zapošljavaju bez dozvole za rad i boravak. Time nanose štetu svim poštenim poslodavcima koji ispunjavaju obveze, ali i državi i svim građanima. Inspektori rada su od 1. travnja 2019., otkako je ponovno krenuo s radom Državni inspektorat, do 15. kolovoza 2019. obavili 3072 nadzora, od toga 1262 u priobalnim županijama.

Najveći broj nezakonitosti iz radnih odnosa utvrđen je u građevinarstvu, ugostiteljstvu i drugim uslužnim djelatnostima te trgovini. Zabrinjava da su inspektori nadzorom otkrili da poslodavci za 1860 radnika nisu isplatili minimalnu plaću. Bode u oči i da od ukupnog broja tih radnika minimalac nije dobilo 1425 radnika u jadranskoj Hrvatskoj, i to njih čak 1384 u Istarskoj i Primorsko-goranskoj županiji te Ličko-senjskoj.

Ne prijavljuju radnike

Inspektori rada donijeli su 412 upravnih mjera, od toga njih 174 u jadranskim županijama. Većina ih se odnosila na privremene zabrane obavljanja djelatnosti poslodavcima zbog neprijavljivanja radnika na mirovinsko osiguranje s prvim danom rada ili na odgovarajuće radno vrijeme, rada stranaca bez dozvole za boravak i rad, na naredbe poslodavcima da radnicima dostave obračune neisplaćene plaće...

Od 87 rješenja o zabrani obavljanja djelatnosti 71 bilo je u jadranskim županijama, od toga najviše (63) u Primorsko-goranskoj, Istarskoj i Ličko-senjskoj županiji jer su za poslodavce radili radnici neprijavljeni na mirovinsko osiguranje, te stranci bez dozvola. No, nakon što su poslodavci ispravili nezakonitosti, zabrana obavljanja djelatnosti ukinuta je za njih 49.

Inspektori rada utvrdili su i 1590 prekršaja, od toga njih 749 u priobalju, što znači da se na štetu radnika jednako krše na Jadranu i kontinentu. Protiv poslodavaca prekršajnim sudovima podnijeli su 757 optužnih prijedloga, a od toga gotovo polovicu u jadranskoj Hrvatskoj.

Najčešći prekršaji odnosili su se na neprijavljivanje radnika na mirovinsko i zdravstveno osiguranje i prijavljivanje nakon roka, neisplatu minimalne plaće, prekovremeni rad, dnevni i tjedni odmor, neizdavanje potvrde o ugovoru o radu prije početka rada, sklapanje ugovora na određeno, nedostavljanje radnicima isprava o plaći...

S 279 radnika, od toga za njih 155 u jadranskoj Hrvatskoj, poslodavci nisu sklopili pisani ugovor o radu ni izdali potvrdu o ugovoru prije početka rada. Prednjače u tome poslodavci u Istarskoj, Primorsko-goranskoj i Ličko-senjskoj županiji. Zatim 277 radnika nije prijavljeno na mirovinsko osiguranje, od toga njih 163 u priobalju i opet ih je najviše, 119, bilo u Istarskoj, Primorsko-goranskoj i Ličko-senjskoj županiji. A 462 radnika na mirovinsko su prijavljena nakon isteka roka,122 stranca radila su bez dozvola, od toga njih 102 u priobalju, a najviše (80) u Istri i Primorsko-goranskoj te Ličko–senjskoj županiji.

Loši sanitarni uvjeti

Radnici se u prijavama najčešće žale na nesklapanje pisanog ugovora o radu, neprijavljivanje na mirovinsko i zdravstveno osiguranje, povredu odredbi o radnom vremenu i odmorima, neisplatu plaće...

Turistička inspekcija je obavila 4158 nadzora tvrtki i građana koje se bave ugostiteljstvom i uslugama u turizmu. Na kontinentu je bilo 1217 nadzora, u priobalju 2941. U 3342 slučaja (80%) nije bilo povrede propisa. U 816 nadzora bilo je 877 povreda propisa. Sanitarna inspekcija provela je 5141 nadzor, njih 2633 na Jadranu i na kontinentu 2508. Najčešći nedostaci, posebno u sektoru ugostiteljstva, tiču se opće higijene i uvjeta u kojima se obavlja djelatnost rukovanja i čuvanja hrane te sustave samokontrole hrane.

Provjera je gotova, potpisa za referendum o mirovinama ima dovoljno. Nezgodno pitanje za HDZ je – što sad?

Vlast oko referenduma nema dobrih opcija, sve bi im se mogle obiti o glavu u najnezgodnije vrijeme
JASMIN KLARIĆ

(TELEGRAM) - Manevarski prostor vlasti za micanje priče o sindikalnom referendumu o uvjetima odlaska u mirovinu (“67 je previše”) iz kampanje za predsjedničke izbore sve je manji. Ministarstvo uprave i Državni zavod za statistiku su, kako doznajemo, izvršili provjeru predanih 748.624 potpisa na referendumsku inicijativu. Kako je bilo i očekivano, potpisa ima daleko više od nužnih deset posto (od ukupnog broja birača) za pozivanje građana na birališta. Izvješće o obavljenom poslu bit će vrlo brzo na sjednici Vlade, možda već ovog tjedna. Time se nastavlja politički nezgodna (i posvenepotrebna) priča za Vladu i HDZ-ovu (još uvijek neslužbenu) predsjedničku kandidatkinjuKolindu Grabar-Kitarović. Naime, svi daljnji koraci koji će se poduzimati oko ovog referenduma s velikom biračkom podrškom, odvijat će se u usijanoj atmosferi neizvjesne predsjedničke kampanje.

TERET ZA USTAVNI SUD

Nakon što Vlada prihvati izvješće Ministarstva uprave o tome da ima dovoljno potpisa, proces se vraća u Sabor. To tijelo može ili odmah donijeti odluku o raspisivanju referenduma, ili o ustavnosti pitanja tražiti odgovor Ustavnog suda. Kako je predsjednik HDZ-ovog saborskog zastupničkog klubaBranko Bačićdaonaslutitijoš početkom lipnja, u toj stranci ozbiljno razmišljaju o opciji s Ustavnim sudom.

Jednom kad referendumsko pitanje – nakon nema sumnje burne rasprave u Saboru – dođe pred Ustavni sud, to tijelo ima 30 dana za svoju odluku o tome je li ono u skladu Ustavom. Ako jest, ide se na referendum. Ukoliko nije, moglo bi se ići na ulice, jer su sindikati u više navrata zaprijetili akcijama bude li opstrukcije referenduma.

REBUS BEZ RJEŠENJA ZA PREDSJEDNICU

Oba raspleta su politički toksična i za HDZ i za Kolindu Grabar-Kitarović. U kampanji će se, naime, sasvim sigurno od predsjednice tražiti da iznosi svoj stav o jednoj od glavnih društvenih tema kakva je sigurno priča o referendumu o mirovinskoj reformi. Što god da kaže, bit će pogrešno.

Ili će se, dakle, distancirati od Vlade (i tako štetiti stranci koja je podržava), ili će pokušati nekako dati za pravo i jednoj i drugoj strani, što je u ovako užarenim političkim temama izrazito nezahvalna taktika. Opcija da Grabar-Kitarović u kampanji u potpunosti ide s tezom o nužnosti o mirovinske reforme kakvu je progurala Vlada (i protiv koje su sindikati skupili 748.624 potpisa) bila bi jednaka političkom samoubojstvu, pa je ne treba ni razmatrati.

TERMINSKO MINSKO POLJE

Postoji, jasno, i mogućnost odugovlačenja, kako bi se opaka referendumska rasprava nekako prebacila na 2020. godinu. Ali, prvo, sindikati ne bi šutke gledali pokušaj da se priča rastegne preko svake mjere (posljednji referendum u Hrvatskoj, onaj o ustavnoj definiciji obitelji 2013. godine održan je 1. prosinca, a potpisi su predani u lipnju, kao i ovi za sindikalni referendum), a drugo, cijela 2020. godine je terminsko minsko polje.

U prvoj polovici sljedeće godine, naime, Hrvatska predsjeda Europskom unijom, dok bi HDZ trebao biti i u kampanji za unutarstranačke izbore, a u drugoj polovici već ide finiš kampanje za najvažnije, parlamentarne izbore. ZaAndreja Plenkovića,za kojeg se često kaže da je vješt u diplomaciji, priča oko sindikalnog referenduma stoga je politički izazov iz kojeg će jako teško izaći bez značajne političke štete.

BDP u drugom tromjesečju porastao 2,4%, manje od očekivanja

(HRT) - Hrvatsko gospodarstvo poraslo je u drugom tromjesečju ove godine za 2,4 posto u odnosu na isto lanjsko razdoblje, što je znatno sporiji rast u odnosu na prethodni kvartal, kada je BDP skočio 3,9 posto. Državni zavod za statistiku (DZS) objavio je u srijedu prvu procjenu prema kojoj je bruto domaći proizvod (BDP) u proteklom kvartalu porastao za 2,4 posto na godišnjoj razini. To je već 20. tromjesečje zaredom kako BDP raste, ali znatno sporije u odnosu na 3,9-postotni rast u prethodnom kvartalu. Najveći pozitivni doprinos BDP-u u proteklom tromjesečju ostvaren je rastom bruto investicija u fiksni kapital, priopćio je DZS. Te su investicije porasle za 8,2 posto, što je ipak sporije nego u prvom kvartalu, kada je rast iznosio 11,5 posto. Doprinos domaće potražnje bio je pozitivan, kao i doprinos konačne potrošnje te bruto investicija, navodi se u izvješću DZS-a.

No, doprinos neto inozemne potražnje bio je negativan.

U drugom tromjesečju ove godine potrošnja kućanstava porasla je za 2,7 posto na godišnjoj razini, znatno sporije nego u prethodnom tromjesečju, kada je njezin rast iznosio 4,4 posto. Rast potrošnje države ubrzao je, pak, s 3,1 posto u prethodnom kvartalu na 3,9 posto na godišnjoj razini. Izvoz roba i usluga porastao je u drugom tromjesečju za 1,3 posto u odnosu na isto razdoblje godinu dana prije, što je sporiji rast nego u prethodnom kvartalu. Pritom je izvoz roba pao za 0,9 posto, dok je izvoz usluga porastao za 3,6 posto.

Uvoz roba i usluga porastao je istodobno za 6,7 posto, pri čemu je uvoz roba ojačao za 7,9 posto, dok je uvoz usluga porastao 1,3 2,8 posto.

Rast na godišnjoj razini iznad prosjeka EU-a

Prema sezonski prilagođenim podacima, BDP je u drugom tromjesečju ojačao za 0,2 posto u odnosu na prethodni kvartal, dok je na godišnjoj razini porastao za 2,5 posto.

To je veći rast u odnosu na prosjek Europske unije. Nedavno je Eurostat objavio kako je gospodarstvo EU-a u drugom tromjesečju poraslo za 1,3 posto na godišnjoj razini.

Na kvartalnoj je razini, pak, rast hrvatskog i gospodarstva Europske unije bio isti 0,2 posto.


29. kolovoza 2019.

Varljiva statistika ili zašto je prosječna plaća od 6470 kuna tek mazanje očiju

Ana Blašković

Prosječna plaća, realno, ne govori baš ništa, jednako kao što niti opći prosjek ocjena učenika u školi ne govori skriva li se u njemu vrhunski liječnik, programer ili budući Krleža. A posebno ne da 10% svih radnika, oko 160.000 ljudi, mjesečno ne primi niti 3337 kuna neto plaće.

(POSLOVNI DNEVNIK) - Statistika kaže da kako je većina statistike pogrešna. U toj (polu)šali ima podosta istine, barem kad je u pitanju interpretacija brojki, a neosporno je da većina statistike priča samo dio priče. Idealan primjer su brojke o prosječnoj plaći u Hrvatskoj. Vrijedni državni statističari izračunali su da je prosječna neto plaća u lipnju dosegnula 6470 kuna, 2,5 posto više nego u istom mjesecu lani. Nastavak je to trenda rasta plaća koji traje već neko vrijeme i razlog za, barem kakvo-takvo, zadovoljstvo radnika, iako vjerojatno ne u jednakoj mjeri i njihovih poslodavaca.

To je slika koju službena statistika gura u prvi plan i koju će većina domaćih medija naprosto servirati javnosti. Ali, zagrebe li se ispod površine, i to vrlo plitko, slika o domaćim primanjima dobiva druge obrise. Odnedavno Državni zavod za statistiku uz prosjeke objavljuje kvartile i decile koji, kao u kultnom Kurosawinom filmu Rašomon, daju alternativnu istinu o istoj temi.

Više istina na istu temu

Da, prosječna paća u Hrvatskoj raste. Da, ona je u lipnju iznosila 6470 kuna. Da, najviše se zarađuje u segmentu zračnog prijevoza, mjesečno u prosjeku 11.023 kune, neto ili kako volimo reći, na ruke. Najmanje se cijeni, ili da budemo politički korektni, konkurencija ne dozvoljava da plaće u tekstilnoj industriji u neto iznosu prijeđu (u prosjeku) 4264 kune. Zagrebimo sad malo ispod površine.

Prosječna plaća, realno, ne govori baš previše. Jednako kao ni opći prosjek ocjena učenika u školi ne govori ništa o njegovim kompetencijama i preferencijama i skriva li se u njemu vrhunski liječnik, programer, ili neki budući Krleža.

Prosječna plaća iskrivljeni je rezultat najnižih i najviših primanja, u isti lonac bez distinkcije ubacuje 100 minimalaca i 10 menadžerskih plaća, pa nitko ozbiljan ne bi trebao imati iluzija da ta brojka nešto govori. Druga je priča medijalna plaća - ona koja pokazuje kako polovica zaposlenih prima upravo taj iznos ili manje. A ona je u lipnju bila čak 1000 kuna niža, točnije 5595 kuna.

Dakle, polovica od svih 1,59 milijuna radnika prima manje 5600 kuna. Još depresivniju sliku daju spomenuti kvartili i decili. Ovi prvi pokazuju da tri četvrtine zaposlenih neće za svoj rad dobiti više od 7515 kuna.

Ovi drugi pak pokazuju koliku plaću imaju desetine: čak 10 posto svih radnika, ugrubo 160.000 ljudi primit će manje od 3337 kuna neto. S druge strane, ako mjesečno dobijete više od 10.072 kune, nalazite se u najvišem ešalonu, jedan ste od deset "sretnika".

Život od rente

I tu je ta (jedna od) istina o plaćama u Hrvatskoj i financijska strana medalje zašto je masa ljudi otišla prema Austriji, Njemačkoj, Irskoj... Realna je to slika slabog potencijala za izdašne uplate u mirovinski i zdravstveni sustav što tek otvara pitanje kako će u mirovini zaista izgledati život današnjih radnika, barem onih koji nemaju drugih primanja mimo plaće poslodavca.

Žalosnije je, međutim, da je rast plaća u posljednje vrijeme tek posljedica izraženog manjka radne snage na koju su tvrtke nevoljko morale reagirati, a ne veće produktivnosti rada. Stručnjaci upozoravaju da bez rasta produktivnosti (po čemu smo na repu Europske unije) veće plaće nisu održive u duljem roku. A kako povećati produktivnost? Da bi se stvaralo više proizvoda, onih vrednijih po radniku, tvrtke moraju više investirati u nove tehnologije. Za to je nužna pretpostavka da ostvaruju dobit.

Radnici moraju biti educirani, razvijati nove vještine i biti otvoreni učenju. No, sve je to izgubljena bitka ako je društvo u cjelini zatvoreno (prema strancima, različitima i novim idejama), nesklono inovacijama i rigidno. Ili, naprosto na vlastitu štetu previše uljuljukano u lagodni život od rente i apsurdne razmjere infestacije iznajmljivanja.

Tu se začarani krug vraća na početak. Ono što moramo mijenjati nije samo ekonomska paradigma već cjelokupno razmišljanje. Ona uključuje kurikularnu, teritorijalnu, administrativnu i svaku drugu, pa i mentalnu, reformu o kojima se godinama priča i piše, a ništa ne ne događa.

HRVATSKA NA DNU Sad je jasno, hrvatsko gospodarstvo upropastila je loša politika, a ne rat

NAJSPORIJE NAPREDOVALI
Autor: Branko Podgornik

Hrvatska vojska je dobro obavila svoj posao, ali političari su nakon oslobađanja zemlje iznevjerili očekivanja. To se, nema sumnje, odnosi na sve stranke koje su bile na vlasti. Ni kasniji ulazak Hrvatske u EU nije bio prepreka za brži razvoj. Glavni krivac za zaostajanje Hrvatske je loša gospodarska politika vladajućih krugova u posljednjih četvrt stoljeća, osobito nakon krize iz 2008. godine

(Novilist.hr) - Nije nepoznato da Hrvatsku prestižu gotovo sve srednjoeuropske zemlje koje su nekoć bile u komunističkom sustavu, a danas su članice Europske unije. Međutim, javnosti su manje poznati golemi razmjeri našeg zaostajanja. Hrvatska je svoje gospodarstvo od 1990. do 2017. povećala najmanje od svih, samo 20 posto, za razliku od najuspješnije Poljske koja je u istom razdoblju postigla rekordan ekonomski skok od 120 posto. Nekoć najzaostalije komunističke države napredovale su tri-četiri puta bržim tempom od Hrvatske, pa je Rumunjska već prestigla našu zemlju, a Bugarska joj puše za vratom - prema Bazi podataka o nejednakostima u svijetu pri Pariškoj ekonomskoj školi, koju već nekoliko godina sastavlja oko 120 istraživača. Među njima, jedan od najpoznatijih je Thomas Piketty. Naravno, iz te Baze podataka ne može se dobiti objašnjenje zašto Hrvatska pada na dno Unije. Mogu se vidjeti nejednakosti među zemljama i unutar njih, bruto domaći proizvod (BDP), pa i podaci o tome kako je rastao ili padao BDP po punoljetnom stanovniku preračunat u eure, u stalnim cijenama iz 2017. godine, prema paritetu kupovne moći (PPP) - koje ovdje i donosimo.

Rat, investicije, EU fondovi

Objašnjenje za zaostajanje Hrvatske nastoje dati političari iz HDZ-a i SDP-a koji već godinama tvrde da je jedan od glavnih krivaca nametnuti rat od 1990. do 1995. godine. Ostale usporedive države, na njihovu sreću, nisu tu dramu morale proći. Zaista, pariška baza podataka pokazuje da je Hrvatska od 1990. do 1993. doživjela dramatičan pad BDP-a po punoljetnom stanovniku, veći od 35 posto. Od 1994. stvari su se počele poboljšavati. Iz podataka, međutim, vidi se da ni drugim zemljama, koje su u istom razdoblju prelazile iz komunističkog sustava u tržišno gospodarstvo, nisu cvale ruže. I one su 1993. godine, poput Hrvatske, pale na najnižu točku nakon promjene ekonomskog sustava. Primjerice, gospodarstva Rumunjske i Slovačke u prve tri godine smanjila su se oko 25 posto, Poljske i Češke oko 20, Bugarske i Mađarske oko 15 posto. Najmanje nevolja imala je Slovenija s padom BDP-a po punoljetnom stanovniku od oko 10 posto.

Ono što je najzanimljivije, iz pariških podataka vidi se da najveći raskorak između Hrvatske i ostalih zemalja nije nastao tijekom devedesetih, nego u posljednjih 15 godina, kada je rat već godinama bio iza nas. Primjerice, Poljska se na početnu gospodarsku razinu iz 1990. vratila već 1994., a Slovenija do kraja 1997. godine. Međutim, Hrvatska se na stanje iz 1990. vratila za 13 godina, tijekom 2003. godine, gotovo u istom trenutku kada i Rumunjska, Bugarska, Češka i Slovačka, koje su cijelo vrijeme živjele u miru.

Naši političari iz HDZ-a i SDP-a godinama kao razlog za hrvatsko zaostajanje navode i to što su ostale zemlje ranije ušle u Europsku uniju, tijekom 2004. i 2007. godine. Tako su, kažu, dobile više stranih investicija i novca iz europskih fondova. Međutim, ni to nije bilo presudno.

Domaća i strana statistika pokazuje da je Hrvatska danas dobila više od 30 milijardi eura investicija. Svrstala se među zemlje s najviše stranih ulaganja po stanovniku. Problem je u tome što te investicije velikim dijelom nisu došle u proizvodnju i izvoz, kao u drugim zemljama, nego ponajprije u kupnju banaka, trgovinu i komunikacije.

Ni europski fondovi - koje su ostale zemlje počele u većoj mjeri koristiti prije desetak godina - nisu odigrali presudnu ulogu. Novac iz fondova EU-a činio je u tim zemljama jedan, dva ili najviše tri posto BDP-a, kako koje godine. Ukupne investicije tih država bile su desetak puta veće i penjale su se na više od 25 posto BDP-a, slično kao u Hrvatskoj prije krize. Glavninu investicija te zemlje osigurale su same.

Iznevjerena očekivanja

Problem je u nečemu drugome. S nekadašnjih 25 posto, investicije u Hrvatskoj pale su nakon početka krize na 18 posto BDP-a. Taj veliki pad Hrvatska ne može nadoknaditi novcem iz europskih fondova, koji joj mogu donijeti investicija u vrijednosti od nekih dva posto BDP-a. Nedostajuća ulaganja mora potražiti negdje drugdje.

Ukratko, rat očito nije razlog za današnje zaostajanje naše države. Hrvatska vojska je dobro obavila svoj posao, ali političari su nakon oslobađanja zemlje iznevjerili očekivanja. To se, nema sumnje, odnosi na sve stranke koje su bile na vlasti. Ni kasniji ulazak Hrvatske u EU nije bio prepreka za brži razvoj. Glavni krivac za zaostajanje Hrvatske je loša gospodarska politika vladajućih krugova u posljednjih četvrt stoljeća, osobito nakon krize iz 2008. godine.

Ne zaboravimo, Hrvatskoj je trebalo 13 godina za dostizanje predratnog BDP-a, a 11 godina trebat će joj da dostigne razinu BDP-a kakvu je imala 2008. godine. Nakon izbijanja krize, hrvatski je BDP pao više od 12 posto, a prema procjenama Europske komisije, tek do kraja ove godine vratit će se na prijekriznu razinu.

Zanimljivo je da se podaci iz pariške baze gotovo poklapaju s rezultatima istraživanja koje su ranije provodili mnogi hrvatski i inozemni ekonomisti. Primjerice, i prema istraživanju Sandre Bebek i Guste Santinija, objavljenom 2013. u časopisu Ekonomija, Hrvatska je 2003. dostigla predratnu razinu BDP-a, a do 2008. povećala ga je 20 posto u odnosu na 1990. godinu. To bi također trebalo značiti da će se naša zemlja do kraja ove godine vratiti na prijekriznu razinu.

Bebek i Santini još su 2013. upozorili da ulazak Hrvatske u EU neće nimalo pomoći domaćem gospodarstvu, ako vladajuće stranke nešto ne promijene u ekonomskoj i monetarnoj politici naše zemlje. Oni su procijenili da najveće štete hrvatskom gospodarstvu nakon 1990. nije napravio rat, već »netransparentna privatizacija, loša ekonomska politika i osobito precijenjeni tečaj kune«. Ta je loša politika, kažu, dovela do propadanja industrije, padanja robnog izvoza, gubitka radnih mjesta i rasta uvoza. Kao posljedica, dogodilo se veliko zaduživanje države, tvrtki i građana, poduzetnici su se preusmjerili na trgovinu i turizam, a hrvatsko gospodarstvo zabrinjavajuće zaostaje.

Vlada samoj sebi priprema vruću sindikalnu jesen

OPĆA PRAKSA
Autor: Tihomir Ponoš

Zna Bandić što radi, nije on matematičar po struci kao Divjak, ali politički još uvijek zna računati. Sljedeće godine su parlamentarni izbori pa bi u slučaju desetpostotne povišice to pripisao sebi i svojoj stranci kao uspjeh, a preostalih sedam posto ionako bi palo na teret sljedeće vlade, one sastavljene nakon izbora 2020. godine

(Novilist.hr) - Sindikati godinama, obično u ljeto, vladi najavljuju vruću sindikalnu jesen. Ostvarena jesenska toplina počesto je u raskoraku s najavama. Dogodi se poneki štrajk u javnom sektoru, bez spektakularnog rezultata, ponekad se organizira kakva referendumska inicijativa, u pravilu, ako iza nje stoje sindikati, uspješnija od klasičnih sindikalnih akcija, raspravlja se o božićnicama, bude li sreće i kakvom kolektivnom ugovoru. Ove bi jeseni sindikati mogli Vladi isporučiti mnogo toplinske energije, prije svega u slučaju referendumske inicijative »67 je previše«. Ta je inicijativa prikupila gotovo tričetvrt milijuna potpisa, predala ih je Saboru, a trenutačno se čeka rezultat provjere valjanosti potpisa, uzorka, ne svih potpisa, za što su zaduženi Ministarstvo uprave i Državni zavod za statistiku.

Potpisa za raspisivanje referenduma će biti dovoljno, praktično je nemoguće eliminirati otprilike 50 posto prikupljenih potpisa. Jesenska toplina bit će zajamčena daljnjim postupcima. Samo održavanje referenduma, bude li ga, jamči povišenu temperaturu.

Odluči li Sabor od Ustavnog suda zatražiti provjeru ustavnosti referendumskog pitanja i Ustavni sud zaključi da pitanje nije u skladu s Ustavom i to će povisiti temperaturu. Odluči li Vlada odugovlačiti s raspisivanjem i održavanjem referenduma i to će povisiti temperaturu.

No za vruću sindikalnu jesen Vladi Andreja Plenkovića neće se pobrinuti samo sindikati i njihova referendumska inicijativa. Za vruću sindikalnu jesen Vladi Andreja Plenkovića pobrinut će se Vlada sama, preciznije rečeno manje sastavnice vladajuće koalicije koje marljivo pribavljaju dovoljno energenata za povišenje temperature.

Obično su sindikati ti koji traže povećanja plaća, inzistiraju na tome, bore se za njih, s manje ili više uspjeha. Međutim, ovog ljeta sindikati su u donekle povlaštenom položaju jer njihov posao odrađuje sama vladajuća koalicija.

Ministrica znanosti i obrazovanja Blaženka Divjak inzistira na šestpostotnom povećanju koeficijenta za oko 68.000 zaposlenih u obrazovanju.

Povećanje bi bilo provedeno u dva stupnja, prvo četiri posto, potom dva posto, rezultiralo bi povećanjem plaće za šestotinjak kuna u prosjeku po zaposlenom. U ovoj bi godini za povećanje trebalo izdvojiti 39 milijuna kuna, u sljedećoj tristotinjak milijuna kuna.

Za Divjak i HNS, a ministrica je kadar HNS-a u Vladi, to je nešto na čemu će apsolutno inzistirati, uvjeravali su nas iz stranke i Ministarstva ovih dana. Povećanje plaća za njih je jedan od nosivih stupova reforme, sredstvo kojim namjeravaju motivirati nastavnike na provedbu reforme, svojevrsni doping koji bi kod nastavnika, pa i onih kojima se promjene baš i ne provode, trebao razgoriti entuzijazam.

Osim ministrice Divjak, povećanje plaća za zaposlene u obrazovanju traži i Milan Bandić i to kao predsjednik stranke koja i nije baš toliko važan partner HDZ-u koliko misli, ali čiji klub zastupnika ipak ima 13 članova, kao što smo nedavno vidjeli, upravo na primjeru odnosa Milana Bandića prema ministrici Divjak, i ne naročito discipliniranih i ne bezostatno lojalnih Bandiću i njegovim političkim planovima i idejama. Bandić je verbalno mnogo ambiciozniji od ministrice Divjak.

On inzistira (za sada, do kada će to trajati upitno je) na povećanju plaća od deset posto u 2020. godini i još sedam posto u 2021. godini. Zna Bandić što radi, nije on matematičar po struci kao Divjak, ali politički još uvijek zna računati.

Sljedeće godine su parlamentarni izbori pa bi u slučaju desetpostotne povišice to pripisao sebi i svojoj stranci kao uspjeh, a preostalih sedam posto ionako bi palo na teret sljedeće vlade, one sastavljene nakon izbora 2020. godine.

Zaposleni u obrazovanju, oni za koje se uvijek govorilo da su zavrijedili bolje i više plaće, ali, eto, moraju se malo strpiti jer novaca nema, sada bi ipak mogli, koliko-toliko, doći na svoje.

U boju za povećanje plaća zaposlenima u obrazovanju između Divjak i Bandića kladili bismo se na Divjak, ne samo zato što je dosada u dvobojima protiv nje Bandić obično gubio (a zašto upravo nju doživljava kao arhineprijatelja u Vladi malo je teže objasniti i dokučiti), već i zbog toga što će o svemu tome nešto reći i ministar financija Zdravko Marić.

U opisu radnog mjesta ministra financija jest i škrtost, ali odbijanje bilo kakvog povećanja plaća u obrazovanju je varijanta koja će mu teško proći. Izvjesno je da će plaće rasti zaposlenima u zdravstvu, teško je u takvoj situaciji reći da plaće ne mogu rasti i zaposlenima u obrazovanju.

Stanje državnih financija je, uvjeravaju nas, dobro i to je postignuće kojim se Plenkovićeva Vlada voli hvaliti, BDP raste više od očekivanja (istina, tamni ekonomski oblaci ponovo su na horizontu), a u takvoj situaciji ministar Marić će teško izbjeći povećanje proračunskog izdvajanja za plaće.

Sindikati postignutim, što god da se postigne, neće biti potpuno zadovoljni, u njihovoj je naravi, i svrha im je, da ne budu potpuno zadovoljni, ali što se tiče plaća i vruće jeseni, čini se da su u relativno lagodnoj situaciji – na njima je da kupe kokice i pivo, sjednu u naslonjač i gledaju kako se vladajući sukobljavaju oko toga za koliko će im povisiti plaće.


02. kolovoza 2019.

Sever poklopio novog ministra rada: Narod je već rekao što misli o radu do 67. godine

ČEKA SE REFERENDUM

Autor: Nikola Sučec

Novi ministar rada i mirovinskog sustava Josip Aladrović u ponedjeljak je u intervjuu Večernjem listu istaknuo kako rad do 67. godine života nema alternative te kako je mirovinska reforma dobro pripremljena i ide dalje. Jedan od lidera referendumske inicijative '67 je previše', šef Nezavisnih hrvatskih sindikata Krešimir Sever, novom je ministru poslao jasnu poruku - narod je već rekao što želi, a Vladi je bolje da ne komplicira održavanjem referenduma

(T-portal.hr) - Sever nam kaže kako ministar u ovom trenutku ne može reći ništa drugo o radu do 67. godine jer je Zakon o mirovinskom osiguranju već na snazi, pa ga je on dužan primjenjivati, ali kako će to trajati samo do referenduma. 'Očekujemo da Vlada što prije provjeri potpise jer se s time malo odugovlači. Dio podataka i sami smo prebrisali i prekontrolirali, a kako smo predali dovoljno potpisa za dva referenduma, očekujemo da Vlada u rujnu obavijesti Sabor da nema zapreka za njegovo održavanje', ističe Sever. Nada se da ni Sabor onda neće komplicirati jer su vladajući valjda svjesni toga da impotpora birača padaiz mjeseca u mjesec.

 

'Mudra vlast bi prigušila taštinu u sebi. Vlast raspisivanjem referenduma ne bi izgubila obraz jer su sindikati samo narodu dali mogućnost da se izrazi. Kad se referendum dogodi, mi ćemo dobiti promjenu zakona. Tada će taj isti ministar rada morati govoriti da će poštivati zakon koji stupa na snagu', pojašnjava nam Sever.

'Ministar u ovom trenutku ne može ništa drugo izreći, niti se može očekivati od nekoga tko je sudjelovao u kreiranju ovog zakona i tko je cijelo vrijemedržao potporu ministru Paviću da će reći nešto suprotno.On je svjestan, kao i vlast, da nemamo što razgovarati o odredbama zakona za koje smo skupili potpise. Ljudi su svojim potpisima izrazili volju i očekujem referendum u jesen, a valjda se neće sve komplicirati s Ustavnim sudom, što će još više razbjesniti javnost', rekao je Sever te zaključio:

"Nadam se da Vlada neće dva puta u istom grmu stati na iste grablje koje će ih udariti po čelu. Podcijenili su nas i građane. Išli su s plaćenim reklamama za mirovinsku reformu, a koje su pomogle da što više građana dođe potpisati za referendum, no pomogao nam je i kardinal Josip Bozanić jer je zabranio prikupljanje potpisa ispred crkava u Zagrebačkoj nadbiskupiji, dok ostali biskupi nisu imali nikakvog problema s našom inicijativom.'

 

Osim toga, čelnici tri najveća sindikata osvrnuli su se u ponedjeljak na najavljenu poreznu reformu. U Savezu samostalnih sindikata (SSSH), Nezavisnim hrvatskim sindikatima (NHS) i Matici hrvatskih sindikata (MHS) govore kako novi krug reforme neće imati utjecaj na plaće u Hrvatskoj niti će zaustaviti iseljavanje mladih, ali će napuniti džepove trgovaca i ugostitelja.

Mjeru za mlade radnike, prema kojoj će oni mlađi od 25 godina biti oslobođeni plaćanja poreza na dohodak, šef SSSH Mladen Novosel nazvao je populističkom jer ona neće zaustaviti iseljavanje, dok će starije radnike staviti u diskriminirajući položaj.

Sindikati su pozvali Vladu da učini više na podizanju plaća u Hrvatskoj. Predložili su povećanje neoporezivog dijela dohotka s 3800 na 4370 kuna, koliko iznosi 60 posto medijan plaće, povećanje minimalne plaće na 4370 kuna bruto te, što se tiče poreza na dohodak, vraćanje međustope od 12 posto za plaće do17.500 kuna.

Od četvrtog kruga porezne reforme sindikalci su pozitivnim ocijenili uvođenje u neoporezive primitke troškove prehrane i plaćanja vrtića za djecu radnika, kao i troškove dodatnog i dopunskog zdravstvenog osiguranja.

SINDIKATI: 'Četvrti krug porezne reforme ide na ruku poslodavcima'

Predsjednik NHS-a Krešimir Sever tvrdi da se mjera za mlade donosi bez konkretnih izračuna, dok će se s druge strane smanjiti prihodi lokalnim zajednicama koje bi potom mogle smanjivati subvencije vrtićima, poskupljivati komunalne usluge, uvoditi prirez

(VEČERNJI LIST) - Čelnici tri sindikalne središnjice ocijenili su u ponedjeljak na konferenciji za novinare dačetvrti krug porezne reformeu velikoj mjeri ide na ruku poslodavcima dok radnicima ostavlja mrvice. U Savezu samostalnih sindikata (SSSH), Nezavisnim hrvatskim sindikatima (NHS) i Matici hrvatskih sindikata (MHS) tvrde da novi krug reforme neće imati utjecaj na najniže plaće u Hrvatskoj niti će zaustaviti iseljavanje mladih, dok će s druge strane napuniti džepove trgovaca i ugostitelja. Predsjednik SSSH Mladen Novosel kaže da porezna reforma najvišeide na ruku poslodavcimadok građanima ostavljala mrvice. "I ovim četvrtim krugom rasterećenja najmanje nezadovoljni će biti poslodavci" , ustvrdio je.

Mjeru za mlade radnike prema kojoj će oni do 25 godina biti oslobođeni plaćanja poreza na dohodak, a oni od 26 do 30 godina plaćati 50 posto tog poreza Novosel je nazvao "populističkom" jer, kako je kazao, to neće zaustaviti mlade da odlaze van, a napravit će diskriminaciju u odnosu na ostale radnike.

Predsjednik NHS-a Krešimir Sever tvrdi da se mjera za mlade donosi bez konkretnih izračuna, dok će se s druge strane smanjiti prihodi lokalnim zajednicama koje bi potom mogle smanjivati subvencije vrtićima, poskupljivati komunalne usluge, uvoditi prirez.

Sever je ocijenio da Vlada vodi politiku podilaženja poslodavcima pod svaku cijenu, a preko leđa radnika i države.

"Vlasti kukaju da im nedostaje u mirovinskom i zdravstvenom sustavu, a podilaze poslodavcima klizajući u prostor neoporezivih davanja. Činjenica je da od toga neće imati koristi ni mirovinsko ni zdravstveno, a niti će imati koristi radnici s najnižim ili prosječnim plaćama", kazao je.

Makroekonomist MHS-a Matija Kroflin smatra da je četvrti krug porezne reforme najlošiji dosad jer, tvrdi, niti će potaknuti dodatni rast BDP-a niti povećati plaće šireg kruga građana, niti smanjiti cijene.

"Velika većina poreznih prihoda koji će se kroz ovu reformu izbiti iz državnog proračuna baca se uludo, gotovo tri milijarde kuna od ukupne procijenjene vrijednosti od 3,7 milijarde kuna odnosi se na smanjenje opće stope PDV-a s 25 na 24 posto i na smanjenje PDV-a za ugostiteljstvo", kazao je Kroflin.

Dodao je kako će tih 3 milijarde kuna na kraju završiti u džepovima trgovaca i ugostitelja, bez smanjenja cijena.

Mjeru za mlade nazvao je nepromišljenom. "Porezne promjene ne nude odgovore na trendove iseljavanja niti rješavaju goruće hrvatske probleme, iz ovih mjera čak ne vidim ni nekakav politički racio, to čak nisu ni predizborne mjere", ustvrdio je Kroflin.

Sindikati su pozvali Vladu da učini više na podizanju plaća u Hrvatskoj. Predložili su povećanje neoporezivog dijela dohotka s 3800 na 4370 kuna, koliko iznosi 60 posto medijan plaće, povećanje minimalne plaće na 4370 kuna bruto, te kod poreza na dohodak vraćanje međustope od 12 posto za plaće do 17500 kuna.

Od četvrtog kruga porezne reforme sindikalci su pozitivnim ocijenili uvođenje u neoporezive primitke troška prehrane i troška plaćanja vrtića za djecu radnika, kao i troškovi dodatnog i dopunskog zdravstvenog osiguranja.

HRVATSKI PRORAČUN ZA 2020.: Proračunski prihodi 141,6, a rashodi 144,3 milijardi kuna

SJEDNICA VLADE
Glavni pokretači rasta po Marićevim riječima bit će i dalje osobna potrošnja i domaća potražnja, dok se, unatoč daljnjem rastu izvoza, očekuje negativan doprinos neto izvoza.

(Novilist.hr) ZAGREB - Prihodi državnog proračuna u 2020. godini planiraju se na razini od 141,6 milijardi kuna, dok bi rashodi iznosili 144,3 milijarde kuna, navodi se u Smjernicama ekonomske i fiskalne politike za razdoblje od 2020. do 2022. godine, koje je na sjednici Vlade u četvrtak predstavio potpredsjednik Vlade i ministar financija Zdravko Marić. Istaknuo je da Vlada za ovu godinu projicira realni rast bruto domaćeg proizvoda (BDP) za 2,8 posto, dok se za 2020. rast projicira po stopi od 2,5 posto, a za 2021. i 2022. godinu 2,4 posto. Glavni pokretači rasta po Marićevim riječima bit će i dalje osobna potrošnja i domaća potražnja, dok se, unatoč daljnjem rastu izvoza, očekuje negativan doprinos neto izvoza.Vlada projicira i proračunski manjak u 2020. godini od 0,2 posto, te višak od 0,2 posto u 2021. i 0,6 posto u 2022. godini. Inflacija se za cijelo projekcijsko razdoblje projicira između 1, i 1,5 posto, dok bi u ovoj godini, po riječima ministra Marića, trebali biti manja od 1 posto.

Što se tiče javnog duga, njegov bi udio u BDP-u trebao bi se i dalje svake godine smanjivati za po tri postotna boda, a do 2022. godine pasti na 61,9 posto.

Ministar Marić je rekao da je tempo pada javnog duga četiri puta brži od onoga koji se traži u Paktu o stabilnosti i rastu, što je bitno i za proces uvođenja eura.


29. srpnja 2019.

Vlada: Utvrđuje se broj potpisa za referendum "67 je previše"

(HRT) Vlada je u srijedu zadužila Ministarstvo uprave i Državni zavod za statistiku da provjerom broja i vjerodostojnosti popisa birača utvrde ukupan broj potpisa za raspisivanje referenduma "67 je previše", kojim sindikati traže da dob za stjecanje prava na starosnu mirovinu ostane na 65 godina i ne diže se na 67. Vlada je prihvatila zaključak vezano za provjeru broja i vjerodostojnosti popisa birača i zahtjeva za raspisivanje državnog referenduma Građanske inicijative "67 je previše", zaduživši Ministarstvo uprave i Državni zavod za statistiku da utvrde ukupan broj potpisa.

- Ministarstvo uprave će utvrditi ukupan broj potpisa birača te će nakon toga zadužiti Državni zavod za statistiku da, iz ukupnog broja popisa birača, utvrdi uzorak statističkom metodom slučajnog uzorka iz kojeg će se provjeriti popisi birača, usporedbom podataka unesenih u potpisnu listu s podacima o registru birača, istaknuo je ministar uprave Ivan Malenica.

Naveo je kako se tim zaključkom zadužuje Ministarstvo uprave i Ministarstvo unutarnjih poslova da provjere jesu li potpisi prikupljeni u u skladu sa Zakonom o referendumom. Ministar Malenica pojasnio je i da će, temeljem poduzetih aktivnosti, Ministarstvo uprave obavijestiti hrvatsku Vladu.

Vlada je prihvatila i prijedlog uredbe o općim pravilima za unutarnje ustrojstvo tijela državne uprave. Malenica je rekao kako se time želi očuvati nužna razina jednobraznosti pri izradi i donošenju uredbi o unutarnjem ustrojstvu pojedinih tijela državne uprave.

Novi ministar rada i mirovinskog sustava Josip Aladrović, koji je preuzeo zahtjevan resor, najavio je obnovu socijalnog dijaloga sa sindikatima koji su tražili smjenu njegova prethodnika Marka Pavića.

- U ovom trenutku poziv je veoma inkluzivan i vrijedi za sve, a pozive ćemo uputiti službeno, u vrlo kratkom vremenskom periodu, kad utvrdimo koje su sve teme o kojima želimo razgovarati s njima, rekao je Aladrović novinarima uoči užeg kabineta Vlade. Siguran je da će se pozivu odazvati i sindikati i poslodavci te je poručio da imaju o čemu razgovarati.

Na novinarsku opasku da sindikati baš i nisu spremni pregovarati i na pitanje hoće li im što ponuditi da ih odobrovolji, Aladrović je rekao da je to stvar socijalnog dijaloga.

- Smatram da je sve to stvar dijaloga i da ćemo u trenutku kada sjednemo za stol vidjeti o čemu sve možemo razgovarati, što je potrebno dogovoriti, koje su nam teme zajedničke i o čemu i socijalni partneri žele razgovarati", istaknuo je.

Na pitanje hoće li sa sindikatima razgovarati o tome da odustanu od referenduma, odgovorio je da su sve teme koje se tiču socijalnog dijaloga, iz domene rada, mirovinskog sustava, "poželjne teme na stolu sa socijalnim partnerima".

No sindikalist Krešimir Sever poručuje: pregovora o mirovinskoj reformi više nema, bez obzira na to tko je ministar.

Prosječna plaća u svibnju 2019. godine

DZS - Prosječna mjesečna isplaćena neto plaća po zaposlenome u pravnim osobama Republike Hrvatske za svibanj 2019. iznosila je 6 476 kuna, što je nominalno više za 0,7%, a realno za 0,1% u odnosu n a travanj 2019.Prosječna mjesečna bruto plaća po zaposlenome u pravnim osobama Republike Hrvatske za svibanj 2019. iznosila je 8 794 kune, što je nominalno više za 0,7%, a realno za 0,1% u odnosu na travanj 2019. Najviša prosječna mjesečna neto plaća po zaposlenome u pravnim osobama za svibanj 2019. isplaćena je u djelatnosti Proizvodnja koksa i rafiniranih naftnih proizvoda, u iznosu od 16 117 kuna, a najniža je isplaćena u djelatnosti Usluge u vezi s upravljanjem i održavanjem zgrada te djelatnosti uređenja i održavanja krajolika, u iznosu od 4 251 kune. Najviša prosječna mjesečna bruto plaća po zaposlenome u pravnim osobama za svibanj 2019. isplaćena je u djelatnosti Proizvodnja koksa i rafiniranih naftnih proizvoda, u iznosu od 26 426 kuna, a najniža je isplaćena u djelatnosti Proizvodnja odjeće, u iznosu od 5 370 kuna.

Prosječna mjesečna isplaćena neto plaća po zaposlenome u pravnim osobama Republike Hrvatske za svibanj 2019. u odnosu na isti mjesec prethodne godine nominalno je viša za 2%, a realno za 1,1%.

Prosječna mjesečna bruto plaća po zaposlenome u pravnim osobama Republike Hrvatske za svibanj 2019. u odnosu na isti mjesec prethodne godine nominalno je viša za 2,1%, a realno za 1,2%.

Za razdoblje od siječnja do svibnja 2019. prosječna mjesečna isplaćena neto plaća po zaposlenome u pravnim osobama Republike Hrvatske iznosila je 6 429 kuna, što je u odnosu na isto razdoblje prethodne godine nominalno više za 3,2%, a realno za 2,5%.

Za razdoblje od siječnja do svibnja 2019. prosječna mjesečna bruto plaća po zaposlenome u pravnim osobama Republike Hrvatske iznosila je 8 724 kune, što je u odnosu na isto razdoblje prethodne godine nominalno više za 3,5%, a realno za 2,8%.

U svibnju 2019. bila su prosječno 182 plaćena sata, što je za 4,6% više nego u travnju 2019. Najveći broj plaćenih sati bio je u djelatnosti Proizvodnja duhanskih proizvoda (190), a najmanji broj plaćenih sati bio je u Djelatnosti socijalne skrbi bez smještaja (164).

Prosječna mjesečna isplaćena neto plaća po satu za svibanj 2019. iznosila je 35,68 kuna, što je u odnosu na travanj 2019. niže za 3,7%, a u odnosu na isti mjesec prethodne godine više za 2,2%.

Prosječna mjesečna bruto plaća po satu za svibanj 2019. iznosila je 48,45 kuna, što je u odnosu na travanj 2019. niže za 3,6%, a u odnosu na isti mjesec prethodne godine više za 2,3%.

Medijalna neto plaća za svibanj 2019. iznosila je 5 590 kuna, dok je medijalna bruto plaća iznosila 7 302 kune.

Sindikati od novog ministra rada i mirovinskog sustava – ne očekuju ništa

Gabrijela Galić

(FAKTOGRAF) - „Ništa, doslovno, ništa“ i „Ništa, apsolutno ništa“, gotovo su identične rečenice koje su nam izgovorili Krešimir Sever, predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata (NHS) i Mladen Novosel, predsjednik Saveza samostalnih sindikata Hrvatske (SSSH) na upit što očekuju od Josipa Aladrovića, koji je predložen za novog ministra rada i mirovinskog sustava. Imali su ga prilike upoznati jer je vodio Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, ali ne vjeruju da će u zadnjoj godini mandata išta poduzimati u resoru rada i mirovinskog sustava. „Ne bira se ministra po tome što je pristojan, miran“, veli Sever, ističući kako kod nas ministri tek kada stupe na dužnost stječu znanja i kompetencije o resoru u koji su došli.

„To ministarstvo treba voditi osoba koja ima autoritet i snagu i može ‘privesti’ i druge ministre ako to traže poslodavci i sindikati. Nije to uspijevalo Marku Paviću, a neće ni njemu“, veli Sever podsjećajući kako su se na Gospodarsko-socijalnom vijeću (GSV) umjesto ministra pojavljivali njihovi suradnici. Na to Novosel dodaje kako predloženi novi ministar ne poznaje sustav u koji ulazi, sustav u kojem i te kako ima posla. Odabir novog kandidata na resor rada Novosel komentira i riječima: „Nije šija, nego vrat“.

„Da je predsjedniku Vlade bilo u interesu da se socijalni dijalog nastavi, onda bi se posavjetovao sa socijalnim partnerima“, veli Novosel, ocjenjujući da odabir Aladrovića ukazuje da se želi uz što manje štete premostiti vrijeme do kraja mandata.

Povratak u GSV?

Sam Aladrović danas jenajavioobnovu socijalnog dijaloga i unutar GSV-a. No, sindikati možda dijalog kroz GSV ne obnove. Barem tako poručuje Novosel koji nam je izrazio bojazan da sindikalnog povratka u GSV neće biti.

S druge strane, Sever podsjeća da su sindikati govorili da neće sudjelovati u radu GSV-a dok je Marko Pavić ministar. Kako on više nije ministar, uvjet za povratak u GSV je ostvaren, ali o tome sindikalna strana treba još razgovarati.

Što će sindikati raditi ovisit će o sudbini preko 740 tisuća potpisa prikupljenih protiv mirovinske reforme. Očekuju da će referendum biti raspisan i prije predsjedničkih izbora, a bude li ih vlast „zavlačila“ pripremaju prosvjedne aktivnosti.

„Morat ćemo puno raditi na jesen, bude li opstrukcija naše referendumske inicijative“, poručuje Novosel. I on i Sever ponavljaju kako narod očekuje referendum, a ako referendumsko pitanje dođe do Ustavnog suda i „padne“, bit će jasno da je to „politička odluka“.

Pregovarati se trebalo prije skupljanja potpisa

„Kao što smo birali vrijeme za prikupljanje potpisa, tako ćemo birati vrijeme i za buduće akcije. Nemamo što pregovarati, ispali bismo prevaranti da to sada idemo raditi. O našim zahtjevima moglo se pregovarati prije prikupljanja potpisa“, navodi Sever, nadajući se da taština neće nadići političku mudrost i da će do referenduma doći.

„EU izbori su pokazali da nemaju podršku svih vojnika partije i iz toga bi trebalo nešto naučiti“, veli Sever, podsjećajući da su pred nama i predsjednički i parlamentarni izbori, ali i navodeći da će sindikati znati podgrijati nezadovoljstvo građana.


19. srpnja 2019.

Vlada treba ukinuti zabranu zapošljavanja namještenika, vanjski servisi postali su preskupi

ADMINISTRATIVNA BESMISLICA

Ako je logika angažiranja vanjskih pružatelja usluga ili privatnih servisa za čišćenje imala smisla u uvjetima kada su se u postupcima javne nabave privatnici nadmetali nižim cijenama, iako je i onda svakome tko je to želio vidjeti bilo jasno da ekonomska logika povjeravanja poslova koje namještenici obavljaju za tadašnjih 2.500 do 2.700,00 kuna plaće ne postoji, danas kada su ponude rijetke i višestruko veće u odnosu na procijenjenu vrijednost nabave, ustrajnost Vlade da te poslove i dalje obavljaju privatnici postala je iracionalna.

SDLSN - Zapisnik od 2. srpnja ove godine o javnom otvaranju ponuda za usluge čišćenja u postupku nabave koji je proveo Središnji državni ured za središnju javnu nabavu za Dubrovačko-neretvansku, Šibensko-kninsku, Primorsko-goransku (osim grada Rijeke) i Istarsku (osim grada Pule) županiju, nakon što je Adriatic servis iz Zadra korisnike u ovim županijama obavijestio da zbog nelikvidnosti i nedostatka radne snage više nije u mogućnosti čistiti službene prostorije državnih tijela i javnih ustanova, pokazao je da troškovi čišćenja rastu te da ponuditelji koji se javljaju na natječaje za usluge čišćenja svoje ponude dupliciraju u odnosu naprethodnarazdoblja.

Naime, usporedbom zapisnika o javnom otvaranju ponuda od 12. veljače 2018. godine i 2. srpnja 2019. godine procijenjena vrijednost nabave porasla je za Dubrovačko-neretvansku županiju sa 529.000,00 kuna na 1.243.500,00 kuna, za Šibensko-kninsku županiju sa 568.000,00 kuna na 1.209.500,00 kuna, za Primorsko-goransku županiju (osim grada Rijeke) sa 548.000,00 kuna na 1.323.500,00 i Istarsku županiju (osim grada Pule) sa 590.000,00 na 1.223.500,00 kuna, što znači da je procijenjena vrijednost nabave usluga čišćenja za ove četiri županija porasla sa 2.235.000,00 kuna na 5.000.000,00 kuna odnosno višenegodvostruko.

Ako se pak usporede cijene ponuditelja, stanje je još i gore. Dok je Adriatic servis d.o.o. 2018. godine vršio za poslove procijenjene vrijednosti 2.235.000,00 kuna ponudio da će ih obavljati za 1.950.916,93 kune bez PDV-a, 2019. godine ADRIA GRUPA d.o.o. za poslove procijenjene vrijednosti 5.000.000,00 kuna ponudila je cijenu od 9.311.445,88 kuna bez PDV-a, odnosno četiri putavišucijenu.

Dakle, poslovi čišćenja za ove četiri „morske“ županije od 2018. do danas porasli su sa 1.951.000,00 kuna na9.311.000,00kuna.

Istovremeno, plaće namještenika koji u državnoj službi obavljaju tzv. pomoćno-tehničke poslove kreću se od 3.000,00 od 3.300,00 kuna pred mirovinu, uz napomenu da koeficijent 0,601 namještenicima tek uz primjenu Zakona o minimalnoj plaći osigurava plaću od3.000,00kuna.

Međutim, usprkos tome što namještenici usluge čišćenja pružaju za plaću od nešto više od 3.000,00 kuna koja se, treba reći, za razliku od privatnih poslodavaca barem redovito isplaćuje, a zaposlenici rade na neodređeno i imaju prava iz kolektivnog ugovora, uključujući prijevoz na posao i s posla te u slučaju korištenja rodiljnog i roditeljskog dopusta, kao i bolovanja ne moraju strahovati od gubitka posla, Vlada Republike Hrvatske još uvijek favorizira (pre)skupiprivatnisektor.

To je razvidno iz aktualne Odluke o zabrani novog zapošljavanja državnih službenika i namještenika u tijelima državne uprave te stručnim službama i uredima Vlade RH, koja zapošljavanje namještenika ne omogućuje čak ni primjenom klauzule 2 za 1, kao kod službenika gdje se na dva otišla može zaposliti jedan novi službenik, već se ono dopušta izuzetno i to tek ukoliko obavljanje poslova namještenika nije moguće osigurati angažiranjem vanjskihpružateljausluga.

Ako je logika angažiranja vanjskih pružatelja usluga ili privatnih servisa za čišćenje imala smisla u uvjetima kada su se u postupcima javne nabave privatnici nadmetali nižim cijenama, iako je i onda svakome tko je to želio vidjeti bilo jasno da ekonomska logika povjeravanja poslova koje namještenici obavljaju za tadašnjih 2.500 do 2.700,00 kuna plaće ne postoji, danas kada su ponude rijetke i višestruko veće u odnosu na procijenjenu vrijednost nabave, ustrajnost Vlade da te poslove i dalje obavljaju privatnici postalajeiracionalna.

Sindikat stoga od Vlade traži ukidanje zabrane zapošljavanja namještenika, uz istovremeno povećanje njihovih plaća na razinu iznad minimalne plaće od 3.000,00 kuna, budući da sadašnji koeficijent 0,601 to ne osigurava te da namještenik više od minimalne plaće počinje zarađivati tek nakon više od 10godinastaža.

Angažiranje vlastitih zaposlenika na pomoćno-tehničkim poslovima – namještenika, nužno je ukoliko se želi osigurati ujednačen higijenski standard u državnim tijelima, iz kojih Sindikat sve više upozoravaju na zabrinjavajuće higijenske uvjete. S.Kuhar

Zaposlenost i socijalna kretanja u Europi: U pregledu iz 2019. ističe se da borba protiv klimatskih promjena može biti pokretač za rast i nova radna mjesta

Priopćenje Europske komisije, Bruxelles, 4. srpnja 2019.

Komisija je danas objavila ovogodišnje izdanje svojega godišnjeg Pregleda zaposlenosti i socijalnih kretanja u Europi. U kontekstu globalnih dugoročnih trendova kao što su starenje, globalizacija, tehnološka preobrazba i klimatske promjene, pregled iz 2019. posvećen je temi održivosti. Izvješće pokazuje da borba protiv klimatskih promjena i očuvanje rasta idu ruku pod ruku. U njemu je naveden niz opcija politike kojima se može očuvati konkurentnost EU-a, održati rast i proširiti njegove koristi na cjelokupno stanovništvo i buduće generacije u EU-u te istodobno ostvariti ambiciozan prijelaz na klimatski neutralno gospodarstvo.

Pregled iz 2019. potvrđuje i stalno povećavanje gospodarske aktivnosti EU-a, s novim rekordnim razinama zaposlenosti i sve boljom socijalnom situacijom.

Marianne Thyssen, povjerenica za zapošljavanje, socijalna pitanja, vještine i mobilnost radne snage, izjavila je: Ovogodišnji pregled pokazuje vidljive učinke oporavka u europskom gospodarstvu. Uz 240,7 milijuna Europljana koji imaju posao, što je povećanje od 13,4 milijuna radnih mjesta od početka mandata Junckerove Komisije, stopa zaposlenosti u EU-u najviša je ikad zabilježena. Nezaposlenost u Europi povijesno je niska, a broj osoba kojima prijeti siromaštvo sve manji. To je dobra odskočna daska za brža poboljšanja na temelju europskog stupa socijalnih prava za građane. To mora pratiti pravedan prijelaz na klimatski neutralno gospodarstvo, kojim se potpuno iskorištavaju mogućnosti zelenog rasta. Možemo poboljšati životni standard svih građana pod uvjetom da EU i države članice, zajedno sa socijalnim partnerima, ulažu u nove i bolje vještine, više kvalifikacije i socijalne usluge.

Prijelaz na ugljično neutralno gospodarstvo povećat će broj dostupnih radnih mjesta i utjecati na strukturu tržišta rada, distribuciju poslova i potrebne vještine. Očekuje se da će se zahvaljujući njemu u EU-u do 2030. otvoriti dodatnih 1,2 milijuna radnih mjesta povrh 12 milijuna već očekivanih novih radnih mjesta. Uz to, prijelaz bi mogao ublažiti polarizaciju poslova koja je u tijeku kao posljedica automatizacije i digitalizacije, i to otvaranjem radnih mjesta i u srednjem dijelu raspodjele plaća i vještina, posebno u građevinarstvu i proizvodnji.

Svakako, učinci prijelaza razlikovat će se među zemljama i sektorima. Stoga se zemlje moraju pripremiti za taj prijelaz kako bi osigurale da osobe u zanimanjima, sektorima i regijama koji su još uvijek povezani s modelima s visokim udjelom ugljika ne zaostaju. Od ključne je važnosti integracija socijalne dimenzije od samog početka, primjerice mjerama koje osiguravaju potporu dohotku tijekom prijelaza ili kombiniraju više oporezivanje energije s preraspodjelom. Uz to, socijalni dijalog može pridonijeti pravednom prijelazu tako da se osigura uključenost radnika i poslodavaca.

Općenito, pregled pokazuje da će EU morati ulagati u vještine i inovacije kako bi se nastavio gospodarski rast. Poduzeća iz EU-a s najboljim rezultatima su ona koja najviše ulažu u osposobljavanje radnika i visokokvalitetne radne uvjete. Uistinu, ulaganjima u vještine, kvalifikacije i formalno osposobljavanje odraslih pruža se potpora zapošljivosti radnika, rastu plaća i konkurentnosti poduzeća. U pregledu je utvrđeno i da socijalna ulaganja, kao što je pristup skrbi za djecu i predškolsko obrazovanje, povećavaju produktivnost i dobrobit građana. Pristupačno i prikladno stanovanje Europljanima omogućuje da ostvare svoj potencijal na tržištu rada i sudjeluju u društvu.

Kontekst

U godišnjem Pregledu zaposlenosti i socijalnih kretanja u Europi daje se ažurirana ekonomska analiza zaposlenosti i socijalnih kretanja u Europi te se razmatraju povezane opcije politike. To je vodeće analitičko izvješće Europske komisije u području zapošljavanja i socijalnih pitanja.

U novom Strateškom programu za razdoblje 2019. – 2024. Europskog vijeća poziva se na prihvaćanje promjena uzrokovanih prijelazom na zeleno gospodarstvo, tehnološkim razvojem i globalizacijom, pri čemu se treba pobrinuti da nitko ne zaostaje. U ovogodišnjem se izdanju pregleda zaposlenost i socijalna kretanja promatraju u kontekstu jednog od četiri prioriteta novog strateškog programa –„izgradnja klimatski neutralne, zelene, pravedne i socijalne Europe”. Nalazi iz pregleda mogu potaknuti oblikovatelje politika na pronalaženje načina da ostvare takve ambiciozne ciljeve. Ti će se nalazi uključiti i u političku raspravu o aspektima zapošljavanja u okviru strateške dugoročne vizije za klimatski neutralno gospodarstvo na sljedećem sastanku Vijeća europskih ministara za zapošljavanje i socijalna pitanja (EPSCO) 8. srpnja 2019

Neposredna demokracija ili alat za političke manipulacije?

REFERENDUM
AUTOR: Ivanka Toma

(JUTARNJI LIST) - Je li referendum kao sredstvo neposredne demokracije postao sredstvom političke manipulacije? Zbog neuređene i manjkave zakonske regulative koja definira pravila za održavanje referenduma ovo se pitanje nameće već godinama, a eskaliralo je nakon objave predsjedničke kandidature pjevača i poduzetnika Miroslava Škore. Škoro je pošao od postavke kako vlast pripada narodu, na nju nadovezao činjenicu da se predsjednika države bira neposredno te iz ove dvije premise izveo zaključak da segment vlasti koju obnaša šef države proizlazi iz naroda, te zatražio veće ovlasti - u ime naroda.

Prvo što Škoro traži je pravo da sam, a da nikoga ništa ne pita, može raspisati referendum te da ima pravo zakonodavnog referenduma. To znači da Škoro može ponuditi zakon kakav želi, a ako većina glasa za njega, on odmah stupa na snagu. Škoro kaže da bi na referendum dao uvođenje eura, gospodarski pojas, izborni sustav.

Čim su vidjeli kamo Škoro cilja, ustavni stručnjaci su se uhvatili za glavu. Profesor Branko Smerdel je putem Facebooka odmah lansirao upozorenje da u Hrvatskoj nema uvjeta za održavanje referenduma sve dok se odlučuje većinom glasova onih koji su referendumu pristupili. Profesorica Sanja Barić također je reagirala i rekla da to što Škoro priča o referendumu ne drži vodu, a da su njegove teze opasne. Posebno jer je to područje neuređeno, te je izrazila nadu da će se napokon u saborsku proceduru uputiti prijedlog novog Zakona o referendumu.
Branko SmerdelBranko Smerdel

A prijedlog novog zakona je napisan i već dva mjeseca stoji u ladicama ministra upraveLovre Kuščevića. Zašto ga nije uputio u zakonodavnu proceduru, nije poznato, a kako se trenutno koprca u aferama vezanim za stjecanje pozamašnog imetka, traži se njegova smjena, a Sabor će uskoro na ljetnu stanku, vjerojatno ga ni neće.

Jutarnji je uspio saznati bitne naglaske iz predloženog zakonskog teksta koji je, de facto, autorski rad bivše predsjednice Ustavnog suda Jasne Omejec. Upućeni u sadržaj prijedloga nas uvjeravaju da se bazira na švicarskom modelu u smislu da potiče dijalog između građana koji traže izjašnjavanje o pojedinom pitanju i parlamenta. Saboru bi se omogućilo da se izjasni o referendumskim pitanjima te da se omogući dogovor s inicijatorima referenduma što bi, postigne li se dogovor, značilo da je svrha referenduma ispunjena i da se ne treba održavati.

Želi veće ovlasti

Zanimalo nas je što Škoro misli o tome, to prije što su mu referendumi glavna točka programa s kojim izlazi na izbore. Osoba iz njegova tima odgovorila je da Škoru uopće ne zanima kakav je sadržaj zakonskog prijedloga ponuđenog Vladi, niti hoće li on biti upućen u proceduru. Škoro, bio je nedvosmislen njegov suradnik, želi veće ovlasti. Ako mu ih u redovnoj proceduri izmjena Ustava ne omoguće izvršna i zakonodavna vlast, on će ih osigurati sam preko referenduma - poruka je iz njegova tima.

Profesor ustavnog prava s Pravnog fakulteta u Osijeku, Mato Palić, tvrdi kako su netočne priče da je on pomogao Škori u sastavljanju programa s kojim ide u kampanju te podržava nastojanja da se u novom zakonu referendum definira kao sredstvo dijaloga. - To je moguće i logično rješenje. U Švicarskoj kod zahtjeva za ustavotvorni referendum parlament o tome raspravlja i može dati mišljenje, ali i kontraprijedlog. Zakonodavni referendum je moguć samo u odnosu na zakon koji je parlament donio - kaže Palić.

Profesorica Sanja Barić iz Rijeke ističe da referendum mora ostvarivati opću ustavnopravnu svrhu, a to je racionalizacija društvenog sukoba.

- Pojednostavljeno to znači da narod mora služiti mirnom rješavanju nužno sukobljenih mišljenja, interesa i stavova koji postoje u svakom društvu te istovremeno omogućiti kreiranje optimalnijeg rješenja za svaki problem koji se pojavi - kaže prof. Barić i ističe da u Hrvatskoj referendum funkcionira potpuno suprotno i zato što je loše reguliran otvara prostor za nove sukobe.

- Svaka referendumska inicijativa stvara deset puta više novih problema od postojećih. Od toga da nije jasno tko provjerava potpise, u kojim se rokovima moraju predati, gdje se mogu skupljati, do toga treba li se znati tko financira referendum i kada treba reagirati Ustavni sud.

Predsjednik Nezavisnog hrvatskog sindikata Krešimir Sever kaže da referendum može biti sredstvo dijaloga u normalnim, uređenim zemljama. - Političarima u uređenim zemljama to bi bilo dobro rješenje. No, u Hrvatskoj uz ovakvu političku elitu i vlast koja svaku inicijativu doživljava kao čin koji je uperen izravno prema njoj i njenom rušenju, to je teško moguće - kaže Sever i ističe kako je dijalog potreban, ali u ranoj fazi. Kada je riječ o zakonodavnim rješenjima, to znači da u samom začetku njegova donošenja treba uključiti različite dionike i dopustiti da svatko iznese svoje stavove.

Sever kaže da u Hrvatskoj to nije slučaj i potkrepljuje ga baš primjerom izrade novog Zakona o referendumu. Sindikati su tražili da budu uključeni, a ministar Kuščević ih je pozvao da daju svog predstavnika u radnu skupinu. Tri sindikalne središnjice su odabrale svoju predstavnicu, dostavile o tome obavijest Ministarstvu uprave, no njihova predstavnica nikad nije bila pozvana ni na jedan sastanak.

- Nas vlast uzima kao suparnike, a ne kao nekog s kime treba razviti dijalog - kaže Sever i dodaje da nije realno očekivati da će Sabor otvoriti razgovor s inicijatorima referenduma u fazi kada su već prikupljeni potpisi.

Prof. Barić kaže da po njenim informacijama nacrt novog zakona koji vlada ne pušta u proceduru postavlja referendum kao smisleni instrument dijaloga između naroda i predstavničkog tijela. Zakonski prijedlog precizno definira sve radnje koje prethode referendumu, određuje rokove za skupljanje potpisa, za njihovu predaju, određuje tko ih kontrolira, u kojem roku... Definira se referendumska inicijativa, ali isto tako i protureferendumska te u skladu s preporukama Venecijske komisije navodi da vlast smije izraziti svoj stav, ali ne smije javnim sredstvima voditi protureferendumsku kampanju.

Sindikalist Sever koji ima svježe iskustvo s protureferendumskom kampanjom Vlade povodom njihove inicijative “67 je previše” kaže da protureferendumska inicijativa nije pitanje koje se događa dok traje referendum, nego puno prije.

- Treba povući znak jednakosti između ponašanja vlasti prije referenduma i onda kada do njega dođe - kaže Sever.

- Postoji niz pravnih praznina i nedorečenosti u postojećem zakonu. Nužno je produljiti rok za prikupljanje potpisa, definirati rok u kojem su građanske inicijative dužne prikupljene potpise predati u Hrvatski sabor i rok u kojem Hrvatski sabor šalje potpise na provjeru. Loše je riješeno i pitanje mogućnosti promjene odluke donesene na referendumu jer po postojećem rješenju se drugačija odluka može donijeti samo na novom referendumu - navodi prof. Mato Palić.

Švicarski model

Profesor Robert Podolnjak, ustavnopravni stručnjak iz Mosta kaže kako je poznato jako malo informacija o novom zakonskom prijedlogu. Pitajući se što bi značilo preuzimanje švicarskog modela, kaže da u Švicarskoj i političke stranke mogu raspisati referendum (po prijedlogu kod nas ga ne bi mogle inicirati političke stranke, udruge i sindikati), ali je on prvenstveno mehanizam koji mogu koristiti građani.Ono što se Podolnjaku sviđa iz švicarskog uređenja odnosi se na prikupljanje potpisa.
Robert PodolnjakRobert Podolnjak

- Tamo ih mogu prikupljati i političke stranke, a potpisi se mogu skupljati baš svugdje - kaže Podolnjak i navodi da je poanta u tome što lokalna tijela vlasti izdaju obrasce na kojima se prikupljaju potpisi, a onda ih njihove službe i provjeravaju. Kaže da je u malim sredinama lako provjeriti ima li potpisnik prebivalište u njihovoj općini te je li više puta ispunio obrazac.

Prema Podolnjaku, za švicarskim primjerom bi trebalo ići i u vezi s brojem potrebnih potpisa i vremena u kojem se trebaju prikupiti. Ističe da je za ustavnu inicijativu potrebno 100.000 potpisa koji se prikupljaju 18 mjeseci, a za zakon je potrebno 50.000 potpisa koji se moraju prikupiti u roku od 100 dana.

Sever ističe da nikako ne može poduprijeti ideju da se potpisi prikupljaju u uredima državne uprave jer bi to dio ljudi, posebno onih kojima su državne ili lokalne vlasti poslodavci, odvratilo od davanja podrške referendumu. Kaže da već sad davanje OIB-a kod dijela ljudi izaziva nelagodu jer se boje da bi poslodavac mogao otkriti da su podržali referendumsku inicijativu.

- Treba zakonski obvezati lokalne vlasti da moraju odobriti prikupljanje potpisa na javnim mjestima kojima prolaze građani ako štandovi ne bi ometali normalno kretanje te omogućiti elektronsko prikupljanje potpisa - kaže Sever koji se zalaže i za produljenje vremena za prikupljanje potpisa te smanjenje broja koji je potreban za raspisivanje referenduma. Kaže i da treba unaprijed propisati sadržaj pitanja koja se ne bi mogla postaviti te odrediti broj potpisa koji bi legitimirao inicijativu kako bi se provjerila dopuštenost pitanja, pa ako dobiju zeleno svjetlo, išlo bi se dalje s referendumskim aktivnostima. U prioritete ističe i transparentno financiranje referendumskih i protureferendumskih inicijativa.

Svi naši sugovornici naglašavaju potrebu da se referendum uredi i u Ustavu gdje bi se odredio broj ili postotak birača koji moraju izaći na referendum da bi on bio valjan, kao i definirati pitanja koja nisu podobna za ovu vrstu odlučivanja.


08. srpnja 2019.

Klimatske promjene povećavaju troškove poslovanja

Privredni.hr - Sve veće vrućine uzrokovane klimatskim promjenama mogle bi dovesti do gubitka oko 80 milijuna radnih mjesta do 2030. godine, a najteže bi mogle biti pogođene siromašne zemlje, upozorili su iz Ujedinjenih naroda. Porast temperature za 1,5 Celzijevih stupnjeva do kraja stoljeća mogao bi dovesti do smanjenja broja radnih sati za 2,2 posto, što odgovara brojci od 80 milijuna izgubljenih radnih mjesta s punim radnim vremenom, prema projekcijama UN-ove Međunarodne organizacije za rad (ILO). Trošak za globalno gospodarstvo iznosio bi 2.400 milijardi dolara, dodaju u ILO-u. Pojašnjavaju pritom da ljudi neće moći raditi zbog zdravstvenih rizika koje izazivaju visoke temperature. "Utjecaj toplinskog stresa na produktivnost rada ozbiljna je posljedica klimatskih promjena, koji se nadovezuje na druge nepovoljne utjecaje kao što su promijenjeni obrazac kišnih oborina, podizanje razine mora i gubitak biološke raznolikosti", kaže Catherine Saget iz ILO-a.

Toplinski stres nastaje kada tijelo apsorbira više topline nego što može podnijeti. Ekstremna vrućina može prozročiti bolesti poput toplotnog udara i iscrpljenosti te povećati smrtnost i pogoršati postojeće zdravstvene probleme. Najviše će biti pogođeni poljoprivredni radnici, osobito žene, koje čine većinu od ukupno zaposlenih 940 milijuna radnika u tom sektoru, upozoravaju u ILO-u. Prema njihovim će procjenama na radnike u poljoprivredi otpadati oko 60 posto svih radnih sati koji će do 2030. godine biti izgubljeni zbog toplinskog stresa.

U građevinskom sektoru izgubljena će biti otprilike petina radnih sati, a najviše će biti pogođene najsiromašnije zemlje jugoistočne Azije i zapadne Afrike, dodaju iz ILO-a. Sve veće vrućine značajno će pogoditi i prometni, turistički i sportski sektor  te industriju, napominju.
"Uz velike ekonomske troškove zbog toplinskog stresa, možemo očekivati i sve dublji jaz između zemalja s niskim i onih s visokim dohotkom, pogoršanje uvjeta rada za najugroženije te raseljavanje ljudi", dodala je Saget.

Iz Svjetske meteorološke organizacije prošli su tjedan upozorili da bi ova godina mogla biti rekordna po visini temperatura, a time i razdoblje od 2015. do 2019. najtoplije petogodišnje razdoblje u povijesti. Svjetska zdravstvena organizacija upozorava da će toplinski stres povezan s klimatskim promjenama vjerojatno prouzročiti dodatnih 38.000 smrtnih slučajeva godišnje u svijetu u razdoblju od 2030. do 2050. godine. (Hina, P.hr)

Sever: Trebali smo sudjelovati u radnoj skupini novog zakona o referendumu

Izvor: N1

Predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata Krešimir Sever u komentirao je navode Jutarnjeg lista da je novi zakon o referendumima završen, izjavivši kako sindikati nisu sudjelovali u radnoj skupini za izradu novog zakona o referendumu, a trebali su. Prema saznanjima Jutarnjeg lista Ministarstvo uprave već je završilo novi zakon o referendumu kojim su nanovo određeni obrasci po kojima bi se prikupljali potpisi, odredili rokovi te bi se definiralo mjesto gdje se potpisi mogu prikupljati i u kojem se roku moraju predati. No novi zakon, navodno, već dva mjeseca "stoji u ladici".

Krešimir Sever i predstavnici sindikalne inicijative prikupljali su potpise za inicijativu "67 je previše", pri čemu su prikupili i Hrvatskom saboru predali gotovo 750 tisuća potpisa za raspisivanje referenduma o izmjenama Zakona o mirovinskom osiguranju.

"Mi smo iz medija doznali da postoji radna skupina koja se priprema za izmjene ovog sustava referenduma i samog zakona, tražili smo da sindikalci imaju predstavnika, dobili smo potvrdu, međutim predstavnica nikada nije bila pozvana na rad radne skupine", kazao je Sever.

Sever kao najveće probleme referenduma vidi zakonske odredbe o vremenu i mjestu prikupljanja potpisa te broj potpisa koji određuje pak broj biračkog tijela po posljednjim popisima. Naglasio je kako su u prikupljanje potpisa krenuli radi bahatosti i jednostranosti vlasti te zbog odbijanja komunikacije oko zakona i propisa.

"Mi bismo oko toga trebali debelo sjesti i razgovarati, u čemu sudjelovali nismo. Ono što bi trebalo proizaći jest na koji način će same političke vlasti gledati i modelirati takav model referenduma, nismo mi vlasti doživljavali kao protivnike, uvijek smo se odazivali na sve komunikacijske kanale, a često smo i sami tražili da nas se pozove", kazao je Sever.

Sever također vjeruje kako građani Hrvatske nisu navikli da ih se nešto pita osim na izborima: "I to je suština koju treba promijeniti u glavama politike, da su tu radi građana, a ne obrnuto. Da bi se za sve značajne događaje, zakone i propise trebalo pitati građane, a zakonom regulirati samo referendumsko pitanje".

Sever je naglasio kako institucije moraju ranije prozvati referendumske inicijative oko nezakonitosti referendumskog pitanja, kako se ne bi uzaludno krenulo u prikupljane potpisa i bacio novac, tu treba jasno odrediti i ovlasti Ustavnog suda.

Uznemirujuća analiza: Pogledajte za koliko rad u starosti skraćuje živote umirovljenika

Josip Mihaljević

Umirovite se s 55 i živjet ćete do 80. godine. Radite li do 65. godine, umrijet ćete u 67. Tako otprilike izgledaju zastrašujući novi izračuni koji otkrivaju koliko rad u trećoj dobi zapravo uništava naše zdravlje. Podatci dolaze iz SAD-a koji nema klasičan mirovinski sustav – ljudi štede dok rade, a kad smatraju da su ušparali dovoljno – odlaze u mirovinu.

(Mirovina.hr) - SAD nema klasičan mirovinski sustav. Nitko ih ne tjera da komad svoje plaće čitavog života uplaćuju u mirovinski sustav, iako gotovo svi to rade na svoju ruku. Mirovinska industrija je bitno drugačija kod njih i moraju pomno planirati svaki korak. Financijski planerAlec Riddle pogledao je vezu između toga koliko tamošnji umirovljenici rade i koliko je vjerojatno da će uživati u mirovini. Riddle na kraju zaključuje da oni koji rade maksimalno koliko mogu imaju bitno kraći period primanja u mirovini u odnosu na one koji u mirovinu odlaze mlađi, pišebiznews.com.


Većina u mirovinu ide s 57 godina, oni koji rade dulje – ne požive dugo

Mnogi Amerikanci pokušavaju raditi što dulje kako bi osigurali “dovoljna sredstva” za mirovinu, taj imaginarni cilj koji su si zamislili raspodijeliti za ostatak života. Prema analizi Aleca Riddlea, velik broj njih umireunutar dvije godine od umirovljenja. Svoje podatke temelji na aktuarskim studijama koje su provedene nad nekim od najvećih mirovinskih fondova u SAD-u (Boeing Aerospace, Ford Motor Company, Bell Labs, Lockheed Martin). Primjerice, zaposlenici koji su se umirovili sa 65 godina, a pripadnici su Boeing Aerospace mirovinskog fonda – preminuli su unutar dvije godine od umirovljenja.

Dr. Ephrem Cheng obrazložio je to aktuarskim izračunima i napravio korelaciju između godine života kada odete u mirovinu i dugovječnosti.

Do podataka je došao analizom kada su se pripadnici Boeing mirovinskog fonda umirovili i koliko je čekova na njihovo ime stiglo do njihove smrti. Iskustva u Boeingu i nisu baš sjajna – zaposlenici koji su u mirovinu otišli sa 65 godina života u prosjeku su poživjeli samo 18 mjeseci. Slično iskustvo kod Lockheed Martina, gdje su u prosjeku, zaposlenici primili samo 17 mjesečnih obroka mirovine prije smrti.

Iskustva su slična i kod drugih spomenutih mirovinskih fondova. Drugo istraživanje ilustriralo je činjenicu da je prosječna dob umirovljenja, u velikim američkim tvrtkama, 57 godina starosti. Tako da su ljudi koji u mirovinu odlaze sa 65 u manjini, ali njihov očekivani životni vijek otkriva zastrašujuće prognoze.

Druga strana priče je ipak pozitivna

Kako je moguće da su razlike toliko velike? Riddle objašnjava da oni koji se odlučuju na dulji rad svoje tijelo i um izlažu prevelikom stresu koji pokreće lančanu reakciju. Razvijaju velik broj zdravstvenih problema i naposlijetku umiru dvije godine od umirovljenja.

Druga strana priče je ipak pozitivna.Zaposlenici u istim kompanijama koji u mirovinu odlaze ranije, primjerice s 55 godina, u prosjeku u mirovini uživaju više od 25 godina! Riddle smatra kako je izglednije da su “teret rada” podnijeli u mlađim godinama i da su puno manje stresirani od svojih kolega koji u mirovinu odlaze desetljeće nakon.

Riddle zaključuje da bi korporacije i zaposlenici trebali naći kompromisno rješenje. Radnicima se, u vidu s ovakvim podatcima, mora omogućiti ranije umirovljenje ili barem financijsku neovisnost – i to što je ranije moguće. To će s jedne strane osigurati da žive dulje, sretnije i opuštenije do 80. godine i nadalje.

Dakle, deset godina rada od 55. do 65. godine, može vam život skratiti za 20 godina. Tako je barem na primjeru radnika najvećih američkih korporacija, ali budući da je biologija čovjek na svijetu više manje ista – za pretpostaviti je da se ovakvi slučajevi “izgubljene mirovine” događaju i u Hrvatskoj.


28. lipnja 2019.

Odbor za Ustav predložio provjeru broja potpisa referendumske inicijative '67 je previše“

NHS - Odbor za Ustav Hrvatskog sabora predložio je danas Saboru da zaduži Vladu da provjeri potpise prikupljene u referendumskoj inicijativi '67 je previše'. Odbor za Ustav jednoglasno je predložio da se Vladu RH pozove da provjeri broj i vjerodostojnost potpisa referendumske inicijative '67 je previše'. Taj zaključak još treba potvrditi i Hrvatski Sabor. Iako je prijedlog jednoglasno podržan na sjednici odbora, zastupnik Peđa Grbin predložio je da se s obzirom na broj potpisa ne provjerava svaki, nego da Vlada uzme uzorak i iz njega utvrdi je li prikupljen dovoljan broj potpisa građana za pokretanje referenduma o izmjenama Zakona o mirovinskom osiguranju.

Nismo se pomaknuli s mjesta: Cijena hrane kao u Britaniji, a plaće su nam istočnoeuropske

HRVATSKI PARADOKS
U Hrvatskoj su kruh i žitarice skuplje nego u bogatoj Njemačkoj

AUTOR Ljubica Gatarić

(VEČERNJI LIST) - Visoke trgovačke marže, turistička potrošnja, nedostatak konkurencije i država koja na sve sliježe ramenima – glavni su razlog što se Hrvatska godinama suočava s neproporcionalno visokom razinom cijena u odnosu na ekonomsku razvijenost.

Razlog – marža, konkurencija..

Cijene hrane i pića u Hrvatskoj približile su se na 97 posto prosječnih u EU s 92 posto iz 2008. godine, kruh i žitarice skuplji su 3 postotna poena, a prije deset godina su bile šest posto jeftiniji. Mlijeko, sir i jaja skočili su s razine od 91 na 96 posto prosječne cijene u EU. Od važnijih prehrambenih artikala jedino je meso neznatno palo s 86 na 85 posto prosjeka EU, ali zato je alkohol srezan sa 105 na 101 prosjeka EU. Europski statistički ured Eurostat objavio je najnoviju usporedbu ekonomske razvijenosti, kupovne moći i cijena država članica za 2018. godinu koja je pokazala da se u deset godina Hrvatska nije pomaknula s mjesta kad je u pitanju razvijenost zemlje u odnosu na prosjek EU te je hrvatski BDP po stanovniku 63 posto prosjeka EU.

Među tranzicijskim zemljama lošije desetljeće iza sebe ima jedinoSlovenija, koja je nazadovala tri postotna poena, no uz važnu napomenu da je Slovenija startala sa znatno više razine razvijenosti te je pala s 90 na 87 posto prosječne razvijenosti. Hrvatska je od 2008. padala sa 63 do 59 posto prosječne razvijenosti EU, da bi se lani vratila na stanje iz 2008. Uz Grčku, među starim članicama EU, jače posrtanje primjetno je u Portugalu,Španjolskoji Italiji – državama mediteranskog kruga koje su se zbog dužničke krize bitno udaljile i od vlastitih postignuća, a ne samo od zapadnih ekonomija.

Za razliku od razvijenosti gdje postoji realna mogućnost da nas u idućih pet godina prestigne i Bugarska, Hrvatska cijenama velikim koracima grabi prema ili čak iiznad EU prosjeka. Hranimo se skuplje nego Britanci, slično kao Slovenci i Španjolci, dok su ostale tranzicijske zemlje bitno jeftinije. U Mađarskoj i Češkoj hrana je na oko 84 posto prosjeka EU, Bugarskoj 74 posto, Poljskoj 67 posto, Rumunjskoj 65 posto. Zašto? Kod kruha se vidi da nije problem u PDV-ujer je PDV na kruh samo 5 posto, a svejedno cijene idu gore! Željko Lovrinčević, analitičar Ekonomskog instituta Zagreb, kaže da jedan od razloga može biti turizam, gdje se turistička potrošnja cijenama negativno prelijeva i na domaće stanovništvo, ali turizam nije ključan.

– Mala smo zemlja sa slabom konkurencijom. U nizu područja imamo ili monopole ili oligopole počevši od građevine, prodaje na malo, do telekomunikacija. Dosta je neliberaliziranog tržišta u području usluga, od odvjetničkih do usluga prijevoza, što također ima utjecaja na cijene – kaže Lovrinčević. Treći važan razlog što smo skuplji u odnosu na nama usporedive države trgovačke sumarže. Porezni stručnjak Vlado Brkanić izračunao je da su nakon 2010. godine četiri vodeća trgovačka lanca u Hrvatskoj gotovo udvostručila visinu marže. Primjerice, 2010. godine većina trgovačkih marži kretala se oko 17 posto, a 2015. marža je bila viša od 30 posto.

– Gdje god je punokorupcije, visoka je razina cijena. Kod nas je puno posrednika, svatko želi zaraditi i imamo što imamo – previsoke cijene – kaže Lovrinčević. Napominje da je u hrvatskoj trgovini izražen i problem transfernih cijena, zbog visokog udjela stranih trgovačkih lanaca.

– Dio velikih trgovačkih lanaca kod nas namjerno posluje s gubicima kako bi dobit preselili u matične države – kaže Lovrinčević. To se radi tako da hrvatska tvrtka kćer uvozi znatno skuplju robu izpovezanih društavagdje je sjedište vlasnika, pa se ekstradobit ostvaruje u matičnoj zemlji. Dio razlike u cijeni treba pripisati i skupljem kapitalu u Hrvatskoj u odnosu na kamate po kojima se zadužuju strani lanci jer se i kamate prelijevaju na maloprodajne cijene.Agrokorse, na primjer, godinama zaduživao uz kamatu od 10 i više posto, za razliku od konkurenata koji, upravo za tu razliku u kamati, mogu biti jeftiniji, no često to nisu.

Rast u Hrvatskoj – 1,6 posto

Konvergencija prema stupnju razvijenosti posve je druga priča.

– U vrhu se prema brzini promjene nalaze četiri zemlje koje su niskim poreznim opterećenjima,privatizacijom, privlačenjem izravnim stranih ulaganja, fiskalnom disciplinom, institucionalnim napretkom, poboljšanjem položaja na ljestvicama lakoće poslovanja i konkurentnosti te reformama javne administracije izazvaleveliku konvergencijusvojih gospodarskih sustava prema standardima gospodarstva EU: Litva je ‘konvergirala’ sa 60% na 81% EU prosjeka, Rumunjska s 43% na 64%, Poljska s 53% na 71% te Letonija s 57% na 79% – tumači Velimir Šonje, osnivač Arhiv analitike.

– Ako se ponderira razina razvoja i brzina konvergencije, Hrvatska je uvjerljivonajneuspješnija članica EU: Bugarska jest slabije razvijena, ali brzo konvergira, a Slovenija nije konvergirala, ali je mnogo razvijenija – ističe Šonje. U posljednjih 15 godina prosječni rast u HR bio je samo 1,6% . Šonje je izračunao da bi Hrvatska tek za15 godina, bude li rasla 2 postotna boda brže od prosjeka, mogla dostići 85 posto BDP-a EU.

Probleme nećemo riješiti uvozom stranaca

DIJANA JURASIĆ
Ni jedna zemlja ne može se razvijati samo na uvozu jeftine radne snage ni živjeti od turizma jer inače ne bismo bili na dnu EU i s manje od četiri milijuna ljudi, među kojima je 40% radno neaktivnih.

(VEČERNJI LIST) - Ukidanje kvota na uvoz stranih radnika najavljeno za 2020. vatrogasna je mjera koja će dobro doći poslodavcima u turizmu i građevini da pokušaju doći do jeftine radne snage, ali hoće li pomoći razvoju društva i države? Sve dok se mladi iseljavaju zbog nesređenih javnih i državnih institucija i neuređenog tržišta rada da bi u Irskoj ili Njemačkoj konobarili, bili sobari, recepcionari, sve dok se ubrajamo, nakon Grčke, u državu s najviše radno neaktivnih građana, pitanje je kamo vodi ta beskvotna politika uvoza radnika?

Stručnjaci su odavno upozoravali da ćemo trebati uvoziti radnike, ali i da se prije toga mora napraviti bilanca domaće radne snage te srediti tržište rada na kojem će se prestati žmiriti naizrabljivačkiodnos prema sezoncima i mladima koji rade za niske plaće bez slobodnog dana i mimo zakonom propisane satnice. Uostalom, ovo potonje ih je i otjeralo u Austriju, Njemačku i Irsku. Tamo znaju da će živjeti u uređenom društvu, biti pošteno plaćeni, da im nitko neće dovoditi u pitanje pravo na slobodan dan ili vikend i da će, ako žele raditi prekovremeno, znati zašto to rade.

Poslodavci koji se u Hrvatskoj tako odnose prema sezoncima, ne gube ih. Istraživanje analitičara HZZ-a Marka Lucića pokazalo je da je najveći broj sezonaca lani bio plaćen do 4500 kuna, s tim da ih je četvrtina zarađivala 3800 kuna i manje. Ni jedna zemlja ne može se razvijati samo na uvozu jeftine radne snage ni živjeti od turizma jer inače ne bismo bili na dnu EU i s manje od četiri milijuna ljudi, među kojima je 40% radno neaktivnih.

Od doprinosa na niske plaće sezonaca proračun se neće puniti, nego privatni džepovi, a stranci i taj zarađeni novac neće trošiti kod nas nego ga slati obiteljima, dok ćemo mi i dalje imati problem radno neaktivnih građana o kojima treba skrbiti. Dok je Poljska uvela mobilni zavod za zapošljavanje i obilazila mlade po selima savjetujući ih o mogućim poslovima, što mi radimo?

Puštamo ih ili da su bez posla ili da idu preko granice i pričamo bajke kako ćemo sve probleme riješiti uvozom radnika i uspoređujemo se s razvijenom Njemačkom s više od 80 milijuna ljudi.


19. lipnja 2019.

Bez plaće i mirovine 30 posto Hrvata preživjelo bi samo jedan mjesec

Jasmina Grgurić

Da većina Hrvata ne vjeruje u svijetlu budućnost, potvrđuje istaživanje agencije Improve. Naime, svaki drugi građanin smatra da će gospodarsko stanje biti gore, a 30 posto da bi bez plaće ili mirovine izdržali samo mjesec dana.

(Mirovina.hr) - Gubitak prihoda “preko noći” nije ništa neobično.

Mnogi ljudi ostanu bez posla, ili se između rada i mirovine nađu bez ikakvih primanja. Tako 12 posto ispitanika agencije Improve u sklopu istraživanja o ekonomskoj klimine bi moglo pokrivati troškove života bez posuđivanja novca ni tjedan dana, 18 posto mjesec dana, a 28 posto procjenjuje da bi izdržalo do tri mjeseca.

Svaki drugi Hrvat smatra da će u sljedećih godinu dana gospodarsko stanje biti gore, a tek nešto više od trećine da će im se osobna potrošnja i potrošnja kućanstva u idućih godinu dana povećati. Čak 55 posto misli da će im potrošnja ostati na istoj razini kao do sada.

Također, još uvijek veliki dio građana ne osjeća ekonomsku sigurnost. Njih 86 posto ne očekuje da će se pozitivni trendovi nastaviti. Razlog je što živimo iz mjeseca u mjesec te nas samo jedna ili najviše tri plaće i mirovine dijele od potpunog siromaštva. Za one koji imaju kredite, to automatski znači deložaciju i beskućništvo.

Razlog je posve logičan, nedostatak ušteđevine koju nije moguće stvoriti, jer malene plaće i mirovine odlaze na osnovne životne troškove pa se nema što staviti na stranu.

Trećina hrvatskih građana očekuje rast stope nezaposlenosti u sljedećih godinu dana, a 42 posto smatra da će ostati na istoj razini, pokazuje istraživanje provedeno na uzorku od 1.000 ispitanika iz Improve online poola.

Nesigurnost stvara i slaba socijalna mrežana koju se osoba ne može osloniti u teškim situacijama, što nije slučaj u razvijenijim zemljama. Upravo je sigurnost temeljna poželjna značajka mladih pa je ujedno i poražavajuća činjenica da ih većina želi raditi u – javnom sektoru.

Sever optužio HUP da ni ne traže domaće radnike jer strance plaćaju manje

Izvor: N1

O tome treba li povećati kvote za uvoz stranih radnika, u rubrici 'Dvoboj' Točke na tjedan mišljenja su sukobili Admira Ribičić iz Hrvatske udruge poslodavaca i Krešimir Sever, predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata.

Dramatičan je bio apel iz HUP-a za povećanje kvota za strane radnike - koji su argumenti?

RIBIČIĆ:"U graditeljstvu i turizmu ukupno nedostaje 11.000 radnika. Imali smo gospodarsku krizu, blizu 400.000 nezaposlenih, tada je bilo logično štititi domaće nezaposlene osobe od inozemne radne snage. Ali taj isti sustav koristimo u vremenu kada imamo rekordnu zaposlenost. Godinama upozoravamo da treba mijenjati sustav uvoza radnika iz trećih zemalja. Danska, Austrija, Estonija i Njemačka potpuno su otvorile granice, radnike iz trećih zemalja mogu uvoziti bez ikakvih ograničenja."

Na pitanje je li razlog zbog kojeg traže veće kvote taj što su strani radnici poslodavcima jeftiniji, Admira Ribičić kaže da oni zapravo poslodavcima nisu jeftiniji te ističe da plaće rastu.

"Plaće u turizmu i građevini rasle su 15 posto."

Jesu li sindikati protiv kvota?

SEVER:"Plaće s u rasle, ali s koje osnovice? Kad smo ušli u Europsku uniju, kad su se snažno otvorile granice, radnici iz zemalja iz našeg okruženja shvatili su - zašto bi išli raditi k nama, ako mogu u neke druge zemlje za veću plaću. Strani radnici i dalje služe kontroli niske cijene rada. HUP je rekao da je od ukupno zaposlene populacije, 8 posto zaposleno u graditeljstvu i turizmu, a stvaraju 22 posto BDP-a. Kad se vidi kolike su njihove plaće, vidi se da su oni debelo potplaćeni."

Zašto ta radna mjesta nisu atraktivna domaćim radnicima?

RIBIČIĆ: "Teško je reći. Poslodavci ne zaobilaze hrvatske radnike, puno je jednostavnije zaposliti domaće radike. Mi trebamo dosta pomoćnih radnika - to su nisko kvalificirani radnici, a takvih je oko 20.000 u Hrvatskoj. Ali to su dugotrajno nezaposleni radnici, stariji ljudi koji fizički ne mogu odraditi posao na vrućini. Treba nam povratna informacija s HZZ-a. Zašto ljudi odbijaju posao: jer procijene da ne mogu raditi, jesu li plaće razlog?"

SEVER:"Plaće i radni uvjeti. Iskustva su strašna. Uz časne iznimke poslodavaca koji korektno postupaju prema radnicima - ljudi su u izuzetno lošim smještajima, moraju raditi po cijele dane, ugovori su na sve kraće razdoblje - na 15 dana, na mjesec dana. Ljudi se žale da su im poslodavci ostali dužni.Na sajmovima ugostiteljstva i turizma, velik broj ljudi se prijavio da su raspoloživi. Nitko ih nije zvao. Oko 1600 raspoloživih ljudi nitko nije zvao. U odnosu na prošlu godinu, komunikacija poslodavaca prema HZZ-u je za 26 posto manja nego lani. Dakle, zaobilaze Zavod, ne javljaju se onima koji su raspoloživi, očito postoje neki drugi kanali."

RIBIČIĆ:"Naša iskustva nakon poreznih relaksacija je da je smještaj bitno popravljen jer je Vlada relaksirala taj dio za smještaj sezonskih radnika. Poduzetnici iniciraju povećanje plaća, kolektivnih ugovora u trgovini - pitanje je do koje granice se mogu dizati plaće, a da ostanete konkurentni."

RIBIČIĆ:"Bit će nam jako teško ako podmećemo nogu poduzetnicima."

SEVER:"Nema opravdanja da zagovaramo model u kojem će djelovati tvrtke koje će zapošljavati strane radnike, a domaći radnici će napuštati Hrvatsku jer im nije dobro. To će sniziti potrošnju, koja utječe na BDP. Oglasi su, kažu u HUP-u, na sve strane, a istovremeno vidimo da je komunikacija HUP-a prema Zavodu za jednu četvrtinu manja nego prošle godine - znači, imamo problem."

"U posljednje medije se kroz medije provlači informacija koja dolazi ili od strane Vlade ili od strane poslodavaca da seHrvatska od sljedeće godine spremau potpunosti ukinuti sustav kvota i da ćemo ići na novi model koji će relaksirati, potpuno liberalizirati uvoz strane radne snage, a o tome nitko ne razgovara sa sindikatima.

RIBIČIĆ: "Morate se informirati - u taj model, u radnu skupinu, uključeni su sindikati."

SEVER: "Ali nisu ga prihvatili! Sindikati nisu dali zeleno svjetlo, jedno je razgovor drugo je pristati."

RIBIČIĆ: "Nitko nije još ništa prihvatio. Rečeno je da se model mora promijeniti. Vlada je otvorila razgovor o novom modelu. Mislite li da je kvotni sustav dobar, sustav donesen u vrijeme kada je bilo 400.000 nezaposlenih?"

SEVER: "Za koga uvozite te radnike, za poslodavce da zarađuju preko njihovih leđa? Hrvati idu vani, tko će ostati ovdje?"

Što predlažete, kakav model predlažete?

RIBIČIĆ: "Onaj o kojem smo razgovarala Vlada, sindikati i mi je - takozvani slovenski model koji predlažemo već pet godina. Da smo fleksibilniji model uveli prije pet godina, možda bismo pratili trendove. Sad smo zapeli u vremenu kada su sve zemlje liberalizirale uvoz radnika iz trećih zemalja, a mi smo ostali na priči koja je bila potrebna u vrijeme gospodarske krize."

SEVER: "Nije mi prihvatljiv slovenski model - ako određeno vrijeme poslodavac nije pronašao radnu snagu, otvorena su mu vrata da potraži strane radnike. Umjesto da se radi na modelu rasta plaća, promjeni sustava rada - mi smo rekorderi u Europi po zapošljavanju na 3 mjeseca. Poslodavcima to nije dovoljno fleksibilno. Ne tražimo modele kako privoliti ljude koji su otišli vani da se vrate doma, kako da zadržimo visoko obrazovane ljude" kazao je i Hrvatskoj udruzi poslodavaca prebacio da su "unaprijed potpisali sporazum o gospodarsko-socijalnom dijalogu".

RIBIČIĆ: "Jesmo, jer želimo razgovarati, ali treba nam i treći", kazala je misleći na sindikate, koji odbijaju sudjelovati u Gospodarsko-socijalnom vijeću.

SEVER: "Dok je Marko Pavić ministar rada, nama povratka u Gospodarsko-socijalno vijeće nema. GSV ne može biti susretište kojim se vlast pokriva da dijalog vodi, a zapravo je sve skupa na razini manifestacije."

Muke po dodatku za poslijedipomske specijalizante: uveden, ukinut, vraćen

Gabrijela Galić

FAKTOGRAF - Sindikat državnih i lokalnih službenika i namještenika (SDLSN) ne odustaje od zahtjeva da se i službenicima i namještenicima koji su završili poslijediplomski specijalistički studij osnovna plaća uveća za osam posto, kako je to ugovoreno u sustavu socijalne skrbi. Kolektivni ugovor za djelatnost socijalne skrbi potpisan je u lipnju prošle godine. U siječnju ove godine, međutim, iznenadno je otkrivena „greška“ u dokumentu, pa se pristupilo njegovoj izmjeni. Kako je pisao Faktograf, reprezentativni sindikati u djelatnosti socijalne skrbi potpisali su sNadom Murganić, ministricom za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku ispravak kolektivnog ugovora 3. siječnja. Time je pravo na uvećanje osnovne plaće za poslijediplomske specijalističke studije ukinuto.

Do tog ispravka kolektivnog ugovora, prema našim saznanjima, došlo je nakon što su državne službe zatražile da se uvećanje osnovice za osam posto primjenjuje i na njih. Na to imaju pravo jer njihov kolektivni ugovor propisuje da će se povoljnije ugovorena materijalna prava u javnim službama primjenjivati i na državne službe.

S obzirom na ispravak kolektivnog ugovora za socijalu, SDLSN je svojim članovima dostavio obrazac zahtjeva za uvećanje plaće za razdoblje od lipnja prošle do siječnja ove godine. No, pravo na retroaktivno i kratkotrajno povećanje plaće nisu još ostvarili. U pismu, kojeg su ovih dana uputili Andreju Plenkovću, predsjedniku Vlade i Marku Paviću, ministru rada i mirovinskog sustava te Zajedničkoj komisiji za tumačenje kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike, a koji nam je u posjedu, ponovo najavljuju i mogućnost utuživanja dodatka, ako se i službenicima ne prizna dodatak po osnovi završenog poslijediplomskog specijalističkog studija.

Međutim, pismo SDLSN-a otkriva i da u sustavu socijalne skrbi, kada je riječ o ukinutom dodatku, ništa nije okončano. Pet dana nakon što je „greška“ ispravljena izmjenom kolektivnog ugovora, Zajedničko povjerenstvo za tumačenje kolektivnog ugovora za djelatnost socijalne skrbi vratilo je u život spornu odredbu.

„Završetkom poslijediplomskog specijalističkog studija zaposlenici ostvaruju pravo na uvećanje osnovne plaće od 8%“– glasi tumačenje, odnosno odgovor na upit imaju li radnici koji su završili poslijediplomski specijalistički studij pravo na uvećanje plaće. Odluke Zajedničkog povjerenstva su obvezujuće, što znači da radnici u socijali s poslijediplomskim specijalističkim studijem imaju pravo na uvećanje plaće.

Zaključak povjerenstva od 8. siječnja kojim se pobija ispravak Kolektivnog ugovora od 3. siječnja, nije javno objavljen, iako se Pravilnikom o radu tog tijela propisuje objava zaključaka, odnosno tumačenja na mrežnim stranicama Ministarstva za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku te na mrežnim stranicama Sindikata zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi i Samostalnog sindikata zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske.

Zapisnici s dvije sjednice Zajedničkog povjerenstva u prošloj godini, međutim, javno su objavljeni i u njima se, također navodi da pravo na uvećanje plaće imaju zaposleni poslijediplomski specijalisti, dok pravo na to uvećanje nemaju zaposleni s preddiplomskim ili diplomskim studijem.

Naime, originalnim tekstom kolektivnog ugovora za djelatnost socijalne skrbi dogovoreno je da će se osnovna plaća radnika uvećati za 8 posto „ako zaposlenik ima znanstveni stupanj magistra znanosti (preddiplomski ili diplomski sveučilišni studij, poslijediplomski specijalistički studij – mag., sveuč. mag. mr. spec.) odnosno za 15% ako zaposlenik ima znanstveni stupanj doktora znanosti“.

Iz te odredbe, koja je postojala u kolektivnom ugovoru potpisanom 2011. godine ali je pod naletom krize i rezanja plaća proračunskih korisnika „nestala“, proizlazi i da puno širi krug zaposlenih ima pravo na uvećanje osnovne plaće od osam posto. U novi kolektivni ugovor, kako su u siječnju objašnjavali sindikati, ušla je slučajno, a oni se nisu bunili jer je u korist radnika. Tada su iJadranka Dimić, predsjednica Samostalnog sindikata zdravstva i socijalne skrbi iStjepan Topolnjak, predsjednik Samostalnog sindikata zdravstva i socijalne skrbi, objašnjavajući razloge zbog kojih su potpisali ispravak odredbi Kolektivnog ugovora, navodili i kako su dodaci ugovoreni Temeljnim kolektivnim ugovorom (TKU), pa nema razloga da budu i u granskom. Prema TKU-u magistar znanosti ima pravo na uvećane plaće za osam posto, a doktor znanosti 15 posto.

Pet dana kasnije, međutim, promijenili su mišljenje i kao članovi Zajedničkog povjerenstva ponovo potvrdili da poslijediplomski specijalisti imaju pravo na dodatak. Loptanje pravima radnika koji steknu viši stupanj obrazovanja tako bi mogla završiti i na sudu. Prema neslužbenim informacijama, moguće su i tužbe u socijali jer će radnici koji su stekli viši stupanj obrazovanja ovoj godini sudskim putem tražiti uvećanje plaće koje im je odbijeno zbog ispravka Kolektivnog ugovora. No, pozivat će se na tumačenje Zajedničkog povjerenstva koje im je tri puta dalo za pravo, pa čak i nakon što je Kolektivni ugovor ispravljen.


14. lipnja 2019.

Provedena godišnja obuka povjerenika radnika za zaštitu na radu

Obuka je provedena 23. i 24. svibnja 2019. g. u Šibeniku za povjerenice i povjerenike radnika za zaštitu na radu iz Bina-Istre, Hrvatskih autocesta, PZC Varaždina i Županijskih cesta Split...

(www.ncs.hr) - Briga i zalaganje za što višu razinu sigurnosti i zaštite na radu jedan je od ključnih segmenata borbe za promicanje radničkih prava.

Budući da su poslovi na cesti opasni, kao sindikat brinemo da u poduzećima u kojima djelujemo unapređenje zaštite na radu bude visoko na listi prioriteta pri sklapanju kolektivnih ugovora i donošenju drugih akata koji reguliraju to područje. Također, u svakoj našoj podružnici nastojimo potaknuti organiziranje izbora povjerenika radnika za zaštitu na radu jer ugovorena ili zakonom zajamčena prava postaju opipljiva i za radnike imaju smisla jedino uz sustavan nadzor njihove primjene te stalnu prilagodbu mjera i odredbi novim okolnostima i potrebama radnika, a upravo to su neke od najvažnijih zadaća povjerenika.

Ukratko, biti uspješan povjerenik radnika za zaštitu na radu znači razumjeti radne procese i rizike koje nose, poznavati propise i procedure iz područja zaštite na radu, uspostaviti komunikacijski kanal s radnicima i poslodavcem, pravovremeno i primjereno reagirati na probleme i kontinuirano nastojati djelovati u smjeru unapređivanja sustava. S obzirom da je odgovornost povjerenika velika, a spektar vještina i znanja koja mora imati za uspješno obavljanje svojih dužnosti poprilično širok, kao sindikatu nam je važno da povjerenici radnika za zaštitu na radu redovito dobivaju priliku stjecati nove uvide i znanja, razmjenjivati iskustva i jačati svoje kompetencije i samopouzdanje kako bi uspješno štitili interese radnika koje predstavljaju.

Ove smo godine u sklopu projekta „Speak up 2: Jačanje sindikalnog organiziranja u sektoru cestovnog prometa" u suradnji s Odjelom za sigurnost na radu Hrvatskih autocesta organizirali dvodnevnu obuku povjerenika i povjerenica radnika za zaštitu na radu iz poduzeća u kojima djelujemo. Tako su 23. i 24. svibnja u Šibeniku povjerenice i povjerenici iz Bina-Istre, Hrvatskih autocesta, PZC Varaždina i Županijskih cesta Split slušali o pravima i obavezama povjerenika radnika za zaštitu na radu, raspravljali o mogućnostima njihova sudjelovanja u unapređenju sustava ZNR i razmjenjivali primjere iz prakse.

Osim tema koje se u užem smislu odnose na zaštitu na radu u cestarskom sektoru, dotakli smo se i univerzalnih tema zaštite zdravlja. Kroz teoriju i praktične vježbe rada s teretima željeli smo ojačati svijest povjerenica i povjerenika o važnosti pravilnog rukovanja teretima koje, ako se zanemaruje, dugoročno ostavlja izrazito negativne posljedice na zdravlje i tijelo, osobito kod onih radnica i radnika koji su podizanju tereta, kao i izvođenju određenih pokreta, izloženi često i repetitivno. Vođenje računa o pravilnom držanju tijela i poznavanje tehnika razgibavanja preduvjet su za očuvanje zdravlja, pa se nametnuo zaključak da moramo pronaći načine da ova znanja učinimo dostupnima i primijenjenima ne samo na radnim mjestima nego već od najmlađe dobi.

Tražili smo da Pavić odstupi, pa nećemo sad s njim pregovarati

AUTOR Božena Matijević

(VEČERNJI LIST) - Bili bismo nedosljedni da sad prihvatimo sjesti za stol nakon što smo tražili da on odstupi. Usto, svjesni smo da ta njegova antikampanja nije išla bez blagoslova Vlade i premijera, kazao je Sever

1. Ministar Pavić je protiv sindikata vodio oštru plaćenu kampanju, te tvrdio da referendumskom inicijativom politikantski dezinformiraju i obmanjuju javnost.

2. Sad vas zove da pregovarate?

Mi smo dali vrlo jasan odgovor i poruku i prije nego što smo pozvani. Upravo zbog ovog njegova pristupa našoj inicijativi, plaćanja oglasa i njihove objave narodnim novcem, pri čemu je on obmanjivao javnost, doveo je do toga da smo zatražili najprije njegovu ostavku, pa onda i smjenu. Bili bismo nedosljedni da sad prihvatimo sjesti za stol nakon što smo tražili da on odstupi. Usto, svjesni smo da ta njegova antikampanja nije išla bez blagoslova Vlade i premijera.

3. Sad iz Vlade poručuju da sindikate uvažavaju kao socijalne partnere, da nikada nisu podcjenjivali snagu sindikata. Jesu li vam ove izjave smiješne?

S obzirom na iskustvo koje imamo s njima, pa i onima prije njih, jasno je da nas nisu uvažavali niti poštivali ono što radimo i za što se zauzimamo. Sad kad su shvatili da su pogriješili i da su podcijenili kako sindikate tako i narod pokušavaju umanjiti političku štetu. Upravo iz ove njihove poruke jasno je koliko je isfrizirana bila reklama kojom su tukli po nama te da nas i dalje jednako ne uvažavaju, a da sve ovo čine zato da umanje političku štetu bojeći se narodnog stava na referendumu jer valjda smatraju da bi se to moglo politički protumačiti i kao izjašnjavanje protiv vlasti. Oni nešto što nije bilo politički motivirano stavljaju u politički kontekst poučeni i onim što im se dogodilo tijekom glasanja na EU izborima. Politički mudra i odgovorna vlast trebala bi shvatiti da se ne bi smjela miješati u ovako snažnu poruku naroda da želi referendum. Mudra vlast jednostavno bi tu poruku iz naroda – prihvatila.

4. Premijer je jako sretan što je Europska komisija (EK)pozitivno ocijenila Vladinu mirovinsku reformu. Kako vi to doživljavate?

Naše iskustvo govori da kada neke postupke hvale EK, Svjetska banka, MMF i bonitetne agencije to sasvim sigurno nije dobro ni za zemlju ni za njezine građane.

Inicijativa “67 je previše” u Hrvatskom saboru predala potpise za referendum

67jeprevise.hr - Predstavnici sindikalne inicijative “67 je previše” u četvrtak su u Hrvatskom saboru predali 748.624 prikupljena potpisa za raspisivanje referenduma o izmjenama Zakona o mirovinskom osiguranju. Predsjednik Hrvatskog sabora Gordan Jandroković primio je predstavnike inicijative “67 je previše”, nakon čega je izjavio da se u povjerenstvu koje je za to imenovano obavlja primopredaja više od 748 tisuća potpisa o kojoj će biti sačinjen zapisnik.

Odbor za Ustav, poslovnik i politički sustav donijet će zaključak o potpisima

Budući da je od predstavnika inicijative dobio i zahtjev za raspisivanjem referenduma, najavio je da će ta dva dokumenta uputiti saborskom Odboru za ustav, poslovnik i politički sustav, koji će pripremiti zaključak i poslati ga plenarnoj sjednici. Potom će se potpisi uputiti Vladi kako bi se utvrdila njihova vjerodostojnost i broj.
Vlada će to vratiti u Sabor, a Odbor za Ustav, poslovnik i politički sustav donijet će zaključak je li prikupljen dovoljan broj potpisa. Također, taj odbor može predložiti Saboru da se Ustavnom sudu uputi pitanje o usklađenosti referendumskog pitanja s Ustavom.

Na novinarski upit misli li da to pitanje treba ići na ocjenu ustavnosti, Jandroković je rekao kako će o tome razgovarati s kolegama iz stranke i vladajuće većine te će nakon toga dati odgovor.
Upitan ima li još mjesta za pregovore sa sindikatima kako do referenduma ne bi došlo, poručio je da su oni uvijek dobrodošli ali mu se nakon razgovorima s predstavnicima inicijative čini kako oni više nisu skloni pregovorima.

Ako je dovoljan broj potpisa i ako je pitanje ustavno ići ćemo na referendum

Negirao je da ih je pokušavao uvjeriti da ponovno “sjednu za stol” rekavši kako je tu bio kao predsjednik Hrvatskog sabora da bi primio potpise i zahtjev za raspisivanjem referenduma.
Upitan kako komentira to što agencija Fitch i vanjske institucije hvale mirovinsku reformu dok je u zemlji naišla na negativne ocjene Jandroković je rekao da su ekonomske brojke za Hrvatsku iznimno dobre jer smo u prvom tromjesečju imali rast BDP-a od 3,9 posto, te smo dobili i dobre ocjene reformi, među kojima je i mirovinska.

Međutim, kazao je, potpisi su prikupljeni i ako ih bude dovoljno za referendum te Ustavni sud kaže da je pitanje ustavno – tada ćemo ići na referendum. “Narod je taj koji odlučuje i moguće je da nekad i neka dobra mjera koju donese Vlada bude osporena od građana”, poručio je Jandroković.

Nacionalna koordinatorica inicijative “67 je previše” Mirela Bojić rekla je da su predsjedniku Hrvatskog sabora predali zahtjev za raspisivanjem referenduma i 65 kutija u kojima se nalazi 748.624 potpisa za raspisivanje referenduma o izmjenama Zakona o mirovinskom osiguranju. Također, upoznali su ga s kronologijom njihova postupanja oko tog pitanja.

Prilika da Sabor vrati povjerenje građana

Izrazivši zadovoljstvo velikim brojem prikupljenih potpisa, Bojić je rekla da od Hrvatskog sabora i drugih institucija koje su u to uključene očekuju ozbiljnost i odgovornost. “Ovo je dobra prilika Hrvatskom saboru da na referendumu vrati povjerenje građana u najviše institucije hrvatskog društva”, poručila je.

Na novinarsko pitanje zašto više nisu spremni za pregovore s Vladom Bojić je rekla kako je vremena za pregovore bilo na pretek ali se nitko nije odazivao na njihove pozive. “Pozivali su nas samo da bi nam na power point prezentacijama prikazali ono što su naumili donijeti i izglasati kao zakon”, rekla je.
Podsjetila je da su se prije početka prikupljanja potpisa obratili svim saborskim klubovima zastupnika, kako bi u razgovorima došli do toga da se ne izglasaju sporne odredbe u zakonu.

Smatra i da 748.624 građana nije svoje potpise dalo za pregovore, već za raspisivanje referenduma. (Hina)


11. lipnja 2019.

Vlada odustaje od rada do 67.? Sever za RTL: 'Vrijeme pregovora je prošlo! Očekujemo referendum'

JASNA PORUKA SINDIKATA
'Ni mi ni Vlada nemamo pravo zanemariti tih 700.000 potpisa građana. Ne smijemo ih iznevjeriti'

(VIJESTI.hr) - Sve upućuje na to da Vlada odustaje od mirovinske reforme i rada do 67. godine života. Dok se čeka da sindikati predaju više od 700.000 potpisa za referendum, ministar rada Marko Pavić poziva ih na novi dijalog. Iz Vlade ističu kako je reforma dobra, da je dobila pohvale iz Europske komisije i da bi bilo šteta da cijela propadne te da su spremni tražiti zajednički jezik sa sindikalistima.

"Nemamo pravo zanemariti 700.000 potpisa građana"

Sever je na početku rekao da će se za koji dan znati koliko su točnoskupili potpisa. "U svakom slučaju, prešli smo 700.000 potpisa", poručio je Sever. Na pitanje hoće li na nove pregovore s vladajućima, odgovara:

"Prigovori idu u tom pravcu jer pravih pregovora nije bilo. Vrijeme pregovora je prošlo. Sada je sve u rukama 700.000 građana koji su dali potpis. Očekujemo referendum", jasno će Sever i dodaje:

"Ni mi ni Vlada nemamo pravo zanemariti tih 700.000 potpisa građana. Ne smijemo ih iznevjeriti. Građani referendum očekuju, referendum treba biti", kazao je za RTL Danas Sever i zaključio:

"Pitanje je sasvim sigurno u skladu s Ustavom. Ljudi očekuju da se Ustavni sud ne petlja. Mi očekujemo da Sabor ne uputi to Ustavnom sudu", kazao je Krešimir Sever za RTL.

EK Hrvatskoj predlaže niz gospodarskih poteza

PROLJETNI PAKET PREPORUKA
Ove godine među preporukama nema one koja se odnosi na obeshrabrivanje ranog umirovljenja, ubrzanje prelaska na kasniji odlazak u mirovinu i usklađivanje mirovinskih odredbi za pojedine kategorije s općim mirovinskim pravilima

(Novilist.hr) - Europska komisija je u srijedu preporučila Hrvatskoj da u predstojećem razdoblju usmjeri investicije na istraživanje i inovacije, održivi urbani i željeznički promet, energetsku učinkovitost, obnovljive izvore energije i ekološku infrastrukturu. Komisija je objavila proljetni gospodarski paket, koji uključuje preporuke zemljama članicama u pogledu proračunskih i reformskih mjera, a po prvi put je objavila i investicijske preporuke, svojevrsni investicijski vodič u koje sektore treba ulagati i koja su moguća uska grla za ulaganja. Europska komisija u okviru Europskog semestra u svibnju objavljuje preporuke za svaku zemlju članicu zajedno s ocjenama njihovih fiskalnih politika, strukturnih reformi i mjera za rast i zapošljavanje koje trebaju poduzeti u sljedećih godinu i pol dana. U prvoj preporuci Komisija traži od Hrvatske jačanje proračunskog okvira i nadzor nad potencijalnim obvezama na središnjoj i lokalnoj razini. Također se preporučuje smanjivanje teritorijalne fragmentacije javne uprave i pojednostavljenje funkcionalne distribucije nadležnosti.

U okviru druge preporuke Hrvatskoj se preporučuju reforme obrazovnog sustava i poboljšanje pristupa obrazovanju i osposobljavanju na svim razinama, njihovoj kvaliteti te relevantnosti za tržište rada. Preporučuje se i konsolidacija socijalnih naknada i njihovih mogućnosti za smanjenje siromaštva, zatim jačanje mjera u području tržišta rada i jačanje institucija te njihove koordinacije sa socijalnim službama. U dogovoru sa socijalnim partnerima potrebno je uvesti usklađeni okvir za plaće u javnoj upravi i javnim službama, smatraju u EK.

U trećoj preporuci Komisija preporučuje da se investicije usredotoče na istraživanje i inovacije, održivi urbani i željeznički promet, energetsku učinkovitost, obnovljive izvore energije, ekološku infrastrukturu, uzimajući u obzir regionalne razlike. Također se preporučuje jačanje administrativnih sposobnosti za izradu i provedbu javnih projekata i politika.

U četvrtoj preporuci stoji da je potrebno poboljšati korporativno upravljanje u poduzećima u vlasništvu države te intenzivirati prodaju državnih poduzeća i neproduktivne imovine. Također se preporučuje jačanje prevencije i kažnjavanja korupcije, posebice na lokalnoj razini, zatim smanjenje trajanja sudskih postupaka i jačanje elektronske komunikacije na sudovima. Traži se i znatno smanjenje tereta za poduzeća u pogledu parafiskalnih nameta i prevelikih i neučinkovitih zakonodavnih zahtjeva.

Ove godine među preporukama nema one koja se odnosi na obeshrabrivanje ranog umirovljenja, ubrzanje prelaska na kasniji odlazak u mirovinu i usklađivanje mirovinskih odredbi za pojedine kategorije s općim mirovinskim pravilima. Preporuke se temelje na iscrpnoj analizi dokumenta koje su u travnju Komisiji dostavile zemlje članice – nacionalnih reformskih programa i programa konvergencije.

Sadržaj preporuka temelji se na dijalozima provedenim s državama članicama, nacionalnim programima reformi, podacima Eurostata i nedavno objavljenim proljetnim ekonomskim prognozama.

Europski semestar je uveden 2011. godine kao ciklus tješnjeg usklađivanja gospodarskih politika zemalja članica kako bi povećala otpornost na nove krize. Što se tiče investicijskih preporuka riječ je o ulaganjima koje Komisija smatra potrebnima, neovisno o tome hoće li se financirati europskim ili nacionalnim sredstvima, javnim ili privatnim. Komisija će također pratiti ispunjavanje investicijski preporuka kao što je do sada pratila ispunjavanje drugih specifičnih preporuka.

NESLAVNA LJESTVICA Svaki peti radnik u Hrvatskoj zaposlen tek – privremeno

RAD NA ODREĐENO
Autor: Jagoda Marić

Lani je u EU-u 14,1 posto radnika zaposleno privremeno, a u Hrvatskoj taj postotak je 19,9 posto. Samo četiri zemlje - Španjolska, Poljska, Portugal i Nizozemska imaju veći udio od Hrvatske

(Novilist.hr) ZAGREB - Svaki peti radnik u Hrvatskoj zaposlen je privremeno, bilo da je riječ o zapošljavanju na točno određeno vrijeme, preko agencija koje njegov rad iznajmljuju poslodavcima, što može biti i nekoliko sati tjedno, ili na sezonskim poslovima. Pokazuje to jučer objavljeno izvješće Eurostata po kojem je Hrvatska među prvih pet zemalja Europske unije po tim oblicima zapošljavanja. U prosjeku je u Europskoj uniji čak 14,1 posto radnika u prošloj godini zaposleno na osnovu privremenih ugovora, a u Hrvatskoj taj postotak je 19,9 posto. Samo četiri zemlje - Španjolska, Poljska, Portugal i Nizozemska - imaju veći udio od Hrvatske. Ako je i danas udio takvih nesigurnih zaposlenja 20 posto, a nema razloga vjerovati da se smanjio u odnosu na prošlu godinu, to znači da u Hrvatskoj čak više od 278 tisuća zaposlenih ima posao samo na određeno vrijeme jer je Državni zavod za statistiku u srijedu objavio da Hrvatska ima milijun i 390 tisuća zaposlenih.

Takvo privremeno zapošljavanje ipak ništa nije povećalo broj zaposlenih jer je on ostao gotovo jednak broju zaposlenih kakav je Hrvatska u prosjeku imala 2010. godine kad je udar globalne krize na njezino gospodarstvo bio na vrhuncu.

Smanjio se naravno i to drastično broj nezaposlenih ali to je više posljedica iseljavanja iz Hrvatske nego povećanja zaposlenosti. U zemljama u koje Hrvati najradije iseljavaju u potrazi za poslom, Njemačkoj, Austriji i Irskoj postotak onih koji imaju privremeni posao je znatno niži nego u Hrvatskoj.

U Njemačkoj je 12,6 posto, i Irskoj i Austriji upola manji nego u Hrvatskoj, 9,9 i 9,1 posto. U svim privremeni poslovi u najvećem su postotku u skupini mladih od 15 do 24 godine i veći je postotak žena koje se tako zapošljavaju.

Nestabilnost radnog mjesta, uz niske plaće, razlog je zbog kojeg mladi ljudi iseljavaju upozoravaju već godinama i hrvatski demografi ističući da ta nesigurnost odgađa i zasnivanje obitelji.

Nedostaje radnika

- I prije deset godina kad je stopa tih privremenih poslova ili ugovora na određeno bila oko devet posto, posebice što je najveći postotak bio među mladima i među ženama, upozoravali smo kakav će to imati utjecaj na iseljavanje i odluku mladih da zasnuju obitelj. To je jak potisni čimbenik na iseljavanje. Mladi ljudi nemaju sigurnu egzistenciju i tražit će je negdje drugdje ili će ostati u Hrvatskoj ali će ih nesigurnost natjerati da odgađaju rađanje djece, upozorava demograf Anđelko Akrap koji je i savjetnik predsjednice Republike Kolinde Grabar-Kitarović.

On dodaje i da je u Hrvatskoj, kao uostalom i u Španjolskoj i Portugalu, i veliki udio turizma u gospodarstvu uzrok velikog broja sezonskih radnika, ali da se privremenih oblika zapošljavanja ne libe ni poslodavci u ostalim sektorima dok država nema ni plan ni novac kojima bi uskočila s nekim mjerama za ljude koji mogu računati samo na takvo zapošljavanje.

Hrvatsku udrugu poslodavaca, koja stalno upozorava na nedostatak radnika, pitali smo je li između ostalog i tako visok postotak privremenog zapošljavanja razlog što njihove članice teško pronalaze radnike.

Iz HUP-a odgovaraju da se poslovno okruženje stalno mijenja, a s njime i kupci, tržišta, konkurencija te upozoravaju na trend projektnog pristupa organizaociji poslovanja u kojem se sve veći dio djelatnosti tvrtke koji nije najuži »core« poslovanja tvrtke, radi preko vanjskih suradnika i preko povremenog angažiranja radne snage s tržišta.

Ističu da je u takvom okruženju najizazovnije malim i mikro tvrtkama koje su najizloženije nepredvidivim promjenama i okruženjem.- U takvoj tržišnoj situaciji, te uz zastarjeli i nefleksibilan Zakon o radu, određen broj poslodavaca bira ugovore o radu na određeno vrijeme, kažu iz HUP-a.

Dodaju da je jedan od faktora i sezonalnost hrvatskog gospodarstva koje je konačno počelo rasti u periodu 2016. godine kad je porastao i broj ovakvih ugovora. Ističu da posebice turizam i graditeljstvo, pa čak i jedan dio trgovine, imaju u sezonskim periodima povećanu potrebu za radnicima, no ta je potreba vremenski limitirana.

Poslovni modeli

- Ovome u prilog ide i produljenje turističke sezone što stvara sve veću potrebu za sve većim brojem ugovora o radu na neodređeno vrijeme, pojašnjavaju iz HUP- a.

Podsjećaju i da je pojačan fokus hrvatskih poslodavaca na povlačenje sredstava iz EU fondova, pri čemu poslodavci zapošljavaju konzultante i ostale stručnjake na određeno vrijeme koje je potrebno da se izradi dokumentacija za prijavu projekata. Tvrde i da je digitalizacija promijenila oblike rada jer se ljudi sve više odlučuju na povremeni rad kod jednog poslodavca (freelancing).

- Poslodavcima je svakako u interesu privući i zadržati kvalitetne radnike na što duži period no moramo imati na umu da to sada zbog svih gore navedenih faktora više nije tako lako moguće te da se i poslodavci prilagođavaju novim situacijama i poslovnim modelima kako bi ostali što konkurentniji na tržištu, poručuju iz HUP -a.

Takav bi odgovor mogao značiti da se trendovi povećanja udjela ugovora na određeno neće tako skoro promijeniti.

Crna Gora neslavni rekorder

Zemlja s najnižim udjelom privremenog zapošljavanja je Rumunjska gdje tek 1,1 posto zaposlenih ima takav ugovor, no istine radi treba priznati da joj to nije puno pomoglo da spriječi odlazak građana u bogatije zemlje Europske unije. Udio privremenog zapošljavanja je niži od pet posto i u Litvi, Latviji, Estoniji, Bugarskoj. Donosi Eurostat podatke i za primjerice Norvešku gdje je 8,4 posto radnika zaposleno na određeno vrijeme. U Makedoniji je taj postotak 15,1 posto a među zemljama za koje je objavljena statistika svakako je rekorder Crna Gora gdje gotovo svaki treći radnik, odnosno njih 32,9 posto ima ugovor koji im tek na određeni rok osigurava posao.

U susjednoj Sloveniji 15,7 posto radnika imalo je posao samo privremeno što znači da je njihov udio za 22 posto manji nego u Hrvatskoj.


03. lipnja 2019.

Sindikati napuštaju GSV i traže smjenu Pavića

(HRT) - Iz inicijative "67 je previše" potvrdili su da će sigurno još desetak dana prebrojavati liste s potpisima za referendum, koje će potom predati Saboru. Potvrdili su i kako tri sindikalne središnjice - Nezavisni sindikat, Matica i Savez samostalnih sindikata Hrvatske, neće više sudjelovati u dijalogu Gospodarsko-socijalnog vijeća.

Kako ih ministar rada Marko Pavić nije poslušao i sam dao ostavku, premijeru su uputili zahtjev da ga hitno smjeni zbog, kako kažu, varanja naroda i trošenja javnog novca za antikampanju. Na potez sindikata reagirali su poslodavci.

- U njemu se vrlo jasno traži od predsjednika Vlade da razriješi ministra rada i mirovinskog sustava Pavića zbog toga što je varao narod i što je pritom zloupotrijebio i sredstva državnog proračuna za antikampanju protiv ove inicijative"67 je previše" - rekao je Krešimir Sever.

Vilim Ribić rekao je da je mirovinski sustav onaj koji traži kompetentnog čovjeka na njegovu čelu, a to, prema njihovu mišljenju, nije bio ni SDP-ov ministar Mirando Mrsić. Ista je, kaže Ribić, situacija i sada. Njegovu ostavku, dodao je, tražili su da pošalju poruku hrvatskoj javnosti.

Mladen Novosel rekao je da je ministar Pavić kompromitirao socijalni dijalog u RH te da ga tri sindikalne središnjice s njim više ne mogu voditi.

Govorili su i o daljnjim potezima u vezi s referendumskom inicijativom "67 je previše".

- Potraga za zajedničkim rješenjem nikada ne smije prestati. U interesu je svih građana Republike Hrvatske da socijalni dijalog ne prestane jer on nema alternativu, rekao je Ivan Mišetić, predsjednik GSV-a, nakon objave sindikata da raskidaju sporazum o GSV-u.

Glavni direktor Hrvatske udruge poslodavaca Davor Majetić rekao je kako se HUP zalaže za poboljšanje socijalnog dijaloga, ali da bi se dijalog unaprijedio potrebno je razgovarati.

- Zaustavljanje rada GSV-a kao mjesta koje je krucijalno za socijalni dijalog ne smatramo potezom u interesu socijal-nih partnera i građana, rekao je Majetić.

Od 21.000 zaposlenih u travnju, samo 1488 radnika dobilo je ugovore o radu na neodređeno

NIKAD MANJE NEZAPOSLENIH
Ugovori na određeno i dalje su dominantan oblik zapošljavanja s 93 posto udjela. Primjerice, u travnju s burze se odjavilo oko 21 tisuća osoba jer su dobili posao, no samo njih 1488 radi s ugovorima na neodređeno

AUTOR Ljubica Gatarić

(VEČERNJI LIST) - Prema kraju svibnja Hrvatski zavod za zapošljavanje ulazi s približno 121 tisućom nezaposlenih radnika, oko 40 tisuća osoba manje nego lani u isto vrijeme i oko 27 tisuća manje nego na kraju 2018 godine. Više od polovice nezaposlenih su žene, svaki četvrti je u dobi od 29 godina, a približno 40 posto, odnosno oko 53 tisuće, dugotrajno je nezaposleno. To su ljudi koji žele raditi, ali posao ne mogu naći godinu i više dana i usprkos tome što se posljednjih godina u Hrvatskoj stvara oko 30 tisuća novih radnih mjesta godišnje. Gleda li se uobičajena fluktuacija radne snage, mogućnosti da se nađe neki posao je i više, ali većinom u tradicionalnim radničkim zanimanjima te u sektoru usluga povezanih s turizmom. Osim zanimanja vezanih za turizam i trgovinu, među deset najtraženijih zanimanjaprobili su se i vozačikoje vlasnici prijevozničkih tvrtki traže svijećom jer vozača nedostaje po cijeloj Europi pa je ta profesija jedna od najmobilnijih.

Ako već dane i noći provode za volanom ili čekajući na granicama neorganiziranih država, vozači su otkrili da je bolje da se nalaze na platnoj listi nekih europskih nego domaćih špeditera i autobusera. Hrvatski zavod za zapošljavanje zacijelo nije mjesto gdje se traže inženjeri jer je trenutačno oglašeno samo dvjestotinjak natječaja u kojima se traže inženjeri svih boja ili ekonomisti, dok se broj natječaja u kojemu se traže pravnici ispod stotinu.

Ugovori na određeno i dalje su dominantan oblik zapošljavanjas 93 posto udjela. Primjerice, u travnju s burze se odjavilo oko 21 tisuća osoba jer su dobili posao, no samo njih 1488 radi s ugovorima na neodređeno.

Poslodavci vele da i dalje teško dolaze do radnika, Analitičari Ekonomskog fakulteta Zagreb preko semafora poslovnog ciklusa navode da je prvi kvartal ove godine donio rast građevinskog sektora, potrošnje u trgovini na malo, industrijske proizvodnje i izvoza, no tržište rada uobičajeno nešto kaska za promjenama u proizvodnji i potrošnji te je zaposlenost (mjerena brojem osiguranika pri HZMO-u) porasla 2,1% u ožujku, blago sporije u odnosu na veljaču i od prosječne stope u prethodnih 12 mjeseci (2,2%).

Rast zaposlenosti stagnira oko 2,2%. U ožujku je usporio rast bruto plaća na 2,8% godišnje, što je zamjetno sporije od rasta u veljači (4%) i prosjeka prethodnih 12 mjeseci (3,3%). Prosječna neto plaća u travnju bila je 6464 kune.

Na državnoj je burzi trenutačno oglašeno oko20 tisuća radnih mjesta. Ekonomski institut navodi da se u privatnom oglasniku Mojposao najveći broj oglasa odnosio na središnju Hrvatsku. Kod poslova u inozemstvu najviše su bili traženi kuhari, radnici u proizvodnji, vozači, elektrotehničari te autoserviseri.

Sindikati Saboru predaju potpise vjerojatno do kraja svibnja

(HRT) - Iz sindikalne inicijative "67 je previše" u petak najavljuju da će za desetak dana znati službeni broj prikupljenih potpisa za referendum o mirovinskoj reformi, koje u Hrvatski sabor planiraju donijeti potkraj svibnja, te poručuju kako ne pristaju na prijedlog potpredsjednika Vlade Predraga Štromara da se bez referenduma izmjene uvjeti za odlazak u punu mirovinu.

- Liste s potpisima još uvijek stižu iz svih županija u središnjicu inicijative u Zagrebu, gdje se kontroliraju. Tek nakon završetka kontrole objavit ćemo broj potpisa koji će biti predani u Sabor, vjerojatno u tjednu iza 26. svibnja, rekla je Hini Mirela Bojić, nacionalna koordinatorica inicijative "67 je previše".

Za raspisivanje referenduma o izmjenama uvjeta za odlazak u punu mirovinu trebalo je prikupiti najmanje 373.568 potpisa, a prema neslužbenim podacima sindikata dosad su prebrojili gotovo 700.000 potpisa.

Referendumska pitanja odnose se na vraćanje dobne granice za odlazak u punu mirovinu na 65 godina i smanjenje penalizacije za prijevremenu mirovinu.


21. svibnja 2019.

Sindikati traže ostavku ministra Pavića

(67jeprevise.h) – Trojica sindikalnih čelnika, Mladen Novosel, Vilim Ribić i Krešimir Sever zatražili su na konferenciji za novinare ostavku ministra rada i mirovinskog sustava Marka Pavića, optuživši ga da je zaustavio socijalni dijalog, potrošio milijune kuna novca poreznih obveznika na protureferendumsku kampanju prepunu manipulacija te za utjerivanja straha među građanima kako bi spriječio njihovo potpisivanje za referendumsku inicijativu. “Ovaj ministar rada je ubio socijalni dijalog u Hrvatskoj. On je vojnik partije, mi ga držimo egzekutorom, ali nažalost nalogodavac je premijer Plenković”, izjavio je Mladen Novosel (SSSH). “Gospodine Paviću podnesite ostavku, mi to od vas tražimo!”, poručio je Novosel.

Vilim Ribić (MHS) je zatražio da ministar Pavić pokaže javnosti kako su došli do izračuna od 45 milijardi kuna navodnog duga ako se ispune sindikalni zahtjevi. “Oni izmišljaju brojku od 45 milijardi jer ta je brojka rađena na lažnim i krivim pretpostavkama, a onda ni sama brojka ne može biti točna”.

Krešimir Sever (NHS) optužio je Pavića i aktualnu vlast da su protureferendumskom kampanjom financiranom novcem svih nas isprepadali ljude, izazvali efekt straha, uplašili ih kako bi spriječili referendum. “Šire strah na sve strane, ali ne bojte se! Mi se ne bojimo. Jadna je vlast koja tjera svoj narod da se boji”, poručio je.

Sindikalni čelnici pozdravili su sve “stranke koje su progledale”, uključujući one koje čine vladinu većinu, a sada su se izjasnili da podržavaju referendum, ocijenivši kako su HDZ i HNS ostali usamljeni te kako mirovinska reforma više nema političku podršku ni minimalne većine. Još jednom su pozvali građane da se odupru samovolji vlasti, da pokažu kako se ne boje i da u što većem broju potpišu za referendum o promjeni uvjeta za mirovinu.

HOĆEMO LI RADITI DO SMRTI? Nakon 65. godini, ljudi u Hrvatskoj imaju još samo pet godina života u zdravlju

MIROVINSKA REFORMA I ČINJENICE
Autor: Branko Podgornik

U Hrvatskoj ima sve manje sigurnih radnih mjesta, a sve više sezonskih, privremenih i razmjerno slabo plaćenih poslova, što posebice pogađa mlade ljude. To je i ključni razlog zašto sindikati ovih dana pod geslom »67 je previše« prikupljaju potpise za referendum kojim bi se dob za starosnu mirovinu zadržala na 65 godina. Naši su ljudi zasigurno svjesni da će Hrvatska u budućnosti teško financirati mirovine dok se broj starijih ljudi povećava, a mladih ima sve manje, ponajprije zato što odlaze u inozemstvo. Međutim, Vladina zakonska reforma kojom je odredila produljenje dobi za odlazak u mirovinu sa 65 na 67 godina već od 2028. godine, kao i pojačano rezanje penzija onima koji se umirovljuju prijevremeno, ipak izaziva revolt. Naime, građani su nezadovoljni time što se hrvatske vlade, osobito sadašnja, uglavnom bave posljedicama nevolja, a ne njihovim uzrocima.

Primjerice, životni vijek u Hrvatskoj kraći je od onog u razvijenim zemljama. Hrvati žive gotovo tri godine manje od prosjeka Europske unije. Građani nakon 65 godina mogu očekivati jedva pet godina života u zdravlju, za razliku od europskog prosjeka koji iznosi oko deset godina, prema izvješću Europske komisije o prikladnosti mirovina, objavljenom 2018. godine.

Promašena politika

Vlada kaže da će građani s 41. godinom radnog staža moći u mirovinu i prije 67. godine. Međutim, građanima je sve veći problem kako skupiti toliko godina radnog staža. U Hrvatskoj ima sve manje sigurnih radnih mjesta, a sve više sezonskih, privremenih i razmjerno slabo plaćenih poslova, što posebice pogađa mlade ljude. To je i ključni razlog zašto sindikati ovih dana pod geslom »67 je previše« prikupljaju potpise za referendum kojim bi se dob za starosnu mirovinu zadržala na 65 godina.

Problem je u tome što hrvatske vlasti razmišljaju ponajprije o smanjenju izdataka iz proračuna, danas i u budućnosti, umjesto o stvaranju proračunskih prihoda. Najočitiji je primjer upozorenje ministra rada i mirovinskog sustava Marka Pavića da će sindikati sadašnjom kampanjom potkopati mirovinsku reformu te stvoriti budućim generacijama dodatne troškove od 45 milijardi kuna. Međutim, sve ovisi ponajprije o tome što će idućih godina raditi hrvatske vlade.

Nema sumnje da će se mirovinski troškovi u budućnosti povećati zbog demografskih razloga, ali je nevolja što hrvatske vlade stalno razmišljaju restriktivno – kako uštedjeti novac, a ne kako ga stvoriti. Već godinama slušamo istu priču, poput pokvarene ploče, o tome da Hrvatska treba svoje izdatke i životni standard prilagoditi tome koliko joj je pokrivač dugačak. Kratkoročno gledajući, to je u redu, ali na duge staze takva je politika promašena.

Svaka vlada mora ponajprije razmisliti o tome kako da ubrza gospodarstvo, poveća broj zaposlenih i njihove plaće, kako bi mirovinski sustav imao veći priljev novca i omogućio dostojniji život budućim umirovljenicima. Naime, u Hrvatskoj je broj zaposlenih razmjerno premalen. Po malom udjelu radno aktivnog stanovništa, malo većem od 50 posto, već desetljećima se nalazimo pri dnu europske ljestvice. Budući da je broj zaposlenih pao na 1,4 milijuna, a broj umirovljenika povećao se na 1,2 milijuna, nije čudno što prosječna mirovina u Hrvatskoj pokriva samo 39 posto prosječne plaće, prema podacima Europske komisije. Gora od nas je samo Irska, ali treba imati na umu da su u toj zemlji plaće nekoliko puta veće od hrvatskih.

Nedostaju radnici

Broj zaposlenih, koji je prije 29 godina u Hrvatskoj iznosio 1,7 milijuna, počeo je naglo padati padati sredinom 1990-ih godina, kada je zemlja prešla na tržišno gospodarstvo i provela privatizaciju državnih banaka i poduzeća. Nekoliko stotina tisuća radnika prisilno je moralo u mirovinu, jer su bili višak. Jasno je da sve firme iz razdoblja socijalizma nisu mogle opstati na tržištu. Međutim, nevolja je što vlade i Hrvatska narodna banka nisu stvorile poticajne uvjete da bi zatečene firme mogle uspješnije poslovati i da bi se gospodarstvo nakon rata brže razvijalo.

Hrvatska nije imala industrijsku i razvojnu politiku, a središnja banka je istodobno počela voditi politiku precijenjenog tečaja kune, što je iznimno poskupilo domaće proizvode, a pojeftinilo uvozne. To je jedan od razloga zašto su se u Hrvatskoj nakon rata razvijale uglavnom velike trgovačke firme, dok su poljoprivreda i industrija počele propadati, što traje do danas. Proizvodnja u Hrvatskoj sve se manje isplati domaćim firmama, pa stoga ni stranci nisu previše zainteresirani za takozvane »greenfield« investicije. Vlasti su očekivale da će slobodno tržište te ulazak zemlje u Europsku uniju popraviti stvari sami po sebi. Ali to se ne događa.

Oni s duljim pamćenjem sjećaju se kako se početkom 2000-ih godina na burzama rada broj nezaposlenih penjao do 300 tisuća, čak i u trenutku kada je Hrvatska bilježila stope rasta od tri do pet posto godišnje. Međutim, kada je izbila kriza, Hrvatska je od 2009. godine izgubila oko 200 tisuća radnih mjesta. Vlasti nisu znale odgovoriti na krizu. Da su znale, kriza bi trajala kratko. Međutim, ulaskom Hrvatske u EU između 300 i 400 tisuća nezaposlenih i potplaćenih građana i otišlo je u Njemačku i ostale razvijenije zemlje. Našoj zemlji danas nedostaje oko 500 tisuća radnika, prema procjenama Hrvatske gospodarske komore. Zbog smanjenja nataliteta, a ponajviše zbog iseljavanja, država gubi ljude. Tako gubi i gospodarsku bazu koja financira ne samo rad javnih službi, nego i mirovinskog sustava.

Iseljavanje se nastavlja

Građani očekuju da njihove vlasti napokon okrenu ploču. Ako Hrvatska bude razmišljala samo o štednji i smanjenju proračunskih deficita, gospodarsko stanje neće se popraviti i zemlja će nastaviti kliziti na dno Europe. Iseljavanje će se nastaviti, a novca za javne službe i mirovine bit će sve manje. Umjesto da ljudi u Hrvatskoj budu osuđeni na beskrajno stezanje remena, vlade bi trebale pokrenuti razvojnu politiku i nastojati zadržati stanovništvo u zemlji.

Uostalom, treba pogledati što rade ostale države koje su nama slične i koje se razvijaju brže. Poljska, Mađarska i Rumunjska također imaju nevolja s padom stanovništva i iseljavanjem, ali su počele snažno podizati plaće zaposlenih i provoditi nezapamćeno široke mjere za podršku obiteljima s djecom. Nerijetko se čini da se Banski dvori više trude oko toga kako će povećati kvote za uvoz radnika iz inozemstva, nego kako će vlastite ljude zadržati kod kuće. Ni radnici iz inozemstva nisu besplatni. I u strance treba ulagati – u učenje jezika, radnih vještina i u njihovu prilagodbu zemlji u koju su doselili. Budući da Hrvatska ulaže milijarde kuna u skrb o djeci i u obrazovni sustav, od vrtića do fakulteta, pitanje je nije li joj jednostavnije da počne izdvajati više novca za radnike koje je sama podigla i obrazovala.

Ukratko, neprilike s mirovinskim sustavom ne mogu se promatrati izdvojeno od ostalih neprilika, koje se svode to da Hrvatska gospodarski zaostaje za gotovo svima u Europskoj uniji i da ostaje bez ljudi. Najava referenduma protiv mirovinske reforme i produljena radnog vijeka trebala bi vlastima biti poticaj za konstruktivni politički zaokret – da stvari počnu rješavati od glave, a ne od repa.

Zvali umirovljenike da rade, ali im nisu rekli da će dobiti manju mirovinu

Izvor: N1 - Prema podacima Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje 10.300 umirovljenika vratilo se raditi na pola radnog vremena uz zadržavanje mirovine. Među njima je i Vlastica Barišić. Kao i mnogi drugi umirovljenici, i Vlastica je malu mirovinu prisiljena 'podebljati' plaćom koju dobije za četiri sata rada dnevno, što je mogućnost koju, kao i drugi umirovljenici, ima od početka ove godine, piše Novac.hr. No, nakon što joj je uplaćena prva plaća, Vlastica je doživjela pravi šok! Uvidom u stanje tekućeg računa shvatila je da je za prošli mjesec primila manju mirovinu od dosadašnje. Naime, dosad joj je mirovina iznosila 2.329,26 kuna. Po novom, za mirovinu joj se isplaćuje 1.949,23 kune. Osim mirovine, za prošli je mjesec dobila i prvu plaću za rad u jednoj ustanovi za brigu o starim i nemoćnima, i to u bruto iznosu od 1.800 kuna. Upravo u tom dodatnom prihodu i leži problem.

U HZMO-u su joj objasnili da ostvarivanjem dodatnog dohotka mora plaćati porez na dohodak i prirez, kao i doprinose. Razlog je taj što je dodatnim prihodima prešla granicu neoporezivog dijela dohotka od 3.800 kuna mjesečno, pa joj se iznosi koji prelaze neoporezivi dio oporezuju.

"Za mene je tih 300 ili 400 kuna, za koliko mi je sada manja mirovina, velik iznos. Nije mi jasno otkud im pravo da mi oporezuju mirovinu, koju sam zaradila za puni staž?! U HZMO-u su mi rekli da je normalno da plaćam porez i prirez za dohodak koji ostvarujem radom, no nitko nije spominjao da će mi se to odraziti i na mirovinu. Da sam to znala, ne bih se zaposlila, iako volim raditi. Uostalom, i dosad sam godinama volontirala u jednom domu za starije i nemoćne osobe, njegovateljica sam po struci", vrlo emotivno govori 69-godišnja Vlastica, žaleći se da joj je pozlilo kada je vidjela stanje na računu.

Naša čitateljica dodaje kako je razočarana tako smišljenim modelom zapošljavanja umirovljenika i da pod takvim uvjetima ne želi raditi. Posebno se žali na to da umirovljenicima nitko nije objasnio da povratkom na tržište rada riskiraju manji iznos isplaćene mirovine.

Međutim, u HZMO-u kažu da su nemoćni jer da su takvi porezni propisi. Po njima, na mjesečni dohodak veći od 3.800 kuna mora se platiti porez na dohodak i prirez. Porez na dohodak veći od 3.800 kuna plaća se po stopama od 24 i 36 posto, ovisno o iznosu. U slučaju umirovljenika, mirovine iznad 3.800 kuna oporezuju se po upola manjim stopama - 12 i 18 posto. Na sve to obračunava se i prirez, koji opet ovisi od jedne do druge lokalne zajednice. U slučaju Zagreba, on iznosi 18 posto, piše Novac.hr.


03. svibnja 2019.

BLOG Bijeda i glupost mirovinske reforme

TRIBINA B
Autor: Darko Pajić

Ministar rada Marko Pavić, ne želi otkriti koliko koštaju reklamni spotovi protiv referendumske inicijative »67 je previše«, ali se hvali kako je pomogao umirovljenicima da ne budu usamljeni tako što im je omogućio da u penziji mogu raditi. Pavić u poodmakloj dobi sigurno neće morati raditi čak i ako bude usamljen. Njemu će izračun biti sigurno povoljniji

(Novilist.hr) - Aktualna hrvatska vlada misli da su građani Hrvatske beskrajno glupi. Toliko podcjenjivanja zdravog razuma kao u plaćenom propagandnom spotu protiv referendumske inicijative »67 je previše« nije viđeno odavno. Našim novcem platili su propagandnu kampanju protiv nas samih i sad valjda očekuju da ljudi krenu posipati katranom i perjem volontere koji skupljaju potpise po ulicama hrvatskih trgova i gradova, a one zabludjele ovce, što su već potpisale referendum, da se po mogućnosti ritualno spale, jer u svojemu beznadnom tupilu i »nekuženju« nisu gledali prosvjetiteljsku reklamu i shvatili koliki zločin čine protiv Hrvatske, protiv sebe, protiv budućnosti vlastite djece, naših majki, očeva i baka, protiv svih, svega i svakoga tko u ovoj zemlji još diše, a iz nekog razloga još nije otišao u Njemačku, Švicarsku, Irsku...

Našim novcem naša vlada platila je oglas u kojemu se hvale kako su oni, baš oni, »osigurali dugoročnu održivost mirovinskog sustava i nisu zadužili našu djecu«, dakle napravili su ono što nitko prije njih još nije uspio. Koji genijalci! A onda naša vlada nama, baš svima nama, poručuje kako ćemo zbog svih onih protuha što se protive radu do 67. godine imati manje mirovine, kako ćemo zbog tih mufljuza i zgubidana čak 45 milijardi kuna ostaviti duga našoj djeci i unucima. Pa što oni misle!? Kakvi su to ljudi? Njima su očito podmukli izdajnici, ne može se ništa drugo zaključiti. Neradnička gamad, koja možda i radi cijeli život, ali sad odjednom baš neće još tih par godinica. Ko’ da je to nešto.

Hvali se naša vlada i konkretnim brojkama. Oni su povećali mirovine za 7,54 posto, naravno ne kažu da je to 50 do 70 kuna za one prosječne i manje, ne kažu da je inflacija i tu brutalno mizernu svotu ionako već požderala, jer oni valjda misle da se s penzijom od 2.570 kuna može puno više nego s 2.500 kuna, može biti vjeruju kako sad imamo horde raskalašenih umirovljenika što se cijele zime izležavaju po Bahamima i Maldivima umjesto da skupljaju boce i kopaju po smeću kao dosad.

Oni nam i objašnjavaju, jer to tupom hrvatskom mozgu nije lako samom dokučiti, kako neće svi morati raditi do 67. nego samo oni koji nemaju 41. godinu staža, ali tu, kao da je to nebitno, ne kažu da je posao sa 18 užasno teško naći, da su ti poslovi loši, a plaće male, da se fakultet ne može završiti prije 25. godine, pa se ni 41. godina staža ne može nakupiti do 67., oni prigodno zaboravljaju reći koliko će vas drastično penalizirati ako odete ranije u mirovinu, recimo u 63. godini i s 35 godina staža, čak i ako ste se razboljeli, pa ne možete više, oni vam ne kažu da će vam u tom slučaju zagarantirano bijedna mirovina biti još bjednija. Je... se njima, oni su osigurali održivost mirovinskog sustava.

Ali, ono što iritira još više je generalni reklamni stav naše vlade koji kaže kako su svi građani ove zemlje krivi što su većinom siromašni. Podjednako. I zato moraju raditi duže. Oni odjednom ne znaju tko je na stotine poduzeća devedesetih izručio kao na pladnju stranačkim tajkunima, ne sjećaju se da su skoro dva desetljeća problem masovnih otkaza u tim pokradenim, opustošenim i rasprodanim pogonima rješavali jednako masovnim prijevremenim umirovljenjima stvarajući pritom horde nezaposlenih, koje su na kraju otišle iz ove zemlje ili u nju, ili u mirovinu.

Ne sjećaju se ni povlaštenih mirovina, saborskih zastupnika i državnih dužnosnika s penzijama od desetak tisuća kuna, koje ćemo i dalje imati i plaćati reformi unatoč, ne sjećaju se niti tisuća radno sposobnih branitelja koje su umirovili, iako nisu morali. Zaboravili su da su oni, baš oni, prodali banke, koje odnose ogromnu dobit iz ove zemlje, prodali su i HT i Inu, pustili Todorića u Agrokoru da radi što god ga je volja, a trošenje našeg novca u Uljaniku kontrolirali s koncentracijom teške pijančine, koja uvijek loče do iznemoglosti.

Na znam za vas, ali ja se za to ne osjećam odgovoran. Može bit’, naš državni proračun bez svih ovih navedenih i mnogih drugih nespomenutih gluposti, ne bi bio tako jadan, kao i mirovinski sustav.

Ministar rada, koji navodno radi u našu korist, Marko Pavić, ne želi otkriti koliko koštaju ovi »divni« reklamni spotovi, ali se hvali kako je pomogao umirovljenicima da ne budu usamljeni tako što im je omogućio da u penziji mogu raditi. Pavić u poodmakloj dobi sigurno neće morati raditi čak i ako bude usamljen. Njemu će izračun biti sigurno povoljniji. Tako je to kad si u politici. Za skoro ništa odgovoran, a plaća dobra. Kao i mirovina. Zato valja potpisati referendum. I zapamtiti. Za našu vladu mi smo neradnici i izdajnici. Fino! A što su tek oni?

Gong traži da Vlada objavi troškove svoje kampanje protiv sindikata: "Plaše građane i netransparentno troše novac"

"67 JE PREVIŠE"
S obzirom na to da se zadnjim televizijskim spotom o mirovinskoj reformi izravno uključila u kampanju protiv sindikalne inicijative "67 je previše", Gong je u četvrtak pozvao Vladu da javnosti pokaže troškove svoje protukampanje.

(Dnevnik.hr) - Građanke i građane Vlada plaši procjenama da će zahtjevi sindikalne inicijative "67 je previše" stajati državni proračun 45 milijardi kuna trošeći netransparentno javni novac za televizijske reklame u svojoj protu referendumskoj kampanji, ustvrdio je Gong u priopćenju. Pri tome je Vlada sindikatima, odnosno svim inicijatorima referenduma, postrožila pravila za transparentnost, što Gong pozdravlja, no problematično je što su sebi ostavili prostor da od javnosti sakriju troškove protukampanje. Vlada se time stavila u privilegirani položaju odnosu na referendumske inicijative. Gong je već upozorio da je Vlada, suprotno preporukama Venecijanske komisije,samo tjedan dana uoči izbora donijela novi Zakon o financiranju političkih aktivnosti, izborne promidžbe i referenduma. Time su postrožena pravila za referendumske inicijative a da nije u potpunosti reguliran sam postupak referenduma, uloga vlasti, kao i izvještavanje protureferendumskih inicijativa.

Pitanje financiranja referenduma trebalo se rješavati u istom paketu s donošenjem novog Zakona o referendumu, no umjesto toga ministar uprave Lovro Kuščević osnovao je radnu skupinu za novi zakon koja se uopće nije sastala te se oteže dovoljno dugo, čime se Vladi omogućuje da novcem poreznih obveznika netransparentno proziva sindikate, ističe Gong.

Preporuke Venecijanske komisije kažu da vlasti moraju davati objektivne informacije o referendumskim inicijativama te da korištenje javnih sredstava u kampanjama mora biti ograničeno.

Zato Gong poziva Vladu na transparentnost, a Državno izborno povjerenstvo da podrži Gongov zahtjev te uputi Vladu, kao i sindikate, na prijavu troškova.

Inicijativa "67 je previše": Poslodavci ne razumiju mirovinsku reformu i hrvatsku stvarnost

ODGOVORILI HUP-U
Iz inicijative "67 je previše" u utorak su ocijenili da je Hrvatska udruga poslodavaca (HUP) tvrdnjom da referendum koji zagovaraju sindikati ne može pridonijeti rješavanju problema mirovinskog sustava po tko zna koji puta pokazala izostanak razumijevanja ne samo problema u mirovinskom sustavu već i hrvatske stvarnosti.

(Dnevnik.hr) - "Notorna je istina da referendumi ne mogu pridonijeti rješavanju mirovinskog sustava niti je to njihov cilj. Stoga je potpuno deplasirano upućivati takvu kritiku na račun sindikalne akcije. Cilj referenduma nešto je sasvim drugo: to je samoobrana naroda od egoizma njegovih elita radi zaštite ljudi i njihova dostojanstva u poznim godinama", poručili su iz inicijative. Odgovorili su tako na jučerašnje tvrdnje iz HUP-a da eventualni referendum treba li raditi do 67 godine, koji zagovaraju sindikati, ne može pridonijeti rješavanju problema mirovinskog sustava, pri čemu supozvali sindikate i političareda o mirovinskoj reformi raspravljaju odgovorno, bez paušalnih i populističkih fraza.

HUP ne zapošljava starije od 55

Predstavnici ove referendumske inicijative ističu pak da HUP licemjerno poziva sindikate na odgovorni dijalog te pitaju "je li HUP organizacija onih koji se zalažu zaodlazak u mirovinu sa 67 godina, dok istovremeno ne zapošljavaju ljude starije od 55 godina ili ih otpuštaju?".

"Je li to organizacija onih koji su potjerali u mirovinu 79 posto prijevremenih umirovljenika (ostalih 20 posto je otišlo zbog bolesti, a tek jedan posto svojevoljno)? Kada je riječ o odgovornosti, onda nas zanima je li HUP organizacija onih koji su rušili idrastično srušili cijenu rada posljednjih 10 godina, zdušno podržavali vlade koje su takav ekonomski suicid provodile, a što je na kraju krajeva dovelo do ekonomske depresije i egzodusa stanovništva te drastično pogoršanih uvjeta rada? Sada se i HUP zalaže za povećanje plaća, pod uvjetom da im u tome pomognu porezni obveznici", navode u priopćenju.

Sindikati smatraju neodgovornim govoriti o svega 20 posto umirovljenika koji su stekli punu starosnu mirovinu, a ne spomenutipolitike koje su za to odgovorne. "Divimo se stoga HUP-ovoj hrabrosti da kritizira sindikate. Barem nekoga. Budu li previše kritizirali Plenkovića, moguće je da im neće doći na gala večere i 'radne' ručkove", ističu u ovoj inicijativi.

HUP podupire borbu Vlade protiv deficita i javnog duga

Napominju kako HUP ne traži od Vlade aktivnu ekonomsku politiku, veće stope rasta, povećano zapošljavanje, rast plaća, pripremu za četvrtu industrijsku revoluciju, već nude poticanje uplata u drugi stup." Budući da je drugi stup izvor zarade HUP-ovih pouzdanika te da je istovremeno izvor deficita i javnog duga, očekujemo da će HUP nastaviti podupirati borbuVlade protiv deficita i javnog duga huškanjem na smanjenje radničkih prava u zemlji", navode u "67 je previše".

HUP je u ponedjeljak ocijenio kako eventualni referendum ne može pridonijeti rješavanju problema mirovinskog sustava te da bi u fokusu rasprave treba bitikonkretni prijedlozi za dugoročnu održivost mirovinskog sustavauz osiguranje dostojnih mirovina, što manje ovisnih o državnom proračunu.

Glavnim problemom smatraju što je svega 20 posto umirovljenika steklo mirovinu pravom punog radnog staža ili starosne dobi, a prosjek radnog vijeka u Hrvatskoj malo je veći od 30 godina, te supozvali sindikate i političareda se o mirovinskom sustavu raspravlja odgovorno i bez populističkih fraza.


25. travnja 2019.

SVE DALJE OD EU PROSJEKA Budući umirovljenici imat će još manje mirovine i lošiju zdravstvenu skrb

ZABRINJAVAJUĆI TRENDOVI
Autor: Jagoda Marić

Za nekoliko desetljeća unuci će živjeti lošije nego što su živjele njihove bake i djedovi, a to se doista nije događalo. Predviđanja da će za nekoliko desetljeća Hrvatska na mirovine ukupno, iz prvog i drugog stupa, trošiti 8,4 posto BDP-a, da će imati sve veći udio stanovnika iznad 65 i 85 godina znači da će se položaj starije populacije pogoršavati, upozorava analitičar Željko Lovrinčević

(Novilist.hr) ZAGREB - Vlada je u četvrtak usvojila Program konvergencije za razdoblje do 2022. godine koji za cilj ima, kako mu i samo ime kaže, približavanje Hrvatske Europskoj uniji, ali dio projekcija iz tog programa pokazuje da se Hrvatska po nekim važnim pokazateljima u sljedećim desetljećima neće približiti prosjeku Unije nego će se čak i udaljavati. Riječ je o izdvajanjima za mirovine, zdravstvo i dugotrajnu skrb o starijima, pa će današnji hrvatski srednjoškolci i studenti u vrijeme kad postanu umirovljenici zapravo zaostajati u standardu za svojim kolegama u EU-u. I to će se događati čak i u o onim dijelovima javnog sektora u kojem će Hrvatska povećavati izdvajanja u sljedećim desetljećima.

Povećane razlike

To povećanje neće se dogoditi u mirovinskom sustavu, jer će izdvajanja za mirovine sa sadašnjih 10,6 posto BDP-a u 2040. pasti na 9,1 posto, dok će 2070. godine pasti na 8,4 posto, iako će se do tada broj građana starijih od 65 godina samo povećavati. S druge strane izdaci za zdravstvo i dugotrajnu skrb za starije će rasti, ali na tom polju Hrvatska će, umjesto približavanja dodatno zaostajati za EU-om. Hrvatska danas za zdravstvo izdvaja 5,2 posto BDP-a dok je prosjek izdvajanja u EU-u 6,8 posto BDP-a.

Da takav postotak vrijedi i u Hrvatskoj za zdravstvo bi se izdvajalo još najmanje 5,7 milijardi kuna godišnje. No, razlika će se dodatno povećavati, Hrvatska će 2050. godine za zdravstvo izdvajati 5,8 posto a prosjek EU-a bit će 7,7 posto.

Još veća razlika bit će kod dugotrajne skrbi za starije. Danas Hrvatska za tu skrb izdvaja 0,9 posto BDP-a, dok je u EU-u prosjek 1,6 posto BDP-a. Unatoč povećanju, Hrvatska toliki udio neće dosegnuti i u sljedećih pet desetljeća. Prema Vladinom projekcijama, 2070. godine Hrvatska će za dugotrajnu skrb ulagati 1,2 posto BDP-a, ali će prosjek odvajanja za dugotrajnu skrb u EU-u otići na 2,7 posto BDP-a.

Iako je Vladin dokument program konvergencije za razdoblje do 2022. godine, puno je bitnije, napominje ekonomski analitičar Željko Lovrinčević, pogledati trendove do 2030. i 2040 ili 2070. godine, a to bi posebice morali učiniti političari koji trebaju promišljati hrvatsko društvo i državu.

– Kad se pogledaju projekcije nekoliko desetljeća unaprijed onda govorimo o divergenciji, o udaljavanju od EU-a ne o približavanju. U desetljećima koja dolaze imat ćemo radikalno pogoršavanje položaja starije populacije. Budući umirovljenici imat će relativno lošiju dostupnost zdravstvenih usluga i socijalne skrbi, a manje će se odvajati i za njihove mirovine – upozorava Lovrinčević. Dodaje da su danas po tom pitanju stvari lošije nego sedamdesetih godina prošlog stoljeća, što znači da djeca žive lošije od roditelja, a to je iznimno rijetko događalo u modernoj povijesti.

– Za nekoliko desetljeća unuci će živjeti lošije nego što su živjele njihove bake i djedovi, a to se doista nije događalo. Predviđanja da će za nekoliko desetljeća Hrvatska na mirovine ukupno, iz prvog i drugog stupa, trošiti 8,4 posto BDP– a, da će imati sve veći udio stanovnika iznad 65 i 85 godina znači da će se položaj starije populacije pogoršavati i da će prosječna mirovina biti oko 30 posto prosječne plaće što je znatno lošije od sadašnjih loših 40 posto – procjenjuje Lovrinčević. Projekcije pokazuju, upozorava on, da se Hrvatska po standardu ništa nije približila Austriji u odnosu na ono gdje je bila dok su bile dio iste države, a da se to očito neće dogoditi ni u budućnosti.

Želja kao kletva

– O tim bi brojkama trebali misliti oni koji promišljaju hrvatsku politiku jer ćemo, ako se ovi trendovi nastave, izgubiti društvo u potpunosti. Hrvatska će postati samo destinacija. Je li doista cilj da postanemo samo zemljopisni pojam – pita Lovrinčević. Zaključuje da će se na kraju želja da netko doživi starost u Hrvatskoj pretvoriti u kletvu s obzirom na to kakav će biti položaj starijeg stanovništva za nekoliko desetljeća.

Vlada se hvali suficitom od 758 milijuna kuna

Premijer Andrej Plenković ovih se dana u nekoliko navrata pohvalio time da je Hrvatska i u prošloj godini imala proračunski suficit i to u iznosu od 758 milijuna kuna. Procjenu o proračunskom višku za 2018. godinu dao je i Savjet HNB-a ali oni nisu spominjali iznos.

Takve je podatke dosad uvijek iznosio Državni zavod za statistiku, odnosno oni se objavljuju isti dan kad to čini Eurostat. Takva je objava predviđena za utorak i obično bi nakon nje Vlada usvojila i Nacionalni program reformi i Program konvergencije i od ulaska Hrvatske u EU nije se dogodilo da premijer takve podatke objavi prije Eurostata ili DZS-a. U Europskim Komisiji jučer nismo, jer je bio neradni dan, uspjeli doznati kako gledaju na ovakav premijerov potez i smatraju li je li prekršio kakvo pravilo, tek su nam neslužbeno neki sugovornici rekli da Vladi nitko ne može zabraniti iznošenje projekcija.

No, teško se oteti dojmu da je premijer iznoseći preciznu brojku od 758 milijuna kuna govorio samo o projekcijama a ne i preciznim statističkim podacima. U Vladi se brane time da su oni iznosili samo projekcije no činjenica je da su to učinili prvi put ove godine i to nakon što su smijenili dosadašnjeg ravnatelja DZS-a i na njegovo mjesto imenovali Lidiju Brković. Dva tjedna nakon toga Vlada izlazi s podacima koji joj idu u korist prije DZS-a i ne bi to bio prvi put da se objave DZS-a pokušaju prilagoditi vladajućima.

Sever: Vlast se uplašila referenduma "67 je previše" pa koristi spinove

AUTOR: N1 Hrvatska

Gost Novog dana bio je predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata Krešimir Sever. Komentirao je najavljeno prikupljanje potpisa za referendum "67 je previše" i Nacionalni program reformi koji je Vlada jučer predstavila. "Politika se redovito hvali da uspijeva, a na drugoj strani građani nažalost ta postignuća ne osjete kako ih bilježi statistika", komentirao je jučerašnje predstavljanje Nacionalnog programa reformi i postignuća s kojima se Vlada pohvalila. Komentirajući situaciju hrvatskih radnika kaže kako je naš Zakon o radu po fleksibilnosti nažalost pri vrhu u EU. "Sada se u Europi želi regulirati radnikov privatni i poslovni život, a kada je Hrvatska to shvatila prilagođavala je radno vrijeme prema željama poslodavca. Radnik teži za kulturom, odmorom, a kroz naš zakon se potencira da bude što više raspoloživ poslodavcu. Dok Europa ide jednim pravcem mi idemo drugim", rekao je. Kaže i kako je Europska komisija upozorila da je došlo do porasta nesigurnosti rada, a da u hrvatskom Nacionalnom programu reformi o tome ni riječi.

"Sad trčimo punom parom da dokažemo da imamo suficit u proračunu jer jurimo u eurozonu, a sustav zdravstva duguje dvije milijarde veledrogerijama. Poslodavci su pak dužni 4 milijarde kuna jer nisu uplaćivali zdravstvene doprinose.", navodi Sever kao primjer toga da se sve hrvatske Vlade trude ugoditi svačijim interesima osim interesima hrvatskih građana.

Za mirovinsku reformu kaže kako je vidljivo da Vlada dizanjem dobi želi napraviti da ljudi odlaze u prijevremenu mirovinu jer ne mogu raditi, "a onda ih država kazni visokom penalizacijom i oni su riješili pitanje. S jedne strane će tjerati ljude da rade do iznemoglosti, a tko ne može, ići će u prijevremenu s penalizacijom", zaključio je.

Vjeruje da se vlast uplašila njihove referendumske incijative i da bi narod mogao reći što misli o reformi pa sad koriste spinove o skupom referendumu. "To ne priliči jednom ministru, nakon njegove reakcije dobijamo cijeli niz poziva: dajte da konačno potpišemo", rekao je.

O sniženom PDV-u na hranu, ali i ne toliko sniženoj cijeni hrane kaže kako su najveći dio lanaca i trgovaca spuštali cijene, ali sada podaci sindikata pokazuju da "dolazi do laganog poravnanja i to ne samo zbog Uskrsa."

"Kada pitamo što se događa trgovci kažu da to ovisi o ulaznoj cijeni." Nije siguran da je to uvijek tako jer se na svjetskom tržištu tek najavljuju poskupljenja koja ovise i o mogućoj suši, urodu pšenice itd.

"Ovdje se radi o manipulaciji, naročito pred blagdane. Neki su i spustili cijene, ali kada se uprosječi neke su na razini prije smanjenja PDV-a, a neke i veće. Primijetili su to i kada su računali ovogodišnju Uskršnju košaricu.

Na kraju gostovanja u Novom danu komentirao je i činjenicu da je novo ročište oko stečaja 3. maja zakazano u lipnju, nakon europskih izbora.

Politika si slaže poziciju kako joj odgovara jer si to može priuštiti, ali joj se često to i osveti. Narod zaslužuje imati drugačiju vlast, ne zagovaram promjenu s jednih na druge jer se kod nas sve stranke drugačije ponašaju kada su na vlasti, a drugačije kada su oporba", rekao je i zaključio da građani samo žele vlast koja će slušati što im govore.

Agencijski rad: tri po tri mjeseca – i tako dočekaju jubilarnu desetogodišnjicu

Gabrijela Galić

(FAKTOGRAF) - Agencijski radnik, odnosno ustupljeni radnik, najčešće je star 25 do 34 godine, ima završenu gimnaziju, strukovnu ili umjetničku srednju školu, a ugovor o radu mahom potpisuje na period od tri mjeseca, pokazuje to prvo javno objavljeno Izvješće o agencijskom radu. Lani je posredstvom agencija za privremeno zapošljavanje radilo 18.159 radnika, prema podacima koje je Ministarstvu rada i mirovinskog sustava dostavilo 114 od ukupno 187 agencija za privremeno zapošljavanje. Najveći broj agencijskih radnika radio je na jednostavnim poslovima u rudarstvu, građevinarstvu, proizvodnji i prometu. Podaci resornog ministarstva kazuju i da je velik broj ustupljenih radnika tijekom prošle godine radio u jednostavnim uslužnim zanimanjima, kao što su čistači, perači, kućne pomoćnice, ali i u telekomunikacijama.

U najgore tri godine – od 2013. do 2016. broj agencijskih radnika 18 puta veći

Agencije su od 2013. godine obavezne resornom ministarstvu dostavljati sve relevantne podatke o radnicima koje ustupaju poslodavcima. Do ove godine podatke su dostavljale pisanim putem do kraja ožujka, a od ove godine sve se obavlja elektroničkim putem i to do kraja siječnja. Na osnovu tih podataka nastalo je i „prvo u nizu godišnjih izvješća“ na temelju kojih će se, kako se navodi u tom dokumentu, moći pratiti učinci zakona na pojavu agencijskog rada i „postizanja s time vezanih ciljeva tržišta rada“.

Daleko od toga da resorno ministarstvo i do sada nije moglo pratiti podatke o agencijskom radu, čiji je rad liberaliziran izmjenama Zakona o radu koji je u primjeni od kolovoza 2014. godine. A ti učinci su dosta poražavajući. Tako je u 2013. godini, kada su vrijedila nešto čvršća pravila za angažman agencijskih radnika, putem agencija za privremeno zapošljavanje bilo angažirano 1.098 radnika i većinom su bili zaposleni na neodređeno vrijeme. No, do konca 2016. godine broj agencijskih radnika porastao je 18 puta – na 19.327 radnika, pri čemu su mahom svi bili zaposleni na određeno vrijeme, dok je gotovo svaki sedmi radnik radio u nepunom radnom vremenu.

Broj agencijskih radnika koji rade manje od 40 sati tjedno značajno je rastao u razdoblju od 2013. godine, kada je tako radio svaki 22. agencijski radnik.

Lani je ipak došlo do smanjenja broja agencijskih radnika koji rade u nepunom radnom vremenu, odnosno tako je radio svaki 18. radnik.

O agencijskom radu nema podataka za 2017. godinu, jer se u toj godini većina agencija oglušila na obavezu te resornom ministarstvu nisu dostavile propisane informacije o broju angažiranih radnika, vrstama ugovora, radnom vremenu, materijalnim pravima poput božićnice, regresa, prijevoza, jubilarnih nagrada… Zbog čega se to dogodilo, međutim, iz resornog ministarstva nisu odgovorili. Ono što je sigurno, na neposluh agencije zasigurno nisu natjerali komplicirani propisi jer se oni nisu mijenjali u odnosu na ranije godine.

Jubilarnih deset godina ustupanja poslodavcima “proslavilo” 229 radnika

Aktualni podaci o agencijskom radu ukazuju kako je u odnosu na 2016. godinu došlo do smanjenja broja radnika koje agencije ustupaju korisnicima što je dijelom i posljedica iseljavanja radne snage. No, kako podataka za 2017. godinu nema, teško je procijeniti je li riječ o trendu, odnosno je li 2016. godina bila vrhunac nakon kojeg dolazi do smanjivanja broja ustupljenih radnika.

Agencijski rad jedan je od nesigurnih oblika rada, koji su u Hrvatskoj u porastu. Primjerice, udio ugovora na određeno vrijeme kod nas je 17,5 posto, dok je na razini Europske unije 11,3 posto. Da je nesigurni agencijski rad za neke radnike dugogodišnja sudbina jasno je i iz podataka o materijalnim pravima (božićnice, regresi, prekovremeni, jubilarne nagrade) koja im se isplaćuju. Tako je 229 radnika koje agencije ustupaju poslodavcima uspjelo skupiti najmanje 10 godina staža te su im isplaćene jubilarne nagrade. Agencijskim radnicima mahom se pokrivaju troškovi prijevoza na posao i s posla, no to materijalno pravo ipak je nedostupno za nepunih 4,5 tisuća agencijskih radnika. Božićnicu primi svaki četvrti, a regres tek svaki jedanaesti agencijski radnik.


19. travnja 2019.

Što je jeftinije - referendum ili mirovinska reforma?

(HRT) - Ministar rada i mirovinskog sustava Marko Pavić izjavio je da bi sindikalni referendum protiv mirovinske reforme mogao državni proračun stajati 45 milijardi kuna do 2040., što je sindikalni čelnik Krešimir Sever ocijenio "nepristojnim spinom" kojim ministar pokušava uplašiti narod.

Pavić: Referendum o mirovinama stajat će 45 milijardi kuna

- Europska komisija je pohvalila mirovinsku reformu. Izračunali smo da ćereferendum koji organiziraju sindikatido 2040. stajati državni proračun 45 milijardi kuna. Mogu se reflektirati - iliu prosjeku 5 posto manje mirovine ili kredit od 45 milijardi kojim bi zadužili našu djecu i unuke, kazao je ministar rada i mirovinskog sustava Marko Pavić.

Sever: Više štete radnicima nego državi

Ministrove tvrdnje odmah je odbacio predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikataKrešimir Severrekavši kako je to nepristojan spin, a računica koju je Pavić iznio ne drži vodu. Razumni ekonomisti govore da sama duljina rada ne znači da će mirovinski sustav biti održiv, a veliki dio radnika neće moći raditi do 67 godina. Otići će u prijevremenu mirovinu, koja će im biti umanjena, a ako se umanji samo za dvije godine, bit će manja za 7,2 posto, ustvrdio je.

- Ako bi neko radio puni radni vijek do 67 godina i nakupio u tom razdoblju puno godina staža, to bi mu donijelo "vrlo mali postotak" porasta mirovine. Produljenje radnog vijeka donijet će više štete radnicima i umirovljenicima nego što će država imati koristi. Vlada pokušava uplašiti narod jer su svjesni da nemaju argumenata pa idu sa strahom među ljude da ne bi slučajno potpisali za referendum, smatra Sever.

Rasprava o učincima 2. mirovinskog stupa

U raspravi o učincima 2. mirovinskog stupa na nacionalno gospodarstvo, koju je organizirao Nezavisni sindikat znanosti, istaknuta je neodrživost tog koncepta. Ministar rada i socijalne skrbi iz vremena kad je uvedena mirovinska reforma Davorko Vidović, pak, ističe da su ključni problemi izostanak očekivanoga gospodarskog rasta i demografski trendovi.

- Pravi rezultat reforme bit ćekad sepočnu mirovine dijeliti, mi to sad ni ne znamo, ali u ovom trenutku, na temelju 25% uplata ostvaruje se 36% ukupne mirovine što će reći da je taj drugi stup puno efikasniji nego prvi stup, kazao je Vidović.

- Savjetujem sindikatima da se zauzmu da se izračuna tranzicijski trošak da se vrednuje poslovanje obveznih mirovinskih fondova te da se u tom smislu napravi jedna temeljita dekolonizacija zemlje i spas zemlje koja srlja u propast, rekao je Gojko Bežovan sa Pravnog fakulteta u Zagrebu.

Uskršnja košarica ove godine skuplja za 100 kuna

AUTOR: N1 Hrvatska

Istraživanje Nezavisnih hrvatskih sindikata pokazalo je da su cijene ovogodišnjih uskršnjih košarica porasle od jedne do 100 kuna, za koliko je porasla bogatija košarica. Ona srednja je poskupjela za kunu, a skromna za 37 kuna. NHS je uočio da mnogi proizvodi za koje je snižen PDV nisu pojeftinili. Promatrajući prosječne cijene i najčešće cijene u sklopu našeg istraživanja o Uskrsnoj košarici, ne može se reći kako je došlo do pada cijena namirnica čija se stopa PDV-a smanjila zadnjom izmjenom Zakona o porezu na dodanu vrijednost. Upravo te namirnice su podložne najvećim promjenama, razlikama u cijenama i u prosjeku su se zadržale na približno istoj razini, priopćio je NHS. Na tržišno najzastupljenijim lokacijama, kao što su primjerice mesnice, kod odabranih namirnica iz košarice primijećene su pretežito jednake cijene u usporedbi s prošlom godinom.

Što se tiče povrća može se reći da su cijene također nepromijenjene, dok su kod voća, jednako kao i prošle godine i u jednakom rasponu, zabilježene najveće razlike u cijenama, ovisno o podrijetlu i kvaliteti.

Jedino se primjetna pojeftinjenja mogu naći kod prerađenih i poluprerađenih proizvoda, kao što su primjerice proizvodi potrebni za izradu kolača te slatkiši i grickalice, ali to se najčešće odnosi na pojedine marke proizvoda te određene datume s kojima bi trebalo uskladiti dan uskrsnog kupovanja, kako bi se prošlo jeftinije.

Prosječne cijene svježih jaja, koja su ujedno i simbol Uskrsa, blago su porasle u odnosu na prošlu godinu te se i dalje značajno razlikuju, ovisno o veličini i načinu uzgoja. I samo kretanje vrijednosti naših Uskrsnih košarica promatrano po kategorijama pokazuje kako su u prosjeku cijene kvalitetnijih proizvoda porasle, što potvrđuje kretanje bogatije uskrsne košarice.

Nadalje, cijene neprerađenih proizvoda su ostale pretežito stabilne, dok su cijene pojedinih prerađenih i poluprerađenih proizvoda blago pale, što se djelom odrazilo na približno nepromijenjenu vrijednost srednje košarice u odnosu na prošlu godinu. I vrijednost skromne košarice je porasla, iako ne značajno, što jednim dijelom pokazuje kako su cijene tzv. egzistencijalnih namirnica u prosjeku stabilne, dok pojedine bilježe i blagi rast.

Nezavisni hrvatski sindikati sadržaj blagdanskog stola prate od Velikog petka do Uskrsnog ponedjeljka te prigodom praćenja potrošačku košaricu dijele na tri kategorije: skromnu, srednju i bogatiju, kako bi prikazali razlike u mogućnostima, uz potrebu građana da imaju primjeren blagdanski stol u skladu s tradicijom, za razliku od onog uobičajenog, koji imaju tijekom godine.

Jedino je ona bogatija košarica u duhu tradicije, dok je srednja već neki kompromis, a skromna je tek na razini obilježavanja. Iz visine košarice jasno je kako si većina građana ne samo da ne može financijski priuštiti obilježiti blagdane kako su to tradicionalno radili njihovi djedovi i bake pa čak i roditelji. Većini je nedostupna bogatija, ali velikom dijelu građana čak i ona srednja košarica.

U bogatiju košaricu uvrštene su skuplje namirnice koje se tradicionalno konzumiraju za Uskrs kao što su bakalar, janjetina i kuhana šunka, u srednjoj su košarici jeftiniji oslić, odojak i rolana šunka, dok se u skromnoj nalaze jeftiniji dijelovi svinjetine te najjeftinija vrsta ribe, točnije srdela i sušena lopatica.

Isto tako, za juhu su u bogatijoj košarici predviđeni skuplji, a time i kvalitetniji dijelovi junetine (teletine, janjetine), u srednjoj jeftiniji dijelovi junetine koji se uobičajeno koriste za juhu, dok se u skromnoj za tu svrhu nalazi samo kokoš.

Skromna košarica ne predviđa proizvode kao što su slatkiši, grickalice i pića te se isključivo temelji na osnovnim namirnicama potrebnim za promatrane dane blagdana. Ona podrazumijeva i određeni veći napor pri traženju najjeftinijih namirnica, koje su često manje zadovoljavajuće kvalitete.

Cijene su bilježene u velikim trgovačkim lancima i na tržnicama te je pri obradi korištena prosječna cijena za proizvode istih proizvođača kada su zabilježene razlike u cijenama, a kada se jednaka cijena ponovila na više mjesta, što je često bio slučaj u velikim trgovačkim lancima, kao najpogodniji pokazatelj korišten je mod tj. najčešća cijena.

I ove su godine vrijednosti sve tri košarice, u odnosu na prošlogodišnje, porasle. Zbog usporedivosti korištena je ista metodologija kao i prošlih godina.

Tako bogatija košarica ove godine iznosi 1.824,43 kn, dok je prošle godine iznosila 1.715,24 kn (skuplja je za 109,19 kn). Ovogodišnja srednja košarica iznosi 1.225,45 kn, a prošle je godine iznosila 1.224,41 kn (skuplja je za 1,04 kn). Skromna košarica ove godine iznosi 703,28 kn, a lani je iznosila 666,44 kn (skuplja je za 36,84 kn). Ugrubo, vrijednost bogate košarice povećana je za malo više od stotinu kuna, srednje za jednu kunu, a skromne za malo manje od četrdeset kuna.

U odnosu na iznos skromne košarice, mnogi će građani jedino biti u mogućnosti priuštiti si potrošiti samo još i manji iznos od toga za još skromniji blagdanski stol. U iznos košarice nisu uračunati darovi za Uskrs, koji su tradicionalno skromniji nego za Božić, a nisu uračunati niti razni turistički aranžmani u zemlji i inozemstvu.

Naravno, postoje i oni imućniji građani, koji će si, za razliku od većine, priuštiti skuplju trpezu za blagdane u odnosu na našu bogatiju košaricu, uskrsne turističke aranžmane, čak i vrlo skupe, egzotične, kao što će si priuštiti i skupim darovima darivati svoje najbliže, priopćio je NHS.

ETUC Vladi RH: Osigurajte da se referendum provede bez ikakvih prepreka, prejudiciranja i utjecaja na rezultat

(67jeprevise.hr) - Europska konfederacija sindikata (ETUC) uputila je u utorak, 16. travnja 2019. predsjedniku Vlade RH i ministru rada i mirovinskoga sustava dopis u kojemu upozoravaju na neopravdanost provedene mirovinske reforme, osobito podizanja dobi za odlazak u mirovinu na 67 i snažnije penalizacije prijevremenog umirovljenja.

U dopisu kojega potpisuje glavni tajnik ETUC-a, Luca Visentini, ističe se kako je očekivano trajanje života u Hrvatskoj tri godine kraće od prosjeka EU-a, a stopa zaposlenosti osoba od 55 do 64 godina starosti samo 40 posto, te kako se u takvim uvjetima Vlada treba usredotočiti na zadržavanje radnika u svijetu rada do 65., borbom protiv diskriminacije starijih radnika. ETUC upozorava i kako većina onih koji odlaze u prijevremenu mirovinu to ne čine svojim izborom, već ih poslodavci ne žele zapošljavati ili ih potiču na ranije umirovljenje. Tome treba dodati i probleme hrvatskoga tržišta rada, kao što su duga razdoblja nezaposlenosti, visok udio atipičnog i prekarnog rada.

ETUC ističe kako se iskustvo ranijih godina strukturnih reformi mirovinskih sustava u EU, uvođenjem podizanja dobi za odlazak u mirovinu i mjera kažnjavanja radnika koji imaju diskontinuitet staža i karijera, uključujući žene i zaposlene na nestandardnim oblicima rada, pokazalo neučinkovitim u postizanju ravnoteže javnih proračuna, dok su istovremeno gurnuli brojne umirovljenike u siromaštvo, čineći time mirovinske sustave neodrživima u srednjoročnoj perspektivi.

Financijsku ravnotežu u mirovinskim sustavima moguće je postići jedino mjerama koje su usmjerene na povećanje plaća kroz kolektivno pregovaranje, smanjenje prekarnosti na tržištu rada i borbom protiv porezne evazije i neuplate doprinosa, podižući tako financijski doprinos sustavu.

ETUC izražava kritiku Vlade RH jer prijedlozi sindikata za izmjenu reforme nisu uvaženi kroz odgovarajući proces socijalnog dijaloga, te poručuje kako podržava sindikalnu kampanju za reviziju reforme, uključujući kroz referendum. Visentini poziva predsjednika i ministradaponovno razmotre sadržaj reforme otvarajući ga odgovarajućem socijalnom dijalogusa sindikatima.

Visentini u dopisu također oštro kritizira nedavne javne istupe ministra Pavića u hrvatskim medijima:U nedavnom razgovoru kojega sam vodio s ministrom Pavićem na marginama Tripartitnoga socijalnog samita, ministar je izrazio određene dvojbe vezano za neovisnost sindikalne inicijative o anti-europskim političkim strankama.Taj je razgovor nažalost prenesen medijima na način koji potpuno obmanjuje javnost.Želim stoga razjasniti da sam, i nakon što sam još jednom provjerio s našim članicama iz Hrvatske, u potpunosti uvjeren kako se sindikalna inicijativa provodi potpuno autonomno od političkih stranaka, koje ih naravno mogu slobodno podržati.Pozivam vas stoga da osigurate da se referendum provede bez ikakvih prepreka, prejudiciranja i utjecaja na rezultat, s obzirom da ga svi smatramo temeljnim alatom demokracije.

Glavni tajnik ETUC-a poslao je i video poruku podrške inicijativi 67 je previše, ističući tri velike pogreške reforme: podizanje dobi za od odlazak u mirovinu na 67, što je doista previše u zemlji u kojoj je očekivano trajanje života nisko; apsolutno nepravedna penalizacija prijevremenog umirovljenja; te apsolutno neprihvatljiv uvjet 41 godine staža u zemlji s tako visokim udjelom prekarnog, nesigurnog rada. Visentini kritizira Vladu i zbog izostanka stvarnog socijalnog dijaloga i neuključivanja sindikata u osmišljavanje reforme te poziva Vladu da ponovno razmotri reformu, a napose da ne postavlja nikakve prepreke prikupljanju potpisa i referendumu. “Referendum je sada jedini način da se čuje glas hrvatskih građana i da se zaustavi ova reforma.”

Europska konfederacija sindikata krovna je organizacija 90 nacionalnih sindikalnih središnjica iz 38 europskih država, s više od 40 milijuna članova, među kojima je i 200-ak tisuća organiziranih u dvije hrvatske članice ETUC-a, članice inicijative 67 je previše: Savez samostalnih sindikata Hrvatske i Nezavisni hrvatski sindikati.


12. travnja 2019.

O nama ovisi hoćemo li raditi do 67. godine života – potpisi za referendum od 27. travnja, sindikalci poručili: Potpišite protiv perverzne odluke Vlade

(KAportal) – Zašto potpisati za referendum? Zato jer je ovo perverzna odluka Vlade. Ovo je humano pitanje prvog reda. Ljudi nakon 65. godine u većini zanimanja ne mogu raditi. To je doista bešćutno. Radi se o ljudskim i humanim kriterijima i čak i da mirovinski sustav nije održiv, a održiv je, nema tog razloga zbog kojeg bi se moglo produljiti godine života za obavezan rad, poručio je Vilim Ribić, predsjednik Matice hrvatskih sindikata, danas iz Karlovca, gdje čelnici sindikata predstavljaju povjerenicima i aktivistima inicijativu 67 je previše.

Od 27. travnja do 11. svibnja trajat će prikupljanje potpisa za referendum kojim traže zakon po kojem će stjecanje prava na starosnu mirovinu biti sa 65, a ne 67 godina, 60 za prijevremene mirovine, za dugogodišnje osiguranike 60 godina starosti i 41 staža, smanjena biti penalizacija za prijevremene starosne mirovine, a produljen prijelazni period za izjednačavanje žena i muškaraca u uvjetima stjecanja prava na starosnu i prijevremenu starosnu mirovinu.

– Ono što govori resorni ministar i dio dežurnih gospodarskih analitičara koji zajedno s njim pušu u isti rog, da će to naškoditi mirovinskom sustavu i gospodarstvu nije točno! Svi pokazatelji govore da produljenje radnog vijeka nimalo ne koristi mirovinskom sustavu, niti šteti ako se dob za umirovljenje vrati na 65 godina starosti. Većina ljudi u Hrvatskoj, obzirom na radne i životne uvjete, zdravstveno stanje nemaju niti snage, niti mogućnosti raditi do 67 godina, čak i 65 godina se pokazuje problematičnim za velik dio poslodavaca koji, gotovo u pravilu, se rješavaju starijih radnika kad steknu uvjete za prijevremenu mirovinu. Sad im je država dala mogućnost da ih se još izdašnije rješavaju, a da onda kod njih rade 4 sata, primajući i mirovinu. Mi predlažemo održiviju varijantu: da se dob za stjecanje prava na starosnu mirovinu vrati na 65 godina starosti, bez penalizacije, napomenuo je Krešimir Sever, predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata.

Dodao je kako uvjeti kakve predlaže Vlada mogu donijeti samo nova iseljavanja, umjesto da se posegne za onim što bi urodilo rezultatima.

– Jedino zdravo za sustav, a to u Hrvatskoj ne radi nitko ili ne u dovoljnoj mjeri, je da se povećaju plaće i broj zaposlenih. To znači izlječenje mirovinskog i zdravstvenog sustava. Oni ne rade ni jedno, umjesto toga ljudi se masovno iz Hrvatske iseljavaju pa i tim iseljavanjem plaše građane. Umjesto da se stvore preduvjeti da mladi ljudi ostanu ovdje, imaju budućnost, stvaraju obitelji, imaju djecu, ovim podizanjem dobi još će ih se više otjerati u inozemstvo i još će biti veći teret na sustav, napomenuo je Sever.

Mladen Novosel, predsjednik Saveza samostalnih sindikata Hrvatske, uvjeren da će biti prikupljen i više nego dovoljan broj glasova za održavanje referenduma o dobi za odlazak u mirovinu i penalizaciji prijevremenih mirovina.

– Ciljamo na pola milijuna, sigurni smo da nakon toga referenduma mora biti. Jer Vlada jednostavno neće svoj zakon promijeniti, referenduma ovog puta mora biti. Ako političari u Hrvatskoj smatraju da su građani potrebni i da je njihovo pravo na demokraciju isključivo kad treba dati glas da bi netko sjedio u Saboru, gradskim, općinskim skupštinama, onda se varaju! Hrvatski građani trebaju dati svoj glas kada im nije dobro! Danas im nije dobro, danas su im mirovine male, izdvajaju svoje novce u mirovinski fond iz kojeg neće moći imati mirovinu i zato je ovaj referendum buđenje građana, buđenje naroda i ako to sada građani ne iskoriste, bojim se da nas može biti još jedan kontingent koji treba ići iz Hrvatske, poručio je Novosel.

Mirela Bojić, nacionalna koordinatorica Inicijative 67 je previše pozvala je građane da daju potpise za referendum, ali i aktivno se uključe u prikupljanje potpisa. Informacije mogu dobiti na web stranicama sindikata i FB stranici Inicijative.

Tko će moći u mirovinu sa 65 godina? Matematika ne ide u prilog tvrdnjama ministra Pavića

Gabrijela Galić

(FAKTOGRAF) - “I dalje će, i tu mogu smiriti naše građane, većina ljudi ići između 60 i 65 u mirovinu. Oni koji su najranjiviji, naši građevinski radnici, gospođe blagajnice u dućanima, medicinske sestre, svi oni koji rano ulaze na tržište rada sa 18 godina, mogu otići u mirovinu sa 41 godinom staža i 60 godina života. Oni koji studiraju do 24-25 godine ići će sa 65. Dakle, samo oni koji neće uspjeti 41 godinu staža do 65 osigurati radit će do 67 godina“, riječi su kojima Marko Pavić, ministar rada i mirovinskog sustava „umiruje“ građane oponirajući sindikatima koji se pripremaju za provođenje referendumske inicijative„67 je previše“ kojom traže odustajanje od podizanje dobi za umirovljene tako i blaže kažnjavanje prijevremenog umirovljenja. Ponavljajući i u zadnjem nastupu tu argumentaciju (od 14:56 minute priloga) ministar rada ističe i vlastiti primjer pa navodi kako je on jedan od onih koji će raditi do 67 godina „iz razloga što je godinu dana volontirao na fakultetu čekajući mjesto“.

Ministrova gola matematička računica održiva je na papiru pod pretpostavkom da će radnik, bilo da na tržište rada stupa s 18 godina ili nakon diplome, doista naći posao s punim radnim vremenom te sve do dobi za umirovljenje neće imati prekida radnog staža. Odnosno, održiva je na tržištu koje svakoj radno sposobnoj osobi jamči posao, pa i premještaj na lakše radno mjesto u trenutku kada više ne može raditi svoj osnovni posao. Primjerice, građevinskom radniku koji se u pedesetim godinama života više ne može penjati po skelama.

Matematika ne ide ministru u prilog

No, gola matematika ne uvažava rastući trend nesigurnih poslova koji radnicima ne jamče da će tijekom cijelog radnog vijeka skupiti dovoljno mirovinskog staža, iako su radili bez prekida. I sama Europska komisija u zadnjem izvješću ističe da je u Hrvatskoj udio osoba zaposlenih na određeno vrijeme – unatoč rastu udjela ugovora na neodređeno vrijeme u broju novih ugovora o radu – 17,5 posto što je daleko više od prosjeka Europske unije koji iznosi 11,3 posto.

Prema podacima Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje krajem veljače u Hrvatskoj je bilo nešto više od 1,5 milijuna osiguranika pri čemu je 347 447 radnika radilo na određeno vrijeme. U nepunom radnom vremenu radi 52 807 osiguranika (39 289 na neodređeno te 13 518 na određeno vrijeme). U dobnoj granici od 15 do 39 godina života na kraju veljače registrirano je preko 25,8 tisuća prijava na nepuno radno vrijeme, ali iza te brojke se kriju i osiguranici koji rade samo za jednog, ali i oni koji rade za više poslodavaca te na taj način možda „zarade“ puno radno vrijeme.

Iako će radnici u nepunom radnom vremenu za godinu rada dobiti godinu mirovinskog staža, pitanje je koliko će niska biti njihova mirovina jer rade dva, pet, 10, 20, a ne 40 sati tjedno. Dakle, oni će možda u mirovinu prije 67 godine života, ali će kao i svi koji zarađuju do 75 posto prosječne plaće, zaraditi tek zajamčenu minimalnu mirovinu.

Na dobar dio studenata računica da će u mirovinu ići sa 65 godina života nije primjenjiva. Ako je netko fakultet završio s 24 godine i nakon toga bio na stručnom osposobljavanju bez radnog odnosa (SOR), iza sebe ima godinu ili dvije rada, bez upisanog radnog staža. Pod pretpostavkom da je odmah nakon SOR-a našao posao 41 godinu staža napunit će u 66., odnosno 67. godini života. Ako je fakultet završio u 25. godini i prošao SOR, na mirovinu može računati u 67., odnosno 68. godini života. To bi bio neki idealni scenarij. Da je život drugačiji, svjedoči i primjer jedne od naših sugovornica koje su i tijekom studiranja i nakon što su diplomirale radile, ali u nesigurnim oblicima rada. Jedna od njih, danas ima 30 godina života i godinu i pol radnog staža, iako niti dana unatrag pet godina od kada je diplomirala nije bila bez posla. No, jedino što joj se nudilo bili su autorski ugovori (u vrijeme dok se na njih nisu plaćali doprinosi) i rad na pola radnog vremena. Danas radi u punom radnom vremenu, a starosnu mirovinu bez penalizacije ne bi mogla ostvariti prije 70-te godine života.

Honorarci zakinuti za staž

Posebna kategorija radnika su svi oni koji žive isključivo od drugog dohotka, poput autorskih honorara, ugovora o djelu. Lani je, kako na naš upit navodi Porezna uprava, evidentirano 214 763 osoba koje su ostvarile drugi dohodak. Ukupan iznos njihovih oporezivih primitaka premašio je četiri milijarde kuna. U 2017. godini, primjerice, bilo je 274 446 primatelja drugog dohotka, a zaradili su 3,8 milijardi kuna.

Za koliko je građana drugi dohodak lani bio jedini izvor prihoda, međutim, nije poznato.

„Napominjemo da je osnovna zadaća Porezne uprave, između ostalog, utvrđivanje i naplata poreza te su sukladno navedenom ustrojene i evidencije Porezne uprave. Stoga u direktnom pristupu ne raspolažemo s podatkom o broju stjecatelja koji ostvaruju primitke isključivo s osnove drugog dohotka“, navodi Porezna u odgovoru na naš upit. Pomalo je neobično „neraspolaganje“ tim podatkom s obzirom da se JOPPD obrazac (izvješće o primicima, porezu na dohodak i prirezu te doprinosima za obvezna osiguranja) koristi već petu godinu i on je izvor svih podataka o primanjima poreznih obveznika.

Od prije dvije godine naplata doprinosa obavezna je za sve oblike drugog dohotka, a plaćaju se u sniženom iznosu (10 posto za I i II stup mirovinskog te 7,50 posto za zdravstveno osiguranje). Radnicima u radnom odnosu koji ostvaruju honorare plaćeni mirovinski doprinosi na ta primanja ulaze u obračun mirovine, a nezaposlenima se preračunavaju u mirovinski staž.

Za mnoge umjetnike, novinare, akvizitere, honorar, odnosno drugi dohodak jedini je izvor prihoda. A o tome koliko zarade, ovisi i koliko će mirovinskog staža nakupiti. Prema zakonskim odredbama, staž osiguranja u tim se slučajevima utvrđuje za svaku kalendarsku godinu tako da se osnovica prema dohocima na koju su obračunati i uplaćeni doprinosi podijeli s prosječnom mjesečnom plaćom svih zaposlenih u istoj godini, prema podacima državne statistike. Autori su tu u startu zakinuti jer se njihov dohodak (s isključenim doprinosima) dijeli s prosječnom plaćom (u koju su doprinosi uključeni). Tako netko tko je tijekom cijele godine na ruke primao honorar u visini prosječne plaće ne može skupiti punih 12 mjeseci staža.

Primjerice, honorarcu koji je tijekom godine prosječno na ruke primao neto honorar u razini 7,5 tisuća kuna izvedeni staž osiguranja iznosi devet mjeseci i šest dana. Lani je prosječna bruto plaća bila 8.448 kuna, dok je prosječna neto plaća bila 6.237 kuna. Naš honorarac, dakle, prosječno je mjesečno na ruke primao preko 1,2 tisuće kuna više nego radnik na prosječnoj plaći. No, zaradio je tri mjeseca mirovinskog staža manje. Prostom računicom, honorarac će za „zaradu“ 41 godine staža raditi više od 50 godina. Godine života, bolje ne brojati.

"67 je previše": Sindikalisti kreću u akciju prikupljanja potpisa za referendum

S porukom "67 je previše", od 27. ovoga mjeseca do 11. svibnja u cijeloj će se zemlji prikupljati potpisi za referendum o izmjenama uvjeta za odlazak u mirovinu. Sindikalisti koju pokreću ovu akciju uvjereni su u uspjeh.

(ezadar) - Kažu kako Hrvatska nije niti spremna za produljenje radnog vijeka, a to ne žele ni poslodavci. Sa današnje konferencije u Zadru ponovili su kako se zalažu za odlazak u mirovinu sa 65 godina i umanjenje penalizacije prijevremenih mirovina. Predsjednik Saveza samostalnih sindikata Hrvatske Mladen Novosel pita se što će se dogoditi s radnicima u sektorima drvoprerađivačke industrije, građevini, zdravstvu... Prema aktualnom zakonu, svi koji su danas mlađi od 53 godine morat će raditi do 67, osim ako ranije ne skupe 41 godinu staža, a to će biti sve teže, gotovo nemoguće, poručuju sindikalisti.

Štoviše, u našem svijetu rada velikih problema imaju i oni puno mlađi. Tu govorimo o čestoj praksi ugovora na određeno, o radnicima koji nisu konkurentni već sa 50, 55 godina. Predsjednik Velikog vijeća Matice hrvatskih sindikata Igor Radeka smatra kako ćeproduljenjem onibiti dodatno izloženi, njihova agonija još će se produžiti .

Penalizaciju prijevremenih mirovina treba smanjiti. Darko Maras, dopredsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata kaže kako samo 1 posto radnika odlazi u prijevremenu mirovinu svojom voljom, 20 posto odlazi zbog bolesti.

Zbog težine svih ovih problema sindikalisti su uvjereni u uspjeh referenduma, prikupit će kažu najmanje 600 tisuća potpisa. Za akciju na zadarskom području zadužen je pravi zastupnik SSSH-a Vedran Uranija.

Prema aktualnom zakonu, svi koji su danas mlađi od 53 godine morat će raditi do 67, osim ako ranije ne skupe 41 godinu staža, a to će biti sve teže, gotovo nemoguće, poručuju sindikalisti.


11. travnja 2019.

OVO ĆE BITI GODINA POSKUPLJENJA: Mnogi će biti prisiljeni štedjeti na hrani

TROŠKOVI ŽIVOTA
Autor: Bojana Mrvoš Pavić

Zagrepčani, primjerice, od studenog ove godine, još je uvijek neslužbena informacija, mogu očekivati i sto posto više račune za odvoz otpada, dok su Varaždinci, primjerice, već prosvjedovali zbog računa za otpad koji su im drastično porasli.

(Novilist.hr) ZAGREB - Ova će godina, nema sumnje, biti godina poskupljenja režijskih i drugih troškova u kućanstvima, i brzo će nestati benefiti od pojeftinjenja neke hrane i režija zbog smanjenja PDV-a. Primirje sa poskupljenjima, nažalost, nije trajalo dugo. Od 1. travnja oko 600 tisuća kućanstava u Hrvatskoj koja koriste gradski plin, taj trošak plaćaju u prosjeku sedam posto više nego dosad, što je porast od dvadesetak kuna mjesečno. Te će cijene na snazi biti do 1. siječnja iduće godine, kad nas opet očekuje blago poskupljenje, a kakve će cijene plina biti od 1. travnja 2020., nije poznato. Najnovije poskupljenje od sedam posto opravdano je porastom cijena plina na tržištu, a što nas tek čeka u travnju 2021. godine, kad se plinsko tržište u Hrvatskoj potpuno liberalizira, i cijene više ne budu regulirane, teško je predvidjeti.

Za oko dvadeset posto je 1. travnja porasla i cijena električne energije dijelu poduzeća koja još uvijek iz HEP Elektre nisu prešla nekome od alternativnih, jeftinijih opskrbljivača. Budući da su cijene električne energije na tržištu ove godine također rasle, poskupljenje tvrtkama mogla bi biti uvertira u poskupljenje struje i kućanstvima od 1. srpnja, neslužbeno se nagađa oko pet posto. Do tog datuma, naime, HEP mora donijeti nove svoje tarife.

Alternativni opskrbljivači poput RWE-a i GEN-I-ja ističu kako o poskupljenjima zasad ne razmišljaju, no od njih struju kupuje tek manji dio, oko deset posto kućanstava. I oni i HEP, kod kojeg je većina potrošača, dakako, prate cijene na burzama, kojima se onda prilagođavaju, a sve su oči, na kraju krajeva, uprte u tržište nafte, čija cijena raste četvrti tjedan zaredom.

Skuplji odvoz otpada

Prema podacima HGK, cijena sirove nafte Brent na londonskoj burzi trenutno se kreće od 68 do gotovo 70 dolara po barelu, što je mjesečni porast od gotovo šest posto, na američkom tržištu i veći, od oko deset posto. Promatrajući prvi kvartal ove godine, cijene nafte porasle su otprilike 30 posto, čemu je razlog kontinuirano smanjenje proizvodnje nafte članica OPEC-a, koje od siječnja provode redukcijsku politiku.

Smanjenjem dnevne proizvodnje žele utjecati na regulaciju prezasićenog tržišta te na volatilnost kretanja cijena. Prema informacijama portala cijenegoriva.info, Eursuper 95 na hrvatskim crpkama košta od 9,99 do 10,14 kuna za litru, Eurodizela od 9,57 do 9,95 kuna, što će, nema sumnje, ove godine, zajedno s poskupljenjem struje dijelu poduzeća, utjecati i na dizanje cijena drugih proizvoda.

Kako se pak bliži obaveza Hrvatske da do 2020. godine odvaja najmanje polovicu korisnog otpada iz »smeća«, gradovi i općine se ubrzano pripremaju i za novi sustav prikupljanja i odvoza otpada, što će utjecati i na rast računa za kućanstva. Zagrepčani, primjerice, od studenog ove godine, još je uvijek neslužbena informacija, mogu očekivati i sto posto više račune za odvoz otpada, dok su Varaždinci, primjerice, već prosvjedovali zbog računa za otpad koji su im drastično porasli.

Od 1. siječnja iduće godine porast će i cijena mlijeka i mliječnih proizvoda zbog povratka povratne naknade od pola kune na tu ambalažu, dok će uvedena biti i povratna naknada na ambalažu zapremnine dva decilitra, koja se dosad u cijeni proizvoda nije plaćala.

Štednja na hrani

S prvim danom travnja Riječanima je poskupjela i voda, u prosjeku za 19 kuna, pa će kućanstvo koje mjesečno troši oko deset kubika vodu umjesto 146,36 kuna, plaćati 165,40 kuna, dok je za nešto više od četiri kune poskupio i fiksni dio računa, koji će sad iznositi 15 kuna mjesečno.

– Ljudi nekako izdrže veće cijene, ali uz koju cijenu? Porast troškova tvrtkama odrazit će se na materijalna prava njihovih zaposlenika – dok god ide, poslodavci će pritiskati zaposlene, to je standardni recept, a kad to više ne budu mogli, svoje veće troškove 'iskrcat' će na cijene, odnosno na krajnje kupce - komentar je Krešimira Severa, predsjednika Nezavisnih hrvatskih sindikata. Sa cijenama smo, kaže, ne u rangu prosjeka Europe, nego rame uz rame razvijenim europskim zemljama, samo su plin i električna energija kod nas jeftiniji.

– A visina hrvatske prosječne plaće je, pritom, u visini četvrtine prosječne plaće tih razvijenih zemalja. Kad energenti poskupljuju, hrvatski su građani prisiljeni štedjeti na hrani, jer drugih izvora štednje više nemaju. S onim što trošimo na hranu ionako smo već u samome 'vrhu' Europe – poručuje Sever. To će se u ovoj godini, napominje, dodatno pogoršati, pri čemu se ionako već nezdravo hranimo i živimo.

Brzo ćemo, dodaje, potrošiti ono što smo, prošle godine, dobili na jeftinijem gorivu i, nadalje, smanjenju PDV-a na određene režijske troškove i hranu. Bili smo siromašni, sad ćemo biti, zaključuje Sever, još siromašniji.

Slovaci ne žele da im ljudi umiru za strojevima, a mi?

REAGIRANJE NA IZJAVE PREDSJEDNIKA VLADE
Priopćenje za javnost

Zagreb, 4. travnja 2019.– Na marginama svečanosti HDZ-a u Sesvetama predsjednik Vlade i HDZ-a Andrej Plenković jučer se konačno – nakon gotovo 10 mjeseci šutnje – osvrnuo na mirovinsku reformu i inicijativu sindikata “67 je previše” za prikupljanje potpisa za raspisivanje referenduma o toj reformi. Pritom je samo ponovio nekoliko tvrdnji svoga ministra rada i mirovinskog sustava, ali smo na njih dužni odgovoriti upravo zato što su to njegovi prvi komentari koji smo čuli nakon tako duge šutnje (na sindikalno otvoreno pismo iz srpnja 2018. predsjednik Vlade nikada nije odgovorio!).

Predsjednik Vlade je ponovio kako je „netočna ‘fama o 67 godina’ jer do 67. godine ne bi radili oni zaposlenici koji su počeli raditi sa 19 ili 20 godina, već oni koji su krenuli kasnije na tržište rada“. Predsjednik Vlade, jednako kao ni ministar rada, nikada nisu bili mjesecima ili godinama, u kontinuitetu ili povremeno, bez posla kao stotine tisuća hrvatskih radnika koji nemaju nikakvu šansu skupiti niz od 41 godine staža prije dobi umirovljenja. Nevjerojatno je da tako nešto kaže predsjednik Vlade u zemlji koja je rekorder po broju ugovora ne određeno vrijeme do tri mjeseca i u kojoj je visoka nezaposlenost mladih, u zemlji u kojoj samo 40 posto radnika u dobi od 55 do 64 godine radi jer ih poslodavci više ne žele (osim kada je riječ o liječnicima, sveučilišnim profesorima, odvjetnicima…) te će za većinu njih povišenje dobi značiti osudu na dvije godine dužeg čekanja mirovine – bez posla i primanja, siromašni i poniženi.

Rekao je i kako je zakonom donesenim za vrijeme SDP-ove Vlade predviđeno produljenje radnog vijeka do 67. godine. Podsjećamo ga kako su sindikalne središnjice bile izričito protiv produljenja radnog vijeka do 67 godina života. Sadašnjim zakonom će hrvatski radnici već za 14 godina morati raditi do 67 godine života. U tako kratkom razdoblju nećemo se uspjeti ni približiti očekivanom trajanja života u EU, a posebice ne života u zdravlju nakon 65 godina – koji je u Hrvatskoj sada 5 godina, dok je prosjek EU-a 10 godina. 67 je previše!

Za 3 posto rasta mirovina (što je vijest stara ravno pola godine), koje je predsjednik Vlade najavio, nije trebalo provoditi reformu. Za veliku većinu umirovljenika taj će rast biti na žalost zanemariv zbog mizernog iznosa njihovih mirovina, a oni su upravo skupina o kojoj bi se društveno odgovorna i socijalno osjetljiva vlast trebala posebno brinuti. Da bi mirovine rasle na „zdravi način“, treba osigurati uvjete za povećanje prihoda od doprinosa za mirovinsko osiguranje: značajno povećati broj zaposlenih (još uvijek nismo dostigli broj zaposlenih iz 2009., a s obzirom na trend iseljavanja – i nećemo), podići kvalitetu uvjeta rada (sigurniji ugovori o radu, a bez stručnog osposobljavanja za rad bez zasnivanja radnog odnosa, bez studentskih ugovora, bez ugovora o djelu, bez bujanja volontiranja u području radnih odnosa …), povećati plaće, osigurati efikasno suzbijanje rada na crno…

Predsjednik Vlade je podsjetio da su, među ostalim, umirovljenicima omogućili da se vrate na tržište rada, jer u mnogim industrijama nedostaje radne snage. I ovom izjavom predsjednik Vlade stavlja do znanja kako mu nije do radnika/umirovljenika već do poslodavaca. Vlada bi se morala moći pohvaliti kako je radnicima osigurala da u trenucima potražnje za radnicima mogu tražiti rast plaća, kao i da uopće rade do 65. godine, a da je umirovljenicima osigurala socijalnu sigurnost u starosti, da u trećoj dobi mogu živjeti dostojanstveno baveći se onim poslovima i hobijima za koje nisu imali vremena dok su radili.

Na kraju je mirovinsku reformu ocijenio uspješnom jer je napravljena na tragu praćenja trendova na tržištu rada zemalja EU. Osim što je požurio sa samohvalom jer je uspjeh neke mirovinske reforme moguće ocjenjivati tek kada se zbroje sve njezine „žrtve“, predsjednik Vlade, kao i ministar rada, ponovo zbraja „kruške i jabuke“ pa ne navodi s kojim zemljama EU-a se to on uspoređuje – očito s onim najrazvijenijima gdje radnici žive i rade u neizmjerno boljim uvjetima, s puno boljim plaćama i mirovinama, značajno su zdraviji te duže žive. Trendovi na tržištu rada usporedivih zemalja EU-a upravo su obratni: Poljska, Češka i Slovačka odustale su od povišenja dobi umirovljenja na 67 godina pa sada 8 od 10 novih članica ima dob umirovljenja nižu od 65 godina. Samo su dvije najsiromašnije zemlje Europske unije – Bugarska i Hrvatska – povisile dob na 67. Slovaci su prošli mjesec poručili da „ne žele da im ljudi umiru za strojevima”. Naši i Bugari, očito, žele!

No mi ne želimo raditi do iznemoglosti.

Inicijativa 67 je previše

"67 je previše": prikupljanje potpisa za referendum od 27. travnja

AUTOR: Neva Funčić

(HRT Radio Rijeka) S porukom "67 je previše", od 27. travnja do 11. svibnja u cijeloj će se zemlji prikupljati potpisi za referendum o izmjenama uvjeta za odlazak u mirovinu. Najavljeno je to u Rijeci na regionalnom skupu sindikalnih povjerenika i aktivista. Prema trenutnom zakonu, svi koji su danas mlađi od 53 godine, morat će raditi do 67 godina starosti, osim ako ranije ne uspiju skupiti 41 godinu staža, a to će biti sve teže jer je Hrvatska europski prvak po ugovorima o radu na određeno vrijeme, istaknuli su članovi organizacijskog odbora inicijative, sindikalni čelnici Mladen Novosel i Krešimir Sever. Na današnjem skupu sindikalnih povjerenika s područja Primorsko-goranske i Ličko-senjske županije na Građevinskom fakultetu u Rijeci dogovorena je akcija prikupljanja potpisa za referendum o dobi za odlazak u mirovinu i o penalizaciji prijevremenih mirovina. Referendumsko pitanje napisano je u obliku prijedloga zakona, kako bi građani, ako referendum bude uspješan, svojim glasanjem izravno donijeli zakon.

Prijedlog je da se stjecanje prava na starosnu mirovinu postavi na 65 godina; da se stjecanje prava na prijevremenu mirovinu postavi na 60 godina; da se stjecanje prava na starosnu mirovinu za dugogodišnjeg osiguranika postavi na 60 godina života i 41 godinu staža te da se s 18 na 12 posto smanji najveće umanjenje prijevremene mirovine.

"Predlagali smo konkretno da se u mirovinskom sustavu spusti dob na 65 godina, a da se Zakonu o radu otvori prostor, pa svi oni koji mogu i žele raditi do 67 godina ili više, neka se pozovu na odredbe Zakona o radu. A oni koji ne mogu, a takvih je puno više, neka idu u mirovinu sa 65 godina bez penalizacije", rekao je Sever.

Za raspisivanje referenduma potrebno je prikupiti 10 posto potpisa od ukupnog broja birača, što je manje od 380 tisuća, no sindikalisti očekuju više od 600 tisuća potpisa za referendumsku inicijavu "67 je previše".


27. ožujka 2019.

'Nismo zreli za podizanje radnog vijeka'

INICIJATIVA '67 JE PREVIŠE' U SL. BRODU

Nordijske zemlje su dignule radni vijek, no u njima se daleko dulje i kvalitetnije živi. Također, zdravije. Podatak koji govori o zdravim godinama nakon 65 godina starosti, govori da je u Hrvatskoj taj broj godina prosječno samo pet, dok je prosjek Europske Unije deset, a u razvijenim zemljama prosjek je još veći, čak 15, 17 ili 18 godina.

(Sbplus.hr) SLAVONSKI BROD - Prvi skup sindikalnih povjerenika i aktivista s područja Brodsko-posavske, Požeško-slavonske i Virovitičko-podravske županije održan je danas u prostorijama slavonskobrodskog Radničkog doma gdje je predstavljena kampanja Inicijative '67 je previše'. Inicijativa nastala od tri sindikalne središnjice, Saveza samostalnih sindikata Hrvatske (SSSH), Nezavisnih hrvatskih sindikata (NHS) i Matice hrvatskih sindikata (MHS), zajednički su pokrenuli akciju prikupljanja potpisa za raspisivanje referenduma o izmjenama Zakona o mirovinskom osiguranju.

- Često nam iz Vlade spominju kako već neke zemlje Europske Unije imaju 66 ili 67 godina starosti za odlazak u mirovinu, ali, recimo, neće spomenuti jednu Poljsku koja je dignula na 67 pa vratila na 65. Vrlo jasno treba spomenuti da niti jedna zemlja u našem okruženju nema dulji radni vijek od 65 godina. - izjavio je Krešimir Sever, predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata.

Cilj im je prikupiti dovoljan broj potpisa kako bi se u Hrvatskoj održao referendum protiv Zakona o mirovinskom osiguranju koji su doneseni s 1. siječnjem 2019. godine.

- Tijekom prošle godine pokušali smo kroz socijalni dijalog i sve oblike, kako sindikalnih akcija tako i drugih oblika sindikalnih aktivnosti uvjeriti Vladu Republike Hrvatske i Hrvatski sabor kako ovakav prijedlog mirovinskih zakona nije dobar. Produženje vijeka na 67 pogubno je za hrvatske radnike te je dodatna penalizacija isto tako štetna. Međutim, izgleda da smo govorili gluhima i slijepima. - istaknuo je Mladen Novosel predsjednik Saveza samostalnih sindikata Hrvatske.

Naime, u ponedjeljak, 18. ožujka 2019. godine, objavljena je odluka s referendumskim pitanjem koje je u obliku prijedloga zakona. Ako se građani izjasne prema tome pozitivno, takav će biti i rezultat referenduma te će zakon stupiti na snagu.

Potpisivanjem potpisnih lista građani se izjašnjavaju kako bi odlazili u punu starosnu mirovinu sa 65 godina, a ne 67 kako je to trenutno važećem Zakonu te kako bi odlazak u prijevremenu mirovinu bio s manjom penalizacijom, znači ne s 0,3 nego s 0,2 posto. Što bi za raniji odlazak od pet godina u prijevremenu mirovinu značilo trajno umanjenje od 12 umjesto sadašnjih 18posto.

- Mi nismo zreli da bismo podizali radni vijek. Oni koji su ga dignuli, primjerice nordijske zemlje u kojima se daleko dulje i kvalitetnije živi. Također, mi smo puno manje zdravi. Podatak koji govori o zdravim godinama nakon 65 godina starosti, govori da je u Hrvatskoj taj broj godina prosječno samo pet, dok je prosjek Europske Unije deset, a u razvijenim zemljama prosjek je još veći, čak 15, 17 ili 18 godina. Znači tri pa gotovo i četiri puta dužih i zdravijih godina nego što mi imamo u Hrvatskoj. - poručio je Krešimir Sever, predsjednik SSSH tvrdeći kako je potrebno smanjiti penalizaciju jer hrvatski građani ne idu u prijevremenu mirovinu svojom voljom, nego zato što ih se poslodavci rješavaju.

Također, ovim bi se referendumskim pitanjem vratio dugogodišnji osiguranik sa 60 godina starosti i 41 godinom staža za punu starosnu mirovinu bez penalizacije. Još jedan od njihovih ciljeva je usporiti izjednačavanje žena s muškarcima vezano za dob odlaska u mirovinu što je Vlada ovim aktualnim zakonom ubrzala.

- Imali smo veliku podršku u samim pripremama ove akcije, a poslije ponedjeljka i službene objave referendumskog pitanja ta potpora ove akcije porasla je još više. Nadamo se kako ćemo, kao i u prijašnje dvije, tri akcije, uspjeti skupiti i više nego dovoljan broj potpisa. Upravo zato što se radi o pitanju koje je važno za svakog hrvatskog građana. - istaknula je glavna tajnica Matice hrvatskih sindikata Mirela Bojić dodajući kako je upravo ovo trenutak za građane da iskažu svoj stav.

Samo prikupljanje potpisa održavat će se od 27. travnja do 11. svibnja 2019. a štandovi će biti na svim frekventnim lokacijama u gradovima i mjestima diljem cijele Hrvatske pa tako i u Slavonskom Brodu u kojemu će, sudeći prema broju ljudi koji su podržali današnji skup, biti puno potpisnika.

Sindikate rijetki shvaćaju ozbiljno, ali ovaj referendum oko mirovine premijeru sigurno nije zgodan; evo zašto

Skupljanje potpisa i nadmudrivanje s Vladom i Ustavnim sudom događat će se usred niza izbornih kampanja
Jasmin Klarić

(TELEGRAM) - Sindikati, naime, kad su u pitanju referendumske inicijative nikad ne omanu. Istina, niti jednom u tri dosadašnja pokušaja nije došlo do referenduma, no svaki put je priča završila baš onako kako su htjeli sindikalni lideri kad su od građana krenuli tražiti potpise. I da, kad smo već kod potpisa, nikad se nije dogodilo da ih se ne skupi dovoljno. Ćiro Blaževićje znao kazati kako, kad mu je teško, pomisli na svoj račun u švicarskoj banci.Andrej Plenkovićje u sličnoj situaciji. Kad god je hrvatskom premijeru teško, može pomisliti na brojke iz anketa. Po ispitivanjima javnog mišljenja je, naime, HDZ uvjerljivo najjača stranka u Hrvatskoj. Posljedica je to prije svega slabosti SDP-a, razmrvljenosti opozicije i nemogućnosti da se, makar zasad, neki od novih pokreta/stranaka nametnu kao jaka opcija koju nosi val neupitnog nezadovoljstva građana stanjem u zemlji.

Ipak, u tu umirujuću jednadžbu, predsjednik Vlade morat će ubaciti novu varijablu – sindikate. Odnosno, utjecaj njihove danas najavljene akcije koja bi mogla rezultirati referendumom o izmjenama Zakona o mirovinskom osiguranju, kojim bi se dob za odlazak u mirovinu opet vratila na 65 godina i smanjila penalizacija za prijevremeno umirovljenje.

NAVIJANJE DESET GODINA RANIJE

Stvar je, zapravo, za aktualnu vlast dosta nezgodna. Plenkovićeva Vlada je, na zadovoljstvo eksperata Europske komisije, zapravo ubrzala već planiranu reformu koju je donijela VladaZorana Milanovića. Po zakonu Vlade lijevog centra, u mirovinu sa 67 godina života bi se odlazilo od 2038. godine, a desni centar je sat navio desetljeće ranije – na 2028. godinu. Pokretanje referendumske inicijative od strane sindikata (koji traže da se u mirovinu ide sa 65 godina i – točka) u cijelu priču ubacuje dozu političke neizvjesnosti kakve dosad nikad nismo imali kad su u pitanju referendumi u Hrvatskoj.

Sindikati, naime, kad su u pitanju referendumske inicijative nikad ne omanu. Istina, niti jednom u tri dosadašnja pokušaja nije došlo do referenduma, no svaki put je priča završila baš onako kako su htjeli sindikalni lideri kad su od građana krenuli tražiti potpise. I da, kad smo već kod potpisa, nikad se nije dogodilo da ih se ne skupi dovoljno.

KRATKA POVIJEST VLADINIH KAPITULACIJA

Prije devet godina, kad su sindikati nakanili rušiti izmjene Zakona o radu skupio se rekordan broj referendumskih potpisa u Hrvatskoj – 813.061. Ustavni sud je srušio referendum, uglavnom zbog toga jer je Vlada u međuvremenu odustala od izmjena Zakona o radu.

Četiri godine kasnije, sindikati su organizirali skupljanje potpisa protiv takozvanog outsourcinga, odnosno, izdvajanja i privatizacije pomoćnih službi iz javnih i državnih firmi. Protiv “privatizacije čistačica” skupilo se više od 600 tisuća potpisa. Ustavni sud je srušio referendum, uglavnom zbog toga jer je Vlada u međuvremenu odustala od outsourcinga.

Iste godine, samo malo kasnije, sindikati su krenuli i u skupljanje potpisa protiv monetizacije autocesta. Skupljeno je preko 530 tisuća potpisa onih koji su htjeli referendum o tome hoćemo li “dati naše autoceste”. Ustavni sud je srušio referendum, uglavnom zbog toga što je Vlada u međuvremenu odustala od monetizacije autocesta.

TVRDA KOST U BANSKIM DVORIMA

Očito je, dakle, da sindikati, za razliku od mnogih drugih, znaju kako mobilizirati građane i skupiti neupitno dovoljno potpisa za održavanje referenduma. Očito je da se dosad, svaki put, Vlada povijala pod težinom njihovih potpisnih knjiga i – odustajala. Ima i još jedan detalj koji ide u prilog ovakvom razvoju događaja – tajming. A on je, politički gledano, pogođen savršeno. Referendumski potpisi i eventualno Vladino protivljenje izmjenama Zakona o mirovinskom osiguranju po ovom redu vožnje bi najžešću javnu raspravu izazivali u kampanji za europske izbore (prikupljanje potpisa) i krajem ove, odnosno početkom naredne godine kad bi se moglo odlučivati o valjanosti potpisa i ustavnosti pitanja. Podsjetimo, krajem ove godine ide kampanja za predsjednika/cu Republike. Sljedeća godina je godina parlamentarnih izbora.

Iako je iz povijesnog iskustva i tajminga za zaključiti da će Vlada kapitulirati, stvari ipak nisu tako jednostavne. Naime, Plenković bi mogao biti znatno tvrđa kost od svojih prethodnika. S jedne strane mu nitko politički ne puše baš za vrat (vidi ankete), a s druge, popuštanje pred sindikalnim zahtjevima i fiksiranje dobi za mirovinu na 65 godina bi u Bruxellesu izazvalo – zaprepaštenje. Stoga će se narednih mjeseci sasvim sigurno u Hrvatskoj naširoko raspravljati o dobi umirovljenja, potpisima, referendumu, troškovima sustava… s krajnje neizvjesnim ishodom.

GOTOVAC: LEGITIMNO, ALI NEUSTAVNO

Viktor Gotovac, docent na Katedri za radno i socijalno pravo na Pravnom fakultetu u Zagrebu, za Telegram kaže kako ovu referendumsku inicijativu smatra legitimnom. “Za razliku od nedavnih, apsolutno neprihvatljivih, koje su išle prema smanjenju prava nacionalnih manjina ili zadiranju u međunarodne ovlasti Sabora”, naglašava. Problem su, međutim, brojke. Hrvatskoj danas u mirovinskom sustavu za isplatu mirovina nedostaje 15-18 milijardi kuna godišnje. Stanovništvo je globalno sve starije i mnoge zemlje su produžile radni vijek, a neke čak i u potpunosti ukinule prijevremeno umirovljenje.

“Realnost je da ni Hrvatska neće moći izbjeći produljenje radnog vijeka”, kaže Gotovac i upozorava da zbog sadašnje dobi odlaska u mirovinu u nekim zanimanjima već imamo značajan deficit radne snage, dok umirovljeni liječnici ili profesori rade u – privatnim ustanovama. Gotovac je uvjeren da će, dođe li ovo referendumsko pitanje do Ustavnog suda, palac biti okrenut prema dolje. “Ovo je u krajnjoj liniji pitanje vođenja gospodarske politike, što je u rukama države. Bude li pitanje o izmjenama Zakona o mirovinskom osiguranju ustavno, onda ustavan može biti i referendum o ukidanju poreza”, kaže Gotovac.

SEVER: TROŠAK MIROVINA ĆE PADATI

Krešimir Sever, predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata (NHS), koji su među pokretačima referendumske inicijative, ima nešto drugačije argumente. Građani Hrvatske, kaže, imaju kraći očekivani životni vijek od onog u Europi, a samo pet godina nakon umirovljenja provedu dobrog zdravlja. U EU je taj prosjek deset godina, dok je kod zemalja koje su produžile radni vijek još i viši. “Po Ageing reportu Europske komisije troškovi za mirovinski sustav u Hrvatskoj ne samo da neće vremenom rasti, nego će i padati, i to po najvišoj stopi u EU nakon Grčke!”, kaže nam Sever. Razlog je u tome što više nema guranja viška ljudi u prijevremene mirovine, što je u proteklim desetljećima bio dio poslovne politike mnogih firmi.

I doista utom izvještaju EK, do 2070. godine javni troškovi za mirovine u Hrvatskoj bi trebali pasti sa 10,6 posto BDP-a u 2016.-oj, na 6,8 posto u 2070. godini. Uz razlog o kojem nam je pričao Sever, na pad troška za mirovine će utjecati sve više umirovljenika koji će dio imovine primati iz drugog stupa. Ipak, solidan utjecaj na taj pad troška (0,9 postotnih bodova) u ovoj analizi EU je i onaj koji govori o – kasnijem odlasku u mirovinu (kad je izvještaj rađen na snazi je bila odredba po kojoj se od 2038. u Hrvatskoj trebalo u penziju sa 67 godina).

TOP TEMA

Severa smo pitali i zašto nisu krenuli u referendum kad je Milanovićeva Vlada donijela svoj zakon po kojem se sa 67 godina kreće u mirovinu. “Bili smo protiv tog zakona i mi, NHS, i ostale sindikalne središnjice. Sad se puno toga jednostavno poklopilo. Uostalom, tadašnja oporba, a sadašnja vlast je bila izrazito protiv produženja radnog vijeka”, kaže Sever. Sindikati su, veli, pokušali za vrijeme donošenja aktualnog zakona argumentima utjecati na njegovu promjenu, ali nisu izazvali nikakvu reakciju.

Sad, sasvim sigurno, hoće. Skupljanje potpisa i nadmudrivanje s Vladom i Ustavnim sudom, valja ponoviti, događat će se usred cijelog niza izbornih kampanja. “Ovo je tema koja će postati primamljiva političkim populistima”, smatra Viktor Gotovac. “Do kraja ovog stoljeća nećemo imati uvjete za produljenje radnog vijeka”, uvjeren je, pak, Sever.

Što će biti do kraja stoljeća s domaćom politikom, malo je teže za predvidjeti. No, do kraja godine će, sasvim sigurno, referendum o dobi odlaska u mirovinu biti jedna od top tema.

Iako ministar zdravstva kaže suprotno – od rada se itekako obolijeva

Gabrijela Galić

(FAKTOGRAF) - Od rada se ne obolijeva“,odgovorio je Milan Kujundžić, ministar zdravstva na novinarski upit što će duži ostanak u svijetu rada značiti za zdravstveni sustav. Dodao je pritom i da „puno puta ljudi kažu – dok sam radio bio sam dobro, a čim sam otišao u mirovinu dohvatile su me bolesti“. Ministar zdravstva, komentirajući referendumsku inicijativu „67 je previše“, dodao je i kako se s etičkog i biološkog aspekta može raspravljati o tome može li čovjek raditi do 65 ili 67 godine, „međutim svjetski trendovi dolaze i u Hrvatsku, sve smo starija populacija i trebat će razmišljati o pomicanju dobne granice do kada se radi”.

Izjava ministra zdravstva „od rada se ne obolijeva“ nije točna. Neki su poslovi opasniji od drugih pa se od njih i obolijeva što se može provjeriti uvidom u, primjerice, registar profesionalnih bolesti ili registar radnika oboljelih od bolesti izazvanih azbestom. Te podatke, kao i one o ozljedama na radu, prikuplja, analizira i objavljuje Hrvatski zavod za zaštitu zdravlja i sigurnost na radu (HZZZSR). Profesionalne bolesti definirane su Zakonom o obaveznom zdravstvenom osiguranju i to kao bolesti izazvane dužim neposrednim utjecajem procesa rada i uvjeta rada na određenim poslovima. Podataka za prošlu godinu još nema, ali u 2017. godini registrirana su 172 slučaja profesionalnih bolesti te je došlo do njihova blagog porasta u odnosu na 2016. godinu.

Raste broj profesionalnih oboljenja

„U osmogodišnjem razdoblju ukupan broj profesionalnih bolesti raste od 238 u 2010. godini, do maksimalnih 488 u 2011., slijedi postupni pad kroz slijedećih par godina do ukupno 113 u 2015. godini, da bi se u 2016. ponovno pratio lagani porast broja na 153 slučaja te u 2017. na 172 slučaja“, navodi se u registru.

U ta172 slučaja uključene su i profesionalne bolesti, odnosno oboljenja uzrokovana azbestom. Kada bi se profesionalne bolesti promatrale bez onih uzrokovanih azbestom, kako navodi HZZZSR, tada je razvidno da je njihov broj znatno manji i da su u ukupnom broju profesionalnih bolesti zastupljene u ispod polovičnom broju. Primjerice, udio profesionalnih bolesti koje nisu izazvane azbestom u 2012. godini iznosi 23 posto, u 2013. godini 35 posto, u 2014. i 2015. godini 37 posto, u 2016. godini 35.95 posto, da bi u 2017. taj udio porastao na 48 posto.

„Izuzevši iz razmatranja profesionalne bolesti uzrokovane izloženošću azbestnim vlaknima, mora se reći da je broj preostalih profesionalnih bolesti u razdoblju od 2013. do 2016. godine padao, a 2017. godine je nastupio značajni porast s 55 slučajeva na 83, što je približno 50-postotno povećanje broja profesionalnih bolesti u odnosu na prethodno kalendarsko razdoblje“, navodi HZZZSR. Što se tiče profesionalnih bolesti uzrokovanih azbestom, u 2017. godini registrirano je 89 novih.

Kada se gledaju profesionalne bolesti koje nisu izazvane izloženošću štetnom azbestu, zadnji podaci govore da je najveći pojedinačni broj bolesti, njih 30, posljedica „sindroma prenaprezanja uzrokovanih kumulativnom traumom“, odnosno ponavljajućim pokretima, pritiskom, vibracijom, primjenom sile, nefiziološkim položajem.

Od profesionalnih bolesti najčešće obolijevaju radnici sa srednjom stručnom spremnom. Prosječna dob radnika koji obolijevaju od profesionalnih bolesti pada, pa je tako u 2017. godini iznosila 47,81 godinu, dok je godinu dana ranije bila 59,42, a u 2015. godini 59,55 godina.

I bolesni rade, jer se boje otkaza

Prosječna dob u trenutku dijagnosticiranja i priznavanja profesionalne bolesti je visoka, a „iako bi se uzrok tome mogao tražiti u sve boljim radnim uvjetima u kojima sve kasnije nastaju oštećenja zdravlja, na jednaki ga način treba potražiti u potrebi za održanjem egzistencije te sve težom mogućnošću zapošljavanja s preostalom radnom sposobnošću iz čega proizlazi potreba za zadržavanjem radnog odnosa pod svaku cijenu, čak i u slučaju bolesti“, ističe HZZZSR. Dodaje i kako se još jedan bitni uzrok ovakve situacije nalazi u činjenici da liječnici obiteljske medicine, kao i liječnici drugih specijalnosti, često ne pomišljaju da je riječ o promjenama zdravlja uzrokovanim radom na pojedinom radnom mjestu.


15. ožujka 2019.

Za 40 tisuća tekstilnih radnika pola plaće iz EU fonda kako ne bi ostali bez posla

Za 40 tisuća tekstilnih radnika pola plaće iz EU fonda kako ne bi ostali bez posla

Gabrijela Galić

(FAKTOGRAF) - Nakon više od godinu i pol dana osmišljene su kompenzacijske mjere za zadržavanje zaposlenosti u sektorima proizvodnje tekstila, odjeće, obuće, kože i drva. Poslodavci u tim djelatnostima, u kojima je prema zadnjim statističkim podacima zaposleno nepunih 40 tisuća radnika, moći će dobiti subvenciju u iznosu od 50 posto minimalne plaće, uvećane za doprinose na osnovicu. Drugim riječima, umjesto ukupnog troška minimalne plaće od 4.368,75 kuna, poslodavac će osigurati 2.184,37 kuna, dok će preostali dio dobiti iz Europskog socijalnog fonda (ESF). Poduzetnici u teškoćama u tekstilu, odjeći, koži, obući i drvu potporu mogu već sada zatražiti i to retroaktivno, od siječnja ove godine.

Potpora od 200 tisuća eura u tri godine

Upravno vijeće Hrvatskog zavoda za zapošljavanje (HZZ) prije nekoliko dana, naime, izglasalo je Izmjene i dopune Uvjeta i načina korištenja sredstava za provođenje mjera aktivne politike zapošljavanja. Iako, za razliku od ranije donošenih odluka, uz ovu nema i obrazloženja, u samom HZZ-u nam je neslužbeno potvrđeno kako je riječ o uvođenju nove mjere – potpore za očuvanje radnih mjesta u proizvodnji tekstila, odjeće, obuće, kože i drva. Riječ je o takozvanoj potpori male vrijednosti, odnosno de minimis potpori koja ne smije prelaziti iznos od 200 tisuća eura po pojedinom poduzetniku tijekom tri godine. U taj ukupni iznos ulaze sve potpore, dakle ne samo one za zadržavanje zaposlenosti, koje je poduzetnik dobio kako u tekućoj tako i tijekom prethodne dvije godine. Drugim riječima, u ukupni iznos se uračunavaju i pomoći, odnosno potpore koje je, moguće, država dodijelila poduzetniku, ali i sredstva iz EU fondova, ako ih je poslodavac primio kao potpore male vrijednosti.

Radnici stariji od 54 godine života, radnici sa srednjoškolskim obrazovanjem, bilo da je riječ o trogodišnjem ili četverogodišnjem, kao i radnici bez stručne spreme ciljane su skupine koje se potporom male vrijednosti u poduzećima, odnosno sektorima koji imaju poteškoća u poslovanju, kani zadržati u zaposlenosti. Osim mogućnosti „pokrivanja“ 50 posto njihove bruto minimalne plaće uvećane za 16,5 posto doprinosa za zdravstveno osiguranje, novom mjerom se osigurava i plaćanje cjelokupnog troška eventualnog usavršavanja i osposobljavanja radnika. Koliko će poslodavaca posegnuti za subvencioniranjem 50 posto minimalne plaće radnika te koliko će radnika tom pomoći biti obuhvaćeno teško je reći s obzirom da tek treba vidjeti i koliki su iznosi već iskorištenih potpora male vrijednosti kod svakog poslodavca koji bi mogao konkurirati za tu mjeru.

No, iznos ukupno dodijeljenih potpora poduzetnicima u sektorima koji teško žive nije jedini kriterij za ovu pomoć za zadržavanje radnih mjesta. Potporu će dobiti ako su godinu dana prije nego je zatraže radnicima isplaćivali minimalnu plaću ili plaću do visine minimalca, a radnici su pritom zaposleni na neodređeno vrijeme. Istodobno, poslodavac treba imati izrađen program očuvanja radnih mjesta za ciljane skupine radnika čije se plaće mogu sufinancirati potporom male vrijednosti. Netko tko je unatrag mjesec dana od podnošenja zahtjeva bio u blokadi ili postupku prisilne naplate potporu ne može dobiti.

Dok mu Europa pokriva dio plaće radnika, poslodavac ne smije dijeliti otkaze

Potporu za isplatu minimalne plaće poslodavci će moći koristiti najduže dvije godine, ali i kraće – točnije do trenutka kada ispune kriterij dopuštene potpore male vrijednosti (200 tisuća eura tijekom tri fiskalne godine). Za vrijeme korištenja potpore, radnike neće smjeti otpuštati, u što se ne računa prirodni odljev radnika, otkaz kojeg je radnik dao poslodavcu ili istek ugovora na određeno vrijeme. Prekrši li taj uvjet i nekom da otkaz, poslodavac će isplaćenu potporu morati vratiti. U slučaju poslovno uvjetovanog otkaza, pritom, poslodavca će se sankcionirati povratom potpore, ako ne uspije dokazati da je poduzeo sve zakonske mogućnosti za zadržavanje radnika.

Uvođenje kompenzacijskih mjera zbog rasta minimalne plaće najavljivano je još tijekom 2017. godine. Kako je bila riječ o mjerama koje valja usuglasiti s Europskom komisijom, potrajalo je njihovo kreiranje. Tako se Vlada u prijelaznom razdoblju odlučila na subvencioniranja dijela minimalne plaće na način da poslodavci plaćaju doprinose na 50 posto minimalca. Međutim, tu mogućnost koriste svi koji radnicima isplaćuju minimalnu plaću, a ne samo poslodavci u tekstilu, obući, koži, odjeći i drvu. Nakon nepunih godinu, Vlada je shvatila da model nije dobar te ga je od ove godine planirala ukinuti. Istodobno, kompenzacijske mjere za sektore u teškoćama trebale su biti poznate još u ljeto prošle godine. One očito nisu bile dogovorene, iako je Marko Pavić, ministar rada i mirovinskog sustava u prosincu prošle godine najavio da će mjera potpore poduzetnicima u provedbu s prvim danom ožujka ove godine.Upravno vijeće HZZ-a potporu je odobrilo 11. ožujka na način kako je to ministar lani najavio. Istodobno, model po kojem poslodavci doprinose plaćaju na pola minimalne plaće, zadržan je i u ovoj godini, dok bi u idućoj plaćali na 25 posto minimalne plaće, a od 2021. bi ostali bez te olakšice. Hoće li se nova mjera za zadržavanje radnih mjesta u sektorima u problemima moći koristiti i za radnike kojima poslodavac već sada plaća umanjene doprinose, a ostatak pokriva država, nije jasno.

Svaki četvrti iseljenik mlada osoba, onima koji ostaju ne nude se sigurniji poslovi

Gabrijela Galić
Svaka četvrta osoba koja se odselila iz Hrvatske u dobi je od 15 do 29 godina života.

(FAKTOGRAF) - Naime, iz Hrvatske se u 2017. godini odselilo 47.352 osoba, pri čemu „mladi čine 24,7 posto iseljenih osoba“. Podataka o iseljavanju u prošloj godini još nema, a ove porazne brojke o odlascima iz zemlje iznosi Ministarstvo rada i mirovinskog sustava u“Planu implementacije Garancije za mlade za razdoblje od 2019. do 2020. godine”, dokumentu koji se upravo nalazi u javnom savjetovanju. Pritom se navodi i da je od ulaska Hrvatske u EU do rujna prošle godine, iz evidencije nezaposlenih u inozemstvu zaposleno preko šest tisuća mladih osoba, od čega više od 3,6 tisuća u Njemačkoj, a potom i Austriji, Irskoj, Sloveniji te Panami. Najveći broj mladih koji su se zaposlili u inozemstvu imaju završenu srednju školu – preko 4,6 tisuća.

Onima koji ostaju i dalje će se nuditi već poznate mjere uključivanja na tržište rada, bilo da je riječ o još uvijek prevladavajućem stručnom osposobljavanju bez zasnivanja radnog odnosa (SOR), potporama za samozapošljavanje, pripravništvu, obrazovanju, sudjelovanju u javnim radovima. Resorno ministarstvo se nada da će „unaprijediti uspostavu Garancije za mlade“ te tako svakoj mladoj NEET osobi (koja ne radi, nije u redovitom obrazovnom sustavu, niti sustavu obrazovanja odraslih) u roku od četiri mjeseca od registriranja nezaposlenosti ponuditi posao, pripravništvo ili nastavak obrazovanja. Priznaje pritom da Hrvatska ima problema s ispunjavanjem Garancije za mlade, odnosno aktivacijom mladih u roku od četiri mjeseca od ulaska u nezaposlenost jer je u prethodnim godinama svega nešto više od 34 posto NEET-ovaca ponudu za posao, pripravništvo ili nastavak obrazovanja dobilo u roku od četiri mjeseca.

Ministarstvo znanosti želi doznati zašto se studenti ispisuju s fakulteta

Kada je riječ o nastavku obrazovanja, novina na kojoj će se raditi jest pokušaj povratka mladih koji su odustali od studija u školske klupe. No, za sada konkretnih poteza nema jer Ministarstvo znanosti i obrazovanja tek treba visoka učilišta “pozvati” da izrade “programe privlačenja osoba koje su odustale od studija”. Visoka učilišta bi pritom najprije provela istraživanje o studentima koji su napustili studij i razlozima odustajanja te bi NEET-ovcima u individualiziranom pristupu pružili priliku za povratak u obrazovanje. U drugoj fazi bi se, uz vrednovanje prethodnog učenja “na način prilagođen svakom od studenata iz ciljane skupine kreirao individualizirani put stjecanja i vrednovanja potrebnih znanja i vještina”, dok bi treća faza provedbe pretpostavljala individualizirane programe stjecanja i vrednovanja učenja i potpunu integraciju polaznika u visoko obrazovanje.

Najkonkretnije rezultate Garancije za mlade u Hrvatskoj do sada je donijela fiskalna olakšica poslodavcima. Broj mladih do 30 godina starosti koji su zaposleni na neodređeno vrijeme tijekom protekle četiri godine više se nego utrostručio kao izravna posljedica olakšice poslodavcima koji za svaku mladu osobu zaposlenu na neodređeno vrijeme pet godina ne plaćaju doprinose na plaću. Tijekom 2015. godine, kada je fiskalna olakšica uvedena, stalan posao dobilo je 33.508 mladih osoba.

U dokumentu resornog ministarstva navodi se da je koncem rujna prošle godine, zahvaljujući fiskalnoj olakšici, stalan posao imalo ukupno 101.869 mladih osoba. Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje (HZMO) u međuvremenu je objavio statistiku na razini cijele godine i iz nje proizlazi da je lani ukupno 108.445 mladih bilo zaposleno jer su njihovi poslodavci oslobođeni plaćanja doprinosa za zdravstveno osiguranje, zaštitu na radu i zapošljavanje (od ove godine samo doprinosa za zapošljavanje, jer su preostala dva ukinuta).

Čak 60 posto mladih zaposleno na određeno vrijeme

No, ukupan broj mladih osiguranika daleko je veći i statistike HZMO-a kazuju da je krajem prošle godine bilo osigurano 267.570 osoba u dobi do 29 godina života. To znači i da je 59,5 posto mladih radilo na određeno vrijeme. Mladi su se pritom lani najčešće zapošljavali u djelatnostima pružanja smještaja te pripreme i usluživanja hrane, trgovini na veliko i malo, popravku motornih vozila i motocikala te prerađivačkoj industriji – djelatnostima u kojima su plaće tradicionalno niže, a fluktuacija radne snage zamjetna.

Podatak o tome gdje se mladi najčešće zapošljavaju, kao i njihovo prevladavajuće zapošljavanje na određeno vrijeme, pokazuje da većina mladih lani nije imala osiguranu radnu i socijalnu sigurnost koja bi trebala biti podrška demografskoj i populacijskoj politici.

Žene u Hrvatskoj zarađuju 6 posto manje u usporedbi s muškarcima na istoj poziciji

(LIDER) Međunarodni portal za plaće Paylab, kojeg je dio iMojaPlaća, dugoročno je pratio kretanje plaća zaposlenika na razini pojedinačnih radnih mjesta. Muškarci u prosjeku dobivaju 9 posto više od žena u istom položaju. Rodna razlika dolazi do posebnog izražaja u analizama plaća za istu poziciju, jer se takva usporedba temelji na identičnom radnom opterećenju i približno istim preduvjetima za radno mjesto, kao što su iskustvo, obrazovanje i vještine. Razlika u plaćama u korist muškaraca najčešće je rezultat toga što žene stavljaju svoje karijere na čekanje kad imaju djecu. Potreba za uravnoteženjem njihovih obiteljskih i radnih obveza često prisiljava žene da preuzmu posao koji je manje zahtjevan u smislu njihovog vremena. Oni također imaju tendenciju manje težiti ka rukovodećim pozicijama u odnosu na muškarce.

Tvrtke trenutno ulažu napore da podrže veću raznolikost na radnom mjestu i da stvore radne uvjete za žene kako bi se osiguralo da imaju jednake mogućnosti i veću motivaciju za povratak na posao što je prije moguće s porodiljskog dopusta.

Drugi čimbenik za jaz među spolovima je da se žene obično usredotočuju na niže plaćene pozicije. Izbor zanimanja ima velik utjecaj na ukupnu naknadu žena. Na primjer, žene prevladavaju u djelatnostima, uključujući administraciju, računovodstvo, zdravstvo i socijalnu skrb, ljudske resurse, obrazovanje i farmaceutske proizvode. Muškarci su u većini u djelatnostima s najboljim plaćama, uključujući IT, menadžment, transport i logistiku, građevinarstvo, energetiku, telekomunikacije, industriju i tehnologiju.

Djelatnosti s uravnoteženijim omjerom muškaraca i žena uključuju trgovinu, umjetnost i kulturu, bankarstvo, marketing, turizam i usluge.

Žene imaju više prilika nego u prošlosti

Rad daje ženama priliku za veću financijsku neovisnost od muškaraca. Postupno se percepcija žena promijenila u društvu s obzirom na njihove profesionalne težnje i sveukupnu slobodu izbora u osobnom životu. Milenijalci trenutno imaju mnogo više radnih mjesta i mogućnosti za napredovanje u karijeri nego prošle generacije. Zahvaljujući njihovom radnom iskustvu, oni također imaju veće samopouzdanje i ambicije. Podrška raznolikosti na radnom mjestu, s većim naglaskom na raznoliku radnu snagu, doprinosi tome.

Oko 6 od 10 žena u EU-u donosi plaću

Zaposlenost žena u Europskoj uniji (EU 28) je na razini od 66,5%. Broj žena koje donose radnu plaću i dalje se povećava iz godine u godinu. Zaposlenost žena u Europskoj uniji prema podacima Eurostata porasla je 6 posto u posljednjem desetljeću. Najveći napredak u zapošljavanju žena ostvarile su Malta, Njemačka i nove države članice, uključujući Poljsku, Bugarsku i Mađarsku, gdje je zaposlenost žena porasla za 10 posto u posljednjih deset godina.

Tradicija zaposlenih žena varira od zemlje do zemlje

Muškarci su za 11,5 posto aktivniji u zapošljavanju u odnosu na žene u EU. Tradicija zaposlenih žena varira u različitim zemljama Europe i ovisi o mnogim čimbenicima. Zemlje u kojima je zapošljavanje oba spola najviše uravnoteženo prvenstveno uključuju nordijske zemlje kao što su Litva, Finska, Norveška, Švedska i Latvija, gdje je razlika u zaposlenosti između muškaraca i žena manja od 5 posto.

Zemlje u kojima su razlike u zaposlenosti žena najveće su Malta, Italija, Grčka, Rumunjska i zemlje srednje Europe, uključujući Češku, Mađarsku, Poljsku i Slovačku.

Fleksibilne pogodnosti privlače žene

Raspon dostupnih radnih mjesta na nepuno radno vrijeme također povećava sudjelovanje žena na tržištu rada, s tim da su takvi položaji na raspolaganju ženama u Nizozemskoj, Austriji i Njemačkoj. Oni također pružaju bolje mogućnosti za pronalaženje ravnoteže između posla i privatnog života. Prema podacima portala MojaPlaća, najatraktivnije nefinancijske pogodnosti trenutno uključuju vremensku fleksibilnost. Sve veći broj tvrtki svojim zaposlenicima nudi fleksibilno radno vrijeme, sposobnost rada od kuće i više slobodnih dana. Ove nefinancijske beneficije također potiču žene da se uključe u radnu snagu.


08. ožujka 2019.

Svaki četvrti iseljenik mlada osoba, onima koji ostaju ne nude se sigurniji poslovi

Gabrijela Galić

Svaka četvrta osoba koja se odselila iz Hrvatske u dobi je od 15 do 29 godina života.

(FAKTOGRAF) - Naime, iz Hrvatske se u 2017. godini odselilo 47.352 osoba, pri čemu „mladi čine 24,7 posto iseljenih osoba“. Podataka o iseljavanju u prošloj godini još nema, a ove porazne brojke o odlascima iz zemlje iznosi Ministarstvo rada i mirovinskog sustava u“Planu implementacije Garancije za mlade za razdoblje od 2019. do 2020. godine”, dokumentu koji se upravo nalazi u javnom savjetovanju. Pritom se navodi i da je od ulaska Hrvatske u EU do rujna prošle godine, iz evidencije nezaposlenih u inozemstvu zaposleno preko šest tisuća mladih osoba, od čega više od 3,6 tisuća u Njemačkoj, a potom i Austriji, Irskoj, Sloveniji te Panami. Najveći broj mladih koji su se zaposlili u inozemstvu imaju završenu srednju školu – preko 4,6 tisuća.

Onima koji ostaju i dalje će se nuditi već poznate mjere uključivanja na tržište rada, bilo da je riječ o još uvijek prevladavajućem stručnom osposobljavanju bez zasnivanja radnog odnosa (SOR), potporama za samozapošljavanje, pripravništvu, obrazovanju, sudjelovanju u javnim radovima. Resorno ministarstvo se nada da će „unaprijediti uspostavu Garancije za mlade“ te tako svakoj mladoj NEET osobi (koja ne radi, nije u redovitom obrazovnom sustavu, niti sustavu obrazovanja odraslih) u roku od četiri mjeseca od registriranja nezaposlenosti ponuditi posao, pripravništvo ili nastavak obrazovanja. Priznaje pritom da Hrvatska ima problema s ispunjavanjem Garancije za mlade, odnosno aktivacijom mladih u roku od četiri mjeseca od ulaska u nezaposlenost jer je u prethodnim godinama svega nešto više od 34 posto NEET-ovaca ponudu za posao, pripravništvo ili nastavak obrazovanja dobilo u roku od četiri mjeseca.

Ministarstvo znanosti želi doznati zašto se studenti ispisuju s fakulteta

Kada je riječ o nastavku obrazovanja, novina na kojoj će se raditi jest pokušaj povratka mladih koji su odustali od studija u školske klupe. No, za sada konkretnih poteza nema jer Ministarstvo znanosti i obrazovanja tek treba visoka učilišta “pozvati” da izrade “programe privlačenja osoba koje su odustale od studija”. Visoka učilišta bi pritom najprije provela istraživanje o studentima koji su napustili studij i razlozima odustajanja te bi NEET-ovcima u individualiziranom pristupu pružili priliku za povratak u obrazovanje. U drugoj fazi bi se, uz vrednovanje prethodnog učenja “na način prilagođen svakom od studenata iz ciljane skupine kreirao individualizirani put stjecanja i vrednovanja potrebnih znanja i vještina”, dok bi treća faza provedbe pretpostavljala individualizirane programe stjecanja i vrednovanja učenja i potpunu integraciju polaznika u visoko obrazovanje.

Najkonkretnije rezultate Garancije za mlade u Hrvatskoj do sada je donijela fiskalna olakšica poslodavcima. Broj mladih do 30 godina starosti koji su zaposleni na neodređeno vrijeme tijekom protekle četiri godine više se nego utrostručio kao izravna posljedica olakšice poslodavcima koji za svaku mladu osobu zaposlenu na neodređeno vrijeme pet godina ne plaćaju doprinose na plaću. Tijekom 2015. godine, kada je fiskalna olakšica uvedena, stalan posao dobilo je 33.508 mladih osoba.

U dokumentu resornog ministarstva navodi se da je koncem rujna prošle godine, zahvaljujući fiskalnoj olakšici, stalan posao imalo ukupno 101.869 mladih osoba. Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje (HZMO) u međuvremenu je objavio statistiku na razini cijele godine i iz nje proizlazi da je lani ukupno 108.445 mladih bilo zaposleno jer su njihovi poslodavci oslobođeni plaćanja doprinosa za zdravstveno osiguranje, zaštitu na radu i zapošljavanje (od ove godine samo doprinosa za zapošljavanje, jer su preostala dva ukinuta).

Čak 60 posto mladih zaposleno na određeno vrijeme

No, ukupan broj mladih osiguranika daleko je veći i statistike HZMO-a kazuju da je krajem prošle godine bilo osigurano 267.570 osoba u dobi do 29 godina života. To znači i da je 59,5 posto mladih radilo na određeno vrijeme. Mladi su se pritom lani najčešće zapošljavali u djelatnostima pružanja smještaja te pripreme i usluživanja hrane, trgovini na veliko i malo, popravku motornih vozila i motocikala te prerađivačkoj industriji – djelatnostima u kojima su plaće tradicionalno niže, a fluktuacija radne snage zamjetna.

Podatak o tome gdje se mladi najčešće zapošljavaju, kao i njihovo prevladavajuće zapošljavanje na određeno vrijeme, pokazuje da većina mladih lani nije imala osiguranu radnu i socijalnu sigurnost koja bi trebala biti podrška demografskoj i populacijskoj politici.

Uvoz stranih radnika natjerat će još više naših ljudi da se isele

STRANI RADNICI
AUTOR Dijana Jurasić

Nedavno je naš poznati poduzetnik za medije izjavio kako trebamo uvoziti Filipince jer ih je većina zadovoljna s 4000 kuna plaće, a nakon rada na određeno vraćaju se u svoju zemlju.

(VEČERNJI LIST) - Sve zemlje EU vode selektivnu imigracijsku politiku i manjak radnika nadomješćuju uvozom stranih, pa je to nužno i za Hrvatsku koja zbog egzodusa mladih muku muči s nedostatkom radne snage. Ali vodimo li računa da se štite interesi domaćeg stanovništva i države i da se uvozom radnika potiče razvoj zemlje, a ne da se spuštanjem cijene rada potiče novo iseljavanje mladih? Kvote za uvoz stranih radnika ove godine odobrene su za njih 57.000, što znači ako se ostvare da će Hrvatska s obzirom na broj stanovnika s 4 milijuna ljudi uvesti i više radnika od Njemačke koja s više od 80 milijuna stanovnika uvozi milijun radnika godišnje. No, za razliku od nas Njemačka pazi da uvozi visokokvalificirane kadrove, pa je u Njemačkoj udio naših iseljenika s VSS-om u protekle tri godine bio 37,8 posto, kako je naveo politolog i povjesničar Tado Jurić, dok mi uvozimo uglavnom jeftinu radu snagu slabijeg obrazovanja.

I Njemačka uvozi i slabije kvalificirane uglavnom iz Europe poput njegovatelja, ali zato da bi zadržala visoka socijalna prava Nijemaca. Nedavno je naš poznati poduzetnik za medije izjavio kako trebamo uvoziti Filipince jer ih je većina zadovoljna s 4000 kuna plaće, a nakon rada na određeno vraćaju se u svoju zemlju. Odlična mjera za hotelijere i druge koji žive od turizma i ugostiteljstva, ali hoće li samo potaknuti novo iseljavanje mladih koji neće ostati raditi za taj novac, niti mogu od te plaće ovdje živjeti, nego će iseliti u Irsku ili Njemačku?

– Hrvatska nema dugoročnu migracijsku politiku, a kampanjski rješavati problem manjka radnika na način da se sjeti neki poslodavac da mu treba ovoliko ili onoliko radnika nedogovorno je prema budućnosti. Elementarno je da se radnici uvoze po dogovoru Vlade, poslodavaca i sindikata, a sukladno migracijskoj politici države, koju mi, nažalost, nemamo. Odluke o uvozu stranih radnika tiču se čitave države i zato mora postojati dogovor svih strana i niti u jednoj državi se ne dopušta da poslodavci određuju koliko će se radnika uvesti.

Pri uvozu stranih radnika uvijek se štite interesi domicilnog stanovništva jer je suprotno postupanje neodgovorno prema budućnosti. Ako uvozimo najjeftinije radnike koje plaćamo malo, time guramo hrvatske građane van jer neće ostati ovdje za te plaće, a što nije u interesu države. Ako treba uvoziti radnike, treba gledati koji su to najsposobniji radnici i da ih zadržimo – kaže demograf prof.Anđelko Akrap. Dok ne možemo, dodaje, zadržati ni domaće, i ovi strani koji nam dođu bit će samo u prolazu.

Sindikalist Krešimir Sever ističe da su poslodavci i vlasti godinama vodili politiku kao i većina tranzicijskih zemlja stvaranja konkurentnosti na slabo plaćenim radnicima. Za razliku od nas, dobar dio tih zemalja je, kaže, progledao, pa daju sigurnije i bolje plaćene poslove. Mi smo manjak radnika nadoknađivali iz susjednih zemlja, no sad kad smo u EU, i radnici iz BiH radije će, dodaje, produžiti za Njemačku, pa tražimo one s Dalekog istoka.

– Kako su poslodavci stalno zamjenjivali radnike uvezenima u turizmu i građevini, mogli su držati nisku cijenu rada jer su u pravilu ti radnici dolazili iz siromašnijih zemalja, a nisu bili s obitelji, pa su bili spremni raditi dulje, pa i na crno. No, nisu trošili zarađeno kod nas osim nužnog, nego slali obiteljima. Sad imamo problem pronaći i radnike iz susjednih zemalja, pa uvozimo Ukrajince, spremne raditi za malen novac, a to je za zemlju pogubno jer spušta cijenu rada, tražimo radnike bez spreme, s nižom spremom, polukvalificirane, što su sve poslovi niže dodane vrijednosti. Ti radnici imat će daleko manju potrošnju nego hrvatski koji ovdje žive s obitelji, a ako i ostanu zbog humanog stava Europe o spajanju obitelji imat ćemo još trošak poput plaćanja vrtića, zdravstvenog koje oni neće moći podmirivati s niskim plaćama. Time smo osudili zemlju na poslove niže dodane vrijednosti, padat će potrošnja, a svi koji mogu otići iz zemlje, otići će. Zato je takav uvoz radnika za niske plaće dobar za nečiji biznis, a ne za državu – kaže Sever.

BRANKO PODGORNIK Vlasti vode Hrvatsku u društvo gubitnika

IZA POZORNICE
Autor: Branko Podgornik

Šuti se o tome da gotovo milijun ljudi živi u obiteljima s blokiranim računima i da većina građana teško spaja kraj s krajem mjeseca. Sporedno je postalo to što industrija propada i što se gospodarski rast temelji na uvozu i na osobnoj potrošnji – pothranjivanoj turizmom, doznakama iseljenika iz inozemstva i poplavom nenamjenskih kredita banaka

(Novilist.hr) - Vlade se sve manje hvale podacima o rastu gospodarstva, zapošljavanja i životnog standarda svojih građana, a sve više nekim sporednim stvarima. Tako su Banski dvori i Europska komisija prekjučer pobjedonosno ustvrdili kako je Hrvatska izašla iz »prekomjernih neravnoteža«, jer je smanjila svoje proračunske deficite i javni dug. Ta je vijest gotovo zasjenila puno važniju činjenicu – da je hrvatsko gospodarstvo u posljednjem lanjskom tromjesečju osjetno usporilo tempo. Još je na uzlaznoj liniji od 2,3 posto, ali malaksavanje gospodarske aktivnosti u cijeloj Europi ukazuje na to da stvari posvuda idu nizbrdo i da Hrvatska neće ostati iznimka.

Naravno, Vladi i Europskoj komisiji ne odgovaraju vijesti o posustajanju gospodarstva dok se približavaju svibanjski izbori za Europski parlament i dok posvuda nadire tzv. populistička oporba. Stoga se više ne spominje najveći i najdramatičniji problem Hrvatske – masovno iseljavanje. Šuti se o tome da gotovo milijun ljudi živi u obiteljima s blokiranim računima i da većina građana teško spaja kraj s krajem mjeseca. Sporedno je postalo to što industrija propada i što se gospodarski rast temelji na uvozu i na osobnoj potrošnji – pothranjivanoj turizmom, doznakama iseljenika iz inozemstva i poplavom nenamjenskih kredita banaka. Vladi je najvažnije da obavlja upitne zadaće iz Bruxellesa.

Nekoć su europske vlade poticale proizvodnju, jer je brži gospodarski razvoj najbolji lijek protiv ekonomskih neravnoteža, protiv deficita i dugova. Znale su da državi i građanima – kada gospodarstvo stagnira i kada su plaće male – ne preostaje drugo nego prekomjerno zaduživanje. Međutim, današnji hrvatski i europski dužnosnici, na čelu s Komisijom, pomiješali su uzroke i posljedice. Oni vjeruju da će dugove i deficite, koji su posljedica stagnacije, smanjiti ponajprije proračunskom štednjom i reformama na račun građana. Država i građani stoga su osuđeni na permanentno stezanje remena, a gospodarstvo je ostalo bez dovoljne potražnje i bez motiva za rast.

Slabo stanje u gospodarstvu Vladi nije najvažnije i zato što je sebi za prioritet, zajedno s Hrvatskom narodnom bankom, postavila uvođenje eura. Bez smanjivanja javnog duga ispod 60 posto BDP-a i proračunskih deficita ispod 3 posto, nije moguće ući u eurozonu. Premijer Andrej Plenković – na jučerašnjoj sjednici Nacionalnog vijeća za euro – obrazložio je da će uvođenje eura pridonijeti »dugoročnom održivom gospodarskom rastu Hrvatske«.

Čini se, međutim, da premijer i guverner HNB-a ne žele znati kakve će stvarne posljedice uvođenje eura imati za hrvatsko gospodarstvo i državu. Tvrde da će od eura biti »više koristi nego štete«, ali njihovo mišljenje ne dijele brojni ekonomisti u Hrvatskoj i svijetu. Upravo je uvođenje eura prije 20 godina dovelo brojne članice Unije – osobito mediteranske – do gubitka konkurentnosti, do padanja u ekonomske neravnoteže, u prekomjerne dugove i deficite. S druge strane, Njemačkoj i najrazvijenijim članicama Unije euro je pomogao da povećaju svoje suficite, na štetu većine ostalih.

To potvrđuju i najnoviji, porazni rezultati istraživanja njemačkog Centra za europsku politiku (CEP), koji su pokazali da su od eura u prošlih 20 godina materijalne koristi imale samo Njemačka i Nizozemska. Ostale zemlje su zabilježile uglavnom štete, jer su odricanjem od vlastite valute izgubile mogućnost da je koriste za specifične potrebe vlastitog gospodarstva. Njemačka je zahvaljujući zajedničkoj valuti danas bogatija za 23,1 tisuće eura po stanovniku, a Nizozemska za 21 tisuću. Grčka ubrzano gubi nekadašnje dobitke, ali daleko više zaostaju Italija, Francuska, Belgija, Portugal i Španjolska, koje bi bolje prošle da nisu uvele euro. Francuska je zbog eura izgubila 56 tisuća eura po stanovniku u 20 godina, a Italija čak 73,6 tisuća, procjenjuje CEP. Vjerovati da će Hrvatska biti dobitnik eura, iako je gospodarski slabija, zasigurno je iluzija.

Istraživanje CEP-a je potvrdilo da politiku okrutne proračunske štednje, smanjivanja deficita i javnog duga zagovaraju upravo zemlje koje su najveći dobitnici eura – poput Njemačke. Toj politici stezanja remena, koju je Berlin nametnuo i Europskoj komisiji, gospodarski oporavak članica EU-a sasvim je sporedan. Glavni je cilj očuvati euro i osigurati da prezadužene članice redovito otplaćuju dugove Njemačkoj i ostalim dobitnicima.

Što će Hrvatska u tom neveselom društvu s jednom valutom, a koje postaje društvo gubitnika, posve je nejasno. Prema Vladi i HNB-u, važno je da Hrvatska ulazi u još jednu »integraciju«, iako je nitko na to ne tjera i unatoč tome što je većina hrvatskih građana protiv eura. Nije važno to što je euro, zajedno sa svojim deficitima i suficitima, postao europska jabuka razdora te glavni ekonomski razlog za rastuće političke sukobe među članicama EU-a, kao i plodno tlo za jačanje tzv. populista. Očito, nekima je lakše živjeti u iluzijama, dok ih rezultati izbora za Europski parlament i nove gospodarske nevolje u Europi ne spuste na zemlju.


01. ožujka 2019.

'Nezaposlenost nikad manja, ali i sve manje pristojnih poslova'

(Tportal.hr) - Napredak u rješavanju problema velikog jaza između žena i muškaraca po pitanju nezaposlenosti i zapošljavanja zapeo je na globalnoj razini, ocijenila je Međunarodna organizacija rada (ILO) u srijedu, upozoravajući također na slabiju kvalitetu poslova. U 2018. broj nezaposlenih u svijetu smanjen je za dva milijuna, na 172 milijuna, čime se stopa nezaposlenosti konačno vratila na pet posto koliko je posljednji put iznosila prije 10 godina, pred globalnu financijsku krizu, pokazuje godišnje izvješće ILO-a, objavljeno u srijedu. Očekuje se da će u ovoj godini dodatno skliznuti, na 4,9 posto, i zadržati se na toj razini do 2022. godine, budući da zemlje visokog dohotka bilježe daljnji pad nezaposlenosti. Stopa nezaposlenosti maskira pritom neke zabrinjavajuće trendove,upozoravaju u ILO-u. "Sve slabiji gospodarski izgledi već pogađaju neka gospodarstva u nastajanju i to povećava stope nezaposlenosti", rekla je zamjenica glavnog direktora ILO-a Deborah Greenfield na tiskovnoj konferenciji.

Direktor istraživanja pri ILO-u Damian Grimshaw istaknuo je kako su dvije milijarde ljudi, ili 61 posto ukupne svjetske radne snage, neformalno zaposlene, obično na ranjivim, slabo plaćenim poslovima, bez socijalne zaštite.

U većini zemalja, više od polovine radno sposobnog stanovništva u poljoprivredi zaposleno je na takvim poslovima, kaže se u izvješću. Vlade diljem svijeta prihvatile su UN-ove ciljeve o održivom razvoju, uključujući cilj da se do 2030. svima omogući, kako ga nazivaju, "pristojan" posao. Za mnoge je zemlje taj cilj nerealan, ističe se izvješću.

Podaci o neformalnom zapošljavanju pokazuju pritom da je na takvim poslovima u zemljama s višim dohotkom angažirano više muškaraca a u siromašnijim zemljama više žena. Izvješće ILO-a također pokazuje da su osjetno manje šanse da će se žene aktivirati na globalnom tržištu rada, uz stopu aktivnosti od48 posto, nasuprot 75 posto koliko iznosi za muškarce.

"Smanjenje toga jaza među spolovima zaustavljeno je i to je zasigurno razlog za zabrinutost", upozorila je Greenfield.

"Ženama također prijeti veći rizik od nezaposlenostiu mnogim regijama i plaće su im značajno manje od onih muškaraca kad su zaposlene". Čak i razvijena gospodarstva poput nordijskih teško smanjuju taj jaz među spolovima, istaknula je čelnica ILO-a.

Izvješće je pokazalo i da se udio globalnog stanovništa na tržištu rada smanjuje zato što ljudi žive dulje i više ih je u mirovini, dok mladi ostaju dulje u sustavu obrazovanja.

Minimalna plaća u zemljama EU u 2019. godini

NHS - Europska zaklada za poboljšanje radnih i životnih uvjeta (Eurofound) objavila je svoje prve podatke vezane za kretanje minimalne plaće u državama članicama EU u 2019. godini, a temeljem podataka Eurofoundove Mreže nacionalnih izvjestitelja. U većini država članica EU u siječnju 2019. godine povećana je minimalna plaća.

Najveća povećanja zabilježena su u Španjolskoj (+22% - 1.050 eura), Grčkoj (+11% - 758 eura) i Bugarskoj (+10% - 261 euro). U Grčkoj je to prvo povećanje od 2012. godine. Za radnike u Litvi povećanje je značajno - 39% (do 555 eura) no najviše zbog izmjene u poreznom sustavu.

Latvija je jedina država bez ikakve promjene u nominalnom iznosu minimalne plaće (430 eura) budući da je ona vezana za trogodišnji sporazum potpisan 2017. godine. Većina drugih država sa najnižim mjesečnim minimalnim plaćama također su imale značajniji rast od 8-9% (Hrvatska, Češka Republika, Estonija, Rumunjska i Slovačka). Do povećanja iznosa u eurima za Mađarsku i Poljsku došlo je zbog tečajnih razlika kod preračuna u euro.

Države sa srednjom razinom minimalne plaće – Portugal, Malta, Španjolska, Grčka, Slovenija – sada su ih povećale na najmanje 700 eura mjesečno do 1.050 eura. Najniži rast je u Malti (1.9%) te Portugalu (3.5%) i Sloveniji (5.2%).
U državama koje imaju najveće minimalne plaće rast je umjeren od 1.5 do 2.6% u Francuskoj, Belgiji, Nizozemskoj i Irskoj te slično u Njemačkoj (4% u protekle dvije godine) i 3.6% u Luksemburgu.

Većina država minimalnu plaću određuje na mjesečnoj razini za radnike koji rade puno radno vrijeme. Za potrebe ovog istraživanja Eurofound je izračunao iznose po satu temeljem prosječnog broja uobičajenih sati rada u tjednu.

Zašto milijuni Nijemaca rade više poslova?

GOSPODARSTVO
Nakon osmosatnog radnog vremena – odlazak u restoran, ali ne na provod, već na dodatni rad. To čine milijuni Nijemaca i to iz najrazličitijih razloga. Mnogi da bi mogli uopće spojiti kraj s krajem.

(Deutsche Welle) - Kada 43-godišnja Kerstin Schmidt (ime promijenjeno) petkom nakon posla dođe kući, skuha nešto na brzinu za svoja dva sina, presvuče se, ako stigne, kratko se i odmori, a potom ide dalje – na drugi posao. Jer, pored toga što radi u jednom odvjetničkom uredu, preko vikenda radi u garderobi sale za karnevalske priredbe. "Već deset godina radim dodatne poslove, jer nikada nisam imala dovoljno novca da prehranim i oblačim tri osobe", kaže Schmidt za DW. Za nju to znači – sedmodnevni radni tjedan. "Jedva gledam", kaže za vrijeme intervjua, "ali ne mogu si priuštiti raditi samo jedan posao".

Porezne povlastice

Kerstin Schmidt je jedna od 3,4 milijuna građanki i građana Njemačke koji rade više poslova. 2003. takvih je bilo oko 1,4 milijuna – danas ih je, dakle dvostruko više. Većina njih ima glavni posao i pored njega – dodatni. Taj dodatni posao je najčešće takozvani "mini job" sa zaradom od 450 eura mjesečno. Te brojke je, na parlamentarni upit Stranke ljevice, objavila njemačka vlada.

Razlozi za procvat "mini-poslova" su mnogostruki, kaže Enzo Weber s Instituta za istraživanje tržišta rada IAB. Za njega je najvažniji razlog taj što su mini-zaposlenja oslobođena poreza i drugih davanja. "A to je", kaže, "tako velika povlastica da je mnogi žele iskoristiti."

Socijalna nužda

Enzo WeberEnzo WeberNo, motivi koji navode Nijemce da rade više poslova se razlikuju. Kerstin Schmidt na svom "glavnom" poslu zarađuje 2.600 eura bruto – nakon svih odbitaka, ostaje joj 1.650 eura neto – a pola te svote ide, kaže, na stanarinu. Nikada nije dobila alimentaciju za svoja dva sina pa je uvijek morala dodatno raditi – kao konobarica, blagajnica ili u drugim uslužnim djelatnostima: "Ne radim to zbog luksuza, štednje ili godišnjeg odmora, već samo da zaradim novac koji mi treba da bih preživjela."

Weber kaže da se ne može točno reći koliko ljudi u Njemačkoj radi više poslova zbog loše financijske situacije. "Ali u prosjeku vidimo da oni koji rade dva posla, u svom glavnom poslu zarađuju puno manje od ljudi koji rade samo taj jedan posao; to je prema našoj računici razlika od oko 570 eura mjesečno i znači da je relativno mnogo ljudi upućeno na taj dodatni novac". U Njemačkoj više od četiri milijuna ljudi radi za manje od 2.200 eura mjesečno (bruto).
Dodatno se može zaraditi i poslovima u kućanstvuDodatno se može zaraditi i poslovima u kućanstvu

One koji rade dodatne poslove najčešće nalazimo među odgajateljicama, u zdravstvu i njezi, ali i na upravnim poslovima - oni u ugostiteljstvu, turizmu ili trgovini na malo uspijevaju dodatno zaraditi nekoliko stotina eura mjesečno.

Drugi posao kao osvježenje

Istraživač tržišta rada Weber, međutim, dodaje da bi bilo pogrešno reći kako je jedini motiv za dodatni rad u Njemačkoj novac. Jer postoje i drugi čimbenici, na primjer, ima zaposlenih s pola radnog vremena kojima je taj posao toliko naporan da im je bolje da drugu polovicu barem djelomično ispune nešto lakšim radom.

Drugi djelatnici, poput Nathalie Dederichs, imaju dva posla jer za njih to znači bijeg od jednoličnosti. Dederichs radi 32 sata tjedno kao njegovateljica, a

Nathalie DederichsNathalie Dederichs pored toga šest noći mjesečno provodi na dežurstvu u jednoj ustanovi za ljude s mentalnim hendikepom ili epilepsijom. Time se počela baviti još za vrijeme studija. "Sada sam vrlo vezana za kolege i štićenike te ustanove", kaže. I dodaje da drugi posao ne radi samo zbog novca, već da joj se sviđaju razlike između dva posla.

Financijska sigurnost

Njemačka je na prvom mjestu u Europi po broju ljudi koji pored svog primarnog zanimanja rade neki dodatni posao. Enzo Weber smatra da porezne olakšice i nisu baš najbolje rješenje. Oni koji rade mini-poslove ne uplaćuju ništa u mirovinsku blagajnu: "To nije doprinos održivosti, a i dodatni poslovi u većini slučajeva nisu nešto što pomaže karijeri, odnosno boljoj integraciji u tržište rada."

No, to i nije ono čemu teži većina ljudi s dodatnim poslom. Oni uglavnom rade nešto izvan svoje profesije da bi si mogli priuštiti godišnji odmor, večeru u restoranu ili financiranje hobija. Jedna od takvih je i Melanie N. iz Bonna. I ona preko tjedna radi puno radno vrijeme u jednom odvjetničkom uredu, a vikendom konobari u jednom disko-klubu. Taj posao joj nije nužan da bi preživjela, ali joj daje sigurnost: "Na taj način sam si osigurala financijsku slobodu i ne moram paziti na svaki euro."


11. veljače 2019.

Transparentni i predvidivi radni uvjeti: Komisija pozdravlja današnji privremeni dogovor

Europska komisija - Izjava
Bruxelles, 7. veljače 2019.

Europska komisija, Europski parlament i Vijeće danas su postigli privremeni dogovor o prijedlogu Europske komisije za novu direktivu o transparentnijim i predvidljivijim radnim uvjetima, posebno za radnike u nestandardnim oblicima zaposlenja. Povjerenica za zapošljavanje, socijalna pitanja, vještine i mobilnost radne snage Marianne Thyssen pozdravila je postignuti dogovor i izjavila:

„Zahvaljujući našoj inicijativi da se zajamče transparentni i predvidivi radni uvjeti zaštitit ćemo više radnika u cijeloj Europi, posebice sve veći broj osoba koje se bave novim oblicima rada, kao što su takozvani fleksibilni poslovi, ugovori na zahtjev i rad u domaćinstvu.

Svi radnici, bez obzira na trajanje ugovora i broj sati koje rade, bit će od samog početka zaposlenja upoznati sa svojim pravima i obvezama te će imati pravo sa svojim poslodavcem dogovoriti kada će biti na raspolaganju i koliko im se unaprijed treba javiti da dođu na posao. Radnici na zahtjev više ne mogu dobiti otkaz jer su odbili zahtjev upućen u vrlo kratkom roku, dok poslodavci radnike na ugovor bez radnog vremena više ne mogu sprječavati da se dodatno zaposle kod drugog poslodavca.

Željela bih zahvaliti izvjestitelju Enriqueu Calvetu Chambonu i izvjestiteljima u sjeni koji su pregovarali u ime Europskog parlamenta te rumunjskom predsjedništvu Vijeća. Postignuti dogovor sada bi se trebao brzo potvrditi i imat će vrlo konkretan i opipljiv pozitivan učinak na približno 200 milijuna radnika diljem EU-a. Upravo je to bit socijalne Europe.”

Sljedeći koraci

Privremeni dogovor sada moraju službeno donijeti Europski parlament i Vijeće.

Kontekst

Komisijinim prijedlogom direktive o transparentnim i predvidivim radnim uvjetima ažurira se takozvana Direktiva o pisanoj izjavi. Ta direktiva potječe iz 1991., no svijet rada otad se znatno promijenio. Demografske promjene dovele su do većih razlika u radno aktivnom stanovništvu, dok je digitalizacija olakšala stvaranje novih oblika zapošljavanja te su se pojavili novi i fleksibilniji radni odnosi. Posljednjih godina četvrtina ugovora o zapošljavanju odnosila se na netipične oblike zapošljavanja, odnosno na radna mjesta koja nisu u punom radnom vremenu ni na neodređeno vrijeme, u rasponu od uobičajenog rada u nepunom radnom vremenu do rada na zahtjev bez zajamčenog radnog vremena.

Radi jačanja socijalne dimenzije Europe i u okviru uvođenja europskog stupa socijalnih prava, Komisija je u prosincu 2017. predložila inicijativu za transparentne i predvidive uvjete rada. Cilj joj je proširiti i modernizirati postojeće obveze informiranja svih radnika o njihovim radnim uvjetima. Usto, u okviru nje namjeravaju se uvesti novi minimalni standardi kako bi se svim radnicima, uključujući one s netipičnim ugovorima, osigurala veća predvidivost i jasnoća u pogledu radnih uvjeta.

Očekivana životna dob u Hrvatskoj znatno manja no u ostatku

U 20 zemalja članica očekivana životna dob u dobrom zdravlju dulja za žene nego za muškarce, a u sedam država je obratno.

(POSLOVNI DNEVNIK) - Očekivana životna dob u dobrom zdravstvenom stanju prosječno u Europskoj uniji u 2016. godini bila je za žene 64,2 godine, za muškarce 63,5, a u Hrvatskoj 58,7 za žene i 57,1 godina za muškarce, pokazuju podaci koje je objavio Eurostat. Na razini EU-a, prosječna očekivana životna dob u dobrom zdravlju predstavlja 77 posto od ukupne očekivane životne dobi za žene i 81 posto za muškarce. Očekivana životna dob za žene prosječno u EU za 5,4 godine je veća nego za muškarce. Međutim, većinu tih dodatnih godina žene provedu s nekim ograničenjima u svojim aktivnostima zbog zdravstvenog stanja, dok je kod muškraca taj postotak manji.

Zemlja članica s najduljom očekivanom životnom dobi u dobrom zdravlju za oba spola je Švedska - 73,3 za žene i 73 za muškarce. Na drugom kraju ljestvice je Latvija u kojoj je očekivana životna dob u dobrom zdravlju za žene 54,9 godina, a za muškarce 52,3 godine.

Eurostat navodi da se tako velika razlika djelomično može objasniti različitim kriterijima po kojima neke zemlje mjere ograničenje aktivnosti zbog zdravstvenog stanja.

Zemlje koje imaju očekivanu životnu dob u dobrom zdravlju iznad europskog prosjeka uglavnom imaju visok životni standard, ali ima i iznimki poput Bugarske, koja je u gornjem dijelu ljestvice, dok su primjerice Švicarska i Luksemburg, zemlje s najvišim standardom, ispod prosjeka.Objašnjenje je možda u različitim kriterijima za definiciju aktivnog života bez ograničenja.

U 20 zemalja članica očekivana životna dob u dobrom zdravlju dulja za žene nego za muškarce, a u sedam država je obratno.

Tek svaki sedmi poslodavac ispunjava obavezu kvotnog zapošljavanja osoba s invaliditetom

Gabrijela Galić

(FAKTOGRAF) - Obavezu kvotnog zapošljavanja lani je u potpunosti ispunilo 1.270 poslodavaca koji zapošljavaju 3.658 osoba s invaliditetom. Dodatnih 1.386 poslodavaca djelomično ispunjava propisanu kvotu, dok su za preostali dio obaveze dužni plaćati naknadu. To znači da tek svaki sedmi poslodavac, obveznik kvotnog zapošljavanja osoba s invaliditetom, u potpunosti ispunjava svoju obavezu. Naime, prema podacima Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, koncem prošle godine u Hrvatskoj je bilo 9.509 poslodavaca, obveznika kvotnog zapošljavanja, a istodobno je u Očevidniku zaposlenih osoba s invaliditetom bilo upisano 10.836 osoba. Podaci su to koje je Faktografu ustupilo Ministarstvo rada i mirovinskog sustava. Osim određenih iznimki, svi poslodavci koji zapošljavaju najmanje 20 radnika dužni su zaposliti osobe s invaliditetom i to „u visini od 3 posto u odnosu na ukupan broj zaposlenih na temelju kojih se utvrđuje kvota“.

Lani uplaćeno 214,5 milijuna kuna kazni za nezapošljavanja osoba s invaliditetom

Naime, poslodavci koji ne ispunjavaju obavezu zapošljavanja kvotu mogu ispuniti na zamjenski način, bilo da, primjerice, stipendiraju osobu s invaliditetom ili u proračun plate kaznu u iznosu od 30 posto minimalne plaće za svaku osobu koju su bili dužni zaposliti. Korištenje zamjenske kvote, kako nam objašnjavaju iz Ministarstva rada i mirovinskog sustava, najavila su 234 poslodavca, pri čemu obavezu na zamjenski način u potpunosti ispunjava njih 94, a ostali djelomično jer su dio kvote ispunili zapošljavanjem osoba s invaliditetom. Novčanu kaznu, pak, lani su bila obavezna platiti 6.243 poslodavca koja niti zapošljavaju osobe s invaliditetom, niti su najavili ispunjenje zamjenske kvote. Tako je lani na ime naknade za nezapošljavanje osoba s invaliditetom u proračun uplaćeno preko 214,5 milijuna kuna ili preko dva milijuna kuna više nego tijekom 2017. godine.

U Hrvatskoj je registrirano više od 240 tisuća osoba s invaliditetom u radno-aktivnoj dobi od 18 do 65 godina života. Usporedi li se taj podatak s brojem osoba koje su upisane u Očevidnik, ispada da tek svaka dvadeset i druga osoba s invaliditetom radi, što baš i nije neki optimističan podatak. No, iako je još uvijek mali broj osoba s invaliditetom na tržištu rada, situacija se malo po malo popravlja. Primjerice, prije tri godine u Očevidniku je bilo 10.257 zaposlenih soba s invaliditetom, a prije dvije nešto više od 10,5 tisuća osoba, lani preko 10,8 tisuća. Tome treba pridodati i da je u prvih devet mjeseci prošle godine, na godišnjoj razini, došlo do blagog porasta zapošljavanja osoba s invaliditetom putem državne burze za zapošljavanje.

No, kako u odgovoru na Faktografov upit primjećuje Ana Slonjšak, pravobraniteljica za osobe za invaliditetom, zapošljavanje osoba s invaliditetom preko Hrvatskog zavoda za zapošljavanje poraslo je za tek 0,3 posto u devet prošlogodišnjih mjeseci, a istodobno je broj evidentiranih nezaposlenih osoba pao za čak 10,8 posto. To pokazuje kako se trendovi na tržištu rada ne odnose jednako na sve radno-aktivne građane.

„Kad govorimo o osobama s invaliditetom u radno aktivnoj dobi – smatramo osobito interesantnom kategoriju osoba koje imaju profesionalnu nesposobnost, a koje su izvan radnog odnosa, odnosno u invalidskim mirovinama. Njih je preko 70 tisuća“, kaže Slonjšak Faktografu. Ističe kako su to osobe koje se mogu dobro osmišljenim obrazovnim programima ili programima osposobljavanja, kao i profesionalnom rehabilitacijom, pripremiti za povratak na tržište rada. Kada je riječ o toj kategoriji osoba s invaliditetom, Slonjšak upozorava kako ni lani nije bilo značajnijih aktivnosti koje bi utjecale na pozitivne pomake. Napominje i kako još uvijek nema precizne podatke o tome što se lani zbivalo, jer ih ured tek prikuplja za potrebe godišnjeg izvješća.

Profesionalnom rehabilitacijom trebala bi se baviti četiri Centra za profesionalnu rehabilitaciju (Split, Rijeka, Zagreb, Osijek), kojima je do nedavno suosnivač bila država te, u različitim udjelima, jedinice lokalne uprave i samouprave. Od prošlog tjedna, međutim, jedini osnivač svakog od tih centara je država. Promjenu osnivačkih prava Centara pozdravila je Ljubica Lukačić, saborska zastupnica HDZ-a ističući pritom da je Vlada Centrima omogućila bolji i kvalitetniji rad, a osobama s invaliditetom i osobama s oštećenjem omogućila bolju i kvalitetniju integraciju na tržište rada.

Jedino kvote funkcioniraju

„Ako želimo postići pravu svrhu profesionalne rehabilitacije, a to je uključenost u svijet rada, usluge profesionalne rehabilitacije moraju biti besplatne i na jednaki način dostupne poslodavcima u privatnom i javnom sektoru. Smisao je profesionalne rehabilitacije – ojačati preostale sposobnosti osoba s invaliditetom u cilju zapošljavanja i valorizacije na tržištu, bez obzira radi li se o zapošljavanju na otvorenom tržištu rada, ili nekim drugim oblicima zapošljavanja“, ističe Slonjšak te tim riječima i potvrđuje da Centri, koji postoje četiri godine, nisu u potpunosti ispunili očekivanja. Hoće li se to dogoditi nakon što su u potpunosti prešli u ruke države, tek treba vidjeti. Pravobraniteljica ističe kako ih je potrebno dodatno stručno ekipirati.

No, obaveza kvotnog zapošljavanja osoba s invaliditetom, prema mišljenju Slonjšak, bez sumnje je zadnjih godina zaslužna za porast broja zaposlenih osoba s invaliditetom iako, kako će reći, ostvarivanje prava na rad osoba s invaliditetom ne ovisi samo o propisima.

„Naime, razlozi otežanog zapošljavanja osoba s invaliditetom nisu jednoznačni. Ranije uočene predrasude ili bolje rečeno nepovjerenje poslodavaca u radne mogućnosti i sposobnosti osoba s invaliditetom prije nekoliko godina predstavljale su značajniju prepreku“, veli Slonjšak dodajući kako je njen ured u zadnje tri godine „intenzivnog rada s poslodavcima kroz radionice i stručne skupove“ organizirane u suradnji s Hrvatskom gospodarskom komorom i Hrvatskom udrugom poslodavaca, značajno uspio „oslabiti pa i ukloniti te predrasude“.

Porast interesa poslodavaca dijelom je potaknut poticajima koje država osigurava, primjećuje pravobraniteljica. Naime, za svako zapošljavanje osobe s invaliditetom iznad propisane kvote, poslodavac mjesečno može ostvariti nagradu u visini 15 posto minimalne plaće. Lani je tu nagradu primilo 105 poslodavaca, a svakom od njih prosječno je isplaćeno po 5,4 tisuće kuna. Usporedbe radi, prije dvije godine, pravo na nagradu ostvarila su 52 poslodavca.

No, taj makar i potaknuti interes poslodavaca otvorio je, kako će reći pravobraniteljica, puno krupnije probleme s kojima se susreću i poslodavci i osobe s invaliditetom, a to su „manjkavi, neprimjereni i tržišno neorijentirani obrazovni programi koji u stvarnosti postaju dominantnom zaprekom za ulazak i opstanak na otvorenom tržištu rada“


05. veljače 2019.

"Čak 96 posto novozaposlenih - na određeno"

(HRT) - Hrvatska je u Europskoj uniji specifična i zbog visokog udjela radnika koji su zaposleni na određeno vrijeme. Takav rad izaziva nestabilnost radnog mjesta te povećava mogućnost zloupotrebe tog mehanizma. Koje su posljedice i kako stvari promijeniti, pokušali smo doznati u Studiju 4 od stručnjakinje za radno zakonodavstvo, Marine Kasunić Perić. U Hrvatskoj je rad na određeno vrijeme višepravilo nego li iznimka. Sve je krenulo izmjenama Zakona o radu 2003. godine, ističe, tada se otvorio veliki prostor za takvozapošljavanje, a iz mjeseca u mjesec, priča sve više buja.

- Mi imamo oko 24 posto radnika koji rade na određeno vrijeme, što je izuzetno velika brojka. U EU je prosjek oko 14 posto. Meni je osobno zastrašujuće da do 2014. nismo znali koliko zapravo radnika radi na određeno vrijeme.

Još je gori podatak da se 96 posto nezaposlenih, kada se zaposle, zapošljavaju na određeno, ističe Kasunić Perić. Oni se zapošljavaju s ugovorima koji su izuzetno kratkog trajanja te je Hrvatska po tom pitanju na samom začelju Europske unije.

Poslodavci iskorištavaju sve mogućnosti Zakona o radu pa tako zapošljavaju radnike na primjerice mjesec ili tri, a onda produžuju ili ne produžuju. Kasunić Perić smatra da bi poslodavce na neki način trebalo obvezati da radnicima daju ugovor na barem godinu ili dvije kako bi se izbjegle manipulacije.

- Sve se podvodi pod razlog "povećanog opsega posla" te je to teško dokazivo u praksi. Inspekcija bi trebala biti iznimno učinkovita, kaže Kasunić Perić dodajući da ona sada to nije.

Ljudi koji rade na određeno teško dobivaju kredite, postoje problemi vezano uz iznajmljivanje stanova... Jedno od rješenja, smatra, jest da se rad na određeno dodatno poskupi, čime će poslodavci biti prisiljeni na odgovornije društveno ponašanje, a potom i na zapošljavanje na neodređeno.

- Postoji nesigurnost koju čovjek koji radi na određeno osjeća, ali nije samo pitanje vezano uz stanove. Naime, gledajući "Četvrtu industrijsku revoluciju", naravno da netko tko će radnika zaposliti na mjesec dana, da neće ulagati u dodatno obrazovanje toga radnika, kako bi bio kasnije zapošljiv i nosio se s novim izazovima na tržištu.

Hrvatskoj nedostaje čak 5000 vozača: ukidaju se autobusne linije, kamioni stoje...

DEFICIT
AUTOR Josip Bohutinski

Autotrolej je zbog manjka vozača srezao vozni red, na dugim relacijama nisu više po dva vozača u autobusu nego samo jedan.

 

(VEČERNJI LIST) - Zbog nedostatka vozača riječki gradski prijevoznik Autotrolej sredinom ovog mjeseca bio je prisiljen ukinuti neke svoje linije dok je dio njih skratio. Na međugradskim linijama, primjerice između Zagreba i Dubrovnika, u nekim autobusima više nema dva vozača koja se mijenjaju u vožnji, nego samo jedan vozač odvozi cijelu tu rutu. Nakon što odspava, isti taj vozač sam vozi autobus i nazad. Taj vozač osim što vozi autobus, kontrolira i karte putnika, ukrcava njihovu prtljagu. Zbog nedostatka vozača i neki teretni prijevoznici imaju već dulje vrijeme parkirane svoje kamione.

Zapošljavaju umirovljenike

U Autotroleju su svoj potez ukidanja i skraćivanja linija objasnili time da jezanimanje profesionalnog vozača izuzetno deficitarnoi da u Primorsko-goranskoj županiji uopće nema evidentiranih nezaposlenih vozača D kategorije koja je potrebna za obavljanje posla vozača autobusa. Stoga ta tvrtka natječaje za vozače objavljuje i u ispostavama Zavoda za zapošljavanje izvan Županije, a nudi im i osiguran smještaj. No ni to nije polučilo rezultate. Kako bi riješili problem manjka vozača, u Autotroleju su u dogovoru sa Zavodom za zapošljavanje pokrenuliosposobljavanje 12 nezaposlenih vozačaC kategorije, o trošku tvrtke, za stjecanje D kategorije. Usto, pokrenut je program i prekvalifikacije zainteresiranih nezaposlenih radnika za stjecanje kvalifikacije i polaganje ispita D kategorije. Kako bi koliko-toliko održavao svoj vozni red, Autotrolej zapošljava i umirovljenike.

Predsjednik Sindikata hrvatskog vozača Miljenko Gočin kaže da u Hrvatskoj nedostaje vozača jer gotovo nitko ne pokazuje interes za to zanimanje. Da ima tog interesa, objašnjava, onda bi ti novi vozači mogli zamijeniti one koji su otišli raditi u inozemstvo. Prema njegovu mišljenju, država i prijevoznici pritom su krivo postupili kad su problem nedostatka vozača riješili njihovim uvozom.

Gočin kaže da su se tako radne dozvole za vozače iz godinu u godinu povećavale, ali i da je u međuvremenu presušio izvor vozača iz uvoza, a to su Srbija, BiH, Makedonija i Crna Gora. Za njega je ključno da se domaće ljude motivira za to zanimanje, i to boljim uvjetima rada i većim plaćama.

Objašnjava da u zapadnim zemljama vozač nakon tri tjedna rada ima tjedan odmora, dok su kod nas vozači na putu četiri tjedna u mjesecu i 12 mjeseci u godini. Prema procjenama sindikata, u Hrvatskoj je oko 70.000 profesionalnih vozača, a Gočin kaže da ih trenutačno nedostaje oko 5000.

Opasno za sigurnost prometa

– Nije normalno da na liniji Zagreb – Dubrovnik bude samo jedan vozač. No prijevoznici moraju održavati linije kako ne bi izgubili dozvole. Imamo slučajeve i angažiranja umirovljenika i njihova zapošljavaju na pola radnog vremena. Ali tko kontrolira da oni rade samo četiri sata? To je opasno za sigurnost prometa – kaže Gočin.

I predsjednik Udruge hrvatskih cestovnih prijevoznikaDragutin Kranječsmatra da uvoz vozača neće riješiti problem njihova nedostatka u Hrvatskoj. Prema njegovu mišljenju, potrebno je rasteretiti gospodarstvo kako bi se moglo vozačima povećati plaće.

Njegova tvrtka, kaže, nema problema s vozačima, ali navodi primjer kolege koji je morao s Filipina uvesti njih osam. Prijevoznike, upozorava Kranjčec, uništava i nelojalna konkurencija koja uzima poslove ispod cijene pa onda nastane i problem kako platiti vozače tako niskim cijenama.

Ove godine želimo uvesti 2714 vozača

Prema Vladinoj Odluci o utvrđivanju godišnje kvote za zapošljavanje stranaca u 2019., Hrvatska namjerava ove godine uvesti 2714 vozača, i to 2200 vozača teretnih vozila, 300 vozača autobusa, 200 vozača motornih vozila... Osim toga, u prehrambenoj industriji namjeravamo uvesti i 20 vozača dostavnih vozila te po 200 vozača u trgovini i poštanskim uslugama.

Predsjednik Udruge hrvatskih cestovnih prijevoznika Dragutin Kranjčec kaže da je Hrvatska vozačima s prostora bivše Jugoslavije, odakle ih najviše uvozimo, samo odskočna daska za odlazak dalje na Zapad. On upozorava da Europska unija treba trenutačno 150.000 vozača te da će nam se zbog toga dogoditi kolaps u prometnom sektoru, kao uostalom i u svim drugim područjima zbog iseljavanja.

Predsjednik Sindikata hrvatskog vozačaMiljenko Gočin pak iznosi podataka da će do 2022. u EU nedostajati čak milijun vozača. Kao jedan od glavnih razloga zašto to zanimanje nije atraktivno u Hrvatskoj, Gočin navodi kod nas Zakon o radu propisuje 40-satni radni tjedan dok se na vozače primjenjuje Zakon o radnom vremenu i obveznim odmorima mobilnih radnika, a koji propisuje 48-satni radni tjedan koji se može povećati na 60 sati

Potpisan Globalni okvirni sporazum o jačanju dijaloga o ljudskim pravima i temeljnim radničkim pravima

SBF - Dana 22. siječnja 2019. godine na redovnom sastanku UniCredit Europskog radničkog vijeća (UEWC) održanom u Milanu, Italija glavni izvršni direktor UniCredita Jean Pierre Mustier i glavna tajnica UNI Global Union Christy Hoffman potpisali su Globalni okvirni sporazum o jačanju dijaloga o ljudskim pravima i temeljnim radničkim pravima. UNI Global Union (Globalna federacija sindikata) okuplja nacionalne i regionalne sindikate s 20 milijuna članova iz preko 150 država, a Sindikat bankarskih i financijskih djelatnika Hrvatske (SBF) član je Uni Finance. Zagrebačka banka d.d. je članica UniCredit Grupe. Sporazumom će se ojačati dijalog o ljudskim pravima i temeljnim radničkim pravima te potvrditi posvećenost Grupe najvišim međunarodnim standardima u tom području. Sporazum predstavlja nadogradnju deklaracije koju je Uprava UniCredit-a potpisala s UEWC-om.

UniCredit je 2009. godine potpisao Zajedničku deklaraciju o jednakim prilikama i nediskriminaciji. U svibnju 2015. potpisao je Zajedničku deklaraciju o odgovornoj prodaji kojom se promiču zajednička načela i smjernice u UniCredit-ovom komercijalnom pristupu te definiraju stupovi putem kojih se one mogu dijeliti i poštivati: kvaliteta proizvoda, usredotočenost na klijente, profesionalni razvoj zaposlenika i upravljanje organizacijom.

2017. godine potpisao je novu Zajedničku deklaraciju o ravnoteži privatnog i poslovnog života.

Christy Hoffman, glavna tajnica UNI Global Union, rekla je: „Ovim sporazumom postavljaju se novi standardi ponašanja za naše financijske institucije te se prava zaposlenika i klijenata uzdižu na višu razinu. UniCredit već je dugo vodeći pružatelj financijskih usluga, a sada postaje i veliki predvodnik kao poslodavac posvećen svojoj globalnoj radnoj snazi.“

Glavni izvršni direktor UniCredit-a, Jean Pierre Mustier izjavio je: „U UniCredit-u vjerujemo da moramo činiti dobro kako bismo bili uspješni, a u srcu tog vjerovanja nalazi se etičko postupanje u svakom trenutku. Naš uspjeh ovisi o poštovanju: otvorenoj kulturi u kojoj je svakom našem zaposleniku omogućeno aktivno stvaranje dodane vrijednosti za naše poslovanje.“

Okvirni sporazum još je jedan važan korak u transformaciji UniCredit-a koja je započela prije dvije godine, a njegova će se načela provoditi u svim članicama Grupe UniCredit.

Dokument obuhvaća nekoliko područja, uključujući konkretne obveze u sljedećim područjima:

Zaštita ljudskih prava: u skladu s Kodeksom profesionalnog postupanja Grupe i Općim ekološkim i socijalnim načelima te Smjernicama Ujedinjenih naroda o poslovanju i ljudskim pravima;
Borba protiv seksualnih prijestupa, uznemiravanja i zlostavljanja: uključujući trajno obvezivanje na usvajanje potrebnih mjera za borbu protiv rizika od seksualnog uznemiravanja na radnom mjestu;
Borba protiv diskriminacije i promicanje različitosti: obvezivanje na zajedničko promicanje različitosti i uključivosti, bez obzira na spol, dob, etničko porijeklo, sposobnost ili seksualnu orijentaciju od strane UniCredita i UNI-ja – borba protiv diskriminacije i podrška radnicima s invaliditetom tijekom cijelog njihovog profesionalnog vijeka.

Globalni okvirni sporazum također obuhvaća sindikalna prava, naglašavajući da se UniCredit obvezuje na osiguravanje pozitivnog radnog okruženja, uz pravo na slobodu udruživanja i zdravu ravnotežu poslovnog i privatnog života u skladu sa Zajedničkim deklaracijama potpisanim s UEWC-om. Jedan njegov dio posvećen je i nastavku promicanja zdravog i sigurnog radnog okruženja te UniCredit-ovoj posvećenosti odgovornoj prodaji.

Sporazum je u skladu s UniCredit-ovim uvjerenjem da su poštovanje i snažna etika ključni jamci održivosti poslovanja.

Provedbu sporazuma zajednički će nadzirati UniCredit-ova Središnja uprava i UNI te će se jednom godišnje sastajati kako bi razgovarali o postignutom napretku


30. siječnja 2019.

RAZLIKE SVE DUBLJE Najbogatijih 26 osoba u svijetu posjeduje bogatstvo kao i polovina najsiromašnijih

OXFAM
Oxfam je pozvao vlade da povećaju poreze za korporacije i imovinu najbogatijih u svijetu kako bi zaustavile rastući jaz po pitanju bogatstva. Vlade potiču nejednakost nedovoljnim financiranjem javnih usluga, dok za to vrijeme »premalo oporezuju« korporacije i bogate te ne uspijevaju zaustaviti utaju poreza, stoji u izvješću

(Novilist.hr) OXFORD - Međunarodna neprofitna organizacija Oxfam objavila je u ponedjeljak da 26 najbogatijih ljudi u svijetu posjeduje bogatstvo jednako onom koje ima polovina najsiromašnijih, dok su u 2017. godine takvo bogatstvo posjedovale 43 osobe. Najnovije istraživanje, koje prenose svjetske agencije, pokazalo je da je bogatstvo milijardera dnevno raslo za 2,5 milijarde dolara u 2018. godini, povećavši se u godinu dana za 12 posto. Istodobno, bogatstvo polovine najsiromašnijih u svijetu smanjeno je za 11 posto. Izvješće je objavljeno pod nazivom »Javno dobro ili privatno bogatstvo« i to u vrijeme održavanja Svjetskog gospodarskog foruma u Davosu u Švicarskoj.

Oxfam je pozvao vlade da povećaju poreze za korporacije i imovinu najbogatijih u svijetu kako bi zaustavile rastući jaz po pitanju bogatstva. Vlade potiču nejednakost nedovoljnim financiranjem javnih usluga, dok za to vrijeme »premalo oporezuju« korporacije i bogate te ne uspijevaju zaustaviti utaju poreza, stoji u izvješću.

I dok svaka dva dana nastaje jedan novi milijarder, Oxfam je ustvrdio da su stope poreza koje se primjenjuju na dohodak i imovinu bogatih pojedinaca pale na najnižu razinu u posljednjih nekoliko desetljeća.

Prema izvješću, povećanjem oporezivanja imovine jedan posto najbogatijih u svijetu i to samo za pola posto, prikupilo bi se više nego dovoljno novca za obrazovanje 262 milijuna djece i pružanje zdravstvene skrbi koja bi spasila 3,3 milijuna života u svijetu.

Nesigurnost posla u Hrvatskoj: Gotovo 373.000 građana radi na određeno vrijeme

I ZATO ODLAZE VAN
Od 10 radnika zaposlenih preko burze lani je njih 9 dobilo posao na određeno. Trend kritizira i MMF, a ne mijenjaju ga ni državne olakšice.

AUTOR Ljubica Gatarić

(VEČERNJI LIST) - Preko ugovora o radu na određeno vrijeme u Hrvatskoj je krajem studenog prošle godine bilo zaposleno372.758 radnika, odnosno jedna od četiri zaposlene osobe, pokazuju najnovije statistike Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje.

Otišlo 16% radne populacije

Ugovore na određeno vrijeme, najčešće do tri mjeseca, ima svaki četvrti zaposleni, što je dva puta više od prosjeka u EU i takav rad širi se u Hrvatskoj brže nego i u jednoj drugoj zemlji. Nedavno je čak i Međunarodni monetarni fond pozvao hrvatske vlasti da zaposlenima koji rade na određeno osiguraju veći stupanj sigurnosti zaposlenja, inače će napuštati zemlju u još većem broju.

Procjenjuje se da je Hrvatska ostala bez 16 posto radne populacije, a lošije od nas stoji samo Rumunjska koja je ostala bez 20 posto radno aktivnog stanovništva. S druge strane iz Češke je otišlo samo 3 posto radne populacije, a Slovenije oko 4 posto. HZMO navodi da je 30. studenog ugovore na neodređeno vrijeme imalo 1,149 milijuna zaposlenih u Hrvatskoj, a ugovore na određeno 372.758 osoba. Najviše ljudi radilo je na određeno u jeku turističke sezone, u srpnju mjesecu, oko 421 tisuća.

Hrvatska se s udjelom zaposlenih na određeno od 25 posto gotovo izjednačila s europskim rekorderima Poljskom i Španjolskom gdje na određeno radi 26 posto zaposlenih! Takav rad nije bitnije uspjela destimulirati ni država poreznim olakšicama uvedenima u siječnju 2015. Tvrtke i poslodavci koji mladima ponude ugovor na neodređeno oslobođene su plaćanja doprinosa na plaće (od ove godine 16,5%, a do kraja prošle 17,2 posto na bruto plaću) idućih pet godina. Trenutačno poslodavci koriste tu olakšicu za 107.143 stalno zaposlena radnika koji su približno za petinu jeftiniji od radnika koji imaju ugovor na određeno. Trenutačno je u Hrvatskoj zaposleno oko 270 tisuća mladih u dobi do 30 godine, ali njih 60 posto i dalje ima ugovore na određeno vrijeme. Opisujući stanje u Hrvatskoj, čak je i MMF upozorio da dvojni sustav u kojemu poslodavci znatno manje ulažu u radnike s ugovorima na određeno vrijeme i pružaju im manju sigurnost “ne pogoduje ni radnicima ni poslodavcima”.

Najbolji Zagreb i Dalmacija

Inače, petogodišnje oslobođenje od plaćanja doprinosa za mlađe od 30 godina uvela je Milanovićeva Vlada, a to su pravo najbolje iskoristile tvrtke i ustanove iz Zagreba, koje su oslobođene plaćanja doprinosa za 36 tisuća radnika, te Splitsko-dalmatinske za oko 8800 i Zagrebačke županije za nešto više od 7000 zaposlenih. Polovica mladih za koje poslodavci ne plaćaju doprinose na plaću, među kojima je financijski najvažniji zdravstveni doprinos, rade u prerađivačkoj industriji, trgovini te hotelima i kafićima.

"Zlatni padobran" za direktore, a radnicima koje su oni upropastili - minimalac

APSURD ZGROZIO JAVNOST
Piše Dalibor Špadina

Zgražanje javnosti izazvao je apsurd u Uljaniku gdje su bivšoj upravi isplaćene pune zaostale plaće, a radnici još čekaju ionako mizerne zaostatke Isplata punih prava, milijunskih bonusa i otpremnina direktorima, bez obzira na rezultate kompanije nerijetka je pojava u hrvatskim javnim tvrtkama.

(Dnevnik.hr) Radnicima minimalac, a direktoru koji je Uljanik i doveo u situaciju da radnici spadnu na minimalac,puna zaostala plaća, koju taji, ali se u medijima procjenjuje na oko 60 tisuća kuna.

To osuđuje i ministar financija.

''Može li država još nešto dodatno? Naravno. Postoje zakoni, to je ono u državnoj ingerenciji. Postoje nekavi ugovori, ali postoje neke osnovne uzance poslovanja, profesionalnog, etičkog odnosa na koje ni ne treba ili nekad možda zanemarujemo da ih je i teško na neki način propisati jer se sami po sebi podrazumijevaju'', smatra ministar financija Zdravko Marić.

No samo apeliranje na moral kod nekih direktora ne pali, pogotovo u javnom sektoru. Ministar poljoprivrede Tolušić nije htio isplatiti milijunske bonuse bivšim direktorima iz mandata SDP-ova ministra Jakovine pa su direktori sada na sudu s hrvatskim šumama. ''Da li podržavam da ljudi u državnim tvrtkama imaju takve bonuse? Ne podržavam, ali ne vidim sličnost s ovim slučajem'', kazao je SDP-ov saborski zastupnik Gordan Maras.

Bivši direktor smetlišta Piškornica isplatio si je bonus od milijun kuna pa zaradio otkaz. Njegov kum, koprivnički župan Darko Koren nije mogao pred kameru Nove TV jer je slučaj na sudu pa ne smije govoriti.

Udruga poslodavaca bez komentara

Direktora su razotkrili iz Živog zida. ''Kod nas se događa to, pogotovo u javim poduzećima, državnim tvrtkama, da bez obzira kako vodiš, budeš nagrađen i često nam se događaju apsurdi da oni koji loše vode, ili najgore vode, dobivaju velike nagrade ili bonuse'', smatra predsjednik Živog zida Ivan Vilibor Sinčić.

Dvije godine su prošle otkad je ministar državne imovine najavio da će srediti kaos s direktorskim plaćama i povlasticama u javnom sektoru, no iz Ministarstva nisu odgovorili što je dosad učinio.

U vrijeme kada su se gubici Croatia Airlinesa brojali u stotinama milijuna kuna, tadašnji direktori tražili su sudskim putem milijune kuna otpremnina.

Dok su iz udruge poslodavaca bez komentara na ovakve pojave, iz sindikata ističu da je takozvani "zlatni padobran" za direktore pojava iz privatnog sektora. ''To je apsolutno neetički, nemoralno, da ljudi koji su vodili poslove u toj tvrtki koja je dovedena na koljena gdje ljudi i dalje rade bez plaće, oni tako ležerno poberu nekakva primanja samo zato što je netko tako složio sustav'', kazao je Krešimir Sever iz Nezavisnog hrvatskog sindikata.

U takvom sustavu ipak još nije zabilježen slučaj da je netko sam od sebe, unatoč ugovoru, vratio novac jer smatra da ga nije zaradio.


23. siječnja 2019.

Potrošačke cijene u prosincu više u odnosu na prošlu godinu

Potrošačke cijene u prosincu više u odnosu na prošlu godinu

U 2018. stopa inflacije ubrzala na 1,5 posto.

(POSLOVNI DNEVNIK) Potrošačke cijene u Hrvatskoj u prošlogodišnjem prosincu bile su za 0,8 posto više nego u istom mjesecu 2017., dok je u cijeloj 2018. godini stopa inflacije dosegnula 1,5 posto, pokazuju u srijedu objavljeni podaci Državnog zavoda za statistiku (DZS). Po podacima DZS-a, u prosincu prošle u odnosu na isti mjesec 2017. godine najviše su, za 4,8 posto, porasle cijene alkoholnih pića i duhana, potom cijene u hotelima i restoranima, za 2,6 posto te cijene stanovanja, vode, električne energije, plina i ostalih goriva za 2,2 posto. Cijene hrane i bezalkoholnih pića, s najvećim udjelom u strukturi od 27,9 posto, istovremeno su porasle za 0,5 posto pri čemu je najveći rast na godišnjoj razini ostvaren kod cijena povrća - 6,4 posto, te riba i plodova mora od 3,4 posto.

U prosincu prošle godine u odnosu na isti mjesec 2017., rast cijena od 1,8 posto zabilježen je u uslugama u zdravstvu, u kategoriji rekreacija i kultura za 1,2 posto, u obrazovanju 0,7 posto, a u kategoriji pokućstva, opreme za kuću i redovito održavanje kućanstva te raznih dobara i usluga za 0,2 posto.

Istodobno, niže su bile cijene odjeće i obuće, za 1,6 posto, prijevoza 0,3 posto te komunikacija za 0,2 posto.

Pad potrošačkih cijena na mjesečnoj razini za 0,8 posto

Na mjesečnoj razini, to jest u odnosu na studeni, službena statistika u lanjskom prosincu bilježi pad razine potrošačkih cijena za 0,8 posto.

Promatrano po glavnim skupinama prema namjeni potrošnje, najviše su pale cijene odjeće i obuće, za 5,9 posto (sezonska sniženja), te prijevoza za 3,1 posto. Cijene pokućstva, opreme za kuću i redovito održavanje kućanstva u prosjeku su niže 0,9 posto, cijene hrane i bezalkoholnih pića za 0,4 posto, cijene stanovanja, vode, električne energije, plina i ostalih goriva za 0,2 posto, cijene rekreacije i kulture te cijene raznih dobara i usluga za 0,1 posto.

S druge strane, u prosincu prošle godine u odnosu na mjesec ranije najviše su porasle cijene alkoholnih pića i duhana koje su u prosjeku više za 4,2 posto te cijene zdravlja za 0,1 posto.

Istodobno su cijene komunikacija, obrazovanja i restorana i hotela ostale na razini iz studenog.

U 2018. stopa inflacije ubrzala na 1,5 posto

U cijeloj 2018. prosječna godišnja stopa inflacije iznosila je 1,5 posto. Ubrzala je tako s 1,1 posto koliko je iznosila u 2017.

U odnosu na 2017., porasle su cijene u svim kategorijama izuzev odjeće i obuće, koje su u prosjeku pale 1,3 posto i komunikacije, za 0,2 posto. Tako su cijene hrane i bezalkoholnih pića u prosjeku bile više za 1 posto, alkoholnih pića i duhana za 2,8 posto, prijevoza za 3,5 posto, restorana i hotela za 3 posto te stanovanja, vode, električne energije, plina i ostalih goriva za 2,7 posto.

"U odnosu na 2017. prosječna godišnja stopa rasta potrošačkih cijena blago je ubrzala s rastom. Iako su u posljednjem mjesecu zabilježile pad na godišnjoj razini, cijene sirove nafte na svjetskim tržištima su u 2018. u prosjeku bile na oko 30 posto višim razinama u odnosu na 2017. (Brent) što je imalo pozitivan doprinos na prosječnu godišnju stopu inflacije. U ovoj godini bi primjena smanjene stope PDV-a od 13 posto za niz proizvoda mogla dijelom neutralizirati potencijalne inflatorne pritiske. Što se tiče ponude, ona će ostati osjetljiva na cijene energije isto kao i na području eurozone. Tako i ECB u posljednjim projekcijama, uslijed trenutnih razina cijena sirove nafte, očekuje kretanje stope inflacije ispod 2 posto", ističu iz Raiffeisenbank Austria (RBA).

Država im nudi više novca, ali mladi poručuju: ''Nije teško naći posao. Teško je živjeti od tog posla u Hrvatskoj''

NEZAPOSLENOST PADA, LJUDI ODLAZE

Piše Ivan Forjan

Država mladima od ove godine nudi više novca kroz program samozapošljavanja. Dobro zvuči i podatak da u Hrvatskoj pada nezaposlenost, ali nažalost u zemlji živi i sve manje ljudi.

(Dnevnik.hr) - Dronovi i tehnologija koja stoji iza njih, njegova su specijalnost. Ivan Nikolić je iz Singapura došao raditi u Hrvatsku i pokrenuo svoj biznis. Država je njemu i još dvojici kolega dala 165 tisuća kuna kroz mjeru samozapošljavanja. "To nam je puno značilo u startu da pokrenemo tvrtku i da prvih šest mjeseci možemo taj posao započeti i pripremiti ga. Koristite ga za osnovnu opremu, što je nama dosta pomoglo jer imamo dosta opreme koju smo trebali nabaviti, za plaćanje doprinosa'', kazao je Ivan. Mjeru je lani iskoristilo 6400 osoba, a iznos pojedinačne potpore u ovoj godini raste na 70 tisuća s prošlogodišnjih 55 tisuća kuna. Državi na ruku ide i statistika da, od svih država Unije, Hrvatska bilježi najveći pad nezaposlenosti na godišnjoj razini. S jedne strane nezaposlenost pada, ali s druge sve je manje onih koji uopćeostaju raditi u Hrvatskoj. Prema podacima Državnog zavoda za statistiku u posljednjih 10 godina iz Hrvatske je iselilo više od 200 tisuća ljudi.

"To je ono što ta statistika skriva, odnosno ne pokazuje, i zato se mi zalažemo da to nije pokazatelj pravi. Ako mladi rade prekarno, po čemu smo prvi u EU, ako imaju nesigurne poslove, jedan mjesec, tri mjeseca, neodređeno, jasno je da su nezadovoljni i da žele otići. I pokazalo se da nije teško naći posao. Teško je živjeti od tog posla u Hrvatskoj'', ističe Josip Miličević iz Mreže mladih Hrvatske.

Poslovi u Hrvatskoj su, ističu sindikati, nedovoljno plaćeni u odnosu na troškove života. "Više niti ljudi iz našeg najbližeg okruženja ne vide svoju budućnost, doći i raditi u hrvatskoj, kad mogu otići u bilo koju drugu zemlju EU i tamo puno više i zaraditi. Ako se i nude, nude se poslovi niže dodane vrijednosti, malih primanja. To je ta druga strana medalje u Hrvatskoj'', kazao je Krešimir Sever iz Nezavisnih hrvatskih sindikata.

Poticaji za zapošljavanje u Hrvatskoj su i dalje slabije tražena roba od karata za odlazak iz zemlje.

Ovrhe u sudskim rukama, zimske deložacije zabranjene, a božićnica i regres ne smiju se ovršiti

Gabrijela Galić

(FAKTOGRAF) Ovršni postupak, od iduće godine, trebao bi biti brži, učinkovitiji i jeftiniji, a dostojanstvo dužnika, odnosno ovršenika, trebalo bi se dodatno zaštiti. To očekuje ministarstvo pravosuđa koje je još u rujnu prošle godine predstavilo glavne teze novog ovršnog zakona, a sada je nacrt zakonskog prijedlogaupućen na javnu raspravu. Zainteresirana javnost svoje primjedbe na tekst zakona, koji je dodatno uskađen s pravnom stečevinom Europske unije, može dati do početka veljače. Jedna od najvećih novina zakona je povratak ovršnog postupka u ruke sudova, ali se radi njihova rasterećenja zadržavaju javni bilježnici kao povjerenici suda. Tako će sud, nakon što zaprimi uredan prijedlog ovrhovoditelja, kroz automatsku dodjelu, spis dodijeliti javnom bilježniku prema abecednom redu. No, ovrhe preko noći više se neće moći događati jer će javni bilježnik dužnika morati dva puta obavijestiti o pokretanju ovrhe te mu dati 15 dana da dug plati ili ga ospori. Potom će cijeli spis vratiti na sud, koji će voditi daljnji postupak.

Jeftinija ovrha

Sam postupak ovrhe trebao bi postati jeftiniji. Aktualne odredbe o određivanju predvidivih troškova postupka se brišu, potvrda o ovršnosti izdavat će se automatski te se njeno izdavanje više neće plaćati. Prema sadašnjim zakonskim odredbama, predvidivi troškovi ovrhe su, primjerice, troškovi izdavanja potvrde o pravomoćnosti i ovršnosti koja bez PDV-a košta 30 kuna ili troškovi za pribavljanje potvrde o pravomoćnosti i ovršnosti po odvjetniku, koja također bez PDV-a košta 250 kuna. Novim zakonom fiksiraju se i sudske pristojbe na rješenje o ovrsi te će za rješenja o ovrsi do 5.000 kuna sudska pristojba iznostit 200 kuna, a za rješenja iznad 5.000 kuna plaćat će se 300 kuna sudske pristojbe.

Od 3. kolovoza 2017. godine ovrha se ne može provoditi nad jedinom nekretninom dužnika u kojoj on stanuje, osim ako je ovršenik u trenutku sklapanja pravnog posla izjavio da je suglasan da se ovrha može provesti na toj nekretnini. To se rješenje iz sada važećeg zakona zadržava, kao i iznimka prema kojoj se ovrha nad jedinom nekretninom može provesti ako sud utvrdi da će dužniku nakon vraćanja duga ostati dovoljno novca za kupnju nove nekretnine u kojoj može stanovati. No, novost je povećanje glavnice tražbine radi čijeg namirenja ovrha na nekretnini nije dopuštena i to sa 20 na 40 tisuća kuna. Deložacije se, osim toga, više neće smjeti provoditi tijekom zime, odnosno od 1.studenog do 1. travnja.

Prijedlogom novog zakona, ministarstvo pravosuđa uslišalo je i zahtjeve socijalnih partnera – poslodavaca i sindikata. Poslodavci su ukazivali kako ih provedba ovrhe nad plaćom radnika opterećuje i povećava im troškove poslovanja.

Od iduće godine više je neće provoditi, niti će Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje (HZMO) provoditi ovrhu nad mirovinom. Time će se, navodi resorno ministarstvo, poslodavci administrativno rasteretiti. Pritom se predlaže novo uređenje provedbe ovrhe na novčanim sredstvima i to centralizirana provedba ovrhe na novčanim sredstvima putem Financijske agencije (FINA) koja „ovrhu provodi pod nadzorom suda u skladu s jedinstvenim redoslijedom (prvenstvenim redom) čime se povećava razina sigurnosti“. Tako će poslodavcima ostati samo obaveza uplate na račun iznosa plaće izuzetog od ovrhe prema nalogu suda ili FINA-e.

Primanja izuzeta od ovrhe

Sindikatima je, pak, uvažen zahtjev za proširenjem primanja koja su izuzeta od ovrhe te se više neće moći ovršiti božićnica, uskrsnica, regres (do porezno priznatog odbitka), terenski dodatak, pomorski dodatak, sindikalne socijalne pomoći i pozajmice, dnevnice i naknade za službeni put u inozemstvo, naknade za korištenje privatnog auta u službene svrhe, naknade za odvojeni život.

Kako navodi resorno ministarstvo, uvodi se i pravilo „da u svakom slučaju nije moguće provesti ovrhu na primanju s naslova plaće iznad zakonom propisanog iznosa“.

Postojeći dužnici, aprema zadnjim podacima FINE, u blokadi je gotovo 270 tisuća građana s ukupnim dugom koji je dosegnuo 25,4 milijarde kuna (glavnica i kamate), od novog ovršnog zakona neće imati koristi.

Naime, svi otvoreni postupci, kao i oni koji će se otvarati tijekom ove godine, vodit će se po postojećem zakonu, što znači da će i poslodavci dio ovrha i dalje provoditi.

Većina ovršnog postupa ubuduće se voditi elektronskim putem, a za razvoj nove aplikacije ministarstvo pravosuđa osiguralo je nešto više od milijun kuna za ovu i naredne dvije godine.


15. siječnja 2019.

Kolega robot i moje radno mjesto

GOSPODARSTVO
Strojevi su sve "pametniji" i to mnoge zabrinjava. U iduća dva desetljeća svakog petog zaposlenika u Njemačkoj moći će zamijeniti robot ili neki program. Znači li to da radna mjesta nestaju ili se samo mijenjaju?

(Deutsche Welle) - „U svim odjelima smo se morali prilagoditi industriji 4.0, a to zahtijeva fleksibilnost", kaže Christiane Schäfers, šefica međunarodnog odjela za osoblje njemačke tvrtke Stiebel Eltron. Ona je specijalist za sustave grijanja i ima preko tri tisuće zaposlenih.  Schäfers pravi dugoročne strategije: „Danas već planiramo nova radna mjesta u našoj kompaniji za tri godine.". U tu svrhu se sadašnje zaposlenike dalje školuju i na vrijeme se obučava potrebna radna snaga. Ukidanje radnih mjesta kroz automatizaciju? „Ne uStiebelu", tvrdi Schäfers. „Broj naših zaposlenih se nije mijenjao, mi čak otvaramo nova radna mjesta."

Strah od robota

Tvrtka iz Donje Saske tako daje dobar primjer. Jer umrežavanje strojeva i automati koji sami uče ne moraju značiti ukidanje radnih mjesta. Naprotiv: u industriji 4.0 zaposlene u proizvodnji će roboti rasteretiti, tako da će se oni moći posvetiti novim izazovima. To je bar optimistična verzija. Prema rezultatima studije „Automatica Trend-Index", sedamdeset posto zaposlenih u Njemačkoj smatra da tehničke funkcije poput upravljanja strojevima govornim nalozima predstavljaju olakšanje pri radu. Šezdeset posto ispitanih vjeruje da umjetna inteligencija od robota pravi bolje pomoćnike u pogonima za proizvodnju.

Roboti su već preuzeli poslove milijuna radnika u industriji

Veliki dio zaposlenih ne strahuje da će zbog robota ostati bez posla: 78 posto ispitanika je uvjereno da njihove socijalne sposobnosti ne mogu zamijeniti roboti sa svojim čipovima. Taj optimizam ne dijele svi. Organizacija za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD) pretpostavlja da će u Njemačkoj u idućih petnaest do dvadeset godina svakog petog radnika zamijeniti software ili robot. Čak 36 posto zaposlenih treba računati da će im se znatno promijeniti radna svakodnevica. U Njemačkoj je ta kvota viša nego u Norveškoj, SAD-u ili Austriji. Razlog je što je njemačka industrija tako strukturirana da se bolje mogu primijeniti procesi automatizacije. Voditeljica OECD-ovog istraživanja Glenda Quintini kaže da „ekonomije s velikim industrijama imaju veći rizik od automatizacije". Prema rezultatima studije, radna mjesta su više na udaru u Japanu i Slovačkoj nego u Njemačkoj.

Odlučujuća uloga školovanja

Rješenje konflikta „robot protiv zaposlenika" bi mogla biti njihova suradnja. Falk Senger, direktor Tehnološkog sajma iz Münchena, uvjeren je da roboti uz pomoć umjetne inteligencije mogu postati još stručniji pomagači: „Strojevi neće samo obavljati zadaće za koje su programirani. Oni bi uskoro mogli razumjeti pitanja kolega-ljudi, odgovarati na njih i reagirati na gestikulaciju. U sljedećoj fazi automatizacije je cilj predvidjeti radne korake, kako bi se prepreke na vrijeme uočile i uklonile s puta.". Zabavni su u svakom slučaju, a mogu pomagati i u učenjuZabavni su u svakom slučaju, a mogu pomagati i u učenju

Senger smatra da ključnu ulogu imaju školovanje i daljnje usavršavanje „kako bi zaposleni održali korak s brzinom radnog svijeta 4.0". Većina ispitanih radnika na području tog usavršavanja priželjkuje veći angažman politike, gospodarstva i znanosti.

Tvrtka Bosch, veliki proizvođač komponenti za automobile, zajedno s Industrijskom i trgovačkom komorom Stuttgarta, pokrenula je tečaj koji se zove „stručna snaga za industriju 4.0". Industrijski mehaničar Bülent Cevran je među prvih dvanaest apsolvenata. Kao vođa smjene u odjelu za logistiku ranije je dijelove za proizvodnju morao ručno birati u skladištu i raspoređivati. Danas je taj proces automatiziran. Nakon završenog tečaja sada je u stanju sam raditi na umrežavanju unutar tvornice.

Za vrijeme dodatne izobrazbe koja je trajala stotinu sati, upoznao se s detaljima o stanju tehnike i prijenosu podataka. „Tehnička rješenja su pri tom samo jedna strana medalje", kaže Stefan Aßmann, šef odjelaBosch Connected Industry: „U industriji 4.0 je drugačija situacija za radnike. Oni moraju brzo reagirati na probleme i pronaći nova, kreativna rješenja."
Pepper se specijalizirao na pružanje usluga nemoćnim osobama i bolesnicimaPepper se specijalizirao na pružanje usluga nemoćnim osobama i bolesnicima

Promjene i u drugim branšama

Digitalna promjena ne mijenja samo radne uvjete u industriji. Inovativna pomagala su svjež vjetar i za zdravstvo i njegu pacijenata. „Kod njege nemoćnih osoba rasterećenje donose programi koji sami uče i roboti", smatra Michael Stephan, direktor berlinske softverske kompanije BOS&S u kojoj je zaposleno stotinu ljudi. Njegovi programi za planiranje, dokumentaciju i obračune, njegovateljima pomažu u obavljanju knjigovodstvenog posla, za koji treba puno vremena. „Njegovateljima tako ostaje više vremena za pacijente", kaže Stephan.

U njegovom odjelu za razvoj novih tehnologija trenutno se testira „Pepper" – pokretni humanoid s prijateljskim izrazom lica i ekranom pred trbuhom koji osobama oboljelim od demencije pokazuje put, djeci pušta edukativne snimke, a u bolnicama radi kao recepcionar. „Tehničke mogućnosti neprestano rastu", naglašava Stephan. Roboti će uskoro moći preuzeti i fizički teške poslove kao što su podizanje i držanje pacijenata, što će znatno olakšati rad njegovatelja.

Velika ekonomska prevara - ljudi ipak žele stalne poslove

PIŠE Klara Glavač
Prije četiri godine dva su cijenjena ekonomista najavila tektonski poremećaj u raspodjeli poslova, no sada se ispostavlja da su se prevarili

(Express.hr) - "Periodički", "honorarni" ili "gaža" poslovi zajednički su naziv za vrlo neuhvatljivu definiciju poslova poput, recimo, Uber vozača. Dakle netko tko relativno neobvezno i prema vlastitom nahođenju radi koliko i kad želi (sukladno time i zarađuje), nije vezan ugovorima, često mijenja poslove te često ima čitav niz takvih poslova u isto vrijeme. U anketnom istraživanju iz 2015., tada revolucionarnom, dva su cijenjena ekonomista - Alan Krueger sa Princetona i Lawrence Katz sa Harvarda, najavili su kako će ta vrsta poslova transformirati američku, ali i globalnu (pa tako i hrvatsku) ekonomiju. Sve je to bilo povezano uz rast "aplikacijskih" poslova - svih poslova koje povezuje naručivanje preko ili korištenje aplikacije, bio to Uber, neka vrsta dostava ili grafički dizajn gdje se svaki tjedan mijenja naručitelj/poslodavac.

Rekli su tada da je zabilježen porast od barem pet posto zaposlenih upravo u toj vrsti aranžmana, te da će takvih poslova i onih voljnih obavljati ih - samo rasti. Klasični će poslovi,početi odumirati. Njihov je rad bio hit, pokazatelj nekog novog vremena. Velike su se kompanije zamislile, počele razmišljati o novim trendovima, tehnologiji i reorganizaciji, ekonomisti su se ozbiljno počeli baviti fenomenom "gig joba" ili ako bismo to doslovno preveli -"gaža poslova".

No, ti isti ekonomisti prošli su tjedan objavili novo, opsežno istraživanje u kojem najako puno stranicai s jako puno činjenica govore kako su zapravo - bili u krivu.

Jedan od razloga zašto im se, kažu, činilo da ti poslovi počinju prevladavati jest i zato jer je ekonomija u godinama koje su istraživanju prethodile bila tako slaba i inertna da se svaki pomak činio kao tektonski, iako to možda i nije bio.

Osim toga, pretpostavka da se ljudi svojevoljno orijentiraju prema takvim poslovima jest također bila, barem djelomično, kriva. Istina je ta da su mnogi radili kao, recimo, Uber vozači, nakon svojih klasičnih 9 do 17 poslova kako bi pokrpali rupe u kućnom budžetu. Kada se ekonomija ustabilila, kažeThe Wall Street Journal, vratili su se svojim prvotnim poslovima.

Također, u vrlo profesionalnoj maniri pravih znanstvenika Krueger i Katz kažu kako su njihove metode istraživanjeimale mane- prvenstveno zato jer su podaci sakupljeni od strane Ministarstva rada bili "šuplji" i "nedovoljno precizni".

Tada je to bilo teško primijetiti jer je podataka o takvim poslovima generalno bilo jako malo. Još je jedan problem što se ekonomisti i ministarstvo ne mogu dogovoriti koji to točno poslovi spadaju u tu skupinu - da li "freelance" novinar spada u tu skupinu? Katz i Krueger kažu ne, američko Ministarstvo rada se sa timene slaže.

U domaćim terminima, znači li to da svi honorarci, i oni koji se svaki dan od 9 do 17 pojavljuju na nekom poslu, i neovisno o vrsti posla spadaju u "gaža poslove" ili je ipak, kako tvrde ekonomisti, riječ o "užoj" definiciji i "specifičnim" poslovima koji, za početak, moraju biti vezani uz određenevrste tehnologije.

"Nakon što smo temeljito prošli podatke sakupljanje proteklih godina Larry Katz i ja sada zaključujemo kako je porast u "netradicionalnim" poslovima u proteklom desetljeću bio maksimalnih dva posto, a ne pet posto kako smo prvotno zaključili", rekao je Krueger.

Potvrđuju i kako je kriza 2008. bila "plodno tlo" za eksperimentiranje s novom vrstom zaposlenja, ali da to "nije pustilo korijenje" kako se očekivalo, već čim se ekonomija stabilizirala pao je i broj "netradicionalnih" zaposlenja.

Uz to, napominju kako njihove ankete nisu usklađene s onimaMinistarstva rada- oni recimo nisu pitali za poslove koje obavlja bračni drug, dok Ministarstvo jest.

Isto tako, kažu, jako je teško napraviti taj tip ispitivanja jer je mnogim (posebno manje obrazovanim) ispitanicima "posao naprosto posao", a ako sustav jedva definira što su to "gaža poslovi", onda će još teže ispitanik shvatiti što mora odgovoriti.

Zaključak je kako je teza iz 2015./2016. da se odvija eksplozija "netradicionalnih" poslova zapravo bila prenapuhana te kriva. U brojevima za Ameriku to izgleda ovako - Katz i Krueger su u prvom istraživanju zabilježili da preko15 posto populacijeradi privremeno ili je samozaposleno, a na drugo istraživanje ih je nagnala činjenica da je taj broj pao, a ne porastao, na 10.7 posto u 2017. piše CNN.

Ovrhe u sudskim rukama, zimske deložacije zabranjene, a božićnica i regres ne smiju se ovršiti

Gabrijela Galić

(FAKTOGRAF) - Ovršni postupak, od iduće godine, trebao bi biti brži, učinkovitiji i jeftiniji, a dostojanstvo dužnika, odnosno ovršenika, trebalo bi se dodatno zaštiti. To očekuje ministarstvo pravosuđa koje je još u rujnu prošle godine predstavilo glavne teze novog ovršnog zakona, a sada je nacrt zakonskog prijedlogaupućen na javnu raspravu. Zainteresirana javnost svoje primjedbe na tekst zakona, koji je dodatno uskađen s pravnom stečevinom Europske unije, može dati do početka veljače. Jedna od najvećih novina zakona je povratak ovršnog postupka u ruke sudova, ali se radi njihova rasterećenja zadržavaju javni bilježnici kao povjerenici suda. Tako će sud, nakon što zaprimi uredan prijedlog ovrhovoditelja, kroz automatsku dodjelu, spis dodijeliti javnom bilježniku prema abecednom redu. No, ovrhe preko noći više se neće moći događati jer će javni bilježnik dužnika morati dva puta obavijestiti o pokretanju ovrhe te mu dati 15 dana da dug plati ili ga ospori. Potom će cijeli spis vratiti na sud, koji će voditi daljnji postupak.

Jeftinija ovrha

Sam postupak ovrhe trebao bi postati jeftiniji. Aktualne odredbe o određivanju predvidivih troškova postupka se brišu, potvrda o ovršnosti izdavat će se automatski te se njeno izdavanje više neće plaćati. Prema sadašnjim zakonskim odredbama, predvidivi troškovi ovrhe su, primjerice, troškovi izdavanja potvrde o pravomoćnosti i ovršnosti koja bez PDV-a košta 30 kuna ili troškovi za pribavljanje potvrde o pravomoćnosti i ovršnosti po odvjetniku, koja također bez PDV-a košta 250 kuna. Novim zakonom fiksiraju se i sudske pristojbe na rješenje o ovrsi te će za rješenja o ovrsi do 5.000 kuna sudska pristojba iznostit 200 kuna, a za rješenja iznad 5.000 kuna plaćat će se 300 kuna sudske pristojbe.

Od 3. kolovoza 2017. godine ovrha se ne može provoditi nad jedinom nekretninom dužnika u kojoj on stanuje, osim ako je ovršenik u trenutku sklapanja pravnog posla izjavio da je suglasan da se ovrha može provesti na toj nekretnini. To se rješenje iz sada važećeg zakona zadržava, kao i iznimka prema kojoj se ovrha nad jedinom nekretninom može provesti ako sud utvrdi da će dužniku nakon vraćanja duga ostati dovoljno novca za kupnju nove nekretnine u kojoj može stanovati. No, novost je povećanje glavnice tražbine radi čijeg namirenja ovrha na nekretnini nije dopuštena i to sa 20 na 40 tisuća kuna. Deložacije se, osim toga, više neće smjeti provoditi tijekom zime, odnosno od 1.studenog do 1. travnja.

Prijedlogom novog zakona, ministarstvo pravosuđa uslišalo je i zahtjeve socijalnih partnera – poslodavaca i sindikata. Poslodavci su ukazivali kako ih provedba ovrhe nad plaćom radnika opterećuje i povećava im troškove poslovanja.

Od iduće godine više je neće provoditi, niti će Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje (HZMO) provoditi ovrhu nad mirovinom. Time će se, navodi resorno ministarstvo, poslodavci administrativno rasteretiti. Pritom se predlaže novo uređenje provedbe ovrhe na novčanim sredstvima i to centralizirana provedba ovrhe na novčanim sredstvima putem Financijske agencije (FINA) koja „ovrhu provodi pod nadzorom suda u skladu s jedinstvenim redoslijedom (prvenstvenim redom) čime se povećava razina sigurnosti“. Tako će poslodavcima ostati samo obaveza uplate na račun iznosa plaće izuzetog od ovrhe prema nalogu suda ili FINA-e.

Primanja izuzeta od ovrhe

Sindikatima je, pak, uvažen zahtjev za proširenjem primanja koja su izuzeta od ovrhe te se više neće moći ovršiti božićnica, uskrsnica, regres (do porezno priznatog odbitka), terenski dodatak, pomorski dodatak, sindikalne socijalne pomoći i pozajmice, dnevnice i naknade za službeni put u inozemstvo, naknade za korištenje privatnog auta u službene svrhe, naknade za odvojeni život.

Kako navodi resorno ministarstvo, uvodi se i pravilo „da u svakom slučaju nije moguće provesti ovrhu na primanju s naslova plaće iznad zakonom propisanog iznosa“.

Postojeći dužnici, aprema zadnjim podacima FINE, u blokadi je gotovo 270 tisuća građana s ukupnim dugom koji je dosegnuo 25,4 milijarde kuna (glavnica i kamate), od novog ovršnog zakona neće imati koristi.

Naime, svi otvoreni postupci, kao i oni koji će se otvarati tijekom ove godine, vodit će se po postojećem zakonu, što znači da će i poslodavci dio ovrha i dalje provoditi.

Većina ovršnog postupa ubuduće se voditi elektronskim putem, a za razvoj nove aplikacije ministarstvo pravosuđa osiguralo je nešto više od milijun kuna za ovu i naredne dvije godine.


09. siječnja 2019.

Povećanje kvota za strane radnike

(HRT) Ove godine u Hrvatskoj je zbog nedostatka radne snage u nekim zanimanjima bilo odobreno oko 30 tisuća novih radnih dozvola, a 9 tisuća postojećih je produljeno. Iduće godine, zbog još većih potreba, trebalo bi biti odobreno oko 48 tisuća novih i produljeno 15 tisuća postojećih radnih dozvola. Najviše zahtjeva dolazi iz građevinskog sektora, turizma i ugostiteljstva, a prvi put bit će odobrene i kvote za medicinske sestre i njegovateljice u domovima za starije osobe. Građevinski sektor iduće bi godine trebao dobiti 18 i pol tisuća radnih dozvola, što je oko 7 tisuća više nego ove godine.Dragutin Kamenski, vlasnik Kamgrada, smatra da će to biti dovoljno, no upitno je kako će uopće pronaći radnike.

- Odobrenje kvota za strane radnike je krenulo prekasno, kada više u okruženju nema radnika, tako da duboko vjerujem da će dio kvota nažalost ostati neiskorišten, kaže on.

Dozvole se prvi put daju i za medicinske sestre i njegovateljice u domovima za starije osobe. Ministar zdravstvaMilan Kujundžićkaže da Hrvatska u ovom trenutku "na sreću nema ozbiljniju ugrozu".

- Ali isto tako ne vidim ni jedan razlog, ako bude potrebe, zašto ne bismo dali, kao što dajemo i sada određeni broj radnih dozvola za djelatnost u zdravstvu, poručuje.

U Vladi zasad ne žele iznositi konkretne brojeve.Marija Knežević Kajari,pomoćnica ministra rada i mirovinskog sustava kaže tek da prijedlog još mora ići na službena mišljenja i ovaj tjedan bi Vlada trebala donijeti odluku o kvoti.

Ministar gospodarstva, poduzetništva i obrtaDarko Horvatkaže da Vlada priprema i jedan set interventnih mjera, "a da će nam povećanje uvoznih kvota trebati - trebat će".

- Koja količina, to ćemo vidjeti na sjednici Vlade u četvrtak, poručio je.

U Udruzi poslodavaca podupiru povećanje kvota, ali smatraju da bi sustav trebao biti fleksibilniji, sličniji onom u Sloveniji, gdje poslodavac u vrlo kratkom roku i tijekom godine dobije povećanje kvote.

- Poslodavac ne može niti predvidjeti u nekom trenutku hoće li mu netko od radnika otići, hoće li se razboljeti, otići na dugotrajno bolovanje, na porodiljni dopust. I jednostavno se može dogoditi potreba u sredini godine, kada on to ne može planirati u prethodnoj godini, objašnjava.

Sindikati su pak nezadovoljni povećanjem kvota za strane radnike. Smatraju da će to zaustaviti dugoočekivani rast plaća.

- Mi ksenofobni sasvim sigurno nismo i podupiremo radnike sa svih strana, ali je činjenica da, rekli bi stari ljudi, "do tijela je najprije potkošulja pa tek onda košulja". Tako isto i ovdje - najprije je pitanje naših radnika, a onda svih drugih, kažeKrešimir Sever.

I dok sindikati smatraju da bi se povećanjem plaća smanjio odljev domaćih radnika u inozemstvo, poslodavci napominju kako bi zbog nedostatka radne snage uskoro mogli početi i odbijati nove poslove.

RAZMJERI EGZODUSA JOŠ ŠOKANTNIJI NEGO ŠTO SE MISLILO Iselilo se čak 2,6 puta više ljudi nego što govore statistike VODEĆI DEMOGRAF: Najgore je iza nas

ANALIZA CRNIH BROJKI
AUTOR: Adriano Milovan

Odlaze sve mlađi: u razdoblju od 2001. do 2013. prosječan hrvatski emigrant bio je star 41,5 godinu, a u 2016. taj je prosjek pao na 33,6 godina

(JUTARNJI LIST) - Hrvatska je prošla kroz pravu demografsku katastrofu, a iako će se iseljavanje nastaviti, intenzitet emigriranja već slabi. Zemlju je od ulaska u EU napustilo znatno više ljudi nego što to pokazuju službene statistike, a prosječna dob novih hrvatskih emigranata znatno je niža nego kod ranijih iseljenika, zaključak je nove analize koju je u časopisu Public Sector Economics objavio Institut za javne financije. Skupina stručnjaka - Ivana Draženović,Marina KunovaciDominik Pripužić- analizirali su i uspoređivali hrvatske i strane podatke o novoj hrvatskoj emigraciji, onoj koja je krenula s članstvom Hrvatske u EU, i došli su do zaključka da bi stvaran broj iseljenika mogao biti čak 2,6 puta veći od onog službene hrvatske statistike.

Naime, dok službena hrvatska statistika za razdoblje od 2013. do 2016. godine iskazuje 102.000 iseljenika, strani izvori govore da je broj iseljenika znatno veći i doseže 230.000 Hrvata. Najviše Hrvata iselilo se u Njemačku, njih više od 71 posto, te u Austriju i Irsku, državu koje do prije nekoliko godina praktički nije ni bilo na popisu zemalja u koje se iseljavaju Hrvati.

Sloboda kretanja

Osim slobode kretanja radne snage unutar EU, glavni su razlozi iseljavanja, objašnjavaju autori, percepcija iseljenika o boljim uvjetima života u drugim članicama Unije, kao i veći stupanj njihova razvoja.

Iako Hrvatska nije usamljena među članicama Unije po dinamici iseljavanja, budući da je ono zahvatilo gotovo sve nove članice, zabrinjava što mnogi tvrde da su otišli zauvijek i što se iseljavaju cijele obitelji. Posebno se “prazne” slabije razvijeni dijelovi zemlje dok je iseljavanje iz razvijenijih krajeva Hrvatske ipak nešto manje izraženo.

U odnosu na prijašnje valove iseljavanja, znatno se smanjila prosječna dob novih hrvatskih iseljenika. Dok je, naime, u razdoblju od 2001. do 2013. prosječan hrvatski emigrant imao 41,5 godina, u 2016. je imao 33,6 godina, ističe se u analizi.

- Fenomen emigracije vjerojatno će imati jak učinak na hrvatsko gospodarstvo u srednjem roku - upozoravaju autori studije. Sve ukazuje na zaključak da su u pravu.

Unatoč tomeIvan Čipin, demograf sa zagrebačkog Ekonomskog fakulteta, smatra da slika nije baš tako crna.

Glavni iseljenički val iz Hrvatske, tvrdi on, je ipak iza nas. Iseljavanja iz zemlje, doduše, i dalje će biti, ali ono više neće biti tako intenzivno kao prijašnjih godina, smatra Čipin koji ne očekuje da će se iseljavanje iz Hrvatske ubrzati u nadolazećem razdoblju, naravno, uz pretpostavku da ne bude većih gospodarskih šokova. Ipak, upozorava, otvaranje austrijskog tržišta rada za hrvatske državljane 2020. moglo bi apsorbirati još dio hrvatske radne snage.

- U sljedećem razdoblju ne očekujem intenzivniju emigraciju. Glavni val iseljavanja je prošao - kazao nam je Čipin.

Jedan od razloga zbog kojih sljedećih godina ne bi trebalo doći do ubrzanja emigracije je i nedostatak radnika u Hrvatskoj, zbog čega rastu plaće. Štoviše, cijeli sektori hrvatskoga gospodarstva doslovno vape za radnom snagom i sve su ovisniji o njezinu uvozu. I to unatoč brojci od gotovo 148.000 nezaposlenih, koliko je s jučerašnjim danom bilo prijavljeno na burzi rada.

Uvoz radnika

Ne čudi stoga što Ministarstvo rada i mirovinskog sustava, kako su nam potvrdili i u sindikatima, za sljedeću godinu predviđa uvoz više od 63.000 radnika iz inozemstva. Riječ je o dosad rekordnoj brojci stranih radnika koje želimo uvesti i koja je veća od, primjerice, ukupnog stanovništva Pule.

Prema njegovim računicama, Hrvatsku je od 2013. do danas napustilo 150.000 do 200.000 ljudi. Upozorava i da, prema grubim procjenama, trećinu novih hrvatskih iseljenika u Njemačkoj čine Hrvati koji nisu iz Hrvatske, nego uglavnom iz BiH, no imaju hrvatske putovnice.

Upravo u BiH, ali sve više i u Srbiji, hrvatski poslodavci vide bazen potrebne radne snage, bez koje će teško moći naprijed. Ovdje, međutim, treba upozoriti da je raspoložive radne snage u tim zemljama također sve manje, jer i njihovi građani bolju budućnost traže na Zapadu. Stoga hrvatske tvrtke sve veće zanimanje pokazuju i za uvoz radnika iz Ukrajine.

- Sljedeće će godine biti još veći problem s radnom snagom nego ove i sigurno je da će trebati uvesti mnogo radnika. No, trebat će paziti na kvalitetu radne snage jer poslove u ugostiteljstvu ne može raditi baš svatko - poručujeAnte Mihić, nekadašnji dugogodišnji šef Ceha ugostitelja Hrvatske obrtničke komore (HOK). Radnu snagu, dodaje, ugostitelji će uglavnom uvoziti iz BiH i Srbije, a Crna Gora i Makedonija su im rezervne opcije.

Radne snage nedostaje i u trgovini. No, i trgovci se žale da poslove u njihovu resoru ne može obavljati baš svatko.

- U trgovini nedostaje i radnika i kupaca. Tržište rada u Hrvatskoj jako se promijenilo, ne možemo više naći radnike. Hrvatskoj nedostaje pola milijuna stanovnika, a rasta gospodarske aktivnosti neće biti s ovako velikim iseljavanjem i sve starijim stanovništvom - ističeSlobodan Školnik, čelni čovjek Emmezete.

Ugroženi sektori

Osim turizma i ugostiteljstva, radne snage kronično nedostaje i u građevinarstvu, ali i u ostalim sektorima. Ovih se dana, primjerice, u Tvornici duhana Rovinj moglo čuti da im nedostaje do sto radnika i da bi ih u sljedećoj godini trebali uvesti. Osim zemalja zapadnog Balkana, TDR-u su zanimljivi i radnici iz Ukrajine.

Planirani uvoz radne snage, koji Ministarstvo rada i mirovinskog sustava predlaže za sljedeću godinu, a o kojem bi se uskoro trebala očitovati i Vlada, naišao je na otpor sindikalaca, koji su nam potvrdili da su dobili prijedlog ministarstva.

- Mi doista nismo ksenofobi, ali stvarno ne vidimo logiku u tome da toliki broj građana napusti Hrvatsku u potrazi za boljim životom, a da onda uvozimo radnu snagu iz inozemstva. Pa, u tim se materijalima predlaže čak i uvoz onih kadrova kojih ima na burzi rada - ističeKrešmir Sever, predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata (NHS). O svojim su zamjerkama, dodaje, pisanim putem obavijestili i ministra radaMarka Pavića.

No, poslodavci upozoravaju da bez uvoza radne snage teško da će moći dalje razvijati poslovanje. Osim turizma i ugostiteljstva, nedostatak radne snage izražen je i u građevinarstvu, kao i u nizu drugih djelatnosti. Hrvatska se tako suočava s dvostrukim izazovom: s jedne strane, njezina radna snaga iseljava se u druge zemlje, mahom u razvijenije članice EU, dok s druge strane, radne snage sve više nedostaje i mora se uvoziti.

Neobične poruke MMF-a Hrvatskoj: Pogledajte što sve predlažu da se uvede

OSIGURANJE ZAPOSLENJA?
Nakon isteka probnog roka poslodavac bi morao radniku ponuditi obvezan prelazak na puni ugovor na neodređeno vrijeme

AUTOR Ljubica Gatarić

(VEČERNJI LIST) - Iseljavanje mladih i niska razina javnih i privatnih ulaganja dvije su najveće zapreke većem gospodarskom rastu, naveo je MMF po završetku službenog posjeta Hrvatskoj. Prvi put do sada MMF je predložio hrvatskim vlastima da pokrenu reforme na tržištu rada koje će ići u korist veće zaštite radnih prava zaposlenih. Učinili su to jer smatraju da je strukturna nezaposlenost i dalje visoka, osobito među mladima i ženama, što zahtijeva donošenje mjera za poboljšanje obrazovanja i stručnog usavršavanja.

– Fleksibilnost tržišta rada treba poboljšati, ali pritomtreba biti oprezan. To ne bi trebalo dovesti do nastanka dvojnog sustava u kojemu poslodavci znatno manje ulažu u radnike s ugovorima na određeno vrijeme i pružaju im manju sigurnost nego onima s ugovorima na neodređeno vrijeme jer će to potaknuti daljnje iseljavanje. Stoga predlažu da se uvede novi oblik zapošljavanja na probni rok, koje bi bilo hibridno rješenje između sadašnjih ugovora na određeno i neodređeno vrijeme. Nakon isteka početnog probnog roka poslodavac bi morao radniku ponuditi obvezan prelazak na puni ugovor na neodređeno vrijeme. Drugo bi rješenje moglo biti osiguranje veće sigurnosti zaposlenja u privatnom sektoru za radnike koji napuste javni sektor.

– Drugo bi rješenje moglo biti poticanje kvalificiranih zaposlenika iz javnog sektora koji su zainteresirani za zapošljavanje u privatnom sektoru, ali boje se izgubiti relativnu sigurnost svojih radnih mjesta i okušati se u privatnom sektoru, uz primjerene, ali privremene sigurnosne mehanizme kojima bi se potaknulo određeno preuzimanje rizika. Odnosno da se radnicima da jamstvo da se mogu vratiti na posao u javni sektor unutar određenog vremena – navodi MMF.

– S obzirom na to da trenutačno postoje manjkovi radne snage, sada bi bilo pravo vrijeme da se razrade odgovarajuća rješenja – ističu MMF-ovci te dodaju da bi i bolja organizirana skrb o djeci potaknula veću participaciju žena. Kad su u pitanju javne financije, MMF preporučuje da se sljedećih pet godina višak u proračunu poveća prema 1 posto BDP-a da bi se razina javnog duga spustila ispod 60 posto, a država dobila prostor za lakše intervencije u slučaju krize. S jedne strane MMF poziva na štednju, koja bi se provela smanjenjem ukupnih rashoda za zaposlene u javnom sektoru, ali upozorava da država mora više rashoda usmjeriti u javna ulaganja.

MMF ponovno poziva na uvođenje poreza na nekretnine “kad se za to steknu odgovarajući uvjeti”, no pri tome treba paziti da se njime previše ne opterete pojedinci s malim prihodima, primjerice umirovljenici. MMF navodi da su u odnosu na usporedive zemlje regije rashodi koji se odnose na ukupno zaposlene u javnom sektoru s obzirom na veličinu gospodarstva u Hrvatskoj među najvećima. Nadalje, u mnogim jedinicama lokalne uprave broj stanovnika nije velik, što stvara znatne mogućnosti za integriranje usluga, a time i povećanje učinkovitosti. Odlučnim napretkom u provedbi reformi na tom području oslobodit će se sredstva za ulaganja u infrastrukturu i radnu snagu.


19. prosinca 2018.

Sindikalisti zgroženi najavom uvoza čak 63.000 stranih radnika: Nismo ksenofobi, ali ovo više nema smisla!

TRŽIŠTE RADA
Autor: Luka Filipović

Iduće godine Hrvatska bi trebala uvesti čak 63.000 stranih radnika. Takav je prijedlog Ministarstva rada koji je poslan na razmatranje poslodavcima i sindikatima. Radi se o dva puta većem broju radnih dozvola za strance nego u 2018. I dok poslodavcima koji se žale na nedostatak domaće radne snage to odgovara, sindikalisti su ljuti i šokirani

(Tportal.hr) - Predsjednik najveće sindikalne središnjice Nezavisnih hrvatskih sindikata (NHS) Krešimir Sever rekao je za tportal kako oni neće podržati taj prijedlog. 'U sindikatu nismo ksenofobi. Ne mrzimo strance. Ali smo protiv takve zamjene stanovništva. Svoje ljude promašenim politikama tjeramo van, a uvozimo strane radnike. Postavlja se pitanje društvene odgovornosti tvrtki i poslodavaca. Koja je njihova funkcija u društvu?', upitao se Sever.  U Hrvatskoj su dug niz godina politika i poslodavci, mišljenja je, konkurentnost zemlje gradili na jeftinoj radnoj snazi.

'Nismo se tukli s konkurencijom novim tehnologijama, novim procesima i načinom vođenja posla, većniskim plaćama. Nama su jedna od slabijih karika sustava rada upravo menadžeri koji često imaju bezobrazno visoke plaće, a nisu ih zaslužili svojim radom i sposobnostima. Sve se to lomilo na radnicima. Kad su se otvorile granice, ljudi su počeli bježati. Zadnjih godina gubimo po dva posto stanovništva. A to su poslodavci, ruku pod ruku s vlašću, i lijevom i desnom, rješavali uvozom radne snage', rekao je Sever.

Dodaje kako su sad konačno počele rasti plaće i poboljšavati se uvjeti rada, ali se nije promijenio mentalni sklop u glavi menadžera.

'Sad opet kukaju, a zaboravljaju kako su oni otjerali ljude između ostalog zapošljavanjem na određeno vrijeme. Svake godine među novozaposlenima njih između 94 i 96 posto ima ugovor na određeno vrijeme. Možda je konačno došlo vrijeme da netko odgovara za to. Reći ću nešto što će zazvučati ružno i tvrdo, ali zbog čega sve tvrtke trebaju poslovati? Zašto bi oni ostvarivali dobre zarade preko stranih radnika ovdje u Hrvatskoj, dok naši ljudi zbog jada i bijede bježe van?, izjavio je Sever.

Prema prijedlogu Ministarstva rada i mirovinskog sustava, koji je pripremljen uz konzultaciju s poslodavcima, građevinski sektor bi iduće godine dobio čak 18.500 dozvola za strane radnike. Ove godine ih je bilo za oko šest tisuća manje.

Turizam i ugostiteljstvo dobili su zeleno svjetlo za 10.400 stranaca, promet 2314, a metalna industrija 2200. Sve su to osjetno veće brojke nego ovogodišnje.

'Sektor socijalne skrb želi uvesti pet psihologa. Istovremeno na Zavodu za zapošljavanje imate 254 nezaposlenih psihologa. Ima još takvih nelogičnosti', požalio se Sever.

Protivljenje sindikata u konačnici neće zaustaviti odluku o novim kvotama jer je ta odluka u potpunosti u rukama države.

Neobične poruke MMF-a Hrvatskoj: Pogledajte što sve predlažu da se uvede

OSIGURANJE ZAPOSLENJA?
Nakon isteka probnog roka poslodavac bi morao radniku ponuditi obvezan prelazak na puni ugovor na neodređeno vrijeme

AUTOR Ljubica Gatarić

(VEČERNJI LIST) - Iseljavanje mladih i niska razina javnih i privatnih ulaganja dvije su najveće zapreke većem gospodarskom rastu, naveo je MMF po završetku službenog posjeta Hrvatskoj. Prvi put do sada MMF je predložio hrvatskim vlastima da pokrenu reforme na tržištu rada koje će ići u korist veće zaštite radnih prava zaposlenih. Učinili su to jer smatraju da je strukturna nezaposlenost i dalje visoka, osobito među mladima i ženama, što zahtijeva donošenje mjera za poboljšanje obrazovanja i stručnog usavršavanja. "Fleksibilnost tržišta rada treba poboljšati, ali pritomtreba biti oprezan. To ne bi trebalo dovesti do nastanka dvojnog sustava u kojemu poslodavci znatno manje ulažu u radnike s ugovorima na određeno vrijeme i pružaju im manju sigurnost nego onima s ugovorima na neodređeno vrijeme jer će to potaknuti daljnje iseljavanje." Stoga predlažu da se uvede novi oblik zapošljavanja na probni rok, koje bi bilo hibridno rješenje između sadašnjih ugovora na određeno i neodređeno vrijeme. Nakon isteka početnog probnog roka poslodavac bi morao radniku ponuditi obvezan prelazak na puni ugovor na neodređeno vrijeme. Drugo bi rješenje moglo biti osiguranje veće sigurnosti zaposlenja u privatnom sektoru za radnike koji napuste javni sektor.

– Drugo bi rješenje moglo biti poticanje kvalificiranih zaposlenika iz javnog sektora koji su zainteresirani za zapošljavanje u privatnom sektoru, ali boje se izgubiti relativnu sigurnost svojih radnih mjesta i okušati se u privatnom sektoru, uz primjerene, ali privremene sigurnosne mehanizme kojima bi se potaknulo određeno preuzimanje rizika. Odnosno da se radnicima da jamstvo da se mogu vratiti na posao u javni sektor unutar određenog vremena – navodi MMF.

– S obzirom na to da trenutačno postoje manjkovi radne snage, sada bi bilo pravo vrijeme da se razrade odgovarajuća rješenja – ističu MMF-ovci te dodaju da bi i bolja organizirana skrb o djeci potaknula veću participaciju žena. Kad su u pitanju javne financije, MMF preporučuje da se sljedećih pet godina višak u proračunu poveća prema 1 posto BDP-a da bi se razina javnog duga spustila ispod 60 posto, a država dobila prostor za lakše intervencije u slučaju krize. S jedne strane MMF poziva na štednju, koja bi se provela smanjenjem ukupnih rashoda za zaposlene u javnom sektoru, ali upozorava da država mora više rashoda usmjeriti u javna ulaganja.

MMF ponovno poziva na uvođenje poreza na nekretnine “kad se za to steknu odgovarajući uvjeti”, no pri tome treba paziti da se njime previše ne opterete pojedinci s malim prihodima, primjerice umirovljenici. MMF navodi da su u odnosu na usporedive zemlje regije rashodi koji se odnose na ukupno zaposlene u javnom sektoru s obzirom na veličinu gospodarstva u Hrvatskoj među najvećima. Nadalje, u mnogim jedinicama lokalne uprave broj stanovnika nije velik, što stvara znatne mogućnosti za integriranje usluga, a time i povećanje učinkovitosti. Odlučnim napretkom u provedbi reformi na tom području oslobodit će se sredstva za ulaganja u infrastrukturu i radnu snagu.

Pred glasovanje o mirovinskoj reformi, sindikati prosvjeduju pred Saborom

(N1) - U majicama s natpisom Referendum!, predstavnici triju sindikalnih središnjica: SSSH, Nezavisnih hrvatskih sindikata i Matice hrvatskih sindikata okupili su se u petak, 7. prosinca, ispred Hrvatskog sabora, izražavajući nezadovoljstvo paketom zakona za cjelovitu mirovinsku reformu o kojoj su glasovali zastupnici. "Došli smo samo dati poruku koju trebaju iščitati oni koji danas glasuju, prije nego ulaze unutra neka vide da ćemo ih sačekati u slijedećem koraku kroz koji mjesec prikupljajući potpise za referndum protiv nekih od odredbi u reformi", izjavio je čelnik NHS-a Krešimir Sever, potvrdivši da bi se referendum mogao održati u proljeće iduće godine, pred izbore za Europski parlament. Sad imamo svoje vrijeme, tempirat ćemo kad ćemo izići van, rekao je Sever, objašnjavajući kako su s referndumom čekali dok se donesu 'mirovinski' zakoni, kako bi bilo što manje vjerojatnosti da ga Ustavni sud "sruši" zbog proceduralnih razloga.

"Onda ćemo odabrati vrijeme i dovoljno blizu izborima za europski parlament", rekao je Sever.

Ova je akcija, napominje, nastavak akcije koju su sindikati pokrenuli prije nekoliko mjeseci zbog stanja u mirovinskom sustavu i najavljene reforme, a koja je 'uključila' prosvjed, te nekoliko dolazaka u Sabor i ispred njega.

Neposredan povod za dolazak bilo je  Vladino odbijanje amandmana kojima su sindikati, preko zastupnika, htjeli "ublažiti ovakvu nepravdu u novoj mirovinskoj reformi", rekao je čelnik NHS.


10. prosinca 2018.

Više od pola Hrvata nema rezervni plan za nepredviđene troškove

(N1) - Premda stalni rast osobne potrošnje signalizira poboljšanje životnog standarda u Hrvatskoj, aktualno istraživanje Eurostata pokazuje da je većina hrvatskih građana suočena s velikim problemima u slučaju neplaniranih financijskih troškova. Iz Hrvatske narodne banke ovih dana upozorili su da je pojačana potrošnja hrvatskih građana velikim dijelom financirana lako dostupnim gotovinskim kreditima koji posljednjih mjeseci bilježe skokovit rast. Stoga se u HNB-u pribojavaju prevelikog zaduživanja, što bi moglo imati fatalne posljedice u slučaju nove gospodarske krize,piše tportal. A da je financijska situacija kod većine hrvatskih građana već prilično alarmantna, otkrivaju podaci Europskog statističkog ureda. Najnovije izvješće Eurostata pokazuje da su hrvatski građani, uz stanovnike Latvije, najmanje otporni na neočekivane izdatke.

Naime, rezultati ankete pokazuju da se čak 56,2 posto hrvatskih građana ne može suočiti s nepredviđenim troškovima.

Drugim riječima, više od polovice hrvatskih građana ne raspolaže ušteđevinom kojom bi mogli pokriti neplanirane izdatke koji mogu nastati u slučaju većih kvarova u kućanstvu, oštećenja automobila i sl.

To ujedno znači da bi teško prebrodili financijski šok prouzročen privremenim izostankom prihoda zbog gubitka posla.

Na razini Europske unije tek nešto više od trećine građana ulazi u navedenu kategoriju. Pritom je najveći udio financijski ranjivih građana u Latviji (59,9 posto), Hrvatskoj (56,2 posto) i Bugarskoj (53,2 posto).

S druge strane, s nepredviđenim troškovima najbolje se nose građani Malte te takve probleme ima samo 15,8 posto građana. Manje od četvrtine ugroženih je i u Švicarskoj (19,7 posto), Luksemburgu (20,4 posto), Austriji (20,6 posto) i Nizozemskoj (20,7 posto).

Posljednjih godina financijska situacija se popravlja pa je na razini EU-a u 2017. u odnosu na 2016. udio financijski ugroženih građana smanjen za 2,5 postotna boda, pri čemu su sve zemlje imale pad, s iznimkom Estonije i Danske.

Rast gospodarstva u trećem tromjesečju blago usporio na 2,8 posto

Poslovni.hr/Hina - Potrošnja kućanstva porasla je po stopi od 2,7 posto na godišnjoj razini, nešto sporije u odnosu na prethodni kvartal, kada je skočila 3,6 posto. Hrvatsko gospodarstvo poraslo je u trećem tromjesečju ove godine za 2,8 posto u odnosu na isto lanjsko razdoblje, više nego što se očekivalo, što se, kažu analitičari, zahvaljuje rastu izvoza roba i usluga te osobne potrošnje. Državni zavod za statistiku (DZS) objavio je u srijedu prvu procjenu prema kojoj je bruto domaći proizvod (BDP) u proteklom kvartalu porastao 2,8 posto u odnosu na isto lanjsko razdoblje. To je već 17. tromjesečje zaredom kako BDP raste, ali nešto sporije nego u prethodnom, kada je gospodarstvo poraslo 2,9 posto na godišnjoj razini.

No, to je brži rast nego što se očekivalo. Osam makroekonomista, koji su sudjelovali u anketi Hine, procjenjivalo je u prosjeku da je gospodarstvo poraslo za 2,3 posto u odnosu na isto lanjsko razdoblje. Njihove procjene rasta kretale su se u rasponu od 2,2 do 2,5 posto.

"Najnoviji podatak o BDP-u bolji je od očekivanja. Naime, prije objavljeni pokazatelji upućivali su na značajnije usporavanje gospodarskog rasta u trećem kvartalu. Osobna potrošnja rasla je u skladu s očekivanjima, kao i investicije, uz nešto veći doprinos javne potrošnje. Bolji od očekivanja podatak o rastu BDP-a rezultat je dominantno povoljnijeg odnosa uvoza i izvoza, odnosno neto izvoza", kaže Alen Kovač, makroekonomist u Erste banci.

Ubrzanje rasta državne potrošnje i investicija

Pojašnjava da su kratkoročni pokazatelji upućivali na negativnu stopu rasta neto izvoza, a podaci DZS-a govore o relativno neutralnom utjecaju uvoza i izvoza na kretanje BDP-a. Izvoz roba i usluga porastao je u trećem kvartalu za 3,7 posto u odnosu na isto lanjsko razdoblje. Pritom je izvoz roba porastao za 5,2, a usluga za 2,5 posto. Uvoz roba i usluga porastao je istodobno za 5,1 posto, pri čemu je uvoz roba ojačao za 4,8, a usluga za 6,4 posto.

Doprinos domaće potražnje bio je, također, pozitivan, poručio je DZS.

Potrošnja kućanstva porasla je po stopi od 2,7 posto na godišnjoj razini, nešto sporije u odnosu na prethodni kvartal, kada je skočila 3,6 posto.

S druge strane, rast državne potrošnje ubrzao je na 3,9 posto na godišnjoj razini, s 2,5 posto u prethodnom kvartalu.

Bruto investicije u fiksni kapital porasle su u trećem tromjesečju 3,7 posto u odnosu na isto lanjsko razdoblje, što je za 0,6 postotnih bodova brži rast nego u drugom kvartalu ove godine.

To je, također, već 15. kvartal zaredom kako investicije rastu.

Brži rast od prosjeka u EU

Prema sezonski prilagođenim podacima, BDP je u trećem tromjesečju ojačao za 0,6 posto u odnosu na prethodni kvartal, dok je u odnosu na treće tromjesečje 2017. realno porastao za 2,7 posto. To je brži rast od prosjeka u Europskoj uniji, s obzirom da je gospodarstvo tog bloka u trećem tromjesečju poraslo 0,3 posto u odnosu na prethodni kvartal, a 1,9 posto na godišnjoj razini. Nakon podataka za treće tromjesečje, Kovač kaže kako su smanjeni rizici od snižavanja procjena rasta gospodarstva u ovoj godini.

"Ranije je postojao rizik od blage prilagodbe projicirane stope rasta za ovu godinu, no s ovom brojkom u trećem tromjesečju nema potrebe za revizijom na niže", kaže Kovač.

Tako će Erste banka zadržati procjenu ovogodišnje stope rasta BDP-a na 2,8 posto, a iduće na 2,7 posto.

Ipak, to bi bio nešto sporiji rast nego lani, kada je gospodarstvo ojačalo za 2,9 posto.

Blago usporavanje rasta u 2018.

Prema najnovijoj anketi Hine, osam makroekonomista procjenjuje u prosjeku da bi rast gospodarstva u 2018. mogao iznositi 2,7 posto.

Njihove procjene rasta kreću se u rasponu od 2,6 do 3 posto.

Hrvatska narodna banka (HNB) nedavno je smanjila procjenu, pa sada u ovoj godini očekuje rast gospodarstva od 2,7 posto, dok je prije očekivala rast od 2,8 posto.

Europska je komisija, pak, nedavno povećala procjenu rasta hrvatskog BDP-a u ovoj godini s 2,6 na 2,8 posto.

Međunarodni monetarni fond (MMF) očekuje istu stopu rasta, dok Europska banka za obnovu i razvoj (EBRD) procjenjuje da će gospodarstvo porasti 2,7 posto.

Vlada je, pak, u rebalansu proračuna smanjila procjenu rasta gospodarstva u ovoj godini s prethodnih 2,9 na 2,7 posto.

KOLUMNE Kad ne zna glava, kako će znati tijelo HUP-a?

Autor: Gabrijela Galić (Novilist.hr) - Kada bi mogli, domaći poslodavci, odnosno dio domaćih poslodavaca svake bi godine mijenjali radno zakonodavstvo. Ono je, kao što nas godinama žele uvjeriti, rigidno, nefleksibilno... A za poslovni svijet rigidnost i nefleksibilnost najveći su neprijatelji protiv kojih se treba boriti. Nikakvog problema, naravno, ne bi bilo kada bi se radni odnosi određivali »jedan na jedan« i kada bi, valjda, svaki poslodavac mogao kreirati svoju verziju pravila koje valja poštovati. No, tada bi vladao kaos i ono malo zaštite što je radnicima preostalo, ne bi postojalo.

Rigidnost i nefleksibilnost Zakona o radu, na koju ukazuju poslodavci, dobrim je dijelom dojam koji proizlazi iz nepoznavanja zakonodavstva koje se i na njih odnosi. Naravno, ne treba svaki poslodavac ama baš svaki zakon poznavati do u tančine. U tvrtkama postoje ljudi koji su zaduženi za praćenje propisa i koji bi one iznad njih trebali informirati o ključnim stvarima.

No, na sceni djeluju i dobrovoljne ili nedobrovoljne udruge koje svojim članovima trebaju pružati servis, a kroz taj servis ih i informirati, educirati, ili što već, i o pravilima koja se odnose na radne odnose. Hrvatska gospodarska komora, jedna je od takvih institucija. Hrvatska udruga poslodavaca (HUP), druga je takva institucija. Poslodavačka udruga, nerijetko se buni na Komoru u kojoj je članstvo obavezno. Oni su pak dobrovoljna organizacija u koju se poslodavci dobrovoljno učlanjuju te oni štite i promoviraju interese svojih članova. Kao dobrovoljna organizacija koja štiti i promovira interese svojih članova, koja je pritom i jedan od dva socijalna partnera u zemlji, HUP bi itekako trebao biti upoznat s propisima koji se odnose na njihove članove. Jedan od tih osnovnih propisa je i Zakon o radu koji vlast nije donijela jednostranim aktom, skrivajući njegov sadržaj u nekoj dubokoj pećini. On je donesen u pregovorima sa socijalnim partnerima, odnosno sindikatima i poslodavcima koje predstavlja HUP.

Čelništvo HUP-a, međutim, očito ne poznaje osnovni propis koji uređuje radne odnose. Da poznaje, onda se predsjednica te dobrovoljne organizacije ne bi sramotila vapajima kako je Zakon o radu potrebno hitno mijenjati jer se u Hrvatskoj ne može raditi od kuće, niti se može raditi kod više poslodavaca. To je notorna neistina.

Rad od kuće, rad na daljinu ili kako ga god nazivali zakonodavno je uređen više od desetljeća, rad za više poslodavaca također. S godinama se odredbe omekšavalo, na zahtjev poslodavaca. Radnik danas punu tjednu satnicu može »skupiti« kod jednog, kod dva i više poslodavaca, a onda još tijekom vikenda (uz dozvolu jednog ili više poslodavaca kod kojih radi) odraditi dodatnih osam sati (prekovremenih) kod drugog, trećeg ili četvrtog poslodavca. Ako to ključni ljudi HUP-a ne znaju, kako će to znati njihovo članstvo čije interese zastupaju i promoviraju? Neće znati. Već će na neznanju, ili namjernom neznanju u nekim slučajevima, gurati neka nova zakonodavna labavljenja radnih odnosa.


23. studenog 2018.

Bolji radni uvjeti za sve: Fleksibilnost i sigurnost za nove oblike zapošljavanja

Enrique Calvet Chambon

Društvo
Parlament želi da svim radnicima budu omogućeni predvidivi i jasni radni uvjeti i obveze.

(EUROPSKI PARLAMENT) - Zastupnici su dali zeleno svjetlo za početak pregovora s državama članicama o prijedlogu koji postavlja nova minimalna prava za radne uvjete koja uključuju: duljinu probnog rada, radno vrijeme i ugovore na određeno. Prema pravilima, svi novi zaposlenici, uključujući one koji imaju nestandardne ugovore i netradicionalna zanimanja, dobit će prošireni paket informacija o njihovim obvezama i uvjetima rada. Više o temi rekao nam je zastupnik odgovoran za izvješće Enrique Calvet Chambon (ALDE, Španjolska).

Rastuća fleksibilnost i digitalizacija na tržištu rada donijela je nove i nestandardne oblike zapošljavanja. Koje su prednosti i izazovi ovog trenda?

Nove tehnologije i digitalizacija stvaraju nove oblike zapošljavanja, čak i novi koncept rada te testiraju naša tržišta rada, ograničenja i pravila zakona o radu te socijalnu zaštitu. Prednosti mogu biti brojne i nemoguće je ignorirati dolazak fleksibilnijih, maštovitijih i prilagodljivijih oblika zapošljavanja. Jasno je da Europa želi izbjeći eksploataciju te bilo kakav nedostatak zaštite koji nije u skladu s europskim socijalnim modelom, pogotovo za ove nove i nestandardne oblike rada. Ukratko, pokušavamo postići ravnotežu između fleksibilnosti i zaštite za radnike, odnosno „fleksibilnu zaštitu“.

Fight Club: Mirovinski fondovi trebali bi ulagati u startupove

Autor: Lider - Ministar Marko Pavić najavio je kako će novost mirovinske reforme biti mogućnost da obvezni mirovinski fondovi ulažu u startupove, a spominju se ulaganja od najviše 100 milijuna kuna. Prijedlog je da se 0,2 posto imovne A fondova i 0,1 posto imovine B fondova ulaže u startup projekte. Prema posljednjim podacima Hrvatske agencije za nadzor financijskih usluga na kraju rujna, ukupna imovina svih OMF-ova bila je 97,11 milijardi kuna. Najavu pozdravlja Saša Cvetojević, poduzetnik i jedan od najpoznatijih domaćih poslovnih anđela.

– To je dobra odluka. Koliko sam shvatio, ne radi se samo o startupima nego i o malim i srednjim tvrtkama. To je mogućnost koju je zakonodavac dao, a vidjet ćemo koliko će mirovinci biti efikasni u korištenju te koliko će od toga koristi imati i gospodarstvo, kaže Cvetojević.

– Sami start-upovi mogu završiti s višestrukom zaradom, ali znamo i s druge strane kako to u većini slučajeva ispadne i da dobar dio toga nikada ne zaživi, tako da nisam sklon tome da se to podrži, no u cijelini gledano – sve nas to skupa vraća na prvobitnu priču – smislenosti ovakvog trostupnog modela, kaže Krešimir Sever iz Hrvatskog nezavisnog sindikata.

BRANKO PODGORNIK Slobodna trgovina je usporila gospodarstvo

IZA POZORNICE
Autor: Branko Podgornik

Profiti kompanija rasli su brže od rasta gospodarstva. Plaće su rasle sporije, često stagnirajući. To je dovelo do produbljivanja nejednakosti i do zaključka da je cijeli sustav namješten za interese korporacija i banaka

(Novilist.hr) - Nije rijetkost da ljudi najteže uočavaju one istine koje im stoje nadohvat ruke, pred nosom. Godinama vjeruju u »vrijednosti« slobodne trgovine, koju se već tri desetljeća smatra glavnim pokretačem gospodarskog rasta i razvoja, iako stvarnost pokazuje da nije tako. Slobodna trgovina nije ubrzala ekonomski napredak zemalja Zapada, već ga je usporila. Međutim, to nije zgodno reći jer se time dovodi u pitanje ideološka dogma na kojoj počivaju suvremeni ekonomski sustavi, pa i Europska unija. Stoga se ta istina u širokom luku izbjegava, ne samo u Hrvatskoj, već i u Europi. Već godinama slušamo tvrdnje da će smanjivanje prepreka trgovini i kretanju kapitala znatno potaknuti gospodarski rast. Prije nego što je propao sporazum o slobodnoj trgovini između SAD-a i EU-a (TTIP), kojeg je gurala administracija Baracka Obame, tvrdilo se da će novo zajedničko tržište svakoj obitelji povećati dohodak za oko 500 dolara godišnje. Međutim, u tu bajku mnogi nisu povjerovali – pa ni sami Amerikanci koji su u Bijelu kuću doveli novog predsjednika.

Slična obećanja iznijela je Europska komisija 1988. godine u tzv. Cechinijevom izvješću.

Najavila je silan europski gospodarski zamah ako članice Unije prihvate jedinstveno tržište, bez prepreka. Tvrdila je da će njihov potencijalni gospodarski dobitak iznositi barem 200 milijardi današnjih eura, što će rast BDP-a podignuti »za dodatnih 5 posto«.

Prošlo je četvrt stoljeća otkako je 1993. počeo djelovati sporazum iz Maastrichta, zajedno s njegovim četirima »svetim kravama«: slobodom kretanja kapitala, robe, usluga i radne snage. Ali Komisija uporno izbjegava izraditi bilancu dobitaka i gubitaka. Stoga je Jeremy Smith – jedan od direktora mreže ekonomista koji na internetskoj stranici »Prime Economics«, bliskoj britanskim laburistima, preispituju vladajući ekonomski sustav – pokušao taj poželjan posao obaviti sam, uz pomoć svima dostupne statistike.

Bilanca razdoblja slobodne trgovine na Zapadu vrlo je neugodna. Stopa rasta BDP-a po stanovniku u sedam najrazvijenijih zemalja (G7) u prošlih dva i pol desetljeća prepolovila se u usporedbi s razdobljem prije uvođenja jedinstvenog tržišta EU-a i Sjevernoameričkog trgovinskog sporazuma (NAFTA). U najjačoj sedmorici rast BDP-a po stanovniku usporio se sa 2,4 posto, koliko je iznosio od 1971. do 1992. godine, na 1,3 posto u razdoblju od 1993. do kraja 2017. godine. Preciznije, stopa rasta smanjila se za 46 posto.

Pritom, SAD je usporio rast s 2,1 na 1,5 posto, a Kanada s 1,8 na 1,5 posto. Slično je s Japanom (3,4 - 0,9), Britanijom (2,1 - 1,7), Njemačkom (2,5 - 1,3), Francuskom (2,3 - 1,0) i Italijom (2,7 - 0,4). Smith je promotrio i Švedsku, Nizozemsku te Dansku. Prema njegovim nalazima, samo Švedska je postigla napredak, a sve su ostale zemlje na gubitku. Najgore su prošle Italija, Francuska i Njemačka, koje su se prije 1993. godine razvijale najbrže. Hrvatsku da i ne spominjemo.

Dodatni je problem što većina stanovništva od tog usporenog rasta nema više puno koristi. Vrijedi podsjetiti na Thomasa Pikettyja i njegovo zapažanje da su u posljednjim trima desetljećima profiti kompanija rasli brže od rasta gospodarstva. Plaće su rasle sporije od gospodarstva, često stagnirajući. To je dovelo do produbljivanja nejednakosti i do zaključka da je cijeli sustav slobodne trgovine namješten za interese međunarodnih korporacija i banaka, kako bi se bogatstvo preraspodijelilo u korist jednog postotka stanovništva, uz razmjerno siromašenje većine ljudi.

Međutim, svi ti bjelodani statistički dokazi ne pomažu. Vladajući krugovi u Hrvatskoj i na Zapadu, koji su desetljećima držali svijeću kapitalu i takvom ekonomskom sustavu, sprječavaju njegov remont. Čude se zbog pobuna birača na izborima i zbog jačanja ekstremizma, populizma, nacionalizma. Zgražaju se nad Donaldom Trumpom koji trgovinski poredak želi promijeniti i u korist Amerikanaca, kontrolirati državne granice te odlučivati o tome tko može raditi i živjeti u SAD-u. Napadaju Jeremyja Corbyna, jer njegovi laburisti žele socijalizam te nacionalizaciju energetike, željeznica, vodovoda i pošte. Nije teško shvatiti koji su dubinski razlozi za nezadovoljstvo ljudi i naroda. Međutim, vladajući krugovi ne žele vidjeti istinu.


22. studenog 2018.

Konferencija o neradnoj nedjelji: Hrvatska najgora u EU po pitanju ravnoteže privatnog i poslovnog života

ISTRAŽIVANJE

Istraživanja pokazuju da je Hrvatska najgora od svih država članica EU kada se radi o uspostavi ravnoteže privatnog i poslovnog života, te da 90 posto hrvatskih građana smatra kako bi trebalo uvesti neradnu nedjelju u trgovinama, rečeno je u petak na međunarodnoj konferenciji "Kultura (ne)radne nedjelje"

(Tportal.hr) - Na konferenciji koju je organizirao Hrvatski savez za nedjelju uz potporu Zaklade Konrad Adenauer istaknuto je kako je važno otvoriti dijalog kako bi se došlo do rješenja koja će zaštiti radnike, bez zadiranja u interese poslodavaca i narušavanja ravnoteže u društvu.

U Hrvatskoj 50 posto zaposlenih u crvenoj zoni

Hrvatska zastupnica u Europskome parlamentu Marijana Petir navela je rezultate istraživanja agencije Media Med po kojima je u Hrvatskoj 50 posto zaposlenih u "crvenoj zoni", odnosno rade prekovremeno, a Hrvatska se prema rezultatima Eurostata nalazi u samom vrhu rada nedjeljom.

"Istraživanja govore da se Hrvatska nalazi na posljednjem mjestu po pokazatelju usklađenosti privatnog i poslovnog života u EU. Naš indeks je 3,7, dok je najviši u Nizozemskoj - 6,6. Istraživanje o uvođenju neradne nedjelje pokazalo je da 90 posto hrvatskih građana smatra kako bi trebalo uvesti neradnu nedjelju u trgovinama", kazala je Petir.

Podsjetila je da se kod nas do sada dva puta mijenjao Zakon o trgovini, ali je Ustavni sud oba puta ukinuo zabranu zbog prigovora trgovačkih lanaca.

Promet najveći petkom, nedjeljom 50 posto manji

Unatoč tvrdnjama pojedinih trgovačkih lanaca kako im je promet najveći nedjeljom pa će, ako se ukine radna nedjelja, trpjeti značajne gubitke i morati otpuštati radnike, podaci Porezne uprave govore drugačije - promet je najveći petkom, a nedjeljom je 50 posto manji nego petkom, istaknula je Petir.

"Stoga je važno otvoriti dijalog kako bi se došlo do rješenja koja neće ponovno stvarati prijepor, već ćemo imati rješenja koja će biti u službi zaštite radnike i bez zadiranja u interese poslodavaca", poručila je.

Petir je rekla da ne postoji EU regulativa za rad vikendom već je to na državama članicama, te je pozvala Vladu da osigura slobodnu nedjelju za sve zaposlene, posebno one u trgovinama.

Direktor Franjevačkog instituta za kulturu mira Božo Vuleta ustvrdio je da rad trgovina nedjeljom i neradnim danima ne utječe pozitivno na opće ekonomske aktivnosti, već utječe negativno na kvalitetu života, pojedinca, obitelji i društvo, zdravlje, demografske trendove, migracije, društvenu koheziju itd.

Izostanak valjane regulative u Hrvatskoj rezultirao slabljenjem vitalnih organa društvenoga bića"Izostanak valjane regulative u demokratskoj Hrvatskoj rezultirao je slabljenjem vitalnih organa društvenoga bića, uključujući gospodarstvo. "To potvrđuju katastrofalni demografski trendovi i jednako poguban egzodus ljudi u najboljoj životnoj dobi i onih s najboljim radnim sposobnostima i kvalifikacijama, kao i rastući mentalitet bespomoćnosti, osobito mladih", poručio je Vuleta.

U takvim prilikama nitko, a ponajmanje državne institucije, ne smije posezati za strategijom odugovlačenja.

Kritizirao je to što nitko ništa ne pita radnike "na relaciji odnosa između poslodavaca koji forsiraju rad nedjeljom i državnih institucija koje su zadužene za zakonsku regulativu koja treba jamčiti njihova ljudska i radnička prava".

Osim toga, kaže Vuleta, vrijeme za kupovinu nije se nikada pojavilo kao varijabla koja bi mogla utjecati na osobnu potrošnju jer to isključivo ovisi o raspoloživom dohotku ljudi i njihovim preferencijama.

Sever: Porezne mjere uštedjet će prosječnoj obitelji 100 kuna

Jasno je u kojoj situaciji živi većina radnika u Hrvatskoj. Pa 4,8 posto zaposlenih je siromašno! Dakle, rade i siromašni su, kazao je Sever te istaknuo da ljudima danas treba "svaka lipa"
Autori: Ivan Pandžić, Tina Ozmec-Ban

(24sata) - Predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata Krešimir Sever kazao je u studiju 24sata da će uz poreznu reformu na određenu hranu i lijekove, prosječna obitelj moći uštedjeti oko 100 kuna mjesečno.Tvrdi i kakobi bilo bolje da je Vlada omogućila neoporezivi topli obrok za svakog zaposlenika umjesto "13. plaće", zato što bi taj iznos bio raspoređen na mjesece, umjesto na jednom godišnje.Sever je komentirao slučaj zaposlenika u Algoritmu koji su ostali dužni državi za zdravstvene i porodiljne naknade nakon što je tvrtka u jednom danu otvorila i zatvorila stečaj.- Sve službe s kojima smo kontaktirali su začuđujuće reagirali kada sam razgovarao s njima. Zaključili su da se to ne smije dogoditi. Ako postoje propusti koji se tiču birokracije, ne smiju ljudi stradavati zbog toga - istaknuo je Sever. Istaknuo je da je Zakon o radu vrlo jasan što se tiče stečaja tvrtki.

- Ako se ugasilo trgovačko društvo, onda prestaje radni odnos svim zaposlenicima, bez obzira na to je li netko na bolovanju, porodiljnom ili drugo. Gdje su ljudi u svemu tome? Negdje moraju postojati podaci i evidencije, a temeljem toga je netko trebao reagirati, a nije. No, dok mi to utvrdimo... - objasnio je.

Ističe da se tim ljudima treba pomoći, a da se njih "gura u sustav u kojem čovjek vrijedi samo onoliko koliko može zaraditi za svoje gazde".

Neoporezivi topli obrok bila bi bolja mjera

Na nove porezne mjere Vlade, Sever kaže da su Nezavisni hrvatski sindikati odavno pokrenuli priču o tome, konkretno o neoporezivom toplom obroku. Nekoć je topli obrok bio neoporezivi dio plaće, ističe Sever, no onda je, u nekoj od promjena, postao sastavni dio plaće.

- Jasno je u kojoj situaciji živi većina radnika u Hrvatskoj. Pa 4,8 posto zaposlenih je siromašno! Dakle, rade i siromašni su - kazao je Sever te istaknuo da ljudima danas treba "svaka lipa" i nemaju vremena čekati što će se dogoditi u sustavu kroz par godina.

- No, bilo bi bolje da se određen dio novaca dao kao neoporeziv kao topli obrok, što bi bio mjesečni iznos i da se drugačije rasporedilo. Dopunsko dodatno osiguranje smo također predlagali da se oslobodi od poslodavca do određenog iznosa. Danas svi moraju to nadoplatiti u strahu od skupih pregleda. Bilo bi dobro da se tu otvorio prostor. Predlagali smo i značajan rast dnevnica, zapravo postoji cijeli niz prostora za razgovor - komentirao je Sever.

'Vlada ide na ruku bogatima'

Tvrdi kako Vlada novim poreznim mjerama ide na ruku onima s visokim primanjima te kako su česte tvrdnje ministra Marića da je "velik dio građana izvan poreznih škara" tragične jer postoji toliki broj ljudi s najmanjim primanjima. A na njih, kaže Sever, ove mjere neće ni utjecati.

- Oni koji imaju visoke plaće osjetit će 1000-2000 kuna više. Znači oni koji imaju, dobit će još više, a oni koji nemaju neće dobiti ništa. Liječnici i informatičari neće to ni osjetiti, ta mjera neće zaustaviti iseljavanje - tvrdi.

Obitelj će mjesečno uštedjeti oko 100 kuna

Što se tiče smanjenja PDV-a na određene namirnice i pelene s 25% na 13%, Sever je kazao da su u NHS bili oduševljeni kada su čuli za tu mjeru.

- Isti tren smo išli raditi izračune. Pokazali su da su to uštede do 180 kuna mjesečno u prosječnoj obitelji, što nije malo. No, kasnije kad se raščlanilo da se radi samo o svježem i pothlađenom mesu, solidno smo morali odstupiti od izračuna - tvrdi Sever i ističe kako su novi izračuni pokazali da se radi o svoti manjoj od 100 kuna mjesečno koliko bi prosječna obitelj mogla uštedjeti tom poreznom mjerom.

No, ističe Sever, smanjenje poreza na lijekove, čak i one koji se ne izdaju na recept, moglo bi povisiti uštedu do stotinjak kuna mjesečno u prosječnoj obitelji.

- No, bilo bi dobro da se našlo prostora i za mliječne prerađevine, odnosno, da se spustio PDV na svu hranu - pojasnio je Sever.

'Nismo odustali, planiramo referendum protiv mirovinske'

Komentirao je i mirovinsku reformu.

- Nama je prosvjed bio samo prolazna stanica. Radimo na pripremi pitanja i na procjeni trenutka kada ćemo krenuti u prikupljanje potpisa protiv ovakvog sustava - potvrdio je Sever da je NHS ići u referendum.

- O tome ćemo naknadno izvijestiti javnost, ali samo da znate da nismo odustali. No, nećemo ići protiv cijele reforme, nego protiv pojedinih dijelova - istaknuo je.

Britanski sindikati strahuju od čipiranja radnika: 'Poslodavci će imati potpunu kontrolu!'

Budućnost kakvu ne žele
AUTOR: Daria Bertek

Britanske kompanije u ozbiljno razmišljaju o čipiranju svojih zaposlenika.

(JUTARNJI LIST) - Procurilo je to nakon što je velika švedska tehnološka kompanija Biohax otkrila da pregovara o suradnji s velikim brojem britanskih pravnih i financijskih tvrtki. Jedna od njih, čije ime Šveđani nisu željeli otkriti, navodno je dio velike četvorke revizorskih kuća i ima nekoliko tisuća zaposlenika. Kako piše Telegraph, razlog za uvođenje čipiranja nije posvemašnja kontrola zaposlenika već bolji nadzor vrijednih dokumenata. - Čipovi će im omogućiti da unaprijed odrede tko smije ulaziti u koju prostoriju i tko ima pristup kojim spisima – rekao je osnivač Biohaxa Jowan Österlund, inače bivši tatoo majstor. Guardian je kontaktirao sve četiri glavne revizorske kuće za koje se nagađa da će čipirati svoje radnike i rezultat je ovakav: KPMG, EY i PwC rekle su kako ne razmatraju taj potez, a Deloitte je odbio komentirati.

Čipovi su minijaturni, veličine zrna riže, svaki košta 150 funti (oko 1270 kuna) i nalik su onima koji se koriste za čipiranje kućnih ljubimaca. Ugrađuju se između palca i kažiprsta. Zaposlenici će njima moći ulaziti u kontrolirana područja, pomoću njih kupovati hranu u kantini, ući u zgradu i koristiti printere.

- Nema gubljenja iskaznice, nema zaboravljanja, uvijek imate backup. Mikročipovi koriste istu tehnologiju kao beskontaktne kartice koje se sve više koriste – pojašnjava Österlund.

Poslodavci i sindikati protiv

No, najveća organizacija poslodavaca u Velikoj Britaniji, CBI, nije oduševljen najavom iz Švedske.

- Tehnologija mijenja način na koji radimo i shvaćamo svoj posao, no nije nam bilo ugodno pročitati ovakve najave. Poslodavci se trebaju više koncentrirati na prioritetne aktivnosti, poput osjetnih pogodnosti za zaposlenike – rekao je glasnogovornik CBI-a, organizacije koja inače obuhvaća oko 190.000 britanskih tvrtki.

Glavni sindikat Velike Britanije, TUC, zabrinut je za privatnost zaposlenika.

- Mikročipiranje će dati šefovima još više moći i kontrole nad radnicima. Poslodavci ne smiju prisiljavati radnike na ugradnju čipova – naglasio je glavni tajnik TUC-a Frances O'Grady za Guardian.

Telegraph piše kako je u Švedskoj čipirano 4000 građana, a, očekivano, nisu svi bili oduševljeni na prvu.

- Da je inicijativa došla od vlade, nema šanse da bi bila prihvaćena. Mi smo privatna kompanija, radimo ovo s građanima, za građane – naglasio je osnivač Biohaxa.

Prva osoba s čipom

Uskoro planiraju otvoriti ured u Londonu, a poznati su po suradnji sa švedskim željeznicama gdje putnicima omogućuju kupovinu karte pomoću čipa u dlanu. Inovator Steven Northam prva je osoba u Velikoj Britaniji koja si je dobrovoljno ugradila čip kako vi mogao otvoriti kuću i pokrenuti automobil samo mahanjem dlana.

- Za deset do dvadeset godina ključevi će biti prošlost, sve ćemo otvarati dlanom – rekao je Northam za Telegraph.

On je osnovao i kompaniju BioTeq koja je u Velikoj Britaniji dosad čipirala oko 150 ljudi, a svoju tehnologiju izvezla je u Španjolsku, Francusku, Njemačku, Japan i Kinu.


09. studenog 2018.

Poslodavci su godinama pljeskali političarima, a sad plaču da nema radnika

Goran Vojković, (Index.hr) KUKNJAVA poslodavaca kako "nedostaje radnika" postaje već patetična. Eto, zbog nedostatka radnika će sada zatvarati birtije, uz pompu kao da se zatvaraju HNK ili Muzej suvremene umjetnosti, a ne ugostiteljski objekti kakvih ima na tisuće.

Kukaju uz ugostitelje i drugi jer, eto, jadni nisu navikli da je tržište rada - upravo tržište gdje se nalaze poslodavac sa svojom ponudom i radnik sa svojim zahtjevima, pa ako se dogovore, dogovore se, ako ne, svatko na svoju stranu.

Tržište rada nije kada 1000 jadnika moli posao za minimalac, a s druge strane tip u razdrljenoj košulji da se vide dlake ispod potkošulje ponavlja: "Ako ti nećeš, ima tko hoće!"

Par savjeta poslodavcima

Kao prvo, idemo malo pomoći poslodavcima s nekoliko tipičnih fraza kojima mogu privući radnike:

Umjesto: "Kod nas se radi dok ima posla!",

treba reći: "Nakon 8 sati se vadi tekica i upisuju prekovremeni koji se plaćaju 50 % više!"

Umjesto: "Porezi na plaće su veliki!",

treba reći: "Platit ćemo vam prijevoz i treći mirovinski stup, to je neoporezivo, a naravno tu je i regres, božićnica i dar za djecu!"

Umjesto: "Ugovor je na određeno!",

treba reći: "Platit ćemo vam MBA pa ćemo vas time vezati naredne tri godine!"

Umjesto: "Posao je dinamičan i nema radnog vremena!",

treba reći: "Neću ti lagati, treba mi čovjek 100 % vremena, ali plaća je tri prosječne, imaš službeni auto 24 sata, mobitel, karticu za troškove i da si tu kada god treba!"

Dragi poslodavci, da nije možda problem u vama?

Jednostavno je, zar ne? Vidite, dragi poslodavci, na zajedničkom tržištu na kojemu je preko 250,000.000 ljudi spremnih raditi, ako se nitko ne želi javiti vama, da nije možda problem u vama, a ne u tih četvrt milijarde ljudi? Da niste negdje nešto pogrešno izračunali? Kao prvo, stvari tipa prijevoz ili uplata u Treći mirovinski stup ili regres do nekog se iznosa ne oporezuju - pa ih počnite isplaćivati. Kao drugo, možete početi plaćati ljude kao u Njemačkoj pa neće odlaziti. Stvar dogovaranja posla i stvar dogovaranja cijene posla, što je tu nejasno? Ako radnik može negdje dobiti više - onda će ići tamo gdje dobiva više. Ne prodajete ni vi pivo po 8 kuna ako ga možete prodati po 14.

"Ali porezi su veliki, teško se posluje, puno je parafiskalnih davanja!" zavapit će poslodavci. Slažem se. Apsolutno su porezi previsoki i za njih dobivamo premalo (druge zemlje velikih poreza imaju i bitno višu razinu javnih usluga). Ali evo 20 godina idem na razne skupove, konferencije, evente, seminare i ostale događaje koje organiziraju poduzetnici i poslodavci, i znate što? Nikada se nitko od tih vrlih poduzetnika koji se danas bune nije nikome otvoreno i jasno žalio. Nikada nisam čuo riječ kritike političaru ili kakvom običnom potrčku iz ministarstva.

Na svim tim događajima na kojima sam bio, nagledao sam se samo uvlačenja i dodvoravanja svakoj političkoj faci, svakom politički imenovanom uhljebu, nagledao sam se svih oblika "ljubljenja bika među rogove".

Traže pokroviteljstvo onih koji su uništili državu

Nađu se privrednici, ovi koji se sada žale da nema radnika, nađu se unutar svoje komore, gospodarske, obrtničke, neke treće i znate što je prva stvar? Tko će dobiti kakvo političko pokroviteljstvo i tko će dobiti pola sata ministra da pročita govor koji su mu drugi pripremili.

Dvadeset godina uredno sam gledao i slušao kako se vlasnici firmi i direktori uprava smiješe svakoj političkoj faci, klanjaju svakom uhljebljenom načelniku, gotovo pa ljube ruku svakog ministra – upravo onih ljudi koji im nabijaju poreze, prireze, parafiskalne namete. Mogu misliti što je tek na lokalnoj razini - "treba gospon načelnik piće, ručak, plakate za izbore, posao za nećaka?"

Posebno je ljigavo kada par sati nakon "eventa" navodni veliki kritičari režima ponosno stavljaju po Fejsu fotografije na kojima su kraj pomoćnika ministra, državnog tajnika ili (to je tek ulov!) ministra. Umjesto da su te političare ismijali, da su njihovu glupost i ekonomske programe koji se temelje samo na nabijanju poreza upravo pred tim istim političarima proglasili glupošću, umjesto da su stranačkim čelnicima uredno rekli da su totalni nesposobnjakovići - stotine poduzetnika u ovoj zemlji klanjaju se svakoj političkoj šuši nadajući se kakvoj pinki, maloj nabavi ili barem bagatelnoj nabavi Pelikan gumica za brisanje.

Poslodavci su uvelike sami krivi

Kao što su radnici koji su sami dopustili da ih se masovno prijevremeno umirovi prije 20 godina uvelike krivi za svoje mizerne mirovine, kao što su radnici koji su kao vlasnici dionica pustili raznim nesposobnjakovićima da im upravljaju firmama uvelike krivi za propast tih firmi - tako su i hrvatski poslodavci uvelike sami krivi za ono što im se događa.

Oni koji su trebali biti glasni - poslodavci, obrtnici, dioničari - šutjeli su i time jasno odobravali suludu politiku nesposobnih političara ove zemlje. Ne samo da su šutjeli već su i pljeskali. Pa sada, dragi poslodavci, sami konobarite, vozite dostavu, pišite ugovore, postavljajte laminate i varite ograde - samo je par postotaka vas vikalo protiv porezne presije i državne pljačke, ostali su šutjeli čekajući neku pinku. Kada ste tako pametni, ili osigurajte uvjete rada kakvi su u Austriji ili Njemačkoj, ili radite sami. I ne kukajte nam više. Dosadni ste i predvidljivi.

Naravno, cijela priča se ne odnosi na onih nekoliko poslodavaca koji se nisu prodavali političarima za osmijeh i nadu u kakav poslić, no njima je i samima jasno kako stvari stoje i tko je odgovoran. Ova skupa i neefikasna država, dragi poslodavci, djelo je i vašeg defetizma i uvlačenja svakoj šuši s političkim imenovanjem, djelo je jeftine prodaje politici za mogućnost kakve sitne javne nabave.

Takav ste svijet stvorili pa sada i uživajte u njemu. Naivaca koji će raditi za vaš sitniš više nema.

Slovenci će uskoro imati duplo veći minimalac od nas. Koliko bi trebao iznositi u Hrvatskoj?

PODIZANJE MINIMALNE PLAĆE
Minimalna plaća u Sloveniji uskoro će biti dvostruko viša nego u Hrvatskoj, gdje ove godine iznosi 2.751 kunu neto.Hrvatska je po iznosu minimalca i inače u donjem društvu Europske unije. Manji minimalac imaju samo Mađari, Latvijci, Rumunji, Litvanci i Bugari

(Novilist.hr) - Minimalna plaća za puno radno vrijeme u Sloveniji će se u iduće tri godine, sa sadašnjih 638 eura neto, postupno povećati na 736 eura, prema novom zakonskom prijedlogu koji podržava parlamentarna većina, a trebao bi stupiti na snagu s početkom iduće godine. Prijedlog izmjena zakona o minimalnoj plaći u srijedu je u zakonodavni postupak uložila stranka Ljevica (L) koja ne sudjeluje u vladi, ali podržava socijalni dio njenog programa. Potpisalo ga je 52 zastupnika, među kojima i svi iz vladajuće koalicije premijera Marjana Šarca pa ne bi trebao imati teškoća za prolaz u 90-očlanom zastupničkom domu. Nešto više plaće tako bi od iduće godine dobilo oko 8 posto radno aktivnog stanovništva kojima poslodavci isplaćuju zakonski zajamčenu minimalnu plaću za puno radno vrijeme, s time da bi se ona do predviđenih 736 eura povećavala do 2021. godine. Minimalna zajamčena plaća je u ovoj godini iznosila 638 eura neto, odnosno 843 eura u bruto iznosu.

Skepsu prema novom povećanju minimalne plaće izražavaju poslovne udruge, jer se poslodavci boje pada profitabilnosti i konkurentnosti, dok sindikati promjenu zakona o minimalnoj plaći pozdravljaju.

Minimalna plaća u Sloveniji uskoro će biti dvostruko viša nego u Hrvatskoj, gdje ove godine iznosi 2.751 kunu neto.Hrvatska je po iznosu minimalca i inače u donjem društvu Europske unije. Manji minimalac imaju samo Mađari, Latvijci, Rumunji, Litvanci i Bugari.


05. studenog 2018.

Sindikalci pred Saborom pozivali zastupnike da odbace mirovinsku reformu

NIZ KRITIKA

(Tportal.hr) - Predstavnici Nezavisnih hrvatskih sindikata, Saveza samostalnih sindikata Hrvatske i Matice hrvatskih sindikata u četvrtak su, uoči saborske rasprave o paketu zakona o mirovinskoj reformi, pozvali saborske zastupnike da ne podrže predloženu reformu. Ispred zgrade Sabora, predstavnici triju sindikalnih središnjica zastupnicima su dijelili pismo koje su središnjice poslale saborskim klubovima, a u kojima su pobrojale svoje primjedbe na predložene izmjene Zakona o mirovinskom osiguranju. Sindikati traže da predlagatelj, dakle Vlada, odustane od podizanja dobi za odlazak u starosnu i prijevremenumirovinute zakonski vrati dobnu granicu s predloženih 67 na 65, odnosno 60 godina života. Neprihvatljiv im je prijedlog da se već od 2027. dob za odlazak u starosnu mirovinu dugogodišnjih osiguranika sa sadašnjih 60 poveća na 61 godinu.

Nisu im jasni argumenti prijedloga da se i prijevremenim umirovljenicima omogući rad na pola radnog vremena, uz zadržavanje mirovine, a neprihvatljiv im je i prijedlog lineralnog umanjenja mirovina za 0,34 posto za svaki mjesec ranijeg umirovljenja. Sadašnji model, po kojem stopa umanjenja pada što je osiguranik bliže uvjetima za starosnu mirovnu, ipak stimulira kasniji odlazak u prijevremenu starosnu mirovinu ističu tri sindikalne središnjice.

Načelno im je, navode, prihvatljiv prijedlog koji radnicima kod odlaska u mirovinu daje mogućnost izbora za njih povoljnijeg rješenja, dakle ili ostanak u oba mirovinska stupa ili prebacivanje sredstava u 1. stup.

Sabor će danas, u prvom čitanju, raspravljati o paketu od šest zakonskih prijedloga cjelovite mirovinske reforme kojem se sindikati i oporba snažno protive, a za koji resorni ministar Marko Pavić tvrdi da će omogućiti povećanje mirovina, dugoročnu financijsku održivost mirovinskog sustava i ojačati 2. mirovinski stup.

Reformom se predviđa produljenje životne dobi za odlazak u punu starosnu mirovinu na 67 godina života već od 2033., oštrije kažnjavanje prijevremenog umirovljena od čak 20,4 posto za pet godina ranijeg odlaska u mirovinu, te izbor za osobe rođene nakon 1962. hoće li ostati u oba mirovinska stupa ili preći u 1. mirovinski stup.

Sindikat: Prevelik broj umirovljenika rezultat i "dobre" prakse državnih tijela i institucija

(HINA) -  Sindikat državnih i lokalnih službenika i namještenika Hrvatske upozorio je u četvrtak da preveliki broj umirovljenika i njihova dobna struktura nisu posljedica samo nepovoljnih kretanja na tržištu rada u vrijeme rata, pretvorbe i gospodarske krize, već i "dobre“ prakse državnih tijela i institucija koji od radno sposobnih i na ostanak u svijetu rada spremnih građana silom zakona, ali i njihovom nezakonitom i restriktivnom primjenom, stvaraju nove umirovljenike. U Sabor su u srijedu upućene izmjene Zakona o mirovinskom osiguranju koje bi trebale stimulirati odlazak u mirovinu u starijoj životnoj dobi i s dužim mirovinskim stažem i ubrzati izjednačavanje dobi za žene u odnosu na muškarce za odlazak u starosnu i prijevremenu mirovinu, podsjeća sindikat u priopćenju.

No, država istodobno stvara nove umirovljenike od državnih službenika koji u mirovinu odlaze ranije zahvaljujući zakonu koji je donijela aktualna Vlada i žena koje Hrvatski zavod za zapošljavanje (HZZ) briše iz evidencije nezaposlenih osoba jer ostvaruju pravo na starosnu mirovinu po prijelaznom režimu, ali nisu navršile 65 godina života.

Sindikat podsjeća da su u lipnju prošle godine usvojene izmjene Zakona o državnim službenicima, po kojima od 1. siječnja ove godine državni službenici više ne mogu raditi do kraja kalendarske godine u kojoj su navršili 65 godina života, već im državna služba prestaje s danom navršenja te starosne dobi.

Također naglašava da HZZ ne smatra nezaposlenim osobama žene koje nisu u radnom odnosu, ako imaju manje od 65 godina i ispunjavaju uvjete za starosnu mirovinu po prijelaznom režimu izjednačavanja starosne dobi za odlazak u mirovinu između žena i muškaraca.

Takva praksa ne samo što stvara veći broj umirovljenika, nego je nezakonita i diskriminatorna pa je tako pravobraniteljica za ravnopravnost spolova temeljem pritužbe sindikata upozorila HZZ da se takvim tumačenjem izravno diskriminiraju žene, jer ih se stavlja u nepovoljniji položaj od muškarca kojem prestane radni odnos.

Pravobraniteljica dodaje kako analiza podataka koje sadrži Eurostat ukazuje da je niska stopa radne aktivnosti žena u Hrvatskoj generacijski problem. Tako u dobnoj skupini od 60 do 64 godine stopa aktivnosti žena iznosila je tek 18,3 posto, dok je za muškarce bila značajno viših 35 posto.

Zbog pada radne aktivnosti žena kada prijeđu prag od 50 godina života, pravobraniteljica ukazuje da je neophodno razvijati mjere koje bi poticale ostanak žena na tržištu rada i nakon tog praga, a ne ih nepravilnim tumačenjem i primjenom zakona izravno onemogućavati u tome, stoji u priopćenju.

Eurostat: U Hrvatskoj 1,2 milijuna ljudi na rubu siromaštva

Autor: Lider/Hina - Eurostat je objavio podatke koji pokazuju silazni trend opasnosti od siromaštva i društvene isključenosti u zemljama Europe, dok je u Hrvatskoj 27,9 posto od ukupnog stanovništva na rubu siromaštva, što je svrstava u gornji dio zemalja s velikim postotkom opasnosti od siromaštva. Eurostat za Hrvatsku nije imao podatke 2008. godine, stoga se vide samo referentni pokazatelji za 2017. bez mogućnosti usporedbe. U Hrvatskoj živi 27,9 posto ljudi na rubu siromaštva ili društvene isključenosti, što je skoro 1,2 milijuna ljudi. S tim brojkama spada u sam vrh europskih zemalja s velikom opasnosti od siromaštva. Hrvatska tako bilježi manji rizik od šest članica EU, dok veći rizik ima od čak 21 članice. Skoro 20 posto ljudi u Hrvatskoj u opasnosti je od siromaštva nakon što prime socijalne naknade, dok okvirna brojka od 10,3 posto pokazuje koliko ljudi si ne može priuštiti četiri od devet materijalnih dobra potrebnih za život, poput plaćanja računa, neočekivanih troškova, ne posjeduju automobil, televizor, ne hrane se proteinski bogatom prehranom svaka dva dana poput ribe ili mesa, te si ne mogu priuštiti tjedan dana putovanja i odmora.

Postotak ljudi do 59 godina koji su u 2017. radili manje od 20 posto svojeg radno sposobnog vremena (studenti isključeni) bilo je 13 posto, što je i najgori pokazatelj za Hrvatsku, po kojem je na četvrtkom mjestu u EU, odmah iza Irske, Grčke i Belgije.

Istraživanje dolazi u susret Međunarodnom danu borbe protiv siromaštva (17. listopada), a Eurostatovi podaci istraživanja rizika od siromaštva pokazuju silazni trend, gdje je između 2009. i 2012. godine bilo 25 posto Europljana na rubu siromaštva, dok se ta brojka smanjila na 22,5 posto u 2017. godini.

U Europskoj Uniji 112,9 milijuna ljudi bili su na rubu siromaštva ili društvene isključenosti u 2017. godini. Statistika je obuhvatila ljude koji graniče sa siromaštvom nakon primanja socijalnih naknada (doplatci, bespovratna pomoć i slično), onih koji su teško lišeni materijalnih dobara potrebnih za život i onih koji su radno sposobni ali u godinu dana rade manje od 20 posto svojeg vremena.

Prema Eurostatu, silazni trend siromaštva ključan je dio europske strategije Europa 2020, koja za cilj ima povećanje zaposlenosti, BDP-a, i razine obrazovanja, a u planu je smanjenje emisije stakleničkih plinova i stope ljudi koji žive na rubu siromaštva.

U ostatku Europe najveći rizik od siromaštva imaju Bugari (38,9 posto), iako su zabilježili pad opasnosti od siromaštva za 5,9 posto, a slijede Rumunji i Grci.

Najmanji rizik bilježe Češka (12,2), Finska (15,7), i Slovačka (16,3), dok Slovenija i Francuska dijele 17,1 posto opasnosti.

Najveće povećanje bilježi Grčka u kojoj se s 28,1 posto u 2008. godini, u 2017. taj postotak popeo na 34,8 posto opasnosti od siromaštva. Najveće smanjenje dogodilo se u Poljskoj, koja je sa 30,5 posto pala na 19,5.

Postotak opasnosti od siromaštva povećao se u 19 zemalja članica EU, u jednoj je ostao stabilan, a u njih sedam se smanjio. Broj osoba teško lišenih materijalnih dobara povećao se u devet članica, a smanjen je u njih 18. Postotak radno sposobnih koji rade manje od 20 posto svojih mogućnosti povećao se u 18 članica, dok njih devet bilježi smanjenje.


23. listopada 2018.

Sindikat: Prevelik broj umirovljenika rezultat i "dobre" prakse državnih tijela i institucija

(HINA) - Sindikat državnih i lokalnih službenika i namještenika Hrvatske upozorio je u četvrtak da preveliki broj umirovljenika i njihova dobna struktura nisu posljedica samo nepovoljnih kretanja na tržištu rada u vrijeme rata, pretvorbe i gospodarske krize, već i "dobre“ prakse državnih tijela i institucija koji od radno sposobnih i na ostanak u svijetu rada spremnih građana silom zakona, ali i njihovom nezakonitom i restriktivnom primjenom, stvaraju nove umirovljenike. U Sabor su u srijedu upućene izmjene Zakona o mirovinskom osiguranju koje bi trebale stimulirati odlazak u mirovinu u starijoj životnoj dobi i s dužim mirovinskim stažem i ubrzati izjednačavanje dobi za žene u odnosu na muškarce za odlazak u starosnu i prijevremenu mirovinu, podsjeća sindikat u priopćenju.

No, država istodobno stvara nove umirovljenike od državnih službenika koji u mirovinu odlaze ranije zahvaljujući zakonu koji je donijela aktualna Vlada i žena koje Hrvatski zavod za zapošljavanje (HZZ) briše iz evidencije nezaposlenih osoba jer ostvaruju pravo na starosnu mirovinu po prijelaznom režimu, ali nisu navršile 65 godina života.

Sindikat podsjeća da su u lipnju prošle godine usvojene izmjene Zakona o državnim službenicima, po kojima od 1. siječnja ove godine državni službenici više ne mogu raditi do kraja kalendarske godine u kojoj su navršili 65 godina života, već im državna služba prestaje s danom navršenja te starosne dobi.

Također naglašava da HZZ ne smatra nezaposlenim osobama žene koje nisu u radnom odnosu, ako imaju manje od 65 godina i ispunjavaju uvjete za starosnu mirovinu po prijelaznom režimu izjednačavanja starosne dobi za odlazak u mirovinu između žena i muškaraca.

Takva praksa ne samo što stvara veći broj umirovljenika, nego je nezakonita i diskriminatorna pa je tako pravobraniteljica za ravnopravnost spolova temeljem pritužbe sindikata upozorila HZZ da se takvim tumačenjem izravno diskriminiraju žene, jer ih se stavlja u nepovoljniji položaj od muškarca kojem prestane radni odnos.

Pravobraniteljica dodaje kako analiza podataka koje sadrži Eurostat ukazuje da je niska stopa radne aktivnosti žena u Hrvatskoj generacijski problem. Tako u dobnoj skupini od 60 do 64 godine stopa aktivnosti žena iznosila je tek 18,3 posto, dok je za muškarce bila značajno viših 35 posto.

Zbog pada radne aktivnosti žena kada prijeđu prag od 50 godina života, pravobraniteljica ukazuje da je neophodno razvijati mjere koje bi poticale ostanak žena na tržištu rada i nakon tog praga, a ne ih nepravilnim tumačenjem i primjenom zakona izravno onemogućavati u tome, stoji u priopćenju.

U mirovinu sa 67; Sever: Nećemo se smiriti dok se to ne sruši

(HRT) - U Sabor je Vlada danas uputila cjelovitu mirovinsku reformu koja već mjesecima izaziva niz reakcija. Paket od šest zakona koji će promijeniti naše mirovine s, kako Vlada tvrdi, nekoliko ciljeva - u prvom redu, osigurat će veće mirovine, financijsku stabilnost i dugoročnu održivost mirovinskog sustava. Za koji godišnje, za sada, nedostaje čak 17 milijardi kuna. Sindikalna scena nezadovoljna je predloženom reformom, posebno dijelom koji se odnosi na dobnu granicu za odlazak u mirovinu, koja je 67 godina. Za subotu najavljuju prosvjed. Majda Burić, državna tajnica u Ministarstvu rada i mirovinskog sustava,rekla je kako želi umiritiumirovljenike - mirovine stižu na vrijeme i nadalje će stizati. Podsjetila je da je Vlada u svega dvije godine podigla mirovine za 6,4 posto. Imamo jako dobru tendenciju, s tomtendencijom nastavljamo i dalje. "Mirovinska reforma već od iduće godine donosi dodatno povećanje mirovina za 3 posto.Ona je nužnaza stabilnost mirovinskog sustava, želimojednakopravan položaj za sve naše skupine umirovljenika, želimo da i oni sa najnižim mirovinama, a njih je 246 tisuća, imaju više mirovine, izjavila je državna tajnica.

Krešimir Sever,predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikatakaže kako sindikati nemajuništa protiv povećanja mirovina od tri posto. No, sve ovo što je iznijeladržavna tajnicaon smatra dimnom zavjesom."Ne treba zaboraviti što se građanima nudi- skraćivanje prijelaznog razdoblja za izjednačavanje godina za odlazak u mirovinu žena i muškarca.Konačni cilj je dadobna granica za odlazak u mirovinu bude za sve 67 godina,što je zapravo ono na čemu inzistiraEuropska komisija, Svjetska banka, MMF... Ova vlada se prostrla pred takove tražitelje, njima je narod očito negdje u drugom planu. Mi ćemo protiv toga ustati, nećemo se smiriti dok se to ne sruši", ustvrdio je Sever.

Sever: Dođite na prosvjed, a ako se Vlada ne opameti spremni smo za referendum

SINDIKATI U AKCIJI
Čelnici triju sindikalnih središnjica zatražili su u srijedu pred Banskim dvorima, vezano za prijedlog mirovinske reforme, povratak dobne granice za odlazak u punu starosnu mirovinu na 65 godina, nepodizanje dobne granice za dugogodišnje osiguranike i ublažavanje penalizacije za prijevremeno umirovljenje, te su pozvali građane na prosvjed koji organiziraju u subotu u podne na Europskom trgu

(Tportal.hr) - Vlada je svojim prijedlogom mirovinske reforme pokazala da ispunjava ono što od nje traže Europska komisija i Svjetska banka, a hrvatski građani su joj očito manje važni. Orijentirali su se na zadovoljavanje apetita vladajuće koalicije i njezino održanje, umjesto da učine ono što građanima treba i što očekuju, izjavio je predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata Krešimir Sever.

Sever najavio prikupljanje potpisa za referendum

"Pozivamo građane u subotu na prosvjed, a ako se ni nakon toga ne opamete, krenut ćemo u prikupljanje potpisa za raspisivanje referenduma, najavio je Sever dodavši kako već pripremaju referendumsko pitanje. Po njegovim riječima, prikupljanje potpisa bi moglo početi kroz mjesec dana.

Osvrnuvši se na izjavu ministra rada i mirovinskoga sustava Marka Pavića da su u javnoj raspravi dobili samo 50-ak primjedbi na prijedlog reforme, Sever je rekao kako je raspoloživo vrijeme bilo kratko i da se po prvi puta nisu mogli očitovati na pojedine članke zakona, nego samo na cjelovit zakonski prijedlog.

Vjerujemo da bi u protivnom očitovanja bilo puno više, a povrh toga Vladu je očito "zažuljalo" što su sindikalne središnjice iznijele zajedničke primjedbe oko vraćanja dobne granice na 65 godina za punu starosnu mirovinu, dodao je.

Podsjetio je da se u Hrvatskoj prosječno kraće živi nego u EU, radi se u težim uvjetima, vrijeme zdravog življenja nakon umirovljenja je na polovici prosjeka EU-a, a osim toga radnici u Hrvatskoj ne idu u prijevremenu mirovinu jer im se ide, nego ih se rješavaju poslodavci.

Novosel: Zaboravite kada ćete ponovno doći na vlast

Predsjednik Saveza samostalnih sindikata Hrvatske Mladen Novosel poručio je Vladi i ministru Paviću da svaka manipulacija s hrvatskim građanima i svaka prijevara hrvatskih radnika može koristiti vladajućoj garnituri i jednom krugu ljudi, ali dugoročno će posljedica biti ista kao što je bila za Vladu Zorana Milanovića, koji je prevario hrvatske građane i radnike i umanjio njihova prava 2014.

"Isto čini sad i Vlada Andreja Plenkovića i neka se zapitaju kolike su šanse da ponovno dođu na vlast. Nakon slijedećih izbora, ako i ne bude prijevremenih, zaboravite kada ćete ponovno doći na vlast u Hrvatskoj", rekao je Novosel pred Banskim dvorima.

Kada se Vlada već želi uspoređivati sa zemljama EU-a u kojima je dobna granica za odlazak u punu starosnu mirovinu 67 godina, tražimo da isto tako u Hrvatskojminimalna plaća bude iznad 1000 eura, prosječna viša od 2500 eura, te da radni i socijalni uvjeti budu kao u zemljama u koje je 200.000 naših radnika otišlo u proteklih nekoliko godina. Kada takvi uvjeti budu u Hrvatskoj, pozdravit ćemo i rad do 70-te godine, istaknuo je Novosel.

Zastupnici koji dignu ruke za prijedlog reforme čine grijeh prema budućim generacijama

Pozvao je sve hrvatske radnike, neovisno o članstvu u sindikatu, studente, sadašnje i buduće umirovljenike, da u subotu u podne dođu na prosvjed na Europski trg, zbog budućnosti njih i njihove djece i da pošalju poruku Vladi da ne čini grijeh nad budućim generacijama.Poruka je saborskim zastupnicima, koji će idućeg tjedna dobiti taj zakonski prijedlog, ako dignu ruku za njega to će biti protiv budućnosti hrvatskih građana, rekao je Novosel.

Na pitanje jesu li sindikati spremni nastaviti pregovore s Pavićem, Novosel je odvratio kako neće pregovarati do onog trenutka dok Pavić ne bude spreman argumentirano razgovarati, a ne manipulacijom. "Pregovora sigurno neće biti nakon prosvjeda i za vrijeme prikupljanja potpisa za referendum, jer pregovora o nepravdi nema", poručio je Novosel.

Odgovarajući na upit koliki odaziv očekuju na prosvjed, Sever je rekao kako očekuju pun Europski trg(5000 do 6000 ljudi) i okolicu, napominjući kako nisu mogli dobiti lokaciju na Trgu bana Jelačića zbog zauzetosti do kraja studenoga.


12. listopada 2018.

Vlada donosi novi zakon o minimalcu! Evo koje se promjene uvode

POSLODAVCI I RADNICI
Ove godine oslobođenje koristi 12 tisuća tvrtki za 45 tisuća radnika koji su cijelu prošlu godinu bili na minimalcu

AUTOR Ljubica Gatarić

(VEČERNJI LIST) - Vlada odustaje od pomaganja tvrtkama putem neplaćanja zdravstvenih doprinosa! Od početka iduće godine minimalna bi se plaća trebala isplaćivati i određivati prema novim pravilima koje Vlada pokušava usuglasiti sa sindikatima i poslodavcima. Dio tih novih pravila predstavlja i odustajanje od ove godine uvedenog 50-postotnog oslobađanja od plaćanja zdravstvenih doprinosa za radnike na minimalcu. Ministarstvo rada najavilo je da priprema novi zakon o minimalnoj plaći koji će “stvoriti transparentan normativni okvir u kojem neće biti nejasnoća u određivanju minimalne plaće”.

Pomagali preko zdravstva

Bez obzira na to što je minimalna plaća prošle godine porasla 5 posto, na 3439,80 kuna bruto (2752 kune neto), te je u vrijeme donošenje odluke dogurala na 43 posto prosječne plaće u zemlji, rast ostalih plaća spustio je omjer minimalca na manje od 40 posto. Manjak radne snage pogurao je rast plaća pa je ove godine prosječna neto plaća također porasla pet posto i iznosi 6206 kuna.

Sindikati stoga traže od Vlade da zakonom veže minimalnu plaću uz određeni postotak prosječne plaće dok ne dosegne polovicu prosječne plaće u zemlji. Umjesto trenutačnih 3439,80 kuna minimalna bi plaća, prema sindikalnom prijedlogu, trebala biti 4220 kuna bruto, što znači da bi trebala rasti za četvrtinu. Minimalnu plaću uglavnom isplaćuju radno-intenzivne djelatnosti u tekstilnoj, obućarskoj, drvnoj i zaštitarskoj industriji čiji predstavnici tvrde da sa svojim poslovima ne mogu pratiti tolike povišice. Krešimir Sever iz NHS-a navodi da sindikati traže postupno povećanje minimalca do željenog udjela u iduće tri godine, s tim što bi iduće godine minimalac trebao porasti na46 posto prosjeka, odnosno 3880 kuna.

Ministarstvo se u dosadašnjoj fazi javne rasprave nije izjasnilo hoće li i koliko će povećati minimalac, no priprema mjere kojima će financijski pomoći poslodavcima u ugroženim sektorima. Te bi mjere trebale zamijeniti potkraj prošle godine uvedenu problematičnu poreznu olakšicu prema kojoj su tvrtke koje isplaćuju minimalnu plaću oslobođene plaćanja polovice doprinosa na plaću, gdje je najveći bio zdravstveni doprinos. Bio je to ustupak poslodavcima da ne otpuštaju radnike, no zdravstvo bi trebalo biti posljednji sustav preko čijih se leđa pomaže problematičnim tvrtkama.

Prema podacima Porezne uprave, minimalnu je plaću na početku godine prijavilo oko 12.000 tvrtkiza 45 tisuća zaposlenih, i to za radnike koji su cijelu prošlu godinu primali minimalnu plaću. Tvrtkama na minimalcu ta će državna olakšica ove godine ostaviti oko 160 milijuna kuna, koliko će manje uplatiti u proračun za radničke doprinose. Kako se očekivalo prenošenje izuzeća i u 2019. godinu, procjenjuje se da je broj radnika na minimalcu tijekom ove godine rastao.

– To smo od početka vidjeli kao krivu mjeru jer ona potiče tvrtke da postojeće radnike zadrže minimalcu i priključe im nove – veli Sever.

Ministarstvo rada najavljuje postupno odustajanje od olakšice. Neslužbeno doznajemo da će od početka 2019. za radnike na minimalcu tvrtke morati platiti 75 posto doprinosa na bruto dva (umjesto 50% ove godine), a od 2020. godine doprinosi bi se plaćali u punom iznosu. Kao kompenzacija za ukidanje olakšice tvrtkama će se preko Zavoda za zapošljavanje ponuditi novčani poticaji za zadržavanje radnika. Uvjeti za tu mjeru usuglašavaju se s Europskom komisijom.

Definicija ostaje

– Smanjenje tereta doprinosa na osnovicu prema minimalnoj plaći postupno se ukida jer se istovremeno predlaže bolje, ciljano rješenje koje će biti dostupno poslodavcima koji za isto imaju potrebu – navodi Ministarstvo rada. Po sadašnjem rješenju, u iznos minimalne plaće ne ulaze povećanja plaće koja radniku pripadaju za prekovremeni rad, noćni rad i rad nedjeljom i blagdanom, a u prijedlogu stoji da se definicija neće mijenjati.

‘Sindikalna’ upozorenja iz Svjetske banke

Autor: Goran Litvan

(LIDER) - MMF i Svjetska banka godinama rade u paru, kao dobar i loš policajac. Najprije MMF postavi dijagnozu i odredi terapiju, a onda se pojavljuje Svjetska banka sa ‘spasonosnim’ kreditima. Nakon svega, obično bogate države kreditori postaju još bogatije, a siromašne još zaduženije. No u posljednje vrijeme kao da dolazi do promjena u dosad neoliberalnim bastionima.

Potpredsjednik Svjetske banke za Europu i središnju Aziju Cyril Muller detektirao je problem rada na neodređeno vrijeme i založio se za jednaku zaštitu stalnih i povremenih radnika. A tu se itekako možemo prepoznati jer je Hrvatska u europskom vrhu prema udjelu prekarnog rada. No svjetski bankar tu se ne zaustavlja. Upozorava (nas) i da smo među državama u kojima su radnici najugroženiji zbog nadolazeće robotizacije.

Nepotrebno će postati čak 60 posto današnjih poslova, pogotovu onih jednostavnih, repetitivnih i manualnih, kojih je u Hrvatskoj više nego u većini europskih država. Zato se spominje prijedlog za širenje univerzalne socijalne pomoći i snažnije oporezivanje onih koji imaju novca. Svijet zaista ide k vragu kad je i Svjetska banka počela zastupati sindikalnu politiku.

NHS o Zakonu o minimalnoj plaći

NHS - Nezavisni hrvatski sindikati uputili su Ministarstvu rada i mirovinskog sustava svoje očitovanje na radni tekst novog Zakona o minimalnoj plaći koje u nastavku prenosimo u cijelosti:

Poštovani gospodine ministre!

Kao što smo ranije predlagali, ponovno naglašavamo da je potrebno propisati da iznos minimalne plaće treba uvećati za sve dodatke na plaću i naknade troškova nastalih u vezi s radom ostvarenih u obračunskom razdoblju koji radniku pripadaju temeljem zakona, kolektivnog ugovora, pravilnika o radu ili ugovora o radu.

Naime, važeći Zakon, kao i ovaj radni tekst novog Zakona o minimalnoj plaći, u stavku 2. članka 3. propisuje kako se iz iznosa  minimalne plaće isključuju samo pojedini dodatci na plaću, točnije prekovremeni rad, noćni rad i rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi. Kako postoje različite vrste dodataka, čiji nazivi nisu uvijek u potpunosti ujednačeni, mišljenja smo kako nije potrebno nabrajati dodatke (pogotovo jer nisu nabrojeni svi), već propisati kako smo naveli u dopisu. Time zakonsko rješenje postaje sveobuhvatnije, jasnije i preciznije te se otklanjaju sve nejednakosti postupanja u praksi koje dovode do toga da, neovisno o tome što je jasno kako je propisani iznos minimalne plaće osnovica na koju se pridodaju svi drugi dodatci na plaću, sve one dodatke koji zakonom nisu izrijekom navedeni kao izuzetci, poslodavac može uračunati u iznos minimalne plaće i tako radnika oštetiti za pripadajuće dodatke. Ovako kako smo predložili to neće moći pa tako neće moći niti zloupotrijebiti sam institut minimalne plaće i njegovu svrhu.

Stoga predlažemo da st. 2. čl. 3 glasi:

„Plaća iz stavka 1. ovog članka uvećava se za iznose dodataka na plaću i naknade troškova u vezi s radom ostvarenih u obračunskom razdoblju koji radniku pripadaju temeljem zakona, kolektivnog ugovora, pravilnika o radu ili ugovora o radu.“

Imajući u vidu da je dogovoreni cilj postupno povećanje postotnog udjela minimalne plaće u prosječnoj plaći RH, što i ministarstvo svake godine naglašava i obećava javnosti, predlažemo izmjene i nadopune članka 6. na način da se uistinu i osigura to povećanje  udjela.  Cijenimo što   ste prihvatili naš prijedlog  da se  propiše vremensko

razdoblje za koje se promatra prosječna bruto plaća što sprječava manipulacije s iznosima i osigurava postojanost u promatranju kretanja udjela minimalne plaće u prosječnoj plaći. Ipak, i dalje stojimo pri stavu kako nema razloga da se u promatranje ne uključi i kolovoz jer taj podatak DZS u pravilu objavljuje krajem listopada tekuće godine, a ove godine će biti poznat 25. listopada. Osim toga, kod statističkih pokazatelja važan je što veći obuhvat.

Kako su ranija iskustva pokazala da taj udio tijekom godine postupno pada, jer ostale plaće tijekom godine u pravilu rastu, dolazi do situacije da se navedeno opredjeljenje vlade i sindikata o povećanju udjela minimalne plaće u prosječnoj plaći, s ciljem približavanja udjelu od 50%, niti približno ne ostvaruje. Štoviše, već se godinama održava na približno istom udjelu. Navedeno potkrjepljuje činjenica kako je udio bruto minimalne plaće utvrđene za ovu godinu u prosječnoj bruto plaći, isplaćenoj u pravnim osobama za prvih sedam mjeseci prošle godine, iznosio 42,96%, dok je njen udio u prosječnoj bruto plaći isplaćenoj u pravnim osobama za prvih sedam mjeseci ove godine pao na 40,76%. Iz ovoga je razvidno kakao se taj udio svake godine iznova smanji za približno 2 postotna boda, točnije, ove godine i malo više. I tako u krug, iz godine u godinu.

Uzimajući u obzir činjenicu da aktualna porezna reforma najmanje pomaže radnicima s najnižim primanjima, a udio minimalne plaće u prosječnoj se plaći već godinama zadržava na približno istoj razini jer se taj udio tijekom godine smanji za približno dva postotna boda i kako se prema najavama očekuju značajnija povećanja plaća zbog velikog iseljavanja stanovništva i time nedostatka radne snage, sve kako bi se stimulirao ostanak radnika u Hrvatskoj (što će rezultirati i većim padom tog udjela), predlažemo da se u novom Zakonu o minimalnoj plaći propiše da će udio bruto minimalne plaći u prosječnoj bruto plaći isplaćenoj u pravnim osobama u razdoblju od siječnja do kolovoza 2018. godine, u narednoj, 2019. godini, iznositi 46%, u 2020. godini 50% (podatci o prosječnim bruto plaćama za razdoblje od siječnja do kolovoza 2019.), u 2021. 53% (podatci o prosječnim bruto plaćama za razdoblje od siječnja do kolovoza 2020. godine) da bi se ujedno u 2021. godini taj model preispitao u svrhu daljnjeg povećanja udjela minimalne plaće u prosječnoj (ili medijalnoj).

Nadalje, mišljenja smo kako je stavak 3. članka 6. prijedloga novog Zakona o minimalnoj plaći djelom kontradiktoran. Ako je već cilj povećanje udjela minimalne plaće u prosječnoj plaći, nije potrebno, osim kretanja plaća i inflaciju, spominjati kretanje nezaposlenosti i zaposlenosti, demografska kretanja te ukupno stanje gospodarstva. Osim toga, trenutno postoje olakšice za poslodavce koji isplaćuju minimalnu plaću, a i ove su godine osmišljene kompenzacijske mjere za ugrožene sektore. Uz sve navedeno, u ovom prijedlogu, u stavku 3. članka 6. pobrojani su preopćeniti pojmovi, koji tako navedeni ne predstavljaju konkretne ekonomske indikatore te njihovo nedefinirano promatranje može voditi suprotnom smjeru od onog što vlada iznosi u javnosti, a to je približavanje udjela minimalne plaće u prosječnoj plaći iznosu od 50%.

U 2021. godini, za koju predlažemo da bude godina preispitivanja ovog modela s ciljem daljnjeg povećanja udjela minimalne plaće u prosječnoj (ili medijalnoj) plaći, mogu se promatrati ekonomski indikatori, ali svakako jasnije definirani jer ovako „nabacani“ pojmovi ostavljaju veliku mogućnost kombinacijama koje ne moraju uvijek biti pozitivne.


S poštovanjem

Predsjednik

Krešimir Sever


03. listopada 2018.

Krešimir Sever za Dnevnik Nove TV: "Ljudi nam govore - sad je vrijeme, dajte krenite, nemojte sada stati!"

NAJAVILI PROSVJEDE
Piše: Dalibor Špadina

Sljedeći mjesec sindikati idu u prosvjed protiv Vladine mirovinske reforme. Ne slažu se s glavnim točkama niti smjerom reforme i tvrde da kompromis s ministrom rada Markom Pavićem nije moguć.

(Dnevnik.hr) - Sindikati su potpuno protiv mirovinske reforme. Žele da se u mirovinu ide sa 65 godina, a ne 67. Protiv su strože penalizacije ranijeg umirovljenja za radnike i traže penalizaciju poslodavaca. Protive se većem izdvajanju u drugi mirovinski stup. Poručuju da je vladina reforma za europsku komisiju, a ne građane. No, je li ipak moguć dogovor između sindikata i ministra Pavića ili će definitivno sindikati svoja prava tražiti na ulici? Izjave sindikalnih čelnika u srijedu ne nude optimizam da je dogovor moguć jer su daleko u stavovima od ministra no više o tome za Dnevnik Nove TV kazao jepredsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata Krešimir Sever.

Može li se postići dogovor s ministrom, što on nudi?

Po ovoj ponudi koju je on ponudio, mislim da dogovora neće biti. Čini mi se da nas nije dovoljno ozbiljno shvatio, a da s druge strane ove naše analize i naše prijedloge nisu dovoljno ozbiljno niti razmotrili. Za očekivati je da, s obzirom na takav njihov pristup, da će vjerojatno biti puno ozbiljniji u pristupu nakon prosvjeda koji pripremamo.

Vi zapravo tražite od Vlade da odustane od reforme kako ju je ona zamislila. Jeste li vi spremni popustiti imalo u vašim zahtjevima?

Mi smo spremni tražiti i tražimo da se cijeli sustav zaokrene. Da se ne ide u produljenje radnoga vijeka jer u Hrvatskoj za to doista nema uvjeta niti razloga, da se ne ide u ovakav oblik penalizacije prijevremenog umirovljenja jer ni za to nema razloga. Ne idu ljudi svojom voljom nego zato što ih se poslodavci rješavaju.

Jeste li spremni popustiti?

Pa spremni smo razgovarati o tome i pregovarati da se dob spusti, da se kod dugogodišnjeg osiguranika ne mijenja ništa, a da se, na kraju krajeva, kod prijevremenog umirovljenja sustav zaokrene na način da se penalizacija preokrene prema poslodavcima i da se, moguće, dijelom razgovara o duljini, koliko se dugo zapravo može biti u prijevremenoj mirovini. Dakle, umjesto pet godina možda nešto drugo.

Hrvatski građani baš i ne izlaze na prosvjede u velikom broju, mislite li da možete potaknuti dovoljan broj ljudi da Vladu potakne na popuštanje vašim zahtjevima?

Po onoj potpori koju već sada dobivamo različitom elektronskom poštom, presretanjem na cesti, nemamo prigovora od ljudi. Ljudi kažu: "Očito je, sad je vrijeme, dajte krenite. Nemojte sada stati". Ljudi su nezadovoljni cjelokupnom situacijom, nezadovoljni su svime što se događa, a ova mirovinska reforma, ovakva kakva jest, kolikogod se ministar trudio objašnjavati nekakve svoje poteze, ljudi vjeruju, shvaćaju i razumiju da će to ići isključivo na njihovu štetu.

Vjerujem da tu nećemo imati velikog problema oko toga da dovedemo ljude. Ne samo svoje članove nego i mlade, studente, nezaposlene, umirovljenike... Jer je ovo promjena na kojoj se, zapravo, temelji cijela budućnost Hrvatske.

GABRIJELA GALIĆ Nevolja trgovcima vraća slobodnu nedjelju

POD SVIJEĆAMA BURZE RADA
Autor: Gabrijela Galić

(GLAS SLAVONIJE) KOLUMNA - Slavonska općina Ivankovo ne tako davno prometnula se u pravi hit. Zatvorili su trgovine nedjeljom. I, čini se, nekih većih problema nisu imali u postizanju dogovora na razini prvog čovjeka općine i vlasnika trgovina. Sada se i Mursko Središće sprema na isti potez. I opet će jedan gradonačelnik nastojati postići dogovor s vlasnicima trgovina. Jedinice lokalne samouprave koje razmišljaju ne o zabrani, nego o dogovornom zatvaranju vrata dućana nedjeljom u javnosti se prikazuju kao socijalno osjetljive sredine. Možda u tim potezima dogovorne slobodne nedjelje za trgovce ima elemenata socijalne osjetljivosti. No, slobodan dan trgovcima za koji se u prošlosti borilo i zakonskim zabranama koje je rušio Ustavni sud, na žalost, više je posljedica nužde. Koja se, eto, poklopila sa željama koje nikada nisu ostvarene nekim drugim putem.

Zbog čega su danas jedinice lokane samouprave spremne i željne razgovarati s poslodavcima u trgovini i zbog čega tim istim poslodavcima nije problem pristati na zatvaranje trgovina? Prije svega, dugoročan proces demografskog propadanja danas očito postaje sve opipljiviji. Mladi se iseljavaju i nije tu problem samo iseljavanje izvan Hrvatske, već i dugogodišnjih unutarnjih migracija iz ruralnih u gradska područja. Pritom, kao država starimo i u budućnosti ćemo sve više stariti. Mala mjesta, naselja, sela, zaseoci, propadaju još od jučer.

Negativna demografska kretanja, sjetimo se, svojednobno su zatvorila na stotine poštanskih ureda. Naprosto, postali su neisplativi s obzirom na broj korisnika usluga. Sve je više naselja i u zaleđu Dalmacije i u Slavoniji u kojima se ni cipele ne mogu kupiti, a kamoli kakav imalo pristojniji odjevni predmet. To dovoljno govori o propadanju dijelova zemlje.

Cijeli taj proces ubrzalo je slobodno kretanje radnika, pa se danas iz Hrvatske sele cijele obitelji u pravcu neke od gospodarski stamenijih članica Unije. Poslodavci će reći da trenutno nedostaje preko 40 tisuća radnika, ne samo u onim tradicionalnim industrijama koje su oduvijek uvozile radnu snagu, makar sezonski, već i u uslugama poput trgovine. Donekle je to dobro, jer će makar i malo potaknuti rast plaća. No, unatoč permanentno otvorenim natječajima za radna mjesta, trgovine radnu snagu teško pronalaze. Studenti su, barem u gradovima, sve brojnija radna snaga u smjenanama trgovačkih lanaca. Pogotovo vikendima.

To je stvarnost. Stvarnost koja je izgleda i aktualnu vlast zagolicala pa se tako priprema podloga za novo zakonodavno rješenje zatvaranja dućana nedjeljom. Stvarnost koja će i velike poslodavce u trgovini »slomiti« pa, uskoro možda, više nećemo slušati priče kako bi zatvaranje trgovina nedjeljom dovelo do masovnog otpuštanja radne snage. Jer, radne snage ima sve manje pa neće imati koga otpustiti, ali će ih taj nedostatak radne snage nagnati da trgovcima omoguće dan odmora u neradnu nedjelju. Baš kao što se to već događa u nekim manjim mjestima. Reklo bi se, nevolja je trgovcima vratila nedjelju.

Zbog sve veće nejednakosti Hrvatska mora unaprijediti socijalne i porezne politike

SVJETSKA BANKA UPOZORAVA

(GLAS SLAVONIJE) - U Europskoj uniji treba unaprijediti javne politike u području rada, poreza i socijalne skrbi kako bi se zaštitile ranjive skupine radnika i riješila sve veća nejednakost koju izazivaju ubrzane promjene na tržištu rada i nove tehnologije, stoji u novom izvješću Svjetske banke, u kojem se upozorava i na situaciju u Hrvatskoj. U izvješću "Prema novom društvenom dogovoru: suočavanje s napetostima u raspodjeli dohotka u Europi i Srednjoj Aziji" poziva se na temeljito preoblikovanje socijalnih politika ne bi li se usporilo stvaranje sve većeg jaza između građana. Navodi se kako se za mnoge još uvijek može reći da pripadaju srednjem sloju po dohotku koji ostvaruju, ali ne i po materijalnoj sigurnosti koju uživaju. Tako se u nekim državama članicama EU-a udvostručila visina dnevnih primanja potrebna kako bi se izbjeglo zapadanje u siromaštvo. “Dugoročno zaposlenje s redovnom plaćom više ne čini normu, osobito za mlade, i moramo bolje shvatiti kako se stvara nejednakost i kako rast može postati uključiviji”, izjavio je potpredsjednik Svjetske banke za Europu i Srednju Aziju, Cyril Muller.

Iz Svjetske banke navode da se u Hrvatskoj od 2002. do 2013. broj zaposlenih na nepuno radno vrijeme ili na određeno razdoblje popeo s 11 na 15 posto. Kad su u pitanju mladi, pak, taj je rast bio još snažniji. Tako je u 2002. godini 29 posto zaposlenih u dobi od 20 do 24 godine radilo na nepuno ili određeno vrijeme, a u 2013. njihov se udio popeo na 45 posto, što je skok od 16 posto. Za prevladavanje navedenih izazova iz Svjetske banke preporučuju primjenu triju općih pristupa u javnim politikama. Oni se odnose na povećanje zaštite u svim vrstama ugovora o radu, uvođenje univerzalnih sustava socijalne skrbi, a savjetuju i proširenje poreznih osnovica s modela temeljenog isključivo na primitcima i izdatcima na sustav koji bi zahvatio one s višim primanjima. "Mnogi građani EU-a još uvijek ne znaju za uzlaznu mobilnost i osjećaju kako su upali u stupicu nejednakosti", poručuju iz Svjetske banke.

Primjerice, kažu da tako u Hrvatskoj okolnosti u kojima je pojedinac rođen čine važnije odrednice pristupa visokoškolskom obrazovanju za generacije koje su stasale početkom 2000-ih nego za generacije koje su se počele obrazovati prije tranzicije. "U slučaju RH indeks nejednakosti u mogućnosti pristupa visokoškolskom obrazovanju za dobnu skupinu rođenu 1980-ih dvostruko je veći negoli za one rođene 1940-ih", upozoravaju.H

U nekim državama EU-a udvostručila se visina primanja potrebnih kako bi se izbjeglo zapadanje u siromaštvo


21. rujna 2018.

Pavić: Ljudi će ionako odlaziti u mirovinu između 61. i 65. godine

(HRT) - U emisiji Hrvatskog radija "U mreži Prvog" o mirovinskoj reformi govorili su ministar rada i mirovinskog sustava Marko Pavić, Davor Majetić (HUP) i predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata Krešimir Sever. Ministar Pavić kazao je da su mirovine u mandatu ove vlade porasle za 6,3%. Za 284.000 ljudi koji primaju najnižu mirovinu primanja ćemo 1. srpnja 2019. povećati za tri posto. Za one koji idu u mirovinu u idućih 10-15 godina želimo da imaju mirovine barem onoliko koliko imaju i sadašnji umirovljenici. Ako ništa ne promijenimo, oni će imati u prosjeku 600 do 700 kuna manju mirovinu. Za one najmlađe želimo jačanje drugog mirovinskog stupa i cijeli paket uz njega, kazao je.

Pavić: Cilj Vlade je da produljimo ostanak ljudi u svijetu rada

Što se tiče produljenja radnog vijeka, htio bih umiriti hrvatsku javnost. Znam da će u prosjeku ljudi odlaziti u mirovinu između 61. i 65. godine života. To je tako jer postoji institut dugotrajnog osiguranika. Samo 20% hrvatskih umirovljenika ima 40 godina radnog staža. Cilj Vlade je da produljimo ostanak ljudi u svijetu rada s 30 godina. Nijemci u prosjeku imaju 37 godina staža,rekao je ministar Pavić.

Ova politika Vlade ide u smjeru da se ne produlji toliko godište ljudi koji rade, već da se poveća radni staž. Ako ulazite na tržište rada s 18 godina, sa 61 godinom možete u mirovinu. Ako pak studirate i redovno završavate s 41 godinom staža i 65 godina starosti, možete u mirovinu. Tako će većina hrvatskih umirovljenika ići između 61. i 65. godine starosti u mirovinu. U mirovinu sa 67 godina starosti ići će oni koji su kasno stupili na tržište rada ili nisu sakupili dovoljno godina radnog staža.

Upravo zato što imamo mlađu populaciju umirovljenika, želimo omogućiti ljudima da rade. Cilj Vlade je i omogućiti umirovljenicima da rade do 20 sati tjedno i primaju punu mirovinu. Pripadnici vojske i policije moći će raditi i do 8 sati, ali uz primanje pola mirovine.

Sever: Mirovinska reformadogovorena je bez sindikata

Sever je kazao da je cijela priča o mirovinskoj reformi završena unaprijed, i to bez sindikata, barem što se tiče nekoliko ključnih momenata. Također, nema nikakve pravne podloge za sve to, osim financijske, koja bi o tome govorila. Sasvim je jasno da se ne zna koliko je to poslova i zanimanja na kojima ljudi neće moći raditi do 67. godine starosti, a da nisu pod beneficiranim stažem.

Baš zbog toga što su devedesetih, a i ranih dvijetisućitih velike skupine ljudi ulazile u mirovinski sustav, same projekcije EK govore o tome da će Hrvatska oko 2070. biti među državama koje imaju najmanji pritisak troška mirovina na bruto domaći proizvod.

Majetić: I Vladi i poslodavcima cilj je održiv mirovinski sustav

Majetićje kazao da je mirovinska reforma za ljude i radnike. Ne bih se složio s ovim što govori gospodin Sever da je to protiv ljudi. Ono što nam je svima cilj, i poslodavcima i Vladi, je da imamo održiv mirovinski sustav i da ljudi od svoje mirovine mogu živjeti dostojanstveno.

Drugi stup mora ostati i mora ga se jačati, rekao je i podsjetio da je drugi stup bitan za razvoj tržišta kapitala.

Ono što je nužno je da moramo imati jako i uspješno gospodarstvo. Kada to bude tako, onda će ova diskusija biti manje dramatična i ljudi će imati više sigurnosti. Naglašavam, oni koji ne mogu raditi - neće raditi. Oni koji će imati mogućnost raditi, da budu motivirani da rade duže, jer je veća plaća, a onda će i više uplaćivati u mirovinu, pa će im i mirovina biti veća. Važno je da se stvori uvjerenje kod naših radnika da ćeono što uplaćuju u mirovinski fond utjecatina njihovu plaću sutra, istaknuo je Majetić.

Imaju li svi umirovljenici pravo na dodatak od 27%?

Na pitanje imaju li svi budući umirovljenici pravo na dodatak od 27%, Pavić je rekao da je taj dodatak uveden kada se nekada davno računala mirovina u odnosu na 10 najpovoljnijih godina te je potom objasnio kako se došlo do tog postotka.

Tražimo i način da to bude održivo za financije. Naime, da bi se problem od 27% riješio do 2040. godine, treba osigurati 40 milijardi kuna. To je 50% više sredstava nego što smo dali za brodogradnju. Ova vlada je odgovorna i traži način da se to isfinancira. Neki savjetnici iz Svjetske banke kažu nam da ukinemo 27%, ali mi ne želimo,rekao je ministar Pavić.

Gdje raditi do 67. kad bi svi mlade. HUP: Ima posla izvan Zagreba

MIROVINSKA REFORMA
AUTOR Romana Kovačević Barišić

Produljenje radnog vijeka do 67. godine mnogim starijima od 50, koji ne mogu naći posao, produljit će agoniju. Sindikati traže da se kazne poslodavci koji radnike prerano tjeraju u mirovinu

(VEČERNJI LIST) - Ubrzano produljenje radnog vijeka na 67 godina do 2031. godine u potpunom je raskoraku s praksom na hrvatskom tržištu rada gdje su stariji radnici nepoželjni poslodavcima i spadaju u skupinu teže zapošljivih skupina. Nesklad između zakona koji nam se piše i stvarnih okolnosti dodatno će produbiti problem i unesrećiti brojne ljude koji će dulje biti bez posla. Kako Vlada misli da će oni u tim uvjetima sebi osigurati egzistenciju i, posljedično, mirovinu? Čini se da joj to ne predstavlja problem. Podaci Hrvatskog zavoda za zapošljavanje govore da je među 817.010 zaposlenih od 2016. do danas, starijih od 50 godina posao dobilo samo njih 114.987. To je 14 posto. Najviše ih je zaposleno na određeno vrijeme. "Najveći je apsurd da Hrvatska udruga poslodavaca podržava prijedlog izmjena mirovinskog zakona da se produžava radni vijek do 67. godine, što ministar sav sretan ponavlja, a istovremeno poslodavci smatraju nepoželjnima radnike od 50 naviše, da uopće ne spominjem 60! Poslodavci se tih radnika rješavaju, ali podržavaju njihov dulji radni vijek?! To je licemjerje! Pogledajmo samo radnice u trgovinama, medicinske sestre, industriju, gdje radnici zbog radnih uvjeta, zbog zaštite na radu, već i nakon 60. godine teško mogu raditi! U svakom trgovačkom društvu koje dođe u poteškoće, prvi su na udaru bili radnici koji imaju bilo kakve uvjete za mirovinu, a tako je i danas. S jedne strane poslodavci ih se rješavaju, a s druge država ih kažnjava jer, eto, oni sami trče u mirovinu", govori Mladen Novosel, predsjednik SSSH.

Sindikati bilježe niz svjedočenja radnika kojima, čim se približe “kritičnoj” dobi, nude stimulativni odlazak. – Pritom im perfidno kažu da, ostanu li raditi, više neće moći obavljati isti posao – opisuje Krešimir Sever.

Posljedice “humanog” umirovljenja

Za prevelik broj umirovljenika s premalo staža krivi su podjednako poslodavci i država. Država je 1990-ih masovno dokupljivala staž radnicima prošlih firmi, a ta se praksa “humanog” umirovljenja nastavila, pri čemu je manji broj preisluženih radnika zbog zdravstvenog stanja samoinicijativno odabralo umirovljenje, podsjeća Sever. Proces se dodatno intenzivirao posljednjim izmjenama Zakona o radu, kada je dokinuta obaveza poslodavca da prvo ponude lakše radno mjesto pa tek onda umirovljenje. Međutim, kažnjeni su isključivo radnici –penalizacijom mirovina. Sada kad mirovinski sustav puca po šavovima, država opet rješava problem preko leđa radnika.

– Na radnike se udara s dvije strane. Produžit će radni vijek, poslodavci će ih se i dalje rješavati, a država na kraju kazniti penalizacijom. Mi tražimo da se penaliziraju poslodavci za slanje radnika u prijevremenu mirovinu, ali to su ignorirali – navodi Sever.

Činjenica je da se globalno produljio životni vijek ljudi, da stanovništvo stari i da se svugdje produljio i radni vijek. Međutim, uvjeti rada nisu svugdje isti niti sva zanimanja mogu raditi ljudi u nekim godinama.

Stariji radnici u pravilu svugdje su neželjeni, osim ako je riječ o deficitarnim zanimanjima i poslovnim procesima gdje je dragocjeno znanje pa nema zamjene. Policajci, pravosudni policajci i zatvorski čuvari te niz drugih zanimanja s beneficiranim radnim stažem ne mogu otići jer nema ljudi koji bi radili u tim radnim uvjetima – ustvrdio je Sever.

U HUP-u kažu da “postoje poslodavci koji daju prednost mlađima, ali i poslodavci i radna mjesta na kojima se posebno cijeni stručnost i profesionalno iskustvo, npr.računovodstvo.

– U Hrvatskoj ozbiljno nedostaje radne snage tako da se svi koji aktivno traže posao bez obzira na dob apsorbiraju na tržištu rada. Potražnja za radnicima posebno je prisutna izvan Zagreba, bez obzira na struku, a nude se poslovi čije plaće premašuju prosječnu hrvatsku plaću – poručuju iz HUP-a.

Prosjek godina 33 i pol

Među tisuću zaposlenih uOrbico Hrvatska, mali je broj starijih od 50.

– Možda jedan. Nemamo problem sa starijim radnicima, primio bih ih na radna mjesta gdje mogu raditi, no ovdje je trka na tržištu, iskrcavanje, nošenje tereta, a to nije za starije radnike. Po kancelarijama nema puno zaposlenih. Stariji radnici teško mijenjaju radne navike, a oni koji u radili u socijalizmu nemaju dobre radne navike – tvrdi Branko Roglić, vlasnik Orbica.

Đuro Horvat, vlasnik Tehnixa, kaže da je su svi koji su bili stariji dočekali kod njega punu mirovinu, a 50 posto ih je željelo raditi i nakon te dobi. Prosječna plaća je 1200 eura, imaju i trinaestu, a svoje radnice s poštovanjem naziva suradnicima. Tipična su firma, kaže – na održiv način.

No činjenica je da je prosjek godina ondje33 i pol,a samo sedam posto radnika starije je od 50 godina.

– U Hrvatskoj nije razvijena poslovna kultura. Svi bi trebali poštivati obaveze i prema radnicima i prema državi. Nisu u Uljaniku radnici štrajkali bez veze, već zato što im je ugroženo pravo na život! Normalno je da stariji radnici budu mentori mlađima, oni imaju vještinu, a mlađi brzinu, i to je sretan spoj – zaključuje Đ. Horvat.

Sever: Dovoljno je razloga da pozovemo ljude na ulice

Autor: I.M./HRT - Vlada je zauzela čvrsto stajalište da će provesti mirovinsku reformu s produljenjem radnog vijeka do 67. godine života, većom penalizacijom prijevremenog umirovljenja i bez dodatka od 27 posto za korisnike drugog stupa, ako ne prebace uplaćeni novac u prvi stup. Upravo čvrst stav Vlade oko ta tri, kako kažu sindikati, najvažnija pitanja, naveo je predstavnike sindikata da nakon manje od sat vremena napuste sastanak s ministrom Markom Pavićem, a i zagrijao atmosferu u našoj Temi dana u kojoj su gostovali pomoćnica ministra rada i mirovinskog sustava Melita Čičak i Krešimir Sever iz Nezavisnih sindikata Hrvatske. Severov komentar je da su i dugo izdržali na današnjem sastanku s obzirom da je, kaže, već iz ranijih najava ministra bilo jasno da se Vlada odstava oko ova tri pitanje neće nimalo pomaknuti.To su nama ključna područja ne zbog nas samih već zbog građana u cjelini i zbog onih koji danas rade i koji još nisu zaposleni, ali jednako tako i studenata, školaraca, svih onihkoji će tek doći na red, rekao je Sever.

Ne čudi ga što poslodavci podupiru ovakav smjer izmjene zakona jer su se, kaže, oni jednako lako rješavali starih ljudi i do sada, a sada će ih se riješavati još lakše. S druge strane, objašnjava, one koji će biti ranije potjerani u mirovinu čeka penalizacija od jedne petine mirovine koju bi ostvarili da su bili u punoj mirovini. Država će kazniti njih, a ne poslodavce, istaknuo je Sever. Naglasio je da je sasvim dovoljno razloga da pozovu ljude na ulicu jer Hrvatska nije spremna niti za produljenje radnog vijeka niti za ovakvu vrstu penalizacije.
Pomoćnica ministra Melita Čičak pojasnila je kako je sindikatima na prvom sastanku u lipnju predočeni podaci koji govore o trendovima u mirovinskom sustavu iz kojih proizlazi da prekratko radimo, da premali broj (svega 20 posto) ima 40 i više godina radnog staža, da imamo prilično veliki broj prijevremenih umirovljenja te da za mirovine trebamo osigurati 39 milijardi na godišnjoj razini, od toga 17 milijardi iz državnog proračuna.To je bio uvod u naše razloge zašto smatramo da treba duže raditi, kasnije ostvarivati mirovinu i omogućiti rad uz mirovinu, istaknula je Čičak. Naglasila je kako svi makroekonomski i ostali čimbenici pokazuju da moramo ove godine pristupiti cjelovitoj mirovinskoj reformi iza to osvijestiti i socijalne partnere i sveukupnu javnost.

Na to je Sever rekao kako su sindikati Vladi sve manje socijalni partneri. Vlada se toga partnerstva odrekla. Dva sastanka radne skupine, oba u revijalnom tonu, ozbiljni razgovori se uopće nisu otvorili, na primjedbe koje smo poslali prije dva mjeseca još nismo dobili odgovor, naveo je Sever.


17. rujna 2018.

Mirovinska reforma samo što nije: 'Jasno je da promjene mogu ići samo na štetu radnika i mladih'

VELIKA BURA ZBOG PROMJENA

Adrian De Vrgna

Unatoč kritikama, ne odustaju od njezina donošenja ove jeseni

(VIJESTI.hr) - "Mirovinska reforma samo što nije" - najavljuje mjesecima, pa tako i danas, ministar Marko Pavić. Dogovori su u završnoj fazi, a vladajući, unatoč kritikama, ne odustaju od njezina donošenja ove jeseni.Reforma donosi dulji radni vijek, ali bismo po umirovljenju trebali raspolagati s više novca. Vladajućima ne vjeruju ni sindikati ni oporba uz poruku- "bolje da ne radite ništa nego da dirate u osjetljiv sustav". Bruse se posljednji detalji mirovinske reforme. "Ono što smo predložili je ubrzanje za odlazak u mirovnu sa 67 godina, ali i druge stvari, da sadašnji umirovljenici mogu raditi 4 sata neovisno o statusu odnosno 8 ako su djelatne vojne osobe, bit će tu i povećanje minimalne mirovine", pojasnio je Marko Pavić (HDZ), ministar rada i mirovinskog sustava. Kasniji odlazak u mirovinu, dogodit će se i prije planiranog roka. Sada u punu starosnu mirovinu možemo sa 65. U Irskoj, za mnoge obećanoj zemlji, radi se i radit će se godinu dulje dok je Malta europski rekorder i u mirovinu se ide sa 62 godine.

Da pravdu treba potražiti na ulici, smatraju hrvatski sindikati.

"Radi toga jer je jasno da te promjene mogu ići samo na štetu radnika, mladih i novih generacija, ali i ovih koji rade. I tome se može oduprijeti ne dijalogom gdje nas se očito ne uvažava nego dijalogom s ceste", kazao je Krešimir Sever, predsjednik NHS-a.

I dok se na istoku i jugu s mirovinama krpa kraj s krajem, na zapadu umirovljenici žive i dulje i lagodnije.

Hrvatska je pri europskom dnu s prosječnih 2,600 kuna. U Irskoj je taj iznos gotovo tri puta veći, a u Luksemburgu je čak 13,500 razloga za umirovljeničko zadovoljstvo.

HDZ-ov ključni partner HNS hvali se svojim doprinosom.

"I taj dio će biti uveden da ljudi kad završe s uplatama u mirovinski fond da odmah jedan dio mogu dobiti natrag, a to ćemo utvrditi koliki dio", kaže Predrag Štromar (HNS), potpredsjednik .

Oporba nije oduševljena, a poruka vladajućima glasi - bolje da ništa ne diraju:

"Uskratom dodatka od 27 posto, kemijanje s nekakvim vraćanjem novca što dolazi iz HNS-a, to je uništavanje 2. stupa da bi se krpale proračunske rupe", smatra Davorko Vidović, politički tajnik SDP-a.

Osim što će očito morati raditi dulje, neizvjesno je hoće li hrvatski umirovljenici sutra živjeti bolje nego danas.

Nova talijanska vlada želi zaštititi tradiciju obiteljskog okupljanja – planira ukinuti rad velikih trgovačkih centara nedjeljom

Piše: Narod.hr

(Narod.hr) - Nova talijanska vlada do kraja godine uvest će zabranu rada nedjeljom u velikim trgovačkim centrima, nastojeći na taj način zaštititi tradiciju obiteljskog okupljanja nedjeljom, izjavio je u nedjelju zamjenik premijera Luigi Di Maio. U nastojanju da potakne gospodarski razvoj zemlje talijanski premijer Mario Monti liberalizirao je 2012. kupnju u trgovačkim centrima nedjeljom, unatoč pritisku Katoličke crkve i sindikata koji su se zalagali za održavanje obiteljske tradicije.“Ta liberalizacija zapravo uništava talijansku obitelj”, kazao je di Maio, vođa Pokreta 5 zvijezda. “Moramo ponovno ograničiti radno vrijeme trgovačkih centara”, rekao je novinarima.Početkom godine poljska vlada ograničila je rad centara nedjeljom.Talijanska i poljska inicijativa protivne su postupnoj liberalizaciji ograničenog rada trgovačkih centara nedjeljom u cijeloj Europi.

GABRIJELA GALIĆ Udar na mirovinski sustav pod točkom - zaboravljeno

POD SVIJEĆAMA BURZE RADA
Autor: Gabrijela Galić

(Novilist.hr) - Početkom Svjetskog nogometnog prvenstva ruski predsjednik Vladimir Putin najavio je mirovinsku reformu koja podrazumijeva duži ostanak Rusa u svijetu rada. Odlično odabran trenutak, ako se računalo da će nogometna euforija prikriti loše vijesti. No, to se nije dogodilo. Rusi su prosvjedovali i najavljuju nove prosvjede protiv podizanja životne dobi za umirovljenje kako muškaraca, tako i žena. Prije nekoliko dana samo se u Moskvi okupilo desetak tisuća prosvjednika, a građani su se i u drugim gradovima pobunili protiv najavljenih promjena. Žestoki otpor nagnao je Putina da donekle ublaži najavljenu reformu, no građane i oporbene političare to nije umirilo. Popularnost mu je naglo pala, novi prosvjedi se najavljuju, a politika pritvaranjem oporbenih političara nastoji spriječiti da građane ponovo izvedu na ulice. Otprilike u isto vrijeme kada je u Rusiji najavljena mirovinska reforma, u javnost su pušteni obrisi promjena u mirovinskom sustavu koje kani provesti domaća Vlada. Oštrije kažnjavanje prijevremenog umirovljenja, duži radni vijek, inovativno uništavanje drugog mirovinskog stupa – sukus su te reforme. O svemu će se razgovarati, poručivali su vladajući. No, tog razgovora nema. Radna skupina sastavljena od stručnjaka i zainteresirane javnosti sastala se u dva navrata, a ti su susreti organizirani više da vladajući imaju alibi da su socijalne partnere i stručnu javnost konzultirali.

No, od prvih informacija o promjenama koje bi u mirovinskom sustavu trebale uslijediti od iduće godine, kritike se ne stišavaju.

Međutim, na ulicama nismo vidjeli ni stotinjak, a kamo li deset tisuća nezadovoljnih građana koji prosvjeduju zbog reforme mirovinskog sustava. Tek su svoj glas »protiv« organizirano izrekle sindikalne centrale u krajnje nespretnom trenutku. Nacija opijena uspjehom nacionalne nogomente vrste gotovo nije ni primijetila da se nešto izvan nogometa događa.

Gdje smo danas? Uskočili smo u rujan. Tamo negdje od početka srpnja vladajući o mirovinskoj reformi nisu prozborili ni slova. Predstavnici stručne javnosti, kao i dio socijalnih partnera, resornom ministarstvu svoje su stavove dostavili na papiru i, generalno, popljuvali najavljene reformske mjere. Je li ih netko pozvao na nastavak dijaloga, nastavak pregovora o reformi? Još nije.

Mirovinska reforma preozbiljno je pitanje kojem aktualna Vlada pristupa kao da bira hoće li kupiti rajčicu od osam ili sedam kuna. Ako je doista kani provesti, na način kako je najavila, prelomit će je preko koljena. Naime, vremena za ozbiljan rad na reformi koja bi trebala stupiti s prvim danom iduće godine, nema. Želi li doista biti odgovorna prema građanima, najpametnije bi bilo da reformu, ako je uopće potrebna u opsegu kakav je planiran, odgodi i s punom pozornošću posluša što za reći imaju oni koji daleko više znaju o mirovinskom sustavu od aktualne administracije kojoj je jedina misao vodilja zadovoljiti želje Europske komisije. No, malo je vjerojatno da će se to dogoditi. Kao što je i malo vjerojatno da će se desetak tisuća građana na ulici pobuniti protiv nečeg što se tiče ama baš svakog stanovnika ove zemlje.


11. rujna 2018.

Udar na mirovinski sustav pod točkom - zaboravljeno

GABRIJELA GALIĆ Udar na mirovinski sustav pod točkom - zaboravljeno

POD SVIJEĆAMA BURZE RADA
Autor: Gabrijela Galić

(Novilist.hr) - Početkom Svjetskog nogometnog prvenstva ruski predsjednik Vladimir Putin najavio je mirovinsku reformu koja podrazumijeva duži ostanak Rusa u svijetu rada. Odlično odabran trenutak, ako se računalo da će nogometna euforija prikriti loše vijesti. No, to se nije dogodilo. Rusi su prosvjedovali i najavljuju nove prosvjede protiv podizanja životne dobi za umirovljenje kako muškaraca, tako i žena. Prije nekoliko dana samo se u Moskvi okupilo desetak tisuća prosvjednika, a građani su se i u drugim gradovima pobunili protiv najavljenih promjena. Žestoki otpor nagnao je Putina da donekle ublaži najavljenu reformu, no građane i oporbene političare to nije umirilo. Popularnost mu je naglo pala, novi prosvjedi se najavljuju, a politika pritvaranjem oporbenih političara nastoji spriječiti da građane ponovo izvedu na ulice.

Otprilike u isto vrijeme kada je u Rusiji najavljena mirovinska reforma, u javnost su pušteni obrisi promjena u mirovinskom sustavu koje kani provesti domaća Vlada. Oštrije kažnjavanje prijevremenog umirovljenja, duži radni vijek, inovativno uništavanje drugog mirovinskog stupa – sukus su te reforme. O svemu će se razgovarati, poručivali su vladajući. No, tog razgovora nema. Radna skupina sastavljena od stručnjaka i zainteresirane javnosti sastala se u dva navrata, a ti su susreti organizirani više da vladajući imaju alibi da su socijalne partnere i stručnu javnost konzultirali.

No, od prvih informacija o promjenama koje bi u mirovinskom sustavu trebale uslijediti od iduće godine, kritike se ne stišavaju.

Međutim, na ulicama nismo vidjeli ni stotinjak, a kamo li deset tisuća nezadovoljnih građana koji prosvjeduju zbog reforme mirovinskog sustava. Tek su svoj glas »protiv« organizirano izrekle sindikalne centrale u krajnje nespretnom trenutku. Nacija opijena uspjehom nacionalne nogomente vrste gotovo nije ni primijetila da se nešto izvan nogometa događa.

Gdje smo danas? Uskočili smo u rujan. Tamo negdje od početka srpnja vladajući o mirovinskoj reformi nisu prozborili ni slova. Predstavnici stručne javnosti, kao i dio socijalnih partnera, resornom ministarstvu svoje su stavove dostavili na papiru i, generalno, popljuvali najavljene reformske mjere. Je li ih netko pozvao na nastavak dijaloga, nastavak pregovora o reformi? Još nije.

Mirovinska reforma preozbiljno je pitanje kojem aktualna Vlada pristupa kao da bira hoće li kupiti rajčicu od osam ili sedam kuna. Ako je doista kani provesti, na način kako je najavila, prelomit će je preko koljena. Naime, vremena za ozbiljan rad na reformi koja bi trebala stupiti s prvim danom iduće godine, nema. Želi li doista biti odgovorna prema građanima, najpametnije bi bilo da reformu, ako je uopće potrebna u opsegu kakav je planiran, odgodi i s punom pozornošću posluša što za reći imaju oni koji daleko više znaju o mirovinskom sustavu od aktualne administracije kojoj je jedina misao vodilja zadovoljiti želje Europske komisije. No, malo je vjerojatno da će se to dogoditi. Kao što je i malo vjerojatno da će se desetak tisuća građana na ulici pobuniti protiv nečeg što se tiče ama baš svakog stanovnika ove zemlje.

Nevjerojatni podaci o rastu cijena u Hrvatskoj: lijekovi poskupili 123 posto, duhan 105, a struja i voda 77 posto! Evo koliko smo plaćali ostale proizvode i usluge 2000. godine

A PLAĆE?
Piše: Sanja Stapić

U Hrvatskoj su u nepuna dva desetljeća cijene porasle za 45 posto i po tom je rastu zaradila deveto mjesto u Europskoj uniji.

(SLOBODNA DALMACIJA) - Najveća krila tom rastu dao je skok od čak 123 posto koliko su se podigle cijene lijekova i pomagala, medicinskih, stomatoloških i bolničkih usluga, za 105,4 posto poskupjeli su alkohol i duhan, dok su cijene stanovanja, vode, električne energije i plina povećane za 77,5 posto. Ukupna razina cijena najviše je rasla u Rumunjskoj, i to za 257 posto, najmanje u Njemačkoj u kojoj su cijene prošle godine bile samo 28,6 posto više nego u 2000. Prosječno su cijene u EU-u porasle za 36,5 posto. Prema podacima koje je objavio europski statistički ured Eurostat, u proteklih 18 godina u Hrvatskoj je najviše, čak za 123 posto, poskupjelo zdravlje: medicinski proizvodi, pomagala i oprema, te medicinske, stomatološke, paramedicinske i bolničke usluge. Po tom je skoku cijena Hrvatska peta u Europi u kojoj su te cijene zdravlja porasle znatno manje, za 40,8 posto, a lani je tim razinama Hrvatska dosegnula 53 posto europskih prosječnih cijena zdravlja, pa se čini da će tu biti još prostora poskupljenjima sljedećih godina. Isto vrijedi i za cijene stanovanja, električne energije, plina i vode, koje su trenutačno na razini od 42 posto europskih prosječnih cijena nakon što u nepuna dva desetljeća porasle za 77,5 posto. Alkohol i duhan u gotovo dva desetljeća poskupjeli su 105,4 posto, popevši se tako na 73 posto europskih cijena.

Potpuno loša politika

- Cijene zdravlja rastu svugdje u svijetu zbog novih tehnologija, procesa, novih vrsta dijagnostike i novih pametnih lijekova. Nama dobar dio pametnih lijekova i izrazito skupih dijagnostika nije dostupan ili je rijetko dostupan, a da smo do kraja slijedili sva postignuća, rast cijena zdravstvenih usluga bio bi daleko veći.

Nama su cijene hrane zanimljivije jer čine 29 posto mjesečnihtroškova. Debelo zaostajemo primanjima, plaćama i mirovinama, ne treba nama vanjska statistika da bi svaki od naših ljudi znao koliko loše živi, to ova statistika samo potvrđuje - kažeKrešimir Sever, predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata koji ističe da hrvatski standard zaostaje za cijenama zbog pogrešnih politika koje se vode dugi niz godina.
Smatra da sada dolaze na naplatu promašene politike niskih plaća i obespravljenih radnika.

- Da politike niskih plaća nisu promašene, ne bi toliko ljudi napuštalo zemlju u potrazi za kvalitetnijim i bolje plaćenim poslovima. Politika zauzdanog rasta plaća i niskih plaća u javnom i privatnom sektoru, nedostatak znanja menadžera koji bi trebali znati voditi procese, prepoznati nove tehnologije i ugraditi ih u sustave te postići konkurentniju proizvodnju, umjesto da se živi dobro na račun slabo plaćenih radnika, cijelu je zemlju odvelo ovdje gdje smo sada – ističe Sever.

Cijenama hrane Hrvatska je gotovo dosegnula europske – lani su bile na razini 96,5 posto europskih cijena, a u 2000. na 82 posto EU prosjeka. Prijevoz je od 2000. do početka 2018. poskupio 32,7 posto, cijene rekreacije i kulture povećane su 32 posto, cijene obrazovanja za 14 posto, a namještaja, oprema za kuću i redovito održavanje kućanstva poskupjeli su 13,6 posto.

Najmanje je za 1,6 posto poskupjelekomunikacije– poštanske i telefonske usluge, a hrvatske su cijene na korak od europskih, iznose 90,9 posto prosjeka EU-a. I dok su u Hrvatskoj poštanske i telefonske usluge blago poskupjele, u proteklih 18 godina u EU-u su pale za 21,5 posto.
Odjeća i obuća jedini su hrvatski proizvodi kojima je od 2000. do kraja prošle godine pala cijena i to za 4,2 posto dok je u EU-u porasla za 0,8 posto. Unatoč padu, te su cijene europske čine 99,3 posto prosječnih cijena odjeće i obuće u EU-u.

Razina svih cijena u Hrvatskoj je na 64 posto europskih cijena, ali je cijenama hrane na 96,5 posto, odjeće i obuće na 99,3 posto,komunikacijana 90 posto te je gotovo postigla te europsku razinu cijena. Cijenama stanovanja, vode, električne energije, plina i ostalih goriva je na razini 41,9 posto europskih cijena, a obrazovanja na 51,9 posto...

Standard, prvi do Bugara

Razinama cijena Hrvatska se drži znatno bolje na europskim ljestvicama, nego standardom po kojem je pri samom dnu.

Prošle je godine Hrvatska sa 61 posto od europskog BDP-a po stanovniku po paritetu kupovne moći pala na predzadnje mjesto u Uniji, pretekla je Rumunjska sa 63 posto, a ispod nje je Bugarska s kupovnom moći koja iznosi samo 49 posto EU prosjeka.Sličan je omjer snaga i s drugim pokazateljem, s BDP-om po stanovniku.
Od lanjskih hrvatskih 11.500 eura BDP-a po stanovniku, slabije su Bugarska sa 6300 eura i Rumunjska s 8200 eura. No, bugarski je BDP u 2000. godini bio samo 3000 eura, a hrvatski 8000 eura. Od tada do kraja prošle godine Bugarska je svoj BDP po stanovniku povećala za 110 posto, a Hrvatska za 44 posto.

Rast cijene u Hrvatskoj u 2017. u odnosu na 2000.

45 posto sve cijene, u EU 36,5 posto.
123 posto zdravlje, u EU-u 40,8 posto105,4 posto alkohol i duhan, u EU-u 92 posto

77,5 posto stanovanje, voda, električna energija i plin, u EU-u 57,2 posto61,7 posto restorani i hoteli, u EU-u 56,1 posto
45,3 posto hrana i bezalkoholna pića, u EU-u 43,3 posto32,7 posto prijevoz, u EU-u 41,2 posto

32 posto rekreacija i kultura, u EU-u 7,1 posto14 posto obrazovanje, u EU-u 91,2 posto
13,6 posto namještaj i oprema za kuću, u EU-u 18,5 posto1,6 posto poštanske itelefonskeusluge, u EU-u – 21,5 posto

- 4,2 posto odjeća i obuća, u EU-u 0,8 posto

Europski parlament omogućit će dobrovoljnu mirovinsku štednju za cijelu EU

Autor: Sergej Abramov

(LIDER) - Europski parlament izvijestio je da je odbor za gospodarstvo parlamenta 3. rujna prihvatio prijedlog da se omogući stvaranje dobrovoljnih mirovinskih proizvoda koji bi funkcionirali na čitavom teritoriju EU, prvenstveno namijenjenih građanima Unije koji često sele, ali i onima koji bi ih mogli odabrati umjesto nacionalnih dobrovoljnih mirovinskih fondova ili uz njih. Značajke dobrovoljne mirovinske štednje razlikuju se od članice do članice. PEPP (Pan-European personal pension product, odnosno Sveeuropski osobni mirovinski proizvod) bio bi alternativa koja ne bi bila vezana uz teritorij u kojim netko radi ili živi. Procjena Europske komisije je da bi uvođenje PEPP-a moglo do 2030. godine utrostručiti dobrovoljno mirovinsko tržište i dovesti ga na razinu od 2,1 bilijuna eura. Naravno, PEPP će uključivati izbor između različitih razina rizika mirovinske štednje, uz najsigurniju koja garantira povrat uloženog kapitala. Moći će ga nuditi sve kuće koje su autorizirane pri EIOPA-i, Europskom nadzornom tijelu za osiguranje i strukovno mirovinsko osiguranje.

U posebnoj preporuci Vijeću, odbor za gospodarstvo parlamenta naveo je da bi PEPP trebao dobiti i poseban porezni tretman u članicama. Ako prijedlog prođe sve potrebne instance i ostvari se kao europska legislativa, zemlje članice bi trebale imati izbor hoće li PEPP staviti u jednak porezni tretman kao i ostale dobrovoljne mirovinske proizvode ili će mu omogućiti povoljniji položaj. Sada predstoje razgovori parlamenta s Vijećem i Europskom komisijom u cilju uspostave dogovora oko svih pravila vezanih uz PEPP.

PEPP je mjera zamišljena kao jamstvo za sigurnije mirovine građana EU, koja se, kao i Hrvatska suočava s populacijskim problemima, ali na podnošljivijoj skali. Populacija u EU trenutno stagnira, ali se životni vijek produljuje. Prije 12 godina, na svaku osobu stariju od 65 u EU je bilo četiri radno sposobne osobe. Do 2050 godine procjenjuje se da će u cijeloj Uniji prosjek biti dvije radno sposobno osobe na jednu stariju od 65 godina.


04. rujna 2018.

Državni zavod za statistiku objavio: Rast BDP-a u drugom tromjesečju ubrzao na 2,9 posto

RAST IZVOZA
Državni zavod za statistiku objavio je kako je tromjesečni BDP u drugom tromjesečju 2018. realno veći za 2,9% u odnosu na isto tromjesečje 2017.

(DNEVNIK.hr) - Hrvatsko gospodarstvo poraslo je u drugom tromjesečju ove godine za 2,9 posto na godišnjoj razini, što je brže nego u prethodnom kvartalu, a ponajviše se zahvaljuje rastu izvoza i potrošnje. Sezonski prilagođeni tromjesečni BDP u odnosu na prethodno razdoblje bilježipozitivnu stopu promjene od 1,1%,a u odnosu na isto tromjesečje 2017. realno je veći za 2,8%. Najveći pozitivan doprinos povećanju obujma BDP-a u drugom tromjesečju 2018. prouzročen jerastom izvoza roba i usluga. Prva procjena pokazuje da je tromjesečna bruto dodana vrijednost (BDV) u drugom tromjesečju 2018. realno veća za 2,3% u odnosu na isto tromjesečje 2017. prema originalnim podacima.

Najveći doprinos rastu tromjesečne BDV u drugom tromjesečju 2018. ostvaren je u djelatnosti Trgovine na veliko i na malo; Popravak motornih vozila i motocikala.

Podsjetimo,u prva tri mjeseca ove godine ostvaren je rast BDP-a od 2,5 posto, u odnosu na isto vrijeme lani.

DZS: Stopa registrirane nezaposlenosti pala na rekordno niskih 8,6 posto

Autor: Lider/Hina - U srpnju je u Hrvatskoj bilo nešto manjeod 1,45 milijuna zaposlenih, što je za 16.418 osoba ili 1,1 posto više nego mjesec dana prije, dok je stopa registrirane nezaposlenosti pala na novu rekordno nisku razinu od 8,6 posto, pokazuje izvješće Državnog zavoda za statistiku (DZS). Prema posljednjim podacima DZS-a, u srpnju je stopa registrirane nezaposlenosti zabilježila daljnji pad i time se našla na povijesno najnižoj razini. Naime, usrpnju je stopa nezaposlenosti pala na 8,6 posto, dok je mjesec dana prije iznosila 8,8 posto, a u svibnju 9,2 posto.

Kako ističu analitičari Raiffeisenbank Austria (RBA), pad stope registrirane nezaposlenosti na novu rekordno nisku razinu nastavljen ješesti mjesec zaredom iu skladu je s njihovim očekivanjima i sezonskim kretanjima na tržištu rada.

Dodaju da je registrirana stopa nezaposlenosti, koja predstavlja odnos broja nezaposlenih u odnosu na aktivno stanovništvo, prvenstveno rezultat smanjenja broja nezaposlenih na najnižu zabilježenu razinu, 136.204, što predstavlja pad na mjesečnoj razini za 1,6 posto te na godišnjoj razini za 19,9 posto.

– Premda ohrabruje podatak o nastavku pada stope registrirane nezaposlenosti, on je prije svega potaknut sezonskim kretanjima, koja su snažnija i dugotrajnija zbog produžene turističke sezone. Ipak, pad nezaposlenosti ne slijedi isto povećanje zaposlenosti, a trajni strukturni problemi hrvatskog gospodarstva poput neusklađenosti ponude i potražnje za radnom snagom te niskom razinom zaposlenosti ostaju i dalje duboko ukorijenjeni i snažan uteg napretku domaćeg gospodarstva, ocjenjuju iz RBA.

Istodobno, broj zaposlenih u Hrvatskoj krajem srpnja bio je nešto manji od 1,45 milijuna, što je 1,1 posto više nego u lipnju.

– Iako kod podataka o ukupnom broju zaposlenih postoje značajna odstupanja kod privremenih u odnosu na konačne podatke, razvidno je da dvoznamenkaste godišnje stope pada broja nezaposlenih s jedne strane ne prate isto tako povećanje zaposlenosti s druge strane. Naime, privremeni ovogodišnji podaci za srpanj u odnosu na revidirane konačne podatke iz 2017. ukazuju na smanjenje broja zaposlenih na godišnjoj razini za 0,2 posto. Međutim, s obzirom na spomenuta značajna odstupanja, za točne promjene kretanja broja zaposlenih na godišnjoj razini treba pričekati objavu konačnih podataka o zaposlenima u 2018., ocjenjuju u RBA.

Manje zaposlenih poljoprivrednika

Najveći dio radnika, njih gotovo 1,22 milijuna, bio je zaposlen u pravnim osobama, a to je za 12.867 osoba ili 1,1 posto više nego mjesec dana prije, pokazuju podaci DZS-a. U obrtu i slobodnim profesijama bilo je, pak, u srpnju 210.428 zaposlenih, što je za 3.591 osobu ili 1,7 posto više nego prethodnoga mjeseca.

Zaposlenih osiguranih poljoprivrednika bilo je 19.480, što je 40 osoba ili 0,2 posto manje nego krajem lipnja.

Statistički podaci o kretanju broja zaposlenih u pravnim osobama pokazuju da je od 19 skupina djelatnosti nacionalne klasifikacije djelatnosti u lipnjubroj zaposlenih na mjesečnoj razini pao u četiri.

Broj zaposlenih u rudarstvu i vađenju pao je 0,3 posto, jednako kao i u djelatnosti javna uprava i obrana; obvezno socijalno osiguranje. Pak, u obrazovanju je broj zaposlenih u srpnju manji 0,9 posto, a u opskrbi električnom energijom, plinom, parom i klimatizacijom za 1,6 posto.

S druge strane, najviše je porastao broj zaposlenih u djelatnostima pružanja smještaja te pripreme i usluživanja hrane, za 7,7 posto, na 83.182 osobe. U ostalim uslužnim djelatnostima skok je iznosio 6,2 posto, na ukupno 17.488 osoba.

Na godišnjoj je razini, pak, u srpnju u osam od 19 djelatnosti zabilježen pad zaposlenosti, a time je i ukupan broj zaposlenih u pravnim osobama u odnosu na lanjski srpanj manji za 0,3 posto. Pritom, najveći pad broja zaposlenih zabilježen je u opskrbi električnom energijom, plinom, parom i klimatizacijom, za 10,0 posto.

S druge strane, najviše je porastao broj zaposlenih ugrađevinarstvu, 3,2 posto, u djelatnosti pružanja smještaja te pripreme i usluživanja hrane skok je iznosio 3,1 posto, a u administrativnim i pomoćnim uslužnim djelatnostima 2,9 posto.

U prerađivačkoj industriji, koja zapošljavanajviše, 210.485 radnika, broj zaposlenih u srpnjuje na mjesečnoj razini porastao 0,4 posto, dok je na godišnjoj razini pao za 1,9 posto.

U trgovini na veliko i malo, koja zapošljava 190.585 radnika, u srpnjuje broj zaposlenih na mjesečnoj razini porastao za 1,0 posto, dok je na godišnjoj pao za 2,4 posto.

KOLUMNA Licemjerni direktorski plač

POD SVIJEĆAMA BURZE RADA
Autor: Gabrijela Galić

Od čega živi direktor koji si dvije godine nije isplatio plaću? Istodobno, tvrdi, radnicima je redovito isplaćivao plaće, ali svoju nije obračunavao jer je tek podizao posao na noge. Taj direktor ili direktorica, posve nebitno, silno se narogušio na ministra financija Zdravka Marića jer, eto, želi uništiti sve mala i mikro poduzeća u zemlji. I nije jedini koji tako misli. Kako će to ministar financija uništiti male i mikro poduzetnike, zadrugare? Namećući im obavezu da obavezne doprinose za mirovinsko i zdravstveno osiguranje za direktore i članove uprava, od iduće godine plaćaju na osnovicu od 8.822 kune. Da ne bi bilo zabune, na tu osnovicu obavezne doprinose već sada plaćaju obrtnici koji ostvaruju dobit, samostalni novinari, veterinari, fizioterapeuti, medicinske sestre, odvjetnici... I nisu uništeni. Povlaštena kasta direktora i članova uprava, međutim, ne želi red. I ne žele doprinositi za svoje buduće mirovine, kao ni za zdravstvo. I žele da nered koji je godinama vladao (dajući podršku rastakanju zdravstvenog i mirovinskog sustava) i dalje vlada. I u toj svojoj želji, stvarajući preveliku medijsku buku, iskrivljuju stvarnost.

Prije svega, propisana osnovica za obračun doprinosa nije bruto plaća. To je osnovica za obračun doprinosa na osnovu koje od iduće godine za obavezno zdravstveno i mirovinsko osiguranje trebaju izdvojiti mjesečno nešto više od 3.200 kuna, za razliku od trenutnih nešto iznad 1.900 kuna. Da, riječ je o nešto višim izdvajanjima za sustav koji i sami koriste ili će koristiti. Godišnje će za doprinose tako trebati prikupiti niti 39 tisuća kuna ili 16 tisuća kuna više nego u ovoj godini. Plaću, pritom, uopće ne trebaju isplatiti.

Tek kada bi predloženu osnovicu za obračun doprinosa istodobno smatrali i bruto plaćom, pa bi uz prosječni prirez i bez uzdržavanih članova isplaćivali neto plaću od 6.200 kuna, godišnji trošak rastao bi na tih preko stotinu tisuća kuna koje stalno spominju. No, činjenica je da tu plaću i sada malo tko od njih isplaćuje, pa neće ni u budućnosti. Da ponovimo, država ne propisuje minimalnu bruto plaću direktora, već minimalnu osnovicu za obračun doprinosa.

Direktori koji su skočili na zadnje noge trebali bi se upoznati s ta dva pojma, kao što su se upoznali s nebrojenim mogućnostima izbjegavanja plaćanja poreza na dohodak, prireza... Oni si, naprosto, mogu isplatiti minimalac, mogu raditi svega nekoliko sati u poduzeću, mogu ne isplatiti vlastitu plaću, mogu naštimavati bruto da ne plaćaju porez na dohodak ni prirez... Sve su to mogli i sve to mogu i dalje. No, makar minimalne doprinose trebaju platiti.

Činjenica da će direktori ili direktorice u malim firmama reći da si nisu dvije godine isplatili plaću (a radnicima su isplaćivali), dovoljno govori o sustavu čija se pravila igre mogu zaobilaziti. Tko nekog pri zdravoj plameti može uvjeriti da direktor može dvije godine preživjeti i voditi tvrtku bez kune u džepu i na računu. Da, nije si isplatio plaću, ali zasigurno je iz firme izvukao keš od kojeg je živio. I to je ključni moment velike pobune protiv najavljenog podizanja osnovice za obračun doprinosa, od koje vjerojatno neće biti ništa. Jer u ovoj zemlji i oni koji se kunu da su za uvođenje reda, padaju na licemjerna zapomaganja.


28. kolovoza 2018.

DZS: Stopa registrirane nezaposlenosti pala na rekordno niskih 8,6 posto

Autor: Lider/Hina - U srpnju je u Hrvatskoj bilo nešto manjeod 1,45 milijuna zaposlenih, što je za 16.418 osoba ili 1,1 posto više nego mjesec dana prije, dok je stopa registrirane nezaposlenosti pala na novu rekordno nisku razinu od 8,6 posto, pokazuje izvješće Državnog zavoda za statistiku (DZS). Prema posljednjim podacima DZS-a, u srpnju je stopa registrirane nezaposlenosti zabilježila daljnji pad i time se našla na povijesno najnižoj razini. Naime, usrpnju je stopa nezaposlenosti pala na 8,6 posto, dok je mjesec dana prije iznosila 8,8 posto, a u svibnju 9,2 posto. Kako ističu analitičari Raiffeisenbank Austria (RBA), pad stope registrirane nezaposlenosti na novu rekordno nisku razinu nastavljen ješesti mjesec zaredom iu skladu je s njihovim očekivanjima i sezonskim kretanjima na tržištu rada.

Dodaju da je registrirana stopa nezaposlenosti, koja predstavlja odnos broja nezaposlenih u odnosu na aktivno stanovništvo, prvenstveno rezultat smanjenja broja nezaposlenih na najnižu zabilježenu razinu, 136.204, što predstavlja pad na mjesečnoj razini za 1,6 posto te na godišnjoj razini za 19,9 posto.

– Premda ohrabruje podatak o nastavku pada stope registrirane nezaposlenosti, on je prije svega potaknut sezonskim kretanjima, koja su snažnija i dugotrajnija zbog produžene turističke sezone. Ipak, pad nezaposlenosti ne slijedi isto povećanje zaposlenosti, a trajni strukturni problemi hrvatskog gospodarstva poput neusklađenosti ponude i potražnje za radnom snagom te niskom razinom zaposlenosti ostaju i dalje duboko ukorijenjeni i snažan uteg napretku domaćeg gospodarstva, ocjenjuju iz RBA.

Istodobno, broj zaposlenih u Hrvatskoj krajem srpnja bio je nešto manji od 1,45 milijuna, što je 1,1 posto više nego u lipnju.

– Iako kod podataka o ukupnom broju zaposlenih postoje značajna odstupanja kod privremenih u odnosu na konačne podatke, razvidno je da dvoznamenkaste godišnje stope pada broja nezaposlenih s jedne strane ne prate isto tako povećanje zaposlenosti s druge strane. Naime, privremeni ovogodišnji podaci za srpanj u odnosu na revidirane konačne podatke iz 2017. ukazuju na smanjenje broja zaposlenih na godišnjoj razini za 0,2 posto. Međutim, s obzirom na spomenuta značajna odstupanja, za točne promjene kretanja broja zaposlenih na godišnjoj razini treba pričekati objavu konačnih podataka o zaposlenima u 2018., ocjenjuju u RBA.

Manje zaposlenih poljoprivrednika

Najveći dio radnika, njih gotovo 1,22 milijuna, bio je zaposlen u pravnim osobama, a to je za 12.867 osoba ili 1,1 posto više nego mjesec dana prije, pokazuju podaci DZS-a. U obrtu i slobodnim profesijama bilo je, pak, u srpnju 210.428 zaposlenih, što je za 3.591 osobu ili 1,7 posto više nego prethodnoga mjeseca.

Zaposlenih osiguranih poljoprivrednika bilo je 19.480, što je 40 osoba ili 0,2 posto manje nego krajem lipnja.

Statistički podaci o kretanju broja zaposlenih u pravnim osobama pokazuju da je od 19 skupina djelatnosti nacionalne klasifikacije djelatnosti u lipnjubroj zaposlenih na mjesečnoj razini pao u četiri.

Broj zaposlenih u rudarstvu i vađenju pao je 0,3 posto, jednako kao i u djelatnosti javna uprava i obrana; obvezno socijalno osiguranje. Pak, u obrazovanju je broj zaposlenih u srpnju manji 0,9 posto, a u opskrbi električnom energijom, plinom, parom i klimatizacijom za 1,6 posto.

S druge strane, najviše je porastao broj zaposlenih u djelatnostima pružanja smještaja te pripreme i usluživanja hrane, za 7,7 posto, na 83.182 osobe. U ostalim uslužnim djelatnostima skok je iznosio 6,2 posto, na ukupno 17.488 osoba.

Na godišnjoj je razini, pak, u srpnju u osam od 19 djelatnosti zabilježen pad zaposlenosti, a time je i ukupan broj zaposlenih u pravnim osobama u odnosu na lanjski srpanj manji za 0,3 posto. Pritom, najveći pad broja zaposlenih zabilježen je u opskrbi električnom energijom, plinom, parom i klimatizacijom, za 10,0 posto.

S druge strane, najviše je porastao broj zaposlenih ugrađevinarstvu, 3,2 posto, u djelatnosti pružanja smještaja te pripreme i usluživanja hrane skok je iznosio 3,1 posto, a u administrativnim i pomoćnim uslužnim djelatnostima 2,9 posto.

U prerađivačkoj industriji, koja zapošljavanajviše, 210.485 radnika, broj zaposlenih u srpnjuje na mjesečnoj razini porastao 0,4 posto, dok je na godišnjoj razini pao za 1,9 posto.

U trgovini na veliko i malo, koja zapošljava 190.585 radnika, u srpnjuje broj zaposlenih na mjesečnoj razini porastao za 1,0 posto, dok je na godišnjoj pao za 2,4 posto.

Izmjene poreznih zakona: PDV konačno pada na 24 posto, ali tek od 2020. godine?

JAVNA RASPRAVA

(SLOBODNA DALMACIJA) - Ministarstvo financija u četvrtak je pustilo u javnu raspravu nacrte prijedloga izmjene nekoliko poreznih zakona, kojima se između ostalogpredviđaproširenje primjene snižene stope PDV-a od 13 posto od 2019., smanjenje opće stope poreza na dodanu vrijednost (PDV-a) na 24 posto od 2020. te daljnje smanjenje stope poreza na promet nekretninama s 4 na 3 posto. U Hrvatskoj se sada primjenjuju tristope PDV-a - opća stopa od 25 i dvije snižene stope od 5 i 13 posto.Kako bi se rasteretilo gospodarstvo, nacrtom prijedloga zakona o izmjenama i dopunama zakona o PDV-u predlaže se smanjenje opće stope PDV-a na 24 posto od 1. siječnja 2020. godine. Početkom kolovoza premijer Andrej Plenković najavio je da se od iduće godine planira dodatno porezno rasterećenje od 2,7 milijarde kuna, napomenuvši tada da Vlada nije odustala od snižavanja opće stope PDV-a za jedan postotni bod nego se razmatra da se to umjesto od iduće godine napravi od 1. siječnja 2020.

Podsjetivši da je porezno rasterećenje u prva dva kruga porezne reforme iznosilo oko 4 milijarde kuna, Plenković jerekao da bi se s novim paketom poreznih izmjena od početka iduće godine, omogućilo dodatno rasterećenje od 2,7 milijarde kuna, što bi trebalo omogućiti dodatnu osobnu potrošnju i zaposlenost i investicije, prihode državnog proračuna, u konačnici i gospodarski rast.

U zakonskom prijedlogu također se navodi da "s obzirom da opća stopa PDV-a stvara visoki regresivni učinak, potrebno je proširiti primjenu snižene stope PDV-a 13 posto kako bi se smanjio regresivni učinak PDV-a na najosjetljivije skupine građana, a ujedno će smanjenje regresivnog učinka dovesti do rasterećenja gospodarstva u cjelini".

Stopa PDV-aod 13 posto primjenjivala bi se od iduće godine na dječje pelene, svježe i rashlađeno meso, ribu, voće i povrće. Nedavno je ministar financija Zdravko Marić kazao kako računice Ministarstva pokazuju da bi, pod pretpostavkom korekcije cijena tih proizvoda nakon snižavanja stope PDV-a, to u strukturi potrošnje prosječnoj hrvatskoj obitelji donijelo 872 kune godišnje.

S obzirom na predložene promjene u vezi s proširenjem primjene snižene stope PDV-a 13 posto, procjenjuje se da će one imati utjecaj na smanjenje prihoda državnog proračuna s osnove PDV-a u iznosu od otprilike 1,4 milijarde kuna godišnje.

Predlažu se i izmjene odredbi o korištenju osobnih automobila za privatne potrebe, za koje je izvršen odbitak 50 posto pretporeza, što je potrebno radi usklađenja sa zahtjevima Europske komisije u pogledu ukidanja vrijednosnog praga za pretporez kod automobila i prava na pretporez za plovila i zrakoplove. Poduzetnici, naime, sada imaju mogućnost odbitka 50 posto pretporeza za nabavu ili najam osobnih automobila i drugih sredstava za osobni prijevoz čija vrijednost ne prelazi 400.000 kuna. Sada se predlaže brisanje tog praga vrijednosti.

Predloženo je i da od iduće godine, radi učinkovitosti ubiranja poreza i smanjenju različitih vrsta zlouporaba, porezni obveznici ulaze u sustav PDV-a čim tijekom godine ispune uvjete za ulazak (prag za ulazak je trenutno 300 tisuća kuna), a ne kao sada s početkom iduće kalendarske godine.

Pojednostavljuje se i ispunjavanje poreznih obveza koje proizlaze iz primjene posebnog postupka oporezivanja za telekomunikacijske usluge, usluge radijskog i televizijskog emitiranja i elektronički obavljene usluge osobama koje nisu porezni obveznici koje obavljaju porezni obveznici sa sjedištem u Europskoj uniji, odnosno u Hrvatskoj, ali bez sjedišta u državi članici potrošnje. Tako se uz ostalo, uvodi se prag od 77.000 kuna kako bi se poreznim obveznicima koji isporučuju elektroničke usluge u druge države članice u vrijednosti manjoj od tog iznosa pojednostavilo poslovanje.

Izmjenama Zakona o porezu na nekretnine planira se daljnje smanjenje stope poreza na promet nekretninama sa 4 na 3 posto.

Od prošle godine, naime, ta stopa bila je snižena za sve obveznike s 5 na 4 posto. Ministarstvo financija navodi da se želi daljnje porezno rasterećenje kod prijenosa nekretnina kako bi se dodatno rasteretilo one koji se odluče na kupovinu nekretnina, ali i kako bi se potaknulo rješavanje zemljišno-knjižnog stanja. Tako će se propisati smanjenje stope poreza na promet nekretnina s 4 na 3 posto, s primjenom od 1. siječnja 2019.

Procjenjuje se da će rasterećenje zbog snižavanja stope poreza na promet nekretnina za jedan postotni bod iznositi oko 100 milijuna kuna.

Očekuje se da će uređene zemljišne knjige daljnje utjecati na podizanje pravne sigurnosti u prometu nekretnina te rješavanje imovinskopravnih odnosa dok će smanjenje stope poreza na promet nekretnina utjecati na odluke građana da urede pitanje vlasništva nad nekretninama.

Nacrtom prijedloga o izmjenama i dopunama zakona o doprinosima predlaže se ukidanje doprinosa za obvezno osiguranje u slučaju nezaposlenosti od 1,7 posto i doprinosa za zaštitu zdravlja na radu od 0,5 posto. Istodobno će se povećati doprinos za zdravstveno osiguranje s 15 na 16,5 posto, što ima za cilj doprinijeti saniranju financijskih poteškoća u sustavu zdravstva. Ukidanjem dvaju doprinosa ukupno opterećenje plaće doprinosima s 37,2 smanjuje se na 36,5 posto. Time bi se ukupno izdvajanje poduzetnika na plaću umanjilo za 0,7 postotnih bodova, što prema projekcijama iznosi 900 milijuna kuna, a čime se otvara prostor za povećanje plaća, ocjenjuju u Ministarstvu.

Napominju i da bi se prava koja se ostvaruju na temelju doprinosa čije se ukidanje predlaže, zadržala po osnovi uplate zadržanih doprinosa uz prilagodbu sektorskih propisa, Zakona o zdravstvenom osiguranju i Zakona o posredovanju pri zapošljavanju i pravima za vrijeme nezaposlenosti.

Kako bi se spriječila zlouporaba propisa kod osiguranika koji s poslodavcem ima ugovoren rad u punom radnom vremenu a istodobno je kod tog poslodavca član uprave ili izvršni direktorili upravitelj zadruge, predlaže se povećanje koeficijenta s 0,65 na 1,1 koji se množi s prosječnom plaćom kako bi se utvrdila mjesečne osnovice za obračun doprinosa.

Time bi se izjednačila njihova mjesečna osnovica s onom za osiguranike s osnova samostalne djelatnosti obrta, koji utvrđuju dobit od samostalne djelatnosti te umanjila razlika u visini obveznih doprinosa između navedenih, pojašnjavaju iz Ministarstva.

Iz Ministarstva navode da za provedbu predloženoga zakona nisu potrebna dodatna sredstva iz proračuna.

Opći porezni zakon na snazi je od početka prošle godine, a danas objavljenim prijedlogom izmjena i dopuna planira se, između ostalog, njegovo usklađivanje s EU propisima oko elektroničke komunikacije kako bi se dodatnim digitalnim uslugama usmjerenima poreznim obveznicima smanjilo opterećenje u smislu nepotrebnih dolazaka u Poreznu upravu, kao i trošak Porezne uprave kod slanja i pripreme papirnatih izlaznih akata.

Radi olakšavanja poslovanja poreznim obveznicima smanjuje se administrativni teret ukidanjem nepotrebnih podataka u obrascima s kojima porezno tijelo već raspolaže, a kod statističkih izvješća predlaže se smanjenje dinamike izvješćivanja, koja je sada propisana sa četiri puta godišnje, na samo jednom godišnje i to u roku za podnošenje poreznih prijava za porez na dohodak ili poreza na dobit.

Nadalje, u Ministarstvu kažu kako je posljednjih godina uočeno je da poslovni subjekti, a osobito oni registrirani izvan područja Republike Hrvatske pružaju svoje usluge hrvatskim građanima izbjegavajući ispunjavanje uvjeta koji su za obavljanje određene djelatnosti regulirani hrvatskim propisima.

Na taj način ostvaruju se nepripadajuće porezne pogodnosti. Da bi se to spriječilo, sada se uvodi mogućnost da nadležno tijelo takvom poslovnom subjektu zabrani rad. Budući da se u navedenim slučajevima usluge najčešće pružaju putem internetskih stranica, odredbama zakona regulirana je provedba zabrane rada blokiranjem pristupa sadržaju internetske adrese. Propisane su i prekršajne odredbe za pružatelje usluge pristupa internetu ukoliko ne provedu nalog o zabrani rada blokiranjem pristupa sadržaju internetskoj stranici.

Među ostalim, u članku o poreznoj tajni potrebno je propisati na koji način će se formirati lista dužnika koju Porezna uprava objavljuje. U izuzetak od porezne tajne uključeno je i postupanje u kaznenom postupku, navodi Ministarstvo u svom obrazloženju.

Zakonske odredbe mijenjaju se i u dijelu naplate i ovršnog postupka te otpisa dospjelog poreznog duga. U Ministarstvu financija procjenjuju da za provedbu izmjena i dopuna neće biti potrebno osigurati dodatna sredstva u državnom proračunu Republike Hrvatske.

U javnoj raspravi je i prijedlog izmjena i dopuna zakona o fiskalizaciji u prometu gotovinom.

Sustav fiskalizacije omogućava praćenje rada svakog poreznog obveznika u realnom vremenu, a njegovi pozitivni učinci vidljivi su u skoro svim djelatnostima, kažu u Ministarstvu. U taj sustav prosječno dnevno stigne 6,4 milijuna računa, a usporedbom podataka o broju i iznosu izdanih računa uočen je njihov rast kroz godine. Tako je broj računa izdanih tijekom 2017. za 0,03 posto veći od broja računa izdanih tijekom 2016., a iznos računa izdanih tijekom 2017. je za 7 posto veći od iznosa računa izdanih tijekom 2016.

U Ministarstvu ističu da predloženim izmjenama žele unaprijediti sustav rast stvaranja izdašnijeg, pravednijeg i konkurentnijeg poreznog sustava te podizanja fiskalne discipline.

A nacrtom prijedloga o izmjenama i dopunama zakona o porezu na dobit Hrvatska izvršava obvezu usklađivanja s EU direktivom o utvrđivanju pravila protiv praksi izbjegavanja poreza kojima se izravno utječe na funkcioniranje unutarnjeg tržišta, i to u dijelu odredbi koje stupaju na snagu od 1. siječnja 2019. godine.

Ta direktiva predstavlja samo jedan dio mjera kojima je cilj sprečavanje uočene nepredviđene primjene propisa o oporezivanju dobiti, međunarodnog poreznog prava, kao i opće prihvaćenih modela i smjernica koje je izrađivala Organizacija za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD).

Prijedlozi Ministarstva usmjereni su na sprečavanja premještanja dobiti iz Hrvatske na područje neke druge države.

„Obzirom da u poreznom sustavu Republike Hrvatske već postoje pravila vezana uz odbitak kamata kao i opće pravilo protiv zlouporabe, te mogućnost oporezivanja nerezidentnog društva, ne očekuje se utjecaj na prihode od poreza na dobit nakon uvođenja navedenih odredbi. Međutim, očekuje se uspostava pravednijeg sustava oporezivanja dobiti”, ocjenjuju u Ministarstvu.

Javna rasprava u vezi tih prijedloga traje do 6. rujna.

U javnoj raspravi je i nacrt prijedloga zakona o trošarinama.

Standard Hrvata: Jesmo li prije živjeli bolje? Luksuz su bili auto, TV...

KVALITETA ŽIVOTA
Visokom razinom kvalitete života 60-ih se smatralo ako je netko imao kupaonicu i WC unutar jednog stambenog prostora, automobil i TV bili su luksuz

AUTOR Dijana Jurasić

(VEČERNJI LIST) - Šezdesetih pa i 70-ih godina imati dobar standard značilo je imati “dom pod jednim ključem” u kojem WC i kupaonica nisu bili u dvorištu ili hodniku, a ako ste imali fiću ili stojadina, TV, perilicu rublja,već ste bili imućni. I 80-ih je auto imala manjina, na odmor su radnici odlazili u radnička odmarališta.Pa ipak, često građani revoltiraniniskim standardomi time što smo druga najnerazvijenija zemlja u EU te nejednakostima koji jednima omogućavaju sve, drugima životarenje, kažu da su prije živjeli bolje. Većina zasigurno ne misli na nepostojeće političke slobode koje su, ako ste imenovani neprijateljem bivše države, bile plaćane i glavom ili u boljem slučaju gubitkom slobode i koje su dovele do toga da se još i danas izvlače kosti žrtava totalitarnog sustava.

Jesmo li prije zaista živjeli boljeili je većina građana imala podjednake mogućnosti pa im se život činio relativno dobar ako su mogli “skucati” novac za TV, kućanske aparate i odmor?

Danas je ipak bolje

– Iako je jako teško uspoređivati život danas i u bivšoj državi, ipak mislim da je danas u Hrvatskoj bolje nego prije 30-40 godina. Ljudi su možda prije bili zadovoljniji jer su svi bili podjednaki, nije bilo puno bogatih. Pogledajte automobile danas i prije 30 godina kad su se vozili jugići i stojadini. Porasle su aspiracije ljudi, ali moramo shvatiti da smo siromašna zemlja, koja je do jučer bila u poslijeratnoj izgradnji, mi nismo Nijemci ni Slovaci, mi smo Mediteranci i nismo toliko posvećeni radu i štedljivosti. Danas je problem što možda zarađujemo više, ali je i ponuda roba neusporedivo veća nego prije. Naši su apetiti u odnosu na osamdesete, kad nije bilo toliko robe na tržištu, porasli – kažePredrag Bejakovićs Instituta za javne financije.

Sindikalist Krešimir Sever sjeća se, kad je bio dijete 60-ih, 70-ih, da se smatralo visokom razinom kvalitete života ako je netko imao “sve pod jednim ključem”, kupaonicu i WC unutar jednog stambenog prostora.

– Kad je na Trešnjevci otac prijateljice, koji je dobro zarađivao, kupio famoznog fićeka, Fiat 750, ona, njezina baka i majka doslovno su skakale od radosti. Tada puno stvari nije postojalo, u kvartu su svi podjednako živjeli, bila je jedna telefonska govornica, telefon su u pravilu imali oni povezanis NOB-om iz ‘41. i ‘45.A osamdesete su bile doba hiperinflacije, ljudi su mnogo toga kupovali na čekove, a kad bi ček došao na naplatu, već je bila značajna ušteda zbog inflacije, a rate kredita bez devizne klauzule i promjenjive kamatne stope postajale su sve manje.

Nije se tada imalo više, nego je širi krug ljudi imao manje toga, a za političku i milicijsku elitu bile su posebne trgovine. Danas je puno stvari kojih prije nije bilo sastavni dio našeg života pa normalan standard znači da si ljudi mogu priuštiti auto, mobitel, računalo, internet, kvalitetnu prehranu, godišnji odmor. Ali koliko ljudi si može s današnjim plaćama priuštiti mjesečno odlazak u kvalitetniji restoran, na koncert, u kazalište, zamjenu kućanskih aparata? – govori Sever.

Teško do odmora

Prema podacima Državnog zavoda za statistiku, više od 60 posto građana ne može si platiti tjedan odmora za cijelu obitelj, što ne čudi kad je za četveročlanu obitelj nužno bar 7000 kuna za polupansion u hotelu s tri zvjezdice, a u špici sezone 10.000 kuna.

Bejaković se slaže da je većiniteško financirati odmor, ali čini mu se opasnim da se ljudi zadužuju radi odlaska na odmor i pita se jesu li naši roditelji odlazili na odmor svake godine. Svjestan je da od malih plaća nije lako štedjeti, ali...

– Mi nemamo baš neku svijest o štednji, vjerujemo da će sutra biti bolje, a neće biti puno bolje. Nikako da shvatimo da nismo bogato društvo, željeli bismo biti Švicarska, a ne možemo to preko noći i ne radimo kao Švicarci. Ne mislim da ne radimo, ali se i ne ubijamo od posla. Nakon loše privatizacije, tranzicije, nismo institucionalizirano društvo u kojem se znaju prava i obveze, nemamo kriterije kod zapošljavanja i napredovanja, kod nas se napreduje po čudnim kriterijima i tako dobivaju i nagrade i znanstvena zvanja – kaže Bejaković koji ljeto provodi u Zagrebu i ne ide na odmor.

Sever ističe da su ljudi i80-ih išli na odmor i da danas trebaju moći dostojno živjeti od plaćai mirovina i priuštiti si dobra koja se smatraju normalnim standardom.

– Ne možemo se danas miriti s tezom “ne moraju svi ići na more”, koje je javno dobro, ni na koncert, jer ćemo na kraju doći do toga da ne moraju svi ni jesti ni živjeti – kaže Sever.

Manje nejednakosti

Sociolog Siniša Zrinščak slaže se da je teško uspoređivati današnje vrijeme te sedamdesete i osamdesete, koje su bile godine drugačijih mogućnosti i aspiracija.

– Tada su nejednakosti i percepcija razlika bile manje, ljudi su bili, ne svi, relativno zadovoljni materijalnim mogućnostima jer su živjeli u vremenu koje je dozvoljavalo neke stvari poput automobila, kakav god bio, do vikendica, odmora koji si je velik dio ljudi mogao priuštiti. Iako su 80-e bile doba zaduženja, bilo je to i doba nekog progresa jer se vjerovalo da se nešto može postići radom i uživati u životu.

Sad su mogućnosti i aspiracije ljudi puno veće, ali veće su i socijalne razlike i nejednakosti nego prije jer netko sve može, netko ništa. Standard je danas općenito bolji, možemo si priuštiti puno više stvari nego prije, živimo u barem materijalno gledano boljem svijetu, ali su razlike među ljudima puno veće pa si puno ljudi ne može priuštiti ono što se smatra primjerenim standardom. A u njega se ubraja i tjedan odmora, da možete pozvati prijatelje na večeru, kupiti novu odjeću, zamijeniti kućanske aparate – ističe Siniša Zrinščak.

Ne slaže se s tim da danas nema radne etike kod ljudi jer politike su te koje su natjerale ljude da ne rade, od umirovljenika do branitelja, pa smo zbog takvih politika došli do toga da veliki broj ljudi ne radi. Ljudi se ne iseljavaju, zaključuje, da planduju, nego vani krvavo rade. Prosječna plaća raste, ali medijalna od 5252 kune daje bolju sliku društva i standarda u kojem polovina zaposlenih, više od700.000 ljudi,zarađuje manje od toga.


20. kolovoza 2018.

Ekonomski stručnjak upozorava: Ne želimo ovakvu reformu, razlika između plaće i mirovine bit će još veća

Piše: Frenki Laušić

Stopa bruto zamjene - prva bruto mirovina u odnosu na posljednju bruto plaću – past će s 39 posto u 2018. na 35 posto u 2045. ako se usvoji prijedlog mirovinske reforme Ministarstva rada.

Upozorio je to Danijel Nestić, istraživač Ekonomskog instituta, u svom novom znanstvenom radu: "Mišljenje o prijedlogu mirovinske reforme i rješavanju problema nižih mirovina umirovljenika osiguranih u oba obvezna mirovinska stupa".

Nestić je član radne grupe za reformu mirovinskog sustava pri Ministarstvu rada, a njegov rad sadrži dugoročne projekcije budućih kretanja mirovina i procjenu troškova predloženih reformskih opcija, te nudi druge opcije u odnosu na prijedloge Ministarstva rada.

Podsjetimo, Ministarstvo predlaže da se pitanje nižih mirovina umirovljenika osiguranih u oba obvezna stupa “riješi” omogućavanjem izbora u trenutku umirovljenja između pripadajuće mješovite mirovine i mirovine koja bi im pripala da su bili osigurani samo u prvom stupu.

Taj prijedlog kaže da ako budući umirovljenici izaberu mješovitu mirovinu iz prvog i drugog stupa, onda u skladu s postojećim zakonskim rješenjima nemaju pravo na dodatak od 27 posto na dio mirovine iz prvog stupa.

Ako izaberu mirovinu pod istim uvjetima kao osiguranici isključivo prvog stupa, tada ti uvjeti uključuju i pravo na dodatak na mirovinu od 27 posto na cijelu mirovinu. No, u tom slučaju nemaju pravo na dio mirovine iz drugog stupa, a svoju mirovinsku štednju u drugom stupu u trenutku umirovljenja moraju prenijeti u državni proračun.

Nestić odmah na početku svog rada tvrdi kako se tim prijedlogom "gubi smisao postojanja drugog mirovinskog stupa".

Dapače, njegovi izračuni pokazuju da će se "uz ovakav prijedlog primjerenost mirovina nastaviti smanjivati u budućnosti", te da "postoje značajni troškovi provedbe koji se prebacuju na buduće generacije, što je neodgovorno s obzirom na demografske i migracijske trendove".

Projekcije, tvrdi Nestić, jasno pokazuju da će se uz reformu koju predlaže Ministarstvo nastaviti trend smanjivanja omjera zamjene (omjer prve mirovine i posljednje plaće), odnosno trend smanjivanja primjerenosti mirovina u Hrvatskoj.

"Prema izračunu za izabranu hipotetsku osobu udio mirovine u bruto plaći past će s 39 posto u 2019. na 35 posto u 2045. Alternativni prijedlog proširenja dodatka od 27 posto i na osiguranike drugog stupa stabilizirao bi stupanj primjerenosti mirovina u budućnosti.

Omjer zamjene za mješovite mirovine nakon primjene dodatka ostao bi prilično stabilan, pri čemu bi se dio mirovine iz prvog stupa smanjivao, a dio iz drugog stupa povećavao zbog dužeg razdoblja štednje u drugom stupu i prinosa na tržištu kapitala. Smatram da je stabilizacija stupnja adekvatnosti mirovina jedan od ključnih razloga zašto treba ustrajati na isplati mješovitih mirovina", ističe Nestić.

Uz to, navodi Nestić, za one s najnižim mirovinama može se uvesti isplata posebnog korektivnog dijela mirovine, čime bi najvećem broju osoba s niskim plaćama (ispod 75 posto prosječne plaće) bilo omogućeno da njihova ukupna dvostupna mirovina ne padne ispod mirovine koju dobivaju usporedive osobe osigurane samo u prvom stupu.

"Hipotetska osoba" koja Nestiću služi za analizu jest muškarac koji u 2018. odlazi u mirovinu sa 65 godina starosti i s 40 godina staža tijekom kojeg je primao prosječnu hrvatsku plaću.

U slučaju da je izabrao "jednostupno" osiguranje i nastavio raditi još 16 godina, mirovina ovog hipotetskog umirovljenika iznosila bi 3245 kuna. U tom iznosu, za staž prije reforme zaslužio je 1533 kune, a za staž nakon reforme 1022 kune. No, zbog dodatka od 27 posto na dio mirovine iz prvog stupa njegova mirovina za staž prije reforme iznosi 1947 kuna, a za staž nakon reforme 1298 kuna, ili ukupno 3245 kuna.

U slučaju da je izabrao "dvostupno" osiguranje, mirovina bi iznosila ukupno 2670 kuna i u odnosu na "jednostupnu" mirovinu njegova mješovita mirovina bila bi 575 kuna manja.

- Nadam se da će se predložene mjere još jednom ozbiljno propitati i zaključiti kako se odgovori na sadašnji problem razlika u mirovinama za različite generacije umirovljenika trebaju potražiti uz bitno drugačija rješenja u uvjetima nepovoljnih demografskih i migracijskih kretanja - poručio je Nestić.

NHS: Ovakva porezna reforma neće poticati mlade da ostanu

Izvor: N1

Nakon što je Vlada jučer predstavila mjere iz porezne reforme, reagirali su i Nezavisni hrvatski sindikati čije priopćenje prenosimo u cijelosti.

Koliko god smatrali dobrim da je Vlada Republike Hrvatske u ovom trenutku odustala od smanjenja opće stope PDV-a za 1 postotni bod i umjesto toga smanjila za 12 postotnih bodova PDV na osnovne prehrambene artikle – svježe meso, voće, povrće i ribu (koja na žalost nije toliko čest prehrambeni artikl u hrvatskim kućanstvima) te pelene, toliko smatramo lošim ove najavljene promjene u sustavu poreza na dohodak i ukidanje doprinosa za obvezno osiguranje u slučaju nezaposlenosti i doprinosa za zaštitu zdravlja na radu.

Kod smanjenja PDV-a želimo vjerovati da će trgovci biti dovoljno razumni i mudri da to smanjenje pretoče u smanjenje krajnjih cijena, jer će građani sasvim sigurno za kupovinu birati one koji to i naprave.

No, kod poreza na dohodak i doprinosa druga je priča. Najavu proširenja prvog poreznog razreda Vlada RH je obrazložila: „Kako bi značajnije rasle plaće kvalificiranom kadru poput liječnika, IT stručnjaka i farmaceuta te na taj način spriječio odljev visokokvalificiranog kadra iz zemlje, predlaže se povećati iznos porezne osnovice za primjenu porezne stope od 24%.“

Međutim, najveći dio liječnika, farmaceuta, IT stručnjaka i visokokvalificiranog kadra uopće ne prima plaće na čijim bi se neto iznosima mogao vidjeti neki pomak. Primijetili smo da se u dijelu javnosti provlači informacija kako se granica za ulaz u drugi porezni razred pomiče sa dosadašnje bruto plaće od 17.500,00 kn na 30.000,00 kn. Tako se tu doista i prepoznao dio ljudi iz spomenute ciljane skupine. No, to nije točno.

Naime, nije isto porezna osnovica od 17.500,00 kn i bruto plaća od 17.500,00 kn. Do sada je granica za prelazak u drugu poreznu stopu (od 36%) za samca, odnosno nekoga bez olakšica za uzdržavanoga člana, bila na bruto plaći od 26.625,00 kn, a sa prosječnim prirezom od 12%, njegova je neto plaća iznosila 16.596,00 kn, dok je, primjerice, za nekoga tko ima i olakšicu za jednog uzdržavanog člana ta granica bila na bruto plaći od 28.812,51 kn, odnosno njegova je neto plaća, uz prosječan prirez od 12%, iznosila 18.346,00 kn.

Iz priloženoga je jasno kome će se povećati plaće zbog „proširenja“ prvog poreznog razreda. Onima sa visokim plaćama – predsjednicima i članovima uprava, visokopozicioniranim menadžerima i tek ponekom liječniku i IT stručnjaku. A ovima zadnjima povećanje plaće od par stotina kuna zasigurno neće biti motivacija za ostanak u Hrvatskoj, ako im netko u inozemstvu istovremeno nudi daleko, daleko veće iznose, sigurnost i mogućnost napredovanja u karijeri. Oni pak prvi, ovisno o visini plaće, „omastit će brk“ i sa više od 1.000,00 kn.

Kad je riječ o ukidanju doprinosa za obvezno osiguranje u slučaju nezaposlenosti i doprinosa za zaštitu zdravlja na radu te od tako „ušteđena“ 2,2% doprinosa na bruto II. plaći, prebacivanje 1,5 postotnog boda na povećanje doprinosa za zdravstveno osiguranje uz istovremeno prebacivanje troška koji se podmirivao iz doprinosa za zaštitu zdravlja na radu na trošak zdravstvenog osiguranja, na jednoj će strani ipak biti neki dodatni prihod na razini „uvijek gladnog“ sustava zdravstvene zaštite. No ipak smeta da je ovoj vladi zaštita na radu sve više „nepotreban trošak“. Znamo da su se i najveće uštede u vladinom planiranom rezanju administrativnog opterećenja gospodarstva radile upravo na zaštiti na radu, a sada je „odrezala“ još i doprinos za zaštitu zdravlja na radu.

Kad je riječ o ukidanju obećanog osiguranja u slučaju nezaposlenosti, kažu iz vlade da će ta sredstva namicati iz EU fondova (ali očito i iz državnog proračuna).

Poslodavcima će na drugoj strani, ostaviti 0,7% na bruto II. plaći, što ovi mogu i ne moraju prebaciti u povećanje bruto I. plaće. Iskustvo nam govori kako se pri tome ponašaju poslodavci, a ako se poneki ipak ta sredstva odluči prebaciti u plaću svojih radnika, to će onog radnika sa minimalnom plaćom „usrećiti“ za 16,53 kn, a onoga sa prosječnom za tridesetak kuna, dok bi nekom sa neto plaćom od 15.000,00 kn to moglo povećati plaću za pedesetak kuna.

Uz to, pitanje je je li Vlada RH pri ovom rasterećenju poslodavaca, vezanom uz ukidanje spomenuta dva doprinosa, vodila računa o čl. 71. st. 2. Konvencije MOR-a br. 102 o najnižim standardima socijalne sigurnosti, a koji upućuje da pri plaćanju socijalnih doprinosa radnikov udio ne bi smio biti veći od polovice ukupnih sredstava namijenjenih zaštiti radnika i njegove obitelji.

Uz sve to još i prigovor da predstavnici sindikata ni u izradu ovih izmjena u poreznom sustavu nisu bili uključeni, javna rasprava ide usred same špice korištenja godišnjih odmora, a uz to Vlada je na svojoj jučerašnjoj sjednici usvojila i Smjernice ekonomske i fiskalne politike za razdoblje 2019. – 2021. godine koje su napravljene kao da su ove promjene u sustavu poreza i doprinosa već usvojene. Iz toga je jasno kako je cijela javna rasprava ovdje tek kulisa demokracije. Kad su se vladajući složili unutar sebe, mi ostali smo tek statisti.

Iz svega navedenoga vidljivo je kako ovo nisu mjere koje će mlade (visoko ili manje visoko obrazovane) odvratiti od iseljavanja niti su bilo kakva financijska pomoć većini građana, upravo onih kojima je ta pomoć najpotrebnija.

Nešto se tu moglo napraviti da se išlo sa povećanjem osobnog odbitka, na primjerice 5.000,00 kn. Ali jedino je pravo rješenje značajno povećanje bruto plaća, uključujući i minimalnu te zapošljavanje u sigurnim oblicima rada (ugovori o radu na neodređeno vrijeme).

Prosječna plaća raste, ali... Tko najviše zarađuje u državi

KAKVO JE STANJE
AUTOR: Dijana Jurasić

Mnogi će reći da radnici s prosječnom plaćom od 6352 kune trebaju biti zadovoljni, ali zaboravlja se da više od 700.000 radnika ima plaću manju od 5252 kune

(VEČERNJI LIST) - Prosječna plaća u Hrvatskoj u svibnju je prema podacima Državnog zavoda za statistiku (DZS) iznosila 6352 kune i mnogi će na to reći da našim građanima plaća u prosjeku raste iz mjeseca u mjesec i da se nemaju na što žaliti. Osobito oni koji rade u iznadprosječno plaćenim djelatnostima. Najveću prosječnu neto plaću u svibnju prema DZS-u imali su zaposleni u proizvodnji kokosa i rafiniranih naftnih proizvoda, i to 16.053 kuna, te zaposleni na vađenju sirove nafte i prirodnog plina, s prosječnom plaćom od 15.787 kuna, a nije loše ni zaposlenicima u zračnom prijevozu kojima je prosječna plaća bila 11.338 kuna, zatim zaposlenima u proizvodnji osnovnih farmaceutskih proizvoda i pripravaka s prosječnom plaćom od 9815 kuna.

Slabo plaćeni konobari

Ali mnogo više o Hrvatskoj i plaćama govori medijalna neto plaća, a ona je u svibnju iznosila 5252 kune, što znači da je polovina zaposlenih imala manju, a polovina veću plaću od tog iznosa. Ili slikovitije, više od 700 tisuća zaposlenih radnika u Hrvatskoj prima plaću manju od 5252 kune.

Među najslabije plaćenim zanimanjima u svibnju 2018. bili su radnici na pripremi i usluživanju hrane i pića s prosječnom plaćom od 4140 kuna, zatim zaposleni u proizvodnji kože i srodnih proizvoda s prosječnom plaćom od 4155 kunate u proizvodnji odjeće s prosječnom plaćom od 4251 kunu.

U prerađivačkoj industriji, trgovini na veliko i malo, te u građevinarstvu je više od polovice zaposlenih, a to su zanimanja koja su ispodprosječno plaćena. Tako je u trgovini na malo prosječna plaća u svibnju iznosila 5213 kuna, a u građevinarstvu 5374 kune. Krešimir Sever, čelnik Nezavisnih hrvatskih sindikata, ističe da je svibanj imao više radnih sati pa je i medijalna plaća bila viša nego u travnju.

– Cijelo se vrijeme kod nas barata s prosječnom plaćom, a medijalna plaća pokazuje da polovica radnika od ukupno zaposlenih kojih je sada malo više od 1,4 milijuna prima manju plaću od 5252 kune, znači njih nešto više od 700 tisuća. Plaća radnika sadrži često i izdatke vezane za rate kredita, kupovanje na rate pa je raspoloživi dio plaće za radnike manji od onog koji nam se statistički nudi. U Hrvatskoj se ne prati statistički koliko je prosječan iznos rate kredita građana – napominje Sever.

S najavljenim poreznim promjenama radnici s malim i prosječnima plaćama, dodaje, neće dobiti ništa, a oni se i najviše iseljavaju.

– Ali zato će s poreznim promjenama od 1000 do 2000 kuna dobiti oni s visokim menadžerskim plaćama, koji imaju bruto plaće 40.000 kuna. Samo oko 5% informatičara i liječnika samaca ima veću plaću od 16.500 kuna neto, odnosno bruto 26.600 kuna. Ako liječnik ili informatičar koji ima bruto plaću 28.000 kuna odlazi u inozemstvo, on odlazi zbog besramno dobre ponude i njega neće zadržati nekoliko stotina kuna više u Hrvatskoj, a naši visokopozicionirani menadžeri, članovi uprava ionako ne odlaze iz Hrvatske – kaže Sever.

Mladi ne mogu biti zadovoljni

Gojko Bežovan, profesor socijalne politike, ističe da su prihodi od plaća tek jedan pokazatelj dobrobiti građana jer u Hrvatskoj imamo 27% BDP-a na crno, pa će vlasnik dva četverokrevetna apartmana u Dubrovniku koji godišnje plati paušal od 2400 kuna zaraditi koliko i kirurg u Zagrebu.

– Ljudi koji žive samo od svoje plaće i mladi s VSS-om ne mogu ostvariti u Hrvatskoj svoje životne aspiracije s našom prosječnom plaćom i ti mladi i dalje će se iseljavati. Mladi imaju veće aspiracije od nas starijih i, ako je netko od njih migrant u Zagrebu, mora plaćati podstanarstvo ili stambeni kredit, on je osuđen na preživljavanje osobito ako ima malu djecu u koju treba ulagati – kaže prof. Bežovan dodajući da se naše plaće ne mogu usporediti s onima u Austriji, Njemačkoj, pa i u Sloveniji.


08. kolovoza 2018.

Od porezne reforme radnik neće osjetiti ni »p«

POD SVIJEĆAMA BURZE RADA

Autor: Gabrijela Galić

KOMENTAR Hrvatskoj nedostaje radnika. To smo, ako ne prije, u ovim ljetnim mjesecima naučili. No, ne nedostaje joj samo konobara, kuhara, sobarica, građevinara... Manjak radne snage nije vidljiv samo u djelatnostima sezonskog karaktera, već je priča puno šira. Nema, primjerice, niti dovoljno metalaca, trgovaca, a sve češće se i na frizerskim salonima viđaju od stajanja pohabani oglasi za slobodnim radnim mjestima. Ne odlaze ljudi samo zbog malih plaća, odlaze jer žele raditi u uređenim društvima. I nikakve porezne reforme to neće promijeniti.

Polovina zaposlenih u Hrvatskoj, dakle oko 700 tisuća radnika, mjesečno na ruke primi do 5.252 kuna, a njihova bruto plaća maksimalno je 7.138 kuna. Preostaloj polovini zaposlenih poslodavci prosječno mjesečno isplate plaću višu od medijana. Nitko od onih koji mjesečno zarade do medijana i većina sa zaradama iznad medijana od nove porezne reforme neće imati ništa. Ništa se od poreznih zahvata, ako će promjene u konačnici i biti u obliku u kojem se najavljuju, neće preliti u džepove većine zaposlenih u zemlji.

Niska i srednja primanja, a takvih je u zemlji najviše, koristi od pomicanja granice za plaćenje poreza po najvišoj stopi neće imati. Pitanje je i koliko će koristi od toga imati i oni na koje se najavljenim rasterećenje cilja – IT stručnjaci, liječnici. Program za njihovo zadržavanje u zemlji trebalo je napraviti godinama iza nas. Danas je kasno, a uostalom trebalo bi raditi programe zadržavanja ne samo specifične visokoobrazovane radne snage, već i kvalificiranih i visokokvalificiranih radnika, pa gotovo i nekvalificirane radne snage.

Kada se snižavanje doprinosa na plaću, dakle doprinosa koje poslodavac plaća na radnikovu plaću, prelilo u radnički bruto? Nikada. Neće se niti najavljeno ukidanje doprinosa za zapošljavanje i doprinosa za zaštitu na radu preliti u radnički bruto. Sve da i neki poslodavac, nekim čudom, tih nešto više od stotinjak kuna koji će mu se osloboditi na medijalnoj plaći prebaci radniku, na neto plaći on to neće niti osjetiti. A i zbog čega bi poslodavci bili tako dobrohotni prema radnicima? Pa oni su ti koji kukaju da su opterećenja plaća u Hrvatskoj prestrašna i da oni zbog toga ne mogu poslovati, ne mogu podizati plaće. I bez obzira što ih usporedba s drugim zemljama, pa i onima u koje domaći radnici bježe, demantira, nastavljaju kukati.

Međutim, ako u Vladi doista misle da će poreznim rasterećenjem poslodavce potaknuti na dizanje plaća, onda bi Vlada sama, kao poslodavac, trebala dati primjer i povećati plaće zaposlenima u državnim i javnim službama. S njima su razgovore o osnovici za iduću godinu trebali otvoriti još tamo u svibnju. No, od razgovora još ništa.

Od podizanja praga za plaćanje najviše stope poreza na dohodak, kao i ukidanja dva doprinosa, bez obzira što bi zdravstveni porastao, dakle, korist će imati jedino poslodavci i taj oslobođeni novac prelit će se u profit. Većina zaposlenih promjene neće osjetiti, osim možda dugoročno. Jer pitanje je hoće li dugovima preopterećeno zdravstvo u nekom trenutku moći pokrivati isplatu naknada za vrijeme bolovanja. Pitanje je i hoće li proračun sutra biti u stanju pokriti isplatu naknada za vrijeme nezaposlenosti ili će nezaposleni nastradati.

Rade manje, a naprave više: Evo zašto bi puno više trebalo eksperimentirati s kraćim radnim vremenom

Mrzovoljni i preopterećeni zaposlenici ne mogu biti garancija uspjeha nijednoj kompaniji ili instituciji

BITNA JE PRODUKTIVNOST
Autor: Karlo Vajdić

Ovih dana opjevani slučaj novozelandske tvrtke samo je posljednji u nizu pokušaja skraćivanja radnog vremena, od kojih mnogi završavaju uspješno jer su radnici zadovoljniji i efikasniji na poslu, a te efekte potvrđuju i znanstvena istraživanja

(Tportal.hr) - Svjetske i domaće medije ovih dana preplavila je priča o novozelandskoj kompaniji koja je eksperimentalno prešla na četverodnevni radni tjedan, a taj se pokus pokazao toliko uspješnim da su se našli na pragu odluke da tu promjenu učine stalnom. Perpetual Guardian, tvrtka koja se bavi upravljanjem imovinom poput zaklada, fondova i sličnih, tijekom ožujka i travnja skratila je radni tjedan na četiri osmosatna dana, umjesto njih pet, no dohodci za gotovo 250 zaposlenika zadržani su na istoj razini.

Konačni rezultat u plusu

Uz to, eksperiment je pratilo dvoje istraživača čiji je zadatak bio utvrditi efekte koje će kraći radni tjedan imati na zaposlenike. Konačni rezultat je bio taj da su zaposleni imali poboljšanje u ravnoteži posla i privatnog života od 24 posto, na radna mjesta su se vraćali s više energije, njihovi šefovi su primijetili da su kreativniji, da im je pažnja bolja, da su dolazili na vrijeme, nisu od