sindikat

ARHIVA VIJESTI


18. svibnja 2022.

Nastavljen rast cijena dobara i usluga za osobnu potrošnju

Izvor: DRŽAVNI ZAVOD ZA STATISTIKU

U travnju 2022. cijene dobara i usluga za osobnu potrošnju, na godišnjoj razini, u prosjeku su više za 9,4%.

Cijene dobara i usluga za osobnu potrošnju, mjerene indeksom potrošačkih cijena, u travnju 2022. u odnosu na ožujak 2022. u prosjeku više za 2,6%. U odnosu na travanj 2021., tj. na godišnjoj razini, u prosjeku su više za 9,4%.

Promatrano prema glavnim skupinama klasifikacije ECOICOP, na godišnjoj razini, najveći porast potrošačkih cijena ostvaren je u skupinama Prijevoz, za 16,4% (doprinos stopi porasta +2,41 postotna boda), Hrana i bezalkoholna pića, za 12,8% (+3,32 postotna boda), Restorani i hoteli, za 11,1% (+0,55 postotnih bodova), Pokućstvo, oprema za kuću i redovito održavanje kućanstva, za 9,9%, (+0,56 postotnih bodova) te u skupini Stanovanje, voda, električna energija, plin i ostala goriva, za 8,8%, (+1,48 postotnih bodova).

Promatrano prema posebnim skupinama, najveći porast cijena na godišnjoj razini ostvaren je u skupini Energija, za 19,3%, (doprinos porastu od +3,24 postotna boda).

Na mjesečnoj razini najviše su u prosjeku rasle cijene u skupinama Odjeća i obuća, za 7,6%, (doprinos porastu od +0,44 postotna boda, nova kolekcija odjeće i obuće), Stanovanje, voda, električna energija, plin i ostala goriva, za 5,3%, (+0,89 postotnih bodova, više cijene prirodnog plina i električne energije za kućanstva), Restorani i hoteli, za 3,8%, (+0,19 postotnih bodova), Hrana i bezalkoholna pića, za 2,5%, (+0,65 postotnih bodova), Pokućstvo, oprema za kuću i redovito održavanje kućanstava, za 1,9%, (+0,11 postotnih bodova) te Prijevoz, 1,7%, (+0,25 postotnih bodova, više cijene goriva i maziva za osobna prijevozna sredstva).

Jačanje mladih promicanjem sigurnosti i zdravlja na radu

Na mrežnim stranicama EU-OSHA objavljena je kratka informacija vezana za mlade i zaštitu na radu, a u sklopu obilježavanja Europske godine mladih. EU-OSHA (Europska agencija za sigurnost i zdravlje na radu) je informacijska agencija Europske unije za sigurnost i zdravlje na radu.Neka se vaš glas čuje! Ovo je slogan Europske godine mladih , inicijative Europske komisije kojoj je cilj potaknuti mlade da postanu aktivni građani i akteri pozitivnih promjena. Europska godina mladih ide ruku pod ruku sa NextGenerationEU, koja ponovno otvara mogućnosti za mlade ljude, uključujući kvalitetne poslove te mogućnosti obrazovanja i osposobljavanja za Europu budućnosti.

EU-OSHA dugoročno doprinosi osnaživanju mladih uključivanje sigurnosti i zdravlja u strukovno obrazovanje i osposobljavanje. Kroz projekt OSHVET , naši paneuropski partneri i nacionalni veleposlanici osiguravaju resurse o sigurnosti i zdravlju na radu na regionalnoj i nacionalnoj razini.

Izvor: Empowering youth by promoting safety and health at work for a better future

Konferencija o budućnosti Europe završila s radom

Izvor: EUROPSKI PARLAMENT

Priopćenje za tisak

Konferencija o budućnosti Europe zakljčila je s radom nakon godinu dana suradnje građana i političara

Na Dan Europe predsjednici Europskog parlamenta, Komisije i Vijeća primili su završno izvješće s prijedlozima za reformu EU-a.

Predsjednica Roberta Metsola u ime Europskog parlamenta, francuski predsjednik Emmanuel Macron u ime predsjedništva Vijeća i predsjednica Ursula von der Leyen u ime Europske komisije, na današnjoj su završnoj svečanosti primili konačno izvješće o ishodu Konferencije od supredsjedatelja Izvršnog odbora Konferencije.

Ovo dosad nezabilježeno jednogodišnje iskustvo s raspravama, razmjenama mišljenja i suradnjom između građana i političara zaključeno je izvješćem s 49 prijedloga a koji uključuju konkretne ciljeve i više od 320 mjera koje institucije EU-a trebaju poduzeti u okviru devet tema:

- klimatske promjene i okoliš,

- zdravlje,
- snažnije gospodarstvo, socijalna pravda i radna mjesta,

- EU u svijetu,
- vrijednosti i prava, vladavina prava, sigurnost,

- digitalna transformacija,
- europska demokracija,

- migracije,
- obrazovanje, kultura, mladi i sport.

Prijedlozi se temelje na preporukama građana koji su se sastali u okviru europskih panela građana i građanki i nacionalnih panela građana i građanki te su doprinijeli svojim idejama na višejezičnoj digitalnoj platformi.

Predsjednica Europskog parlamenta Roberta Metsola izjavila je: “Građani, osobito mladi, u središtu su naše vizije budućnosti Europe i izravno su oblikovali ishod konferencije. Nalazimo se u ključnom trenutku europske integracije i nijedan prijedlog za promjenu ne bi trebao biti nezamisliv. Ne smijemo se bojati omogućiti snazi Europe da promijeni živote ljudi nabolje.“

Predsjednik Emmanuel Macron je rekao: „Europa se promijenila zbog kriza koje smo posljednjih godina zajedno proživjeli. Moramo nastaviti s tim razvojem i osigurati da Unija ispunjava težnje i očekivanja građana. Konferencija o budućnosti Europe, koju danas zaključujemo, jedinstven je i dosad nezabilježen primjer svoje vrste, koji je donio svjež dah na naš kontinent. Njezini su zaključci vrlo bogat izvor prijedloga koje svaka institucija mora razmotriti u okviru svojih nadležnosti. Vijeće će imati priliku izjasniti se u nadolazećim tjednima. Budući da Konferencija završava tijekom francuskog predsjedanja, zahvaljujem prethodnim predsjedništvima na njihovoj predanosti i sa zadovoljstvom predajem odgovornost češkom i švedskom predsjedništvu da poduzmu daljnje korake u vezi sa zaključcima Konferencije.”

Predsjednica Ursula von der Leyen je izjavila: „Demokracija, mir, individualna i gospodarska sloboda. To je ono za što se Europa danas zalaže dok rat ponovno divlja na našem kontinentu. To je u središtu Konferencije o budućnosti Europe. Europska unija mora nastaviti ispunjavati očekivanja europskih građana. Danas je njihova poruka glasna i jasna. Sada je vrijeme da ostvarimo rezultate.“
Tijekom prošle godine, zahvaljujući brojnim događanjima i raspravama organiziranima diljem EU-a, nacionalnim i europskim panelima građana i građanki, plenarnim sastancima te razmjenama na posebnoj višejezičnoj digitalnoj platformi, Konferencija je postala istinski otvoren forum za raspravu o Europi u kojoj želimo živjeti. Omogućila je transparentnu, uključivu i strukturiranu raspravu s europskim građanima o pitanjima koja su važna za njih i za njihovu budućnost.

Rad Europskog parlamenta

U svojoj rezoluciji o ishodu Konferencije o budućnosti Europe usvojenoj 4. svibnja Europski parlament pozdravio je i podržao zaključke Konferencije. Zastupnici su potvrdili da njezini prijedlozi zahtijevaju izmjenu temeljnih ugovora i zatražili od Odbora za ustavna pitanja da pripremi prijedloge za reformu tih ugovora, što bi se odvijalo putem konvencije u skladu s člankom 48. Ugovora o Europskoj uniji.

Guy Verhofstadt, supredsjedatelj Izvršnog odbora u ime Parlamenta, izjavio je: „Preporuke građana i zaključci Konferencije nude nam plan kako izbjeći da Europska unija postane nevažna ili čak nestane. Moguća je nova, učinkovita i demokratskija Europa. Europa koja je suverena i sposobna djelovati, kao što građani jasno očekuju. Nemamo vremena za gubljenje. Moramo poštovati ishod Konferencije i što prije provesti njezine zaključke.”

Okvirni sažetak stajališta Parlamenta i tekućeg rada u vezi s prijedlozima plenarne skupštine Konferencije možete pronaći ovdje.

Sljedeći koraci

Tri institucije sada će ispitati kako učinkovito djelovati u vezi s tim prijedlozima, svaka u okviru svojih nadležnosti.

U jesen 2022., na posebnom događanju, građane će se informirati o tome kako će institucije ispuniti svoju obvezu.

Kontekst

Konferencija o budućnosti Europe nov je i inovativan proces, vježba „odozdo prema gore“ kako bi Europljani mogli izraziti svoje mišljenje o tome što očekuju od Europske unije. Na Konferenciji su sudjelovali europski građani različitog zemljopisnog podrijetla, roda, dobi, socioekonomskog podrijetla i/ili razine obrazovanja, a ključnu ulogu imali su mladi Europljani.


17. svibnja 2022.

Siromaštvo prijeti Hrvatskoj

Izvor: Deutsche Welle

Autor: Nenad Ivanović

RAST CIJENA

Već zbog poskupljenja energenata i hrane bi se standard Hrvata mogao doslovce – prepoloviti. A onda dolazi i poskupljenje nakon uvođenja eura, makar je već sad blokirano 240.000 računa građana.

„Standard stanovništva će padati sljedećih nekoliko godina pod utjecajem rasta cijena energenata, šokova u lancima opskrbe, kao i povećanja privatnog zaduživanja, kreditiranja i nekontroliranog tiskanja novca“, procjenjuje dr. sc. Marinko Škare, rektor i profesor na pulskom Sveučilištu Jurja Dobrile. Hrvatsko stanovništvo je pogodio rast cijena plina, goriva i električne energije i prije izbijanja rata u Ukrajini i ekonomskih posljedica koje tek slijede, a zbog nestašica na svjetskom tržištu još je lani počelo značajno poskupljenje hrane.

Vlada je taj cjenovni udar ublažila paketom mjera u sklopu kojih je snizila PDV na energente i određene namirnice. Naš sugovornik smatra da će efekti tih mjera biti zanemarivi: „To je kaosaldi(popusti) od 50 posto na tršćanskom Ponte Rossu u prošlom stoljeću. Uključuju dvije majice, a sve ostalo je po normalnoj cijeni. Ista situacija je i s PDV-om: past će cijene ubrusa i salveta, a rasti cijene svih nužnih dobara široke potrošnje koja građani kupuju. Cijene hrane i energenata će rasti bez obzira na vladin paket i to povećanje cijena već je ukalkulirano u inflaciju i cijene. Svi znamo da će hrana i energija još poskupjeti, u optimističnom scenariju od 10 do 15 posto“, kaže Škare.

Brod tone, a uvodi se euro

Žalosti činjenica, dodaje, što Hrvatska gotovo u potpunosti ovisi o turističkoj sezoni i o ničemu drugom: „Nekad respektabilno gospodarstvo temeljeno na industriji pretvorilo se u Dominkansku Republiku ili Maldive. Mjere moraju ići prema energetskoj samodostatnosti (LNG, solari), uz prolongiranje uvođenja eura“, smatra pulski ekonomist. Naime, prema njegovim riječima, uvođenje europske valute od početka 2023. godine donijet će Hrvatskoj daljnji val inflacije.

„Iskustva ostalih zemalja pokazala su da je rast cijena na godišnjoj razini nakon uvođenja eura bio u prosjeku 2 do 2,5 postotnih jedinica. Naravno da nije pravi tajming za uvođenje europske valute jer jedini instrument koji imate u borbi protiv inflacije jest monetarna politika, a bez kune monetarna politika se provodi u Europskoj centralnoj banci (ECB), a ne u Hrvatskoj središnjoj banci (HNB)“, veli on. Po njegovom mišljenju, jedinstvena monetarna i fiskalna politika na razini EU-a samo je još jedan ekonomski mit.

„Gospodarstvo Italije, Njemačke, Irske, Francuske nemaju gotovo nikakve sličnosti s hrvatskim. Kako ćete onda rješavati problem inflacije u Hrvatskoj putem ECB-a? Osim toga, ECB je najgori od svih, brod tone a muzika i dalje svira, novac se tiska, kamate su na povijesno najnižim razinama, a inflacija divlja“, kaže Škare. Kad govori o optimističnoj varijanti, predviđa postojeću razinu inflacije u iduće tri godine. No, ukoliko rat u Ukrajini eskalira i dođe do energetskih i trgovinskih ratova, smatra da nema granica rastu cijena u idućim godinama.

Čak i kad bi euro bio više od praktično tek obračunske jedinice, nema te zemlje u kojoj cijene nisu eksplodirale kad se uveo. A i najveći zagovornici eura će brzo shvatiti kako ESB ima i većih briga od Hrvatske.

Sve ukazuje na duboku krizu

„Svijet nije nikad bliži bio novoj velikoj depresiji, moguće većoj od one iz 1929. godine. Nažalost, svi uzroci krize iz 1929. su pred nama: mogući kolaps burzi (nekontrolirano tiskanje novca) i svjetske trgovine (pandemija i rat u Ukrajini), neprilagođene politike vlada diljem svijeta i potencijalni pad međunarodnog kreditiranja i zaduživanja, buduća monetarna kontrakcija, panika banaka i bankroti.“, kaže Škare.

Smatra da bi realni standard hrvatskih građana mogao pasti i do 30 posto, a ukoliko ukrajinski rat potraje i ne dođe do promjene politike ECB-a, smatra da je moguć pad i do 50 posto. S druge strane, kaže da nema prostora za rast plaća i mirovina u mjeri u kojoj bi to ublažilo pad realnog standarda zbog rasta cijena jer bi to dovelo do hiperinflacije i stagflacije u dosad neviđenim razmjerima.

Potrošači u Hrvatskoj su doživjeli šok već kod dosadašnjih poskupljenja energenata, a to će se samo nastaviti...

Sve skuplje, a prihodi isti

Paralelno s inflacijom, raste i broj građana koji žive na rubu siromaštva, ali i onih koji su zbog dugova dospjeli u blokadu: prema posljednjim podacima Financijske agencije, više od 240 tisuća građana blokirano je zbog dospjelog duga od čak 24,8 milijardi kuna s kamatama. Krešimir Sever, predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata, podsjeća da je standard hrvatskih građana bio silno ugrožen i prije lani pokrenutog vala poskupljenja.

„Prema Državnom zavodu za statistiku, oko 27,2 posto mjesečnog troška prosječnog hrvatskog kućanstva otpada na hranu i bezalkoholna pića, a 17,7 posto na troškove stanovanja koji uključuju i energiju. Budući da su to područja u kojima su poskupljenja bila izrazita, onda je jasno da to uzrokuje izuzetno jak udar na sve širi krug građana. Kako se spuštamo s prihodima naniže, tako udio troškova hrane i bezalkoholnih pića raste na više od 40 ili čak 50 posto, a trošak stanovanja na više od 30 posto. Posebno su ugrožena kućanstva u ruralnoj sredini, samačka i umirovljenička te ona s više djece, nezaposleni, bolesni...“, nabraja Sever.

Već sad je sve više građana Hrvatske koji jedva - ili nikako spajaju kraj s krajem.

Država ne može zaustaviti tržište

Stopa rizika od siromaštva za 2020. godinu iznosi 18,3 posto, a budući da ti službeni podaci solidno kasne, stvarno stanje je puno gore, smatra naš sugovornik. Realno je očekivati daljnji val poskupljenja cijena hrane, prijevoza, stanovanja, a posljedično i drugih dobara.

„Uz mjere koje je poduzela, vlada nema puno mehanizama na raspolaganju. Može se još nešto malo napraviti na području trošarina za gorivo, može se PDV na električnu energiju sa sadašnjih 13 spustiti na 5 posto. Međutim, kad je riječ o spuštanju PDV-a, primjerice na naftne prerađevine, nema nikakvog jamstva da će, upravo zbog slobode formiranja cijena, doći do njihovog smanjenja uopće ili barem u dijelu obima koji se „otvorio" kroz olakšanje toga poreznog opterećenja“. Kad je riječ o mogućem zamrzavanju cijena nekih strateških namirnica, može doći do umjetno izazvanih nestašica jer prodavač ne želi niti nuditi te proizvode zato što mu se takvim cijenama umanjuje dobit, zaključuje Krešimir Sever.

Poslodavci i sindikati predstavili smjernice za zakonsko uređenje rada na daljinu

Krešimir Sever, Ivan Vidiš, Mihael Furjan, Iva Tomić; završna konferencija projekta Devote

ZAGREB, 27. travnja 2022. godine – Hrvatska udruga poslodavaca, Sindikat naftnog gospodarstva i norveška udruga poslodavaca (The Confederation of Norwegian Enterprise – NHO) predstavili su na današnjoj završnoj konferenciji projekta smjernice za izmjenu zakonodavnog okvira u pogledu rada na daljinu. Naime, prema posljednjim podacima Eurostata tijekom 2020. u Hrvatskoj je tek 3,1% zaposlenih uobičajeno radilo na daljinu, dok je povremeno na daljinu radilo dodatnih 7,9% zaposlenih. Na razini EU 12,0% zaposlenih radilo je uobičajeno na daljinu, uz dodatnih 8,6% koji su na daljinu radili povremeno. U usporedbi s 2019. godinom, te su brojke iznosile 1,9% za uobičajeni i 5,0% za povremeni rad na daljinu u Hrvatskoj te 5,4% za uobičajeni i 9,0% povremeni rad na daljinu na razini EU.

Damir Zorić, glavni direktor HUP-a uvodno se obratio sudionicima: „Rad na daljinu, pogotovo povremeni, pokazao se tijekom pandemije kao koristan, svrhovit i učinkovit. On doprinosi povećanoj produktivnosti radnika, jer fleksibilizacija doprinosi zadovoljenju kako osobnih tako i obiteljskih potreba radnika. Mogućnost koju poslodavci pružaju kroz rad na daljinu smatra se benefitom i načinom privlačenja radne snage, posebice za mlade radnike, pripravnike i roditelje s malom djecom“.

U istraživanju provedenom početkom 2021. godine, nakon što pandemija završi, 13% ispitanika u Hrvatskoj želi svakodnevno raditi na daljinu, 25% nekoliko puta tjedno, a 18% nekoliko puta mjesečno. Na razini EU kao cjeline ti su udjeli: 13% svakodnevno, 31% nekoliko puta tjedno i 21% nekoliko puta mjesečno.

Jasna Pipunić, završna konferencija projekta Devote; Foto: Studio Hangar Jasna Pipunić, završna konferencija projekta Devote; Foto: Studio Hangar

Jasna Pipunić, predsjednica Sindikata naftnog gospodarstva istaknula je kako su u sklopu projekta poslodavci i predstavnici sindikata raspravljali o institutu rada na daljinu kako bi svi znali svoja prava, obveze i djelokrug odgovornosti: „U sklopu projekta kroz socijalni dijalog uključili smo više od 250 sudionika na četiri održana okrugla stola u Varaždinu, Splitu, Rijeci i Osijeku kako bismo najbolje pomirili zajedničke interese - produktivnost rada na daljinu i potencijalni stres, fleksibilnost organizacije rada te balans između rada i privatnog života“.

Nj. E. Haakon Blankenborg, veleposlanik Kraljevine Norveške istaknuo je kako smo svi svjesni da je izazov regulirati nešto što je potpuno novo i stalno se mijenja. Ovo je tema koja nas sve povezuje, izrazito je međunarodna i globalna te se moramo držati zajedno kako bismo našli zajednička rješenja.

Iva Nappholz, pravna savjetnica u HUP-u i Anica Ferić, pravna savjetnica u SING-u predstavile su smjernice koje se sastoje od uvođenja novog instituta tako da se uz postojeći institut rada na izdvojenom mjestu rada uvede novi institut - institut rada na daljinu. Obilježavaju ga u svakom slučaju dvostranost i dobrovoljnost. Uz to, HUP i SING predlažu da se rad na daljinu može ugovoriti kao stalni ili povremeni rad na daljinu te da bude obilježen fleksibilnim izborom mjesta rada od strane radnika. Radnik bi se trebao pridržavati propisa zaštite na radu jednako kao i radnici koji obavljaju iste poslove u prostorijama poslodavca, ali bi poslodavac bio odgovoran za zaštitu na radu u skladu sa standardom razumne mjere i rizika. Drugim riječima, poslodavac bi snosio odgovornost za uobičajen rizik rada koji je uobičajen za određeno radno mjesto. Naknada troškova za rad na daljinu obuhvatila bi isplatu paušalnog iznosa naknade troškova. Takva isplata bila bi neoporeziva, isplaćivala bi se proporcionalno vremenu provedenom u radu na daljinu. Prije donošenja odluke o uvođenju mogućnosti rada na daljinu na razini svog poslovnog subjekta, poslodavac bi se trebao savjetovati s radničkim vijećem, a radnici bi i dalje trebali imati pravo na isključenje.

Završna konferencija projekta Devote; Foto: Studio Hangar Završna konferencija projekta Devote; Foto: Studio Hangar

Nakon uvodnih izlaganja, otvorena je diskusija koju je moderirala Iva Tomić, glavna ekonomistica HUP-a i voditeljica projekta DEVOTE koja je tom prilikom istaknula: „Ovaj projekt je pravi primjer kako je itekako moguća suradnja poslodavaca i sindikata, pa čak i na ovako važnoj temi, oko koje često imamo divergentne stavove, kao što su izmjene Zakona o radu“.

„Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike prepoznalo je prijedloge socijalnih partnera u pogledu mogućnosti obavljanja rada na daljinu kao stalnog i povremenog načina rada, kao i iznimnu mogućnost da se u slučaju nastanka izvanrednih okolnosti ovaj rad može obavljati povremeno (do 30 dana) i bez izmjene ugovora o radu. Novi pravni okvir rada na izdvojenom mjestu trebao bi osigurati pravnu sigurnost radnog odnosa u izvanrednim, ali i redovitim okolnostima“ istaknuo je Ivan Vidiš, državni tajnik pri Ministarstvu rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike (MROSP).

„Stav poslodavaca je da želimo biti fleksibilni i imati mogućnost brze prilagodbe situaciji. Kad govorimo o fleksibilizaciji, to nije pitanje otpuštanja, jer poslodavci ne žele otpuštati već investirati i zapošljavati. Stoga, želimo imati zakonsko rješenje koje će propisati procedure koje nam omogućuju da se brzo i jednostavno prilagođavamo situacijama te da imamo što manje birokracije“, kazao je Mihael Furjan, predsjednik Hrvatske udruge poslodavaca dodavši kako jedino kvalitetnim Zakonom o radu možemo podići ukupnu konkurentnost naše zemlje.

Krešimir Sever, predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata na kraju rasprave je zaključio: „Mi u sindikatima moramo voditi računa o zaštiti radnika tako da kada se radi o radu na izdvojenom mjestu rada, odnosno radu na daljinu, nužno je naglasiti nekoliko ključnih pitanja, a to su: dobrovoljnost i pravo na izbor rada od kuće i povrata na radno mjesto, jamstvo jednakih plaća za jednaki rad neovisno gdje se obavlja, jasno određeno radno vrijeme, plaćanje dodatnih troškova koje radnik ima (oprema, režije), zaštita na radu, pravo na isključenje/nedostupnost nakon proteka radnog vremena te sprječavanje pretjeranog nadzora od strane poslodavca“.

Završna konferencija održana je u sklopu projekta DEVOTE-Developing of teleworking future (Budućnost rada na daljinu) kojeg provodi Hrvatska udruga poslodavaca (HUP) u suradnji sa Sindikatom naftnog gospodarstva (SING) i norveškom udrugom poslodavaca (The Confederation of Norwegian Enterprise – NHO).

 

Što je vaučer za obrazovanje nezaposlenih i zaposlenih osoba?

Izvor: HRVATSKI ZAVOD ZA ZAPOŠLJAVANJE - Vaučer predstavlja financijski instrument dodjele javnih sredstava za obrazovanje odraslih. Korisnik sam bira obrazovni program i pružatelja obrazovanja. Trošak programa obrazovanja u iznosu odobrenog vaučera isplaćuje se izravno odabranom pružatelju usluge obrazovanja

U slučaju da je trošak programa obrazovanja veći od iznosa vaučera, postoji mogućnost da se razlika u visini iznosa podmiri od strane korisnika ili poslodavca.

Točan iznos vaučera određuje se ovisno o obrazovnom sektoru ili podsektoru kojem pripada program, ukupnom radnom opterećenju za stjecanje kvalifikacije te satnici programa pri čemu se u obzir uzima broj sati u vođenom procesu učenja i poučavanja, broj sati temeljenih na radu te broju sati temeljenih na samostalnim aktivnostima.

Više na stranicama Hrvatskog zavoda za zapošljavanje


27. travnja 2022.

Upravljanje stresom na radu

Izvor: SDLSN RH - Što je stres na radu? Koji su njegovi simptomi? Koje su posljedice stresa na radu za radnike i organizaciju? Koja je zakonska osnova prevencije stresa na radnom mjestu? Kako upravljati stresom na radu? – neka su od pitanja na koja su odgovore dobili polaznici seminara o upravljanju stresom na radu u organizaciji SDLSN RH. Održana su dva jednodnevna seminara (7. i 8. travnja), a educirano je pedesetak sindikalnih povjerenika SDLSN RH. Svoje stručno znanje i iskustvo s njima je podijelila magistra psihologije Helena Koren iz Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo.

Kako se, među ostalim, moglo čuti, stres je veliki problem u području zaštite zdravlja i sigurnosti na radu. Podaci dobiveni istraživanjima Europske agencije za sigurnost i zdravlje na radu (EU-OSHA) pokazuju kako je stres na radu drugi najčešće prijavljivani zdravstveni problem povezan s radom u Europi. Visokih 50 – 60 posto izgubljenih radnih dana može se pripisati psihosocijalnim rizicima i stresu na radu.

Posljedice negativnih učinaka stresa vidljive su, kako na pojedincu, kod kojeg se javlja smanjeno zadovoljstvo poslom i smanjena motivacija, zlouporaba opojnih sredstava, problemi kod kuće, loše fizičko i psihičko zdravlje, tako i u samoj organizaciji gdje dolazi do povećane stope grešaka, nezgoda i ozljeda, produljenih trajanja bolovanja, povećane fluktuacije radnika, neproduktivnih organizacijskih ponašanja, ugroženog ugleda organizacije…

Kvalitetno upravljanje psihosocijalnim rizicima i stresom na radu bitno je za sve. Potrebno je konstantno raditi na podizanju svijesti o uzrocima i posljedicama stresa na radu, kao i na informiranju radnika i poslodavaca o upravljanju stresom na radu, te njihovu uključivanju u mjere prevencije. Radno okruženje trebalo bi biti oslobođeno od rizika koji dovode do stresa.

– Mišljenja sam kako je tema zaštite na radu slabo osviještena, posebice u „kancelarijskim uvjetima“ gdje se smatra da nema ugroze i da nikome ništa ne bi moglo pasti na glavu. Međutim, tu su druge vrste ugroza za zdravlje koje treba dublje i šire osvijestiti, komentirao je jedan sudionik seminara.

Seminari su organizirani u sklopu projekta SDLSN RHJačanje socijalnog dijaloga u javnom sektoru Hrvatske. Sredstva za provedbu projekta osigurana su u sklopu financijskog mehanizma Kraljevine Norveške 2014.-2021., programa „Socijalni dijalog – dostojanstveni rad“.

 

Sever: Žene i muškarci za isti posao moraju biti jednako plaćeni

Izvor: HRT - I dok u Hrvatskoj traju rasprave o Zakonu o radu, Europski parlament dao je zeleno svjetlo da počnu pregovori o Direktivi za jačanje primjene načela jednakih plaća za jednaki rad. Kakav je stav naše Vlade o toj direktivi prema kojoj bi radnici kod poslodavaca s više od 50 zaposlenih imali pravo dobiti informaciju o visini prosječne plaće za određeni posao? Narušava li se time pravo na zaštitu osobnih podataka? Može li direktiva uravnotežiti plaće ili će ona, kako tvrde neki, značiti dodatno birokratsko opterećenje za male i srednje poduzetnike?

Vidiš: Vlada podržava prijedlog Direktive

Državni tajnik Ministarstva rada Ivan Vidiš u emisiji Hrvatskog radija "U mreži Prvog" kazao je kako je nastao nesporazum glede glasovanja HDZ-ovaca o Direktivi za jačanje primjene načela jednakih plaća za jednaki rad.

Naime, zastupnici HDZ-a glasali su protiv direktive, no Vidiš je dodao kako Vlada podržava prijedlog te direktive.

Sever: Direktiva donosi prostor transparentnosti plaća

Nezavisni hrvatski sindikati lobirali su da se prihvati direktiva. Predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata Krešimir Sever naglasio je kako direktiva donosi prostor transparentnosti plaća, što je važno.

- Postoje veliki otpori unutar Europske unije, ali i Republike Hrvatske, to vidimo sada kada smo otvorili razgovore o Zakonu o radu, da smo i na toj temi zapeli kao i na mnogim drugim temama. Dakle, poslodavcima, u neku ruku smeta upravo to, da ih netko želi ograničiti u sustavu da mogu slobodno određivati plaće ovisno o radniku. Međutim, ovdje se ne radi o njihovoj slobodi određivanja plaće, nego se radi o tome, da društvena nepravda kao takva, da netko ima različitu plaću za isti posao ili posao iste vrijednosti. Ovdje se upravo radi o spolnoj razlici i to je nešto što je neprihvatljivo za bilo koje društvo, poručio je Sever.

Istaknuo je kako se ne može dati ili ponuditi različita plaća nekome samo zato što je muško ili zato što je žensko.

- Te razlike su doista vidljive. One su bile vidljive u nekim zemljama puno jače, no, to se uopće ne bi smjelo događati. Došla je i primjedba da se tu ulazi u tajnost podataka i da je to nešto, gdje se ne bi smjelo otvoriti prostora, no, ne treba biti istaknula plaće neke određene osobe, nego treba biti jasno, transparentno određen sustav, tako da mi točno znamo po radnom mjestu, tko je gdje raspoređen i koliku ima osnovnu plaću. Koliki će biti varijabilni dio plaće, ako je uopće uređen kod poslodavca, ovisi doista o njegovim pravilima, koja su jasno postavljena. No, temeljni cilj svega je - da doista za isti posao ili za posao iste vrijednosti, neovisno o tome, radi li se o muškarcu ili ženi, oni moraju u startu imaju istu plaću i moraju imati iste mogućnosti, naglasio je Sever.

Predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata Krešimir Sever rekao je kako su otvorili i pitanje da nije samo pitanje razlike u plaćama između muškaraca i žena, nego se događa i unutar istog spola da za isto radno mjesto, za isti posao imamo različite plaće, pri tome da može biti razlike između dvije žene ili dva muškarca.

- To je načelno pitanje da želimo urediti sustav da su plaće jasne, razgovijetne i prepoznatljive. I da svatko zna pri tome što mu pripada i to, a vrlo je važno, da to zna na samom početku kada prihvaća posao, kazao je.

Kosanović: U Direktivi nije ništa sporno

Milka Kosanović iz HUP-a rekla je kako u Direktivi za jačanje primjene načela jednakih plaća za jednaki rad ništa nije sporno. Dodala je da podržava sve ono što je rekao predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata Krešimir Sever. Naglasila je da HUP dugi niz godina zastupa i promiče prava žena pogotovo u poslovnom svijetu.

- Ono što kod direktiva zna biti sporno jesu tehnički detalji njihove primjene. I u ovoj direktivi, treba upravo radi važnosti teme, voditi računa o tome da direktiva ne bude sama sebi svrha, i da zaista kroz administriranje, ne stavi po strani svrhu direktive, poručila je Kosanović.

Dodala je da treba postići ravnopravnost u području plaćanja, odnosno plaća žene i muškarca.

Kosanović je istaknula kako je generalni stav da mali i srednji poduzetnici nemaju kapacitete za tolika administriranja.

- Ne govorim o Direktivi, govorim općenito o načinu i uvjetima poslovanja. Sve što bi bilo komplicirano, predstavljalo bi problem. Stvar je u tome da se vidi kako će se tehnički detalji u konačnici postaviti, rekla je.

"Treba mijenjati društvenu svijest"

Razlika u plaći između muškarca i žena u Hrvatskoj iznosi jedanaest posto. Kosanović iz HUP-a kazala je kako su žene dovoljno obrazovane, te da treba mijenjati društvenu svijest.

Sever je naglasio kako postoje veliki problemi glede napredovanja žena, pa to rezultira i samim plaćama, te mirovinama.

Direktiva za jačanje primjene načela jednakih plaća za jednaki rad daje obvezu poslodavcima koji imaju više od pedeset zaposlenih, a oni koji imaju manje, neće morati objavljivati prosječne plaće za pojedina radna mjesta.

Državni tajnik Ministarstva rada Ivan Vidiš rekao je kako je ta informacija točna.

- Ovo je dio šireg paketa koji mi nastojimo postići na europskoj razini i na razini Republike Hrvatske. Nadovezao bih se na govornike prije. Tu trebamo gledati i paket propisa koji se odnose i na žene u odborima. To smo isto tako podržali, poručio je.

NOVI ZAKON O RADU

Izvor: JUTARNJI LIST

Piše: Gordana Grgas

Imamo detalje dobro skrivanog dokumenta: Božićnice i regres dobivat će samo članovi sindikata
Otkazivanje ugovora o radu na neodređeno neće biti olakšano, a uzastopno se u roku tri godine s radnikom mogu sklopiti najviše tri ugovora o radu na određeno, uz nekoliko iznimki te izuzeće za sezonske radnike, stoji u aktualnom prijedlogu izmjena Zakona o radu koje se očekuju do kraja ove godine.

Također, ne povećava se broj dopuštenih sati prekovremenog rada, ostaju na 180 sati. U dosadašnjim pregovorima je bilo, naime, riječi o tome da se prekovremeni povećaju na maksimalno 220 sati godišnje, uz mogućnost većeg broja ako se tako dogovori kolektivnim ugovorom, jer se smatralo da se time nadomješta dio nedostatka radne snage, kako je to donedavno tumačio i ministar radaJosip Aladrović. Ostalo je, međutim, da zaposlenik može sklopiti ugovor o radu s drugim poslodavcem kako bi za njega radio do osam sati na tjedan, a za to više ne treba tražiti suglasnost prvog poslodavca. To je pak ministar zamislio kao davanje mogućnosti radnicima da zarade više ako to žele.

Regulirat će se i rad na izdvojenom mjestu i to u dva modela, kao rad od kuće te rad na daljinu, pri čemu je ovo drugo vezano za obavljanje posla putem informatičke tehnologije pa će radnik moći sam određivati mjesto rada koje je, zapravo, promjenjivo. Uređuju se naširoko i digitalne platforme, odnosno uvode se pojmovi "radnik koji radi putem digitalne radne platforme" te "osoba koja radi putem digitalne radne platforme".

Sudski spor

Prvi ima ugovor o radu, odnosno, ako ga nije sklopio, može se u slučaju sudskog spora na temelju navedenih kriterija pozvati na to da je s njime zapravo zasnovan radni odnos. "Osoba" pak ima drukčiji ugovorni odnos, a za nju platforma ili agregator trebaju ugovoriti i osiguranje od nesretnog slučaja te od odgovornosti, ako je riječ o javnom prometu. Prema onome što smo imali prilike vidjeti, predviđa se da bi odredbe o platformskom radu stupile na snagu tek 1. srpnja sljedeće godine.

I sindikati i poslodavci o svemu tome, kao i drugim izmjenama koje je Ministarstvo rada uvrstilo u prijedlog izmjena ZOR-a nakon godinu i pol pregovora, tek trebaju dati službeno mišljenje. Iako se čini da bi sindikati mogli biti zadovoljniji,Krešimir Severiz NHS-a nije sklon takvoj ocjeni dok sve ne prouče i dok pregovori ne završe, što će vjerojatno biti ovo proljeće.

Ipak, recimo, izborili su se za to da zaštita sindikalnih povjerenika šest mjeseci nakon prestanka funkcije ostane u tom zakonu iako je u prvoj verziji to bilo izbačeno, a čini se da bi mogli izgurati i to da se kolektivnim ugovorima mogu za članove sindikata ugovoriti posebna, dodatna prava (osim prava na plaću i materijalnih prava, kao što su naknade troškova za prijevoz na posao i povratak s posla, dnevnice, dodatak za rad na terenu).

"To bi se moglo odnositi na božićnice, regres, jubilarne nagrade i slično", objašnjava nam Sever. Smatra da u tome nema ništa sporno te napominje da je reguliranje tog prava navedeno i u Nacionalnom planu oporavka i otpornosti, a u HUP-u smatraju da je to problematično. Pregovarač u ime poslodavacaNenad Seifertkaže da se time diskriminiraju radnici po tome jesu li u sindikatu ili nisu te napominje da je Ustavni sud slična zakonska rješenja ukinuo prijašnjih godina.

Rad na određeno

Ono gdje je Ministarstvo rada, kako se to čini objema stranama, izašlo u susret poslodavcima je uređivanje ugovora o radu sa sezonskim radnicima, gdje se ne ograničava uzastopni broj ugovora, kao ni sa stranim državljanima ili za potrebe dovršetka rada na projektu koji uključuje financiranje iz fondova Europske unije.

Za sezonske poslove može se po tom prijedlogu sklopiti ugovor o radu na neodređeno i na određeno vrijeme, a ako se sklopi ugovor na neodređeno, "tijekom sezonskog prekida u obavljanju posla, prava i obveze iz radnog odnosa ili u vezi s radnim odnosom mogu mirovati", a radnik se ne odjavljuje iz obveznih osiguranja te mu se plaćaju doprinosi. On, doduše, može tražiti da ga odjave kako bi se mogao zaposliti kod nekog drugog.

Općenito je jedan od važnih ciljeva koji je Vlada više puta proklamirala da se smanji rad na određeno gdje god je to moguće, pogotovo vrlo kratkotrajnih ugovora od nekoliko mjeseci, jer je u tome Hrvatska pri europskom dnu. Do sredine 2026. godine trebala bi taj udjel nesigurnih i nestabilnih ugovora o radu dovesti na 17 posto, kako se obvezala u Nacionalnom planu oporavka i otpornosti.

Kao početna vrijednost uzet je podatak iz razdoblja od 2017. do 2019. kad je udjel tih ugovora bio na 25 posto, a navodno se u međuvremenu već ponešto smanjio.

Negativan korak

Poslodavci, pomalo razočarano, poručuju kako se nadaju da će nakon ovih izmjena uslijediti pregovori o "pravoj reformi jer ovo nije reforma", kako kaže Seifert. "Fleksibilizacije rada na neodređeno nema, dapače, otišlo se korak unazad", napominje. U HUP-u stoga smatraju negativnim korakom za daljnji gospodarski razvoj Hrvatske dođe li do dugoročne odgode donošenja novog ZOR-a "kakav imaju gospodarski razvijenije države EU".

Dodatni rad do osam sati tjedno i bez dozvole poslodavca

1. Rad od kuće i na daljinu može biti stalan ili povremen, a uključuje i naknadu troškova zbog obavljanja posla. "Rad od kuće" je u domu ili nekom drugom prostoru, a "rad na daljinu" je putem IT-a pa radnik sam određuje mjesto rada. U izvanrednim okolnostima (npr. pandemija) poslodavac može bez izmjene ugovora dogovoriti rad od kuće do 30 dana.

2. Mogu se sklopiti najviše tri uzastopna ugovora na određeno u tri godine, a nakon toga novi tek nakon prekida od 12 mjeseci. Ograničenja se ne odnose na sezonce, a ima i drugih iznimki

3. Ugovori sa sezoncima mogu biti na neodređeno i na određeno, a na neodređeno vrijeme znači da nakon sezonskog prekida posla poslodavac ne odjavljuje radnika te plaća doprinose

4. Dodatni rad znači da zaposleni mogu sklopiti dodatni ugovor o radu kod drugog poslodavca do 8 sati tjedno te ne moraju za to tražiti suglasnost prvog poslodavca

5. Uvodi se pojam platformskog radnika koji ima ugovor o radu, a navode se i obilježja posla za koji se smatra da je zapravo zasnivanje radnog odnosa. Postoji i "osoba koja radi putem digitalne platforme" s drugačijim ugovornim odnosom, za nju platforma treba plaćati osiguranje od nesretnog slučaja te od odgovornosti ako se radi o prometu


11. travnja 2022.

Gospodarsko-socijalno vijeće: Potreban je društveni konsenzus o demografskoj politici

PODIZANJE SVIJESTI

JUTARNJI LIST - Hrvatska je rekorder u EU-u po sporosti zapošljavanja mladih visokoobrazovanih ljudi...

Predstavnici vlade, sindikata i poslodavaca u ponedjeljak su se na sjednici Gospodarsko-socijalnog vijeća (GSV) složili da je potreban društveni konsenzus za donošenje kvalitetne demografske politike. Ministar rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politikeJosip Aladrovićizjavio je nakon sjednice novinarima da nitko ne može biti zadovoljan brojem novorođene djece i umrlih te migracijskim saldom. Stoga podižu svjesnost o važnosti te teme, a Vlada će nastaviti provoditi politike koje će pozitivno utjecati na demografiju.

Jedan je od zaključaka GSV-a da se o tom problemu treba povesti rasprava na razini svih političkih opcija, parlamentarnih stranaka i udruga civilnog društva.

Upitan jesu li socijalni partneri razgovarali o poskupljenjima jer unatoč Vladinim mjerama cijene idu gore, Aladrović je odgovorio kako je to "kontinuirana tema" podsjetivši da je Vlada predstavila plan težak oko pet milijardi kuna za smanjenje troškova života.

"Egzogeni šokovi dovode do inflacije i povećanja cijena, što je izraženije u segmentu prijevoza, roba široke potrošnje i egzistencijalnih dobara". Poručio je da su u Vladi svjesni tog izazova i očekuju pad cijena energenata uz stagnaciju povećanja drugih cijena.

Na pitanje je li državna tajnicaŽeljka Josićnjegova nasljednica u ministarstvu, Aladrović je kratko poručio da je rekonstrukcija Vlade pitanje za premijeraAndreja Plenkovića, a njegov je mandat na raspolaganju od prvog dana.

Roditeljske potpore porast će na 7500 kuna

Državna tajnica Središnjeg državnog ureda za demografiju i mlade Željka Josić rekla je da su predstavnicima sindikata i poslodavaca predstavili ulaganja u predškolski odgoj i obrazovanje.

Novim zakonom planiraju povećati roditeljske potpore na 7500 kuna te uvesti očinski dopust do deset dana, za koji će se primati naknada u visini plaće. Također će u aktivne politike zapošljavanja mladih uložiti oko milijardu kuna.

Upozorivši kako Vladini paketi mjera nisu sami dovoljni ako mladi ne žele ostati u zemlji, sindikalni predstavnikKrešimir Severistaknuo je kao najbitnija pitanja zapošljavanja, stalnosti radnih mjesta, sigurnosti posla i dostojne plaće od koje se može živjeti.

Hrvatska je rekorder u EU-u po sporosti zapošljavanja mladih visokoobrazovanih ljudi, kaže Sever koji ne shvaća da se s lakoćom prati taj problem, koji osiromašuje zemlju u ključnom dijelu - ljudskim resursima.

Glavni direktor Hrvatske udruge poslodavacaDamir Zorićocijenio je da bi se udruge potrošača trebale više angažirati na otkrivanju trgovaca koji nisu spustili cijene iako je Vlada spustila PDV. "Trebalo bi prokazati one koji rade u korist štete svih drugih", poručio je.

 

Istražili smo ima li Vlada prostora za dodatna sniženja cijena: 'Bez dizanja plaća i mirovina nema ništa'

Izvor: RTL.HR
SEVER I BUJAS ZA RTL

Ilija Radić
Dva resorna ministra imaju svoje brige i izgledno je da nova poskupljenja neće ni dočekati na funkciji

Vladine mjere nisu dosta za ublažavanje efekata poskupljenja, složni su ovaj puti poslodavci i sindikati. Traže dodatna snižavanja stope PDV-a, ali i povećanja plaća i mirovina. Iz Vlade poručuju da plan dodatnih poteza postoji, ali koje bi poreze i namete mogli dodatno spustiti zasad šute. Još nije kraj divljanju cijena. Za mjesec dana novo poskupljenje električne energije lupit će poduzetnike. "Od 1.5. ide opet veliko poskupljenje za poduzetnike, znatno manje za građane, što, naravno, podržavamo, ali tri puta skuplja struja za poduzetništvo znači ujedno i opet nastavak inflacije, opet nastavak problema", govori Hrvoje Bujas, predsjednik udruge Glas poduzetnika.

A kad porastu računi u proizvodnji, poskupe i proizvodi. Paketom mjera koji je jučer stupio na snagu Vlada je inflaciju napala na više frontova - i smanjenjem PDV-a i subvencijama, no, to nije direktan utjecaj na cijene.

"Nema nikakvoga jamstva da će netko zbog toga što je PDV spušten spustiti icijenu, što nam već i ranije iskustvo i govori. Kao ni kod spuštanja trošarina", ističe Krešimir Sever, predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata.

Vlada je svoj dio za niže cijene napravila, direktniji utjecaj u tržišnom gospodarstvu nema, ali mehanizam postoji, samouvjeren je ministar gospodarstva. "Automatski mehanizam za to uvijek postoji da se ta situacija riješi, a to je konkurencija, s obzirom na činjenicu da je u većini tih dobara koja su obuhvaćena smanjenjem PDV-a imate više onih koji ih prodaju", tvrdi ministar Tomislav Ćorić.

"Više bih rekao da imamo često puta ono što je zakonom zabranjeno, a to je kartelno dogovaranje i da zapravo je tu nešto što se ne bi smjelo događati da se dogovaraju svi skupa", dodaje pak Sever.

I sindikati i poslodavci hvale dosadašnje mjere, ali traže još istog i predlažu nove poteze i naglašavaju - reforme su ključ.

"Smanjivanje horizontalno stope PDV-a, a za ugostitelje, putničke agencije, uslužne djelatnosti dodatno na 13 posto. Također tražimo da se ide i sa znatnim smanjivanjem birokracije. Ne može u zadnjih deset godina otići nas 400 tisuća iz Hrvatske, a zaposlit se 100 tisuća ljudi u birokraciji. To je nemoguće nahraniti", govori Bujas.

"Bez dizanja plaća i mirovina nema pravog sučeljavanja ovakvom rastu cijena, a pogotovo ovom koji se tek najavljuje", zaključuje Sever.

A Vlada zasad tek uzvraća da plan djelovanja postoji, bez konkretnih najava. Dva resorna ministra imaju svoje brige i izgledno je da nova poskupljenja neće ni dočekati na funkciji. Što zbog zadovoljstva njihovim radom, što zbog straha od spominjanih nasljednika, i sindikati i poslodavci bi rado da i Ćorić i Aladrović ostanu u sedlu.

Cijena rada po satu u Hrvatskoj iznosi tek 11,2 eura, dok je prosjek u EU 29,1 eura

Izvor: LIDER
Piše: Marta Premužak

Iako nije novost da smo po mnogo toga daleko od europskog prosjeka, novi podaci, koje jeobjavio Europski statistički ured Eurostat, pokazuju da zaostajemo i kada je u pitanju trošak radnog sata za poslodavca. Naime, cijena sata rada, u kojeg su uračunata davanja državi, u Hrvatskoj je u 2021. godini iznosila tek 11,2 eura. Time je istraživanje, koje je napravljeno na razini Europske unije, pokazalo koliko se nalazimo ispod europskog prosjeka s obzirom na to da je prosjek troškova rada EU bio je 29,1 eura, a 32,8 eura u eurozoni.

U krugu najlošijih

Nije ohrabrujuće niti to da što na listi zauzimamo peto mjesto, ali od kraja. U EU niži trošak rada od Hrvatske imaju Latvija, u kojoj troškovi iznose 11,1 eura, Mađarska, sa troškovima od 10,4 eura, Rumunjska, sa neslavnih 8,5 eura, te kao posljednja na listi Bugarska, u kojoj cijena sat rada stoji tek neslavnih sedam eura.

Istovremeno, zapadne zemlje, s kojima se često volimo uspoređivati, stoje nešto drugačije. Najviši troškovi su u Danskoj u kojoj sat vremena rada košta 46,9 eura. Odmah iza nje su Luksemburg, sa 43 eura, Belgija, sa 41,6 eura, a onda i Francuska, Nizozemska i Švedska, sa nešto manje od 40 eura po satu. I Austrija, Njemačka i Irska, zemlje u koje Hrvati često odlaze po 'bolje sutra', su među boljima u Europi kada gledamo koliko poslodavci potroše kako bi imali radnike. U Austriji cijena sata iznosi 37,5 eura, u Njemačkoj je zanemarivo niža - 37,2, eura - te ih Irska prati s 33,5 eura po satu.

Također, već kod prvih susjeda, u Sloveniji, cijena sata rada je gotovo duplo veća no što je u Hrvatskoj, a iznosi 21,1 euro po satu.

Zabilježen rast

Ono što je pozitivno je da je, kako navodi Die Presse, u usporedbi s 2020. godinom, europska satnica u prošloj godini u prosjeku porasla za 1,7 posto. U eurozoni rast troškova iznosio je 1,2 posto, a troškovi rada porasli su u svim zemljama EU, osim Italije i Španjolske.

Najveći porast zabilježen je u Litvi, koji je iznosio 12,5 posto, zatim u Estoniji koja je skočila za 6,5 posto te na Cipru i u Sloveniji, koje su imale jednaki rast od 6,2 posto.

Gledano prema djelatnostima ili sektorima, troškovi plaća su najveći u javnoj upravi, s prosjekom EU-a od 30,3 eura po satu.

Inače, sama statistika troškova ne uključuje samo bruto plaće, isplate bonusa, službene automobile i stanove tvrtke. U nju su uključeno i neizravni troškovi kao što su doprinosi poslodavca za socijalno osiguranje, troškovi daljnjeg usavršavanja i porezi na plaću, a za izradu statistike su u obzir uzeti podaci tvrtki s najmanje deset zaposlenih.

Zanimljivo je i da je udio tih neizravnih troškova – i tu se, prije svega, misli na doprinos poslodavca za socijalno osiguranje – iznosio gotovo četvrtinu troškova. Iako je taj je udio prošle godine bio najveći u Švedskoj i Francuskoj te je iznosio preko 30 posto, u Austriji je također premašio prosjek EU-a.


01. travnja 2022.

‘Rad na daljinu može pomoći u boljem usklađivanju radnih i obiteljskih obaveza, ali potrebne su nam određene zaštitne mjere‘

Izvor: JUTARNJI LIST

KONFERENCIJA EU PARLAMENTA

Na konferenciji su sudjelovali i predstavnici socijalnih partnera EU-a, kao i sindikati i tvrtke, kako bi se postigao zajednički dogovor o radu na daljinu i isključenju s posla

Piše: Iva Badanjak

Europski parlament organizirao je hibridnu konferenciju o pravu na isključivanje i radu na daljinu. Zastupnici EU parlamenta, Komisija, nacionalne vlade, socijalni partneri i europske agencije raspravljale su o pitanjima poput izazova i mogućnosti rada na daljinu, radnih uvjeta, zdravlja i sigurnosti na radnom mjestu, digitalnog jaza i radnika u nepovoljnom položaju.

Parlament se već neko vrijeme bavi tim pitanjima, a početkom 2021. je usvojio i rezoluciju kojom traži da "pravo na isključivanje" postane temeljno pravo u cijeloj Uniji. EU zastupnici su pozvali Komisiju da donese europski zakon kojim se radnicima omogućuje da isključe digitalne uređaje izvan radnog vremena bez straha od posljedica na poslu. Usto traže i da se utvrde minimalni uvjeti za rad na daljinu.

Govoreći na konferenciji u Europskom parlamentu, povjerenik za zapošljavanje i socijalna prava Nicolas Schmit, obećao je da će Komisija izraditi zakonodavni akt o reguliranju rada na daljinu na razini cijele Unije i jamčiti pravo radnika na isključivanje izvan radnog vremena, s ciljem "podrške digitalizacije gospodarstva i osiguravanja adekvatnih uvjeta rada".

"U tvrtki u kojoj su zaposlenici iscrpljeni, gdje pate od stresa ili izgaranja, malo je vjerojatno da će to poduzeće imati visoku razinu produktivnost ili može mobilizirati inovativne kapacitete svojih zaposlenika. Stoga nam je potreban koherentan zakonodavni i politički odgovor, kako na nacionalnoj tako i na europskoj razini, koji se proteže od zapošljavanja do obrazovanja, od zdravstva do socijalne zaštite. To je važno za društvenu konvergenciju i za pošteno natjecanje", izjavio je Schmit, dodajući da je rad na daljinu i hibridni rad postao nova stvarnost.

Europska zaklada za poboljšanje životnih i radnih uvjeta (Eurofound) procjenjuje da se oko 37% poslova može raditi na daljinu. Pandemija je ubrzala digitalizaciju i ukazala na mogućnosti hibridnog rada. 2019. godine samo je 5% Europljana radilo na daljinu, a u proljeće 2020., na vrhuncu pandemije, svaki treći zaposlenik radio je od kuće.

"Rad na daljinu može pomoći u boljem usklađivanju radnih i obiteljskih obaveza, ali potrebne su nam određene zaštitne mjere kako bismo izbjegli da novi način rada marginalizira i isključuje ljude, posebice žene, koje često preuzimaju dodatne obveze skrbi", kazao je Schmit.

Povjerenik za zapošljavanje i socijalna prava upozorio je da pravo na isključivanje ne smije biti jedinstveno samo za rad na daljinu jer se radi o pravu koje je povezano s uporabom digitalnim alatima, čime su izloženi i radnici u uredima. Trenutno se pravo na isključivanje primjenjuje u nekoliko država članica Europske unije, uključujući Portugal, Španjolsku, Irsku, Belgiju, Italiju i Francusku.

Rumunjski zastupnik i predsjednik odbora Europskog parlamenta za zapošljavanje i socijalna pitanja (EMPL) Dragos Pislaru, ističe kako EU mora biti ta koja će pronaći rješenje za premošćivanje "sve većeg jaza između poslova koji se mogu obavljati na daljinu i onih koji se ne mogu obavljati".

"Rad na daljinu omogućio je nastavak gospodarskog života i omogućio mnogim tvrtkama da zadrže svoju aktivnost tijekom pandemije, ali nam je donio i fizičku i psihičku iscrpljenost”, primijetio je Pislaru.

Na konferenciji su sudjelovali i predstavnici socijalnih partnera EU-a, kao i sindikati i tvrtke, kako bi se postigao zajednički dogovor o radu na daljinu i isključenju s posla.

Maxime Cerutti, voditelj odjela za socijalna pitanja europskog udruženja poslodavaca Business Europe, upozorio je da postoje opasnosti koje sa sobom nose "pretjerani standardi". Naime, Cerutti smatra kako se "industrijski odnosi moraju temeljiti na pregovorima između poslodavaca i zaposlenika".

S druge strane, glavna tajnica Europske konfederacije sindikata Esther Lynch, ističe kako je reguliranje rada na daljinu kroz obvezujuću uredbu od iznimne važnosti za radnike jer odluka o radu na daljinu ne smije biti isključivo izbor poslodavaca.

"Nova zakonska regulativa trebala bi dati radnicima konačnu odluku o tome žele li raditi na daljinu. Također, ako se odluče na rad na daljinu, trebala bi im se osigurati ravnopravna plaća i uvjeti kao i za ostale radnike te podmiriti dodatni troškovi nastali takvim radom od kuće", zaključila je Lynch.

 

Prosječna plaća za siječanj 2022. godine

Izvor: DZS

Prosječna mjesečna isplaćena neto plaća po zaposlenome u pravnim osobama Republike Hrvatske za siječanj 2022. iznosila je 7 378 kuna, što je nominalno više za 1,3%, a realno za 1,0% u odnosu na prosinac 2021. Prosječna mjesečna bruto plaća po zaposlenome u pravnim osobama Republike Hrvatske za siječanj 2022. iznosila je 9 982 kune, što je nominalno više za 1,5%, a realno za 1,2% u odnosu na prosinac 2021. Najviša prosječna mjesečna isplaćena neto plaća po zaposlenome u pravnim osobama za siječanj 2022. isplaćena je u djelatnosti Zračni prijevoz, u iznosu od 11 569 kuna, a najniža je isplaćena u djelatnosti Proizvodnja odjeće, u iznosu od 4 856 kuna.

Najviša prosječna mjesečna bruto plaća po zaposlenome u pravnim osobama za siječanj 2022. bila je u Informacijskim uslužnim djelatnostima, u iznosu od 16 389 kuna, a najniža je bila u djelatnosti Proizvodnja odjeće, u iznosu od 6 224 kune.

Prosječna mjesečna isplaćena neto plaća po zaposlenome u pravnim osobama Republike Hrvatske za siječanj 2022. u odnosu na isti mjesec prethodne godine nominalno je viša za 5,7%, a realno je ostala ista.

Prosječna mjesečna bruto plaća po zaposlenome u pravnim osobama Republike Hrvatske za siječanj 2022. u odnosu na isti mjesec prethodne godine nominalno je viša za 6,5%, a realno za 0,8%.

U siječnju 2022. bilo je prosječno 167 plaćenih sati, što je u odnosu na prosinac 2021. niže za 8,2%. Najveći broj plaćenih sati bio je u Pomoćnim uslužnim djelatnostima u rudarstvu i Djelatnosti zdravstvene zaštite (178), a najmanji broj plaćenih sati bio je u Djelatnosti socijalne skrbi bez smještaja (150).

Prosječna mjesečna isplaćena neto plaća po satu za siječanj 2022. iznosila je 43,16 kuna, što je u odnosu na prosinac 2021. više za 10,0%, a u odnosu na isti mjesec prethodne godine više za 5,6%.

Prosječna mjesečna bruto plaća po satu za siječanj 2022. iznosila je 58,40 kuna, što je u odnosu na prosinac 2021. više za 10,1%, a u odnosu na isti mjesec prethodne godine više za 6,4%.

Medijalna neto plaća za siječanj 2022. iznosila je 6 175 kuna, dok je medijalna bruto plaća iznosila 8 106 kuna.

Hrvatska toplo dočekuje izbjeglice iz Ukrajine i zbog vlastitih potreba za radnom snagom

Izvor: FAKTOGRAF
Autor/ica: Gabrijela Galić

Europska unija otvorila je granice uvođenjem privremene zaštite za raseljene osobe kako bi se što brže integrirale u društva primateljica. Više od tri milijuna stanovnika Ukrajine izbjeglo je iz te zemlje od 24. veljače, kada je započela ruska invazija, do danas. Ujedinjeni narodi očekuju kako će ruska invazija na Ukrajinu izazvati egzodus deset milijuna ljudi, od koji bi oko četiri milijuna stanovnika moglo izbjeći u susjedne države (1, 2, 3).

Najveći pritisak je za sada na Poljskoj, u koju su se i prije rata Ukrajinci najviše iseljavali i u koju je trenutačno izbjeglo gotovo 1,8 milijuna osoba. Gotovo 460 tisuća Ukrajinaca trenutačno je smješteno u Rumunjskoj, gotovo 340 tisuća u Moldaviji, gotovo 270 tisuća u Mađarskoj, preko 200 tisuća u Slovačkoj...

Europska unija (EU) i zemlje članice žurno su reagirale, otvarajući granice izbjeglom stanovništvu Ukrajine uvođenjem privremene zaštite za raseljene osobe kako bi se što brže mogli integrirati u društva zemalja primateljica. Aktivirana je Provedbena odluka Vijeća EU o privremenoj zaštiti raseljenih osoba iz Ukrajine slijedom koje je i Hrvatska uvela privremenu zaštitu za izbjeglice iz Ukrajine koja može trajati do tri godine.

Ruska invazija na Ukrajinu po prvi puta je u EU aktivirala privremeni mehanizam zaštite, čime je ljudima koji bježe od ratnih razaranja olakšan život u izbjeglištvu. U praksi to znači da odmah po registraciji u zemlji primateljici mogu krenuti u „normalan“ život, odnosno djeca u vrtiće, škole, fakultete. Bez potrebe ishođenja radne dozvole odrasli se mogu zaposliti, osigurana im je zdravstvena skrb (hitna medicinska pomoć, a za ranjive skupine odgovarajuća medicinska i druga pomoć), a obitelji imaju i pravo na pomoć iz sustava socijalne skrbi (savjetovanje i psihosocijalna pomoć, smještaj, jednokratnu novčanu naknadu).

“Europa će biti tu za njih, ne samo u prvim danima, već i u tjednima i mjesecima koji dolaze. To mora biti naše obećanje. I zato predlažemo aktiviranje mehanizma privremene zaštite kako bi im se omogućio siguran status i pristup školama, zdravstvenoj zaštiti i radu. Oni to zaslužuju. To moramo napraviti sada. Znamo da je ovo samo početak. Više Ukrajinaca će trebati našu zaštitu i solidarnost. Mi jesmo i bit ćemo tu za njih“, poručila je prije nekoliko tjedana Urusla von der Leyen, predsjednica Europske komisije.

Europa ne priča o kvotama kao 2015.

U slučaju izbjegličkog vala iz Ukrajine među zemljama EU nema rasprava o tome da su ih dužne zbrinuti članice na čije tlo prvi put uđu, ne raspravlja se tko će koliko raseljenih ljudi primiti, uvođenju kvota. Sve su zemlje širom otvorile vrata, sve govore o potrebi žurne integracije raseljenih ljudi u društvo.

Posve suprotno od zbivanja 2015. godine kada se Europa suočila s velikom migrantskom krizom izazvanom ratom u Siriji. Krajem kolovoza te godine Njemačka je objavila kako prestaje primjenjivati odredbe Dublinskog ugovora prema kojem se predviđa da se izbjeglice pristigle u EU trebaju registrirati i zatražiti azil u prvoj zemlji EU u koju su ušle, odnosno moraju biti vraćene u prvu zemlju ulaska (1, 2, 3).

Tadašnja njemačka kancelarka Angela Merkel suspendirala je odredbe Dubinskog ugovora za Sirijce kao mjeru „europske solidarnosti“ koja je trebala smanjiti pritisak na vanjske članice. I Europska komisija tada se priklonila stavovima Njemačke, a na put prema njoj nisu krenuli samo Sirijci već i Iračani, Afganistanci, kao i izbjeglice i migranti drugih zemalja. No, politika „otvorenih vrata“ nije dugo trajala, mnogi migranti i izbjeglice i danas su „zatočeni“ na vanjskim granicama EU. Istim onim granicama koje su širom otvorila vrata za izbjeglički val s tla Europe, kao što to danas čine Mađarska i Poljska.

Iako politika „otvorenih vrata“ s početka migrantskog vala 2015. godine nije potrajala, Njemačka je u gospodarskom smislu imala koristi od prihvata migranata. Tijekom 2015. i 2016. godine u toj je zemlji predano više od milijun zahtjeva za azilom. Istraživanje provedeno 2020. godine pokazalo je kako je pola milijuna izbjeglica u roku od pet godina pronašlo posao. Integracija izbjeglica koje su pristizale od 2013. na dalje bila je brža nego u ranijim godinama te je od 2015. godine daleko više ulagano u jezične i druge integracijske programe za tražitelje azila i izbjeglice (1, 2).

No, integracijski izazovi su i dalje prisutni jer izbjeglice obično rade na slabije plaćenim, nesigurnim poslovima koji su dodatno pogođeni pandemijom bolesti Covid-19.

Ukrajinci su dolazili raditi u Hrvatsku i prije rata

Rat na vratima Europe i danas otvara pitanje popunjavanja ispražnjenih radnih bazena. Politika brze integracije raseljenog stanovništva, odnosno aktivacija privremenog mehanizma zaštite, ide tome u prilog. Koliko god je dok bijesni rat u Ukrajini i pomalo neugodno govoriti o tome koliko će se stanovništva iseliti te popuniti radne kontingente zemalja EU, to je realnost koja će za dio stanovništva možda biti i dugotrajna.

„Pošteno je da ih se prihvati, da im se pomogne i da im se pomogne pri povratku. To bi trebao biti temeljni postulat – vratiti. A kada će to biti, tko zna. Nekima vjerojatno nikada, a to i mi znamo iz našeg iskustva“, veli Damir Zorić, direktor Hrvatske udruge poslodavaca (HUP).

Ukrajinski radnici nisu nepoznanica domaćem tržištu rada. Hrvatska je s Ukrajinom 2018. godine potpisala Sporazum o sezonskom radu državljana Ukrajine u Hrvatskoj.

„Pojačanim gospodarskim razvojem, a posebno u djelatnostima poljoprivrede i šumarstva te turizma i ugostiteljstva, Republika Hrvatska suočava se s nedostatkom kvalificiranih radnika u navedenim djelatnostima. Uspostavljanjem suradnje između Republike Hrvatske i Ukrajine u području sezonskog rada državljana Ukrajine doprinijet će se lakšem i bržem pronalasku potrebne radne snage hrvatskim poslodavcima“, obrazlagalo se zašto se potpisuje Sporazum. On podrazumijeva i tješnju suradnju Hrvatskog zavoda za zapošljavanje i Državnog zavoda za zapošljavanje Ukrajine (1, 2, 3).

„Mi smo i do sada imali radnu snagu koja je pristizala iz Ukrajine. U 2021. godini – koja je nakon katastrofalne pandemijske 2020. bila odlična godina – bilo je više od dvije tisuće radnih dozvola izdanih za radnike iz Ukrajine“, navodi Zorić, podsjećajući da ukupan broj radnih dozvola za strane radnike raste iz godine u godinu.

„Podsjetio bih da samo u Češkoj radi oko 200 tisuća radnika iz Ukrajine i to je pokazatelj razvijenosti neke ekonomije. Dakle, u Hrvatsku bi da nije bilo tog rata redovnim putem došlo dvije, tri tisuće ljudi. Sad će ih doći znatno više“, objašnjava Zorić. Dodaje kako su „ukrajinski radnici vrlo prilagodljivi, brzo se prilagode jeziku, kulturološki smo vrlo slični“ te su „jako prihvatljivi nekim sektorima poput turizma i uglavnom rade u turističkom sektoru“.

Najveći val mogao bi krenuti kad stanu ratne operacije

Prema mišljenju Zorića, za Ukrajince će biti dobra prilika da dok su u izbjeglištvu mogu raditi, dobro je i za poslodavce jer će dobar dio radnika biti tu, raspoloživ i nema procedure njihova traženja i ishođenja radne dozvole s obzirom na mehanizam privremene zaštite. Odnosno nema dugotrajnih procedura koje prethode dolasku stranih radnika izvan zemalja EU.

„Bez alternative, najbolja bi pomoć bila da ljudi mogu ići kući“, navodi Zorić. No, u situaciji ratnih zbivanja i trenutne nemogućnosti povratka domovima za sve one koji mogu raditi, kako navodi Zorić, najbolje je da se zaposle. Pritom, on upozorava kako se tek očekuje val ljudi koji bježe od ratnih zbivanja.

„Po nekom iskustvu, najveći valovi, najveći egzodusi počinju kada sve stane. Sada su ljudi po podrumima, puca se… A kada se egzistencija sruši, tek onda kreće. Bilo bi dobro da primirje bude što prije, da se nešto potpiše i onda proba drugim sredstvima… Ali, i tada će odlaziti rijeke ljudi. To nije ništa novo, to smo imali i mi“, objašnjava Zorić koji je tijekom 90-ih radio u vladinom Uredu za prognanike i izbjeglice.

Slavonija želi Ukrajince

Hrvatska je deklarirala kako je spremna zbrinuti 20 tisuća raseljenih iz Ukrajine, no pitanje je koliko će Ukrajinaca u konačnici izbjeći u Hrvatsku. Do sada je stiglo više od šest tisuća osoba izbjeglih pred ratom. Mahom je riječ o ženama i djeci od kojih su mnoga već krenula u vrtiće i škole.

Osječko-baranjska županija među prvima je reagirala predstavljajući program „Slavonsko srce za obitelji Ukrajine“. Taj akcijski plan obuhvaća kompletnu integraciju izbjeglih građana Ukrajine, od pružanja psihosocijalne pomoći i savjetovanja do pomoći pri uključivanju djece u predškolski i školski sustav.

“Pri samom dolasku obavlja se razgovor s obiteljima koje dolaze. Ako žele ostati ovdje, riješi se stambeno zbrinjavanje. Ako su u pitanju obitelji, integrira ih se u vrtiće i škole. Ako obitelj ima troje i više djece, oca se prema ukrajinskim pravilima ne razdvaja od obitelji“, objasnio je Ivan Anušić, osječko-baranjski župan kako funkcionira akcijski plan. Ta je županija prije desetak dana zaposlila prvu osobu izbjeglu iz Ukrajine – oca petero djece koji je počeo raditi kao prevoditelj u Centru za nestalu i zlostavljanu djecu. Njegova obitelj stambeno je zbrinuta, a djeca su krenula u školu.

Ukrajinci su, i prema Anušićevim riječima, ljudi sličnog svjetonazora, sličnih navika i jednostavno ih je integrirati u naše društvo. “Spajamo nešto što je, smatram, u ovom trenutku dobro i za njih i za nas. Ljudi će ovdje dugotrajno ostati, ovisno o željama. Imamo spreman akcijski plan koji uključuje sve službe, sve jedinice lokalne samouprave”, naveo je Anušić. Ranije je govorio i o potrebi dugotrajnijeg zbrinjavanjana vodeći kako će, ako u Slavoniju dođe veći broj ljudi koji se žele baviti poljoprivredom, županija otkupljivati imanja koja se sada prodaju po iznimno povoljnim cijenama i dati ih ljudima izbjeglim iz Ukrajine.

Slavoniji iz koje se stanovništvo godinama iseljava, kronično nedostaje radne snage te stoga Anušić smatra da je dobro da se Ukrajinci zapošljavaju u tom dijelu zemlje. Na to područje Ukrajince pozivaju i građani, nudeći im smještaj, pa i posao. No, poslovi se nude i na obali, mahom na sezonskim poslovima.

Istodobno i sami građani Ukrajine prije no što krenu na put prema Hrvatskoj pokušavaju doći do informacija o mogućnosti zapošljavanja. Veliki dio komunikacije odvija se i preko Facebook grupe SOS Ukrajina koja je formirana za koordiniranje pomoći Ukrajini i Ukrajincima.

Putem te grupe nudi se pomoć, organizira prijevoz, raspituje o mogućnostima zapošljavanja, stambenog zbrinjavanja, pravima koje izbjegle osobe mogu ostvariti u Hrvatskoj, ali se i traže i nude poslovi neformalnim putevima.

Sindikati se boje zloupotreba

Sindikati istodobno upozoravaju kako treba zaštiti prava raseljenih Ukrajinaca koji će se makar i privremeno zaposliti u Hrvatskoj. Položaj građana Ukrajine koji su pred naletom rata pristigli u Hrvatsku trebao bi biti i tema prve iduće sjednice Gospodarsko-socijalnog vijeća (GSV), tripartitnog savjetodavnog tijela u kojem sjede predstavnici Vlade, sindikalnih centrala i poslodavaca.

„Želimo to nametnuti kao temu. Sindikati će tražiti da jedna od točaka GSV-a bude ponašanje vlasti, poslodavaca i cijelog društva prema izbjeglicama koji pristižu iz Ukrajine. Naglasak je pritom da im treba dati punu potporu, utočište, što god treba, ali da se pritom ne zloupotrebi njihova situacija i stanje posebno kada je riječ o cijeni rada“, ističe Krešimir Sever, predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata (NHS) koji je trenutno i dopredsjednik GSV-a sa sindikalne strane.

„Želimo razgovarati o zapošljavanju tih ljudi i jasno dati do znanja da se mogu javiti nama“, ističe Sever navodeći kako sindikati ne žele da se njihov bijeg od rata iskoristi i da – kao što se i događalo sa stranim radnicima ranije – posluže kao radna snaga koja će snižavati cijenu rada. Stoga sindikalna strana vrlo jasno želi poručiti da i ukrajinski radnici mogu zatražiti sindikalnu pomoć kada je riječ o zaštiti njihovih radničkih prava i sprečavanja mogućih zloupotreba njihova rada.

Savez samostalnih sindikata Hrvatske (SSSH) u tom je smislu već najavio izradu informativnih materijala na ukrajinskom jeziku s osnovnim informacijama o tržištu rada, radnim i socijalnim pravima i pravu na organiziranje, posebno brinući o poštivanju njihovih radničkih prava i sprečavanju zloupotreba koje mogu negativno utjecati na uvjete i prava ostalih radnika u Hrvatskoj.

„Želimo jasno čuti i kako će postupiti Vlada, kako će postupiti Hrvatska udruga poslodavaca“, veli Sever, ističući kako ima poštenih i dobrih poslodavaca, ali ima i onih koji će gledati “zloupotrijebiti rad gdje god je to moguće”. Jer, ponavlja Sever, već se i do sada pokazalo da su ljudi koji su u Hrvatsku dolazili kao ekonomski migranti „pomagali“ u održanju niske cijene rada. Stoga se ne bi smjelo događati da se rad ljudi koji bježe od ratnih strahota zloupotrebi i da se, možda, još dodatno snizi cijena rada. Tim više jer su raseljene radno sposobne osobe mahom žene.

Sam podatak prema kojem bi pred ratnim zbivanjima moglo izbjeći četiri do pet milijuna osoba ukazuje kako bi u pogledu radne snage mogla profitirati cijela Europa. No, kako su raseljene radno sposobne osobe mahom žene, pitanje je i kvalitete poslova na koje mogu računati.

Nema sustavnog plana

Da se u Hrvatskoj o tržištu rada uvijek razmišlja na način da se “popunjavanju rupe“ te nema nekog sustavnog plana, ukazuje Jelena Ostojić, asistentica na Odsjeku za sociologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu.

To popunjavanje nedostataka na tržištu rada ne provodi se podizanjem plaća, podizanjem standarda, poboljšavanjem situacije na tržištu rada, nego „bukvalnim popunjavanjem rupa ne bi li se uštedilo na cijeni rada, da se ništa ne uloži nego zaradi na radu drugih“.

„Nama nedostaje radne snage za loše i slabo plaćene poslove, radno intenzivne i u stvari prekarne poslove. A to su poslovi koji ostaju prekarni, ostaju nesigurni“, ističe Ostojić.

Dobra slika domaće potražnje za radnicima je turistički sektor u kojem je „potrebna ogromna radna snaga koja nezaposlena ulazi u sezonu i nakon tri mjeseca iz sezone izlazi nezaposlena, a od zarade ne može živjeti ostatak godine“.

„Umjesto da se poboljšaju ti uvjeti, da se nađe neki modus kad već imamo takvu privredu, servisni sektor do te mjere predimenzioniran, da se produži taj način rada ili da se kombinira s nekim drugim poslovima, mi obično pribjegavamo stranim radnicima kao pričuvnoj radnoj snazi. Tako povećavamo kontingent nesigurne radne snage“, ističe Ostojić, dodajući kako se protom snižava cijena rada jer su strani radnici obespravljeniji od domaćih, iako ni domaći sezonci nisu u nekoj bajnoj situaciji.

„Na kraju krajeva, trebalo bi otvoriti granice za sve, ali prije svega poboljšati uvjete rada. Mi dijelom radne snage nemamo, a dijelu se ne isplati raditi. Jer, ako se odvojite od obitelji i idete dva, tri mjeseca raditi sezonu, onda bi valjda trebali moći živjeti od toga još bar tri mjeseca ili ostatak godine“, ističe Ostojić.

To su stvari o kojima treba razmišljati i kada se govori o integraciji ljudi izbjeglih iz Ukrajine, tim više jer je Hrvatska potpisujući međudržavni sporazum o sezonskom radu Ukrajinaca pokazala kako je to radna snaga na koju računa. Za sada, dakle, u Hrvatsku pristižu uglavnom žene s djecom. Mnoge od njih, vidljivo je i s društvenih mreža, unaprijed traže mogućnost zaposlenja. Uglavnom ne na duži rok jer se nadaju da će rat brzo prestati i da će se moći vratiti svojim životima.


21. ožujka 2022.

Ovo su sve mjere Vlade za ublažavanje cijena: Teške su gotovo 5 milijardi kuna

Izvor: Novilist.hr
USVOJEN PAKET MJERA

Te i druge mjere bit će na snazi od 1. travnja te će država tako izravno pomoći građanima i gospodarstvu, rekao je premijer Andrej Plenković.

ZAGREB – Vlada je u srijedu usvojila paket mjera za ublažavanje rasta cijena energenata, ukupno vrijedan gotovo pet milijardi kuna, među kojima su prijedlog izmjena zakona o PDV-u, odluke o subvencioniranju cijena plina kućanstvima i malim poduzetnicima, o jednokratnoj pomoći umirovljenicima i pomoći socijalno ugroženima. Te i druge mjere bit će na snazi od 1. travnja te će država tako izravno pomoći građanima i gospodarstvu, rekao je premijer Andrej Plenković.

Vladine mjere po njegovim su riječima potpuno na tragu i usklađene sa smjernicama Europske komisije, kojima se uz ostalo potvrđuje mogućnost reguliranja cijena u slučaju potrebe i okolnosti koje to opravdavaju.

Snižavanje stopa PDV-a

U hitnu saborsku proceduru Vlada je poslala izmjene Zakona o PDV-u, kojima se smanjuje stopaporeza na dodanu vrijednost s 25 i 13 na 5 posto za dječju hranu, jestiva ulja i masti, maslac i margarin, žive životinje, svježe meso i kobasice, živu i svježu ribu, rakove, povrće, voće, jaja, sadnice i sjemenje, gnojiva i pesticide, hranu za životinje te ulaznice za koncerte, sportska i kulturna događanja

Vlada predlaže i proširenje primjene snižene stope poreza na dodanu vrijednost od 13 posto na isporuku prirodnog plina i grijanja iz toplinskih stanica, ogrjevno drvo, pelet, briket i sječku te menstrualne potrepštine

Stopa PDV-a od 5 posto predlaže se i na isporuke prirodnog plina obavljene u razdoblju od 1. travnja 2022. do 31. ožujka 2023.godine

Vrijednost poreznih rasterećenja kroz sustav PDV-a procjenjuje se na 2,1 milijarde kuna.

Kućanstvima i poduzetnicima potpora za plin

Kako bi ublažila rast troškova za plin, Vlada je odlučila kućanstvima subvencionirati dio cijene plina i to direktno na računu potporom od 10 lipa po kilovatsatu (kWh).

Taj će se iznos potpore iskazivati na računu posebnom stavkom, a opskrbljivači ćezahtjev za nadoknadom za popust slati Ministarstvu gospodarstva, koje će ga podmirivati svaki mjesec od travnja 2022. do ožujka 2023. godine.

Potporu će dobiti i mikro, malisrednji poduzetnici s prosječnom godišnjom potrošnjom do 10 gigavatsati (GWh), i ta će potpora iznositi 15 lipa po kWh.

Ta će se potpora ostvarivati vaučerom na iznos potpore male vrijednosti. Svaki mjesec se subvencionirani iznos odbija s vaučera dok ga ne potroši ili zaključno s računom za ožujak 2023. godinom.

Trošak subvencioniranja dijela cijene plina za kućanstva te mikro, male i srednje poduzetnike je ukupno oko 1,2 milijarde kuna, a financirat će se prodajom emisijskih jedinica stakleničkih plinova na dražbi u Hrvatskoj. Zato je Vlada izmijenila i dopunila plan korištenja financijskih sredstava dobivenih od prodaje emisijskih jedinica putem dražbi u Republici Hrvatskoj od 2021. do 2025. godine. Predviđa se da će do 2025. prihodi od prodaje emisijskih jedinica iznositi 4,72 milijarde kuna.

Vlada je odlučila i na tržište pustiti obvezne zalihe nafte i naftnih derivata i to 22 tisuće tona dizela, koji će se prodavati po postignutim tržišnim cijenama.

Mjere za socijalno ugrožene

Nekoliko danas usvojenih uredbi, odluka i zaključaka odnosi se na mjere pomoći socijalno ugroženim građanima.

Naime, trenutno naknadu od 200 kuna za električnu energiju dobivaju korisnici zajamčene minimalne naknade (51.000 osoba) i korisnici osobne invalidnine i njihovi članovi kućanstva (40.000 osoba).

Vlada danas prihvaćenim uredbama krug korisnika te naknade proširuje i na korisnike nacionalne naknade za starije osobe (5.700 osoba).

Ujedno, naknadu, koja se sada dobiva za električnu energiju, proširuje i na plin te udvostručuje mjesečni iznos – s 200 na 400 kuna. Godišnji iznos te mjere je oko 300 milijuna kuna.

Vlada je odlučila i o mjesečnoj naknadi za 46.000 pružatelje socijalnih usluga. To se odnosi na pravne osobe kojih je 1.100 i koje skrbe o 40.000 korisnika – oni će dobiti mjesečnu naknadu od 1.000 do 4.000 kuna.

Naknada će biti dostupna i udomiteljskim obiteljima – mjesečna naknada od 400 kuna za 2.570 udomiteljskih obitelji i 6000 korisnika. Ukupni iznos mjere je 33 milijuna kuna.

Zaključkom u vezi s ublažavanjem porasta cijene plina i sprječavanja izloženosti građana energetskom siromaštvu, Vlada je zadužila Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost da u državni proračun uplati do 1,2 milijarde kuna od prodaje emisijskih jedinica na dražbi, koji će se koristiti kao izravna potpora krajnjim kupcima energije.

Energetski dodatak za umirovljenike

Vlada je donijela odluku i o isplati jednokratnog dodatka umirovljenicima radi ublažavanja posljedica porasta cijena energenata.

Taj tzv. energetski dodatak odnosi se na 721.000 umirovljenika s mirovinom do 4.000 kuna, a iznos (od 400 do 1.200 kuna) ovisit će o visini mirovine.

Tako će umirovljenici koji imaju mirovinu do 1.500 kuna dobiti jednokratnu naknadu u iznosu od 1.200 kuna, oni s mirovinom od 1.500 do 2.000 kuna mirovine naknadu od 900 kuna, s mirovinom od 2.000 do 3.000 kuna od 600 kuna, a oni s mirovinom od 3.000 do 4.000 kuna dobit će naknadu od 400 kuna. Ukupan iznos te mjere za umirovljenike je 480 milijuna kuna.

Pomoć poljoprivrednicima i ribarima

Paket mjera predviđa i potpore za poljoprivrednike i ribare, uz ostalo potpora male vrijednosti poljoprivrednicima za nabavu umjetnog gnojiva.

Procjenjuje se da će mjerom biti obuhvaćeno 88.000 poljoprivrednih gospodarstava, a vrijednost se procjenjuje na 200 milijuna kuna, dok se u ribarstvu iznos procjenjuje na 75 milijuna kuna i namijenjen je za djelatnosti gospodarskog ribolova, akvakulture i riboprerađivačke industrije i to prvenstveno za likvidnost. Za provedbu je potrebno odobrenje Europske komisije.

 

Ususret Međunarodnom danu žena - radna mjesta s najvećim udjelom žena

Eurostat je objavio podatke o radnim mjestima i zanimanjima s najvećim udjelom žena u trećem tromjesečju 2021. godine. U tom vremenskom razdoblju više je žena nego muškaraca radilo u djelatnostima vezanim za kućanstva (npr. služavke, sluge, njegovatelji itd.) ili u proizvodnji za vlastite potrebe (88 %), ljudsko zdravlje i socijalna skrb (78 %), obrazovanje (72 %), ostale uslužne djelatnosti (64 %), usluge smještaja i prehrane te financijske i osiguravateljske djelatnosti (53 %). Međutim, žene su činile samo 10 % radnika u građevinskom sektoru i 13 % u sektoru rudarstva i vađenja.

Kad je riječ o zanimanjima, u trećem tromjesečju 2021. godine žene su bile prekomjerno zastupljene među službenicima za potporu (66%), uslužnim i prodajnim radnicima (63%), stručnjacima (54 %) i osobama s osnovnim zanimanjima (53 %). S druge strane, žene su činile samo jednu desetinu obrtnika i povezanih obrtnika (11 %) i radnika u oružanim zanimanjima (10 %).

Događanja u posljednjem desetljeću

Od trećeg tromjesečja 2011. udio žena najviše se povećao u sektoru djelatnosti opskrbe električnom energijom, plinom, parom i klimatizacijom, s 22 % na 28 % (+6 postotnih bodova). Najveći porast zabilježen je tijekom pandemije bolesti COVID-19, a udio žena u tom sektoru porastao je za 4 postotna boda od trećeg tromjesečja 2019. do trećeg tromjesečja 2021. godine.

Udio žena na rukovodećim položajima također se povećao između trećeg tromjesečja 2011. i trećeg tromjesečja 2021., ali u manjoj mjeri (s 33 % na 35 %), kao i udio žena među stručnjacima (s 52 % na 54 %).

Za razliku od trećeg tromjesečja 2011., dva najveća smanjenja udjela žena zabilježena su u sektoru djelatnosti poljoprivrede, šumarstva i ribarstva (s 39 % na 31 %) te među kvalificiranim radnicima u poljoprivredi, šumarstvu i ribarstvu (s 37 % na 29 %). Udio žena u osnovnim zanimanjima smanjio se, ali manje drastično (s 56 % na 53 %).

Izvor: https://ec.europa.eu/eurostat/en/web/products-eurostat-news/-/edn-20220304-1

Sindikalac Krešimir Sever zabrinut: ‘Inflacija i rat povećat će broj siromašnih, plaće moraju rasti’

Izvor: Novilist.hr
POSLJEDICE RATA - Jagoda Marić

Koliko god im bilo teško i koliko god i sami imali malo, hrvatski građani su uvijek pokazivali veliku solidarnost. Čovjek stvarno mora biti ponosan na to i vjerujem da ćemo i ovaj put jednako postupiti kad su u pitanju oni kojima je teže nego nama. U to nimalo ne sumnjam. Mjere koje je Vlada pripremila s ciljem da ublaži posljedice koje će na životni standard građana imati poskupljenje energenata i hrane nisu još ni stupile na snagu, a situaciju je u potpunosti promijenio rat u Ukrajini. Prerano je i nemoguće govoriti o njegovim posljedicama na ostatak Europe, čak i ako one budu samo ekonomske. Uz sve teže prilike u Europi zbog inflacije, nužno je što bolje zbrinuti i milijune izbjeglih Ukrajinaca, koji su preko noći ostali bez svega. O ovim aktualnim temema razgovarali smo s Krešimirom Severom, predsjednikom Nezavisnih hrvatskih sindikata.

Spriječiti nekorektne

Europska unija najavila je da će za izbjeglice iz Ukrajine otvoriti tržište rada. Ne bi bilo prvi put da ljudi koji moraju napuštati svoje domove postanu i jeftina radna snaga.
– Najvažnije je zbrinuti te ljude i to po svim osnovama, osigurati im smještaj, hranu, socijalnu i zdravstvenu zaštitu, školovanje za djecu, trebamo osigurati i uvjete da ti ljudi mogu dobiti i posao. Znamo da zasad od rata bježe žene i djeca jer se muškarci većinom ostaju boriti. Ponuda radnih mjesta dakle ovisi o činjenici da su to zasad uglavnom žene. Ono što znamo iz iskustva je da je Zapadna Europa i dosad pokazala da koristi stranu radnu snagu, da koristi činjenicu da ljudi odlaskom u zapadne zemlje mogu dobiti veće plaće i bolje uvjete nego u matičnoj državi. Tako su dobivali stručnu i kvalitetnu, a jeftiniju radnu snagu, onu u čije su obrazovanje i osposobljavanje ulagale njihove matične države. Takvom situacijom bogatije države koristile su se i bez rata, a stanje će se dodatno zakomplicirati jer će biti sve više ljudi koje je rat otjerao iz njihove domovine. Moguće je da će to neki pokušati iskoristiti da lakše dođu do radne snage, i to ne kako bi snizili cijenu rada, nego kako bi izbjegli povećanje cijene rada, na što je prije početka rata upućivalo stanje u Europi s rastom inflacije i troškova života. Mi smo tome svjedoci u Hrvatskoj, nije radna snaga iz inozemstva snižavala cijenu rada, nego se koristila loša situacija u zemljama tih ljudi kako se ne bi morale povećavati plaće od kojih se u Hrvatskoj ne može živjeti, ali su u zemljama iz kojih su dolazili stranci, ipak bile privlačna zarada.

Na rubu siromaštva i javni sektor

Logičan zahtjev sindikata je rast plaća, o tome se s onima koji zastupaju javni sektor trenutno i pregovara. Hoće li Vlada možda reći da sada nema novca?
– Plaće moraju rasti svima, i u privatnom, i u javnom sektoru, i to je jedini način da se prati inflacija. Stalno se govori o trošku plaća u javnom sektoru, ali upravo u javnom sektoru, u pravosuđu primjerice, pa čak i kulturi, imate ljude koji tek s dodatkom na minuli rad i to uz staž od 20 i više godina, dosegnu minimalnu plaću. Nerijetko se događa da im ni taj staž nije dovoljan da bi bez doplate iz proračuna dosegnuli minimalnu plaću koju je država propisala zakonom pa su i ljudi kojima je država poslodavac na rubu siromaštva.

Kako spriječiti da se ljude koji bježe od rata dodatno ne iskoristi za nečiji profit?

– Neće svi poslodavci koristiti situaciju da odjednom imaju na raspolaganju dodatnu radnu snagu, koja je zbog rata i jada koji proživljavaju napustila svoju državu, ali dio njih hoće. Zato o tome moraju voditi računa vlade u svim državama koje će prihvatiti Ukrajince, mora se raditi snažan pritisak da ti ljudi dodatno ne stradaju. Uz to, dosad je uglavnom riječ o majkama s djecom koje su posebno ranjive. Poslodavci koji su i dosad bili korektni, bit će to i ubuduće, nema razloga da ne bude tako, ali bi se one koji će postupati drukčije u tome trebalo spriječiti. Vjerujem da će čak veliki dio poslodavca postupati korektno, ali uvijek će se naći neki koji će htjeti iskoristiti strašnu situaciju u kojoj su se ljudi koji bježe od rata našli. Važno je da to nastoje spriječiti sindikati, ali i poslodavačke udruge i javne vlasti i da javno prozivaju one koji to čine i onemoguće ih u tome. Svoj posao moraju odraditi i oni koji su prema zakonu zaduženi za inspekcijske poslove.

Puno neizvjesnosti

Samo tjedan dana prije početka rata u Ukrajini cijela se Europa bavila mjerama protiv inflacije i poskupljenja energenata. Rat u Ukrajini tu je situaciju učinio potpuno nepredvidljivom. Treba li i može li Vlada donijeti dodatne mjere da se ublaže inflatorni pritisci?

– Rast cijena energenata i hrane već je za dio hrvatskih građana nepodnošljiv, a rat će to dodatno pogoršati. Vidimo kako iz dana u dan rastu cijene energenata, a samo je pitanje koliko će onda rasti cijene ostalih proizvoda i hoće li pojedine velike korporacije, pa i mali poduzetnici, iskoristiti tu situaciju za podizanje cijena i više nego što je opravdano, a sve pod izlikom slobodnog tržišta i tobožnje nužnosti. Ne smijemo smetnuti s uma ni da su Ukrajina i Rusija veliki proizvođači žita i vjerojatno ne postoji nitko tko bi se usudio sada prognozirati gdje će se rast cijena zaustaviti. Vlada je u paketu mjera uglavnom povukla većinu poteza koji su joj na raspolaganju. Na velik broj prehrambenih proizvoda snizit će PDV na pet posto, snižen je PDV na plin na 13 posto, s tim da će do 1. travnja sljedeće godine PDV na isporuku plina biti pet posto. Ima još prostora da se snizi i PDV na električnu energiju na pet posto, ili da se u obračunu trošarina na gorivo napravi neki pomak. Vidimo da su goriva, kojima Vlada nije ograničila cijene, poskupjela i da su njihove cijene na rekordnoj razini. Cijene nafte stalno rastu i zato se u Vladi, iako Europska unije propisuje minimalne trošarine, moraju pozabaviti načinom na koji se trošarina obračunava.

Eventualno se još može posegnuti za zamrzavanjem cijena osnovnih prehrambenih proizvoda. Sada je zapravo trenutak kad poduzetnici moraju pokazati da ne žele izvući maksimalan profit. Zanimljivo je, kad ostvaruju dobit, onda se pozivaju na tržište i dobit je individualna, ali je za njih njihov gubitak socijalna kategorija i očekuju da cijelo društvo pokrije njihove gubitke. Dok ostvaruju dobit, onda stalno zazivaju smanjenje poreza, ali kad im dođu teški dani, onda država treba imati novca da im pomogne. Ali otkuda državi novac ako neće naplatiti porez? Naravno da je dužnost javnih vlasti biti uz svoje građane i gospodarstvenike, ali na prvom mjestu uza svoje građane.

Siromašni i solidarni

Predstoji nam rast siromaštva.

– I bez rata vjerojatno nije postojao nitko tko bi tvrdio da se to neće dogoditi. Uz rat u Europi pritisak će biti samo veći. U Hrvatskoj će se i uz sve Vladine mjere, pa čak da ih Vlada ojača, povećati broj siromašnih, broj onih koji ne mogu plaćati obveze, broj blokiranih. Rat je donio dodatnu neizvjesnost i po pitanju cijena energenata i cijena hrane, ali i neizvjesnost oko toga hoće li ljudi putovati, hoće li trošiti ili čuvati novac, a onda posljedično i što će biti s našim turizmom, ​gospodarstvom, izvozom. Puno je neizvjesnosti, ali izvjesno je da će siromaštvo rasti.

Strahujete li da bi prijetnja siromaštvom mogla u slučaju većeg broja izbjeglica u Hrvatskoj stvoriti konflikt među te dvije ranjive skupine?

– Ne. Hrvatska je uz svoje prognanike i u puno lošijoj situaciji od današnje, u vrijeme Domovinskog rata zbrinjavala izbjeglice iz Bosne i Hercegovine i to nije trajalo kratko. Kroz Hrvatsku su prošle stotine tisuća izbjeglica prije nekoliko godina i nikada se nije dogodio nijedan ozbiljan incident. Koliko god im bilo teško i koliko god i sami imali malo, hrvatski građani su uvijek pokazivali veliku solidarnost. Čovjek stvarno mora biti ponosan na to i vjerujem da ćemo i ovaj put jednako postupiti kad su u pitanju oni kojima je teže nego nama. U to nimalo ne sumnjam.


08. ožujka 2022.

Opasne tvari na radnom mjestu: Europski parlament odobrio dogovor o strožim pravilima u EU

NHS - 17. veljače 2022. godine Europski parlament dao je zeleno svijetlo za izmjenu pravila EU o ograničavanju izlaganja radnika karcinogenim, mutagenim i reprotoksičnim tvarima. Novim izmjenama zakonodavstva želi se postići bolja zaštita radnika od karcinogena i drugih opasnih tvari, ograničavanjem razina izloženosti takvim tvarima na EU razini. Parlament je uključio reprotoksične tvari u Direktivu o karcinogenima i mutagenima te je isto tako postigao dogovor o primjerenoj obuci zdravstvenih radnika koji rade s opasnim medicinskim proizvodima, od kojih je pola reprotoksično. Usvojeni tekst traži od Komisije da do kraja 2022. godine definira i uspostavi indikativnu listu medicinski opasnih proizvoda kao i da pripremi upute za rukovanje ovim tvarima, osobito u bolnicama.

Procjenjuje se kako je 12,7 milijuna radnika u Europi, od kojih su 7,3 milijuna medicinske sestre i tehničari, potencijalno izloženo opasnim medicinskim proizvodima.

Izmjene se odnose i na usvajanje graničnih vrijednosti profesionalne izloženosti za akrilonitril i spojeve nikla te na smanjenje graničnih vrijednosti izloženosti za benzen. Također, Komisija je obvezna predložiti granične vrijednosti izloženosti za 25 tvari ili grupa tvari prije kraja 2022. godine.

Isto tako Komisija se poziva na pokretanje postupka u 2022. godini za smanjivanje graničnih vrijednosti izloženosti prašinama kristalnog silicija, koja izloženost uzrokuje osobito ozbiljne bolesti kao što su rak pluća i silikoza.

Nakon odobrenja Vijeća, Direktiva će stupiti na snagu 20tog dana od objave u službenom listu EU, a države članice će imati 2 godine za prenošenje direktive u nacionalna zakonodavstva. KR

 

Indeksi potrošačkih cijena u siječnju 2021. godine

Izvor: DZS - Cijene dobara i usluga za osobnu potrošnju, mjerene indeksom potrošačkih cijena, u siječnju 2022. u odnosu na prosinac 2021. u prosjeku su više za 0,3%. U odnosu na siječanj 2021., tj. na godišnjoj razini, u prosjeku su više za 5,7%, dok su u godišnjem prosjeku više za 3,1%. Najveći doprinos stopi porasta godišnjeg indeksa ostvaren je u skupinama Hrana i bezalkoholna pića (+2,44 postotna boda), Prijevoz (+1,59 postotnih bodova), Stanovanje, voda, električna energija, plin i ostala goriva (+0,46 postotnih bodova) te u skupini Alkoholna pića i duhan (+0,32 postotna boda).Promatrano prema posebnim skupinama, najveći porast cijena na godišnjoj razini ostvaren je u skupini Neprerađeni prehrambeni proizvodi, koje su u prosjeku više za 10,3% (doprinos porastu od +0,87 postotnih bodova) i u skupini Energija, za 10,2%, (+1,71 postotni bod).

Na mjesečnoj razini najviše su u prosjeku porasle cijene u skupinama Hrana i bezalkoholna pića, za 2,9%, (doprinos porastu od +0,75 postotnih bodova), Pokućstvo, oprema za kuću i redovito održavanje kućanstava, za 1,3% (+0,07 postotnih bodova), Razna dobra i usluge, za 0,8%, (+0,05 postotnih bodova) te u skupini Prijevoz, za 0,7%, (+0,10 postotnih bodova, više cijene goriva i maziva za osobna prijevozna sredstva). Porast cijena ublažio je pad cijena u skupini Odjeća i obuća, za 12,9%, (-0,75 postotnih bodova, sezonska sniženja odjeće i obuće) te u skupini Komunikacija, za 0,8%, (-0,04 postotna boda).

Harmonizirani indeks potrošačkih cijena

Cijene dobara i usluga za osobnu potrošnju, mjerene harmoniziranim indeksom potrošačkih cijena, u siječnju 2022. u odnosu na prosinac 2021. u prosjeku su više za 0,4%. U odnosu na siječanj 2021., tj. na godišnjoj razini, u prosjeku su više za 5,5%, dok su u godišnjem prosjeku više za 3,1%.

Što mladi očekuju od Europske unije?

NHS - U okviru Konferencije o budućnosti Europe, Europski gospodarski i socijalni odbor (EGSO) u suradnji s Hrvatskom obrtničkom komorom i Nezavisnim hrvatskim sindikatima organizirao je 21. veljače 2022. godine okrugli stol „Što mladi očekuju od Europske unije“, na kojem su razmijenjena razmišljanja i raspravljeni rezultati ankete provedene među mladima tijekom protekla tri mjeseca. Na okruglom stolu koji je organiziran na daljinu sudjelovali su predstavnici različitih organizacija: Valentina Cesar iz Središnjeg državnog ureda za demografiju i mlade, Marko Kovačić iz Instituta za društvena istraživanja, Leo Staković, iz Mreže mladih Hrvatske, Antonio Matković iz Institut za razvoj tržišta rada, Sunčica Brnardić, iz Saveza samostalnih sindikata Hrvatske, Tanja Herceg, iz Udruge Impress te Marija Hanževački iz Nezavisnih hrvatskih sindikata i članica EGSO-a. Okruglim stolom je moderirala Violeta Jelić iz Hrvatske obrtničke komore i članica EGSO-a.

Sudionici su naglasili nužnost uključivanja mladih u procese donošenja odluka, unaprjeđivanje njihovog položaja u sustavu rada u EU, a posebice u Hrvatskoj, ravnomjerno uključivanje predstavnika mladih iz različitih organizacija i na svim razinama, a posebice iz ruralnih sredina.

Hanževački je prisutne upoznala s aktivnostima EGSO-a, a posebno vezano za Mišljenje EGSO o proglašenju 2022. godine Godinom mladih izrazivši kritiku na brzinu kojom je Europska komisija donijela tu odluku bez stvarne uključenosti organizacija mladih i drugih zainteresiranih dionika u predlaganje aktivnosti kojima će se obilježiti Godina mladih, što je potvrdila i većina drugih sudionika okruglog stola.

Staković iz Mreže mladih je predložio da se obilježavanje Godine mladih produlji kako bi se to vrijeme iskoristilo za inicijative mladih koje će imati konkretne rezultate.

Kovačić je također naznačio kako nema pozitivan stav vezan za ovakav način obilježavanja Godine mladih, no isto tako je istaknuo kako mladi očekuju rješenja naglašavajući da problem klimatskih promjena ne bio bi ovako prisutan u javnoj raspravi da nije bilo aktivnosti mladih.

O problemima s kojima se mladi suočavaju u sustavu rada detaljno je govorio Matković, dok je Brnardić naznačila važnost kvalitete radnih mjesta i pravedne tranzicije kojoj je u središtu čovjek, radnik. Herceg je u svojem izlaganju prisutne upoznala s problemima i prilikama (odnosno neprilikama) s kojima se suočavaju mladi iz ruralnih sredina naglašavajući kako je kod svih politika koje se odnose na mlade nužna uključivost svih skupina na svim razinama. Na žalost, predstavnik Ministarstva rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike iz opravdanih razloga nije bio u mogućnosti sudjelovati na okruglom stolu, no o aktivnostima vezanim uz mlade u Hrvatskoj govorila je Cesar.

Detaljan izvještaj s okruglog stola bit će javno dostupan na višejezičnoj platformi Konferencije o budućnosti Europe.

Što je Konferencija o budućnosti Europe

Na Dan Europe, 9. svibnja 2021., pokrenuta je Konferencija o budućnosti Europe - projekt koji podrazumijeva niz rasprava koje vode građani, a omogućuje im da podijele svoje ideje i doprinesu oblikovanju zajedničke budućnosti EU-a. Prvotno je trebala početi u svibnju 2020. godine, ali je bila odgođena zbog pandemije bolesti Covid-19.

Ovo je prva takva konferencija u EU. Riječ je o velikom paneuropskom demokratskom projektu koji će omogućiti otvorenu, uključivu i transparentnu raspravu s građanima o nizu prioriteta i izazova.

Predsjednici Europskog parlamenta, Europske komisije i Vijeća EU-a potpisali su 10. ožujka 2021. zajedničku izjavu o Konferenciji o budućnosti Europe u kojoj je naveden otvoreni popis mogućih tema Konferencije. U njemu se spominju zdravlje, klimatske promjene i izazovi u području okoliša, socijalna pravednost, jednakost i međugeneracijska solidarnost, digitalna transformacija, europska prava i vrijednosti, uključujući vladavinu prava, izazovi migracija, sigurnost, uloga EU-a u svijetu te kako ojačati demokratske procese na kojima se temelji Europska unija. Predsjedništvo Konferencije čine predsjednici Europskog parlamenta, Vijeća i Europske komisije, a osnovan je i Izvršni odbor u čijem su članstvu predstavnici te tri institucije, a sve odluke vezane za rad Konferencije donositi će konsenzusom. U svojstvu promatrača sudjeluju Odbor regija, Europski gospodarski i socijalni odbor, socijalni partneri i civilno društvo.

Izvršni odbor podržao je izradu višejezične digitalne platforme koja građanima iz cijelog EU-a omogućuje doprinos Konferenciji. Zahvaljujući toj višejezičnoj digitalnoj platformi građani iz cijele Europe mogu od 19. travnja iznijeti svoja stajališta o bilo kojoj temi koju smatraju važnom za budućnost EU-a. Time će se građanima omogućiti da prvi put na razini EU-a iznesu svoje ideje, komentiraju ideje drugih ljudi, stvaraju događaje i sudjeluju u njima.

Posebnim mehanizmom povratnih informacija objedinit će se i analizirati ključna pitanja kako bi ih se moglo uzeti u obzir i tijekom panel-rasprava europskih građana i plenarnih zasjedanja Konferencije. Platforma također pruža informacije o strukturi i radu Konferencije, kao i resurse za organizatore događanja, uključujući popis ključnih događanja. Građani na jednostavan način mogu tražiti događanja na kojima žele sudjelovati uz pomoć posebnog zemljovida.

Europska konfederacija sindikata (ETUC), čiji je NHS član, na svojoj je sjednici Izvršnog odbora u ožujku 2021. godine raspravljala o Konferenciji o budućnosti Europe te je usvojila i Rezoluciju o sudjelovanju ETUC-a u radu Konferencije, a u međuvremenu je osnovala i radnu skupinu zaduženu za Konferenciju u kojoj sudjeluje i glavna tajnica NHS-a.

Temeljem informacija objavljenih na mrežnoj stranici Vlade RH vidljivo je kako je Vlada RH donijela odluku o upoznavanju sa Zajedničkom izjavom o Konferenciji o budućnosti Europe te o osnivanju Radne skupine za koordinaciju nacionalnih aktivnosti u okviru Konferencije o budućnosti Europe. Na žalost, u radnu skupinu nisu uključeni predstavnici socijalnih partnera, o čemu je NHS uputio upit Ministarstvu rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike i nastavno Vladi RH, tražeći uključivanje socijalnih partnera u rad ove radne skupine. Na žalost, socijalni partneri nisu uključeni u kreiranje događanja u Hrvatskoj vezano za Konferenciju o budućnosti Europe. (MH)


18. veljače 2022.

Sever: Kad god se i ranije spuštao PDV, vrlo rijetko se spuštala krajnja cijena

Izvor: N1 - Predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata Krešimir Sever gostovao je u Novom danu i govorio o Vladinim mjerama protiv inflacije, rastu cijena hrane i energenata, kao i platežnoj moći građana.

Upitan zašto paket mjera kreće tek 1. travnja, a ne ranije, odgovara:

“Mi smo jučer ujutro Vladi postavili isto pitanje. Obrazloženje je bilo da koliko god je taj paket širok i obuhvatan, da se većinom sidri upravo na pitanje cijena energej i da onda, s obzirom na to da se i kod nas očekuje otpuštanje cijena od 1. travnja da onda oni vezuju i cijeli taj paket. To se onda odnosi i na cijene hrane”, rekao je Sever.

Ipak, Sever napominje da će poduzetnike već sad u razdoblju do 1. travnja pogoditi trenutne cijene plina.

“Oni to redovito iskrcaju prema nama. U pravilu kad god se i ranije spuštao PDV, vrlo rijetko se spuštala i krajnja cijena. Uvijek je taj novac od PDV-a ostao negdje u nekom međuprostoru. Istraživanje HNB-a pokazuje da učinak takve mjere bude polovičan”, govori.

Može li Vlada utjecati na cijene?

Objašnjava da bi sindikati htjeli da postoji neki mehanizam koji bi kontrolirao cijene, ali da iz različitih vlada poručuju da nemaju mogućnost pritisnuti nekoga tko se nalazi u međuprostoru da spusti cijene.

“Ipak, može se vrlo jasno krenuti u česti porezni nadzor pa malo pročešljati one koji to rade. Sve se to može vrlo javno postaviti. To je pitanje informiranja javnosti na što javnost ima pravo. Moj smjer je pozvati udruge potrošača na jednoj strani i sindikate na drugoj strani da vidimo koji su to mehanizmi koje mi možemo pokrenuti”, kazao je Sever.

Napominje da smo mi već u situaciji da mnogi pod krinkom inflacije već podižu cijene i smatra da mjere od 1. travnja na samo početku sasvim sigurno neće zaustaviti rast cijena.

“One će pomoći. Da bi trebalo doći do smirenja, sasvim sigurno da”, smatra.

Kratko se osvrnuo i na izjavu guvernera Vujčića koji je poručio građanima da kupuju tamo gdje je jeftinije.

“S jedne strane bih volio da je guverner ponudio još neko rješenje. Sasvim sigurno se ne može poručiti građanima da sami paze gdje kupuju. Kartelno dogovaranje je zabranjeno zakonom, ali ga mi imamo prikriveno na različitim područjima. Kad je riječ o velikim trgovačkim lancima i kod njih su cijene približno jednake”, kazao je.

Regulacija na tržištu

Sever smatra da ne treba ipak sve prepustiti tržištu.

“Upravo je covid i energetska kriza pokazali koliko je važna samodostatnost na pojedinim područjima. Mi smo taj dio potpuno zapostavili. Da HEP u ovom trenutku nije takav da mi iz domaćih izvora imamo 90 posto potreba za strujom, tu se HEP mogao tako postaviti. Javna vlast ovdje ima odgovornost prema svim građanima i stoga je dobro da je HEP u rukama države. Da je bila slična situacija s Inom, možda bi se i tu mogli drugačije postaviti”, rekao je.

Plaće i mirovine trebale bi rasti, to je naš stav već dugo vremena, ističe.

“Ove mjere su mjere vatrogasnog tipa koje pomažu premostiti tešku situaciju. Onim građanima koji imaju visoka primanja i koji imaju visoke mirovine, oni će puno lakše podnijeti ovaj teret. Jasno je da uz cijeli paket mjera koji treba pozdraviti, treba ići jačanje platežne moći građana”, kazao je Sever.

Što sindikati kažu o Vladinom paketu mjera za ublažavanje poskupljenja?

Izvor: N1 - Sindikalni čelnici Mladen Novosel i Krešimir Sever ocijenili su u srijedu da su Vladine mjere za ublažavanje troškova poskupljenja energenata sveobuhvatne i rezultirat će blažim udarom na novčanike građana, umirovljenika, socijalno ugroženih te poduzetnika i gospodarstva. Predsjednik Saveza samostalnih sindikata Hrvatske Mladen Novosel rekao je da su s premijerom Andrejem Plenkovićem održali sastanak netom prije predstavljanja mjera, na kojem su uz sindikalce sudjelovali predstavnici umirovljeničkih udruga i poslodavaca.

Previše je prepušteno “dobroj vjeri” onih koji su podizali cijene

“Mjere su sveobuhvatne, kao što su sindikati tražili, one predviđaju pomoć socijalno najugroženijim građanima i poduzetnicima, odnosno gospodarstvu. U najvećem dijelu financijske mjere idu kroz smanjenje PDV-a, poreznog rasterećenja na struju, plin i neke prehrambene proizvode”, izjavio je Novosel Hini.

Upozorava da u cijeloj priči postoji i jedna “kvaka” jer je sve prepušteno “dobroj vjeri” proizvođača koji su podizali cijene, da će oni eventualno neke cijene spustiti, odnosno da ih više neće podizati.

“Cijela bi priča morala ići u pravcu da u konačnici olakša troškove građana, a ne samo proizvođača. Očito je da ćemo morati krenuti u široku kampanju, kako nadzora, tako i prokazivanja onih koji love u mutnom i koji će pomoć Vlade iskoristiti da profitiraju”, naglasio je Novosel.

Smatra da će Vlada djelomično smanjiti troškove građana nakon 1. travnja, ali neće biti smanjeni troškovi koji su već sada nastali i akumulirali se postojećim povećanjem cijena. “Smanjeni mogu biti samo u idućem razdoblju kroz možda nižu godišnju cijenu struje za građane, kroz nešto nižu cijenu plina i amortizaciju dodatnog poskupljenja”, kaže.

Ocijenio je dobrim potezom smanjenje PDV-a na plin i toplinsku energiju, i to na pet posto kroz godinu dana, a nakon toga trajno smanjenje na 13 posto. “U tom razdoblju trebalo bi očekivati od distributera da smanjuju cijenu plina. Očekuje se da će se cijene plina na svjetskom tržištu energenata stabilizirati”, napominje Novosel.

Predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata Krešimir Sever drži da će mjere svakako uštedjeti novac građanima, umirovljenicima i poduzetnicima. “Sve bi to skupa trebalo rezultirati puno blažim udarom od onoga kojega smo se pribojavali, koji se dogodio u velikom dijelu europskih zemalja pod kraj prošle godine”, rekao je Sever.

Dobro je što je PDV smanjen za još neke prehrambene artikle jer bi i to trebalo rezultirati blažim pritiscima na kućne proračune, ali nema jamstva da će se to doista dogoditi. I ranije smo vidjeli da je PDV spušten, a cijene nisu pale u skladu s time, ističe Sever.

I on predviđa da će“puno lovaca u mutnom” nastojati tu ostvariti profit pa očekuje da će zbog toga u prvom dijelu godine biti nešto izraženija inflatorna kretanja.

“Crne liste” i bojkot onih koji bi tu htjeli profitirati

“Baš zbog toga trebalo bi krenuti s ‘crnim listama’ na koje bi građani mogli prijavljivati takve tvrtke i pojedince, da se vrlo jasno odredimo da ćemo bojkotirati takve”, poručio je Sever.

Smatra da bi u tom slučaju nadzor Porezne uprave trebao biti češći jer Vlada nema mehanizme da nekoga zakonski prisili na spuštanje cijena zbog manjeg PDV-a. “Predložili smo premijeru da promisli je li moguće blokiranima opet na neko razdoblje odblokirati račune, kao i o povećanju osobnog odbitka u porezu na dohodak sa 4000 na 5000 kuna”, kaže Sever.

Također se slaže sa smanjenjem PDV-a na plin i toplinsku energiju, ali upozorava na moguće probleme. “Veliku većinu struje nabavljamo iz domaćih izvora,tu nismo previše ovisni, tu može i HEP otrpjeti neke pritiske. Kod plina smo se srozali vrlo nisko, nekada smo imali i do 70 posto svojih zaliha plina, ali sada smo tu silno ranjivi i ovisni o cijenama koje dolaze izvana”, upozorio je Sever.

Očekuje da će se tržište plinom stabilizirati, ali možda nikada više na prijašnjoj razini, no smatra da Vlada i dalje ima mogućnost ostaviti PDV na pet posto.

Iz briselske ‘kuhinje’ već do lipnja mogla bi izaći nova direktiva o adekvatnoj minimalnoj plaći u EU

Izvor: Poslovni.hr
Autor: Ana Blašković

Nakon one o minimalnoj plaći, ‘kuha’ se nova direktiva za zaposlenike.

Iz briselske ‘kuhinje’ već do lipnja mogla bi izaći nova direktiva o adekvatnoj minimalnoj plaći u Europskoj uniji.

Iako je njezin stup uvođenje instituta minimalne plaće koju, za razliku od Hrvatske, još nemaju sve članice, domaće tržište rada mogao bi protresti dodatni zahtjev koji ona donosi, a to je da članica aktivno teži k tome da najmanje 70 do 80 posto radnika bude pokriveno kolektivnim ugovorima.

Direktivom se želi osnažiti europska ideja socijalne sigurnosti i ona ima čvrstu političku podršku, uvjeravali su nas nedavno u briselskim hodnicima.

Na stolu je saziva Europskog parlamenta u nastavku mandata, a ‘gura’ ju aktualna predsjedateljica Francuska. Predsjedniku Emmanuelu Macronu adut je uoči travanjskih izbora i idealna prilika za osnaživanje liderske pozicije Francuske u Uniji nakon odlaska njemačke kancelarke Angele Merkel.

Premda se u Hrvatskoj redovno lome koplja o visini minimalne plaće koju Vlada donosi uredbom (za radnike nedovoljno, za poslodavce uvijek pitanje konkurentnosti), Hrvatska je među 21 članicom koja poznaje taj institut.

Iznimke su Danska, Italija, Cipar, Austrija, Finska i Švedska. Podizanjem ‘minimalca’ na 3750 kuna u 2022. godini Hrvatska se približila cilju koji postavlja i direktiva, a to je da minimalna plaća bude u visini 60 posto bruto medijalne i 50 posto prosječne bruto plaće.

Direktiva dakle, ne isključuje instrument minimalnih plaća već daje jasniju kalkulaciju kako ju računati te predviđa i mehanizam testiranja adekvatnosti njezine nacionalne razine.

“Nadali smo se da će se direktva donijeti još za portugalskog predsjedanja, no neke zemlje su davale cijeli niz primjedbi, a i Hrvatska je dvojila hoće li cilj od najmanje 70 posto radnika pokrivenih kolektivnim ugovorima biti preteško ostvariti”, kaže nam predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata Krešimir Sever.

Inače, prijedlog Komisije je da to bude 70 posto radnika, dok europarlamentarci amandmanima predlažu 80 posto. “Cilj je osigurati da svaki radnik u EU za svoj rad bude plaćen da od njega može dostojno živjeti, a ne niže od toga. Hrvatska je blizu spomenutog cilja minimalne plaće o kojem se govori, no još ga nije dosegnula u bruto iznosu. Ono što je problem u Hrvatskoj su niske plaće pa je niska i minimalna plaća”, dodaje sindikalac.

Koliko je kod nas radnika pokriveno kolektivnim ugovorima, teško procjenjuju i sami sindikati. Sever procjenjuje da oko 50 posto zaposlenih u Hrvatskoj uz ugovor o radu posjeduje i kolektivni, no uz ogradu da nema podataka o “kućnim” ugovorima.

Za taj kontekst važno je napomenuti da Europa ide u smjeru jačanja uloge sindikata, ne samo kao predstavnika radnika, već i tijela koje kolektivno pregovaraju s poslodavcima.

Valja napomenuti da direktiva ne obvezuje, već potiče države da dosegnu visok postotak pokrivenosti kolektivnim ugovorima. Još se pregovara o postavljanju mjerila i modaliteta, kao i vremenskim rokovima u kojima bi pojedina članica trebala dosegnuti te ciljeve.

Okršaji poslodavaca i radnika

Iako se iz prakse kolektivni ugovori često percipiraju kao okršaji poslodavaca i radnika, njihova rasprostranjenost nosi široke društvene posljedice.

“Široka primjena kolektivnih ugovora jest jedan način koordinacije politika plaća koji na nacionalnoj ili sektorskoj razini može osigurati veću transparentnost i izvjesnost prihoda radnicima, ali i stabilnost radne snage te kontrolu troška rada poslodavcima, a bez grubih, u pravilu univerzalnih zakonskih intervencija države”, kaže viši znanstveni suradnik Instituta za društvena istraživanja Teo Matković.

Podsjeća da u Hrvatskoj zakonski instrument minimalne plaće postoji tek nešto više od desetljeća, a značajno raste unazad nekoliko godina. Suprotno je s kolektivnim ugovorima čija se uporaba značano smanjila u zadnjih 20-ak godina.

“Kod nas je obuhvaćenost kolektivnim ugovorima skromna, a sadržaj “tanak”, posebno izvan javnog sektora, tako da će na ovom mehanizmu koordinacije trebati poraditi ukoliko bi se adekvatnost primanja u Hrvatskoj trebala oslanjati na njega”, kaže Matković.

Smatra da bi značajno veći prostor za kolektivno pregovaranje, koje pruža direktiva, “osnažilo poziciju rada širom EU, a u Hrvatskoj izgledno smanjilo emigraciju i potaknulo ulaganje u vještine i produktivnost”.

Za poduzetnike je trošak rada kalkulacija konkurentnosti, posebno naglašena u okolnostima ubrzanja inflacije i rastućih troškova sirovina. “Svako povećanje minimalne plaće ima značajne posljedice na poslodavce, posebno u situaciji kakvoj sada svjedočimo kada dolazi i do inflacije, povećanja troškova života te rasta cijena energenata na tržištu.

Uzmemo li u obzir i posljedice korona krize, jasno je da poslodavci teško mogu podnijeti novo podizanje troškova, bez da te troškove prati smanjenje opterećenja na rad”, kažu u Hrvatskoj gospodarskoj komori. Ističu da su svjesni potrebe za povećanjem standarda života građana, “no, nužno je primijeniti racionalan pristup koji neće posljedično dovesti do novih otpuštanja”.

S obzirom na velike razlike diljem Europe u sektorima i pojedinim grana, kažu, logično je da se odustaje od ideje jednoznačnog povećanja minimalne plaće.

Rezultat dogovora

“Nova direktiva prema kojoj će 70-80 posto radne snage biti pokriveno kolektivnim ugovorima vidimo kao napredak u odnosu na ranije postupanje jer vjerujemo da će na ovaj način odluka o visini plaće biti rezultat dogovora poslodavaca i sindikata te neće biti podložna vanjskim pritiscima.

Kolektivni ugovori jedan su od najboljih načina za sprječavanje crnog tržišta, odnosno, sive ekonomije i mnoge članice HGK dobrovoljno im pristupaju s ciljem uređenja sektorskih odnosa i podizanja kvalitete poslovanja u različitim gospodarskim resorima”, poručuju gospodarstvenici okupljeni u HGK.


17. veljače 2022.

Sever: S crnim listama trgovaca treba krenuti što prije

Izvor: N1
Krešimir Sever iz Nezavisnih hrvatskih sindikata u N1 Studiju uživo komentirao je paket mjera za ublažavanje krize.

“Bilo bi doista puno bolje da smo mi taj paket vidjeli puno ranije i da se o njemu moglo dovoljno rano raspravljati pa da građani i prije poskupljenja budu mirni. Cijela ova situcija je izazvala određenu psihozu kod građana, svi očekuju rast cijena, svi gledaju što još mogu potrošiti sad, plaće su takve kakve jesu kao i mirovine, sve skupa nedostatno za pokriće troškova.

Stoga bi bilo vrlo važno da je Vlada ranije predložila javnosti i dala na raspravu struci, svima koji mogu razgovarati, takav neki paket mjera koji bi na kraju još mogli i doraditi i da građni idu mirnije u naredno razdoblje.

Svima je jasno da taj paket ne može biti spasonosno rješenje zbog rasta cijena koje se očekuje, ali da će ublažiti to, to je sasvim sigurno. To mora biti sveobuhvatan paket koji će ponuditi više različitih rješenja, mi više ne govorimo samo o najsiromašnijem krugu građana, onima koji su energetski siromašni iako mi ni nemamo informacije tko je to točno. Jasno je da će se to trebati proširivati i povećavati, međutim trebali smo ranije to pitanje otvoriti, to nije pitanje samo Vlade nego i drugih dionika”, rekao je.

Rekao je i kako su oni iz Nazavisnih sindikata u listopadu 2021. godine pokrenuli temu povećanja cijena, ali da su im tada iz vlade reklikako ne treba govoriti o inflaciji jer će je tako zazvati.

“Sve je stabilno, a praktički dan kasnije Vlada donosi odluku o zamrzavanjau cijena goriva. Nastavno, kada smo bili na razgovoru kod predsjednika Vlade, imali smo razgovor na tu temu, ali više ga je zanimalo kako građani gledaju na to i što očekuju, mi smo rekli da su očekivanja velika. Predali smo vrlo jasnu poruku da treba napraviti zahvat na više područja, s jedne strane da se proširi obuhvat građana obuhvaćenih vaučerima, da se podigne iznos, možda i za dvostruko i da se osim za struju proširi i na plin.

S druge strane, isto tako da treba nešto napraviti nešto i na području PDV-a, znamo da je sada 25% i znamo da se po znakonu može spustiti na 5%. Kada je riječ o trošarinama na gorivo, ima prostora da se i tu još nešto spusti. Tu je i zamrzavanje cijena nekih prehrambenih artikala. Mnogi koriste ovo vrijeme da neopravdano dižu cijene. Bez rasta plaća, svih plaća, pa možda čak i ponovno preispitati minimalnu iako je tek stupila na snagu, mirovine jednako tako, treba ispitati i naknadu za nezaposlene. Treba ispitati mnoge nakande”, kaže.

“Ministar Marić nije puno komentirao”

Napomenuo je i da je na sastanku bio i ministar financije Zdravko Marić, koji “nije puno komentirao”, ali da su svi rekli kako će napraviti izračune i na vrijeme pokazati plan.

Rekao je i kako se poskupljenja već sada “naguravaju”.

“Plin je već drastično poskupio za poduzetnike, ali i za sve ostale. Poskupio je i prema civilnim udrugama, vjerskim organizacijama. Mi nemamo kome isporučiti, mi beremo članarinu kakvu imamo, našli članovi i to jedva plate pa nema smisla da ih dižemo.

U razdoblju od 1. travnja će se navaljati cijeli val različitih poskupljenja koja samo čekaju. Poskupila je stočna hrana, očekuje se poskupljenje mesa, stoga je važno da se doista na vrijeme krene, ali već kasnimo. Važno je i da se krene s crnim listama. Već sada bi trebalo formirati crne liste kada neki nemaju nikakvih ozbiljnih razloga za podizanje cijena, a dižu ih”, veli.

Sever: 'Potreban je paket koji će uključivati rast plaća, mirovina, zamrzavanje cijena, spuštanje PDV-a, i proširenja vaučera'

Izvor: RTL.HR

PREDSJEDNIK NEZAVISNIH SINDIKATA

Na pitanje planiraju li predložiti zamrzavanje cijena nekih osnovnih namirnica, Sever je kazao da su upozorili da bi trebalo ići u više pravaca, te da su vaučeri jedan od njih. O udarima na džepove građana u RTL-u Danas govorio je predsjednik Nezavisnih sindikata Krešimir Sever.

Sever je na početku komentirao je li zamrzavanje cijena goriva dovoljan potez.

"Nije. To je tek mali djelić toga što uzrokuje niz poskupljenja, pogotovo koja se tek očekuju", kazao je.

Komentirao je i koliko bi trebali iznositi vaučeri Vlade da se zaštiti najsiromašnije.

"Treba ne samo vaučerima nastaviti dalje nego i proširiti obuhvat na što širi krug građana. Sadašnji vaučeri vrijede do 200 kuna i to samo za energetske siromašne na području električne energije. To nije dovoljno, vaučere treba širiti na plin, ali ih i udvostručiti da mogu odgovoriti izazovima. To svakako nije dovoljno jer vaučeri obuhvaćaju najsiromašniji krug građana, govorimo o udaru koji će biti širok", kazao je.

Kazao je i da to nije bila tema današnjeg razgovora na sjednici Gospodarsko-socijalnog vijeća.

"Bile su druge teme. Očekujemo da ćemo tu temu tek otvoriti. Otvorili smo je u susretu s predsjednikom Vlade prije tjedan dana, ali i on je tražio više informacija od toga kako građani reagiraju, što očekuju, a rekli smo mu da građani puno očekuju od Vlade jer nemaju u koga gledati", kazao je Sever.

Kazao je i zašto nije danas pokušao staviti na stol proširenje vaučera.

"Ne bismo ništa postigli danas. Kad smo razgovarali s premijerom bio je jasan da pripremaju paket, da će on biti cjelovit. Upozorili smo na to što očekujemo da se s tim dogodi. Da smo danas i otvorili pitanje ne bismo dobili drugačiji odgovor od onoga prije", kazao je.

Na pitanje planiraju li predložiti zamrzavanje cijena nekih osnovnih namirnica, Sever je kazao da su upozorili da bi trebalo ići u više pravaca, te da su vaučeri jedan od njih.

"S druge strane to je pitanje i cijene strateških namirnica koje su one koje pretežito koriste građani, a obzirom na visok udio troška hrane u mjesečnoj potrošnji i tu treba nešto napraviti. Razgovarali smo o mogućem spuštanju PDV-a na hranu, ali to je problematična kategorija. Kad god spuštamo PDV u konačnici se rijetko dogodi da netko spusti cijene. Tu je pitanje i zamrzavanja drugih cijena, kod energenata. Otvarali smo područje PDV-a na plin i struju, mogućnosti da vidimo može li se ne što napraviti na području trošarina i to još vrlo malo jer EU ima pravila koliko trošarine najniže mogu ići. Nužan je rast plaća, svih, od minimalne do druge, da povuku za sebe i minimalnu, pa i tu priču o minimalnoj možda treba opet otvoriti", kazao je Sever.

Kazao je i da kad se ugovarao rast plaće, da se svjedočilo najvećem rastu minimalne plaće.

"Rasla je u brutu za 10,3 posto. Dosegnuli smo u neto iznosu 50 posto prosječne i 60 posto medijalne, što je europski cilj, ali je prosjek samo jedna kategorija. Problem je što je ta plaća sama po sebi mala. Kad je rasla s male osnovice, jasno je da je i dalje premala. Ako znamo da je medijalna plaća u studenom iznosila 6149 kuna u netu, to znači da je pola plaće negdje oko 780 tisuća plaća do te razine, onda znamo u kakvoj će se situaciji naći većina zaposlenih i umirovljenici. Treba cjeloviti paket koji će uključivati rast plaća na jednoj strani, mirovina, zamrzavanje dijela cijena, spuštanje PDV-a, vaučer

i sve drugo", kazao je Sever.

Hoće li veći iznosi vaučera i smanjenje PDV-a pomoći? "Trebalo bi naći model kako da to osjete i građani"

INFLACIJA BUKTI

Zbog visokih cijena i računa umirovljenici su na rubu egzistencije. Neki ne mogu platiti ni osnovne račune. Račune ne mogu platiti ni poduzetnici koji najavljuju tužbe protiv zagrebačke Plinare.

(DNEVNIK.HR) - Poskupljenjima nisu zadovoljni ni sindikati, doznao je reporter Dnevnika Nove TV Dino Goleš u razgovoru s predsjednikom Nezavisnih hrvatskih sindikata Krešimirom Severom.

Smanjenje PDV-a

Na pitanje novinara vjeruje li da će smanjenje PDV-a koje najavljuje ministar gospodarstva Tomislav Ćorić građani osjetiti na računima za plin, Sever kaže da bi se smanjenje PDV-a svakako trebalo dogoditi.

"I ono bi trebalo utjecati na smanjenje cijena, pod uvjetima da se toga netko i pridržava na način kako bi trebalo. Dosadašnje iskustvo nam je govorilo da, kad se PDV spuštao, vrlo često cijene nisu padale", rekao je Sever.

"Tako da bi javne vlasti s te pozicije odgovornosti trebale naći model kako prisiliti one kojima su dali poštedu na PDV da, na kraju krajeva, to otpuste prema građanima i da to budu niže cijene", dodao je.

"Distributeri bi primjerom trebali pokazati"

Navodi da bi trebalo vidjeti kod distributera ima li i kod njih prostora također u različitim maržama i pristojbama koje obični građani ne razumiju.

"Oni bi primjerom trebali pokazati gdje mogu doprinijeti da te cijene ne budu tolike", istaknuo je Sever.

"Proširiti obuhvat vaučera"

Vaučeri za struju sada iznose 200 kuna. Sever navodi kako to neće biti dovoljno.

"Trebat će proširiti obuhvat, to nije više pitanje samo onih energetski najsiromašnijih, nego će to zahvatit jedan širi krug ljudi. Treba proširiti vaučere sa struje i na plin i treba dizati iznose s 200 kuna, koje su i sada bile problematične u visini, na 300, 350 i 400 kuna", smatra Sever.

Vladi predložili paket mjera

Navodi da je prijedlog sindikata Vladi cijeli paket i model onoga što može napraviti javna vlast.

"To je, s jedne strane,smanjivanje PDV-a, čak i do 5 postokoliko je u ovom trenutku najniža stopa. Kako na struji, tako i na plinu. Na drugoj strani, povećati iznose vaučera i proširiti njihov obuhvat i na plin i na struju i broj ljudi kojih će se to ticati", rekao je Sever.

"U Vladi su rekli da razmišljaju o jednom cjelovitom paketu. Tu je svakako i dodatak u krajnjoj nuždi -treba zamrznuti cijene određenih artikala, vidjeti ima li prostora i kod trošarina na gorivo, a na kraju - jedino pravo rješenje je dizanje svih plaća", kazao je.

Povećati plaće

"Bez obzira što smo minimalnu plaću utvrdili za ovu godinu, u ovoj situaciji treba razmišljati o iznimkama, ako treba - mijenjati i zakon da se digne minimalna plaća i ostale, a da to povuče za sobom i dizanje mirovina", dodao je.

"Jedino je topravi lijek za ovaj udar- na jednoj strani Vladine mjere i na drugoj strani dizanje plaća", zaključio je Sever.


10. veljače 2022.

Hoće li veći iznosi vaučera i smanjenje PDV-a pomoći? "Trebalo bi naći model kako da to osjete i građani"

INFLACIJA BUKTI

Zbog visokih cijena i računa umirovljenici su na rubu egzistencije. Neki ne mogu platiti ni osnovne račune. Račune ne mogu platiti ni poduzetnici koji najavljuju tužbe protiv zagrebačke Plinare.

(DNEVNIK.HR) - Poskupljenjima nisu zadovoljni ni sindikati, doznao je reporter Dnevnika Nove TV Dino Goleš u razgovoru s predsjednikom Nezavisnih hrvatskih sindikata Krešimirom Severom.

Smanjenje PDV-a

Na pitanje novinara vjeruje li da će smanjenje PDV-a koje najavljuje ministar gospodarstva Tomislav Ćorić građani osjetiti na računima za plin, Sever kaže da bi se smanjenje PDV-a svakako trebalo dogoditi. "I ono bi trebalo utjecati na smanjenje cijena, pod uvjetima da se toga netko i pridržava na način kako bi trebalo. Dosadašnje iskustvo nam je govorilo da, kad se PDV spuštao, vrlo često cijene nisu padale", rekao je Sever.

"Tako da bi javne vlasti s te pozicije odgovornosti trebale naći model kako prisiliti one kojima su dali poštedu na PDV da, na kraju krajeva, to otpuste prema građanima i da to budu niže cijene", dodao je.

"Distributeri bi primjerom trebali pokazati"

Navodi da bi trebalo vidjeti kod distributera ima li i kod njih prostora također u različitim maržama i pristojbama koje obični građani ne razumiju.

"Oni bi primjerom trebali pokazati gdje mogu doprinijeti da te cijene ne budu tolike", istaknuo je Sever.

"Proširiti obuhvat vaučera"

Vaučeri za struju sada iznose 200 kuna. Sever navodi kako to neće biti dovoljno.

"Trebat će proširiti obuhvat, to nije više pitanje samo onih energetski najsiromašnijih, nego će to zahvatit jedan širi krug ljudi. Treba proširiti vaučere sa struje i na plin i treba dizati iznose s 200 kuna, koje su i sada bile problematične u visini, na 300, 350 i 400 kuna", smatra Sever.

Vladi predložili paket mjera

Navodi da je prijedlog sindikata Vladi cijeli paket i model onoga što može napraviti javna vlast.

"To je, s jedne strane,smanjivanje PDV-a, čak i do 5 postokoliko je u ovom trenutku najniža stopa. Kako na struji, tako i na plinu. Na drugoj strani, povećati iznose vaučera i proširiti njihov obuhvat i na plin i na struju i broj ljudi kojih će se to ticati", rekao je Sever.

"U Vladi su rekli da razmišljaju o jednom cjelovitom paketu. Tu je svakako i dodatak u krajnjoj nuždi - treba zamrznuti cijene određenih artikala, vidjeti ima li prostora i kod trošarina na gorivo, a na kraju - jedino pravo rješenje je dizanje svih plaća", kazao je.

Povećati plaće

"Bez obzira što smo minimalnu plaću utvrdili za ovu godinu, u ovoj situaciji treba razmišljati o iznimkama, ako treba - mijenjati i zakon da se digne minimalna plaća i ostale, a da to povuče za sobom i dizanje mirovina", dodao je.

"Jedino je topravi lijek za ovaj udar- na jednoj strani Vladine mjere i na drugoj strani dizanje plaća", zaključio je Sever.

Poslodavci i sindikati ne mogu postići nikakav dogovor oko novog ZOR-a

FAKTOGRAF
IZDVOJENO, POD POVEĆALOM

Autor/ica: Gabrijela Galić
Pregovori o novom ZOR-u mogli bi se voditi u dvije faze - najprije europske izmjene, a onda nacionalne.

Najkasnije do 2. kolovoza Hrvatska u nacionalno zakonodavstvo treba prenijeti dvije europske direktive –Direktivu o transparentnim i predvidljivim radnim uvjetima u Europskoj uniji kao i Direktivu o ravnoteži između poslovnog i privatnog života roditelja i pružatelja skrbi. Oba EU zakonodavna akta postat će sastavni dio novog Zakona o radu (ZOR). Međutim, pitanje je hoće li Hrvatska na vrijeme odredbe tih zakona ugraditi u nacionalno zakonodavstvo.

Naime, pregovori o novom Zakonu o radu ozbiljno zapinju te je pitanje hoće li biti dovršeni u rokovima u kojima je to zamislilo Ministarstvo rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike.

Vlada neće postići zadane rokove

Prema planu zakonodavnih aktivnosti resornog ministarstva, novi Zakon o radu u javnom savjetovanju trebao bi biti najkasnije do kraja lipnja, dok bi sam propis trebao biti donesen u trećem tromjesečju, odnosno do kraja rujna. Želi li se Vlada držati tih rokova, ZOR bi prvo saborsko čitanje trebao proći prije 15. srpnja, odnosno stanke u saborskom radu. S obzirom na trenutni tijek pregovora, Vlada će teško ispoštovati svoje rokove, ali će i teško prenijeti dvije direktive u rokovima do kojih treba prenijeti (jednu do 1. kolovoza, a drugu do 2. kolovoza 2022. godine).

Socijalni partneri se slažu da pregovori, zapravo, ne idu.

Dvije strane – poslodavci i sindikati – imaju dijametralno suprotne stavove oko rješenja za zakonske odredbe koje je predložilo resorno ministarstvo, dok sam predlagač nije siguran što s predloženim rješenjima želi. Sudionici razgovora će tako i reći kako resornom ministarstvu nedostaje administrativnih kapaciteta za razgovore oko radnog zakonodavstva.

„Nakon predkonzultativne, konzultativne, postkonzultativne faze, 14 sastanaka u Ministarstvu rada po četiri sata, niti jedan članak zakona koji smo prošli nismo zaključili, dogovorili, niti znamo kako će izgledati. Sve što smo do sada prošli još ćemo jednom proći“, navodi Nenad Seinfert, direktor regionalnog ureda Hrvatske udruge poslodavaca (HUP) u Rijeci i pregovarač poslodavačke strane. Dodaje i kako su predstavnici ministarstva početkom prosinca uvjeravali članove radne skupine da će s poslom biti gotovi sredinom siječnja.

„Nemam riječi… Ne možemo se u prosincu pretvarati da ćemo u siječnju završiti, a početkom prosinca smo prošli valjda 19 članaka zakona. A kada će idućih 290 članaka doći na red?“, oslikava pregovarački proces Seinfert, dodajući kako je načelan dogovor da se s razgovorima nastavi jednom tjedno, a hoće li ministarstvo postaviti neke nove kalendarske rokove nije poznato.

Intencija je bila regulacija rada na izdvojenom radnom mjestu

Prema riječima Krešimira Severa, predsjednika Nezavisnih hrvatskih sindikata (NHS) do sada je radna skupina prošla 90-tak članaka.

„Međutim, od tih 90-tak članaka nisam siguran da mogu reći da ih je 15 dogovoreno“, navodi Sever, dodajući kako ovi pregovori o ZOR-u „nisu pregovori kako smo navikli“.

Vlada je, kao što smo ranije pisali, sa sindikatima i poslodavcima pod naletom pandemije bolesti Covid-19 pokrenula konzultativne razgovore o izmjeni radnog zakonodavstva u 2020. godini, a ti su razgovori zatvoreni u proljeće prošle godine. Iako je intencija zakonskih izmjena bila bolje uređenje rada na izdvojenom radnom mjestu, odnosno rada od kuće, kao i regulacija platformskog rada te rada na određeno vrijeme, Vlada je šire zapasala u ZOR. Socijalnim partnerima u listopadu prošle godine dostavljen je prijedlog novog zakonskog rješenja kojim se, pod krinkom boljeg uređenja pojedinih zakonskih instituta, zapravo dodatno dereguliraju radni odnosi.

Primjerice, dozvoljena gornja granica od 180 prekovremenih sati na razini godine (odnosno 250 ako je to ugovoreno kolektivnim ugovorom) podiže se na 200 sati, dok u slučaju kolektivnog ugovora nema ograničenja. U razgovorima tripartitne skupine ta je gornja granica podignuta na 220 sati, na traženje poslodavaca.

Prekovremeni rad posebno je specifičan za radnike koji rade u dopunskom radu, odnosno, uz puno radno vrijeme kod jednog poslodavca, dodatno rade i za drugog. Dio radnika u dopunskom radu mogao bi godišnje odraditi i 300 prekovremenih sati.

Ministarstvo je svojim prijedlogom zakona smanjilo i zaštitu sindikalnih povjerenika, skratilo trajanje plaćenog dopusta, skratilo otkazne rokove u pojedinim situacijama. Iako to službeno nije predmet zakonodavnih izmjena, na samim razgovorima su poslodavci zatražili i deregulaciju postupka otkazivanja ugovora o radu. No, to, barem za sada, nije prošlo kao tema.

Tripartitna radna skupina za izmjenu ZOR-a sastaje se svakog petka, a uoči susreta resorno ministarstvo šalje temu razgovora, odnosno poglavlje o kojem će se pregovarati. Nerijetko se podloga za razgovore šalje pred kraj radnog vremena dan uoči pregovora pa je pitanje koliko se kvalitetno sindikalna i poslodavačka strana mogu pripremiti. Osim toga, pregovaračima nerijetko stižu izmijenjeni prijedlozi u zadnji tren.

„U pokrenutom postupku redefiniranja radnog zakonodavstva, provedene su iscrpne konzultacije o cjelokupnoj materiji važećeg Zakona o radu, kako bi se na kvalitetan način pripremili za tripartitni rad Radne skupine za izradu Nacrta prijedloga zakona o radu. Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike je, kao stručni nositelj izrade Nacrta, u cilju transparentnog pristupa izradi zakonskog teksta, materiju prijedloga budućih normi izradilo kako u vidu cjelovitog teksta, tako i u tabličnom prikazu po pojedinim radno pravnim institutima“, navode na naš upit iz resornog Ministarstva rada.

Dodaju kako je „stručni nositelj“, odnosno Ministarstvo, „ocijenio da bi takav način rada pridonio lakšem razumijevanju i usuglašavanju stavova na tripartitnoj razini, uvažavajući činjenicu da se ne radi o pregovorima, već o zajedničkom radu Radne skupine na Nacrtu prijedloga zakona“.

Radna skupina do sada je prošla kroz niz instituta novog zakona. Razgovaralo se tako i o radu na određeno vrijeme, radu na izdvojenom radnom mjestu, radnom vremenu, plaćama.

„Kao i svim dosadašnjim provedenim i završenim postupcima vezanim uz donošenje Zakona o radu u svim navedenim institutima uočavaju se interesna pitanja socijalnih partnera za koje je, zbog njihovog izrazitog značaja, potrebno izdvojiti više vremena kako bi se o njima postiglo suglasje i dogovor“, navode iz resornog ministarstva. No, na pitanje hoće li u nekom trenutku „presjeći“ kako bi stigli zacrtane rokove – ne odgovaraju.

Iako se resorno ministarstvo nada što kvalitetnijem tekstu kojeg će iznjedriti radna skupina, do njega će se teško doći. Jasno je to i iz činjenice da niti jedna raspravljena stvar nije zaključena.

Dijametralno suprotstavljene pozicije sindikata i poslodavaca u osnovi znače da se sindikati zalažu za veću zaštitu radnika, odnosno sigurnost radnog mjesta, dok se poslodavci zalažu za veću fleksibilizaciju.

Premda je Hrvatska u samom vrhu zemalja Europske unije po raširenosti ugovora na određeno vrijeme i na samom dnu prema brzini zapošljavanja visokobrazovanih mladih ljudi, predloženo ograničavanje ugovora na najviše tri uzastopna u roku od tri godine poslodavačkoj strani nije sjelo. Dok sindikati takvo rješenje podržavaju, poslodavci bi povećali broj uzastopnih ugovora u trogodišnjem razdoblju zbog sezonskih poslova u poljoprivredi, turizmu, ugostiteljstvu.

HUP dvoji o podacima DZS-a

O radu na određeno održan je i poseban sastanak na kojem su sudjelovali predstavnici Državnog zavoda za statistiku jer HUP u pitanje dovodi podatke o razmjerima takvog rada.

„Činjenica je da je stanje još gore od onog što službene statistike pokazuju, jer se u te podatke uključuju samo poslodavci koji zapošljavaju više od 10 radnika“, navodi Sever, podsjećajući kako je 90 posto prvih ugovora na određeno.

Poseban je problem rad na izdvojenom radnom mjestu zbog kojeg se i krenulo u zakonodavne izmjene. Predlagač zakona je predvidio mogućnost i da sam radnik zatraži od poslodavca da radi na izdvojenom radnom mjestu. Poslodavci, međutim, traže da u slučaju kada sami radnici zatraže rad na izdvojenom radnom mjestu ili rad na daljinu, oni nisu dužni snositi troškove na koje će radnik ubuduće imati pravo kod takvog rada (primjerice dio režijskih troškova, telefona).

„Ako je to benefit radnika, ako je to on tražio, onda poslodavac radnika treba educirati za rad na siguran način, a radnik je sam odgovoran za uvjete u kojima radi. Poslodavac zapravo niti ne zna od kuda radnik radi“, veli Seinfert. Kada sam poslodavac radnika uputi na rad na izdvojenom mjestu, kako veli, može se razgovarati o minimalnoj naknadi troškova koja bi bila neoporeziva.

S druge strane, Sever ističe kako bez obzira bilo poznato ili nepoznato mjesto rada na izdvojenom radnom mjestu, i kada takav rad radnik traži, pravila moraju postojati.

„Moraju se znati uvjeti takvog rada, mora se dogovoriti kako osigurati zaštitu na radu na takvom mjestu, primjerice putem osiguranja. I svakako, radno vrijeme mora biti definirano“, ističe Sever. Radno vrijeme je jedno od spornih pitanja kod rada na izdvojenom radnom mjestu, kao što je sporno i pitanje isključenja (prava radnika da se nakon radnog vremena ne odaziva na pozive poslodavca).

Poslodavci smatraju kako kod rada na izdvojenom radnom mjestu, odnosno rada na daljinu, radnik sam bira kada će raditi, dok sindikati traže definiranje radnog vremena.

“Ne postoji ništa što nije prijeporno”

„Žao mi je to reći, ali svi su instituti o kojim smo razgovarali prijeporni. Rad na daljinu, ugovori na određeno vrijeme, prekovremeni rad. Ne postoji ništa što nije prijeporno“, navodi Seinfert.

S tim se slaže i Sever. No, naglašava kako bi vladina strana trebala odigrati ključnu ulogu.

„Vlada bi trebala znati iščitati znakove vremena. Ljudi se iseljavaju prije svega zbog malih primanja, nestalnih oblika rada, a potom i drugih razloga”, naglašava Sever, dodajući kako se i ovim zakonskim prijedlogom zapravo ta nesigurnost radnog mjesta ojačava te bi Vlada, želi li zadržati radnu snagu, trebala početi drugačije razmišljati i postaviti zakon da im pruži više stabilnosti. A to se ne događa.

„Prema radnicima se svi slično postavljaju, bez obzira bili na vlasti lijevi ili desni“, zaključuje Sever, dodajući kako bi najgora stvar bila da ministarstvo donese rješenje „preko koljena“, kao što je svojedobno učinjeno s mirovinskom reformom. Od nje je Vlada morala odustati nakon što su sindikati u referendumskoj inicijativi „67 je previše“ prikupili 708 713 vjerodostojnih potpisa protiv mirovinske reforme.

Jedan od primjera dodatne nesigurnosti koja se uvodi su rješenja za nejednak raspored radnog vremena, ali i moguće dodatno povećanje godišnjeg fonda prekovremenih sati.

Radna skupina za izradu ZOR-a, tako, niti o jednom pitanju koje taj zakon pokriva do sada nije postigla niti načelan dogovor. Pritom su prešli tek trećinu članaka prijedloga zakona te nisu blizu razgovora o reguliranju platformskog rada koji će također biti kamen spoticanja.

Da cijeli postupak ide presporo slažu se sve strane koje u njemu sudjeluju. No, resorno ministarstvo, kako se može iščitati iz njegova odgovora, za sada nema namjeru ubrzati proceduru.

„Uvažavajući činjenicu da Zakon o radu predstavlja opći radno pravni propis te da je propis od općeg interesa, Radna skupina i dalje intenzivno radi na što kvalitetnijem zakonskom tekstu, koji će u skladu s propisanom procedurom biti objavljen na javnom savjetovanju“, ističu iz resornog ministarstva, navodeći kako je postupak javnog savjetovanja od iznimne važnosti „budući da pruža mogućnost davanja primjedbi i mišljenja svim zainteresiranima, prije izrade Konačnog prijedloga zakona koji se upućuje u zakonodavnu proceduru“.

Unatoč takvom stavu resornog ministarstva, očito je da radna skupina do sada nije uspjela postići dogovor niti oko jednog članka budućeg Zakona o radu.

Ideja o dvije faze

Međutim, na radnoj skupini je otvoreno pitanje koje bi moglo promijeniti tijek budućih razgovora o novom ZOR-u. Izesenena je, naime, ideja o mogućem donošenja zakona u dvije faze i to zbog činjenice da sve zemlje članice EU-a do kolovoza u nacionalno zakonodavstvo trebaju prenijeti direktive o transparentnim i predvidivim radnim uvjetima te o ravnoteži između poslovnog i privatnog života.

Tako postoji mogućnost da se u prvoj fazi postojeći ZOR uskladi s tim direktivama, a da se nakon toga nastave razgovori o ostalim zakonodavnim izmjenama. To je za sada ideja o kojoj se još treba razgovarati na tripartitnoj razini, odnosno na relaciji Vlade, sindikata i poslodavaca. Razgovor, pa i mogući dogovor oko razdvajanja pregovora o novom ZOR-u, trebao bi se zbiti u narednim tjednima. No, ako se takav dogovor postigne, i dalje je pitanje hoće li Hrvatska do kolovoza uspjeti prenijeti direktive u svoje zakonodavstvo jer su i one sadržaj otvorenih pitanja oko kojih se ne može postići dogovor na radoj skupini.

Sever: Protiv rasta cijena se najbolje boriti rastom plaća i mirovina

Izvor: N1 - Krešimir Sever iz Nezavisnih hrvatskih sindikata komentirao je u N1 Studiju uživo rast cijena mnogih proizvoda. On kaže kako su u razgovorima s premijerom fokusirani na rast cijena te da Andreja Plenkovića zanima kako građani gledaju na sve to. “Rekli smo mu da je vrlo visoka percepcija očekivanja građana da Vlada učini nešto, u granicama mogućeg”, kaže Sever dodajući da se jučer razgovaralo upravo o tome koliko bi Vlada mogla napraviti. “Razgovarali smo bez konkretnih mjera, a premijer je rekao da rade na tome i da će pokušati obuhvatiti sve što je moguće”, kaže Sever objašnjavajući da je to teško kada se radi o cijeni plina jer na nju utječu i “vanjski faktori”.

“Shvatili smo da će do početka ožujka imati cjeloviti paket koji će uputiti kao prijedlog, puno prije nego što se dogodi ovo očekivano poskupljenje plina i struje”, kaže.

Na pitanje što vidi kao glavni problem u svemu što slijedi, Sever kaže: “Teret krize će se sručiti na jedan široki krug građana, ne samo na najsiromašnije. “Sad je jesno da je, osim električne energije, izuzetno važan trošak plina i grijanja. Jasno je da će se morati proširiti obuhvat. Ne samo na one koji su dobivali potporu za električnu energiju. Jasno je onda da se iznosi moraju dizati, da 200 kuna nije dovoljno, ali ne znamo do kojeg iznosa. To će pomoći samo onima najsiromašnijima. Ali, to neće udariti samo na njih nego na jedan široki krug građana koji nisu ni energetski siromašni niti pripadaju onima najsiromašnijima.”

“Treba pogledati i umirovljenike, oni su i ovako u ugroženoj kategoriji. Onda kad širimo dalje obuhvat, to su i staračka kućanstva, samačka kućanstva, obitelji s više djece, ljudi u ruralnim sredinama… Mi dođemo na brojku veću od 2 milijuna ljudi koji će ovime biti pogođeni. U Hrvatskoj je toliko nizak dohodak u kućanstvu da su ogromni udjeli ovih osnovnih troškova”, objašnjava.

Dodaje i da je u Hrvatskoj trošak za hranu oko 27,2 posto, a u zemljama EU-a je u prosjeku oko 13 posto.

“Ne treba zaboraviti da se pojave i lovci u mutnom koji već puno ranije krenu u poskupljenje, već od najava. Bilo bi dobro čim prije početi s tim crnim listama da se vidi tko diže cijene, a treba sve učiniti i da Vlada pomogne koliko je moguće”, govori.

Govoreći o neopravdanim poskupljenjima, kaže da se to događalo i ranije. “Kad je spušten PDV na ribu ili neke farmaceutske proizvode, nisu pale cijene. Te crne liste, javna prozivanja su nešto što je dobro. Puno je toga na tragu priče, kad se zaziva inflacija, dogodi se inflacija…”, govori.

“Ne može vlada mnogo učiniti kod podizanja cijena, ali mogu građani. Vidjet će tko diže cijenu pa neće kupovati kod njega. Ono što moramo svi skupa tražiti, a to je svima jasno, da nema bolje borbe protiv rasta cijena od rasta plaća, a onda i rasta mirovina”, zaključuje.


04. veljače 2022.

Potpora za skraćeno radno vrijeme pada na maksimalnih 2.000 kuna

FAKTOGRAF
Autor/ica: Gabrijela Galić

Potpora za skraćeno radno vrijeme najviše se koristi u sektoru proizvodnje tekstila, odjeće, obuće, kože i drva. Hrvatski zavod za zapošljavanje (HZZ) i u ovoj godini nastavit će isplaćivati potpore poslodavcima koji zbog poteškoća u poslovanju skraćuju radno vrijeme. Međutim, tijekom ove godine radno vrijeme će se moći skratiti najviše do 50 posto, što znači i da će se iznos potpore po radniku s maksimalnih četiri tisuće kuna smanjiti na dvije tisuće kuna.

Upravno vijeće Hrvatskog zavoda za zapošljavanje (HZZ) u srijedu, praktično mjesec dana nakon što je ovogodišnji paket mjera aktivne politike zapošljavanja donesen, treba potvrditi mjeru skraćivanja radnog vremena, odnosno potporu za očuvanje radnih mjesta – skraćivanje radnog vremena/čekanje na posao.

Potpora za skraćeno radno vrijeme najviše se koristi u radno intenzivnim djelatnostima. U sektoru proizvodnje tekstila, odjeće, obuće, kože i drva potporu za očuvanje radnih mjesta na kraju prosinca 2021. godine koristilo je 2 368 radnika – 502 radnika više nego u studenom (1, 2).

Maksimalno skraćenje 50 posto

Kroz mjeru očuvanja radnih mjesta poslodavci kod kojih je zbog posebne okolnosti uvjetovanih pandemijom bolesti Covid-19 došlo do privremenog smanjenja opsega posla, radno vrijeme mogli su skratiti do maksimalno 90 posto. Ovisno o postotku skraćivanja radnog vremena država je „pokrivala“ dio plaće radnika. Maksimalan iznos potpore po radniku nije mogao biti veći od četiri tisuće kuna.

Prema dokumentu koji smo dobili na uvid, u ovoj godini potpora će se moći koristiti za privremeno uvođenje punog radnog vremena radnika u trajanju kraćem od mjesečnog fonda sati, i to do najviše 50 posto radnih sati prema kalendaru radnog vremena. To automatski za sobom povlači i smanjenje maksimalne potpore za skraćeno radno vrijeme na dvije tisuće kuna.

Lani je HZZ praktično na mjesečnoj razini produžavao i mijenjao uvjete potpore za skraćivanje radnog vremena te uključivao djelatnosti koje tu potporu mogu koristiti. Sada je ona u startu definirana široko te je namijenjena svim poslodavcima koji obavljaju gospodarsku djelatnost. No, potporu za skraćivanje radnog vremena u ovoj godini neće moći koristiti neprofitne organizacije koje nisu u sustavu poreza na dobit.

Tvrtkama u teškoćama koje će skraćivati radno vrijeme i tako zadržavati zaposlenost radnika nudi se i veća sigurnost no što su je imali tijekom prošle godine. Naime, mjera se neće produžavati iz mjeseca u mjesec i poslodavci će unaprijed podnositi zahtjev za potporu. Odnosno, on će se podnositi u tekućem mjesecu za naredni mjesec.

Izuzetak je jedino ovaj mjesec za koji će se zahtjevi za potporu moći predati do kraja veljače.

„Osnovni kriterij kod podnošenja zahtjeva za potporu za skraćivanje radnog vremena je očekivani pad ukupnog mjesečnog fonda radnih sati svih radnika zaposlenih kod poslodavca na puno radno vrijeme u mjesecu za koji se traži potpora minimalno 10 posto“, navodi se u provedbenim dokumentima. Pritom, „ako je radni proces definiran po poslovnim jedinicama može se priznati pad ukupnog mjesečnog fonda radnih sati i u određenoj poslovnoj jedinici, s tim da se mjera može koristiti samo za radnike koji rade u toj poslovnoj jedinci“. U tom slučaju „minimalan pad po određenoj poslovnoj jedinci mora biti minimalno 20 posto“.

Pad ukupnog mjesečnog fonda sati treba biti povezan s određenim privremenim poremećajima u proizvodno-poslovnom procesu. To se dokazuje ostvarenim padom prihoda/primitaka u svakom mjesecu za koji se traži potpora od najmanje 20 posto u odnosu na isti mjesec 2019. godine. Iznimka su jednino siječanj i veljača ove godine za koje se kao referenta točka usporedbe poslovanja uzimaju siječanj i veljača prošle godine.

Potpora ovisi o broju radnika

Poslodavcu koji zapošljava do 50 radnika potpora se može odobriti ako je zahtjev podnio za najmanje 20 posto radnika. Poslodavcu koji zapošljava 51 i više radnika potpora se može odobriti ako je zahtjev za potporom podnesen za najmanje 10 posto radnika.

Kao i do sada, potpora će se isplaćivati do 30. u mjesecu za prethodni mjesec.

Paket Mjera aktivne politike zapošljavanja za 2022. godinu Upravo vijeće HZZ-a donijelo je krajem prosinca prošle godine nakon što je Vlada bombastično najavila novu mjeru „Biram Hrvatsku” kojom se želi „motivirati povratak iseljenika, novčanim poticajima ohrabriti ih za pokretanje posla u domovini te potaknuti populacijsku obnovu područja s izraženim iseljavanjem“ (1, 2). Nejasno je zbog čega tada nije donesena i mjera za očuvanje radnih mjesta, već je njeno donošenje odgođeno za siječanj.

Ovogodišnje mjere uglavnom su nastavak mjera koje su se i ranije nudile, od potpora za zapošljavanje, pripravništvo, usavršavanje, samozapošljavanje do javnih radova i stalnog sezonca u turizmu. Jedine novine su, uz proširenje potpore za samozapošljavanje i na povratnike u Hrvatsku i uključivanje osoba s invaliditetom, proširenje dijela postojećih potpora (samozapošljavanje, pripravništvo) i na zelene i digitalne poslove. Novina je i da je država povratnicima u Hrvatsku koji se samozaposle namijenila jednokratnu potporu od 50 tisuća kuna, dok na 25 tisuća kuna mogu računati samozaposlene osobe koje se presele u nerazvijenije krajeve zemlje.

Novosti iz EGSO-a

NHS - Europski gospodarski i socijalni odbor (EGSO) svaki mjesec objavljuje EESC Info – sažetak događanja u proteklih mjesec dana. Na poveznici u nastavku možete pogledati informacije za proteklih mjesec dana. Europski gospodarski i socijalni odbor (EGSO) savjetodavno je tijelo Europske unije, osnovano još Rimskim ugovorom kojim je 1958. uspostavljena Europska ekonomska zajednica (EEZ). Taj Odbor na europskoj razini zastupa interese različitih gospodarskih i socijalnih interesnih skupina iz 27 zemalja članica EU i smatra se mostom između institucija EU-a i civilnog društva. EGSO savjetuje Europsku komisiju, Vijeće EU-a te Europski parlament u zakonodavnom postupku u određenim područjima nadležnosti EU-a. U nekim su ga područjima, u kojima to predviđa Ugovor o EZ-u, zakonodavne institucije obvezne konzultirati, a u nekima to mogu učiniti iako nisu obvezne.

EGSO ima 329 članova iz svih država članica EU-a koji se imenuju na obnovljivi mandat od pet godina. Trenutačni mandat traje od listopada 2020. do rujna 2025. Članove predlažu nacionalne vlade, a imenuje ih Vijeće Europske unije. Svoje dužnosti obavljaju neovisno i u interesu svih građana EU-a. Broj članova po zemlji razmjeran je broju stanovnika te zemlje.

Članovi djeluju u sklopu tri skupine koje predstavljaju poslodavce (Skupina I.), radnike (Skupina II.) i ostale organizacije civilnog društva (Skupina III.). Svaka skupina ima svoje tajništvo.

EGSO svake godine objavi između 160 i 190 mišljenja i informativnih izvješća, od čega 70% na zahtjev Vijeća, Europske komisije i Europskog parlamenta. Njih 21% su samoinicijativna mišljenja i informativna izvješća, a 9% razmatračka mišljenja, uglavnom na zahtjev države koja predsjeda EU-om.

Također organizira nekoliko godišnjih inicijativa i događanja s naglaskom na civilnom društvu i sudjelovanju građana, poput Nagrade za razvoj civilnog društva, Dana civilnog društva, plenarnog zasjedanja mladih „Tvoja Europa, tvoje mišljenje“ i Dana europske građanske inicijative.

EESC Info – siječanj 2022.

Vodič o umjetnoj inteligenciji na radnom mjestu

NHS – Vodič za umjetnu inteligenciju (AI) koji je osmislio sindikat? Da! Takva tehnologija je vrlo dojmljiva i sa svojim algoritmima sve više prodire u svijet rada, okupljajući niz tehnologija s kojima se radnici svakodnevno susreću: prepoznavanje lica ili glasa, prepoznavanje slike, predviđanje rizika i nagrada. U svemu tome AI pomaže u donošenju odluka, preporučuje izbore i rješenja. Radnička skupina u Europskom gospodarskom i socijalnom odboru objavila je izvještaj “Vodič o umjetnoj inteligenciji na radnom mjestu”, koji je pripremila Franca Salis Madinier iz francuske sindikalne središnjice CFDT: Cadres.

Unatoč neospornim prednostima umjetne inteligencije u svim sektorima (pravosuđe, ljudski resursi, financijske usluge, promet, poljoprivreda, zdravstvo, javne usluge itd.), određene namjene mogu ugroziti naš privatni život, naše slobode, naša prava i naše demokracije.

Polako shvaćamo pune posljedice AI u poslovanju na globalnoj razini. Sivim zonama umjetne inteligencije pozabavio se i Europski sud za ljudska prava, koji je pojasnio da bi poštivanje ljudskog dostojanstva, slobode pojedinca, jednakosti, nediskriminacije, solidarnosti, socijalnih i ekonomskih prava moglo biti ugroženo. U isto vrijeme, sindikati su širom Sjedinjenih Država počeli dovoditi u pitanje određene vidove uporabe i svrhe ove tehnologije posebice u tvrtkama u Silicijskoj dolini.

Ova knjiga, u partnerstvu s CFDT Cadres, predstavljena je kao pravni vodič za bolje ovladavanje umjetnom inteligencijom u našem neposrednom okruženju. Ako smo suočeni s prepoznavanjem lica tijekom zapošljavanja, korištenjem naših osobnih podataka bez našeg znanja, ako nas softver prati tijekom rada na daljinu, ovisimo o proizvoljnoj odluci algoritma ovaj nam vodič može pomoći postavljati prava pitanja i djelovati.

U vodiču se nalaze i intervjui s istraživačima, sociolozima, predstavnicima osoblja i radnika, tijelima koja su suočena s uvođenjem umjetne inteligencije u organizacije.

Vodič na engleskom jeziku - A guide to Artificial Intelligence at the workplace

Izvor: A guide to Artificial Intelligence at the workplace


25. siječnja 2022.

Hrvatska vlada sprema mjere za proljetno poskupljenje energenata

RADIO SLOBODNA EVROPA
Enis Zebić

Predstavnici sindikata, umirovljenika i lijeve opozicije jedinstveni su u stavu da hrvatska Vlada mora ublažiti učinke velikog poskupljenja energenata koje se u Hrvatskoj očekuje u proljeće. Državne institucije dobile su ovih dana od Hrvatske elektroprivrede ponudu za isporuku struje od proljeća sa cijenom višom 58 posto, a opskrbljivači plinom najavljuju da će od 1. travnja podići cijene od 59 do 86 posto.

Ako se ti postotci i ne obistine, i Vlada i stručnjaci i potrošači očekuju povećanje cijena energenata u proljeće.

Umirovljenici, radnici, strahuju svi

Predsjednica Sindikata umirovljenika Hrvatske Jasna A. Petrović kaže za RSE kako se očito nakon ovih poskupljenja umirovljenici neće moći ni grijati, ni hladiti, ni hraniti, jer će se ovo poskupljenje preliti i na hranu.

"Ono što se mora ukinuti je da se zbog duga za režije ovršuju mirovine. Jer ako će početi isključivati struju i plin, ili masovno sa mirovina skidati neplaćene račune, doći će i do kompletnog kolapsa sa psihološkim stanjem umirovljenika", zabrinuto poručuje čelnica umirovljeničkog sindikata.

"Sa mjerama koje će ublažiti učinak poskupljenja treba izići što prije, jer moja je majka znala reći da odgovoran roditelj krene pripremati obrok prije nego djeca proplaču od gladi", kaže za Radio Slobodna Europa (RSE) predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata Krešimir Sever. On je za kombinaciju mjera.

"Sa jedne strane zamrzavanje cijena energenata na određenoj razini, a na drugoj strani da se vidi može li se – a ne može previše – učiniti nešto na području smanjivanja trošarina, i na kraju krajeva i na području smanjivanja PDV-a", predlaže Sever.

Za najugroženije kategorije, kaže, trebalo bi vidjeti kako se mogu subvencionirati i mjesečni računi.

"Uz sve te mjere, moramo svakako ići i na jedno veće povećanje plaća, što će onda rezultirati i povećanjem mirovina", kaže Sever.

Sa mjerama koje će ublažiti učinak poskupljenja treba izići što prije, upozorava Krešimir Sever.

Vlada sprema mjere

I u Vladi su spremni na neku kombinaciju, a tu se prije svega misli na smanjenje PDV-a, ali i "neke druge alate", kazao je ministar gospodarstva Tomislav Ćorić.

"Kontinuirano analiziramo situaciju, reagirat ćemo na vrijeme i od 1. 4. 2022. učinit ćemo sve da spriječimo rast cijena energenata kakav su doživjele druge zemlje članice EU", kazao je Ćorić novinarima.

Naime, struja je u zadnja dva kvartala prošle godine na razini cijele EU poskupila 40 posto, što se u Hrvatskoj nije dogodilo, ali Ćorić kaže da je u proljeće poskupljenje - neizbježno.

"Ako snizite PDV na energente, ostat ćete bez dijela novca koji je za nešto bio namijenjen", podsjeća u izjavi za RSE predsjednik Hrvatskog društva ekonomista Ljubo Jurčić, koji kaže kako je to politički potez.

"Onda to nešto morate platiti iz drugih sredstava koja će platiti neki drugi ljudi. Opet to društvo plati, samo je pitanje je li bolje da se to sada jasno plati, ili da - radi stvaranja osjećaja brige za građane – građani ne plaćaju sada direktno višu cijenu energije, nego je plaćaju indirektno, što može biti skuplje i nepovoljnije nego što je direktno", upozorava profesor Jurčić.

On je kazao kako Europska unija (EU) nije reagirala prošle godine na poskupljenja energenata ili na šestpostotnu inflaciju zato što se to lakše podnese kada je dohodak po stanovniku 30.000 eura. U Hrvatskoj su, pak, poskupljenje energenata ili tropostotna inflacija veći problem nego drugdje u EU, jer je dohodak po glavi stanovnika svega 10.000 – 11.000 eura.

Predsjednica oporbene Nove ljevice Ivana Kekin u izjavi za RSE podsjeća da su oni na ovaj problem upozoravali već ranije.

"Mi smo već prije dva mjeseca tražili od Vlade da snizi PDV na toplinsku energiju, što tražimo naravno i dalje, i očekujemo generalnu intervenciju u korist onih koji su u riziku od energetskog siromaštva", poručuje Ivana Kekin.

Prema podacima Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja, Hrvatska je u 2020. godini sa 50,6 posto zadovoljavala vlastite potrebe za energijom a ostalo se uvozilo. Smanjen je uvoz svih oblika energije osim prirodnog plina, gdje je uvoz povećan za 7,4 posto.

 

242. sjednica GSV-a

NHS - Gospodarsko-socijalno vijeće održalo je 242. sjednicu na kojoj je glavna tema rasprave bila državni proračun i njegove perspektive u 2022. godini. Ministar financija upoznao je socijalne partnere s detaljima proračuna.

Krešimir Sever, predsjednik NHS-a i dopredsjednik GSV-a, naznačio je kako je sindikalna strana nezadovoljna što se o ovome razgovara nakon što je proračun donesen. "Smatramo da je važno da se o prijedlogu proračuna razgovara sa socijalnim partnerima prije nego se o tome otvori rasprava u Saboru", izjavio je Sever te dodao kako sindikati državne i javnih službi sada pregovaraju o kolektivnim ugovorima, a okviri su u proračunu već određeni pa ispada da će se pregovarati o nečemu što je unaprijed određeno.

Sever i Ribić upozorili su kako treba otvoriti pitanje iseljavanja i same demografije naznačivši kako bi trebalo imati hrabrosti i namijeniti sredstva iz proračuna za ostanak ljudi u Hrvatskoj. Kao i ostali članovi GSV-a istaknuli su problem zdravstva.

Na konferenciji za medije koja je uslijedila nakon sjednice GSV-a posebno je naglasio problem cijena energenata i njihovo moguće „divljanje“ koje će povući i ostale cijene prema gore te je nužno da se o tome počne razgovarati što prije.

Javni poziv za podnošenje prijedloga za dodjelu priznanja i nagrade iz područja zaštite na radu

NHS – Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike na svojim je mrežnim stranicama objavilo Javni poziv za podnošenje prijedloga za dodjelu priznanja i nagrade iz područja zaštite na radu. Priznanja se u obliku povelje dodjeljuju pravnim ili fizičkim osobama, dok se nagrada za životno djelo, u obliku povelje i uz novčanu nagradu, dodjeljuje fizičkoj osobi.

Rok za podnošenje prijedloga je 4. ožujka 2022. godine.

Više o uvjetima i načinu dostavljanja prijedloga - Javni pozivi za podnošenje prijedloga za dodjelu priznanja i nagrade iz područja zaštite na radu


14. siječnja 2022.

Sve dosadašnje izmjene radnog zakonodavstva smanjivale su zakonsku zaštitu radnika

FAKTOGRAF
Autor/ica: Gabrijela Galić

U tri desetljeća po četvrti put se ide u sveobuhvatne izmjene ZOR-a.

Predstavnici Vlade, sindikalnih centrala i poslodavačke udruge prije blagdana još će jednom sjesti za zajednički stol kako bi razgovarali onovom Zakonu o radu (ZOR). Od kada je u listopadu vladina strana socijalnim partnerima predstavila svoje viđenje buduće radničke Biblije, održano je nekoliko sastanaka, ali dogovora o njegovim odredbama još nema. Razgovori se nastavljaju u idućoj godini, kada se vladina strana nada i da će novi zakon stupiti na snagu.

U dosadašnjoj povijesti Hrvatska je donijela tri Zakona o radu, premda su neke cjelovitije promjene tog temeljnog propisa koji uređuje radne odnose prolazile pod egidom „izmjene i dopune“. Četvrti je u pripremi. No, svaki od zakona kojima se do sada reguliralo područje radnih odnosa doživljavao je i brojne promjene. Primjerice, aktualni ZOR donesen 2014. godine, manje izmjene doživio je 2017. i 2019. godine kada je usklađivan s europskim zakonodavstvom, odnosno s 15 direktiva koje je trebalo prenijeti u nacionalno zakonodavstvo.

Prvi zakon temeljen je na njemačkim iskustvima

Hrvatska je prvi Zakon o radu dobila 1995. godine i temeljen je na njemačkim iskustvima u području radnog zakonodavstva, posebno u dijelu prestanka ugovora o radu, produžene primjene pravnih pravila, radničke participacije kroz radnička vijeća (1, 2, 3).

Do donošenja ZOR-a iz 1995. godine sustav radnih odnosa bio je prilagođen „posebnom obliku (samoupravnog) socijalizma“, navodi Željko Potočnjak, profesor na Katedri radnog i socijalnog prava Pravnog fakulteta u Zagrebu koji je i jedan od autora domaćeg radnog zakonodavstva u izlaganju „Razvoj i daljnji izazovi razvoja hrvatskog radnog zakonodavstva“.

Prvim Zakonom o radu iz ’95. godine napuštena je statusna i uvedena ugovorna koncepcija radnih odnosa te je, među ostalim, uređen pisani oblik ugovora o radu u skladu s europskim direktivama. Zakon je sadržavao i prve odredbe o zabrani diskriminacije, također u skladu s europskim direktivama, regulirao je malog poslodavca.

Iako je rad na određeno vrijeme bio uređen i propisima iz socijalističkog doba, on je dodatno reguliran prvim ZOR-om kao iznimka „kada za to postoji stvaran i važan razlog“, pri čemu uzastopni ugovori nisu smjeli trajati duže od tri godine.

Prvi Zakon o radu donesen u Hrvatskoj stvorio je temelje za osnivanje tripartitnog Gospodarsko-socijalnog vijeća, ali je i iz radnog zakonodavstva izbacio radnika. Umjesto prava i obaveza radnika, taj je zakon regulirao prava i obaveze zaposlenika.

Tadašnjim zakonskim novinama sindikati nisu bili zadovoljni. Pune dvije godine s tadašnjom vladom koju je vodio Nikica Valentić vodili su se pregovori o ZOR-u, sindikati su se bunili, ali značajnijih industrijskih akcija nije bilo. U konačnici, dogovor o novom ZOR-u zaključen je uz teleću koljenicu u podrumu Muzeja za umjetnost i obrt gdje se nalazio tada popularan restoran „Kod Drageca“.

Izmjenama vratili radnike, ali s manjim pravima

U obliku u kakvom je donesen, zakon je opstao šest godina, a njegove značajnije izmjene su uslijedile 2001. te posebno krajem 2003. godine. Prve izmjene, među ostalim, skratile su radno vrijeme sa 42 na 40 sati tjedno, ali i uvele pravilo primjene povoljnijeg prava za radnika. Promijenjena je definicija malog poslodavca te olakšane odredbe o otpuštanju radnika kod njih, dok je roditeljski dopust za blizance, trojke, četvorke, odnosno više djece jednake dobi skraćen s tri na dvije godine.

Iako je 2001. godine tadašnja vlada Ivice Račana u zakon vratila radnika, njegova prava počela ja „grickati“. Snažnije rezanje uslijedilo je izmjenama i dopunama zakona iz 2003. godine kada su prepolovljeni otkazni rokovi, dok su otpremnine smanjenje s pola neto plaće po godini staža na trećinu bruto plaće po godini staža. Uvedeni su novi oblici rada – rad putem agencija za privremeno zapošljavanje te rad na izdvojenom radnom mjestu koji je danas „okidač“ za novo preslagivanje radnog zakonodavstva.

Istodobno, tadašnje su zakonske izmjene ozakonile štrajk solidarnosti, ali i uvele doprinos solidarnosti koje su trebali plaćati nečlanovi sindikata. No, Ustavni sud je 2005. godine srušio odredbu o doprinosu solidarnosti.

Zakonske novine iz 2003. godine, međutim, izmjene su doživjele i prije intervencije Ustavnog suda. Nakon promjene vlasti, HDZ-ova Vlada je u proljeće 2004. godine vratila odredbe o roditeljskom dopustu do tri godine za blizance, treće i svako slijedeće dijete.

Zakon donesen u ekonomskoj krizi

Potpuno novi Zakon donesen je u jeku zadnje ekonomske krize, 2009. godine u vrijeme Jadranke Kosor. Pravdan je sveobuhvatnijim usklađivanjem s pravnom stečevinom EU, a donio je dodatnu fleksibilizaciju, prvenstveno u organizaciji radnog vremena.

Više od godinu dana trajali su tadašnji pregovori Vlade sa sindikatima i poslodavcima, praćeni prosvjedima radnika. Sindikalne centrale su, tako, u travnju 2008. godine na Trgu bana Jelačića okupile 50 tisuća prosvjednika koji su tražili kako ograničavanje rada na određeno vrijeme, tako i veće plaće, reformu mirovinskog i zdravstvenog sustava (1, 2). To se smatra najvećim sindikalnim prosvjedom u Hrvatskoj koji je organiziran ne samo zbog radnog zakonodavstva, već i bukteće ekonomske krize.

Taj je zakon donio veće promjene u radnom vremenu jer je usklađen s direktivom koja regulira to područje pa je, primjerice, prekovremeni rad skraćen na osam s deset sati, dodatno su regulirane odredbe o preraspodjeli radnog vremena, uvedena su ograničenja na mjesečnoj i godišnjoj razini kod prekovremenog rada. Radi usklađivanja s pravnom stečevinom EU, mijenjane su odredbe o kolektivnim viškovima radnika.

No, niti godinu dana od donošenja tog Zakona, tadašnja ga je Vlada pokušala izmijeniti, odnosno ukinuti produženu primjenu pravnih pravila iz kolektivnih ugovora, a sve kako bi u jeku krize mogla redefinirati obaveze prema zaposlenima u državnim i javnim službama. Uslijedio je silovit sindikalni odgovor kroz organizaciju referendumske inicijative protiv izmjena ZOR-a.

„Jeste li za zadržavanje važećih zakonskih odredbi o produženoj primjeni pravnih pravila sadržanih u kolektivnim ugovorima i o otkazivanju kolektivnih ugovora“, glasilo je pitanje iz tadašnje sindikalne referendumske inicijative. U periodu od 9. do 23. lipnja 2010. godine, sindikati su prikupili podršku 813 016 građana, dijelom i na valu nezadovoljstva građana tadašnjom gospodarskom i socijalnom situacijom u zemlji. Sindikalna referendumska inicijativa vladu je natjerala da odustane od predloženih zakonskih izmjena (1, 2, 3).

Pitanje produžene primjene pravnih pravila iz kolektivnih ugovora ponovo je 2012. godine reaktivirala vlada Zorana Milanovića koja je pribjegla do tada neviđenoj praksi – Zakonom o reprezentativnosti izmijenila je ZOR i produženu pravnu primjenu Kolektivnih ugovora ograničila na tri mjeseca (1, 2).

Zakon iz 2009. godine u dva je navrata mijenjan (2011. i 2013.) kako bi se popravile loše prenesene direktive, odnosno kako bi se zakon dodatno uskladio s pravnom stečevinom EU. Tim je izmjenama kod rada na određeno vrijeme propisano da se ograničenje od tri godine ne odnosi na prvi ugovor na određeno vrijeme, već on može trajati i duže od tri godine. Agencijama za privremeno zapošljavanje, pak, dozvoljeno je da se bave posredovanjem pri zapošljavanju.

Treći ZOR

Treći ZOR u primjeni je od kolovoza 2014. godine, a proteklih godina je neznatno mijenjan zbog daljnjeg usklađivanja s pravnom stečevinom EU. O tom su zakonu pregovori počeli 2013. godine kada je tadašnja koalicijska Vlada SDP-a predložila snažnu fleksibilizaciju ZOR-a i, među ostalim, odustajanje od sustava otpremnina u slučaju otkaza. Njih je trebao zamijeniti sustav kapitalizirane štednje, ali se pod pritiskom sindikata od toga odustalo.

Tadašnje izmjene radnog zakonodavstva poklopile su se s mirovinskom reformom, ali i namjerom Vlade da uvede takozvane „mini poslove“. Od njih se, ipak, odustalo nakon javnog savjetovanja u kojem je ideja pokopana i od strane radnika koji su iselili u razvijene zemlje i jedini su im izvor prihoda takvi nesigurni poslovi.

Socijalni partneri su, pak, s Mirandom Mrsićem, tadašnjim ministrom rada i mirovinskog sustava vodili nikada neizvjesnije pregovore tijekom kojih su postizani dogovori gaženi (1, 2, 3). Saborske rasprave o zakonu praćene su radničkim zvižducima s Markova trga. No, povijest se ponovila pa je SDP ponovo vodio vladu koja je dodatno olabavila zaštitu radnika, donoseći fleksibilnije radno zakonodavstvo.

Te su zadnje izmjene radnog zakonodavstva dodatno fleksibilizirale rad agencija za privremeno zapošljavanje, otvorena je mogućnost dopunskog rada za drugog poslodavca do osam sati tjedno, kao i ustupanja radnika unutar povezanih poduzeća. Iz zakona je nestala obveza poslodavca da radnika zaposli na drugim poslovima ako je višak, odnosno da ga obrazuje ili osposobi za rad na drugim poslovima, dodatno je regulirano pitanje preraspodjele radnog vremena, omogućeno uvođenje banke radnih sati.

Istodobno, u radno zakonodavstvo ponovo je vraćena odredba o produženoj primjeni kolektivnih ugovora i nakon njihova isteka. Prava iz kolektivnog ugovora tako vrijede tri mjeseca od isteka kolektivnog ugovora.

Intervencije obrazložene pandemijom

Aktualne razgovore o izmjenama radnog zakonodavstva potaknula je kriza izazvana pandemijom bolesti Covid-19, ali i pokušajem nesvakidašnje intervencije aktualne vlade u važeće propise pod krinkom pandemije.

Ministarstvo rada tako je u ožujku prošle godine pripremilo zakon koji je trebao privremeno derogirati odredbe ZOR-a – Zakon o uređenju radnih odnosa u okolnostima epidemije bolesti COVID-19. On je trebao suspendirati dio odredbi ZOR-a dok traje pandemija koronavirusa. Ideja o tom posebnom zakonu živjela je svega dva dana. Vlada se povukla nakon oštre reakcije domaćih sindikata, ali i Europske konfederacije sindikata koja je premijeru Andreju Plenkoviću uputila oštro pismo zbog namjere derogiranja radnih i socijalnih prava radnika u Hrvatskoj – i to u vrijeme kada je Hrvatska predsjedala Europskom unijom.

Nakon fijaska s pokušajem derogacije odredbi ZOR-a, resorno ministarstvo krenulo je pripremati posve novi zakon koji je u listopadu ove godine predstavljen socijalnim partnerima. Iako se tvrdilo da je njegova svrha, prije svega, bolja regulacija rada na izdvojenom mjestu, odnosno rada od kuće kojeg su vlasti od početka pandemije poticale, kao i regulacija platformskog rada te rada na određeno vrijeme po kojem je Hrvatska u samom vrhu EU, predložene izmjene daleko su šire.

Tako se, među ostalim, predlaže smanjenje plaćenog dopusta, povećava se ukupan broj prekovremenih sati koje radnik tijekom godine smije odraditi. Iako je zakonski maksimum za prekovremeni rad 180 sati godišnje, u nekim slučajevima radnici će moći raditi i 300 prekovremenih sati godišnje. Predlaže se i ukidanje mogućnosti otpremnine za radnika koji je stekao uvjete za starosnu mirovinu (iako ugovor o radu neće prestajati po sili zakona kada radnik navrši 65 godina života i 15 godina mirovinskog staža). Izmjenama se udara i na sindikate pa bi sindikalni povjerenici zaštitu uživali samo dok obnašaju tu dužnost.

S druge strane, država pokušava regulirati rad radnika na digitalnim platformama, ali i bolje propisati odredbe za rad od kuće te uvesti stroža ograničenja za ugovore na određeno vrijeme. No, u pregovorima se otvaraju i teme koje sam predlagač izmjena radnog zakonodavstva nije predložio te je pitanje kako će izgledati novi ZOR kojeg će resorno ministarstvo uputiti u daljnju proceduru. Za sada se ne nazire ni kada bi taj dokument trebao ugledati svjetlo dana jer socijalni partneri i Vlada nisu niti blizu konkretnih dogovora o njegovim odredbama.

Sve izmjene radnog zakonodavstva u prošlosti smanjivale su zakonsku zaštitu radnika, koliko god se vlasti trudile objasniti kako su pripremile moderniji zakon. U kojoj će mjeri zakon o kojem se tek razgovara nastaviti taj trend i hoće li sindikati uopće, u pandemijskim uvjetima, imati prostora za eventualne industrijske akcije kojima bi spriječili daljnju fleksibilizaciju tek će se vidjeti.

Nema negativnih posljedica primjene Zakona o izmjenama Zakona o mirovinskom osiguranju

NHS - „S obzirom da su uvjeti za starosnu i prijevremenu starosnu mirovinu izmijenjeni sukladno referendumskom prijedlogu, a analizom nisu utvrđene negativne posljedice u smislu narušavanja održivosti mirovinskog sustava, za sada ne nalazimo za shodno otvaranje pitanja podizanja starosne dobi za umirovljenje, kao i propisivanja veće penalizacije za prijevremeno umirovljenje. Slijedom navedenog, optimalno normativno rješenje je da se nastavi primjena Zakona,“ stoji u preporukama o daljnjem postupanju u Obrascu naknadne procjene učinaka propisa za Zakon o izmjenama Zakona o mirovinskom osiguranju koji se nalazi u postupku e-Savjetovanja.

Cijeli obrazac možete pročitati i komentirati na Savjetovanje o Obrascu naknadne procjene učinaka propisa za Zakon o izmjenama Zakona o mirovinskom osiguranju

 

Više: https://faktograf.hr/2021/12/22/nema-negativnih-posljedica-zakonodavnih-izmjena-temeljem-sindikalne-inicijative-67-je-previse/

U Otvorenom o rastu troškova života

HRT - Koliko je ove godine poskupio život u Hrvatskoj? Hoće li inflacija usporiti? Zašto u Hrvatskoj građani mjesečno za hranu izdvajaju znatno više od prosjeka Europske unije? Može li rast stope inflacije ugroziti hrvatski ulazak u eurozonu?

Gosti emisije HTV-a Otvoreno urednice i voditeljice Zrinke Grancarić bili suprof. dr. sc. Marijana Ivanov s Ekonomskog fakulteta u Zagrebu, posebni savjetnik predsjednika Vlade za ekonomska pitanja Zvonimir Savić, predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata Krešimir Sever, stručnjak za energetska pitanja Davor Štern i direktor trgovačkog lanca Drago Munjiza.

Savić: Očekuje se s vremenom i popuštanje inflatornog pritiska

Posebni savjetnik predsjednika Vlade za ekonomska pitanja Zvonimir Savić komentirajući korekciju HNB-a za stopu inflacije u idućoj godini s 2,1% na 2,4%, kao što je i ove godine njihova projekcija rekao kako je to prilagođavanje očekivanju kakvo imamo za ovu godinu.

- Zadnjih mjeseci prisutan je pritisak na rast cijena , no samo u nekim segmentima. Postoje skupine proizvoda i usluga koji se prate. Od rasta stope inflacije od 4,8% u studenom od 12 skupina proizvoda samo 3 se ističu s nešto višim rastom od prosjeka - hrana, alkoholna pića i duhan te prijevoz. Imamo sužen spektar proizvoda koji je pod pritiskom rasta cijena, no velik je udio energenata u rastu cijena. Bitno je naglasiti, na razini cijele godine očekuje se inflacija 2,3-2,4%, a iduće godine možda malo više no očekuje se s vremenom i popuštanje inflatornog pritiska. Korekcije nisu ništa neuobičajeno u ekonomiji, samo prilagodba realnoj situaciji, rekao je Savić.

Sever: Udar poskupljenja hrane najjači udar na kućanstva

Predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata Krešimir Sever rekao je kako je poskupio život prosječnim građanima RH više nego što to na prvi pogled statistike inflacije govore.

- U uvjetima u kojima su niska primanja u kućanstvima u tim uvjetima su neki segmenti udarili puno snažnije kod svojih poskupljenja na standard kućanstava nego neke druge cijene jer one na veliki dio kućanstava nemaju utjecaj. Kad je riječ o hrani, jasno je da je upravo udar poskupljenja hrane bio i najjači udar na kućanstva jer je najveći udio troška mjesečne potrošnje upravo na razini hrane. rekao je Sever.

- Vidjeli smo i po ovim podacima koji su se ovih dana pokazali, pa i danas, vezano za samu stopu inflacije da na jednoj strani kod nas je najveći udar išao upravo kroz povećanja cijena hrane, na drugoj strani unutar Europske unije se pokazalo da je najveći udar išao kroz energente, kroz poskupljenje energije, pa onda usluga pa tek onda ide sve ostalo, dodao je.

- Kad gledamo prosjek cijena hrane on je u Hrvatskoj u odnosu na prosjek EU između 92 i 93%, ali je udio troška hrane je negdje kod nas 28%, a u prosjeku EU 13%, a razvijenije zemlje i ispod 10%. Kad se na hrani fokusira puno poskupljenja onda je jasno koji je to udar. A zamislim koliko je to udar kod nekoga tko je na minimalnoj plaći ili su primanja oko minimalne ili prosječne mirovine, istaknuo je Sever.

Munjiza: U Hrvatskoj je puno manji rast cijena nego u Europi

Direktor trgovačkog lanca Drago Munjiza rekao je kako je rast u Europi u tri kvartala robe široke potrošnje u kojoj je u velikoj većini hrana je 3,5% u odnosu na prošlu godinu.

- Taj rast od 3,5% sastoji se od 3,3% rast vrijednosti poskupljenja, a samo 0,2% rast količina prodaje. Kod Hrvatske je malo bolja situacija. Hrvatska raste 6% u potrošnji, a samo 1,5% je pitanje cijena, odnosno financijski rast, a ostalo je količinski rast. Hrvatska koja je dio EU ima puno manje učešće rasta cijena u odnosu na rast količina. Svi ste svjedoci, na radiju, TV velika je konkurencija i mi naprosto ne možemo dizati cijene hrane neodgovorno nego se uklapamo u poskupljenja, ili klimatske promjene ili ostale trendove koji čine naše ulazne troškove. Gotovo niti jedan trgovački lanac nije u mogućnosti dignuti cijene, a da to krajnji kupci ne uspoređuju s vikend akcijama ostale konkurencije. Poskupljenja su evidentna, ali se moramo uspoređivati s prosjekom ili zemljama. U Hrvatskoj je puno manji rast cijena nego u Europi, hrana čini dobar dio ukupne košarice stanovništva i ja vjerujem da neće inflacija prijeći ono što se već dogodilo u Europi, to je 3% u ovom dijelu za koji smo mi odgovorni, a to je roba široke potrošnje, naglasio je Munjiza.

Štern: Spekulacije se rađa u Europi i svijetu zbog procesa dekarbonizacije

Stručnjak za energetska pitanja Davor Štern komentirajući cijene energenata i što možemo očekivati na proljeće primjerice kod cijena plina za kućanstva rekao je kako je vrlo teško prognozirati do travnja.

- Procesi koji su doveli do poskupljenja plina i ostalih energenata se nastavljaju, ali i pogoršavaju. Stvar je nažalost izašla ispod kontrole. u energetici više ne možemo govoriti o tržišnoj ekonomiji. Postali smo podanici burzi i klađenja na burzama za buduće cijene u oblasti energetike za siječanj, veljaču. cijene se pumpaju u nebesa električne energije, plina, naftnih derivata. Vlada je donijela dobru odluku o maksimiranju cijena, pa je potom popustila. Nafta je bila 80 USD, sada je pala na 68 USD, ali cijena energenata ne pada. Tu se dogodio jedan energetski skandal gdje je roba potpuno izgubila njezine prave vrijednosti nego je postala pojam spekulacije. A spekulacije se rađa u Europi i svijetu zbog procesa dekarbonizacije. Europa je postavila vrlo velike ciljeve da je 2030. godine ukidaju u Njemačkoj dizel motora. To će dovesti do porasta cijene dizela, a neće biti dovoljno električne energije pa će i njoj rasti cijena kao posljedica toga. To je dugoročna vrlo loša perspektiva, smatra Štern.

Ivanov: Kriptovalute i dionice su izašle iz mode, "futuresi" su u modi

Prof. dr. sc. Marijana Ivanov s Ekonomskog fakulteta u Zagrebu upitana hoće li rast cijena energenata podići inflaciju u idućoj godini, možda i na 3% rekla je kako ne znamo što će biti s cijenom energenata te kako ulagači stalno traže priliku gdje će dobro zaraditi, trenutno su ta tržišta energenata zanimljiva za zaradu.

- Kriptovalute su malo izašle malo iz mode, isto tako i dionica, i onda "futuresi" (terminski ugovori, buduće cijene energenata, op.a.) i ostale izvedenice i financijska tržišta koja se tiču sirovina i energenata su trenutno u modi. Jasno da tu investitori djeluju na rast budućih cijena, a preko cijena energenata se to onda jednostavno materijalizira u cijene svih ostalih proizvoda i usluga. No, međutim nama se ove godine, to je moj osobno mišljenje, fenomen koji smo prije imali prigušen, a to su inflatorna očekivanja. Taj lančani slijed prijenosa na različite razine cijena, pogotovo hrane, nije toliko samo rezultat ograničenja koliko je činjenica da je cijena hrane vrlo fleksibilna. Ako postoji rizik da će inflacija rasti, i ako vi kao investitori i kao potrošači i kao veletrgovci počnete vjerovati da će rasti ona će rasti jer se inflatorna očekivanja ugrađuju. Ali ne možete ih tako lako ugraditi u cijene koje nisu fleksibilne. Hranu ćemo uvijek kupovati,ona kod ljudi s niskim dohotkom čini čak 40% ukupne potrošnje, a takvih je puno u Hrvatskoj. Cijene energenata i prijevoza su pod utjecajem svjetskih zbivanja, a ne pod utjecajem domaće inflacije ili nekakvih europskih kretanja cijena hrane ili slično, objasnila je Ivanov.

O cijeni nafte

Savić je rekao kako se iduće godine očekuje inflacije oko 2,6%. Smatra kako treba reći, da ne bi dodatno podgrijavali inflatorna očekivanja, da je cijena hrane porasla 1% u jedanaest mjeseci ove godine u odnosu na isto razdoblje lani, a cijena nekih prehrambenih proizvoda je čak i pala, primjerice mesu i ribi.

- Cijene vrlo blago rastu i nadamo se da će tako i ostati. Očekujemo dodatan rast pod utjecajem kretanjem cijene energenata. Ako bude potrebno sigurno je da će Vlada ponovno reagirati da spriječi šokove. Vlada prati kakva će biti očekivanja cijena naftnih derivata u idućoj godini. Ove godine se očekuje prosječna cijena nafte 70 USD/barel, iduće godine oko 74 USD/barel, no međutim 2023. bi trebala biti 65 USD/barel prema prognozama Svjetske banke. Ako se nešto takvo i dogodi smanjit će se inflatorni pritisci, rekao je Savić.

Trgovci se spremaju za euro

Munjiza je rekao da što se tiče opskrbnih lanaca u dijelu hrane nema nikakvih problema, možda je malo veći problem s robom koja dolazi iz Kine. Naglasio je kako se očekuje početak mijenjanja kune u euro.

- To će biti veliki pritisak i sve oči javnosti će biti usmjerne na cijene. Spremamo se na promjenu, održani su deseci seminara, trgovački lanci potpisat će akt da neće dizati cijene. Zamislite koji će biti učinak vas novinara i potrošača, svi ćete kontrolirati što se događa u toj konverziji i to će usporiti inflaciju, smatra Munjiza.

Sever je rekao kako se zbog inflacije iduće godine očekuje udar na standard jer cijene neće mirovati i rast će barem u prvom dijelu godine, a ako dođe do smirenja onda toga neće biti u drugom dijelu godine.

- Vidjeli smo do koje je mjere ranjivo i tržište u svijetu vezano uz koronavirus, u jednom trenutku je zaustavila i rast cijena nafte. Kad je potražnja krenula dalje, igrači na tržištu su to željeli iskoristiti i dignuli su cijene. I kod omikrona se na trenutak zastalo. Omikron se čudno giba i pitanje kako će se sve skupa događati iduće godine, rekao je Sever te dodao da treba inzistirati na rastu cijena plaća koje će povući i povećanje mirovina i tako olakšati zbivanja.

Cijena nafte više ne znači ništa

Štern smatra da se mora početi malo drugačije razmišljati kad se rade projekcije jer više cijena nafte nije relevantna.

- Vidimo da cijena nafte pada, a cijena derivata ne pada. Što se događa? Pokušaji da ozelenimo planetu, da zaustavimo klimatske promjene užasno puno koštaju. Onog trenutka kad su se počeli izdavati ugljični certifikati u smislu unaprjeđenja kvalitete čovjekove sredine i kad se time počelo trgovati na burzama vidio sam da to ide u jednom pravcu koji se više ne da kontrolirati. Te cijene certifikata ugljičnog dioksida u šest mjeseci narasle su za 100% i to plaća rafinerijska industrija. Onaj tko proizvodi naftu njemu se nije puno promijenilo, no u lancu prerade je došlo do novih nameta koji prije nije bilo. došlo je do nove paradigme formiranja cijena i mislim da u svim izračunima u budućnosti trebalo bi više uzimati u obzir skalu derivata koji se koriste kao energenti uz plin i struju, a zaboraviti cijene nafte. Ona ne znači više ništa, upozorio je Štern.

Dodao je da kad se krenulo u dekarbonizaciju tempom koji je određen od velikih umova ovog svijeta.

- Bojim se da nije dosta dobro promišljen. Nisam ja taj koji će njih kritizirati, no kao čovjek koji se bavi tom industrijom oko 50 godina ne vidim način na koji se to može regulirati a da netko ne strada u tom cijelom lancu stvaranja profita i ekstraprofita. Kad netko počne trgovati instrumentom koji je stvoren da poboljša život i kad to krene kao trgovačko sredstvo na burzama onda mislim da tu više nema zaustavljanja, istaknuo je Štern.

O kamatama

Ivanov je komentirajući kako je Velika Britanija digla kamate, a SAD se sprema, rekla da što se tiče kamata nama ima najveći utjecaj ono što napravi Europska centralna banka, a ona trenutno miruje.

- Toliki inflatorni pritisak nije u Europi, koliki je u SAD-u. Kad SAD počne dizati kamate onda možda nakon godinu dana počne i ECB. No ima jedan drugi problem, kad god je FED krenuo u restriktivnu politiku onda je SAD završio u recesiji. Tako da se najgora stvar zapravo još nije dogodila jer se onda ta recesija iz SAD-a širi na Europu i dalje, pogotovo na sjevernu hemisferu, objasnila je te dodala kako je danas sve više nekakva geopolitička igra nego zdrava ekonomija i čista priča o ponudi i potražnji.

Uvođenje eura i plaće

Savić je govoreći o uvođenju eura rekao kako se iskazivanje dvostrukih cijena u kunama i eurima očekuje u sedmom, osmom mjesecu iduće godine najkasnije kada se utvrdi fiksni tečaj i po tom fiksnom tečaju od toga trenutka nadalje bit će obveza dvojnog iskazivanja cijena.

- To će biti do ulaska u europodručje tako da se stanovništvo navikne na cijene i da spriječimo bilo kakvu situaciju neispravnog ili zlonamjernog iskazivanja cijena jer broj jedan čemu teži Vlada je zaštita potrošača, naglasio je Savić te dodao da će još barem godinu dana nakon ulaska biti obveza dvojnog iskazivanja cijena.

Sever se ne boji povećanja cijena zbog uvođenja eura jer su tako pokazala iskustva zemalja koje su ga uvodile i tamo je došlo do skoka cijena 0,2%-0,3%. Smatra da je nama problem što su nam sva primanja izuzetno niska, uz pojedinačne iznimke.

- Od 1,6 milijuna zaposlenih čak oko 800.000 plaća se kreće do 6039 kuna u neto iznosu. Kako s tim živjeti, upitao je Sever.

Munjiza se složio sa Severom i rekao kako bi trgovci voljeli da je plaća 2000 eura i onda oni ne bi imali problema s prometom u trgovinama.


21. prosinca 2021.

Prosječna plaća za mjesec listopad 2021. godine

DZS - Prosječna mjesečna isplaćena neto plaća po zaposlenome u pravnim osobama Republike Hrvatske za listopad 2021. iznosila je 7 140 kuna, što je nominalno više za 0,5%, a realno niže za 0,5% u odnosu na rujan 2021. Prosječna mjesečna bruto plaća po zaposlenome u pravnim osobama Republike Hrvatske za listopad 2021. iznosila je 9 597 kuna, što je nominalno više za 0,5%, a realno niže za 0,5% u odnosu na rujan 2021. Najviša prosječna mjesečna isplaćena neto plaća po zaposlenome u pravnim osobama za listopad 2021. isplaćena je u djelatnosti Proizvodnja koksa i rafiniranih naftnih proizvoda, u iznosu od 10 928 kuna, a najniža je isplaćena u djelatnosti Proizvodnja odjeće, u iznosu od 4 533 kune.

Najviša prosječna mjesečna bruto plaća po zaposlenome u pravnim osobama za listopad 2021. bila je u djelatnosti Proizvodnja koksa i rafiniranih naftnih proizvoda, u iznosu od 15 910 kuna, a najniža je bila u djelatnosti Proizvodnja odjeće, u iznosu od 5 769 kuna.

Prosječna mjesečna isplaćena neto plaća po zaposlenome u pravnim osobama Republike Hrvatske za listopad 2021. u odnosu na isti mjesec prethodne godine nominalno je viša za 5,7%, a realno za 1,8%.

Prosječna mjesečna bruto plaća po zaposlenome u pravnim osobama Republike Hrvatske za listopad 2021. u odnosu na isti mjesec prethodne godine nominalno je viša za 4,4%, a realno za 0,6%.

Za razdoblje od siječnja do listopada 2021. prosječna mjesečna isplaćena neto plaća po zaposlenome u pravnim osobama Republike Hrvatske iznosila je 7 093 kune, što je u odnosu na isto razdoblje 2020. nominalno više za 5,4%, a realno za 3,3%.

Za razdoblje od siječnja do listopada 2021. prosječna mjesečna bruto plaća po zaposlenome u pravnim osobama Republike Hrvatske iznosila je 9 544 kune, što je u odnosu na isto razdoblje 2020. nominalno više za 4,0%, a realno za 2,0%.

U listopadu 2021. bilo je prosječno 167 plaćenih sati, što je u odnosu na rujan 2021. niže za 4,0%. Najveći broj plaćenih sati bio je u Pomoćnim uslužnim djelatnostima u rudarstvu i Djelatnosti zdravstvene zaštite (176), a najmanji broj plaćenih sati bio je u Djelatnosti socijalne skrbi bez smještaja (151).

Prosječna mjesečna isplaćena neto plaća po satu za listopad 2021. iznosila je 41,74 kune, što je u odnosu na rujan 2021. više za 4,5%, a u odnosu na isti mjesec prethodne godine više za 10,2%.

Prosječna mjesečna bruto plaća po satu za listopad 2021. iznosila je 56,11 kuna, što je u odnosu na rujan 2021. više za 4,6%, a u odnosu na isti mjesec prethodne godine više za 9,0%.

Medijalna neto plaća za listopad 2021. iznosila je 6 039 kuna, dok je medijalna bruto plaća iznosila 7 860 kuna.

Izvor: DZS

Šošić: Očekujemo istu inflaciju, ali ovisit će o cijeni plina i struje

HRT - HNB je objavio projekcije za inflaciju u narednoj godini. U ovoj godini je prosječna stopa 2,4 posto, istu stopu očekuju i u narednoj godini. Različit će biti profil kretanja inflacije unutar godine, u ovu godinu smo ušli praktički s negativnom inflacijom, a završavamo je sa stopom inflacije koja bi sad već mogla biti 4 posto - izjavio je u emisiji U mreži Prvog glavni ekonomist HNB-a Vedran Šošić. Početkom iduće godine, kaže, očekuje se preokret tog trenda i smanjivanje stope inflacije. Polovica inflacije koju imamo, objašnjava, bila je rezultat poskupljenja cijene nafte. Bila je vrlo jeftina za vrijeme pandemije, sada je znatno poskupila. Tržišna očekivanja su da ta cijena ne bi trebala više rasti, dapače, trebala bi se smanjiti. Ostali dio potrošačke košarice mogao bi rasti čak i nešto brže.

No projekcija je izložena negativnim rizicima, naglašava Šošić.

- Recimo trenutno je jako porasla cijena plina, koja je u Hrvatskoj regulirana pa se nije mijenjala, ako se poveća u idućoj godini, to bi moglo povisiti inflaciju. Napravili smo i alternativni scenariji - u slučaju povišenja cijene plina za 10 posto i struje za 10 posto, to bi moglo na razini godine povećati inflaciju do 3 posto, znači mogli bi imati nešto višu stopu. No trebala bi se s vrhunca početkom godine smanjivati, pitanje je koliko će brzo biti. Inflacija je globalna, nije samo kod nas, banke prate i reagiraju na sve to - izjavio je.

Ekonomski analitičar Damir Novotny je naglasio da je jako teško prognozirati u ovako turbulentnim vremenima kada su ekonomske aktivnosti bile blokirani s mnogo strana 2020. pa su se naglo otvorile i kao posljedica tog poremećaja došlo je do rast cijena. Tako su se naši građevinari žalili na rast cijena betonskog željeza. Cijena tog čelika, tog najjednostavnijeg proizvoda je navodno porasla 300 posto. Međutim prije nekoliko dana je cijena počela padati. Kriza je bila specifična u povijesti ekonomskih kriza, pogodila je i ponudu i potražnju. Potrošači su htjeli kupovati, a nisu mogli, bili su lockdownom blokirani.

- Što će se događati, ja bih rekao da nafta neće nastaviti s rastom. Proizvodnja nafte je veća od potrošnje, rast cijena sirove nafte nije posljedica manjka u proizvodnji, špekulativni pritisak je bio veliki. Gotovo sigurno cijena nafte neće biti pokretač inflacije, što se tiče plina, tu imamo čitav niz neizvjesnosti, ali ja ipak očekujem da će se inflacija smiriti - rekao je Novotny.

No predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata Krešimir Sever smatra da kada statistika pokazuje neke stvari, oni izgledaju ružičastije nego što je stvarnost kada je riječ o potrošnji kućanstva.

- Statistika će reći da su plaće rasle više i brže nego što je rasla inflacija, a građani vide da im je taj udar znatno jači nego što je to pokrio rast plaća. A što je zemlja siromašnija, to je veći udio troška hrane u mjesečnoj potrošnji i stanovanja. S troškovima hrane, s cijenama hrane smo na 27,2 posto udjela troška hrane u mjesečnoj potrošnji, a s cijenama smo na oko 93 posto prosjeka Europske unije. Kada je riječ o hrani, prosjek EU-a je oko 13 posto, razvijenije europske zemlje su i ispod 10 posto - naglasio je.

Napominje da je ministar gospodarstva Tomislav Ćorić za ovu godinu govorio da imamo stabilnu cijenu plina i struje, ali se zaboravlja spomenuti da je plin poskupio već u travnju i da građani već plaćaju skuplji plin upravo u sezoni grijanja i da im je to itekako snažan udar. Gotovo je sigurno, kaže, da će cijena poskupljivati i dalje, a i hrana, koja je ionako skupa, poskupit će još više. Kada trošimo trećinu prihoda na hranu, zamislite što će to značiti ljudima, rekao je. Smatra da Vlada treba ponovno intervenirati kod cijene nafte jer cijene divljaju a cijena nafte na svjetskom tržištu pada.

- Rast plaća je snažniji od inflacije, međutim niti plaće rastu svima jednako, niti je stopa inflacije jednaka svakome, svakome se ta potrošačka košarica razlikuje, tako da su stope individualne inflacije svakome drugačije, dakle ne znači da plaće svima realno rastu. No u ovoj godini bi zaposlenost mogla biti za 1 posto viša nego u 2019. prije pandemije, imali smo oporavak na tržištu rada i potrošnja mogla biti u ovoj godini oko 4 posto viša nego što je bila u 2019. - naglasio je Šošić.

Novotny smatra da će ljudi za blagdane više trošiti. Novaca kod banaka ima pa će se oni i više zaduživati, kaže.

- S druge strane bitno će utjecati na kretanje cijena konvergencija nakon ulaska u eurozonu. Neke cijene su kod nas niže, neke više - naglasio je.

Na to je reagirao Krešimir Sever i naglasio da zaduženost građana sve više raste.

- Imali smo rast koji je 5 milijardi 700 milijuna zaduženosti građana u godinu dana. Živi se na dug i dobar dio potrošnje je vezan na dug i sve to ulazi u potrošnju i bilježi se negdje ali kako rastu i cijene, možemo očekivati da će se možda ove godine kupiti manje dobara nego što se kupilo 2019.godine kada smo imali u prosincu rekordnu potrošnju od 15 milijardi i 800 milijuna.

- Neko vrijeme upozoravamo na približavanje kraja ere jeftinog novca. Očekuje se da će središnje banke obustaviti krizinih poticaja, već najavljuju podizanje kamatnih stopa, ne može se znati koliko će to brzo ići, ali oni koji dižu kredite i se zadužuju, trebaju razmišljati o tome da se zaštite, da ugovore jedno razdoblje fiksne kamatne stope ili moraju biti spremni na mogućnost kamatnih stopa - upozorio je Šošić.

Jača zaštita od raka za milijun radnika

NHS - Vijeće i Europski parlament postigli su privremeni dogovor oko ažuriranja direktive o karcinogenima i mutagenima, zakonodavstvu EU koje štiti radnike od rizika povezanih s izloženošću karcinogenim i mutagenim tvarima. Prema dogovoru radnici će biti dodatno zaštićeni kroz određivanje granica izloženosti za spojeve acrylonitrila i nikla te smanjenjem granica za benzen. Prema podatcima Komisije, više od milijun radnika izloženo je navedenim tvarima te je 52% svih smrti povezanih s poslom svake godine uzrokovano rakom. Također, prema dogovoru, direktiva će biti proširena na reprotoksine te će biti preimenovana. Kao posljedica toga, granične vrijednosti za 12 reprotoksičnih tvari koje su pokrivene drugim EU zakonodavnim aktima sada će biti prenesene u strožu direktivu o karcinogenima i mutagenima.

Direktiva će također određivati i posebno osposobljavanje za radnike koji rade s opasnim medicinskim proizvodima te se poziva Komisiju na izdavanje EU smjernica o osposobljavanju, nadzoru i promatranju. Opasni medicinski proizvodi su lijekovi koji mogu ugrožavati zdravlje zdravstvenih radnika koji rade s takvim lijekovima.

Komisiju i trostrani Savjetodavni odbor za sigurnost i zdravlje obvezuje se na daljnji rad na problemu metodologije utemeljene na riziku za granice izloženosti.

Komentirajući dogovor, zamjenik glavnog tajnika ETUC-a, Claes-Mikael Stahl izjavio je:

“U vrijeme kada 100.000 ljudi još uvijek svake godine u Europi gubi život od raka povezanog s poslom, a još ih više pati od problema s plodnošću zbog izloženosti karcinogenim tvarima, ovo je važna pobjeda za sigurnost zaposlenih.

Radujem se sljedećem krugu revizije Direktive. S obzirom da se radnici još uvijek suočavaju s izloženošću 25 drugih visokorizičnih tvari koje uzrokuju rak, a za koje ne postoje granice izloženosti u EU-u, nužne su daljnje revizije. Dogovor o akcijskom planu o granicama izloženosti za svih 25 tvari do kraja sljedeće godine ključan je za iskorjenjivanje raka na radnom mjestu.

Nitko ne bi trebao biti izložen riziku od raka kada ide na posao, a ETUC će nastaviti raditi kako bi svim radnicima osigurao svu potrebnu zaštitu." KR


16. prosinca 2021.

Vijeće postiglo dogovor o pregovaračkom mandatu za okvir EU-a za primjerene minimalne plaće

Vijeće EU-a / Priopćenje za medije - Vijeće je danas postiglo dogovor o stajalištu o Komisijinu prijedlogu zakonodavnog akta EU-a o primjerenim minimalnim plaćama u EU-u. Pravedne plaće kojima se osigurava pristojan životni standard jedno su od načela europskog stupa socijalnih prava. U cilju poboljšanja radnih i životnih uvjeta navedenim se nacrtom zakonodavnog akta uspostavlja okvir za promicanje primjerenih razina zakonskih minimalnih plaća, promicanje kolektivnog pregovaranja o određivanju plaća i unapjeđenje djelotvornog pristupa zaštiti u obliku minimalne plaće za radnike koji imaju pravo na minimalnu plaću.

"Rad bi se trebao isplatiti. Ne možemo prihvatiti da ljudi koji se potpuno predaju poslu i dalje žive u siromaštvu i ne mogu si priuštiti pristojan životni standard. Ovaj će zakon biti velik korak naprijed prema ostvarenju tog cilja", rekao je Janez Cigler Kralj, slovenski ministar rada, obitelji, socijalne skrbi i jednakih mogućnosti.

Promicanje kolektivnog pregovaranja o određivanju plaća

Zemlje s visokim obuhvatom kolektivnog pregovaranja obično imaju manji udio radnika s niskim dohotkom i više minimalne plaće od onih u kojima je obuhvat kolektivnog pregovaranja nizak. Zato su se ministri i ministrice složili da bi zemlje trebale promicati jačanje kapaciteta socijalnih partnera za sudjelovanje u kolektivnom pregovaranju. Ako im je obuhvat kolektivnog pregovaranja manji od 70%, trebale bi uspostaviti i akcijski plan za promicanje kolektivnog pregovaranja.

Primjerenost zakonskih minimalnih plaća

Kako bi se promicala primjerenost zakonskih minimalnih plaća te time postigli pristojni radni i životni uvjeti, države članice sa zakonskim minimalnim plaćama dužne su uspostaviti postupovni okvir za određivanje i ažuriranje tih minimalnih plaća u skladu s nizom stabilnih i jasnih kriterija. Zakonske minimalne plaće redovito će se i pravodobno ažurirati. Njihov iznos može se dodatno prilagoditi mehanizmima automatske indeksacije.

Djelotvoran pristup

Ministri i ministrice također su postigli dogovor o nizu mjera za poboljšanje djelotvornog pristupa zaštiti u obliku minimalne plaće za radnike koji imaju pravo na minimalne plaće, kao što su: odgovarajuće kontrole i inspekcije, lako dostupne informacije o zaštiti u obliku minimalne plaće, opoziv postojećih pravila o javnoj nabavi, pravo na pravnu zaštitu te sankcije za poslodavce koji ne ispunjavaju svoje obveze.

Prikupljanje podataka i izvješćivanje o njima

Dogovorenim tekstom predviđa se i da bi države članice trebale pratiti obuhvat i primjerenost minimalnih plaća. Osim toga, od njih će se tražiti da svake dvije godine izvješćuju Komisiju o stopi obuhvata kolektivnog pregovaranja, razini zakonskih minimalnih plaća i udjelu radnika koji su njima obuhvaćeni. Države članice koje imaju isključivo kolektivne ugovore izvješćivat će o najnižim stopama plaća utvrđenima kolektivnim ugovorima i o plaćama osoba koje nisu obuhvaćene kolektivnim ugovorima. Komisija će analizirati te podatke te s tim u vezi izvješćivati Vijeće i Europski parlament.

Osnovne informacije i sljedeći koraci

U EU-u su prisutne velike razlike među državama članicama u pogledu obuhvata radnika kolektivnim ugovorima i razine minimalnih plaća. To je posljedica i prilično različitih modela tržišta rada u državama članicama. Uz poštovanje tih razlika, nacrtom zakona uspostavlja se postupovni okvir za promicanje bolje i učinkovitije zaštite u obliku minimalne plaće u svim državama članicama.

Prijedlog Europske komisije predstavljen je dvama suzakonodavcima 28. listopada 2020.

Na temelju danas dogovorenog općeg pristupa predsjedništvo Vijeća dobilo je pregovarački mandat za pregovore s Europskim parlamentom. Vijeće i Europski parlament morat će postići dogovor o konačnom tekstu.

Nejednaka Europa

Benchmarking Working Europe 2021

NHS - Europski sindikalni institut (ETUI), Europska konfederacija sindikata (ETUC), ured u Bruxellesu Austrijske radničke komore (AK EUROPA) i Austrijska sindikalna središnjica - ÖGB Ured za Europu danas su predstavili izvješće Benchmarking Working Europe 2021 kojega svake godine priprema ETUI. Unatoč tome što uživa status najravnopravnije regije na svijetu, Europa je, općenito, i dalje zemlja rastućih nejednakosti, s novim dimenzijama i oblicima nejednakosti koje se neprestano pojavljuju uz Covid-19 kao najnoviji katalizator mnogih od njih. Iako uopće nije jasno kako će se ove rastuće društvene nejednakosti rješavati, a kamo li ispravljati u svijetu nakon pandemije, jasno je da ih treba hitno rješavati jer što duže nam treba za zaustavljanje nejednakosti, to će biti teže rekonstruirati održiva i otporna europska gospodarstva i društva.

Ovogodišnje izdanje Benchmarking Working Europe daje pregled različitih nejednakosti u Europi, naglašavajući kako je pandemija proizvela nove dimenzije nejednakosti i pogoršala postojeće, kao i kako nejednakosti predstavljaju prepreku otpornosti i održivosti te aktivno ometaju post -pandemijsku viziju uspješne i pravedne Europe. Također nastoji identificirati niz aktivnosti koje bi mogle pomoći u rješavanju nejednakosti.

Izvješće također naglašava da nejednakost nije samo jednokratni povijesni incident povezan s određenom krizom. Ona je zapravo proizvod ekonomskog modela koji je u posljednja tri desetljeća progresivno redistribuirao sve manje i manje bogatstva na najniže postotke društva, dok je akumulirao sve više na vrhu. Drugim riječima, riječ je o strukturnom problemu. S obzirom na korozivni utjecaj koji nejednakosti imaju na društvene i ekonomske te političke i demokratske strukture naših društava, rješenja i odgovori na problem nejednakosti moraju također biti strukturalnog karaktera.

Na 192 strane Benchmarking Working Europe 2021 obrađuje najbitnija područja za sindikate, ali i sve građane: makroekonomska i financijska kretanja i politike u EU, tržište rada i socijalna kretanja, plaće i kolektivno pregovaranje, klimatske nejednakosti, zaštita zdravlkja i sigurnosti na radu, industrijska demokracija i nejednakosti, otpornost društva.

U predstavljanju publikacije i panel raspravi koja je uslijedila sudjelovali su Luca Visnetini, glavni tajnik ETUC-a, Oliver Ropke, predsjednik Radničke skupine EGSO-a, Nicola Countouris, direktor Odjela za istraživanje ETUI-a, Barbara Kauffmann, Glavna uprava za zapošljavanje, Evelyn Regner, članica Europskog parlamenta i dr.

O troškovima života u RTL Danas

NHS – 2004. godine cijena minimalne potrošačke košarice kretala se oko 5300 do 5600 kuna za četveročlanu obitelj, a danas je jasno da nemamo četveročlanu, nego tročlanu obitelj te minimalna košarica za istu iznosi oko 7800 kuna. Za istu obitelj optimalna potrošačka košarica iznosi i do 10.500 kuna, izjavio je Krešimir Sever, predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata, tijekom gostovanja u emisiji RTL Danas, koja je objavljena 2. prosinca.

Na poveznici u nastavku možete pogledati cijeli prilog na RTL-u https://www.rtl.hr/vijesti-hr/novosti/hrvatska/4151322/sever-za-rtl-otkrio-zasto-bi-mudra-vlada-trebala-dizati-place-pet-posto-onih-koji-rade-su-ispod-granice-siromastva/


03. prosinca 2021.

Europski parlament podržao međuinstitucionalne pregovore o Direktivi o primjerenim minimalnim plaćama

NHS – Europski parlament danas je snažnom većinom (443 za, 192 protiv i 58 suzdržanih glasova) glasovao za otvaranje pregovora s Europskim vijećem o Prijedlogu Direktive o primjerenim minimalnim plaćama, a na temelju Izvještaja koji je prihvatio Odbor za zapošljavanje i socijalna pitanja Europskog parlamenta. Sada je važno što prije učiniti sljedeće korake:

NHS, SSSH i MHS uputili su hrvatskim zastupnicima u Europskom parlamentu dopis u kojemu su tražili njihovu potporu pokretanju pregovora.

Svi hrvatski zastupnici, osim Ladislava Ilčića (koji je bio suzdržan) glasovali su ZA pokretanje pregovora.

Više:

New rules for fair minimum wages in the EU

 

Središnji odbor NHS-a o Nacrtu prijedloga Zakona o radu

NHS - Dana 25. studenoga održana je proširena sjednica Središnjeg odbora Nezavisnih hrvatskih sindikata na kojoj je glavna točka dnevnog reda bila Nacrt prijedloga Zakona o radu i trenutni trostrani pregovori o novom Zakonu o radu. Iako NHS-ovi predstavnici u trostranoj Radnoj skupini za izradu Iskaza o procjeni učinaka propisa i Nacrta prijedloga Zakona o radu redovito udružene sindikate izvještavaju o tijeku pregovora te im dostavljaju sve materijale, na Središnjem odboru NHS-a održana je prva rasprava o Nacrtu prijedloga ZOR-a.

Ana Kranjac Jularić, viša pravna savjetnica u NHS-u, održala je detaljnu prezentaciju Nacrta prijedloga Zakona o radu koji je predlagač uputio socijalnim partnerima i o kojemu pregovara trostrana radna skupina.

Predsjednik NHS-a izvijestio je članove o modelima rješavanja pitanja primjene prava iz kolektivnih ugovora na članove i nečlanove sindikata te ih upoznao sa tijekom i načinom pregovora unutar trostrane radne skupine.

Izmjene Zakona o radu bit će redovita točka dnevnog reda na sljedećim sastancima Središnjeg odbora NHS-a.

 

Međunarodni dan borbe protiv nasilja nad ženama

Ljudska prava žena i djevojčica su neotuđiv, integralni i nedjeljivi dio univerzalnih ljudskih prava.

NHS - Opća skupština Ujedinjenih naroda je usvajanjem Rezolucije 54/134 službeno odredila 25. studenoga kao Međunarodni dan borbe protiv nasilja nad ženama. Aktivisti za ženska prava su već od 1981. godine 25. studenog smatrali kao dan borbe protiv rodno utemeljenog nasilja. Ovaj dan je izabran kao odavanje počasti sestrama Mirabel, političkim aktivistkinjama iz Dominikanske republike koje su brutalno ubijene 1960. godine po naredbi Rafaela Trujilla.

20. prosinca 1993. godine, Opća skupština UN-a usvojila je Deklaraciju o eliminaciji nasilja nad ženama kroz rezoluciju 48/104, utirući put prema iskorjenjivanju nasilja nad ženama i djevojčicama širom svijeta.

25. studenoga započinje i kampanja 16 dana aktivizma protiv rodno utemeljenog nasilja (25.studenoga do 10. prosinca), ove godine pod temom „Orange the World: End Violence against Women Now!“

Ova kampanja, koju od 2008. vode glavni tajnik UN-a i UN Women, ima za cilj spriječiti i eliminirati nasilje nad ženama i djevojkama diljem svijeta, pozivajući na globalno djelovanje za povećanje svijesti, promicanje zagovaranja i stvaranje prilika za raspravu o izazovima i rješenjima.

Kao početak obilježavanja, UN Women izdao je Izvješće o utjecaju pandemije COVID-19 na sigurnost žena kod kuće i na javnim mjestima. Izvještaj pokazuje kako se sigurnost žena smanjila te vodi prema značajnim negativnim utjecajima na njihovo mentalnu i emocionalnu dobrobit.

Izvješće “Mjerenje pandemije u sjeni: Nasilje nad ženama tijekom COVID-19”, temeljeno na podatcima ankete iz 13 zemalja, pokazuje kako je gotovo 1 od 2 žene izjavila da je ona ili žena koju poznaju doživjela oblik nasilja od pojave pandemije COVID-19. Žene koje su to prijavile imale su 1,3 puta veću vjerojatnost da će prijaviti povećan mentalni i emocionalni stres od žena koje nisu.

Nalazi su također otkrili da se otprilike 1 od 4 žene osjeća manje sigurno kod kuće, dok su se postojeći sukobi u kućanstvima povećali od početka pandemije. Kada su žene upitane zašto se kod kuće osjećaju nesigurno, kao jedan od razloga navele su fizičko zlostavljanje (21 posto). Neke žene su posebno navele da su ih povrijedili drugi članovi obitelji (21 posto) ili da su druge žene u kućanstvu ozlijeđene (19 posto).

Izvan svojih domova, žene se također osjećaju izloženije nasilju, a 40% ispitanica kaže da se osjećaju manje sigurno hodajući same noću od početka COVID-19. Otprilike 3 od 5 žena također misli da se seksualno uznemiravanje na javnim mjestima pogoršalo tijekom COVID-19.

Društveno-ekonomski stresori kao što su financijski pritisak, zapošljavanje, nesigurnost hrane i obiteljski odnosi istaknuli su se kao značajan utjecaj ne samo na doživljaj sigurnosti (ili nasilja), već i na opću dobrobit žena.

Međutim, postoje jaki dokazi da je prestanak nasilja nad ženama i djevojčicama moguć.

“Nasilje nad ženama nije neizbježno. Prave politike i programi donose rezultate. To znači sveobuhvatne, dugoročne strategije koje se bave temeljnim uzrocima nasilja, štite prava žena i djevojaka i promiču jake i autonomne pokrete za prava žena. Promjena je moguća, a sada je vrijeme za udvostručenje naših napora kako bismo zajedno eliminirali nasilje nad ženama i djevojčicama do 2030.,” rekao je glavni tajnik UN-a António Guterres.

Europska konfederacija sindikata (ETUC) upozorava kako institucije EU-a značajno odgađaju važne mjere za suzbijanje rodno uvjetovanog nasilja unatoč porastu broja napada.

Naglašavaju kako je hitno potrebna jača zaštita za žene nakon Covid krize, tijekom koje se značajno povećao broj prijavljenih slučajeva nasilja nad ženama. To je uključivalo porast nasilja prema radnicama na prvoj liniji, kao i obiteljsko nasilje i uznemiravanje na internetu što je olakšano nametljivim softverom za nadzor koji koriste neke tvrtke.

ETUC upozorava kako su tri važne inicijative trenutno blokirane na europskoj razini:

• Europska komisija trebala je 8. prosinca predstaviti prijedloge za "sprječavanje i borbu protiv specifičnih oblika rodno uvjetovanog nasilja", ali su prošli tjedan nestali s dnevnog reda Komisije. Prošlo je šest mjeseci od zaključenja konzultacija Komisije o tom pitanju.

• Pristupanje EU Istanbulskoj konvenciji o nasilju nad ženama započelo je 2015., ali je također blokirano u Europskom vijeću unatoč presudi Europskog suda u listopadu da EU ne mora čekati dovršetak ratifikacije od strane svih država članica.

• Vijeće EU-a odgađa ratifikaciju Konvencije MOR-a o uklanjanju nasilja i uznemiravanja na radu od strane država članica navodeći kako će izdati pravno mišljenje o ratifikaciji – za koje ETUC smatra da je nepotrebno – uz istovremeno odugovlačenje u davanju pravnog mišljenja.

ETUC poziva sve države članice da slijede vodstvo Grčke i Italije i da hitno ratificiraju Konvenciju MOR-a.

Europska komisija danas bi trebala odrediti novi datum za objavu svojeg prijedloga za borbu protiv rodno uvjetovanog nasilja i osigurati da ono odražava važnu ulogu sindikata i kolektivnog pregovaranja u iskorjenjivanju nasilja nad radnicama. ETUC je zabrinut što to nije spomenuto u savjetovanju Komisije po tom pitanju.

Zamjenica glavnog tajnika ETUC-a, Esther Lynch rekla je:

“Dok se žene suočavaju sa sve češćim nasiljem i uznemiravanjem, Europa stavlja nepotrebne političke i pravne prepirke ispred akcija koje su potrebne da se radna mjesta učine slobodnim zonama od nasilja i uznemiravanja. Danas će od čelnika EU stizati puno dobronamjernih poruka, ali će im se suditi na temelju njihovih djela, a ne riječi.

Države članice trebale bi slijediti Grčku i Italiju u ratifikaciji konvencije MOR-a br. 190 i danas pozivamo čelnike EU-a da zaustavljanje nasilja nad ženama postane prioritet. To uključuje osnaživanje radnica kroz sindikate i kolektivno pregovaranje da učine fizička i digitalna radna mjesta slobodnim zonama od nasilja i uznemiravanja. Žene koje rade na prvoj liniji u pandemiji COVID -19, posebno njegovateljice, transportne radnice, prodavačice i čistačice, suočile su se s povećanim zlostavljanjem tijekom pandemije, dok su se one koje rade od kuće suočile s novim oblicima cyber uznemiravanja. Sada im je potrebna jača i bolja zaštita.”

Nezavisni hrvatski sindikati više su puta tražili da Republika Hrvatska pristupi procesu ratifikacije Konvencije br. 190. o iskorjenjivanju nasilja i uznemiravanja u svijetu rada i pokaže opredjeljenje za borbu protiv svih oblika nasilja, međutim još nije došao jasan odgovor na naša traženja.


30. studenog 2021.

Sindikalne središnjice pozvale hrvatske zastupnike u Europskom parlamentu da podrže pokretanje pregovora o Direktivi o primjerenim minimalnim plaćama

NHS – Nezavisni hrvatski sindikati, Savez samostalnih sindikata Hrvatske i Matica hrvatskih sindikata uputili su dana 23. studenoga 2021. godine hrvatskim zastupnicima u Europskom parlamentu zajedničko pismo kojim traže njihovu potporu donošenju odluke o pokretanju međuinstitucijskih pregovora (trijaloga) o Direktivi o primjerenim minimalnim plaćama. U nastavku se nalazi tekst zajedničkog pisma:

Poštovane zastupnice i zastupnici u Europskom parlamentu!

S obzirom da će se na plenarnoj sjednici Europskog parlamenta 24. i 25. studenog 2021. godine održati vrlo važno glasovanje, u ime tri reprezentativne sindikalne središnjice u Hrvatskoj - Nezavisnih hrvatskih sindikata (NHS), Saveza samostalnih sindikata Hrvatske (SSSH) i Matice hrvatskih sindikata (MHS), punopravnih članica Europske konfederacije sindikata (ETUC), tražimo vašu potporu odluci o pokretanju međuinstitucijskih pregovora o Direktivi o primjerenim minimalnim plaćama.

Ovim glasovanjem možete promijeniti situaciju u kojoj se nalaze radnici sa najnižim plaćama u EU pa tako i u Hrvatskoj. Veliki broj radnika koji u pandemiji bolesti Covid-19 omogućuju osiguranje svih ključnih usluga prima minimalnu plaću. I sama Komisija u svojoj analizi kaže da “neprimjerene minimalne plaće najčešće imaju veći utjecaj na žene, mlade i radnike sa nižim kvalifikacijama, samohrane roditelje kao i radnike koji imaju nestandardne ugovore o radu”. Na razini EU27 u riziku od siromaštva nalazi se gotovo svaki deseti radnik. Sedam od deset radnika koji primaju minimalnu plaću teško sastavlja kraj s krajem. Istovremeno, broj radnika na koje se primjenjuje kolektivni ugovor smanjen je u 22 od 27 država članica. Vrlo često radnici se ne mogu učlaniti u sindikat zbog straha od odmazde poslodavaca. U deset država članica EU-a sa najnižim prosječnim i minimalnim plaćama, plaće koje je ugovorio sindikat primjenjuju se na samo 7 do 30 posto radnika.

Svaki dan radnik s minimalnom plaćom sluša obećanja kako će svima biti bolje i kako nitko neće ostati zaboravljen. Vrijeme je da se ostvari obećanje predsjednice Komisije, Ursule von der Leyen, o donošenju Direktive “koja će svakom radniku u našoj Uniji omogućiti pravednu minimalnu plaću.”

Ova Direktiva bi mogla ispuniti to obećanje, ali samo ako se usvoji izvještaj, koji je usvojio Odbor za zapošljavanje i socijalna pitanja Europskog parlamenta i ako se što prije započnu pregovori s Vijećem.

Izvještaj koji je velikom većinom usvojio Odbor za zapošljavanje i socijalna pitanja omogućuje ispunjenje tog obećanja i, između ostalog, jamči da će:

- Zakonski utvrđena minimalna plaća biti primjerena i pravedna za radnike te će jamčiti barem dostojni standard života, uzimajući u obzir potrošačku košaricu dobara i usluga;

- Socijalni partneri biti pravilno uključeni u određivanje i usklađivanje minimalnih plaća;

- Države članice donijeti mjere kojima će se sprječavati napadi na sindikate i jamčiti poštivanje prava na kolektivno pregovaranje. Države članice, u kojima je pokrivenost kolektivnim ugovorima ispod određene razine, trebat će izraditi nacionalni akcijski plan kojim bi se povećala pokrivenost kolektivnim ugovorima;

- Ovom Direktivom biti zaštićene sve kategorije radnika;

- Pravila javne nabave više neće smanjivati plaće i uvjete zapošljavanja, već će osigurati pravo na kolektivno pregovaranje.

Ugovor o funkcioniranju EU-a je jasan – sve EU institucije imaju obvezu djelovati kako bi se postigao cilj stalnog poboljšanja životnih i radnih uvjeta. Nadalje, i vodeći su ekonomisti, uključujući Marianu Mazzucato i Thomasa Pikettyja, potvrdili kako su više minimalne plaće i snažnije kolektivno pregovaranje ključne komponente za snažan, pravedan i održiv oporavak.

Iako je Vlada RH podigla iznos minimalne plaće za 2022. godinu na razinu iznad 50 % prosječne neto plaće (ali ne i bruto), kada se u izračunu koristi prosjek plaća za prvih sedam mjeseci u ovoj godini (i iznad 60 % medijalne plaće za isto razdoblje), smatramo kako ne treba posebno naglašavati da se radi o iznosu koji nije dovoljan za dostojanstven život radnika u RH. To je zbog troškova koje treba tim iznosom podmiriti i više nego jasno. Usporedbu s iznosima minimalnih plaća u drugim državama članicama EU-a nećemo niti raditi. Također, sve dosadašnje vlade u RH su se javno zauzimale za socijalni dijalog i kolektivno pregovaranje, a ovo je prigoda da svojom potporom pokažete da vi, kao izabrani članovi Europskog parlamenta, podupirete Direktivu koja će radnicima u RH omogućiti pravednu minimalnu plaću, slobodno učlanjivanje u sindikat, pravo na kolektivno pregovaranje, ali isto tako i trošenje javnog novca kroz postupke javne nabave koje vodi računa o poštivanju kolektivnih ugovora.

Zbog svega navedenog, pozivamo vas da glasujete ZA odluku o pokretanju međuinstitucijskih pregovora.

Radnici i njihovi sindikati u EU pozorno će pratiti glasovanje u Europskom parlamentu te i mi u Hrvatskoj očekujemo vašu potporu.

Na kraju, pozivamo vas da nas izvijestite o vašem stavu, kao i da nas kontaktirate za sva dodatna pojašnjenja i informacije.

S poštovanjem,

Krešimir Sever, predsjednik NHS-a, v.r.

Mladen Novosel, predsjednik SSSH, v.r.

Vilim Ribić, predsjednik MHS-a, v.r.

Prosječna plaća za rujan 2021. godine

NHS – Državni zavod za statistiku objavio je svoje redovito mjesečno priopćenje o prosječnim plaćama u Republici Hrvatskoj, a koje u nastavku prenosimo u cijelosti. Prosječna mjesečna isplaćena neto plaća po zaposlenome u pravnim osobama Republike Hrvatske za rujan 2021. iznosila je 7 108 kuna, što je nominalno niže za 0,1%, a realno za 1,1% u odnosu na kolovoz 2021. Prosječna mjesečna bruto plaća po zaposlenome u pravnim osobama Republike Hrvatske za rujan 2021. iznosila je 9 549 kuna, što je nominalno niže za 0,6%, a realno za 1,6% u odnosu na kolovoz 2021. Najviša prosječna mjesečna isplaćena neto plaća po zaposlenome u pravnim osobama za rujan 2021. isplaćena je u Informacijskim uslužnim djelatnostima, u iznosu od 10 802 kune, a najniža je isplaćena u djelatnosti Proizvodnja odjeće, u iznosu od 4 472 kune.

Najviša prosječna mjesečna bruto plaća po zaposlenome u pravnim osobama za rujan 2021. bila je u Informacijskim uslužnim djelatnostima, u iznosu od 15 720 kuna, a najniža je bila u djelatnosti Proizvodnja odjeće, u iznosu od 5 678 kuna.

Prosječna mjesečna isplaćena neto plaća po zaposlenome u pravnim osobama Republike Hrvatske za rujan 2021. u odnosu na isti mjesec prethodne godine nominalno je viša za 5,4%, a realno za 2,0%.

Prosječna mjesečna bruto plaća po zaposlenome u pravnim osobama Republike Hrvatske za rujan 2021. u odnosu na isti mjesec prethodne godine nominalno je viša za 4,0%, a realno za 0,7%.

Za razdoblje od siječnja do rujna 2021. prosječna mjesečna isplaćena neto plaća po zaposlenome u pravnim osobama Republike Hrvatske iznosila je 7 088 kuna, što je u odnosu na isto razdoblje 2020. nominalno više za 5,4%, a realno za 3,5%.

Za razdoblje od siječnja do rujna 2021. prosječna mjesečna bruto plaća po zaposlenome u pravnim osobama Republike Hrvatske iznosila je 9 539 kuna, što je u odnosu na isto razdoblje 2020. nominalno više za 3,9%, a realno za 2,1%.

U rujnu 2021. bila su prosječno 174 plaćena sata, što je u odnosu na kolovoz 2021. niže za 0,6%. Najveći broj plaćenih sati bio je u djelatnosti Vodni prijevoz (182), a najmanji broj plaćenih sati bio je u Djelatnosti socijalne skrbi bez smještaja (158).

Prosječna mjesečna isplaćena neto plaća po satu za rujan 2021. iznosila je 39,94 kune, što je ostalo na razini kolovoza 2021., a u odnosu na isti mjesec prethodne godine više je za 5,3%.

Prosječna mjesečna bruto plaća po satu za rujan 2021. iznosila je 53,66 kuna, što je u odnosu na kolovoz 2021. niže za 0,5%, a u odnosu na isti mjesec prethodne godine više za 4,0%.

Medijalna neto plaća za rujan 2021. iznosila je 6 017 kuna, dok je medijalna bruto plaća iznosila 7 818 kuna.

Izvor: DZS

Indeksi potrošačkih cijena u listopadu 2021. godine

NHS – Državni zavod za statistiku objavio je danas svoje redovito mjesečno priopćenje za javnost – Indeksi potrošačkih cijena u listopadu 2021. godine, a koje prenosimo u cijelosti. Cijene dobara i usluga za osobnu potrošnju, mjerene indeksom potrošačkih cijena, u listopadu 2021. u odnosu na rujan 2021. u prosjeku su više za 1,0%. U odnosu na listopad 2020., tj. na godišnjoj razini, u prosjeku su više za 3,8%, dok su u godišnjem prosjeku više za 1,6%. Promatrano po glavnim skupinama prema namjeni potrošnje, u listopadu 2021. u odnosu na rujan 2021. najviše su porasle cijene Odjeće i obuće, koje su u prosjeku više za 10,4% (nova kolekcija odjeće i obuće), cijene Prijevoza, koje su u prosjeku više za 1,3%, cijene Pokućstva, opreme za kuću i redovitog održavanja kućanstva, koje su u prosjeku više za 0,7%, cijene Hrane i bezalkoholnih pića te cijene Stanovanja, vode, električne energije, plina i ostalih goriva, koje su u prosjeku po svakoj skupini više za 0,4%, i cijene Zdravlja, koje su u prosjeku više za 0,1%.

Porast indeksa potrošačkih cijena u listopadu 2021. u odnosu na rujan 2021. ublažile su cijene Rekreacije i kulture, koje su u prosjeku niže za 0,4%, te cijene Raznih dobara i usluga, koje su u prosjeku niže za 0,1%.

Istodobno su cijene Alkoholnih pića i duhana, cijene Komunikacija, cijene Obrazovanja te cijene Restorana i hotela u listopadu 2021. u odnosu na rujan 2021. u prosjeku ostale na razini cijena iz rujna 2021.

Najveći doprinos porastu indeksa potrošačkih cijena u listopadu 2021. u odnosu na rujan 2021. imale su cijene Odjeće i obuće (za 0,59%), a najveći doprinos padu indeksa imale su cijene Rekreacije i kulture (za -0,02%).

U sklopu indeksa potrošačkih cijena, cijene Dobara u listopadu 2021. u odnosu na rujan 2021. u prosjeku su više za 1,3%, dok su cijene Usluga u prosjeku niže za 0,1%

Izvor: https://www.dzs.hr/


22. studenog 2021.

Sindikalac Krešimir Sever tvrdi: ‘Iz Hrvatske ne odlaze nezaposleni nego – potplaćeni’

ŠEF NHS-A

Branko Podgornik

Hrvatska je prva u Europskoj uniji po udjelu ugovora o radu na određeno vrijeme, do tri mjeseca. Prva je i po sporosti zapošljavanja mladih visokoobrazovanih ljudi. Gotovo 77 posto mladih u radno sposobnoj dobi u Hrvatskoj nije napustilo roditeljski dom, jer nemaju uvjeta za osamostaljivanje. Očito, daljnje fleksibilizacije ne smije biti

(Novilist.hr) - Izmjene Zakona o radu moraju biti prekretnica u hrvatskom društvu, poručuje Krešimir Sever, predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata. Te izmjene moraju pokazati orijentaciju vlasti da zaštite narod od daljnje fleksibilizacije odnosa na tržištu rada, koja naše ljude pritišće na bijeg iz nesigurnosti u inozemstvo. Vlasti moraju tim zakonom vratiti pouzdanje radnika u sigurnost i stabilnost zaposlenja u našoj zemlji. Bude li tako, bit će to pozitivna poruka mladima da ostanu kod kuće, a onima koji su otišli da se vrate uz uvjet boljih poslova, ističe Sever.

– Dosad se Zakon o radu mijenjao isključivo na štetu radnika. Bilo je tako 2003., 2013. i 2014. godine. Ako vlasti opet povećaju fleksibilnost na tržištu rada, to im ni sadašnjost, ni budućnost neće oprostiti, upozorava predsjednik NHS-a.

(Ne)sigurna radna mjesta

Znači, ni najnovije izmjene Zakona, koje Vlada predlaže, ne idu u korist radnika?

– Pokušava se ići u smjeru daljnje fleksibilizacije, što pojednostavljeno znači- u smanjivanje obaveza poslodavaca prema radnicima. Svi pokazatelji ukazuju na to da je jedan od glavnih razloga iseljavanja radnika i mladih ljudi iz Hrvatske to što imaju nestalne, nesigurne oblike rada, a osim toga i male plaće. Najveći dio ljudi nije otišao iz Hrvatske zato što je bio nezaposlen. Najveći dio njih, nesigurnih i potplaćenih, imao je posao, ali je otišao s radnih mjesta na određeno radno vrijeme.

Što je glavni zahtjev sindikata?

– Daljnja fleksibilizacija odnosa na tržištu rada, koju zagovaraju poslodavci, ne može ići. Nije to pitanje samo stava sindikata. To ni Hrvatska više ne može podnijeti. Mi predlažemo povećanje sigurnosti zaposlenja, odnosno smanjenje udjela ugovora na određeno vrijeme i ostalih nestalnih, nesigurnih oblika rada. Takve ugovore o radu ima gotovo svaki četvrti radnik u Hrvatskoj i po tome je naša zemlja, nažalost, u samom vrhu Europske unije. U prošloj godini, kada je pandemija povećala nesigurnost, više od 90 posto novozaposlenih ljudi dobilo je ugovore na određeno vrijeme.

Ukratko, Hrvatska je prva u Europskoj uniji po udjelu ugovora o radu na određeno vrijeme, do tri mjeseca. Prva je i po sporosti zapošljavanja mladih visokoobrazovanih ljudi. Gotovo 77 posto mladih u radno sposobnoj dobi u Hrvatskoj nije napustilo roditeljski dom, jer nemaju uvjeta za osamostaljivanje. Očito, daljnje fleksibilizacije ne smije biti.

Kako biste, recimo, stali na kraj umnožavanju ugovora na određeno vrijeme?

– Sada postoji osigurač da se ugovori na određeno vrijeme radniku uz opravdani razlog mogu davati najdulje u razdoblju od tri godine. Zatražili smo dodatni osigurač, da se ograniči broj uzastopno sklopljenih ugovora. Predlaže se da ih ne može biti više od tri.

Neće li poslodavci u tom slučaju još češće otpuštati, mijenjati radnike?

– To i oni govore. Tvrde da će tako biti još više nezaposlenih i da će se ljudi još češće rotirati među poslodavcima. Međutim, manjak radnika u Hrvatskoj sve je veći i upravo zato moramo učiniti sve za povećanje sigurnosti njihova rada. Poslodavci ne isključuju mogućnost da naprave ustupak na području zapošljavanja na određeno vrijeme, ali u tom slučaju traže ustupak u području rada na neodređeno vrijeme. Žele sigurna radna mjesta pretvoriti u nesigurnija. Ako bi se prihvatio njihov zahtjev, nesigurnost radnog mjesta u Hrvatskoj dodatno bi se pogoršala, i to za sve radnike.

Kamo to vodi?

Nije li nesigurnost radnih mjesta u Hrvatskoj rekordna zato što domaće gospodarstvo previše ovisi o turizmu, koji je također povremena, sezonska djelatnost?

– Točno je da imamo velik udio ugovora na određeno vrijeme u turizmu, ali tako je i u ostalim djelatnostima kao na primjer u trgovini, graditeljstvu, zaštitarstvu i drugima. Poslodavci ugovore na određeno vrijeme koriste kao svojevrsni osigurač da se radnika mogu riješiti bez otkaza, kada mu istekne ugovor. To je istovremeno pritisak na radnika da se maksimalno zalaže i da dobije novi ugovor na određeno vrijeme. Međutim, kamo to vodi? Mladim ljudima ne stvaraju se uvjeti za osamostaljivanje. Oni ostaju kreditno nesposobni, jer su bez stalnog posla i s niskim primanjima. Budući da se ne osamostaljuju, teže stvaraju obitelji, a i djeca se sve manje rađaju. Mladi koji se odlučuju za obitelj sada odlaze iz Hrvatske i stvaraju je u inozemstvu.

Prije pola stoljeća u Hrvatskoj je na rad u inozemstvo najčešće odlazio jedan član obitelji, u pravilu suprug, dok su supruga i djeca ostajali u zemlji. Nakon nekog vremena bi se vraćao, kada su procijenili da su zaradili dovoljno »da se bolje skuće«, kako se to nekoć u narodu govorilo. Danas Hrvatsku napuštaju samci, ili odlaze cijele obitelji, čak i s kućnim ljubimcima, što pokazuje da se uopće ne kane vratiti.

Ima još puno elemenata koji ukazuju da se Zakon o radu želi fleksibilizirati. Primjerice, otežava se mogućnost štrajka, smanjuje se zaštita sindikalnih povjerenika, a povećava se broj prekovremenih sati i sati dodatnog rada koje radnik može odraditi.

Međutim, poslodavci i Vlada tvrde da povećanjem mogućnosti za prekovremeni i dodatni rad žele ljudima pružiti priliku da više zarade.

– Tim se izmjenama zapravo pokušava smanjiti pritisak na poslodavce i Vladu da povećaju plaće i mirovine. U Hrvatskoj je raširena neimaština među radnicima, umirovljenicima i studentima. Umjesto da se povećaju primanja, uključujući stipendije, sve njih tjera se da rade do iznemoglosti i da budu međusobna konkurencija. Takav razvoj događaja ostavit će teške posljedice po zdravlje ljudi te dodatno opteretiti zdravstveni sustav, ali to malo koga zanima. Kao da to govorimo zidu.

Po mjeri čovjeka

Kako ocjenjujete Vladinu odluku o povećanju minimalnih plaća s 3.400 na 3.750 kuna?

– Minimalna plaća se često povećava, ali ona ipak gubi utrku s ostalim plaćama. Od trenutka kada se njezina visina poveća u odnosu na prosječnu plaću, minimalna plaća neprekidno gubi korak s prosjekom koji raste. Stoga Nezavisni hrvatski sindikati – kao i Europska konferederacija sindikata – inzistiraju na tome da minimalna plaća u Hrvatskoj ne bude niža od 50 posto prosječne i 60 posto medijalne plaće te je NHS predložio iznos od 4.763 kune bruto, odnosno 3.810 kuna neto. To je mimimum, iako i takav minimalac kod nas koketira s granicom siromaštva jer su u Hrvatskoj većini radnika plaće premale za dostojan život. S druge strane, poslodavci bi htjeli povećati broj mogućih prekovremenih sati i sati dodatnoga rada, kako bi radnici nedostatna primanja podigli dodatnim radom. To nije samo pitanje sindikata koji štite interese radnika, nego i pitanje za odgovorne vlasti. Doista, za odgovornost prema narodu nije dovoljno stati mirno s rukom na srcu ili bez nje, kada svira hrvatska himna, nego uz povećavanje minimalne plaće poboljšati Zakon o radu u korist radnika, a ne kapitala.

Kakvi su izgledi da poslodavci i Vlada prihvate vaše zahtjeve u vezi sa Zakonom o radu?

– Dosad su se vlade priklanjale interesima poslodavaca. Svi su argumenti na sindikalnoj strani. Čak i da sindikati u ovom trenutku ne rade apsolutno ništa, vlast bi trebala prepoznati da nam je voda došla preko glave i da upravo ona mora krenuti u drastičnu defleksibilizaciju ovoga sustava rada i dati potporu radnicima, jer je to jedino moguće rješenje. I odgovorni poslodavci trebali bi znati da nije dobar onaj radnik kojeg možeš iscijediti do kraja, nego radnik koji je zdrav, zadovoljan i siguran, s visokom proizvodnošću rada, sa sigurnošću radnog mjesta i dobrom plaćom kako bi mogao rješavati svoje potrebe, osobne i obiteljske.

Godinama se tvrdi da će manje obaveze poslodavaca prema radnicima, fleksibilnost na tržištu rada, pridonijeti zapošljavanju i gospodarskom rastu. Kako na to gledate?

– To nije tako. Istraživanja su pokazala da fleksibilizacija na tržištu rada i male plaće nikada ne pridonose povećanom zapošljavanju i prosperitetu nacije. Naprotiv. Uostalom, pogledajte kome je ove godine dodijeljena Nobelova nagrada za ekonomiju. Dobili su je znanstvenici koji su uspjeli dokazati da dugogodišnja mantra Svjetske banke, MMF-a, neoliberalnih ekonomista i poslodavaca, prema kojoj rast minimalne plaće znači manji broj radnih mjesta, jednostavno nije točna.

Vlasti izmjenama Zakona o radu trebaju pokazati da su razumjele poruku naših ljudi, poruku građana koji glasaju nogama, tako što odlaze iz Hrvatske. Na to će ih upozoriti i smanjenje broja stanovnika u Hrvatskoj u aktualnom popisu stanovništva, ako to još nekoga među političarima i poslodavcima u ovoj zemlji brine, osim na riječima. Zato je važno da se Zakon uredi po mjeri čovjeka.

Pogrešan smjer

Zasigurno vam kritičari prigovaraju da preuveličavate stvari.

– Ne pretjerujem u slanju tih socijalnih poruka. Pogledajte kako se živi u Hrvatskoj. Mi smo na dnu dna Europske unije po kvaliteti života, po iseljavanju ljudi, po malim šansama za budućnost. Nije to samo grijeh ove Vlade, već brojnih dosadašnjih vlada koje se jedna za drugom naslanjaju na grijehe svojih prethodnika, a rezultat je to što imamo. Mi se s time ne smijemo miriti kao narod, kao građani i ljudi. Ne smijemo dopustiti da vlasti nastave u pogrešnom smjeru. Poslodavcima je praktički svejedno, jer ako naši ljudi odu van, dovest će ljude iz Nepala, Pakistana ili Filipina.

Smetaju li vas strani radnici? Oni snižavaju cijenu rada.

– Ne, mi nismo mrzitelji stranaca koji iz očaja dolaze raditi k nama, kao što naši ljudi iz očaja odlaze van. Stvar je u tome da se javne vlasti moraju odgovorno ponašati ponajprije prema vlastitim građanima, umjesto da se odgovorno ponašanju prema kapitalu, koji gleda vlastiti interes, a ne interes svih nas. Kapitalu je u interesu što više zaraditi. To će se statistički bilježiti kao rast bruto domaćeg proizvoda, ali će unatoč tome naši ljudi odlaziti van jer ne mogu živjeti od plaća zbog kojih su strani radnici spremni doći i raditi u Hrvatskoj, pa će na rastu hrvatskog BDP-a raditi stranci. Poslodavci ne razmišljaju o tome da će troškovi oslanjanja na strane radnike – ekonomski, socijalni i politički – za Hrvatsku dugoročno biti veći od oslanjanja na naše radnike. Ne možemo na stvari gledati od danas do sutra.

Loše polovične mjere

Italija je uvela obavezne COVID-potvrde za sve zaposlene u javnom i privatnom sektoru, kada dolaze na posao. Ako bi se ta stroga mjera uvela u Hrvatskoj, biste li je podržali?

– To je iznimno složena situacija u kojoj ni sindikati nemaju jedinstveno mišljenje i ne mogu se jednoznačno postaviti. Temeljna je odgovornost na javnim vlastima. One moraju preuzimati odgovornost da se zaraza ne zahukta, jer u pitanju je zdravlje pojedinaca, zdravstvenog sustava, gospodarstva, a u krajnoj liniji i zdravlje nacije.

Europska agencija za lijekove je dala uvjetni pristanak na cjepiva, a nijedna se zemlja ne usudi donijeti zakonsku obvezu cijepljenja za građane. U našem Zakonu o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti imamo vrlo jasne odredbe o obveznom cijepljenju za cijeli niz situacija i bolesti – za ospice, dječju paralizu i druge. Zapriječene su i kazne, novčane, zatvorske, a moguće je da se roditelju izuzme dijete iz obitelji ako ga ne želi cijepiti. Europske i ostale vlade ne žele uvesti zakonski obvezno cijepljenje, ali na mala vrata pritišću građane da to sami čine, uvođenjem COVID-potvrda za ulazak na različita javna okupljanja. Međutim, dok brojne zemlje sada idu korak dalje te najavljuju obvezne COVID-potvrde i za sve zaposlene, ili ih poput Italije već uvode, javne vlasti morale bi se puno određenije postaviti. Trebaju preuzeti daleko veću razinu odgovornosti. Ako je u pitanju javno zdravlje, vlasti ne bi smjele tu odgovornost prebacivati ni na koga drugoga, nego donositi političke odluke u konzultaciji sa zdravstvenom strukom.

Podržavate li zakonsko uvođenje obveznog cijepljenja?

– Neka vlasti propišu obvezno cijepljenje ili neka nađu neki drugi način za obuzdavanje bolesti. Koji su to razlozi da vlasti u Europi i svijetu nisu uvele obvezno cijepljenje, a građane istovremeno na to pritišću? Ako se građani ne cijepe, uskoro neće moći ni u trgovačke centre, kako neki najavljuju, a morat će plaćati testiranja i slično. Osobno sam pobornik cijepljenja. I sam sam to učinio. Prošle sam godine prebolio COVID, od kojeg sam se dulje vrijeme oporavljao.

Znači, inicijativu za efikasniju borbu protiv pandemije vi prebacujete na vlasti?

– Kada bi se i uvele COVID-potvrde za sve zaposlene, mnogi se opet neće htjeti cijepiti, jer ostaje mogućnost izbora. Poslodavci su dužni štititi zdravlje svih radnika, ali je pitanje mogu li nekome tko nema COVID-potvrdu uskratiti ugovorenu plaću, ili otkazati ugovor o radu. U toj složenoj situaciji sindikati se ne mogu jednoznačno postaviti, a trebaju voditi računa i o nekoj razini ljudskih prava. To može dovesti i do sučeljavanja jednih radnika s drugima, u situaciji kada vlasti nisu donijele odluku o obveznom cijepljenju i kada poduzimaju polovične mjere. Većina vodstava sindikata podržava cijepljenje, ali oni se tu ne mogu jednoznačno postaviti jer u članstvu imaju i pobornike, i protivnike cijepljenja. Stoga i naglašavam da je temeljna odgovornost na zdravstvenoj struci i javnim vlastima i da je javne vlasti ne smiju delegirati, već je moraju preuzimati bezuvjetno.

Bruto minimalna plaća u 2022. godini iznosit će 4.687,50 kuna

NHS – Danas je Vlada Republike Hrvatske donijela Uredbu o visini minimalne plaće u 2022. godini temeljem koje će bruto minimalna plaća u 2022. godini iznositi 4.687,50 kuna, odnosno 3.750,00 kuna u neto iznosu. Ovaj iznos je još jučer javno objavio predsjednik Vlade RH prigodom podnošenja godišnjeg izvješća o radu Vlade. Temeljem Zakona o minimalnoj plaći visinu minimalne plaće za svaku kalendarsku godinu uredbom utvrđuje Vlada Republike Hrvatske, na prijedlog ministra nadležnog za rad. Ministar, imajući u vidu povećanje udjela minimalne plaće u prosječnoj bruto plaći isplaćenoj u pravnim osobama od siječnja do srpnja tekuće godine, uzimajući u obzir inflaciju, kretanje plaća, kretanje nezaposlenosti i zaposlenosti, demografska kretanja te ukupno stanje gospodarstva, a posebnu pozornost posvećujući djelatnostima s niskim plaćama i ugroženim skupinama zaposlenih, nakon konzultacija sa socijalnim partnerima, Vladi Republike Hrvatske predložiti će visinu minimalne plaće. Redovite godišnje konzultacije sa socijalnim partnerima u pravilu se održavaju u rujnu i listopadu.

Stručno povjerenstvo za praćenje i analizu kretanja minimalne plaće u kojemu se, između ostalih, nalaze i predstavnici reprezentativnih sindikalnih središnjica i udruga poslodavaca, ministru nadležnom za rad je u mjesecu rujnu predložilo iznos minimalne plaće koji je temeljen na prijedlozima članova Povjerenstva. Temeljem toga Povjerenstvo je predložilo da se bruto minimalna plaća za 2022. godinu odredi u iznosu koji će se nalaziti unutar predloženih raspona od 4.350,00 kuna do 4.763,00 kuna (najveći obrazloženi prijedlog).

NHS je kod iznošenja svojeg prijedloga ostao pri svojem dugogodišnjem stavu – minimalna plaća ne smije biti niža od 50 posto prosječne bruto plaće i 60 posto medijalne plaće te je temeljem toga predložio iznos od 4.763,00 kune, iako ni taj iznos nije dovoljan za podmirenje osnovnih životnih potreba.

Konferencija o budućnosti Europe: „Rasprava o tranziciji Hrvatske prema klimatskoj neutralnosti“

Završna konferencija o tranziciji Hrvatske prema klimatskoj neutralnosti održana je 27. listopada 2021. godine u Zagrebu u organizaciji Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja. Događaj je održan u okviru Konferencije o budućnosti Europe koju su pokrenuli Europska komisija, Vijeće i Parlament kako bi se čuo glas građana Europske unije o izazovima i prioritetima Europe. Hrvatska je podržala Europski propis o klimi, koji postavlja zajednički cilj smanjenja emisije stakleničkih plinova za najmanje 55% do 2030. u odnosu na 1990. godinu i postizanje klimatske neutralnosti najkasnije do 2050. godine. Klimatska ambicija Europske unije utjecat će na cijelo društvo, stoga je Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja pokrenulo raspravu s različitim dionicima i općom javnošću o izazovima i mogućnostima za pravednu i učinkovitu tranziciju Hrvatske prema klimatskoj neutralnosti.

U sklopu konferencije dodijeljene su i nacionalne nagrade i priznanja za zaštitu okoliša za 2021. godinu poslovnom sektoru koji ima naročito važnu ulogu u tranziciji prema klimatskoj neutralnosti.

Ključni dio Završne konferencije bio je održavanje panel rasprave na kojoj su iznesene preporuke i zaključci s prethodnih osam panela koji su se tijekom rujna i listopada održali za ciljane skupine: poslovni sektor, donositelji odluka na lokalnoj i regionalnoj razini, znanstvenici, mediji, obrazovni sektor, sindikati, organizacije civilnog društva i mladi.

Iz provedenih anketa i razgovora na konferenciji vidljivo je kako velika većina građana shvaća da je klimatska kriza problem za sve te se traži poduzimanje konkretnih aktivnosti i rješenja za tranziciju na klimatski neutralno društvo.

Zaključci i preporuke sindikata o tranziciji Hrvatske prema klimatskoj neutralnosti

Ovaj set zaključaka i preporuka sastavljen je na temelju Panel rasprave sa sindikatima o tranziciji Hrvatske prema klimatskoj neutralnosti održanoj 5. listopada 2021. te rezultata ankete koju je prije rasprave ispunilo 244 sindikalnih povjerenika.

U panel raspravi sudjelovali su:

Dok je raspravu moderirao Darko Šeperić, SSSH.

Zaključci i preporuke panel rasprave:

Zaključci i preporuke s ostalih održanih panela dostupni su na poveznici:

https://mingor.gov.hr/o-ministarstvu-1065/djelokrug/uprava-za-klimatske-aktivnosti-1879/konferencija-o-buducnosti-europe-tranzicija-hrvatske-prema-klimatskoj-neutralnosti/8289.


03. studenog 2021.

McKinsey: Do 2030. gotovo 140.000 hrvatskih radnika trebat će promijeniti zanimanje

LIDER - Gotovo 140 tisuća hrvatskih radnika trebat ćepromijeniti zanimanje do 2030. godine,jedan je od zaključaka analize "Budućnost rada u Hrvatskoj - Preobrazba hrvatske radne snage u dobu automatizacije i digitalizacije", koju je u srijedu objavila konzultantska tvrtka McKinsey&Company. U analizi, koju je McKinsey&Company Adriatic proveo u suradnji s istraživačkim institutom McKinsey Global Institute, navodi se da će približno 340 tisuća radnih mjesta nestatizbog automatizacije i trendova koje je potaknula pandemija bolesti covid-19, no ona će biti zamijenjena gotovo istim brojem novih radnih mjesta u novim zanimanjima i rastućim industrijama te uslijed općeg porasta proizvodnosti.

- No, dok će neto potražnja za radnom snagom ostati praktički nepromijenjena, doći će do značajnih promjena u strukturi zanimanja. Stoga će do kraja desetljeća gotovo 140 tisuća radnika u Hrvatskoj trebati promijeniti zanimanje da bi ostali zaposleni - istaknuli su iz McKinseya.

Analiza je tako pokazala da će do 2030. godine šest posto ukupnog broja radnih sati u Hrvatskoj prijeći iz poslova koji traže fizičke vještine za rješavanje radnih zadaća u poslove koji zahtijevaju kognitivne, društvene, emocionalne i tehnološke vještine. Specifične vještine, poput onih koje su potrebne za upravljanje uređajima i opremom te za jednostavan unos i obradu podataka, najvjerojatnije će doživjeti najveći pad potražnje u udjelu zaposlenih do 2030. godine.

To je očekivano, jer su aktivnosti koje zahtijevaju fizičku snagu i vještinu, kao i vještine prikupljanja i obrade podataka, nešto što se može vrlo lako automatizirati, napomenuli su iz McKinseya.

Apostrofirali su da će ostvarenje punog ekonomskog potencijala koji donosi automatizacija i digitalizacija, ali i zadržavanje postojeće razine zaposlenosti, zahtijevati suradnju svih dionika kako bi našli načine kojima će radnoj snazi u Hrvatskoj omogućiti preobrazbu i usvajanje vještina koje će se tražiti u budućnosti.

Iz McKinseya su napomenuli da analiza uzima u obzir sastav radne snage u cijeloj zemlji, kombinirano s očekivanom brzinom usvajanja automatizacije, temeljenoj na dostupnim tehnologijama i ekonomskoj izvedivosti njihove implementacije.

- Kad se potencijalna brzina automatizacije pogleda iz perspektive trendova koje je potaknula pandemija bolesti covid-19, Hrvatska će do 2030. godine ostvariti stopu usvajanja automatizacije od oko 22 posto. Drugim riječima, aktivnosti na koje se trenutno troši oko 22 posto ukupnog broja radnih sati zaposlenih u Hrvatskoj bit će automatizirane do kraja desetljeća. Usvajanje automatizacije varirat će od sektora do sektora - proizvodnja, veleprodaja, poslovne funkcije koje služe kao potpora administraciji te državna uprava - bit će područja s najvišom stopom usvajanja automatizacije - napisali su iz McKinseya.

Nužno poboljšanje produktivnosti

Hrvatska mora poboljšati svoju produktivnost kako bi postigla održiv gospodarski rast te rast prihoda u svim segmentima stanovništva. To je posebno važno jer stanovništvo Hrvatske sve više stari, istaknuli su.Iz McKinseya su apostrofirali i da je automatizacija prilika za ostvarenje hrvatskih nacionalnih interesa.

- Tvrtke, ako budu podržane prikladnim politikama i ulaganjima u razvoj vještina, mogu razviti nove usluge i proizvode, povećati produktivnost i stvoriti nova i bolje plaćena radna mjesta. Prihvaćanjem promjena koje će se dogoditi u svijetu rada tijekom tekućeg desetljeća, Hrvatska može izbjeći strukturnu nezaposlenost i stvoriti novo nacionalno bogatstvo na način koji će promicati društvenu uključenost - ustvrdili su.

Ubrzanu digitalizaciju su, pak, naveli kao onu koja može biti najvažniji novi pokretač rasta.

"Hrvatsko digitalno gospodarstvo, koje obuhvaća sve digitalne aktivnosti u svim gospodarskim sektorima, sada čini približno pet posto BDP-a, što je jednako vrijedno iznosu od 2,4 milijarde eura. Do 2025. godine digitalizirano gospodarstvo u Hrvatskoj može doseći 11 posto BDP-a, što znači da će doprinijeti vrijednosti ukupnog gospodarstva s 8,3 milijarde eura", jedan je od zaključaka analize.

Automatizacija i digitalizacija se ne bi trebale dogoditi ni prebrzo ni presporo

Iako automatizacija i digitalizacija donose priliku za stvaranje produktivnije i konkurentnije hrvatske radne snage, upozorili su iz McKinseya, one donose i nekoliko izazova, posebno u smislu gubitka postojećih radnih mjesta i razvoja budućih vještina. Tako, kao i u drugim zemljama Europske unije, svi dionici u Hrvatskoj moraju uravnotežiti ritam automatizacije i stjecanja novih vještina ako žele da zemlja ima koristi od automatizacije i uvođenja novih tehnologija.

- Ako se automatizacija i digitalizacija dogode prebrzo, može se dogoditi da će nova radna mjesta, koja će se tako stvoriti, ostati nepopunjena. A to, potencijalno, može dovesti do pogoršanja nejednakosti u prihodima. S druge strane, ako se automatizacija i digitalizacija budu događale presporo, to bi moglo naštetiti hrvatskoj konkurentnosti i spriječiti gospodarski rast - upozorili su iz McKinseya.

Direktor tvrtke McKinsey & Company Adriatic Tomislav Brezinščak ustvrdio je da Hrvatska može iskoristiti prilike koje se pojavljuju s automatizacijom, upravljati rizicima te se pobrinuti da se dobici od iste raspodijele što pravednije i na što veći broj stanovnika.

- Napor po tom pitanju treba uključivati snažne mehanizme za koordinirano djelovanje. Tvrtke i javne ustanove mogu krenuti u strateško planiranje radne snage kako bi premostile nestašicu ljudi s potrebnim vještinama i stvorile radnu snagu koja će se moći nositi s izazovima budućnosti. Tvrtke mogu poduzeti i korake kojima će pomoći radnicima koji izgube posao te na taj način dopuniti napore državnih ustanova u zaštiti najranjivijih i promociji uključivog gospodarskog rasta. Obrazovne ustanove mogu surađivati s ostalim dionicima u postavljanju smjernica i okvira za razvoj novih vještina kod zaposlenih te u nadogradnji postojećih modela naobrazbe kako bi se adresirao problem nedostatka potrebnih vještina - rekao je Brezinščak.

Europski tjedan za sigurnost i zdravlje na radu

NHS/EU OSHA - Europski tjedan za sigurnost i zdravlje na radu održava se u 43. kalendarskom tjednu, ove godine od 25. do 29. listopada. U sklopu Europskog tjedna za sigurnost i zdravlje na radu u cijeloj se Europi odvijaju događaji radi podizanja svijesti o mišićno-koštanim poremećajima i potrebi za njihovom kontrolom te o promicanju kulture sprječavanja rizika. Poremećaji mišićno-koštanog sustava povezani s radom jesu oštećenja tjelesnih struktura kao što su mišići, zglobovi i tetive, koje uzrokuju ili pogoršavaju prvenstveno rad i učinci neposrednog okruženja u kojem se rad obavlja. Takvi poremećaji mogu uvelike smanjiti kvalitetu života i radnu sposobnost pojedinaca te su jedan od najčešćih uzroka invaliditeta, odlaska na bolovanje i prijevremenog umirovljenja.
 
U najčešće poremećaje mišićno-koštanog sustava povezane s radomspadaju bolovi u leđima i gornjim udovima. Njihovoj pojavi mogu pridonijeti fizički,organizacijski,psihosocijalnii osobni čimbenici.

Prema podatcima Europskog istraživanja poduzeća o novim rizicima i onima u nastajanju 2019., ponavljanje istih pokreta šake ili ruke najčešći je čimbenik rizika u 27 država članica EU-a (kako je navelo 65 % poduzeća). Na razvoj poremećaja mišićno-koštanog sustava također utječu dugotrajno sjedenje (61 %) – koje se često smatra rizikom u nastajanju ili novim rizikom za razvoj poremećaja mišićno-koštanog sustava, podizanje ili nošenje ljudi ili teškog tereta (52 %), vremenski pritisak (45 %) te zamorni ili bolni položaji (31 %).

Premda se poremećaji mišićno-koštanog sustava mogu spriječiti, i dalje su najčešći zdravstveni problem povezan s radom u Europi. Oni su razlog za zabrinutost, ne samo zbog učinaka na zdravlje radnika kao pojedinaca, već i zbog njihova štetnog utjecaja na poduzeća i nacionalna gospodarstva.

Ovaj praktičan video kampanje na jednostavan vam način prikazuje važne aspekte suzbijanja profesionalnih mišićno-koštanih poremećaja. Naglašava učinkovitost jednostavnih preventivnih mjera za suzbijanje ovih bolnih poremećaja od kojih pate milijuni radnika. Ako ih se ne liječi, mogu uzrokovati invaliditet, kronična stanja i prijevremeno umirovljenje.

Sindikalac Krešimir Sever: Da osiguramo rast plaća trebat ćemo veliko umijeće, ako treba i prijetnje

NOVI PREGOVORI
Vlada će sigurno reći da nema novca i vršit će pritisak na nas, kaže Krešimir Sever, predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata

Piše: Marina Klepo

(JUTARNJI LIST) - Veći troškovi energije i poremećaji u opskrbnim lancima gurnuli su inflaciju u eurozoni iznad tri posto, a njemačka centralna banka - Bundesbank - predviđa da će se do kraja godine približiti stopi od pet posto. Stoga uoči početka kolektivnih pregovora sindikati najavljuju da će njihove zahtjeve ove godine uvelike diktirati inflacija.

Drugi njemački sindikat po veličini Ver.di traži povišicu od pet posto za zaposlenike saveznih država, a kako navodi Bloomberg, slično se može očekivati diljem javnog sektora koji zapošljava oko 3,5 milijuna ljudi. No, konačno povećanje plaća, kako upućuje ishod odvojenih pregovora u saveznoj državi Hessen, moglo bi biti manje od polovice traženog iznosa.

"Bilo bi prilično neobično postići sporazum o petpostotnom rastu plaća u okruženju u kojem tržište rada još uvijek ima slobodnih kapaciteta. To se obično događa samo kada je stanje na tržištu rada ograničeno, što trenutačno nije slučaj", rekao je za Bloomberg Jari Stehn, glavni europski ekonomist investicijske banke Goldman Sachs Group u Londonu. Gospodarstvo se još oporavlja od krize, nezaposlenost je i dalje viša nego prije, mnogi radnici su na prisilnom odmoru, a brojne tvrtke se bore s posljedicama pandemije.

Minimalne plaće

Ono što prihvate radnici u javnom sektoru smatra se valjanim indikatorom za druge sektore.

"Tijekom pregovora sindikati mogu iznositi visoke stope inflacije kao argument, ali oni obično imaju na umu srednjoročni i dugoročni horizont. Oni razumiju da im sporazumi koji bi doveli do brže inflacije nisu od koristi", rekao je Sebastian Dullien, direktor istraživanja na Institutu za makroekonomsku politiku u Düsseldorfu, think tanku bliskom sindikatima. Izglednim se čini da bi se pritisci na plaće mogli povećati. Konzultantska tvrtka Kienbaum očekuje da će njemačke plaće iduće godine u prosjeku rasti tri posto, a u sektorima koji se suočavaju s nedostatkom radne snage i više.

Inflacija će, naravno, biti važan argument i u pregovorima koji predstoje u Hrvatskoj. Krešimir Sever, predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata, kaže da je tek utvrđena reprezentativnost, sada slijede razgovori unutar sindikata, a za otprilike mjesec dana očekuje početak kolektivnih pregovora. Smatra da će im ove godine biti nužno veliko pregovaračko umijeće, "pa i prijetnje ako treba, da u vrijeme ubrzanog rasta cijena osiguramo pristojan rast plaća". K tome, dodaje, u državnoj službi još ima zaposlenih čije bi plaće bile i manje od minimalne da nemaju dodatak na minuli rad. No, sindikati dobro poznaju ukupno okruženje i što mogu očekivati tijekom predstojećih pregovora, koji bi mogli potrajati i nekoliko mjeseci.

Gubici u zdravstvu

"S obzirom na proračunski deficit i izdatke iz proračuna za očuvanja radnih mjesta, kao i gubitke u zdravstvu, Vlada će sigurno reći da nema novca za rast plaća i vršit će pritisak da se ne ide u njihovo povećanje. Može se očekivati i pritisak javnosti, odnosno privatnog sektora, iz kojeg se često može čuti da su zaposleni u državnom i javnom sektoru uhljebi i protive se povećanju plaća. Zato će se sindikati morati jako boriti", kaže Sever.

Ono što je sigurno, proteklih godina pokazali su se prilično umješnim pregovaračima i pritisci su im se isplatili. Tako je na kraju prošle godine dogovoren rast osnovice plaće od četiri posto odmah na početku godine, iako je Vlada imala drugačiji prijedlog, kao i isplata božićnice od 1500 kuna. Nastavak rasta plaća po višim stopama u uvjetima snažnih inflacijskih pritisaka, kao što pokazuje i rasprava u Njemačkoj, baš i nije preporučljiva ako se želi obuzdati rast cijena. Stoga i centralne banke s osobitom pozornošću prate ishode pregovora o rastu plaća, nadajući se da će njihovo držanje pod kontrolom pridonijeti tome da inflacija doista bude prolaznog karaktera.


28. listopada 2021.

Kako regulirati rad na daljinu? “Moraju se postaviti jasne granice”

N1 - Radnicima su kod rada na daljinu važna pitanja zaštite na radu, definiranja troškova, prava na privatnost i isključenja, a poslodavci će taj model koristiti kada i ako se rad na daljinu uklapa u poslovni model tvrtke, neki su od naglasaka s konferencije o budućnosti rada na daljinu, koja je u petak održana u Rijeci. Konferencija je održana u sklopu projekta DEVOTE – Developing of teleworking future/Budućnost rada na daljinu,kojeg provodi Hrvatska udruga poslodavaca (HUP) u suradnji sa Sindikatom naftnog gospodarstva (SING) i Norveškom udrugom poslodavaca (NHO). Raspravljalo se o definiranju instituta rada na daljinu, s ciljem da se na temelju socijalnog dijaloga i više takvih rasprava pripreme smjernice za izmjenu zakonodavnog okvira, koje će biti predstavljene na završnoj konferenciji u prvoj polovini 2022. i potom dostavljene zakonodavcu. U Rijeci je održan treći skup na tu temu, sljedeći će biti Osijeku potkraj studenog, dok će završna konferencija biti u Zagrebu.

Predsjednica Sindikata naftnog gospodarstva Jasna Pipunić kazala je da se od početka pandemije naftno-plinski biznis u svijetu i u Hrvatskoj suočio s brojnim izazovima kad je u pitanju rad na daljinu.

“I poslodavci i radnici oslonili su se na postojeću zakonsku regulativu, ali i dalje su brojna pitanjapoput prava, obveza i djelokruga odgovornosti prilikom rada na daljinu ostala usko definirana. Radnicima su važna pitanja odgovornosti poslodavca za zaštitu na radu, definiranja troškova koji će poslodavci pokrivati radniku koji radi na daljinu, ali i pitanje prava na isključenje. Nakon osmosatnog radnog vremena radnici moraju imati pravo na privatni život. Moraju se postaviti jasne granice radnog vremena, zdravlja i sigurnosti te privatnosti kroz pravo na isključenje, ograničenje nadzora i ograničenje prikupljanja podataka radnika,” naglasila je.

Glavni direktor HUP-a Damir Zorić kazao je da ponajprije tehnologija, ali i fleksibilniji oblici rada omogućuju većem broju zaposlenika da rade na daljinu. “Potrebno je regulirati odnos poslodavca i zaposlenika i to ne smije biti jednostrano. Poslodavci će koristiti taj model i odnose uređivati sukladno zakonskoj obvezi kada i ako se rad na daljinu uklapa u poslovni model tvrtke, odnosno ako je sukladan mogućnosti obavljanja posla u nekoj djelatnosti, dok u nekim djelatnostima rad na daljinu nije moguć,” rekao je.

Zorić je ukazao na problem socijalizacije ljudi koji rade na daljinu, kazavši da je u radu potreban timski duh, socijalizacija te da izolirani rad, uglavnom pred ekranom, može dovesti do nekih poteškoća. Smatra da je jedan od izazova kako osmisliti nove načine i alate socijaliziranja radnika međusobno i s tvrtkom u kojoj rade zbograzmjene iskustava, teškoća, zajedničkog rješavanja problema.

Govoreći o nacrtu novog Zakona o radu, kojim se planira urediti i pitanje rada na daljinu, rekao je da treba poraditi da ti instituti budu malo bolji, da ne mogu biti zadovoljni s onime što je dodatno birokratiziranje, administriranje i evidentiranje, a što, kaže, može biti relativno jednostavan radni proces.

Pravnik u udruzi poslodavaca Norveške i član projektnog tima projekta DEVOTE Henrik Munthe predstavio je predstojeće izmjene u regulaciji rada na daljinu u Norveškoj, među kojima su novine – obveza savjetovanja s radnicima, pisana informacije o reguliranju rada, nadzor inspekcije rada.

Pravna savjetnica u Sindikatu naftnog gospodarstva Anica Ferić ocijenila je da institut rada na daljinu ima i prednosti i nedostatke za radnike, ali i da je zbog administrativno opterećenih propisa o zaštiti na radu, nefleksibilan i u stvarnosti usko primjenjiv te da se u praksi svodi gotovo isključivo na rad od kuće i ne prati mogućnosti suvremene tehnologije u odnosu na slobodu kretanja.
Koordinatorica u Ini Daliborka Štulić istaknula je da su “Flexitime” i “Flexiplace”– inovativni oblici fleksibilnog rada u Ini, razvijeni na temelju internih istraživanja te da su omogućili veći postotak zadovoljstva radnika, a povećana je produktivnost i smanjena potreba za prekovremenim radom.

Ministarstvo otvoreno za raspravu

Pomoćnik ministra rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike Dražen Opalić istaknuo je kako Vlada neće predložiti novi Zakon o radu bez socijalnog dijaloga i partnera, sindikata i poslodavaca.

„Ministarstvo je poslalo partnerima zakonsku podlogu koja, među ostalim, uređuje i rad na izdvojenom mjestu rada. Otvoreni smo za raspravu, prijedloge i poboljšanja i smatramo da su dosadašnja zakonska rješenja bila dostatna u vezi s radom od kuće, a otvoreni smo za raspravu o radu na daljinu i zaštitu na radu“, rekao je.

Direktor riječkog Regionalnog ureda HUP-a Nenad Seifert smatra da je potrebno pojednostaviti sve zakonske odredbe o radu na daljinu, jer da se to sada ne vidi u novom prijedlogu Zakona o radu.
“Ovo je ključan trenutak koji ne smijemo propustiti, jer zakon moramo učiniti jednostavnim, fleksibilnim i sažetim, vodeći računa da se odnosi na sve, velike, mikro i male poduzetnike. Poslodavci i radnici moraju imati jasno definirana prava, obveze i odgovornosti,“ naglasio je.

Prema podacima sa skupa, istraživanja globalnih trendova na tržištu rada pokazuju kako će uskoro više od 100 milijuna ljudi diljem svijeta raditi izvan ureda.

Najnovije istraživanje Svjetskog gospodarskog foruma pokazuje kako dvije trećine ljudi diljem svijeta želi raditi fleksibilno i nakon što pandemija Covid-19 završi, dok je gotovo trećina spremna napustiti trenutni posao ako se bude zahtijevao povratak u urede s punim radnim vremenom.

Prema podacima Eurostata, tijekom 2020. u Hrvatskoj je uobičajeno na daljinu, od kuće, radilo 3,1 posto zaposlenih, dok je na razini Europske unije taj udio iznosio 12,3 posto.

Ministarstvo rada predlaže Zakon o radu kojim se smanjuju radnička prava

FAKTOGRAF
Autor/ica: Gabrijela Galić

Iz Vlade su tvrdili kako nam treba novi ZOR da se urede platformski rad, rad od kuće i rad na određeno vrijeme. Ali to nisu jedine promjene u predloženom tekstu zakona. Vlada RH dostavila je socijalnim partnerima nacrt teksta novog Zakona o radu (ZOR), o kojem pregovori počinju idući tjedan. U javnosti se uglavnom govori o tome kako je cilj novih zakonskih odredbi regulirati rad platformskih radnika te bolje regulirati institut rada na izdvojenom radnom mjestu, bilo da je riječ o radu od kuće ili nekom drugom mjestu koje nije prostor poslodavca. Josip Aladrović, ministar rada, mirovinskog sustava, socijalne politike i obitelj u svojim istupima ističe te elemente uz želju da se u Hrvatskoj smanji broj ugovora na određeno vrijeme. Hrvatska je s udjelom takvih ugovora od 25 posto u samom vrhu EU. Međutim, to nisu jedine novine koje Ministarstvo rada, mirovinskog sustava, socijalne politike i obitelji predlaže novim Zakonom o radu, čiji smo nacrt dobili na uvid.

Ako Sabor u konačnici izglasa izmjene ZOR-a kakve predlaže Aladrovićevo ministarstvo, to će značiti i rezanje određenih radničkih prava, povećavanje broja dozvoljenih prekovremenih sati te smanjenje razine zaštite sindikalnih povjerenika.

Izmjene ZOR-a potaknute pandemijom

Podsjetimo, pandemija izazvana bolešću Covid-19 resorno je ministarstvo potaknula na izmjene radnog zakonodavstva. Podsjećamo, Ministarstvo rada je u ožujku prošle godine pripremilo zakon koji je trebao privremeno derogirati odredbe ZOR-a. Stoga mu je i dan prigodan naziv –Zakon o uređenju radnih odnosa u okolnostima epidemije bolesti COVID-19. On je trebao suspendirati dio odredbi ZOR-a dok traje pandemija koronavirusa.

Ideja o tom posebnom zakonu živjela je svega dva dana. Vlada se povukla nakon oštre reakcije domaćih sindikata, ali i Europske konfederacije sindikata koja je premijeru Andreju Plenkoviću uputila oštro pismo zbog namjere derogiranja radnih i socijalnih prava radnika u Hrvatskoj – i to u vrijeme kada je Hrvatska predsjedala Europskom unijom (1, 2, 3).

Vlada se potom odlučila za blaži pristup, konzultativne razgovore sa socijalnim partnerima – predstavnicima Hrvatske udruge poslodavaca i tri sindikalne centrale – prije svega kako bi se bolje reguliralo pitanje rada od kuće. Konzultativni razgovori zatvoreni su ovog proljeća, a 20 mjeseci nakon prošlogodišnjih otvaranja konzultacija socijalni partneri i Vlada kreću u razgovore o stvarnom dokumentu, odnosno nacrtu prijedloga novog Zakona o radu.

U nastavku ovog teksta donosimo pregled najrelevantnijih izmjena ZOR-a koje predlaže Ministarstvo rada.

Ugovori na određeno do tri godine

Niti jedna intervencija u radno zakonodavstvo nije prošla bez dodatne regulacije ili deregulacije ugovora na određeno vrijeme.

Izmjene ZOR-a prije sedam godina, unatoč protivljenju sindikata, donijele su novu kategoriju tog ugovora – prvi ugovor koji može trajati i duže od tri godine. Taj izuzetak sada se ukida.

Poslodavac će s istim radnikom moći sklopiti najviše tri uzastopna ugovora na određeno vrijeme ako za to postoji objektivan razlog, a ukupno trajanje svih ugovora (uključujući i prvog) ne smije biti duže od tri godine.

Pritom se prekid ugovora kraći od tri mjeseca neće smatrati prekidom razdoblja od tri godine.

Manje plaćenog dopusta za radnike

ZOR-om se planiraju srezati i prava radnika kada je riječ o plaćenom dopustu. Svaki radnik trenutno, tijekom kalendarske godine, ima pravo na plaćeni dopust (oslobađanje od obveze rada uz naknadu plaće) za važne osobne potrebe poput sklapanja braka, rođenja djeteta, teže bolesti ili smrti člana obitelji.

Minimalni zakonski plaćeni dopust je sedam dana, no izmjenama ZOR-a predlaže se njegovo redefiniranje na pet, odnosno tri dana.

Pet dana plaćenog dopusta radnik bi tako imao za pružanje osobne skrbi koja je, zbog ozbiljnog zdravstvenog razloga, potrebna članu uže obitelji ili je potrebna osobi koja s radnikom živi u istom kućanstvu.

Za sklapanje braka i smrt člana uže obitelji plaćeni dopust je smanjen na tri dana, dok je pravo na slobodne dane za rođenje djeteta izbačeno iz ZOR-a.

Više prekovremenih sati

Prema nacrtu ZOR-a o kojem će se tek otvoriti razgovori, Vlada namjerava dodatno povećati broj dozvoljenih prekovremenih sati na razini godine.
Prema sadašnjim pravilima, radnik tijekom godine smije odraditi najviše 180 prekovremenih sati, osim ako je to pitanje uređeno Kolektivnim ugovorom. Ni tada prekovremeni rad ne smije prelaziti 250 sati godišnje. Prijedlogom novog zakona dozvoljeni prekovremeni rad na razini godine podiže se za 20 sati, na ukupno 200 sati. Istovremeno se predlaže ukidanje gornje granice u slučaju uređenja broja prekovremenih sati kolektivnim ugovorom pa će se on moći ugovarati i u višoj satnici od 250 sati, tj. sadašnjeg maksimuma.

Odredbom o prekovremenim satima je već sada dozvoljeno da se kolektivnim ugovorom ugovori nepovoljnije pravo za radnika, iako se kolektivnim ugovorima obično ugovaraju povoljnija prava od zakonski propisanog minimuma. Predloženim izmjenama ZOR-a ne bi bilo ograničenja za ugovaranje nepovoljnijeg prava kolektivnim ugovorom.

Prekovremeni rad posebno je specifičan za sve one radnike koji rade u dopunskom odnosno dodatnom radu, kako ga se zakonskim prijedlogom naziva. Taj rad je u startu prekovremen jer radnik koji kod jednog ili više poslodavaca radi puno radno vrijeme (ukupno 40 sati tjedno) sada kod drugog/trećeg poslodavca tjedno može raditi dodatnih osam sati (ukupno 48 sati tjedno), odnosno u dopunskom/dodatnom radu može provesti maksimalno 180 sati godišnje.

Prema novim pravilima koja se predlažu, radnik koji dodatni rad ugovara ugovorom na određeno vrijeme ne smije ga ugovoriti u trajanju dužem od 12 sati tjedno. Tijekom godine, uz prekide, u dopunskom radu na određeno vrijeme može provesti šest mjeseci.

S obzirom da godina prosječno ima 52 tjedna, gruba računica pokazuje da će takav radnik godišnje raditi oko 300 prekovremenih sati. To je daleko više od trenutnog zakonski propisanog maksimuma.

S druge strane, ako se dopunski rad ugovara na neodređeno vrijeme, tijekom kalendarske godine takav rad ne smije biti ugovoren u trajanju duljem od četiri sata tjedno (što je ukupno 200-tinjak prekovremenih sati i također iznad trenutnog zakonskog maksimuma).

Skraćivanje otkaznog roka

Kao što je i najavljivano, a kako bi se radnici duže zadržali u svijetu rada, ugovor o radu više neće prestajati po sili zakona kada radnik navrši 65 godina života i 15 godina mirovinskog staža, osim ako se poslodavac i radnik drugačije ne dogovore. No ako takav radnik dobije otkaz, neće imati pravo na otkazni rok i otpremninu s obzirom da je stekao uvjete za ostvarivanje starosne mirovine.

Istodobno, predlaže se skraćivanje otkaznog roka u slučajevima povrede obveze iz radnog odnosa i to na jedan tjedan. Sada u slučaju otkaza zbog skrivljenog ponašanja radnik ima pravo na polovicu otkaznog roka prema godinama staža provedenog kod istog poslodavca.

Ako sam radnik otkazuje ugovor o radu, tada otkazni rok ne može biti duži od mjesec dana. Prema prijedlogu novog ZOR-a, u budućnosti bi taj otkazni rok iznosio dva tjedna (ako je radnik kod poslodavca neprekidno proveo manje od jedne godine), odnosno mjesec dana (ako je kod poslodavca radio duže od godinu dana).

Slabija zaštita sindikalnih povjerenika

Prema podacima o reprezentativnosti sindikalnih udruga više razine, odnosno sindikalnih centrala, članstvo u sindikatima u konstantnom je padu. Zadnje prebrojavanje provedeno je prije tri godine i pokazalo je da tri reprezentativne sindikalne centrale – Nezavisni hrvatski sindikati, Savez samostalnih sindikata Hrvatske, Matica hrvatskih sindikata – okupljaju ukupno 251 632 članova.

Iako je u tom trenutku broj sindikalno organiziranih radnika zasigurno bio već jer svi sindikati nisu udruženi u udruge više razine, činjenica je da su sindikalne centrale od 2009. godine do 2018. godine izgubile preko 140 tisuća članova, a u tom je periodu i dio centrala ostao bez reprezentativnosti (1, 2).

Novo prebrojavanje članstva sindikalnih centrala očekuje se za dvije godine i teško da će ono pokazati zaustavljanje trenda osipanja sindikalnog članstva. U prošlosti je taj trend povezivan s procesima pretvorbe, privatizacije, cjepkanja poduzeća, gubitaka radnih mjesta.

Sindikati se održavaju u nekadašnjim velikim poduzećima te javnom i državnom sektoru. U tvrtke, posebno male i srednje, koje su nastajale u proteklih dva desetljeća sindikati teško ulaze. Kada se i pronađe radnik koji će na sebe preuzeti teret sindikalnog rada, pitanje je koliko će to dugo trajati.

Radnici se teško prihvaćaju posla sindikalnog povjerenika unatoč relativnoj zaštiti koju im pruža Zakon o radu, prema kojem se sindikalnom povjereniku za vrijeme obavljanja dužnosti i šest mjeseci nakon prestanka te dužnosti bez suglasnosti sindikata ne smije otkazati ugovor o radu ili ga na drugi način staviti u nepovoljniji položaj u odnosu na ostale radnike.

Novim ZOR-om predlaže se slabljenje razine zaštite sindikalnog povjerenika, čime će i rad sindikata biti dodatno otežan. Plan je, naime, zaštitu sindikalnog povjerenika svesti samo na vrijeme dok obavlja tu dužnost i pod uvjetom da je povjerenik sindikata koji ima najmanje pet radnika članova zaposlenih kod poslodavca. Ako kod poslodavca djeluje više sindikata, oni će se morati sporazumjeti o sindikalnom povjereniku, odnosno povjerenicima koji će imati zaštitu dok obavljaju tu dužnost.

Pitanje je kako će se niža zaštita sindikalnih povjerenika, pa time i sindikata, odraziti na promicanje socijalnog dijaloga i jačanje sindikata, o čemu Vlada govori u Nacionalnom planu oporavka i otpornosti (NPOO). U njemu su najavljene izmjene radnog zakonodavstva, kao i novi zakon o minimalnoj plaći te revidiranje pojma plaće koji bi trebao pridonijeti i pronalaženju rješenja za dugogodišnji problem članova sindikata u odnosu na nečlanove kada je riječ o pravima ugovorenih kolektivnim ugovorima.

„Potrebno je uspostaviti ravnotežu između financijskih obveza članova sindikata i ugovorenih prava iz kolektivnih ugovora koja konzumiraju svi radnici, a sve u cilju promicanja socijalnog dijaloga i jačanja sindikata, posebice u okolnostima sve rjeđeg participiranja radnika u sindikalnom djelovanju odnosno u kolektivnom pregovaranja“, navodi se, među ostalim u NPOO-u.

Platformski rad

Značajno se planira proširiti odredbe koje reguliraju temeljna prava i obaveze iz radnog odnosa.

Tako se, među ostalim, navodi kako poslodavac ima pravo pobliže odrediti mjesto i način obavljanja rada „u okviru utvrđene organizacije rada, neovisno o tome odvija li se ta organizacija izravno između nazočnih sudionika ili putem digitalne tehnologije, po predviđenom ili nepredviđenom obrascu rada, te neovisno o tome obavlja li radnik radni zadatak za poslodavca ili za treću osobu, odnosno obavlja li radnik posao sredstvima rada poslodavca ili vlastitim sredstvima“.

Time se u domaće zakonodavstvo uvode i platformski radnici, koji nemaju nikakvih prava iz rada iako je riječ o rastućoj grupi radnika na tržištu. Rad na platformama poput Bolta, Wolta, Ubera u Hrvatskoj je, prema istraživanju Eurofounda, iskusilo 10,7 posto populacije, što je preko 440 tisuća građana.

Iako nedostaje preciznih podataka o tome koliko doista radnika radi na platformama, Aladrović navodi procjenu kako je riječ o 30 do 40 tisuća ljudi, uglavnom mlađe radne snage. Obilježja njihova rada definirat će se novim zakonom.

Tako se navodi kako je rad putem digitalne platforme, u smislu ZOR-a, „naplatan rad kojim radnik osobno obavlja posao prema uputama i nalogu poslodavca danim u skladu s naravi i vrstom posla, a koji se obavlja u okviru registrirane djelatnosti obavljanja usluga informacijskog društva, na osobni zahtjev korisnika, odnosno primatelja usluga“.

Iz toga proizlazi da se radom preko platformi smatra svaki rad neovisno o tome „odvija li se organizacija rada samo prijenosom podataka na daljinu elektroničkom opremom za njihovu obradu i pohranu, odnosno putem digitalne platforme, ili se odvija na više načina, odnosno putem digitalne platforme i izravno između nazočnih sudionika poslovnog procesa; odvija li se organizacija radnog vremena po predvidivom ili nepredvidivom obrascu rada; za kojeg primatelja usluge, odnosno klijenta, kupca ili krajnjeg korisnika, radnik obavlja posao, ako pri tome postupa u skladu s nalogom i uputama o davanju usluge dobivenim od poslodavca putem digitalne platforme, osobito kod pružanja usluge prijevoza i usluge dostave ili isporuke; obavlja li radnik radni zadatak vlastitim sredstvima rada (računalom, pametnim telefonom, aparatima, strojevima, alatima, vozilom odnosno drugom opremom za obavljanje posla) ili sredstvima poslodavca; je li ugovoren posao više ili niže složenosti i koje su kompetencije potrebne za njegovo obavljanje“.

Zakonom se „priznaju“ posebnosti platformskog rada kod kojeg radnici nerijetko rade preko posrednika (agregatora) te se vrlo detaljno objašnjava što sve ugovori o radu platformskih radnika trebaju sadržavati. Primjerice, u ugovoru će stajati najmanji broj zajamčenih plaćenih radnih sati, neovisno o pravu na plaću za rad ostvaren povrh tih sati. Zatim, obavljaju li se radni zadaci i za treću osobu (klijenta, kupca ili krajnjeg korisnika) kada se ne obavljaju za poslodavca.

Tu je i obaveza ugovaranja osiguranja na teret poslodavca, od nesretnog slučaja i odgovornosti, ako se posao obavlja vozilima koja sudjeluju u javnom prometu, ali i podaci o promjenjivom rasporedu rada s obzirom na organizaciju radnog vremena radnika koja je u potpunosti ili uglavnom nepredvidiva; razumnom roku od poziva poslodavca do početka obavljanja radnog zadatka, „čije neispunjenje daje radniku pravo bez štetnih posljedica odbiti radni zadatak“.

Unatoč dosta detaljnoj razradi platformskog rada, u praksi bi dio radnika i dalje mogao imati problema, tj. taj bi rad ipak mogao djelomično ostati u sivoj zoni. Naime, platformskim radom neće se smatrati rad fizičke osobe čiji su primici tijekom tri uzastopna mjeseca manji od 60 posto bruto minimalne plaće (što je trenutno 2.550 kuna).

Rad od kuće

Kada je riječ o radu od kuće, odnosno radu na izdvojenom radnom mjestu rada „koji se ne obavlja u prostoru poslodavca, već se obavlja od kuće, odnosno u nekom drugom prostoru ili na mjestu koje sporazumno odrede poslodavac i radnik ili o čijem odabiru odlučuje radnik“, resorno ministarstvo ga zakonski dodatno objašnjava. Uvodi i obavezu nadoknade troškova radnika koji radi na izdvojenom radnom mjestu.

Precizira se da je poslodavac dužan nadoknaditi radniku troškove „za utrošenu energiju, vodu, komunalne pristojbe i slično u iznosu utvrđenom kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu“. Te troškove poslodavac treba isplatiti i platformskim radnicima.

Poslodavcu se otvara mogućnost ulaska u prostor doma radnika radi održavanja opreme ili provedbe unaprijed utvrđenog nadzora, ako o tome prethodno postigne dogovor s radnikom. Ugovor o radu s radnikom koji radi na izdvojenom radnom mjestu treba sadržavati dan u tjednu ili razdoblje trajanja rada na izdvojenom radnom mjestu.

I do sada je zakon propisivao da plaća i druga materijalna prava radnika na izdvojenom radnom mjestu ne smiju biti manja od plaće radnika koji radi na istom ili sličnom radnom mjestu u prostoru poslodavca. Sada se još precizira i da njegova druga prava iz radnog odnosa ili po osnovi radnog odnosa ne smiju biti utvrđena u manjem opsegu od onoga za radnika koji radi u prostoru poslodavca.

U slučaju nastanka više sile, posebno u izvanrednim okolnostima nastalim uslijed epidemije bolesti, potresa, poplave, ekološkog incidenta i slično, poslodavac može, bez izmjene ugovora o radu, s radnikom dogovoriti rad na izdvojenom radnom mjestu, „radi nastavka poslovanja te zaštite zdravlja i sigurnosti radnika i drugih osoba“.

Ako bi, u slučaju više sile, rad na izdvojenom mjestu trajao duže od 30 dana, onda je poslodavac radniku dužan ponuditi sklapanje ugovora o radu za izdvojeno radno mjesto. Pritom, u slučaju više sile roditelj s djetetom do 14 godina i radnik koji skrbi o članu obitelji ili osobi koja s radnikom živi u istom kućanstvu, ima pravo na prilagodbu radnog vremena, osim ako posebno opravdani razlozi na strani poslodavca to onemogućuju.

Odbijanje radnika da prihvati ponuđenu izmjenu ugovora o radu radi ugovaranja djelomičnog ili potpunog rada na izdvojenom radnom mjestu ne može biti razlog za otkaz.

Uvodi se i mogućnost da sam radnik zatraži privremeni rad na izdvojenom radnom mjestu, „radi usklađivanja radnih i obiteljskih obaveza te osobnih potreba“. To se prije svega odnosi na slučajeve bolesti ili invaliditeta radnika, skrbi za djecu do osme godine života, pružanja osobne skrbi članu obitelji ili osobi koja s radnikom živi u istom kućanstvu. Zahtjev radnika poslodavac može odbiti ako ima opravdan razlog te mu najkasnije u roku od 30 dana od kada je zatražio rad od kuće treba dostaviti pisano obrazloženje svoje odluke.

Plaća se više neće moći ugovarati u neto iznosu

Poslodavac s radnikom više neće moći ugovoriti plaću u neto iznosu. Iako se i aktualnim Zakonom o radu plaća i naknada plaće smatraju izdacima u bruto iznosu, dio poslodavaca je zbog nepreciznih odredbi o obaveznom sadržaju ugovora o radu s radnicima ugovarao plaću u neto iznosu, a takvi radnici nisu imali nikakve koristi od poreznih rasterećenja dohotka.

Ministarstvo rada stoga predlaže da ubuduće obavezan sadržaj ugovora o radu bude i „bruto iznos osnovne plaće“ kao i dodaci na osnovnu plaću te ostali primici za obavljeni rad. Novina je i da će se ugovorom o radu propisati „pravo radnika da slobodno odredi svoje mjesto rada“, ako su se on i poslodavac tako sporazumjeli.

Naknade plaća za razdoblja u kojima se ne radi

Kako se u zakon uvodi viša sila, tako je došlo i do izmjena u određivanju naknade plaće za razdoblja u kojima se ne radi.

U slučajevima kada se ne radi zbog opravdanih razloga određenih zakonom, drugim propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom ili ugovorom o radu, kao i za vrijeme prekida rada do kojeg je došlo krivnjom poslodavca ili drugih okolnosti za koje radnik nije odgovoran, zakonski minimum naknade plaće je u visini prosječne plaće u prethodna tri mjeseca.

No u slučaju više sile, a osobito izvanrednim okolnostima nastalim uslijed epidemije bolesti, potresa, poplave ili ekološkog incidenta radnik ima pravo na naknadu plaće u visini od 70 posto prosječne plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca.

Naknada se može ugovoriti u drugom iznosu kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu.

Pravo na nedostupnost

Zakonom se uređuje i pravo radnika na nedostupnost nakon radnog vremena, odnosno tijekom korištenja prava na odmore i dopuste. Međutim, to neće biti zakonom zajamčeno pravo.

ZOR unosi ovaj pojam u naše zakonodavstvo navodeći kako se to pravo treba urediti kolektivnim ugovorom, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu.

Također, široka je lista poslova koji zapravo nemaju pravo na nedostupnosti. Primjerice, ono se ne primjenjuje u zaštitarskoj službi (kada obavljanje poslova zahtjeva stalnu prisutnosti), zdravstvu i socijali (bolnice i domovi socijalne skrbi), uslugama izravno vezanim uz tisak, radio, televiziju, kinematografiju, poštu i elektroničku komunikaciju, hitnu pomoć, vatrogastvo, civilnu zaštitu, prijevoz putnika, proizvodnju i distribuciju energenata, skupljanje i odvoz kućnoga otpada i pogone za spaljivanje.

Nitko nije zadovoljan

Prijedlogom resornog ministarstva donekle su nezadovoljni i poslodavci i sindikati.

Poslodavci su očekivali daljnju fleksibilizaciju u području otkaza i otpremnina, a ministarstvo im je tek djelomično izašlo u susret i omogućilo lakše otpuštanje zbog skrivljenog ponašanja. Sindikati upozoravaju na nedovoljnu regulaciju ugovora na određeno vrijeme, ali i problematično povećanje fonda dozvoljenih prekovremenih sati (1, 2).

Resorni ministar, pak, navodi kako njihov prijedlog „nije sveto pismo“ te se o svemu može razgovarati.

Razgovor unutar radne skupine nastavlja se idući tjedna, ovog puta s konkretnim nacrtom novog Zakona o radu kako ga vidi resorno ministarstvo. Do kada će pregovori trajati i hoće li oni donijeti izmjene u odnosu na nacrt o kojem se razgovara, tek treba vidjeti.

Priprema se izmjena Stečajnog zakona, ima vrlo važnih novosti koji se tiču zaštite radnika

MALENIČINA REFORMA
Mijenja se Stečajni zakon; radnici bi trebali dobiti veću zaštitu, upraviteljima uvode strože kriterije

Piše: Ivanka Toma

(JUTARNJI LIST) - Tvrtke koje su zbog teškoća u poslovanju završile u stečaju ubuduće bi trebale dobiti pouzdanije i sposobnije stečajne upravitelje, a radnici veću zaštitu. Ministarstvo pravosuđa i uprave pripremilo je izmjene Stečajnog zakona kojima bi se bolje definirala profesija stečajnih upravitelja. Za početak, stručnom ispitu za stečajnog upravitelja mogli bi pristupiti samo pravnici i ekonomisti, i to oni koji imaju najmanje tri godine radnog iskustva u struci. Pokazalo se, naime, da te struke daju najbolji temelj za obavljanje tog posla. Nadalje, napustilo bi se sustav A i B lista stečajnih upravitelja i dosadašnji sustav dodjele predmeta. Umjesto A i B liste, stečajni upravitelji upisivali bi se na listu visokokvalificiranih stečajnih upravitelja i na listu kvalificiranih stečajnih upravitelja.

Dugovi za liječenje

U kategoriju visokokvalificiranih stečajnih upravitelja mogle bi ući samo one osobe koje su najmanje sedam godina na listi stečajnih upravitelja, a iza sebe imaju najmanje dva stečajna postupka koji se odnose na srednje i velike poduzetnike, ali da ih nisu "utopili", nego uspješno dovršili potvrdom stečajnog plana.

Vrlo važne novosti odnose se na zaštitu radnika u stečajnom postupku. Događalo se u praksi da radnici koji su na bolovanju ili porodiljnom dopustu nemaju pojma da im je tvrtka otišla u stečaj i da je izbrisana iz registra i da im samim tim više nitko ne uplaćuje zdravstveno osiguranje. Radnici su bili na bolovanju i time si, bez da su išta skrivili, nagomilali dugove za liječenje.

Prema izmjenama koje je pripremilo ministarstvo Ivana Malenice, ubuduće bi stečajni upravitelji bio dužan na vrijeme obavijestiti HZZO o stečaju, a time bi se uredilo ostvarivanje prava radnika iz zdravstvenog osiguranja. Radnici koji bi se za vrijeme stečaja zatekli na bolovanju, morali bi dobiti obavijest da im je prestao radni odnos s danom brisanja trgovačkog društva iz sudskog registra.

Intervencijama u Stečajni zakon riješio bi se i drugi veliki problem u kojem bi se radnici našli zbog toga što im je tvrtka završila u stečaju. Riječ je o situacijama u kojima se radnicima nakon okončanja stečajnog postupka iz stečajne mase isplaćuju bruto iznosi plaće. Oni dobiju novac, ali ostaje "rupa" od dvije ili pet godina, ovisno koliko je trajao stečaj, tijekom kojih nisu uplaćivani njihovi porezi i doprinosi.

Rano upozoravanje

Prema novom zakonu Državno odvjetništvo bilo bi ovlašteno prijaviti tražbine radnika i zastupati ih u stečajnom postupku po osnovi tražbina proračuna, zavoda ili fondova u visini pripadajućeg dijela ukupnog troška plaće ili naknade plaće.

U Maleničinu ministarstvu kažu da će se tom izmjenom osigurati da doprinosi za mirovinsko osiguranje budu isplaćeni i za vrijeme kad poslodavci nisu bili u mogućnosti isplaćivati plaće.

Novost je i uvođenje sustava ranog upozoravanja, i to u skladu s Direktivom EU o okvirima za preventivno restrukturiranje, otpust dugova i zabrane te mjere za povećanje učinkovitosti postupaka koji se odnose na restrukturiranje, nesolventnost i otpust duga. Riječ je o tome da će trgovačka društva kod kojih nadležna tijela uoče teškoće u poslovanju biti obaviještena i pružit će se mogućnost savjetovanja o načinima rješavanja financijskih teškoća.

Otpust duga

Osim toga, poslodavac će najmanje jednom godišnje morati obavijestiti radnike o novostima u postupku ranog upozoravanja, o mjerama koje se odnose na restrukturiranje i otpust duga.

U predstečajnom postupku mijenjat će se odredbe vezane za plan restrukturiranja. Ako se vjerovnici ne izjasne za ili protiv plana restrukturiranja, dosad se smatralo da su oni protiv. Sada će se smatrati da su za, kako se ne bi gubilo vrijeme i pokušalo spasiti tvrtku.

Uvodi se novi sustav prikupljanja i praćenja podataka o stečaju kojim će se, primjerice, pratiti podaci o prosječnom trošku stečajnog postupka, broju poduzetnika koji su prošli postupak koji je doveo do oprosta duga, broju poduzetnika koji su nakon stečaja pokrenuli novi posao, broju izgubljenih radnih mjesta koji se vežu uz stečajne postupke itd.

Mijenja se i Zakon o trgovačkim društvima i Zakon o sudskom registru i to tako da će biti moguće elektroničkim putem osnovati podružnice, elektronički dostavljati sve promjene podataka i dokumente sudskom registru (tzv. doregistracija), osnivati trgovačka društava online putem zakonskih zastupnika i punomoćnika osnivača te uplatiti temeljni kapital u javnobilježnički polog. Pristojbe za prijave i upise koje se podnose elektroničkim putem umanjit će se za 50 posto.

Uvodi se registar osoba koje ne mogu biti članovi uprave

Sukladno Direktivi EU uvodi se evidencija osoba koje prema Zakonu o trgovačkim društvima ne mogu biti članovi Uprave.

Uvođenjem evidencije, kažu u Ministarstvu pravosuđa, na jednom mjestu objedinit će se informacije o osobama koje ne mogu biti članovi Uprave pa će zainteresirana trgovačka društva moći brzo i jednostavno provjeriti može li netko biti član Uprave njihova društva. Vjeruju da će se tako smanjiti mogućnosti potencijalnih zlouporaba i prevara.

Važno je istaknuti i da se kod podjele trgovačkih društava propisuje zajednička odgovornost, odnosno solidarno dužništvo. Time se želi osigurati zaštita prava vjerovnika da naplate svoja potraživanja u situaciji kad se jedno trgovačko društvo planom podjele dijeli na više trgovačkih društava od kojih jedno može biti profitabilno, a drugo ne


22. listopada 2021.

Hrvatski sindikalisti i ekonomisti predlažu rješenje za ogroman porast cijena hrane i goriva: "Kad država hoće, onda i može reagirati. Slična priča bila je i 2012. godine..."; Evo o čemu se radi.

PRIJEDLOG STRUKE
Piše: Vinko Vuković

(SLOBODNA DALMACIJA) - Vlada je uslišala molbe sindikata. Ne, neće ništa pojeftiniti, ni hrana ni gorivo, ali će se na temu poskupljenja održati sastanak. Na traženje Nezavisnih hrvatskih sindikata, danas će se napokon održati sjednica Gospodarsko-socijalnog vijeća (GSV), na kojoj će se za istim stolom naći zastupnici radnika, poslodavaca i Vlade. Socijalni partneri, kako se to stručno kaže.

– Koliko je Vladi uistinu stalo do socijalnog dijaloga, najbolje pokazuje činjenica da smo zahtjev za sazivanjem sjednice GSV-a poslali još 16. rujna, da bismo termin dobili tek sada – kaže nam Krešimir Sever, prvi čovjek Nezavisnih hrvatskih sindikata.

U međuvremenu, cijene su podivljale, prvo goriva, a potom i hrane. U utorak smo svjedočili novom poskupljenju i dizela i benzina. Vozači koji, kao u onom vicu, uvijek toče sto kuna, jedva da mogu koji kilometar prijeći.

– Ministar Zdravko Marić kaže kako je on svjestan poskupljenja jer i sam ide po trgovinama, i ja mu vjerujem, ali zato sit gladnome ne vjeruje, jer on sebi i dalje sve može priuštiti, dok mu je većina stanovništva došla na rub siromaštva ili je taj rub već prešla – govori Sever.

Koga će sve od svojih ministara premijer Andrej Plenković poslati na današnji sastanak, u trenutku pisanja ovog teksta nije bilo poznato, no očekuje se da će se na njemu, uz Zdravka Marića, pojaviti i ministar rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike Josip Aladrović, onaj koji je nekidan izjavio da je Hrvatska fenomenalno mjesto za život, te ministar gospodarstva i održivog razvoja Tomislav Ćorić, koji je u ponedjeljak kazao kako smanjenje trošarina na gorivo nije opcija.

– Teško je imati ikakva očekivanja od sastanka s takvim sugovornicima, a pogotovo velika, no dat ćemo im do znanja kako je krajnji trenutak da se nešto poduzme – najavljuje Sever, dodajući kako bi, koliko čuje, sjednici GSV-a mogao nazočiti i guverner Hrvatske narodne banke Boris Vujčić.

Tri sindikalne središnjice iznijet će zajednički prijedlog da se prije svega smanje državne trošarine, koje čine 60 posto ukupne cijene u litri goriva.

– Kad država hoće, onda i može reagirati. Slična priča bila je i 2012. godine. Cijene nafte bile su na razinama kao sadašnjim, a Vlada je smanjila trošarine i tako pomogla ne samo građanima, nego i gospodarstvu. Dakle, nije pitanje može li Vlada nešto poduzeti, nego hoće li – tvrdi Mladen Novosel, predsjednik Saveza samostalnih sindikata Hrvatske.

Svjestan je, kaže, da je Vlada imala velike troškove kako bi ublažila posljedice pandemije, ali imale su ga, dodaje, i druge zemlje pa Hrvatska i dalje plaća najskuplje gorivo u Europskoj uniji kad se u obzir uzmu prosječne plaće.

– Vlada prije svega mora zadovoljiti socijalnu komponentu, zato valjda i postoji, a to znači da mora naći način kako zaustaviti udar na standard građana jer ne zaboravimo da su enormno poskupjele i neke druge robe, recimo građevinski materijal – zaključuje Novosel.

I smije se. Gorko. Jer, prije samo godinu dana cijene goriva bile su na povijesno niskim razinama, a građani, naravno, to nisu osjetili. Nikome nije padalo na pamet spuštati cijene.

Krešimir Sever citira uzrečicu svoje majke:

– Ona je uvijek govorila da odgovoran roditelj počinje spravljati ručak prije nego djeca počnu plakati da su gladna.

A gladnih je, veli, more. Zemlja smo siromašnih. I rijetkih bogatih. Bez srednjega sloja. Nestao je u bespućima hrvatske kapitalističke zbiljnosti.

Danas se bez odricanja ne može živjeti od prosječnih plaća i mirovina. Podaci pokazuju kako prosječnom građaninu svaki mjesec nedostaje jedna četvrtina od redovitih primanja kako bi mogao krpati kraj s krajem. I to bez izvanrednih troškova, poput sahrana, svadbi, krštenja ili većih kućnih popravaka – iznosi Sever.

Ima kod njega još podataka. Recimo da oko 750.000 građana Hrvatske ima plaću koja ne prelazi 6000 kuna. A u to nisu uračunati krediti koje od tih plaća valja vraćati.

– Naš prijedlog na sastanku GSV-a bit će hitno smanjenje trošarina na gorivo te smanjenje PDV-a na hranu – otkriva Sever.

Nije to, napominje, javna demagogija, nego realna mogućnost jedinog spasa za građane. Poglavito jer se divljanju cijena ne vidi kraja.

– Kad vam kažu da država ne može, lažu. Ako već zbog slobodnog tržišta ne može zaustaviti rast cijena, onda može, na primjer, nagraditi trgovca ili proizvođača koji ne diže cijene, dok onoga koji to radi može kazniti. Kako? Može mu stalno slati inspekcije na vrata, eto kako – predlaže Sever.

Predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata upozorava i na pandemijski paradoks o kojemu se malo u javnosti govori.

– Mnoge tvrtke su od Vlade dobile znatne potpore, i neka su, bez njih bi neke teško preživjele, ali mnoge od njih su na koncu prošle godine iskazale veću dobit nego pretpandemijske 2019. godine, a sve su to građani platili – kaže Sever.

Ekonomist Velimir Šonje dijelom se slaže sa sindikalistima. Prijedlog o smanjenju PDV-a odbacuje kao teško ostvariv, dok je onaj o trošarinama čak i konkretizirao.

– Realno, Vlada ima samo jedan mehanizam pomoći građanima u ovoj situaciji, a to je smanjenje trošarina. Najbolje bi bilo uvesti "plutajuće" trošarine, odnosno trošarine koje bi bile vezane uz cijenu goriva. Kad cijena goriva raste, one bi automatski padale, a kad cijena pada, one bi rasle – objašnjava Šonje.

Zvuči jednostavno. Ionako cijene goriva određuje svjetsko tržište.

– Tako bismo pod kontrolom barem dijelom mogli imati i cijene hrane, koje također ovise o cijenama naftnih derivata – dodaje Šonje.

Njegova ideja dobro zvuči i Borisu Lalovcu, nekadašnjemu ministru financija.

– S obzirom da smo trenutačno suočeni s uvezenom inflacijom, ruke su nam poprilično vezane. S PDV-om na hranu je već bilo sličnih pokušaja pa se ništa nije dogodilo, cijene nisu pale. Ali, ovo s "plutajućom" trošarinom čini mi se kao neloše rješenje – potvrđuje Lalovac.

Na ideju kažnjavanja tvrtki koje dižu cijene hrane, samo je odmahnuo rukom, nije vrijedna spomena. A na spomen djelovanja ministra Zdravka Marića odmah se uozbiljio, ni riječi kritike kolegi iz suprotnog političkog tabora nije uputio. Dapače.

– Čini mi se da ministar razmatra sve opcije i da situaciju drži pod kontrolom. Svega je on svjestan te sam uvjeren da će reagirati kad za to dođe vrijeme – smatra SDP-ovac.

Lalovac upozorava kako ni manje trošarine ništa ne moraju značiti jer nitko ne može jamčiti da dobavljači goriva takvu situaciju ne bi iskoristili da podignu vlastite marže.

– Nije to tako jednostavno kako se nekima čini – poručuje Lalovac.

Pitali smo ga i što kaže na šutnju oporbe, zapravo na činjenicu da oporbe uopće nema, što vladajućima uvelike olakšava nošenje s inflacijskom krizom, na što nam je kratko rekao da to ne bi komentirao.

Dobra je vijest, ako dobrih vijesti za građane koji čekaju akciju da bi kupili litru ulja uopće ima, što svi naši sugovornici uvjeravaju kako najavljeno uvođenje eura neće donijeti i novi rast cijena, odnosno kako ovo sadašnje poskupljenje nikakve veze nema s mogućim hvatanjem pozicija pred skoro gašenje kune. Takva su, tvrde svi, bila i svjetska iskustva.

Loša je vijest što euro neće biti moguće uvesti dokle god cijene divljaju, a inflacija izmiče kontroli. I što se cijene u trgovinama, čak i kad cijena goriva padne, nikad više neće vratiti na staro.

Čak devet od 10 novih radnika u Hrvatskoj ove je godine dobilo posao na – određeno. Što će donijeti novi ZOR?

NAJAVA VLADE
Jagoda Marić

Novim bi se zakonom omogućila veća sigurnost na poslu, prvenstveno mladim ljudima, a time i uvjeti za osamostaljenje i zasnivanje obitelji, jer je Hrvatska u vrhu EU-a po nestabilnim oblicima zapošljavanja

(Novilist.hr) - Tek jedan od deset radnika koji su u ovoj godini zasnivanjem radnog odnosa prestali biti dio statistika o nezaposlenim osobama dobio je stalan posao, odnosno ugovor o radu na neodređeno vrijeme, pokazuju to statistički podaci Hrvatskog zavoda za zapošljavanje (HZZ). Preostalih devet od deset radnika koji su zasnovali radni odnos dobili su ugovore na određeno, što znači da se njihova situacija možda jest popravila, ali je i dalje nesigurna. Prema mjesečnim biltenima HZZ-a, u razdoblju od početka siječnja do kraja kolovoza evidenciju nezaposlenih napustilo je 101.107 radnika, a od toga je 89.636 dobilo posao na određeno vrijeme.

Koliko je njihov položaj u svijetu rada nestabilan najbolje govori drugi podatak HZZ-a, o tome da se među nezaposlene u istom razdoblju vratilo gotovo 45 tisuća radnika jer im je istekao ugovor na određeno vrijeme.

Dakle, od početka godine je na svaka dva sklopljena ugovora na određeno vrijeme bio i jedan koji je istekao i radnik je završio na burzi barem privremeno, dok mu netko, a često je to isti poslodavac, opet ne ponudi ugovor na određeno vrijeme.

Zabrinjavajući trend

Hrvatska je već godinama među članicama Europske unije u vrhu po nestabilnim oblicima zapošljavanja, podaci Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje pokazuju da se posljednjih godina udio zaposlenih na određeno vrijeme kreće od 22 do 25 posto u ukupnom broju osiguranika.

To je u svakom trenutku oko 350 tisuća ljudi koji sklapaju ugovore, primjerice na tri ili šest mjeseci, u najboljem slučaju godinu dana i uglavnom tako rade godinama. Zabrinjavajuće je to da je posljednjih godina većina novih ugovora, i do 90 posto, na određeno i ako se taj trend nastavi, rast će i udio onih koji imaju ugovore na određeno vrijeme među osiguranicima.

To je, među ostalim, motiviralo Vladu da najavi donošenje novog zakona o radu kojim bi se postrožili uvjeti za sklapanje ugovora na određeno kako bi se, prvenstveno mladim ljudima omogućila veća sigurnost na poslu, a time i uvjeti za osamostaljenje i zasnivanje obitelji.

S druge strane, poslodavci traže da se olakšaju uvjeti za otpuštanje stalno zaposlenih, odnosno onih koji imaju ugovore na neodređeno vrijeme, a njihova je logika da će u slučaju da radnika mogu lakše otpustiti, puno češće nuditi ugovore na neodređeno vrijeme.

No, statistika kaže da su oni bez problema otpuštali i radnike kojima nisu istekli ugovori. Tako je u razdoblju od siječnja do kraja kolovoza poslovno uvjetovane otkaze dobilo 12.182 radnika, a sa 7.324 radnika potpisani su sporazumni raskidi ugovora o radu.

To znači da je gotovo 20 tisuća ljudi u ovoj godini završilo na burzi iako im ugovori o radu nisu bili istekli, što je gotovo svaki treći radnik koji je izravno iz radnog odnosa ušao u evidenciju nezaposlenih.

Lani je situacija bila još gora jer je kroz cijelu godinu bilo gotovo 54 tisuće poslovno uvjetovanih i sporazumnih otkaza, a kroz tih 12 mjeseci čak se 91 tisuća ljudi barem na kratko vratila na burzu jer su im istekli ugovori na određeno.

Najviše dolazaka iz rada izravno na burzu, više od 22 tisuće, bilo je u travnju prošle godine, kad je već svima bilo jasno da će država isplaćivati potpore za očuvanje radnih mjesta.

Stanje je to na hrvatskom tržištu rada kojem, da apsurd bude veći, nedostaje radnika u trenutku kad bi se trebali nastaviti pregovori oko novog Zakona o radu, a predsjednik Hrvatskih nezavisnih sindikata Krešimir Sever kaže da je to možda i najveći test za sadašnju Vladu.

Upitna fleksibilizacija

– Nije teško držati ruku na srcu dok svira himna, ali u izradi novog zakona sadašnja vlast treba pokazati što joj to doista znači i kakav je njezin osjećaj prema narodu. Sindikat je protiv daljnje fleksibilizacije rada, možemo mi ponovo govoriti o izlasku na ulicu i o skupljanju potpisa za referendum, kao u slučaju mirovinske reforme, ali ovdje se više ne radi o tome.

Ovdje se radi o tome da hrvatska vlast položi test i da kaže da nije spremna ići dalje na štetu radnika kako bi netko povećavao svoj profit. Vidimo što su prethodne fleksibilizacije rada donijele, sve više prekarnog rada i najmanje 300 tisuća uglavnom mladih ljudi koji su otišli tamo gdje je rad sigurniji.

Vlast priča o povratku ljudi, o novcu koji je Hrvatska dobila iz EU fondova, ali za koga će biti taj novac ako se građani osjećaju nesigurno u vlastitoj zemlji, kaže Sever.

Ističe i to da tri četvrtine mladih ljudi, koji bi se trebali osamostaliti, još uvijek žive s roditeljima. Nisu svi nezaposleni, ali im uvjeti rada i visina plaće ne omogućuju ni da podignu kredit, ni da zasnuju obitelj.

Stalno dobivanje posla, pa otkaza, uz nisku plaću, upućuju na to da će u starosti biti i siromašni umirovljenici.

– Prosječna neto i medijalna plaća bile su u srpnju niže nego u lipnju, a u srpnju je povećan broj zaposlenih, što znači da je to novo zapošljavanje, uglavnom u turizmu, dodatno srušilo cijenu rada. Uz to, ljudi koji su zaposleni uglavnom su dobili ugovore na određeno.

Vlada će na prijedlogu zakona o radu pokazati želi li nastavak tog trenda i pogoršanje situacije ili zaokret koji će poboljšati položaj radnika i možda nekoga motivirati na povratak, ili ćemo zaista biti privlačni radnicima iz država u kojima je stanje toliko loše da se im se i naš minimalac manji od 450 eura čini kao dobra prilika, iako od toga nitko u Hrvatskoj ne može živjeti, zaključuje Sever.

Ista plaća, isti broj sati, ali radni tjedan od 4 dana. Evo što o tome kažu poslodavci i sindikati

‘PRODUŽENI VIKEND‘
Dobili bi istu plaću i radili bi isti broj sati, ali u četiri dulja radna dana, pri čemu bi imali jedan dan tjedno više za sebe

Piše: Gordana Grgas

(JUTARNJI LIST) - Zvučna vijest da bi se Belgija, zbog reformi tržišta rada, uskoro mogla prebaciti na četverodnevni radni tjedan nije tako revolucionarna kao što se to na prvi pogled čini. Prema prijedlogu koji je procurio u javnost, Belgijanci bi i dalje radili isti broj sati tjedno, 38 do 40, ali bi to obavljali stisnuto u četiri dana. Drugim riječima, dobili bi istu plaću i radili bi isti broj sati, ali u četiri dulja radna dana, pri čemu bi imali jedan dan tjedno više za sebe, nešto kao redoviti "produljeni vikend". Ako se belgijska vlada zaista odluči na takav zakonski prijedlog, detalje o provedbi tek treba razraditi s predstavnicima poslodavaca i sindikata, što bi moglo potrajati šest mjeseci, javlja Euronews. Tek tada bi konkretan prijedlog zakona mogao biti prezentiran javnosti i upućen na usvajanje u parlamentu. U svakom slučaju, prelazak na četverodnevni radni tjedan belgijska vlada, koliko je zasad poznato, nije zamislila kao obavezu.

Što kažu na sve to u Hrvatskoj udruzi poslodavaca? Nisu neskloni.

Mogućnost izbora

Glavna ekonomistica HUP-a Iva Tomić odgovara nam kako bi takvu odluku trebalo prepustiti svakom pojedinom poslodavcu na izbor, ali važno je da izbor postoji i da postoji fleksibilnost u samom zakonu. "Naime, različite industrije i sektori teško mogu biti svedeni na isti oblik rada. Kod nekih poslodavaca, a posebno u koronakrizi, opseg rada je uvelike smanjen, kod nekih je zasigurno i povećan, stoga bi bilo dobro imati otvorenu mogućnost za četverodnevni radni tjedan za one poslodavce koji se odluče za tu opciju i koja za njih bude optimalna i u vidu produktivnosti i zadovoljstva radnika", kaže Iva Tomić. Dodaje kako politika plaća također ovisi o pojedinačnim tvrtkama te je za neke "možda moguće zadržati istu razinu produktivnosti, pa i iste plaće, za manji fond sati, no tu odluku prepuštamo samim poslodavcima".

Krešimir Sever, čelnik Nezavisnih hrvatskih sindikata, kaže kako i sindikati podupiru mogućnost četverodnevnog radnog tjedna pod uvjetom da je to dragovoljno, odnosno ako je posljedica dogovora radnika i poslodavca te ako postoji mogućnost vraćanja na petodnevni radni tjedan za one koji se predomisle "kad vide kako je raditi četiri dana po deset sati". Napominje također kako je to lakše izvedivo za intelektualne poslove, informatičare i slično, ali u proizvodnji mnogo teže jer fizički rad nije tako lako obavljati deset sati u kontinuitetu. U Hrvatskoj to pitanje nije posebno zakonski regulirano, tako da se u nekim IT tvrtkama već i primjenjuje, kaže Sever, a poslodavci na taj način štede i na troškovima za energiju. Ipak, napominje, ono čemu treba težiti jest drukčiji model. "Tehnološki napredak omogućava skraćivanje radnog vremena pa bi se u toj kombinaciji trebalo uvoditi skraćeni radni tjedan. Drugim riječima, ili uvesti kraći radni dan pet dana u tjednu ili zadržati osmosatno radno vrijeme, ali četiri dana tjedno", objašnjava Sever. O tom modelu se načelno razgovaralo u više navrata, ali uvijek se postavilo pitanje što bi manji broj prijavljenih radnih sati onda značio za uplate mirovinskog doprinosa i radni staž, tako da se s tim nije daleko došlo.

Testiranje na Islandu

Na Islandu su testirali model koji se temelji upravo na manjem broju radnih sati tjedno, što je na kraju dovelo do promjene na tržištu rada. Najprije su proveli testove u javnom sektoru 2015. i 2017. godine u kojima je broj radnih sati tjedno bio uglavnom smanjen s 40 na 35 ili 36 sati, a plaća je pritom, naravno, ostala ista. Studija koju je o tome ove godine objavilo islandsko Udruženje za održivu demokraciju (Alda) navodi da je produktivnost ostala ista ili se povećala, pružene usluge nisu bile smanjene, a radnici koji su sudjelovali u testovima, što je uključivalo malo više od jedan posto islandske radne snage, rekli su da je to "imalo snažan utjecaj na ravnotežu privatnog i poslovnog života". Imali su više vremena za djecu i hobije, a muškarci u vezama su mogli više sudjelovati u kućnim poslovima.

Rezultat na tržištu rada danas? Islandski sindikati i njihove konfederacije su od 2019. godine postigli trajno smanjenje radnih sati za desetke tisuća svojih članova. Ukupno, 86 posto radne populacije na Islandu je ili iskoristilo mogućnost rada manjeg broja sati ili je dobilo mogućnost i mehanizme da to ispregovaraju na svom radnom mjestu i iskoriste u budućnosti, kaže se u studiji Alde.

Kako je objašnjeno u belgijskom slučaju, novi zakon o četverodnevnom radnom tjednu trebao bi uključivati i odredbe o "pravu na nedostupnost" (što znači da izvan radnog vremena poslodavac ne smije radnika ometati slanjem elektroničke pošte ili pozivima) te pravila o registriranju radnog vremena.


12. listopada 2021.

Inflacija je ozbiljno pokucala i na naša vrata

Inflacija je ozbiljno pokucala i na naša vrata

SLOBODNA DALMACIJA - Inflacija je ozbiljno pokucala i na naša vrata. Još u kolovozu drastično su skočile cijene hrane. Ulje smo tako plaćali 17,4 posto više nego u istom mjesecu prošle godine. Povrće je bilo skuplje 8,5 posto, a mlijeko sir i jaja 3,8 posto. Već se neko vrijeme prilično otvoreno govori i o poskupljenju struje i plina. Veliki skok zabilježile su i cijene goriva. Dizel je probio povijesni rekord i probio granicu od 11 kuna po litri.

Cijene divljaju i u Europi. Njemačka je u rujnu zabilježila inflaciju od 4,1 posto, najvišu u posljednjih 28 godina. I tu su inflaciju generirali poskupljenje hrane i energenata.

Priča je, dakle, globalna. A njoj je, pojašnjava predsjednik Hrvatskog društva ekonomista prof. dr. Ljubo Jurčić, kumovala – korona.

UMJETNE NESTAŠICE

- Inflacija kojoj svjedočimo jedna je od posljedica zatvaranja i pandemije. Tijekom lockdowna bili su prekinuti lanci opskrbe, svugdje je pala proizvodnja i sada kad se sve ponovno počelo otvarati nema dovoljno sirovina i repromaterijala da popuni kapacitete proizvodnje koji su se svuda pokrenuli. Kako je potražnja za materijalom velika, dobavljači su dignuli cijenu.

Na inflaciju je utjecao i rast cijena prijevoza. Prijevoznici u idućih mjesec dana moraju prevesti količinu robe koju su prevozili u šest mjeseci, a cijena prijevoza od Azije do Europe je danas pet do šest puta viša nego je bila prije pandemije – pojašnjava Jurčić. Navodeći da je prije kontejner na toj relaciji koštao dvije tisuće dolara, a sada mu je cijena preko 10 tisuća dolara.

Na inflaciju su, navodi on, utjecale i klimatske promjene – suša i poplave – koje su dovele do manjka hrane.

- Bogata tržišta mogu platiti više da dođu do robe i zato su dobavljači dignuli cijene. U čitavu priču uključili su se i špekulanti, radeći umjetnu nestašicu određenih roba kako bi je mogli prodati robu po višoj cijeni – naglašava Jurčić.

Ipak, ima i dobrih vijesti. Ovaj makroekonomist ocjenjuje da će – ako ne bude novih zatvaranja – inflacija u zadnjem kvartalu ove godine porasti 3 ili 4 posto. No i da će se, kako se opskrbni lanci budu normalizirali, u 2022. vratiti na razinu do dva posto.

I cijene energenata rastu. U doba kada svi pogoni rade sa 100 posto kapaciteta, svi pokušavaju riješiti zaostatke i uhvatiti korak.

- Rastu cijene sirove nafte, što je dosta uobičajeno prije svake zime i to nije ništa dramatično. Međutim ono što zabrinjava jest psihoza oko ugljikovodika i fosilnih goriva, kao i činjenica da smo očito prerano krenuli u penaliziranje CO2.

Danas imamo enorman skok cijena CO2 certifikata. Tu se po meni krije neka sumnjiva radnja. Certifikat je relativno novi, s njim se trguje na burzama i on je postao neka vrsta energetskog bitcoina kojim se kupuju prava na CO2 bez da je jasan put kuda taj novac ide i na koji se način on iskorištava za smanjenje emisije CO2 – upozorava Davor Štern, naftni stručnjak i bivši ministar gospodarstva.

POVRATAK UGLJENU

Certifikat, prema njegovim riječima, može izdati praktički svatko. A certifikat koji prije nije postojao, naglašava Štern, utječe na trošak naftnih kompanija i rafinerija te dodatno opterećuje cijenu derivata.

- Svi smo za čisti zrak i održivost na Zemlji, ali to ipak treba biti bolje organizirano. Tu je postojala stihija, možda čak i panika na nivou EU. Istovremeno, obnovljivi izvori energije još uvijek nisu postali alternativa.

Njemačka je ugasila nuklearke i sada raspravlja hoće ti ih zamijeniti plinom ili će se vratiti ugljenu. Poljaci neće odustati od ugljena…Budućnost ugljikovodika je neizvjesna, jer ako će neke zemlje zabraniti promet dizelašima 2035., onda je logično da ni kompanije više ne ulažu u taj segment jer očekuju smanjenje potražnje. Na tržištu vlada psihoza kojom se teško upravlja i nemoguće je ništa planirati ni predviđati jer je to, bojim se, izbjeglo kontroli – ističe Štern.

Regulatorne bi se agencije, prema njegovom mišljenju, trebale dogovoriti da naprave tranziciju prema obnovljivim izvorima energije i uvedu reda na ovo područje na manje komercijalan način. A ne dozvoliti da se tu ubacuju razni mešetari i izvlače profit.

Inflacije se ipak trebaju najviše bojati siromašniji građani, jer oni će na svojem kućnom proračunu najviše i osjetiti rast cijena. Tvrdi to predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata Krešimir Sever.

- Pribojavamo se inflacije, jer imamo neugodna iskustva iz ranijih godina, kada je ona nije bila visoka, da je i u tim uvjetima stabilnih cijena veliki dio građana imao velikih teških problema sa pokrivanjem redovitih mjesečnih troškova. U uvjetima kada inflacija raste, ti problemi samo će postati još veći – kaže u izjavi za Slobodnu Dalmaciju Sever.

U Hrvatskoj je udio hrane u primanjima 27 posto, u EU je u razvijenijim zemljama do osam posto primanja.

- Kad u Hrvatskoj hrana poskupi 10 posto, to svi osjete. Uračunajmo na to i rast cijena plina i struje i dobivamo drastičan udar. Većina građana nema ekstra visoki dohodak da ta poskupljenja njime mogu kompenzirati.

SVE NA RATE

Uz to, službena statistika ne uzima u obzir i kredite koje građani plaćaju od raspoloživog dohotka, a koji također smanjuju količinu novca. U Hrvatskoj se na rate kupuje i perilica rublja kad se pokvari, i odjeća za početak školske godine, pa je raspoloživi dohodak zapravo manji od onog kojeg prikazuje službena statistika – upozorava Sever.

Što u praksi, naglašava on, znači da će uslijed inflacije siromašniji građani sa minimalnom plaćom čupati kosu, dok ona na menadžere ili zastupnike u Hrvatskom saboru neće imati tako veliki utjecaj. Na daljnji rast cijena utjecat će, uvjeren je Sever, i velika ponuda novca iz EU.

- Novaca će biti i cijene će to znati slijediti. Iz svega ovoga se nameće jedan poučak: plaće i mirovine moraju drastično rasti ako želimo da zadrže korak sa inflacijom. Šteta je jedino što se kod nas u doba kriza odlučuje potpuno suprotno. Pa se "steže remen“ tamo gdje ne bi i kad ne bi trebao – zaključuje Sever.

Marina Ivandić: Radnice su najugroženije

Kratko & jasno
piše Mirna Jasić Gašić

Portalnovosti.com - Rezultati istraživanja pokazuju izrazito značajniju izloženost žena, osobito mlađih, koliko seksualnom uznemiravanju toliko općenito uznemiravanju i mobbingu. Muškarci su izloženiji fizičkom nasilju na radnom mjestu, kaže voditeljica projekta iz Nezavisnog cestarskog sindikata

Proveli ste istraživanje o nasilju i uznemiravanju na radnom mjestu. Kakve ste rezultate dobili?

Istraživanje su na uzorku od oko 2.340 zaposlenih u sedam sektora rada proveli sindikati udruženi u Nezavisne hrvatske sindikate kao izraz namjere i potrebe za sustavnijim bavljenjem tim problemom. Rezultati su u skladu s prethodno provedenim istraživanjima i sa stanjem kojem svjedočimo u praksi. Pokazuju izrazito značajniju izloženost žena, osobito onih mlađih, koliko seksualnom uznemiravanju toliko općenito uznemiravanju i mobbingu. Muškarci su pak izloženiji fizičkom nasilju na radnom mjestu, a oni radnici i radnice čiji je posao vezan uz izravan kontakt s korisnicima općenito su izloženiji nasilju i uznemiravanju. Bitan faktor predstavlja radna hijerarhija jer su, prema rezultatima, radnici i radnice najčešće uznemiravani upravo od nadređenih osoba.

Svaki jedanaesti ispitanik službeno je prijavio nasilje ili uznemiravanje. Koliko je onih koji uopće ne prijavljuju nasilje?

Ogromna većina onih koji su doživjeli neke oblike nasilja i uznemiravanja nikad ih nije prijavila, a razlozi koje navode, poput "jer to ne bi ništa promijenilo", ukazuju na strukturno nepovjerenje prema postojećem sustavu prijavljivanja. Porazno je da su oni koji prijavljuju uglavnom nezadovoljni ishodom i brzinom postupaka, od same procedure do podrške koju su dobili. Dodatno je problematično što radnici većim dijelom nisu upoznati ni sa sustavom prijave ni s adresama kojima bi neprihvatljiva ponašanja trebali prijavljivati.

Kakve su daljnje aktivnosti u projektu i na koji način će njime biti unaprijeđena zaštita radnika/ca?

Očita je potreba da se postojeći propisi privedu svrsi i unaprijede. Primjerice, radnički predstavnici trebaju biti izravno uključeni u izbor osoba koje se u ime poslodavca brinu za zaštitu dostojanstva radnika, što sada nije slučaj. Te osobe trebaju biti adekvatno obučene za multidisciplinarni pristup koji ta zadaća podrazumijeva. Najvažnije, na radnim mjestima i u društvu treba postojati svijest o neprihvatljivom ponašanju. Edukacijama i intervencijama u kolektivne ugovore, ali i prijedlozima unapređenja Zakona o radu, namjeravamo utjecati na poboljšanje procedura i ukupne klime na radnim mjestima.

 

Održana sindikalna panel rasprava o tranziciji Hrvatske prema klimatskoj neutralnosti

NHS - U sklopu Konferencije o budućnosti Europe, 5. listopada 2021. godine održana je sindikalna panel rasprava na temu tranzicije Hrvatske prema klimatskoj neutralnosti. Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja, Uprava za klimatske aktivnosti u vremenskom razdoblju od 20. rujna do 27. listopada 2021. godine održati će niz panel rasprava i završnu konferenciju kako bi se potaknula rasprava s različitim dionicima i općom javnošću o izazovima i mogućnostima za pravednu i učinkovitu tranziciju Hrvatske prema klimatskoj neutralnosti.

Kroz osam zasebnih panel rasprava dat će se prilika da ciljane skupine prvo rasprave unutar svoje skupine i razmisle o svojoj ulozi u tranziciji. Paneli se održavaju za poslovni sektor, donositelje odluka na lokalnoj i regionalnoj razini, mladi, medije, obrazovni sektor, znanstvenike, sindikate, organizacije civilnog društva.

Za svaki je panel izrađena posebna anketa sa svrhom prikupljanja podataka o informiranosti i stavovima ciljane skupine. O rezultatima ankete u živo na Panelu raspravljaju odabrani panelisti uz pomoć moderatora, dok ostali sudionici raspravu mogu pratiti na daljinu s mogućnošću davanja komentara. 27. listopada 2021. održati će se završna Konferencija na kojoj će predstavnici svakog od Panela predstavit zaključke i preporuke sa svoje panel rasprave te će se nastaviti rasprava.

U raspravi namijenjenoj sindikatima o pravednoj i učinkovitoj tranziciji Hrvatske prema klimatskoj neutralnosti sudjelovali su Siniša Vuković iz Sindikata naftnog gospodarstva (NHS), Jasenka Vukšić, predsjednica Sindikata graditeljstva Hrvatske (SSSH), Mladen Domazet s Instituta za političku ekologiju te Felix Mailleux iz Europske konfederacije sindikata. Raspravu je moderirao izvršni tajnik SSSH za projekte, edukaciju i europska pitanja Darko Šeperić.

F. Mailleux je naznačio ključne izazove koje pred sindikate stavljaju klimatske promjene jer zeleni poslovi neće biti na geografski istim lokacijama kao i poslovi koji će se u tranziciji prema klimatskoj neutralnosti izgubiti. Novi poslovi neće zahtijevati iste vještine kao sadašnji poslovi. Pravedna tranzicija mora uključivati jasne socioekonomske mjere i detaljne dugoročne strategije koje će predvidjeti promjene, dovoljno financijskih sredstava i solidarne mehanizme koja će štititi najranjivije radnike i sektore, sredstva socijalne zaštite i kvalifikacije/prekvalifikacije koja će dati podršku radnicima u tranziciji, razvoj ekonomskih politika i diverzifikaciju aktivnosti kako bi se stvorile alternativne mogućnosti zaposlenja i radnih mjesta te učinkovit dijalog i snažno sudjelovanje radnika u svakoj fazi toga procesa.

S: Vinković je istaknuo kako se klimatske promjene događaju sada i potrebno je djelovati na svim razinama - europskoj, državnoj, pa tako i na razini poduzeća kako bi se smanjila količina ispuštenih emisija stakleničkih plinova, ali i kako bismo se prilagodili negativnim učincima klimatskih promjena. Socijalnim dijalogom na svim razinama moraju se poboljšati radni uvjeti za radnike kroz različite vrste edukacije, dokvalifikacije i prekvalifikacije. Međutim, sindikati se nedovoljno bave klimatskim promjenama i utjecajem na radna mjesta što će se svima obiti o glavu i to se žurno treba mijenjati.

J. Vukšić je naglasila važnost uređenog sustava zaštite na radu navodeći primjer rada na visokim temperaturama u graditeljstvu, a predstavlja rizik sigurnosti i zdravlju radnika. Naglasila je da tijekom tranzicije radnici ne smiju izgubiti na svom radnopravnom statusu te im se moraju osigurati kvalitetna radna mjesta.

M. Domazet smatra da ovoj tranziciji moramo pristupiti pravedno, podići stručnost, baviti se obrazovanjem. Obnovljive izvore energije treba drugačije organizirati i s njima upravljati te drugačije raspodjeljivati njezine dobrobiti. Odgovor na nepravde koje proizlaze iz zelene tranzicije je u organiziranju kako ćemo energiju dobivati i distribuirati.

U sklopu panel rasprave predstavljeni su i rezultati ankete koju je ispunilo 244 sindikalista iz svih djelatnosti u kojima sindikati djeluju koji pokazuju da većina smatra da su ljudi glavni uzročnici klimatskih promjena. Ispitanici nisu sigurni kako će klimatske promjene utjecati na radna mjesta. Kada se govori o opasnostima koje ispitanici očekuju, vodeći je rast nesigurnosti poslovanja i uvjeta rada, promjene u tehnologiji i radnim procesima koje će radnici teško pratiti te gubitak konkurentnosti zbog prilagodbe klimatskim promjenama. Ispitanici također smatraju kako njihovi sindikati nemaju dovoljno informacija i znanja za aktivno uključivanje u procese povezane s klimatskim promjenama i pravednom tranzicijom.

Napomena:

Ova se događanja održavaju u kontekstu Konferencije o budućnosti Europešto je pokrenula Europska komisija kako bi se čuo glas građana EU-a o izazovima i prioritetima Europe. Države članice EU-a su donijele Europski propis o klimi, koji postavlja zajednički cilj smanjiti emisije stakleničkih plinova za najmanje 55% do 2030. u odnosu na 1990. godinu i postići klimatsku neutralnost najkasnije do 2050. godine. Scenariji smanjenja emisije stakleničkih plinova su opisani u Strategiji niskougljičnog razvoja Republike Hrvatske do 2030. s pogledom na 2050. godinu, koja će zajedno s novim zakonodavstvom usmjeriti razvoj Hrvatske prema drastičnom smanjenju emisija stakleničkih plinova.


04. listopada 2021.

Stižu nova pravila za referendum: Procedura je olakšana, donosimo detalje

PRIJEDLOG ZAKONA
Primjedbe i prijedloge ranijih referendumskih inicijativa i sindikata o prikupljanju potpisa i njihovu kasniju provjeru u Državnom izbornom povjerenstvu, Ministarstvo pravosuđa i uprave je uvažilo

VEČERNJI LIST
AUTOR Iva Boban Valečić

Nakon javnog savjetovanja provedenog još krajem prošle godine, pred Vladom bi se danas konačno trebao naćiprijedlog novog Zakona o referendumu, a Ministarstvo pravosuđa i uprave je, kako doznajemo, u međuvremenu dodatno uvažilo neke primjedbe i prijedloge ranijih referendumskih inicijativa i sindikata vezane uz prikupljanje potpisa i njihovu kasniju provjeru u Državnom izbornom povjerenstvu (DIP).

Potpis kao na osobnoj

Novi će zakon tako obvezati jedinice lokalne samouprave da na svom području utvrde dovoljan broj mjesta za prikupljanje potpisa, konkretno po jedno mjestona svakih 1500 stanovnika, što bi gradove i općine trebalo spriječiti da svojim žiteljima samovoljno uskrate mogućnost ovakvog izjašnjavanja. Takav se slučaj, podsjetimo, prije tri godine dogodio u Rijeci, u kojoj je tadašnji gradonačelnik Vojko Obersnel odlučio kako se u njegovu gradu neće prikupljati potpisi za raspisivanje referenduma o ratifikaciji Istanbulske konvencije. Obersnel je zaključio da bi takav referendum bio udar na ljudska prava pa su Riječani ostali bez mogućnosti potpisivanja ove inicijative, iako o njezinoj ustavnostinisu nadležni odlučivati gradonačelnici, već isključivo Ustavni sud.

Po novom zakonu, ovakvih situacija više ne bi smjelo biti. Dapače, nova verzija zakona propisuje da se mjesta na kojima će se prikupljati potpisi referendumskim inicijativama imaju ustupiti bez naknade, što je također veliki pomak u odnosu na prijašnju praksu, po kojoj se pokojni zagrebački gradonačelnik Milan Bandić našao pod udarom DORH-a zbog besplatnog ustupanja štandova inicijativi Narod odlučuje. Važna novost u odnosu na tekst koji je bio u javnoj raspravi je i to da će se, uz pravo na promatranje samog referendumskog izjašnjavanja, referendumskim inicijativama i eventualnim protuinicijativama, koje je novi zakon također predvidio, omogućiti ipromatranjesamog postupka provjere prikupljenih potpisa.

A to znači da će u DIP-u, APIS-u ili bilo kojoj drugoj tvrtki kojoj DIP povjeri provjeru potpisa, sjediti i promatrači koji će paziti da se neki potpis ne odbaci samo zato što nekom izgleda nečitko, kao što se dogodilo s tisućama potpisa inicijative Narod odlučuje. Kako smo već izvijestili, novi je zakon već u prvoj verziji precizirao kriterije valjanosti potpisa, koji sada uopće nisu propisani. Po novom, ime i prezime građana na referendumskoj inicijativimorat će biti u istom oblikuu kojem ih vode službene evidencije, kako se ne bi događalo da se, primjerice, umjesto “Stjepan Horvat” upiše “Stipe Horvat” i sl. Što se tiče vlastoručnog potpisa, neće se inzistirati na njegovoj čitljivosti, ali on će morati biti jednak onome na osobnim dokumentima. Uz to, novi je zakon predvidio i dvostruko dulji rok za prikupljanje potpisa za raspisivanje referenduma na temelju zahtjeva 10 posto birača, i to sa sadašnjih 15 na 30 dana.

Saboru rok mjesec dana

Zakonom će se precizirati i rok za predaju prikupljenih potpisa Saboru, kojega do sada nije bilo, pa se postavljalo pitanje moguće manipulacije prikupljenim potpisima. Sada će ukupan rok za prikupljanje i predaju potpisa biti 35 dana. DIP-u se daje rok od 15 dana za provjeru valjanosti potpisa, a kad utvrdi da ih je prikupljeno dovoljno, Sabor će moratiraspisati referendumu roku od 30 dana, za što do sada također nije bilo propisanog roka pa je Sabor referendume mogao odgađati unedogled. Ovaj se rok, naravno, produljuje ako Sabor zatraži ocjenu ustavnosti referendumskog pitanja, o čemu odlučuje Ustavni sud.

Utvrdi li DIP da inicijativa nije prikupila dovoljno potpisa, organizatori će imati15 dana za žalbu Visokom upravnom sudu. Posebna pozornost posvećena je i formalnim pretpostavkama za referendumsko pitanje pa će DIP još prije raspisivanja referenduma po potrebi upozoriti organizacijski odbor na nezakonitosti u samom pitanju, primjerice ako procijeni da je ono nejasno, sugestivno ili obmanjujuće. Inicijativi će se sugerirati da ispravi nedostatke, a u daljnju proceduru išlo bi se tek kada se pitanje uskladi sa zakonom. Što, naravno, ne znači da će DIP odlučivati o ustavnosti referendumskih pitanja, no moglo bi pomoći da cijeli referendumski postupak na kraju ne bude proglašen nevažećim na Ustavnom sudu. Sve referendumske inicijative upisivat će se u evidenciju koju će u elektroničkom obliku voditi DIP.

Nova pravila mimoići će referendumsku inicijativu o euru

Novi zakon Vlada će uputiti u redovitu proceduru, koja podrazumijeva dva saborska čitanja pa do njegova stupanja na snagu može proći i nekoliko mjeseci. Nova se pravila tako neće odnositi na referendumsku inicijativu o ulasku Hrvatske u eurozonu, koju bi početkom idućeg tjedna trebali predstaviti Hrvatski suverenisti. Prikupljanje potpisa najavljuju za drugu polovicu listopada, a referendumski rokovi počinju teći s izdavanjem rješenja resornog ministarstva, koje još nisu zatražili.

Čitav će se postupak tako odvijati po važećem, u mnogim stvarima manjkavom i nedorečenom zakonu. Naravno, ovaj se zakon ne donosi zbog ove inicijative, on je u proceduru pušten znatno prije od prvih najava Suverenista da će u prikupljanje potpisa o euru. Ni novi zakon ne ispravlja nelogičnosti poput one da je za donošenje referendumske odluke teoretski dovoljno da na referendum iziđe jedan jedini čovjek, jer se referendumski kvorum može propisati isključivo Ustavom.

Kako pomoći građanima na udaru poskupljenja hrane i energenata?

HRT
Autor: Otvoreno/Mislav Togonal/IMS/HRT

Na europskim burzama udvostručila se cijena struje, cijena plina se utrostručila, raste i cijena goriva. Očekuje li nas i veliko poskupljenje hrane i kako ćemo preživjeti jesen - bila je tema Otvorenog. Ministrica poljoprivrede Marija Vučković poslala je optimističnu poruku: "Većina poznatih, ozbiljnih ekonomista još uvijek smatra da je ova inflacija prolaznog karaktera i nije bila neočekivana".

- Voćarska proizvodnja devastirana je vremenskim neprilikama u travnju i ljetnom sušom. Proizvodnja voća smanjena je 30 posto u odnosu na prosjek. Stradale su rane sorte - marelice, trešnje i šljive što se vidjelo i po ljetnim cijenama. Cijena proizvodnje jabuka, krušaka i mandarina nisu toliko veće. Nismo primjetili da je viša cijena proizvodnje previše utjecala na cijenu voća s kojom izlazimo pred trgovačke lance, kazao je predsjednik Hrvatske voćarske zajednice Branimir Markota.

Izrazio je nadu da je gotovo s uvozom poljskih jabuka. Domaća jabuka je na policama i cijena je trenutno gotovo identična u odnosu na 2020., dodao je. Zbog poskupljenja transporta, ambalaže i struje za hladnjače nije siguran da će tako i ostati.

U emisiji je gostovao i stočar te potpredsjednik Hrvatske poljoprivredne komore Zvonko Širjan koji ima 15 tisuća grla stoke. Izvozi u Italiju, Libiju i druge zemlje, ali najviše prodaje u Hrvatskoj. Komentirao je podatak Zavoda za statistiku da je meso u odnosu na kolovoz prošle godine, za razliku od gotovo svega ostalog - pojeftinilo 0,3 posto.

Ratari na dobitku, stočari u gubitku?

- Cijene mesa su na povijesno niskim razinama kod proizvođača, ne toliko kod trgovaca. Sojina sačma čime hranimo stoku skuplja je 40 posto, sojino zrno 80 posto, kukuruz 70 posto. Prema izračunu Agrobiotehničkog fakulteta u Osijeku - u svim se stočarskim sektorima bilježe gubici, kazao je Širjan. Izvijestio je da će s tim podacima u petak na sastanku izaći pred premijera Plenkovića.

Naglasio je kako nema opstanka stočarstva ako žitarice za prehranu stoke ne ostanu u Hrvatskoj. Smatra da je sada prekretnica - hoćemo li imati stočarstvo ili ne, te da je bit svega održivi razvoj. Zbog neusmjerenih politika hrvatski stočar nema svoju hranu kada mu to treba, tvrdi Širjan. Nade polaže u izmjene zakona koje su u pripremi.

Ministrica poljoprivrede Marija Vučković naglasila je kako neprekidno zastupa tezu da je stočarstvo najranjiviji sektor na koji treba obratiti posebnu pažnju - strukturno ga i zakonski urediti. Ponovila je i da treba na vrijeme odgovoriti na krize. Tako su, dodala je - uspjeli ispregovarati određene promjene Programa ruralnog razvoja koje bi posebno trebale olakšati poziciju stočara.

'Ova inflacija je prolazna i nije bila neočekivana'

- Ja ne mogu prognozirati kretanje cijena. To se ne bi u ovom trenutku usudili ni oni koji se time bave puno više od mene, no ipak ću reći - poslat ću jednu pomirljivu poruku. Većina poznatih, ozbiljnih ekonomista još uvijek smatra da je ova inflacija prolaznog karaktera, nije bila neočekivana, kazala je Vučković. Odgovarajući na pitanje hoće li ratari pšenicu koja ima dobru cijenu izvoziti - kazala je kako je rano za takve procjene. Izvozilo se više nego prethodnu godinu, ali uvoza nije bilo, naglasila je.

Energetski stručnjak Zoran Miliša kazao je kako je cijena struje u odnosu na prošlu godinu veća dva puta, skočila je sa 60 na 115 eura za MW/h. To znači da poskupljujemo cijenu za krajnjeg korisnika. Račun za struju prosječnog kućanstva trenutno iznosi 280 kn. Da bi se poskupljenje anuliralo cijena za kućanstvo bi trebala iznositi oko 400 eura. Međutim, mi subvencioniramo cijenu za kućanstva, a poduzetnici dobijaju nove ugovore za 40 do 50 posto skuplju struju, kazao je.

Solarna elektrana na svakom krovu?

Dodao je da Hrvatska ima drugu najnižu cijenu električne energije u EU-u te da je iza nas samo Bugarska. "To znači da uspješne zemlje nemaju toliku razliku cijene energije između kućanstava i poduzetnika nego čak i obrnuti odnos", tvrdi. Napomenuo je da je 3 posto stanovnika u Hrvatskoj energetski siromašno, ne može plaćati račune za električnu energiju. Ostali plaćaju račune, kaže - ne zato da bi se HEP bogatio nego da bi omogućio infrastrukturu kako bi se ispunili ciljevi 'Green Deala'. Najavio je da bi se trebala graditi infrastruktura kako bi svaki građanin na svojem krovu mogao postaviti svoju solarnu elektranu.

Prosječna obitelj danas troši 3.600 kw/h, a očekuje se da će se ta potrošnja u roku od 10 godina - utrostručiti. Miliša je iznio primjer da razvijene zemlje pomažu građanima koji ne mogu platiti svoje račune - ili socijalnom pomoći ili subvencijom/doniranjem izgradnje solarnih elektrana na kućama.

Zamislite Zagreb pod solarima!

- Kristalnu kuglu nemam. Složio bih se da je nemoguće predvidjeti cijenu derivata u budućnosti, ali za gospodina Milišu imam pitanje. Kako bi se osigurala električna energija za putem solara u velikim gradovima, primjerice u Donjem Gradu ili starom dijelu Dubrovnika?, kazao je energetski stručnjak Davor Štern. Napomenuo je da Hrvatska kaska za svijetom vezano za izgradnju velikih solarnih elektrana i vjetroelektrana - teško je dobiti dozvolu i prostor za to.

Odgovorio mu je Miliša. Kaže da u RH ima 600 tisuća kuća - uz pretpostavku da polovica nisu zaštićeni spomenici. "Idemo za početak napraviti 300 tisuća krovova. To nije dovoljno za energetsku neovisnost - pa trebamo velike solarne parkove. Da bi HEP za to bio spreman, mora za pripremu infrastrukture prikupiti novac, a novac koji trenutno dolazi nije dovoljan", dodao je.

Zvonko Širjan kazao je kako se solari mogu postavljati i na 150 tisuća poljoprivrednih domaćinstava koja imaju puno više krovova nego obiteljske kuće. Ona sa stokom mogu dodatno proizvesti 100 do 120 MW energije iz bioplina. Naveo je da do 2020. zbog neusmjerene politike Ministarstva gospodarstva nije raspisan nijedan natječaj za bioplinska postrojenja.

Krešimir Sever postavio je pitanje koliko građana može sebi priuštiti postavljanje solara, bez da država da izdašnu pomoć. Markota je odgovorio kako za obiteljsku kuću od otprilike 300 m2 to košta oko 50 tisuća kuna, od čega polovinu daje država. Investicija se, dodao je - isplati za 5 do 6 godina. Štern je potom postavio pitanje skladištenja te energije.Za to su, smatra - najbolje reverzibilne hidroelektrane, jer pitanje velikih akumulatora nije još tehnički i tehnološki riješeno.

Sindikati tražili hitno sazivanje sjednice GSV-a

- Idemo pogledati kakvo je stvarno stanje. Prosječna mirovina u Hrvatskoj zajedno s inozemnima kreće oko 2.800 kn (sama radnička oko 2.500 kn). Minimalna plaća 3.400 kn, prosječna plaća za srpanj 7.046 kn, medijalna 6.000 kn. Od milijun zaposlenih 750 tisuća onih koji rade dobiju medijalnu plaću ili manju od nje. Oko 30 posto plaća se kreće do razine 4.700 kn. Dodatni je problem što je taj neto iznos - statistički. Građani su u dugovima i imaju rate kredita, što statistika ne bilježi, upozorio je Krešimir Sever.

- Ne kažem da statistika mulja s brojkama nego govorim da je obuhvat vrlo širok i da je teško je vidjeti koliko je 'težak' učinak poskupljenja. Na prosječno kućanstvo je utjecaj poskupljenja daleko veći, a neka ga se ni ne dotaknu, dodao je. Izvijestio je da su Nezavisni hrvatski sindikati tražili hitnu sjednicu GSV-a upravo na tu temu te upozorio da skok cijene energenata ima snažan utjecaj na cijenu hrane.

Sever: Pothitno spustiti PDV na svu hranu u Hrvatskoj

- Rast plaća i mirovina jednostavno ne mogu uloviti količinu poskupljenja. Pothitno bi trebalo spustiti PDV na svu hranu u Hrvatskoj. Međutim, kad su i spustili PDV na dio hrane za kupce to i nije bila nešto niža cijena. Negdje se između to izgubilo. Rekao bih da su zaradili trgovci i prekupci. Rješenje je jedino - plaće u Hrvatskoj moraju drastično porasti, zaključio je.

Kratkoročno, bez smanjenja PDV-a na hranu

- Jasno je da je otvorena mogućnost smanjivanja PDV-a na hranu. Prioritet je smanjivanje opće stope, a u tom kontekstu gledamo i na hranu. U ovom trenutku, obzirom i na fiskalne poticaje i održavanje javnih financija, ovog puta koji osigurava kreditni rejting - ne možemo razmišljati o tome u kraćem razdoblju, kazala je ministrica Marija Vučković. Dodala je kako je u mandatu ove Vlade prosječna plaća povećana na više od 7.100 kn, što je 20 posto. Cilj je, paralelno s ulaskom u eurozonu - da ta plaća bude tisuću eura, dodala je.

U Hrvatskoj trenutno na crno radi čak 150 tisuća radnika. Evo što država planira učiniti oko toga

NOVI ZAKON
Jagoda Marić

Ministarstvo rada namjerava objaviti liste poslodavaca koji radnike ne zapošljavaju na zakonit način, povećati kazne prekršiteljima i tako zaštititi radnike i poštene poslodavce

(Novilist.hr) ZAGREB – Hrvatska će se ubuduće boriti protiv rada na crno tako što će donijeti poseban zakon o suzbijanju neprijavljenog rada, a dosad je taj problem bio »razbacan« u više različitih propisa. Ministarstvo rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike već je pokrenulo proceduru za donošenje tog zakona i do 30. rujna trajat će javno savjetovanje o obrascu prethodne procjene za izradu nacrta tog zakona, koji bi trebao smanjiti broj radnika koji rade na crno.

Iako i u samom Obrascu Ministarstvo priznaje da točan broj radnika koji rade neprijavljeno nije poznat, navode da procjene govore o udjelu od oko deset posto službenog broja zaposlenih. To bi značilo da u Hrvatskoj na crno radi možda i do 150 tisuća ljudi.

Navodi se i to da rad na crno može biti u potpunosti neevidentiran, da može uključivati lažnu samozaposlenost, ali i da postoji i više varijanti djelomično neprijavljenog rada, te da bi novi zakon trebao prepoznati sve oblike neprijavljenog rada i odrediti mjere za njegovo suzbijanje.

Oduzeta radna prava

Uz napomenu da neprijavljeni rad najgore negativne učinke ima na radnike, koji su tako izloženi rizicima zbog neodgovarajuće zaštite na radu, nemaju dostatnu socijalnu zaštitu, ističe se i da je država zakinuta za javna davanja, odnosno za naplatu poreza i doprinosa, te da na tržištu rada dolazi do miješanja prijavljenoga i neprijavljenoga rada što donosi povredu tržišnog natjecanja neravnopravnih poslodavaca kao gospodarskih subjekata.

– Poseban oblik neprijavljenog rada odnosi se na obavljanje neprijavljenog rada uz istodobnu mogućnost korištenja socijalnih naknada, za koja se novac osigurava iz državnog proračuna. Takav pojavni oblik zadire ne samo u prekršajnu odgovornost već i u prijevarno stjecanje (imovinske) koristi bez osnove, napominje Ministarstvo.

Dodaju i da će novi zakon, koji će jasno odrediti ovlasti inspektora i osigurati da radnici iz neprijavljenog rada prijeđu u prijavljeni, najveći učinak imati na radnike koji do tada nisu imali zakonito uređen radni odnos i odgovarajuće prijave u sustave obveznih osiguranja, pa će im biti omogućeno puno ostvarivanje njihovih radnih prava. Prema podacima Ministarstva, neprijavljeni rad najrasprostranjeniji je u području uslužnih djelatnosti, pa bi onda taj sektor trebao najviše osjetiti učinke novog uređenja.

Ministarstvo u svojoj najavi ne otkriva kad bi počela njegova primjena, niti iznosi detalje zakona, ali pozivaju se na Nacionalni program za suzbijanje neprijavljenog rada i Nacionalni plan oporavka i otpornosti (NPOO) gdje su najavili donošenje tog zakona.

U NPOO-u se navodi da bi to trebalo biti najkasnije do kraja sljedeće godine, a teško da će se Vlada igrati s tim rokovima s obzirom na to da je Zakon o suzbijanju neprijavljenog rada najavljen kao reformatska mjera, pa o njezinu provođenju ovisi i dobivanje nepovratnih sredstava iz europskih fondova.

Nelojalna konkurencija

U Programu za suzbijanje neprijavljenog rada Vlada je otkrila dio mjera kojima se planira boriti protiv neprijavljenog rada, pa bi tako primjerice inspektori za svakog neprijavljenog radnika kojeg zateknu kod nekog poslodavca mogli naložiti retroaktivnu prijavu za vrijeme za koje su utvrdili da je radio na crno. Ako to nije moguće utvrditi, poslodavac bi bio dužan prijaviti radnika retroaktivno na najmanje tri mjeseca, uz plaćanje doprinosa i poreza te plaće radniku i to prosječne plaće u djelatnosti kojom se tvrtka bavi. Za ponovljeni prekršaj radnike bi se moralo prijaviti šest mjeseci retroaktivno. U oba slučaja plaćala bi se kazna od 20 tisuća kuna po radniku. Ako poslodavac treći put ponovi prekršaj prijeti mu i zabrana obavljanja djelatnosti.

Poslodavci koji imaju neprijavljene radnike mogli bi se naći na crnoj listi poslodavaca, koja bi se formirala po uzoru na listu poslodavaca koji radnicima ne isplaćuju plaće. Tako bi i radnici dobili priliku unaprijed saznati je li njihov poslodavca sklon zapošljavanju na crno, ali bi i ostale tvrtke na tržištu znale tko im je konkurencija. Plan je formirati i listu poslodavaca koji se pridržavaju zakona i poštuju prava radnika i oni bi dobili oznaku »Poslodavac prijatelj radnika«.


21. rujna 2021.

Snažni dokazi o povezanosti psihosocijalnih rizika i negativnih posljedica na zdravlje radnika

ETUI/NHS - Rezultati meta analize o povezanosti između psihosocijalnih faktora na poslu i zdravlja pokazuju da je nužno potrebno obratiti pozornost na ove faktore kako bi se poboljšalo zdravlje radne populacije. Kao dio projekta koji provodi Europski sindikalni institut (ETUI) „Troškovi psihosocijalnih rizika povezanih s poslom u EU“, meta analiza je dala uvjerljive nalaze o povezanosti između nekih psihosocijalnih faktora na poslu i određenih posljedica na zdravlje.

Projekt analizira podatke o brojnim radnicima koji su pogođeni rizikom i s povezanim izravnim ili neizravnim troškovima u državama članicama EU.

Sveobuhvatna meta analiza uključuje ukupno 72 objavljene analize literature s meta analizama koje su objavljene u zadnjih 20 godina. Utemeljeno na dokazima visoke kvalitete, kombinacija visokih psihosocijalnih zahtjeva i niske razine odlučivanja (naporan posao) i dugih radnih sati je značajno povezana s bolestima krvožilnog sustava (osobito koronarnim bolestima srca i srčanog udara) te mentalnih poremećaja (osobito depresije). Druge značajne povezanosti uključuju naporan posao s dijabetesom i fizičkom neaktivnosti, duge radne sate s pretilošću te nesigurnost posla s dijabetesom, depresijom, anksioznosti te uporabom psihotropnih lijekova. Neravnoteža u nagrađivanju, tj. nedostatak u reciprocitetu u smislu radnikovog truda i nagrade zauzvrat – povezana je s koronarnim srčanim bolestima.

Naknadna osvježena istraživanja pokazuju kako uzimanje u obzir pet psihosocijalnih izloženosti radnika – naporni rad, neravnoteža između truda i nagrade, nesigurnost posla, dugi radni sati i bullying – sveukupne atribucijske frakcije su u rasponu od 17 do 35% za depresiju i između 5 i 11% za koronarne bolesti srca. Atribucijska frakcija je postotak svih slučajeva određene bolesti u populaciji koja se pripisuje određenoj izloženosti. Nalazi su značajni.

Izloženost psihosocijalnim faktorima rada može se promijeniti prevencijskim politikama koje se odnose na radnu organizaciju, radne i uvjete zapošljavanja. Europska konfederacija sindikata (ETUC) poziva na donošenje EU Direktive u području psihosocijalnih rizika na radnom mjestu, s obzirom da primjena autonomnog okvirnog sporazuma o stresu povezanom s radom iz 2004. godine u državama članicama i dalje ostaje nejednaka, a doseg zaštite neprimjeren. Na primjer, trenutna pandemija Covid 19 naglasila je važnost prava na isključivanje za radnike kao mjeru smanjenja stresa. Nadalje, stupanj uključenosti psihosocijalnih rizika ili izričito spominjanje istih u zakonodavstvu se značajno razlikuje između država članica te posljedično radnici nisu zaštićeni na istoj razini u svim državama.

https://www.etui.org/news/evidence-strong-negative-health-effects-psychosocial-work-factors

Poskupljenja prijete

NOVOSTI
Piše: Paulina Arbutina

U ovom trenutku bilo bi dobro ići sa smanjenjem PDV-a na svu hranu bez obzira na to što nema nikakvog jamstva da bi to rezultiralo krajnjim, nižim cijenama, čemu smo već svjedočili kad je bio spušten PDV na kruh, a kruh nije pojeftinio, govori predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata Krešimir Sever

Najavljuje se poskupljenje struje, a Vlada još uvijek ne ispunjava obećanje o smanjuju poreza na hranu?

Prosječna mirovina u Hrvatskoj zajedno sa svim oblicima mirovina iznosi 2800 kuna, dok se radnička mirovina kreće od 2400 do 2500 kn, minimalna neto plaća iznosi 3400 kn, medijalna neto plaća 6023 kn, prosječna plaća 7175 kn.

Dodajmo tome podatak da se u ovom ljetnom periodu oko 780.000 plaća kreće do razine od 6023 kune neto. Kad od tih plaća skinemo rate kredite, minuse, postavlja se pitanje – tko može živjeti od toga? Najuži, najosnovniji dio potrošačke košarice naše obitelji je poskupio i još će poskupjeti. Pred nama je još jedno teško razdoblje. Poskupljenja su krenula još prošle godine zbog poremećenih lanaca opskrbe uslijed epidemije Covida-19, ali i povećane potražnje koja je na svjetskom tržištu usmjerena prema hrani. Donekle su se stabilno držale cijene mesa, ali s poskupljenjem stočne hrane sigurno će i meso poskupjeti. Ruku pod ruku, kumovale su i klimatske promjene koje su dovele do pada prinosa, što je djelovalo na kreiranje cijena.

Zašto država ne reagira, uključujući obećano smanjenje poreza na hranu?

Država ne može regulirati tržište, ne može nametnuti kontrolirane cijene proizvoda koje nudi privatni sektor i, na kraju krajeva, svjetske burze hrane. U ovom trenutku bilo bi dobro ići sa smanjenjem PDV-a na svu hranu bez obzira na to što nema nikakvog jamstva da bi to rezultiralo krajnjim, nižim cijenama, čemu smo već svjedočili kad je bio spušten PDV na kruh, a kruh nije pojeftinio.

Kakav bi onda Vladin potez bio jamstvo?

Jedino pravo jamstvo je rast plaća. Država treba osigurati sigurnije, stabilnije poslove na neodređeno, veća primanja. Veći dio plaće otpada na hranu koja je najizdašniji trošak u jednom kućanstvu, od nekih 27 do 28 posto i ponovno se diže na 30 posto, koliko smo imali prije poskupljenja struje i plina 2012. godine. Država bi trebala ići i s traženjem prostora za smanjenje trošarina kad je riječ o gorivu, odakle bi isto mogao krenuti novi ciklus poskupljenja. Vlada bi trebala poduprijeti domaću proizvodnju, a da se pritom ne ogriješi o pravila EU-a. Hrvatska nema dovoljno snage zaustaviti inozemnu robu na ulazu, kao što mogu napraviti Njemačka i Austrija.

 

Nacrt izvještaja Europskog parlamenta o Prijedlogu direktive o transparentnosti plaća muškaraca i žena

ETUC/NHS - 7. rujna 2021. godine suizvjestiteljice Europskog parlamenta, Kira Marie Peter-Hansen (Zeleni/EFA) i Samira Rafaela (Renew) objavile su Nacrt zajedničkog izvještaja, s ciljem poboljšanja prijedloga Direktive o jačanju primjene načela jednakih plaća muškaraca i žena za jednak rad ili rad jednake vrijednosti putem transparentnosti plaća i provedbenih mehanizama. Suizvjestiteljice su napravile važan korak u smislu proširenja broja radnika za koje bi postojala obveza izvješćivanja o plaćama, nadzor i donošenje akcijskih planova. Prag za obvezu  izvješćivanja o plaćama u Nacrtu izvješća spušten je na poslovne subjekte  s 10 ili više zaposlenih, kako je predložila Europska konfederacija sindikata (ETUC).

ETUC također pozdravlja izmijenjene kriterije vrednovanja radnog mjesta i klasifikacijskih shema koje bi zaustavile praksu zanemarivanja i podcjenjivanja karakteristika i vještina povezanih s poslovima koje pretežno obavljaju žene.  Predloženi amandmani napokon bi dopustili smislenu procjenu poslova koje pretežno obavljaju žene i njihovu stvarnu vrijednost.

Međutim, suizvjestiteljice su propustile priliku pojasniti da pojam „predstavnik radnika“ u Direktivi označava sindikate. Dok se važne odredbe sada odnose na sindikate, npr. kada se govori o zahtjevu za informacijom o plaćama u ime radnika, doseg aktivnosti koje može poduzeti sindikat ostaje nejasan. Zabrinjavajuće je da tekst Direktive još uvijek izričito ne isključuje mogućnost da poslodavci mogu sami izabrati predstavnika radnika. Potrebna su daljnja poboljšanja Direktive koja bi sindikatima jamčila kolektivno pregovaranje kako bi stali na kraj diskriminaciji u plaćama i podcijenjenosti poslova koje pretežno obavljaju žene.

Unatoč dobroj namjeri, uporaba rodno neutralnog jezika zahtijeva određena dodatna pojašnjenja. Sve radnice trebaju i dalje imati mogućnost usporediti svoje plaće s onima muških kolega. Bez obzira na radnikov rodni identitet, važno je osigurati uspoređivanje njihovih plaća s najvišom i stoga prikladnom vrijednošću.

Komentirajući nacrt izvještaja, zamjenica glavnog tajnika ETUC-a, Esther Lynch izjavila je kako su jednake plaće i dalje moguće. Nacrt zajedničkog izvještaja suizvjestiteljica Kira Marie Peter – Hansen i Samire Rafaela  korak je u pravom smjeru i dokazuje kako kada postoji politička volja, postoji i stvarna prilika da ova Direktiva postane skok naprijed koji će osigurati jednakost plaća.

Lynch je naglasila kako će radnici i njihovi sindikati i dalje pritiskati Europski parlament da se osiguraju potrebne izmjene koje će radnicama i njihovim sindikatima osigurati potrebne alate za zatvaranje rodnog jaza u plaćama.

Nezavisni hrvatski sindikati (NHS) također pozdravljaju ovakav Nacrt izvještaja s obzirom da sadržava i stavove koje je NHS uputio Ministarstvu rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike, a osobito u vezi smanjenja praga broja radnika s 250 na 10 u pogledu izvještavanja o plaćama. Naime, prema podatcima Državnog zavoda za statistiku o aktivnim pravnim osobama prema područjima NKD 2007 i broju zaposlenih, na dan 31. prosinca 2020. bilo je 103.823 poslodavca koji zapošljavanju 1-249 radnika, a 609 poslodavaca koji zapošljavaju 250 i više radnika. Dakle, jasno je kako većina poslodavaca ne bi bila pokrivena ovom obvezom kada bi ostao prag od 250 radnika. NHS se također protivi prijedlogu kojim bi se poslodavcima omogućio izbor radničkog predstavnika s kojim bi provodili zajedničku procjenu plaća.

Pravo na jednaku plaću žena i muškaraca za jednak rad ili rad jednake vrijednosti jedno je od temeljnih načela EU-a, načelo koje se odnosi na sve, ne samo na određene poslodavce, ovisno o njihovoj veličini.


13. rujna 2021.

Banke na njima zgrću milijarde: Izračunali smo može li prosječna hrvatska obitelj uopće živjeti bez minusa

PROBLEMI S PREŠUTNIM PREKORAČENJEM

(DNEVNIK.HR) - Prešutne minuse koji su prošle godine od iznimke postali pravilo i na kojima banke zgrću milijarde, HNB želi zaustaviti. Gotovo milijun Hrvata preživljava upravo uz pomoć minusa. Bez odlaska u minus, gotovo milijun hrvatskih građana ne može normalno živjeti.

''Morate tako napraviti da biste mogli poboljšati malo kvalitetu života, priuštiti neke stvari, otići frizeru, kozmetičaru, neke stvari koje su banalne i trebale bi biti normalne, a nisu'', kaže Andrea, a Goran dodaje: ''Ne može se bez minusa ni od mirovine niti plaće živjeti. Svaki dan nam je sve skuplje i skuplje - od voća do povrća i mesa, sve ide gore''.

Uzmimo za primjer prosječnu tročlanu obitelj, tu je suprug koji radi u poštanskoj djelatnosti i zarađuje prosječno 5830 kuna, supruga koja radi u trgovini prima 5455 kuna, a dijete je učenik u osnovnoj školi.

Da bi preživjeli mjesec, prema izračunu sindikata treba im u prosjeku 10.500 kuna od čega će gotovo polovicu dati za hranu i režije. Tada ostanu u plusu od 785 kuna, ali ne zadugo.

Počinje nova školska godina, pa dodamo li opremu za školu eto minusa od 1000 kuna, još 850 za trošak automobila, tu je i kredit za stan, troškovi u vidu lijekove i dodataka prehrani, odjeće, obuće, izvannastavnih i sportskih aktivnosti … i eto začas debelog minusa.

''Uvijek je to tisuća, dvije, nekoliko tisuća kuna koji bi čovjeku dobro došli, a upravo je to novac koji nemamo'', upozoravaSarajko Baksaiz udruge Blokirani.

Hrvatska narodna banka predložila je Ministarstvu financija da zakonom odredi da prešutni minus ne smije biti veći od 1.500 kuna te da regulira kamate za to: ''HNB je Ministarstvu financija uputio inicijativu koji je Ministarstvo podržalo. Iako je Zakon o potrošačkom kreditiranju trebao biti mijenjan u procesu uvođenja eura, s obzirom na okolnosti izmjene Zakona se već pripremaju''.

''Banke eventualno umanjenju minusa trebaju pristupiti postupno, svojim klijentima otvoriti mogućnost da se ta umanjenja namire u nekom razdoblju koji im neće činiti problem i na taj način im zapravo ne dovedu u pitanje egzistenciju'', ističe ministar gospodarstva i održivog razvoja Tomislav Ćorić

U odnosu prema bankama građani su uvijek slabiji. Zato ih Vlada mora zaštititi, poručuje predsjednik Nezavisnih sindikata Hrvatske Krešimir Sever: ''Da propisom to reguliraju na način da se taj udar ne dogodi jer prvo, to nije interes banaka jer će gubiti sigurnost klijenata, a nije interes ni države jer će joj se povećati broj blokiranih, smanjit će se potrošnja i prihodi od PDV-a te potražnja pa će se to u cjelini osjetiti na gospodarstvu''.

Dugoročno rješenje problema života na minus jedino se može riješiti povećanjem plaća i mirovina.

Koji je koji minus?

Dopušteno prekoračenjeje minus koji vam banka dopušta temeljem vašeg ugovora o tekućem računu dok prešutno prekoračenje nadmašuje i stanje vašeg računa i vašeg minusa. Laički rečeno to je minus na minus.

Dopušteni minus je ugovor o kreditu koji štiti potrošača na način da ima ograničenu efektivnu kamatnu stopu, mogućnost vraćanja duga na rate, informacije u svakom trenutku, i za njega se prethodno radi procjena kreditne sposobnosti.

Kod prešutnog minusa toga nema, kao ni ograničene kamatne stope, ni obveze banke da vam omogući plaćanje duga na rate.

Radnici pokriveni kolektivnim ugovorom imaju više dana godišnjeg odmora

ETUC/NHS - Dok se milijuni radnika pripremaju za povratak na posao nakon godišnjih odmora, analiza podatka na razini EU-a pokazala je kako radnici koji su pokriveni kolektivnim ugovorima imaju do dva tjedna više plaćenog godišnjeg odmora. Radnici u Hrvatskoj i Njemačkoj imaju deset dana više godišnjeg odmora ukoliko su njihovi radni uvjeti određeni kroz kolektivne pregovore sindikata i poslodavaca. Radnici koji su pokriveni kolektivnim ugovorom u još sedam europskih zemalja: Danskoj, Francuskoj, Nizozemskoj, Češkoj, Finskoj, Italiji i Ujedinjenom Kraljevstvu imaju tjedan dana više godišnjeg odmora. Na razini cijele EU zahvaljujući kolektivnim ugovorima radnici imaju dodatna tri dana godišnjeg odmora te ukupno imaju 24.5 dana u odnosu na 21.5 dana za radnike koji nisu pokriveni kolektivnim ugovorima.

Hrvatski Zakon o radu u članku 77. radnicima jamči najmanje četiri tjedna godišnjeg odmora, no kolektivnim ugovorima sindikati ugovaraju veći broj dana godišnjeg odmora.

Sindikati pozivaju EU da osigura svim radnicima mogućnost uživanja prava iz kolektivnih ugovora što ne znači samo više godišnjeg odmora, nego i pravedniju plaću. Europska konfederacija sindikata (ETUC) je prije mjesec dana otkrila kako si milijuni Europljana ne mogu priuštiti odlazak na more zbog niskih plaća.

Međutim, broj radnika koji su pokriveni kolektivnim ugovorima je pao u 22 države članice EU-a od 2000. godine kao rezultat reformi štednje (rezanja), a sve kako bi se zaposlenje učinilo nesigurnijim.

Ursula von der Leyen, predsjednica Europske komisije, obećala je „jačati kolektivne ugovore“ u sklopu direktive o plaćama koja bi sve države članice u kojima je pokrivenosti radnika kolektivnim ugorima niža od 70%, obvezala na izradu nacionalnih akcijskih planova po tom pitanju.

Europski parlament će nakon ljeta raspravljati o prijedlogu direktive, a ETUC s članovima Parlamenta razgovara o potrebnim amandmanima kako bi se osigurala:

„Ovog ljeta milijuni radnika su imali mogućnost provođenja više vremena sa svojim obiteljima zahvaljujući kolektivnim ugovorima koji omogućuju više dana plaćenog godišnjeg odmora, kao i pravednije plaće i sigurnost zaposlenja“, izjavila je Esther Lynch, zamjenica glavnog tajnika ETUC-a.

„Međutim, previše je radnika moralo skratiti godišnji odmor jer još uvijek ne mogu koristiti dobrobiti kolektivnog pregovaranja zbog mjera rezanja i antisindikalnih aktivnosti. EU može svim radnicima osigurati pravo na kolektivno pregovaranje tako da poslodavcima onemogući javna sredstva ukoliko odbijaju kolektivno pregovarati sa sindikatima.

Sindikati, koji su i izborili pravo na plaćeni godišnji odmor, jedini su pravi zastupnici radnika u kolektivnom pregovaranju sa poslodavcima i to mora biti priznato u zakonodavstvu na razini EU-a tako da poslodavci ne mogu osnovati lažna radnička vijeća koja bi dala dojam pregovora, a bez stvarnih rezultata.“

Bilješka:

Podatci se zasnivaju na analizi podataka Eurofounda koju je za ETUC napravio istraživač Uni Europe i gostujući profesor na Sveučilištu u Gentu Stan de Spiegelaere i odnose se samo na kolektivne ugovore na nacionalnoj razini. Puno radnika koristi pogodnosti iz kolektivnih ugovora sklopljenih na razini pojedine industrije ili tvrtke.

Što mislite o četverodnevnom radnom tjednu?

HRT - Mnogi poslodavci i dalje imaju organiziran rad od kuće, s kojim su počeli u pandemiji. Neki od njih s time će i nastaviti, dok se dio radnika početkom rujna vraća na posao. Istodobno, u svijetu se sve više primjenjuje model četverodnevnog radnog tjedna, pa su se na isto odlučile i prve tvrtke u Hrvatskoj... U jednoj zagrebačkoj tvrtki već tri godine rade četiri dana u tjednu umjesto pet, ali za isti novac. Bave se prikupljanjem dokumentacije i provedbom povlaćenja novca iz fondova EU-a. Zbog četverotjednog radnog vremena su, kažu, učinkovitiji i efikasniji. Ovakav rad temelji se na pretpostavci da će produktivnost rasti ako se smanji broj radnih dana.

- Svi imamo pravo birati koji dan ne radimo, da se prilagodimo vlastitom privatnom životu što je i glavni razlog radnog vremena da olakšamo život privatnog i poslovnog života, rekao je Dominik Petak, voditelj odjela za financijske analize iz Logičke Matrice.

I dalje rade, kako Zakon o radu nalaže - 40 sati na tjedan. Radni dan im je dulji, traje i do deset sati, ali zato im neradni dan u tjednu donosi benefite. Hrvatska udruga poslodavaca podržava ovaj i druge fleksibilne oblike rada.

- Ako će to omogućiti veću učinkovitost i fleksibilnost, svakako da je veliki trend među poslodavcima i to je ono što je ohrabrujuće jeste da mnogi pokušavaju balansirati privatni i poslovni život, rekla je Milka Kosanović iz Hrvatske udruge poslodavaca.

Zadovoljstvo radnika jedan je od preduvjeta njegove veće proizvodnosti pa i samoga zdravlja, ističu sindikalisti i podržavaju poslodavce koji uvode smanjen broj radnih dana u tjednu uz zadržavanje plaće.

- U uvjetima gdje god je moguće smanjivati radni tjedan u dogovoru između poslodavca i radnika to treba poduprijeti, međutim sam trend u svijetu ne staje na tome, ima sve više pobornika koji govore ne samo o skraćivanju radnih dana u tjednu nego istovremeno i u skraćivanju satnice, rekao je Krešimir Sever, predsjednik Nezavisnih Hrvatskih sindikata.

Taj model rada najviše se primjenjuje u skandinavskim zemljama gdje se pokazalo da su manje stresa, fleksibilnost, bolja ravnoteža poslovnog i privatnog samo neke od prednosti.

- Stižemo i dalje sve, čak bi rekao, kako se mi ravnamo po rokovima, čak ih i prije uspijemo ispuniti, dodao je Petek.

Četverodnevni rad, prema dosadašnjim iskustvima, bliži je pomirenju obiteljskog i radnog vremena.


31. kolovoza 2021.

Poskupljenje hrane - globalni, ne samo nacionalni problem

HRT - Ove jeseni svjedočit ćemo još jednom poskupljenju prehrambenih proizvoda – poskupjet će kruh, meso – i to po 5 do 10 kuna po kilogramu, a povrće već sada plaćamo kao suho zlato. Mogu li građani izdržati takav udar? Milka Kosanović iz Hrvatske udruge poslodavaca rekla je gostujući u emisiji "Studio 4" kako je u ovom trenutku problem više globalni nego nacionalni.

- U određenoj mjeri na to možemo odgovoriti, međutim, nažalost u velikoj mjeri ne možemo. Komponente tih proizvoda su burzovna roba koja se globalno trži po određenim cijenama, gdje su najveći igrači, koji su globalni dobavljači, u ovom trenutku u problemima jednako kao i Hrvatska, objašnjava.

Do sada smo imali inflaciju od 1,7% koja bi sredinom godine mogla usporiti, no i dalje je izuzetno prisutna.

- Inflacija je jedno, a ulazni inputi koji služe za kalkulaciju prehrambenih proizvoda su nešto drugo, i oni su zapravo toliko porasli da se ni na koji način ne mogu amortizirati, odnosno mogu do neke razine. Neki inputi, koji su ključni za ove proizvode, su porasli i preko 100%, recimo soja, kukuruz 50%, često se spominje ulje kao namirnica koja je poskupila, kaže Kosanović i dodaje kako nas Covid kriza nije puno naučila jer su se već trebali poduzeti neki koraci kako bi se takve krize u budućnosti prevenirale.

- Proizvodnja hrane više nije pitanje gospodarstva, već nacionalne sigurnosti u nekim zemljama, dodala je.

Prije hrane divljale su cijene nafte, što je bio najveći generator inflacije. Cijene u restoranima i hotelima porasle su za 3,95%, što nije spriječilo turiste da plaćaju veće cijene boravka.

- Transport je također na rekordnim razinama, više nije pitanje hoćete li platiti kontejner, već je pitanje hoće li taj kontejner stići u određenim rokovima, rekla je.

Iako Hrvatska ima rekordan urod pšenice i prosa, cijene kruha će rasti po treći put. Kosanović objašnjava kako nije samo pšenica ta koja utječe na cijenu kruha, već je tu više komponenti.

- Da, urod je dobar, međutim prinosi ipak nisu toliko dobri koliko bi bili potrebni, kaže i dodaje kako je veliki problem s urodom grahorica i maslina, i to radi suše.

- To će sve utjecati na potrošačku košaricu, rekla je.

Građanima Hrvatske s trenutnim plaćama i rastom cijena sigurno neće biti lako, a Kosanović smatra kako bi država trebala napraviti što bolji balans između onoga što poslodavac može dati radniku i onoga što mora dati državi.

Sever: Što je zemlja siromašnija, to je udio troška hrane u mjesečnoj potrošnji veći

Krešimir Sever iz Nezavisnih hrvatskih sindikata kaže kako je Hrvatska u proteklo vrijeme imala jedno „puzajuće“ povećanje cijena na svim područjima, bez drastičnog skoka koji bi svi primijetili.

- Ako uspoređujemo cijene od lani, prema ovoj godini, vidimo da je to povećanje ipak osjetno. U ovim uvjetima jednoj prosječnoj obitelji nedostaje otprilike četvrtina prihoda kako bi pokrili svoje redovite rashode - ako gledamo stvarno stanje negdje oko 10.500 kuna je trebalo prosječnoj obitelji za koliko-toliko dostojan mjesec, kaže.

Hrvati su do sada oko 27% plaće trošili na hranu, što je puno više od prosjeka EU koji iznosi od 11-17%.

- Što je zemlja siromašnija, to je udio troška hrane u mjesečnoj potrošnji veći radi toga što je manji dohodak. Ono čega se treba bojati je da će, zbog skoka cijena hrane, taj udio troška hrane u cijeni još više rasti, i to će ići još više na štetu onoga čega su se građani i ranije odricali, objašnjava Sever.

S obzirom na ovaj cjenovni udar, za građane Hrvatske neće puno značiti oporavak gospodarstva zbog turističke sezone.

- Nažalost, znamo da kad je riječ o turizmu, da dobar dio onoga što turisti jedu i piju većinom bude uvozna roba. Naši proizvođači hrane zbog toga imaju ogroman problem, teško se nositi s takvom vrstom strane konkurencije. Treba naglasiti da je ta uvozna hrana najčešće daleko niže kvalitete od domaće, ističe Sever i dodaje kako će to najviše pogoditi umirovljenike koji s prosječnom mirovinom ne mogu pokriti niti minimalne osnovne troškove.

Kako bi osigurali potporu za poslodavce, radnici će se testirati pred sam rok predaje zahtjeva

FAKTOGRAF
Autor/ica: Gabrijela Galić

Iako državna burza za zapošljavanje i HZZO razmjenjuju podatke, izračun postotaka prepustili su AKD-u.

Državna tvrtka AKD-Agencija za komercijalne djelatnosti zadužena je za izračun postotka radnika s Covid potvrdom kod poslodavaca koji od države traže potporu za očuvanje radnih mjesta za srpanj.

Država je, podsjetimo, potporu od dvije do četiri tisuće kuna po radniku za mjesec srpanj, uvjetovala time da radnici za koje se traži potpora moraju imati Covid potvrde. Potpore će biti odobrene ovisno i o postotku zaposlenih koji su ili cijepljeni ili su preboljeli Covid-19 ili imaju negativan test.

U slučaju da tu potvrdu ima 70 ili više od 70 posto radnika, poslodavac ostvaruje pravo na potporu u stopostotnom iznosu, odnosno za sve radnike. U ostalim slučajevima, potpora se izračunava proporcionalno, odnosno „jednako postotku COVID potvrda od ukupnog iznosa potpore“, objašnjavaju iz Hrvatskog zavoda za zapošljavanje (HZZ).

Izračun udjela Covid potvrda nakon 25. kolovoza

Većina zahtjeva poslodavaca za isplatom srpanjske potpore za očuvanje radnih mjesta na adresu HZZ-a stići će u narednih nekoliko dana. Naime, zahtjevi se zaprimaju zaključno s 25. kolovozom. Do prošlog tjedna tek je nešto više od pet tisuća poslodavaca za manje od 30 tisuća radnika zatražilo potvrdu, a na osnovu potpora isplaćenih ranijih mjeseci, očekuje se da bi broj zahtjeva mogao biti pet puta veći.

Koliko radnika kod poslodavaca koji su do sada zatražili isplatu potpore za očuvanje radnih mjesta za srpanj posjeduje Covid potvrdu, nije poznat podatak. Agencija za komercijalne djelatnosti tek će nakon srijede, do kada HZZ zaprima i obrađuje zahtjeve poslodavaca, „pristupiti provjeri postotaka radnika koji posjeduju EU digitalnu Covid potvrdu“.

Agencija za komercijalne djelatnosti, međutim, nije bila prvi izbor za izračun postotka radnika s Covid potvrdom kod poslodavca. Državnoj burzi rada taj je postotak, kako je pisao Telegram, trebao dostaviti Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje (HZZO). On se izračunava uparivanjem podataka HZZ-a o radnicima za koje poslodavac traži potporu i podataka HZZO-a.

Angažirali AKD da računa postotak

Međutim, ispostavilo se da HZZO taj posao neće raditi te je on povjeren AKD-u. Tu informaciju iz HZZ-a teško su podijelili s javnošću pa su tako naš upit o tome kome oni šalju podatke o radnicima za koje poslodavci traže potporu, odnosno tko izračunava postotak, u potpunosti ignorirali. Tek nakon požurnica, HZZ navodi kako je taj posao povjeren AKD-u.

Razmjena podataka o radnicima koji imaju Covid potvrde otvara i vrlo osjetljivo pitanje zaštite osobnih podataka, u ovom slučaju zdravstvenih podataka građana.

„Kada smo razgovarali o vezivanju potpore uz Covid potvrde upravo smo ‘tukli’ po zaštiti osobnih podataka radnika. Rečeno nam je da će HZZ na temelju podataka HZZO-a proslijediti postotak te da se osobni podaci radnika neće dijeliti“, veli Krešimir Sever, predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata (NHS).

Sever: Van pameti je da netko treći računa postotak

Drugim riječima, HZZ bi HZZO-u trebao dostavit listu radnika za koje se traži potpora. HZZO bi trebao „izvući“ podatak o broju radnika s Covid potvrdom kod određenog poslodavca. No, postotak neće računati. Treća karika, u ovom slučaju AKD, bi na osnovi broja ukupno zaposlenih kod poslodavca i broja onih s Covid potvrdom trebao izračunati postotak. Pritom, ne bi trebao baratati imenima radnika.

„Napravili su znanost od toga. Pa taj postotak može izračunat bilo tko, da su nama u NHS-u dali ta dva podatka izračunali bi postotak“, ironično navodi Sever ističući kako je „van pameti da netko treći, sa strane, računa postotak“.

I cijepljeni radnik može ostati bez potpore za plaću

HZZ i u informaciji o izmijenjenim kriterijima za isplatu potpore za zadržavanje radnih mjesta ističe kako neće imati uvid u osobne podatke radnika. Kao što smo već spomenuli, poslodavci kod kojih se utvrdi da 70 ili više posto radnika imaju Covid potvrdu dobit će je u punom iznosu. Poduzeća s manje od 70 posto radnika s Covid potvrdama, primit će potporu prema udjelu radnika koji na potporu imaju pravo u odnosu na ukupan broj radnika kod poslodavca. Drugim riječima, ako šest od 10 radnika kod nekog poslodavca ispunjava uvjete, bit će isplaćeno 60 posto zatraženog iznosa potpora. I pritom, poslodavac ne može odrediti za koje radnike će mu potpora biti isplaćena.

HZZ će u tom slučaju potpore isplaćivati prema redoslijedu prijavljenih radnika. U provedbenom dokumentu koji govori o uvjetima i načinu korištenja sredstava za zadržavanje radnih mjesta, naime, stoji napomena: „Poslodavcima koji imaju manje od 70 posto radnika sa EU digitalnim COVID potvrdama ili uvjetima za dobivanje iste, potpora će se isplaćivati u predviđenom postotku potpora od ukupnog iznosa potpore radnicima prema redoslijedu radnika u tablici koju poslodavac dostavlja u zahtjevu“.

Kako je sam poslodavac HZZ-u dostavio tablicu tako je upućen u redoslijed radnika u njoj. To znači i da će poslodavac znati koji radnici ne mogu dobiti potporu i to samo zbog toga što su na dnu tablice. Pritom, ti isti radnici možda imaju Covid potvrdu, što poslodavac ne bi trebao znati.

Poslodavci se trude dostići 70 posto

No, poslodavci su se „dosjetili“ kako doskočiti pravilima HZZ-a te će pokušati dosegnuti magičnu brojku od 70 ili više posto radnika s Covid potvrdom. Naprosto će radnike pred istek roka za predaju zahtjeva HZZ-u poslati na testiranje, jer su negativan brzi antigenski ili PCR test također temelj za dobivanje potvrde.

Prema pisanju Jutarnjeg lista (tiskano izdanje od 17. kolovoza) računica poslodavaca je jednostavna te je opisuju na primjeru turističke agencije u kojoj je zaposleno osam radnika. Jedan je prebolio Covid-19, a ostalih sedam se nisu cijepili. Brzi antigenski test koji se priznaje za dobivanje Covid potvrde košta 150 kuna i vrijedi 48 sati te je poslodavcu za dobivanje pune potpore dovoljno da na testiranje pošalje pet radnika. Za to će izdvoji 750 kuna. U konačnici će biti „na dobitku“ jer ima pravo na maksimalnu potporu od četiri tisuće kuna po radniku pa će mu država za srpanjske plaće isplatiti 32 tisuće kuna.

Ti radnici, ali i svi ostali čiji će poslodavci „posegnuti“ za testiranjem prije predaje zahtjeva HZZ-u (iako poslodavac ne bi trebao imati podatke o tome tko je cijepljen ili nije), više se neće trebati testirati u slučaju da se potpora nastavi isplaćivati i u kolovozu.

U zemlji procjepljenost ispod 50 posto, a od poslodavaca se traži 70

Država je vezanjem poticaja uz Covid potvrde htjela potaknuti građane na cijepljenje. Štoviše, za tvrtke koje imaju problema u poslovanju zbog pandemije koronavirusa postavila je ljestvicu visoko – barem 70 posto radnika u poduzeću za punu potporu.

Istodobno, cilj je Vlade bio da do kraja lipnja bude procijepljeno „između 50 i 55 odraslog stanovništva“, kako je u svibnju kazao premijer Andrej Plenković. Taj cilj, međutim, nije ostvaren te je do 19. kolovoza cijepljenje završeno za 46,4 posto građana dok je „barem jednom dozom cijepljeno 49,99 posto odraslog stanovništva“.

Vezanje poticaja za zadržavanje radnih mjesta uz Covid potvrde očito nije imalo značajnih utjecaja na porast broja građana koji su se cijepili, tim više jer je poslodavcima dovoljno da danas ili sutra pošalju radnike na testiranje kako bi 25. kolovoza mogli predati zahtjev za isplatom potpore za srpanj. A to je, također, problematično.

U razgovorima predstavnika poslodavaca i sindikata s Vladom oko kriterija za isplatu potpore za očuvanje radnih mjesta za srpanj, na stolu je bilo i pitanje zaštite osobnih podataka radnika u odnosu s poslodavcem.

“Separacija šljunka”

Poslodavac, ističe Sever, niti u jednom trenutku ne bi trebao znati koji radnik ima ili nema Covid potvrdu. Ako to ne zna, onda ne bi od radnika trebao tražiti testiranja. Praksa je očito drugačija, pogotovo u malim firmama gdje svi sve znaju, pa i ono što ne bi trebali.

„Sada bi se moglo dogoditi da poslodavci testiraju sve radnike i tako u nekoliko krugova dok se ne izdvoje radnici koji nisu cijepljeni“, veli Sever slikovito navodeći kako bi se u poduzećima koja primaju potporu mogla zbivati ono što se u nekoj drugoj djelatnosti naziva –„separacija šljunka“, gdje se kroz nekoliko separacija izdvaja različit granulat. U ovom slučaju, kroz ponavljana testiranja izdvojili bi se radnici bez Covid potvrde koji bi onda bili pod pritiskom kako poslodavca, tako i kolega.

Pitanje je, međutim, hoće li potpora u srpanjskom obliku biti prenesena i u kolovoz ili će doći do nekih novih kriterija koje će poslodavci trebati ispuniti. Prema riječima Josipa Aladrovića, ministra rada, mirovinskog sustava obitelji i socijalne politike, o potpori za kolovoz još se nije razgovaralo jer „nemamo nekakve intenzivne zahtjeve od poslodavačkih udruga jer se vidi snažni ekonomski rast“.

„Treba se stoga koncentrirati na pojedine sektore kojima je potrebna pomoć, iako se i oni sve više smanjuju“, kazao je Aladrović iznoseći očekivanje da će se u idućem razdoblju više proračunskog novca uložiti u nova radna mjesta.

Minimalna potrošačka košarica iznosi 7.800 kuna, a ona dostojna življenja 10.500

N1 - Sindikalist Krešimir Sever gostovao je u N1 studiju uživo i komentirao rast cijena na tržištu. “Potpuno je jasno da je došlo do jednog šuljajućeg, polaganog povećanja cijena na svim područjima, posebice kad je riječ o hrani. Mi u Hrvatskoj imamo višestruki problem, s jedne strane mi smo zemlja koja ima izuzetno velik udio troška hrane u mjesečnom trošku u kućanstvu. Što je zemlja siromašnija, to je taj trošak veći”, rekao je Sever.

Dodao je da se taj postotak u Europi i SAD-u kreće od 11 do 13 posto, u razvijenijim europskim zemljama između 5 i 8 posto, a u Hrvatskoj on iznosi čak 27 posto ukupnog mjesečnog troška.

“Kad govorimo o medijalnoj plaći, oko 760 tisuća plaća u Hrvatskoj kreće se oko 6000 kuna, a i to je nepouzdan podatak”, rekao je Sever.

Istaknuo je da bi minimalna mjesečna potrošačka košarica za kućanstvo iznosila oko 7.800 kuna, dok se “prosječna košarica, koja je dostojna življenja, ne pretjerana, nego nekakva koja bi zadovoljila normalne potrebe kućanstva kreće oko 10.500 kuna”.

Objasnio je da to znači da hrvatskim kućanstvima nedostaje jedna trećina prihoda, što, pak, znači da razliku nadomještaju kupovinom robe koja je pred istekom roka trajanja, koja je nerijetko iz uvoza i koja ima nižu kvalitetu.

Upitan kakvu jesen očekuje, Sever je rekao da su zabilježeni rekordni prinosi pšenice te da je rasla cijena otkupa, što će sigurno uzrokovati povećane cijene brašna i svih proizvoda u mlinarsko-pekarskoj industriji.

“Netko već krene unaprijed u povećanje cijena pa smo vidjeli da su dijelovi mlinarsko-pekarske industrije podigli cijene kruha u pecivu, a vidjet ćemo da će se to i najesen događati”, rekao je Sever.

Neke najave govore da će doći i do povećanja cijena i plina i struje, što će opet biti udar na džepove, rekao je Sever.

Pitanje je gdje će sve skupa stati i kako završiti, a naše plaće, koliko god vlast rekla da je plaća rasla u solidnim postocima, one gube utrku s povećanjem cijena, rekao je Sever.


23. kolovoza 2021.

Rast cijena se ubrzava

HRT -  U posljednjih osam godina gotovo smo zaboravili na znatniju inflaciju. No čini se da je vrijeme niskih cijena iza nas.

-Voće, povrće, sve je poskupjelo, nažalost, a što možemo, kaže prodavač.
- Evo grožđe 40 kuna, evo ne znam koliko je tu, kila i pol,

Očekivano, kažu nam prodavači.

- A što, u proljeće je sve smrznulo, sad iza toga suša i eto ti, nema ti tu velike filozofije,

Od novih poskupljenja neće nas spasiti ni ovogodišnji dobar urod pšenice. Od žetve do danas cijena žitarica porasla je čak 60 posto. Ovako visoke cijene ne pamte se, što utječe i na cijenu kruha.

- Cijenu žitarica vuče loša žetva u Europi, odnosno klimatske promjene su pridonijele tome i zapravo smo premala država da bi imali ikakav utjecaj na globalno tržište, pojašnjava Nada Barišić, direktorica Žito zajednice.

Pogledamo li statistiku, vidi se da je posljednjih godina inflacija bila na niskim razinama, ali ove godine ubrzava.

Već je sada jasno da će godišnju stopu biti teško zadržati na prihvatljivoj razini od 2 posto. Bi li inflaciju obuzdala niža stopa PDV-a na svu hranu?

- To još uvijek u ovom trenutku nije na stolu, odnosno nisu se stekli ti uvjeti, ali o tome razmišljamo. Dio gdje mi možemo dati neki doprinos, iako znate i sami ne znači nužno da snižavanjem stope PDV-a dolazi do pada cijena, upozorava Zdravko Marić, ministar financija.

Već sada prosječnom kućanstvu nedostaje otprilike četvrtina prihoda za pokrivanje redovitih mjesečnih troškova. Unatoč olakšicama na dohodak, minimalne i prosječne plaće i dalje rastu sporije od cijena.

- Netko s 3400 kuna neto minimalne plaće ili sa 6000 kuna medijalne plaće sasvim sigurno ne može dostojno proživjeti mjesec i to se pokazuje na svim mogućim strana. Dodatno još ogromnu opasnost predstavlja i najavljeno poskupljenje plina, struje i energenata u cjelini, ne znamo što će se događati s cijenama nafte na svjetskom tržištu, objašnjava Krešimir Sever, predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata.

Razmišlja li se o manjim trošarinama? Na kretanje cijena nafte na globalnom tržištu ne može se utjecati, ali na trošarine ipak može.

- Mislim da u ovom trenutku nema prostora, ali u svakom slučaju nije za zanemariti, to pratimo u strateškim dokumentima, dodaje Marić.

Inflacija trese i Europu, na najvišoj je razini u posljednjih 9 godina. Hrvatska je neznatno iznad prosjeka. Cijene su najsnažnije rasle u Estoniji, Poljskoj i Mađarskoj. Najniže stope inflacije imaju Malta, Grčka i Italija.

Stopa inflacije u srpnju 2,8 posto, najviša od travnja 2013.

LIDER - Potrošačke cijene u srpnju u Hrvatskoj su porasle 2,8 posto na godišnjoj razini, što je najviša stopa inflacije još od travnja 2013. godine, pokazuju podaci Državnog zavoda za statistiku (DZS) objavljeni u ponedjeljak. Po podacima DZS-a, cijene dobara i usluga za osobnu potrošnju u srpnju ove u odnosu na srpanj 2020. godine u prosjeku su bile više za 2,8 posto. Prvi snažniji porast stope inflacije zabilježen je u travnju ove godine, za 2,1 posto, što je tada bila najviša stopa od kolovoza 2018. godine. Stopa porasta se zadržala na istoj razini i u svibnju, dok je u lipnju blago usporila na dva posto.

Riječ je o najvišoj stopi inflacije od travnja 2013. godine, kada je iznosila 3,3 posto na godišnjoj razini.

Rast potrošačkih cijena tako prati uspon proizvođačkih cijena industrijskih proizvoda, koje su u srpnju porasle za 7,9 posto u odnosu na isti mjesec lani, što je njihov najveći skok još od travnja 2011. godine. Statistika rast proizvođačkih cijena na godišnjoj razini na domaćem tržištu registrira od veljače ove godine, od kada njihov rast neprestano ubrzava te je od svibnja stopa iznad sedam posto.

Jačanje inflacije prati oporavak potražnje i gospodarskih aktivnosti s jenjavanjem pandmije i popuštanjem mjera ograničavanja aktivnosti usmjerenih na suzbijanje zaraze covidom-19 te je na tragu globalnog trenda rasta inflacije.

Na godišnjoj razini najviše poskupio prijevoz

Statistika po glavnim skupinama prema namjeni potrošnje pokazuje da su na godišnjoj razini najviše porasle cijene prijevoza, za 9,3 posto u odnosu na srpanj prošle godine. Unutar kategorije prijevoza, najveći rast bilježe cijene goriva i maziva za osobna prijevozna sredstva, za 18,6 posto.

Cijene alkoholnih pića i duhanana godišnjoj su razini porasle za 5,7 posto, restorana i hotela za 3,9 posto, u segmentu hrane i bezalkoholnih pića te onom stanovanja, vode, električne energije, plina i ostalih goriva za po 1,9 posto, a u komunikacijama za 1,7 posto.

Također, zabilježen je i rast cijena u segmentima obrazovanja, za 0,8 posto, zdravlja te onom raznih dobara i usluga za po 0,7 posto, rekreacije i kulture, 0,6 posto, kao i cijena pokućstva i opreme za kuću i redovito održavanje kućanstva, za 0,4 posto.

S druge strane, samo su cijene odjeće i obuće zabilježile pad na godišnjoj razini, za 0,3 posto. Kumulativni statistički podaci za prvih sedam mjeseci ove u odnosu na isto razdoblje prošle godine pokazuju rast potrošačkih cijena za 1,5 posto.

Na mjesečnoj razini potrošačke cijene porasle za 0,2 posto

Cijene dobara i usluga za osobnu potrošnju, mjerene indeksom potrošačkih cijena, u srpnju su u odnosu na lipanj ove godine u prosjeku bile više za 0,2 posto. Pritom, promatrano po glavnim skupinama prema namjeni potrošnje, u srpnju 2021. u odnosu na lipanj najviše su, u prosjeku za tri posto, porasle cijene restorana i hotela.

Slijede cijene prijevoza te one u skupini raznih dobara i usluga, s porastom za po 1,4 posto, zatim hrane i bezalkoholnih pića, za jedan posto, komunikacija, 0,7 posto, te stanovanja, vode, električne energije, plina i ostalih goriva, za 0,3 posto.

Također, za po 0,2 posto porasle su cijene u skupini rekreacije i kulture te onoj pokućstva, opreme za kuću i redovitog održavanja kućanstva, dok su cijene alkoholnih pića i duhana u prosjeku bile više za 0,1 posto.

S druge strane, pad cijena na mjesečnoj razini zabilježen je u kategoriji odjeće i obuće, za 9,9 posto, što je posljedica sezonskih sniženja. Također, porast indeksa potrošačkih cijena u srpnju u odnosu na lipanj ublažile su i cijene u skupini zdravlja, koje su u prosjeku bile niže za 0,6 posto.

Istodobno, cijene u obrazovanju u srpnju ostale su na razini cijena iz lipnja 2021., navedeno je u izvješću DZS-a.

“Lijepo je bilo tamo” – priče radničkih odmarališta

FAKTOGRAF
Autor/ica: Gabrijela Galić

Nova uprava Zagebačkog holdinga ne daje jasan odgovor na pitanje namjerava li nastaviti s prodajom nekretnina, nekadašnjih radničkih odmarališta, ali i odmarališta za djecu u kojima se još uvijek organiziraju ljetovanja. U nedostatku nekadašnjih radničkih odmarališta, za čiju su izgradnju sami radnici izdvajali, mnogi sindikati danas s hotelskim kućama i drugim turističkim tvrtkama nastoje ugovoriti povoljnije cijene za svoje članstvo.Istodobno, cijeli je niz sindikata s poslodavima dogovorio da o nekadašnjim odmaralištima brinu i tako osiguraju da makar dio radnika po povoljnijim cijenama ljetuje. Tek su rijetki, pritom, i vlasnici odmarališta.

Velikom broju radnika i te pogodnosti u tržišnom poslovanju nisu dostupne. Naime, sindikalno je organizirana jedva četvrtina zaposlenih u zemlji. Osim toga, mnogi radnici sa svojim primanjima nisu u mogućnosti priuštiti si ni skroman odmor.

Tjedan dana odmora izvan mjesta svog prebivališta ne može si priuštiti preko pola milijuna građana Hrvatske koja se smjestila na visoko treće mjesto država članica Europske unije (EU) čiji građani nisu u mogućnosti priskrbiti si odmor izvan mjesta stanovanja.

Odmor je nužan

„Odmor ne bi trebao biti luksuz za rijetke. Dok mnogi radnici odlaze uživati u slobodnom vremenu s prijateljima i obitelji, milijuni si to zbog niskih plaća ne mogu priuštiti“, ukazala je Esther Lynch, zamjenica glavnog tajnika ETUC-a objašnjavajući kako porast nejednakosti kada je riječ o godišnjim odmorima pokazuje kako se prednosti gospodarskog rasta u Europu posljednjeg desetljeća nisu pravedno podijelile.

Do prije tri dekade radnička odmarališta bila su sinonim organiziranog i jeftinog odmora dostupnog i onim s nižim primanjima.

Prodaja, ili propadanje sudbina je većine nekadašnjih radničkih odmarališta. Tako je, primjerice, Zagrebački holding, lani, u jeku korona krize, oglasio prodaju osam odmarališta. Prodavali su dio hostela Zlatokrila u Velom Lošinju, hostel Halugice u Puntu na Krku, odmaralište u Novom Vinodolskom, odmaralište vila Milda i Depadansa u Velom Lošinju, hostel Jelen u Skradu i hostel Loda u Skradinu, a ukupna oglašena cijena je bila nešto viša od 61,5 milijuna kuna bez PDV-a. Iako je vrijeme zatvaranja gospodarstva uslijed pandemije Covid-19 i krize indikativno za rasprodaju odmarališta, činjenica je da je to ideja koja se provlačila još od 2007. godine (1., 2.).

“Poslovno ispravna odluka” za neprodana odmarališta Zagrebačkog hodinga

Od osam oglašenih nekretnina Zagrebački holding prodao je dvije – Vila Mildu na Velom Lošinju, nekadašnje odmaralište ZET-a i nekadašnje odmaralište Zagrebačkih cesti u Novom Vinodolskom. Ostale su nekretnine oglašavane na ponovljenim natječajima, ali interesa nije bilo.

„Objava natječaja uslijedila je nakon što je Uprava Zagrebačkog holdinga d.o.o. sukladno pozitivnim propisima Republike Hrvatske i aktima Društva, za one nekretnine koje ne donose makar ni minimalni povrat na vrijednost (tzv. ROA koeficijent), donijela odluku o raspisivanju javnih natječaja za njihovu prodaju“, odgovorili su nam iz Zagrebačkog holdinga.

Bivše radničko odmaralište u Novom Vinodolskom s početnom cijenom od 3,36 milijuna kuna bez PDV-a zainteresiralo je pet kupaca, a prodano je za nešto više od 4,5 milijuna kuna Andriji Mihiću.

Vila Milda i depadansa na Velom Lošinju prodavani su za početnih 17,82 milijuna kuna bez PDV-a, a kupila ih je turistička tvrtka Jadranka iz Malog Lošinja za 18,1 milijun kuna. Ta je tvrtka jedina iskazala interes za bivše radničko odmaralište.

Zanimalo nas je i hoće li nova uprava Zagebačkog holdinga nastaviti s prodajom nekretnina, nekadašnjih radničkih odmarališta, ali i odmarališta za djecu u kojima se još uvijek organiziraju ljetovanja, jasnog odgovora nema.

„Vezano za ostale nekretnine koje su bile predmet natječaja, a za koje nije bilo iskazanog interesa, nova će Uprava donijeti poslovno ispravnu odluku za Društvo u skoro vrijeme“, navode iz Holdinga. Tako predstoji vidjeti kako će izgledati „poslovno ispravna odluka“.

Koji su razlozi rasprodaje?

Bivša gradska uprava, nije naodmet napomenuti, nije imala želje detaljnije gradskim zastupnicima obrazložiti razloge rasprodaje radničkih odmaralištima kojima gospodari. Tako je u rujnu prošle godine odbačen zaključak kojim je Renato Petek, u ime nezavisnih zastupnika u Skupštini tražio da pokojni gradonačelnik Milan Bandić u roku od 30 dana „podnese gradskim zastupnicima izvješće o razlozima prodaje gradskom imovinom“.

Holding je tada zastupnicima odgovorio, kako su za nastavak obavljanja ugostiteljske turističke djelatnosti u tim objektima „potrebni visoki financijski iznosi investicija“ i to „samo za osiguravanje minimalnih kvalitetnih i zakonskih uvjeta kako bi mogli funkcionirati kao turistički objekti, a to prelazi mogućnost stabilnog i rentabilnog poslovanja Zagrebačkog holdinga te ne bi rezultirali održivom razvoju istih“.

Iako su se sindikati tvrtki unutar Holdinga bunili protiv prodaje njihovih nekadašnjih odmarališta, Zagreb nije razmatrao mogućnost da im odmarališta preda na upravljanje. Koliko god to nije njihova osnova djelatnosti, mnogi su sindikati pokazali da imovinom koja više nije njihova, mogu upravljati za dobro radnika.

Stariji građani nerijetko će se sa sjetom prijetiti vremena kada su radnici i njihove obitelji za simboličnu nakladu ljetovali u odmaralištima poduzeća u kojima su radili. Nekadašnja socijalistička odmarališta odavno su postala prošlost, a danas tek rijetke kompanije koje su još iz bivšeg sustava naslijedile nekretnine sa njima raspolažu i dijele ih sa svojim radnicima. Istodobno, broj građana koji si ne mogu priuštiti odmor izvan mjesta stanovanja raste.

Početkom 1980-ih u Hrvatskoj je bilo registrirano 634 radničkih odmarališta s ukupno preko 67 tisuća ležajeva. Do kraja osamdesetih, pak, broj kreveta namijenjenih odmoru radnika popeo se na 76 tisuća. No u desetljećima koja su uslijedila taj je broj rapidno pao pa je 2008. godine, prema tadašnjim podacima sindikata, u Hrvatskoj preostalo oko 11 tisuća ležajeva u radničkim odmaralištima (1., 2.). Nekadašnje „socijalno“ ljetovanje zamijenjeno je ljetovanjem na rate.

Danas, pak, klasična radnička odmarališta više ne postoje, čak niti kao zakonska kategorija.

Od ranih ’80-tih do danas puno se toga izmijenilo. Društvene promjene i raspad nekadašnje socijalističke države utjecali su na lagano izumiranje jeftinog odmora za radničku klasu. Uslijedio je rat u kojem su i mnoga odmarališta nastradala, a u mnogima su godinama boravili prognanici i izbjeglice. Tih ranih ’90-tih godina započeo je i postupak pretvorbe vlasništva, a potom i privatizacija u kojoj su mnogi ranici ostali bez posla, tvrtke su cjepkane, rasprodavane, a mnoge „neperspektivne“ su i nestale s tržišta. U nerijetkim slučajevima, privatizacija je bila put da se privatni vlasnik domogne vrijednih nekretnina, odnosno zemljišta „koje obećava“.

U tom su procesu stradala i odmarališta koja su, iako su radnici izdvajali za njihovu izgradnju, prenesena u vlasništvo tvrtki te potom rasprodavana. Tek su rijetke kompanije zadržavale te nekretnine, ali su one nerijetko propadale ili su prodane jer tvrtkama nije bilo u interesu ulagati u specijaliziranu turističku djelatnost namijenjenu odmoru njihovih radnika. Tim više jer je imovina o kojoj treba skrbiti 12 mjeseci u godini, a u funkciji je tek nekoliko ljetnih mjeseci, opterećenje za poslovanje.

No, i nakon završetka rata 1995. godine, kada se već prešlo na tržišno gospodarstvo, radnička odmarališta ostala su zakonska kategorija. Zakon o ugostiteljskoj djelatnosti iz 1996. godine i Pravilnik o razvrstavanju, minimalnim uvjetima i kategorizaciji ugostiteljskih objekata, radnička je odmarališta definirao kao vrstu ugostiteljskog objekta zatvorenog tipa u kojem su se djelatnicima, članovima, umirovljenicima, članovima užih obitelji djelatnika i umirovljenika, pravnih i fizičkih osoba pružale usluge smještaja i prehrane (Lupiga.com).

Tadašnje je Ministarstvo turizma od tijela državne uprave podatke o ugostiteljskim objektima, ali oni nikada nisu cjelovito obrađeni.

Odmarališta nestala iz zakona jer su nelojana konkurencija ugostiteljima

Radnička odmarališta, međutim, kao jedna od zakonom reguliranih kategorija turističkih objekata počinji nestajati 2001. godine kada je uređeno da samo ugostitelji mogu pružati ugostiteljske usluge, a 2006. godine u potpunosti se brišu iz Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti.

„Funkcija odmarališta kao socijalne kategorije, koja su kao objekt regulirana važećim Zakonom, već je odbačena novelom Zakona iz 2001. godine određivanjem da samo ugostitelj može u njima pružati ugostiteljske usluge, te se ocjenjuje da takve postojeće objekte treba u potpunosti komercijalizirati“, stajalo je u obrazloženju prijedloga Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti iz 2006. godine. To je, zapravo, značilo da poduzeća ili sindikati na koje je preneseno upravljanje odmaralištima njima ne mogu upravljati, osim ako ne registriraju ugostiteljsku djelatnosti i pritom je to odmaralište potrebno kategorizirati jednako kao i sve ostale turističke objekte.

Dječja odmarališta

I dok su radnička odmarališta nestala iz kategorizacije dječja odmarališta nisu. “Uvažavajući činjenicu značaja organiziranog odmora djece na socijalni standard prvenstveni iz obitelji s nižim prihodom po članu domaćinstva, odnosno za mogućnost samostalnog ljetovanja/zimovanja djece bez pratnje roditelja, smatramo da organiziranje dječjih odmarališta treba i dalje omogućavati pravnim i fizičkim osobama, a ne samo ugostiteljima“, navodilo se u zakonskim izmjenama iz 2006. godine. Dječja odmarališta tako su preživjela na tržištu, dok su radnička nestala.

Ona su, prema mišljenju tadašnje HDZ-ove Vlade s Ivom Sanaderom na čelu, predstavljala nelojalnu konkurenciju.

„Organiziranje ostalih vrsta odmarališta bila bi nelojalna konkurencija ugostiteljima“, poručila je tadašnja vlast.

Za tvrtke je to značilo da odmarališta u vlasništvu trebaju prodati, osnovati posebno poduzeće koje se bavi isključivo ugostiteljskom djelatnošću ili predati odmarališta na brigu sindikatima koji, opet, trebaju organizirati posebno poduzeće za ugostiteljsku djelatnosti. Dio sindikata od toga nije bježao.

Organizacija posebnih poduzeća

Sindikatu strojovođa Hrvatske, činjenica da se njihovo odmaralište vodi kao odmaralište za djecu, i danas predstavlja problem iako je riječ o objektu koji je ’70-tih godina građen za odmor radnika tadašnje Vuče vlakova i radnika na održavanju. I za čiju su izgradnju iz regresa izdvajali sami radnici.

Odmaralište na Murteru, strojovođe su preuzele ranih ’90-tih godina. Za vrijeme rata nije bilo u funkciji, a u njemu su bile smještene izbjeglice.

„Od 1995. godine odmaralište je ponovo u funkciji, obnovili smo ga, ulagali u njega kroz godine i danas posluje više nego dobro“, veli Nenad Mrgan, predsjednik Sindikata strojovođa Hrvatske. Oni su još 1998. godine osnovali poduzeće „Reflektor“ koje upravlja odmaralištem koje je djelomično otvorenog tipa. U praksi to znači da prvenstvo imaju članovi sindikata koji ljetuju po povlaštenoj cijeni, dok eventualni „vanjski“ gosti plaćaju punu cijenu.

Željezničarsko odmaralište na Ugljanu, pak, vodi Sindikat prometnika vlakova (SPVH), ali ne bez problema. Iako su s vlasnikom odmarališta, HŽ Infrastrukturom 2013. godine sklopili ugovor po kojem 20 godina upravljaju odmaralištem, kompanija je prije nekoliko godina raskinula ugovor navodeći kako Sindikat „nije svim radnicima Infrastrukture omogućavao ljetovanje pod istim uvjetima“. Uslijedio je sudski spor, kojeg je Infrastruktura izgubila.

„Završen je sudski spor i donesena je drugostupanjska presuda u našu korist. Mi zbog toga zadnjih četiri-pet godina nismo mogli ništa raditi, odnosno ulagati u odmaralište koje mogu koristit svi radnici HŽ Infrastrukture, ali ne mogu svi uvijek imati prednost“, veli nam Anto Iličić, tajnik SPVH-a objašnjavajući kako su ove godine uložili u podizanje kvalitete smještaja.

Zbog podizanja kvalitete smještaja u dvadesetak odmarališta svojedobno je HEP, jedna od rijetkih tvrtki koja je zadržala svoja odmarališta, prozivan u medijima (1.,2.). No, bez ulaganja nema ni gostiju pa i onda kada su apartmani namijenjeni isključivo za odmor radnika poduzeća.

„Tu su cijene tržišne, ali je smještaj isključivo namijenjen radnicima i oni ga koriste“, navodi Tomislav Kovačević, predsjednik Hrvatskog elektrogospodarskog sindikata dodajući i kako za neke termine postoje liste čekanja.

Komercijalizacija prostora

No, dok je HEP nekadašnja radnička odmarališta obnovio i danas ih nudi isključivo radnicima za odmor, INA je svoje objekte za odmor u kojima raspolaže s preko tisuću kreveta komercijalizirala i nalaze se na tržištu. Obje kompanije imaju posebne tvrtke koje se bave raspolaganjem nekretninama, odnosno turističkom djelatnošću. No, dio radnika INA-e i u tom objektima može ljetovati za nešto nižu cijenu.

„Mi smo za svoje članove ugovorili povlaštenu cijenu i oni u Hostinovim smještajnim kapacitetima mogu ljetovati uz popust od 20 posto“, veli nam Jasna Pipunić, predsjednica Sindikat Ine i naftnoga gospodarstva (SING) dodajući kako sindikat pritom članove kreditira. Hostin je poduzeće u INA grupi koje upravlja turističkim kapacitetima.

Članovi tog sindikata imaju i drugu mogućnost. Naime, SING je vlastitim sredstvima još 2008. godine izgradilo sindikalno odmaralište u Malinskoj na Krku sa 17 apartmana namijenjenih odmoru isključivo članova sindikata. I dok je taj sindikat gradio od „nule“, neki drugi su obnavljali svoju imovinu. Tako je Sindikat Hrvatskih učitelja obnovio nekadašnji Učiteljski dom u Crikvenici u kojem su tijekom rata bile smještene izbjeglice. Nekada potpuno devastirano zdanje danas je „Vila Ružica“, u kojoj članovi sindikata mogu nešto povoljnije ljetovati. Među sindikatima koji upravljaju odmaralištem je i Sindikat državnik i lokalnih službenika koji upravlja kampom u Segetu.

Devastirana odmarališta sindikatu na upravljanje

U devastirana i zapuštena odmarališta u svom vlasništvu Hrvatska pošta nije namjeravala ulagati. Umjesto toga, ustupila ih je na korištenje i gospodarene Hrvatskom sindikatu pošte (HSP).

„To je manje-više bila derutna priča i da bismo uopće mogli iznajmljivati odmarališta morali smo ozbiljan novac uložiti. To sada spada u višu srednju klasu odmarališta i nemamo se čega sramiti“, veli Milan Jukić, predsjednik HSP-a.

Taj je sindikat 2006. godine osnovao tvrtku Plava vala koja gospodari s pet odmarališta Hrvatske pošte na period od 25 godina. U odmaralištima isključivo mogu ljetovati radnici pošte, a kako veli Jukić da nema te ponude mnogi radnici ne bi mogli otići na more.

„Naše smjene su svakih 10 dana. To je 1 200 kuna na 12 rata. Bez toga definitivno neki radnici ne bi vidjeli more“, navodi Jukić. Dodaje i da je pošta imala i odmaralište u Sukošanu koje je sindikat također htio preuzeti na upravljanje, ali ga je poslodavac htio “unovčiti, pa je prodano“.

“Dobar posao” Hrvatskih šuma

Sindikatima to nije lagan posao, jer kako će reći Jukić iz HSP-a, oni ulažu novac koji će teško vratiti. Drugim riječima, ne raspolažu odmaralištima da bi na njima stvarali profit. Poduzećima taj vid gospodarske djelatnosti, očito, nije blizak.

Tako su, primjerice, Hrvatske šume 2014. godine na 15-godišnji zakup dale 136 apartmana, lugarnicu te pansione u Selcu i Kleku s ukupno više od 500 kreveta, uz mjesečnu zakupninu od 18.026 eura. Protiv te odluke tadašnje uprave bunio se sindikat smatrajući kako je riječ o lošoj poslovnoj odluci i podsjećao kako su se šumari godinama odricali regresa kako bi se investiralo u odmarališne kapacitete.

„Dobar posao“ za Hrvatske šume značio je i da su se obvezale na investicijsko održavanje objekata tijekom zakupa kojeg zakupac godinama ne plaća (1., 2., 3.). S dolaskom nove uprave Hrvatskih šuma, raskinut je ugovor o zakupu te se od 2018. godine vodi sudski spor protiv zakupca koji ugovorne obaveze ne ispunjava.

Pretvorba, privatizacija, rasprodaja, izostanak interesa tvrtki da se bave specifičnim vidom turizma, loše poslovne odluke, želja da se zaradi na prodaji zapuštene imovine na dobroj lokaciji, ali i zapetljani imovinsko-pravni odnosi kao i lokalni prostorni planovi razlozi su zbog kojih klasična radnička odmarališta izumiru.

Tako, primjerice, nekadašnje odmarališta radnika Petrokemije – Čikat u Malom Lošinju – od 2012. godine trune. Sredinom ’90-tih, s izdvajanjem kutinske Petrokemije iz INA-e, odmaralište je pripalo INA-i, odnosno njenoj tvrtki kćeri koja se bavi ugostiteljstvom. Zbog imovinsko-pravnih odnosa, međutim, odmaralište nisu uspjeli uskladiti sa zakonskim odredbama. Ono je potom dano Petrokemiji na upravljanje, a niti ona s vrijednom lokacijom nije mogla napraviti ništa.

Sporovi oko vlasništva

„Tamo je problem vlasništvo nad zemljištem, vlasnici su bili Kutina, Popovača, općina Velika Ludina, Ina, Petrokemija i Društvo naša djeca iz Kutine. Vlasnički gledano, to je bila ‘kupusana’. Petrokemija je čak htjela nešto uložit, ali s obzirom na vlasničku strukturu zemljišta nije ništa mogla napraviti. Odmaralište s kamp-kućicama je stajalo i propadalo“, veli Davor Rakić, povjerenik sindikata EKN u Petrokemiji. Oko vlasništva nad zemljištem se vode sporovi, a unatrag nekoliko godina Kutina, Popovača i Velika Ludina su svoje udjele prodali.

„Lijepo je bilo tamo. Imali smo prastare kamp kućice, ali je svejedno bilo lijepo. Danas i dalje sve propada“, veli Rakić.

Zemljište, odnosno prostorni planovi su bili kobni i za kamp u Valbandonu u sklopu MUP-ova odmarališta.

„Kamp je bio do prije šest-sedam godina. Mi smo imali 10-tak kamp kućica koje smo nakon potresa darovali u Petrinju. Čak smo kao sindikat bili spremni kamp preuzeti na sebe, ali lokalna uprava nije htjela donijeti prostorni plan za kamp“, navodi Zdravko Lončar, predsjednik Nezavisnog sindikata djelatnika MUP-a. I tako je kamp nestao.

Kao što su “nestala” i brojna druga radnička odmarališta na obali. Istodobno je gospodarski razvoj doveo do porasta nejednakosti pa se danas govori o nužnosti povećanja najnižih primanja radnika kako bi dostojanstveno živjeli i od svojih primanja mogli osigurati i makar skroman odmor. U Hrvatskoj je tjedan dana odmora izvan mjesta prebivališta nedostižan san za 524 293 građana.

Prema analizi Europske konfederacije sindikata (ETUC) i Europskog sindikalnog instituta (ETUI), rađenoj na osnovu podataka Eurostata, tjedan dana godišnjeg odmora izvan mjesta svog prebivališta ne može si priuštiti ukupno 28 posto Europljana. Taj se broj penje na visokih 59,5 posto u skupini radnika čiji su prihodi na razini 60 posto medijalne plaće, odnosno ispod praga granice siromaštva.

Kako platiti odmor?

Medijalna plaća u Hrvatskoj, prema zadnjim podacima Državnog zavoda za statistiku, u svibnju je iznosila 7.686 kuna bruto, odnosno 5.966 kuna neto. To znači da je ispod praga granice siromaštva svaki radnik u Hrvatskoj koji mjesečno zaradi 3.579 kuna neto (60 posto medijalne plaće). Među njima su i svi radnici koji rade za zakonom propisanu minimalnu plaću koja na razini ove godine iznosi 3.400 kuna neto. To je 175 kuna manje od 60 posto medijalne plaće.

Prema podacima ETUC-a, najgora je situacija u Grčkoj, Rumunjskoj, Hrvatskoj, Cipru i Slovačkoj. Pritom se ističe kako je veliki broj Europljana čiji su prihodi manji od 60 posto medijana nezaposleno ili je u mirovini. No, u tu skupinu ulaze i milijuni slabo plaćenih radnika, osobito onih koji zarađuju zakonom utvrđenu minimalnu plaću.

„Zakonom utvrđene minimalne plaće u riziku od siromaštva ostavljaju radnike u najmanje 16 država članica EU, a prema podatcima Europske komisije 22 milijuna radnika zarađuje manje od 60 posto medijana“, navodi ETUC.

U protekloj dekadi, kako prozlazi iz istraživanja, u 16 država članica EU porasla je nejednakost u pogledu godišnjih odmora između onih s prihodom ispod 60 posto medijana i onih s prihodom iznad tog praga. Pritom su, u desetogodišnjem periodu,najveće podjele u pristupu odmorima između dvije grupe zabilježene u Hrvatskoj, Grčkoj, Bugarskoj, Češkoj, Francuskoj i Rumunjskoj.


18. kolovoza 2021.

Dobar dio hrvatskih građana si ne može priuštiti tjedan dana ljetovanja: 'Cijene su katastrofa'

PODACI EUROPSKE KONFEDERACIJE SINDIKATA
Ružica Đukić

Prema broju radnika koji si ne mogu priuštiti tjedan dana ljetovanja Hrvatska je u Europi na visokom trećem mjestu

(RTL.HR) - Spustio se na more mali dio radničke klase koji si to može priuštiti.Velik broj građana i ove će godine ostati kod kuće. Antonija Slavković iz Zagreba kazala je za RTL da ove godine nije bila na moru, ali da misli otići na jedan dan. Na ljetovanju nije bio ni Mirza Radač. "Pa kako ću biti kad je kava 35 kuna", kazao je te dodao da mu je smještaj preskup. "Pogotovo Istra dole Rijeka, Pula, Opatija, Medulin. Katastrofa cijene", kazao je.

To što je Hrvatska na trećem mjestu neslavne liste europskih zemalja čiji građani ne mogu ni tjedan dana na ljetovanje moglo je izgledati i gore da se u analizu uzela i jedna važna stvar koja muči brojne građane.

"Ako gledamo da su i plaće i mirovine još vrlo često opterećene i nekim ratama kredita koje statistika službena ne obuhvaća, onda zapravo imamo jednu dosta lažnu sliku tako da možemo govoriti da se izrazito teško živi", kazao je Krešimir Sever, predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata.

Ali se voli uživati. Pa je tako, usprkos malim plaćama i nikakvim mirovinama, domaćih gostiju samo deset posto manje nego rekordne 2019. Srpanjski rezultati pomeli su i one iz istog mjeseca prije dvije godine te su domaći gosti ostvarili 15 posto više dolazaka. Tome je sigurno pridonijela i pandemija zbog koje se građani najsigurnije osjećaju u vlastitoj zemlji. No, i kad u njoj ljetuju, broji se svaka kuna.

Marko Bošnjaković iz Zagreba jedan je od sretnika koji si mogu priuštiti ljetovanje.

"Nije to sad ljetovanje hoteli i to nego onako, sa prijateljima, doma i onako", kaže. Na pitanje bi li išao na more da mora plaćati smještaj, odgovara da možda ne bi.

"Nama građani govore da već puno ranije se krenu pripremati za ljetovanje, oni koji čega si priuštiti pa onda na raznim akcijama kreću od konzervi, tjestenine, nečega čime napune paket tregere u automobilima i onda idu gotovo potpuno opskrbljeni na takvo ljetovanje da si mogu priuštiti i kupanje na moru, ali to znači - ne restorani, ne pizzerije, ne kafići nego doista sve u kućnoj radinosti, a i to sa velikom dozom odricanja", tvrdi Sever.

Ili da parafraziramo poznati slogan turističke zajednice od prije nekoliko godina: Hrvatska - tako lijepa, tako naša i tako svojima - nedostupna.

Može li vam poslodavac dati otkaz ako niste cijepljeni? Nekima se upravo to dogodilo. Evo što kažu stručnjaci

POVRATAK U UREDE
Mnoge tvrtke vraćaju zaposlenike u urede, ali pod određenim uvjetima

(RTL.HR) - Troje zaposlenika jedne od najvećih medijskih kuća na svijetu, američkog CNN-a, dobilo je otkaz jer su prošlog tjedna na posao došli necijepljeni protiv COVID-19. CNN je još ranije ove godine poručio zaposlenicima kako će se morati cijepiti kako bi se vratili u svoje američke urede, a od zaposlenika nisu tražili nikakve potvrde, nego su se pouzdali u povjerenje. Evo što stručnjaci kažu o tome postoji li pravno utemeljenje da se u našoj zemlji nekome raskine ugovor u radu zbog toga jer se odbijaju cijepiti ili na posao dolaze necijepljeni.

"Poslodavac ne može svojim zaposlenicima naložiti cijepljenje. Poslodavac je, međutim, dužan poduzeti sve mjere zaštite zdravlja svojih radnika, što može uključivati i pravilo da u prostorijama poslodavca raditi mogu samo cijepljeni zaposlenici. Poslodavac je odgovoran za oboljele zaposlenike na radu pa je logično da poslodavci nastoje uspostaviti pravila rada koja će rizike oboljenja svesti na najmanju moguću mjeru, a time i opasnosti da oni sami odgovaraju za štetu", rekla je za Večernji list odvjetnica Vesna Alaburić uz jednu opasku.

A to je da je u vijesti o otkazu na CNN-u rečeno da su novinari u ured došli iako su svi zaposlenici bili obaviješteni da u uredu mogu raditi samo oni koji su cijepljeni.

"Ako poslodavac objektivno ne može organizirati rad svojih zaposlenika od kuće, on mora utvrditi jasna i stroga pravila ponašanja u radnom prostoru koja, naravno, moraju biti opravdana radi zaštite zdravlja zaposlenika. Postupanje protivno tim pravilima i dovođenje u opasnost zdravlja i života drugih može se smatrati povredom obveza iz radnog odnosa i opravdanim razlogom za otkaz", navodi odvjetnica.

Dr. sc. Mato Palić s Pravnog fakulteta u Osijeku smatra da takva vrsta otkaza u kojoj se nekog otpušta samo zato što nije cijepljen u Hrvatskoj po sadašnjim odredbama Zakona o radu ne bi mogla proći.

"Da takvi otkazi zbog necijepljenja postanu zakoniti, prvo bi se morao dopuniti Zakon o radu, i to tako da bi se morala dodati odredba prema kojoj osobe koje svojim ponašanjem ugrožavaju zdravlje ostalih zaposlenika mogu dobiti tzv. skrivljeni otkaz. Da razjasnim još jednu stvar, to ne znači da bi cijepljenje moralo biti obavezno kako bi netko dobio otkaz, nego bi cijepljenje i dalje moglo biti regulirano kao što je i sada, bitno je samo bi li se mijenjao Zakon o radu ili ne",smatra Palić.

Vladin sustav potpora potpuno je nelogičan: bez plaća ili posla mogli bi ostati i cijepljeni radnici

Poduzetnici koncept uspoređuju s igrom u vrtiću
IRENA FRLAN GAŠPAROVIĆ

(TELEGRAM) - Unatoč golemom nezadovoljstvu poduzetnika, pa inajaviustavne tužbe, Hrvatski zavod za zapošljavanje počeo je prije desetak dana primati zahtjeve za potpore za očuvanje radnih mjesta temeljem novog kriterija – broja radnika koji imaju pravo na Covid potvrdu. Poslodavcima će, kako jepoznato, potpore biti odobrene ovisno i o postotku zaposlenih koji su ili cijepljeni protiv Covida-19 ili su ga preboljeli ili imaju negativan test. Taj novi kriterij (uz neke stare) primjenjuje se već za potpore za srpanj.

Bez preciznih odgovora

Iz resornog Ministarstva rada uvjeravaju da će se prilikom odlučivanja ići u korist firmama. Bez obzira na to, na neke konkretne situacije, koje bi se mogle pojaviti tijekom odobravanja potpora, institucije, čini se, nemaju konkretan odgovor.

Telegram je, na primjer, pisao da bi se status zaposlenika koji se iz zdravstvenih razloga ne smije cijepiti trebao rješavati potvrdom obiteljskog liječnika. Ili da bi se Covid potvrda trebala odmah priznavati i zaposleniku koji je tek primio prvu dozu cjepiva.

Začudo, međutim, kada se državne institucije pita o tim situacijama, precizni odgovor izostaje. Što, recimo, s ljudima koji su preboljeli Covid, ali im to nije potvrđeno PCR testom koji je jedini relevantan za Covid potvrdu temeljem preboljenja?

Tko tumači kriterije?

Iz HZZ, kao niti iz Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje nismo dobili konkretne odgovore na sva potencijalno otvorena pitanja. HZZ podsjeća da oni neće imati uvid u osobne podatke radnika niti su, kažu, nadležni tumačiti koji su uvjeti za dobivanje Covid potvrda. Zavod će dobiti samo golu statistiku – postotak radnika koji u nekoj firmi imaju uvjete za Covid potvrdu.

HZZO, pak, koji bi taj postotak trebao dostaviti burzi rada, također ističe da nisu nadležni za utvrđivanje pravila za izdavanje potvrde niti za njihovo tumačenje. Pa nas ljubazno upućuju dalje. Tek u praksi će se, očito, pokazati je li država – i koliko – fleksibilna u provedbi ovog novog kriterija.

Isplate po redoslijedu

Tvrtke koje budu imale manje od 70 posto zaposlenika s Covid potvrdama, neće moći dobiti puni iznos potpora. Pojednostavljeno: ako od deset radnika, za koje je poslodavac tražio potporu, njih šest zadovoljava uvjete, bit će isplaćeno 60 posto iznosa zatraženih potpora. Poslodavac pritom ne može određivati za koje radnike će mu se isplatiti potpora.

U provedbenom dokumentu HZZ-a piše da će se u tom slučaju potpore isplaćivati prema redoslijedu prijavljenih radnika: “Poslodavcima koji imaju manje od 70 posto radnika sa EU digitalnim COVID potvrdama ili uvjetima za dobivanje iste, potpora će se isplaćivati u predviđenom postotku potpora od ukupnog iznosa potpore radnicima prema redoslijedu radnika u tablici koju poslodavac dostavlja u zahtjevu”.

Neželjene posljedice?

Može li to u praksi rezultirati neželjenim posljedicama? Pri predaji zahtjeva, poslodavac predaje i tablicu s popisom radnika za koje traži potporu, po rednim brojevima. Ako, u našem hipotetskom primjeru, HZZ isplati 60 posto iznosa traženih potpora – jer 60 posto zaposlenika ispunjava uvjete za Covid potvrdu – ispada da za četiri radnika pri dnu tablice potpora neće biti isplaćena.

To, međutim, ništa ne govori o njihovom Covid statusu. To nije dokaz niti da imaju niti da nemaju Covid potvrdu. Oni možda nemaju nikakve veze s time što tvrtki nije odobren stopostotni iznos potpora. Ali što će u tom slučaju napraviti poslodavci? Pitali smo stoga HZZ postoji li bojazan da poslodavac – ako zaključi da mora davati otkaze jer nije dobio cjelokupni iznos potpore – naprosto otpusti radnika s dna tablice, a koji je možda i cijepljen.

(Ne)održivost u praksi

Iz Zavoda, međutim, podsjećaju da je poslodavac, ako želi Vladinu potporu, dužan zadržati sve radnike “koji su kod njega bili u radnom odnosu prvog dana mjeseca za mjesec u kojem prima potporu” (postoji nekoliko iznimki, poput odlaska u mirovinu ili isteka ugovora o radu). Poslodavac, dakle, ne može dijeliti otkaze, ako i dalje želi konkurirati za Vladinu mjeru.

No, i tu će tek praksa pokazati koliko je to održivo i kako se ustvari provodi: kada se tek krenulo u realizaciju ove ideje, jedan poduzetnik nam je u neslužbenom razgovoru sarkastično komentirao treba li on sad po abecednom redu određivati tko će dobiti plaću, a tko ne, ili tko će ostati raditi, a tko ne.

Problemi i za necijepljene

Poslodavci su, kako smo spomenuli na početku, izuzetno nezadovoljni novim kriterijima. U Glasu poduzetnika smatraju ih neprihvatljivima i najavljuju ustavnu tužbu, ako se Vlada ne predomisli. “To kako se HZZ i Ministarstvo igraju s tim stvarima, tako se igraju djeca u vrtiću”, oštar je izvršni direktor UGP-a Dražen Oreščanin.

HZZ i Ministarstvo, kritizira dalje, “ne shvaćaju što znači zaraditi i isplatiti plaću u privatnom sektoru, oni to ne razumiju”. Oreščanin upozorava da će ljudi “početi zatvarati male firme” te je uvjeren da ljudi “koji će ostati bez posla, a nisu cijepljeni, više neće moći dobiti posao”.

Rizik za poslodavce

To objašnjava rizikom. “Kad se bavite poduzetništvom, morate znati upravljati rizikom, a rizik vam je manji ako zaposlite nekoga tko je cijepljen”, kaže Oreščanin. Na opasku da poslodavac ne bi trebao znati tko je cijepljen, a tko nije – o čemu smo nedavno pisali– direktor UGP-a ima spreman odgovor.

Ako Covid potvrdu moramo pokazivati redaru na ulasku na koncert ili ako ćemo je morati imati za ulazak u shopping centar, “zar vas poslodavac, koji vam treba dati posao i plaću, jedini to ne smije pitati?”.

Problematičan koncept

Vladinim kriterijima za potpore nezadovoljni su i mali i srednji poduzetnici u okviru Hrvatske udruge poslodavaca. Predsjednik Igor Škrgatić poručuje da se njihov stav oko toga nije promijenio: problematičan je, veli, sam koncept, da se poslodavcima uvjetuje nešto na što ne mogu utjecati.

No, moguće je da se u realizaciji ove mjere ipak neće pojaviti golemi problemi. Ali samo zasad – jer je ljeto, ljudi rade, manje je firmi koje trenutno trebaju pomoć Vlade, pa se procjenjuje da će i broj zahtjeva za srpanj i kolovoz biti relativno skroman. Jesen bi, međutim, mogla biti sasvim druga priča.


16. srpnja 2021.

U Hrvatskoj se zabranjuje ugovaranje minimalca u neto iznosu. Ionako je među pet najnižih u Europi

IZMJENE ZAKONA

Jagoda Marić

Poslodavcu koji ne ugovori bruto plaću prijeti kazna od 60 do 100 tisuća kuna. Zabranjuje se i sporazum kojim se radnik odriče minimalne plaće, a kazne za prekršitelje i u ovom slučaju su također od 60 do 100 tisuća kuna...

(NOVI LIST) ZAGREB – Minimalna plaća u Hrvatskoj u posljednjih je pet godina rasla više od 36 posto, ali je ona i dalje među najnižima u Europskoj uniji. Niži iznos minimalne plaće od Hrvatske imaju samo Mađarska, Litva, Rumunjska i Bugarska i tu činjenicu u svom prijedlogu izmjena i dopuna zakona o minimalnoj plaći ističe i Vlada kao razlog da se minimalna plaća još bolje uredi, a samim time posredno, ako je to moguće, i poveća. Iako u prijedlogu Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, što je objavljen na Vladinom portalu e-savjetovanje, nema odredbi kojima bi se povećavao iznos minimalne plaće, vjeruje se da je to boljim uređenjem, gotovo pa obilaznim putem, moguće postići.

Tako bi se, za početak, zabranilo ugovaranje minimalne plaće u neto iznosu. Vlada je tu odredbu odlučila ugraditi u ovaj zakon, iako je u krovnom Zakonu o radu jasno propisano da se plaća ugovara u bruto iznosu. No, to nije priječilo poslodavce da s radnicima potpisuju dogovore na neto iznos minimalne plaće, čime oni s najnižim primanjima zapravo nisu imali nikakve koristi od poreznih rasterećenja jer bi njihova plaća i dalje ostajala ista.

Neisplata minimalca

To znači da bi svaki poslodavac s radnikom, primjerice za ovu godinu trebao ugovoriti minimalnu plaću u bruto iznosu od 4.250 kuna, a ne u neto iznosu od 3.400 kuna. Poslodavcu koji to ne učini prijeti kazna od 60 do sto tisuća kuna. Nije to jedini način na koji su poslodavci zakidali radnike s minimalnom plaćom, dio njih radnicima nije isplaćivao ni taj minimum, i još su potpisivali ugovore kojima se radnici odriču isplate minimalne plaće. Ta se praksa sada zabranjuje, takav se sporazum radnika i poslodavca proglašava ništetnim, a poslodavcu prijeti kazna od 60 do sto tisuća kuna.

Vlada u obrazloženju tih odredbi ističe da je broj radnika koji primaju minimalnu plaću i dalje visok te je u prosincu 2020. godine taj udio bio 4,22 posto od svih zaposlenih, odnosno za minimalnu je plaću radilo 46 tisuća radnika. U prvom kvartalu ove godine taj se postotak i povećao pa je udio radnika koji primaju minimalnu plaću bio 4,73 posto. Dio tih radnika vjerojatno je i minimalnu plaću uspio dobiti zahvaljujući državnim potporama za očuvanje radnih mjesta, a ispada da je u Hrvatskoj u prva tri mjeseca ove godine gotovo svaki dvadeseti radnik radio za minimalac.

Inspektorat

Vlada u svom dokumentu navodi i to da je prema dostupnim podacima Državnog inspektorata značajan udio prekršajnih postupaka otpada na neisplatu zakonom propisane minimalne plaće radnicima. Utvrđeno je da prošle godine poslodavci za 1.689 radnika nisu isplatili ni minimalnu plaću, zbog čega je Državni inspektorat podnio optužne prijedloge zbog sumnje na počinjenje 318 prekršaja iz Zakona o minimalnoj plaći.

– Evidentirane su i teškoće u provedbi propisa i nadzoru nad njihovom primjenom ako se plaća ugovara u neto iznosu, a određena specifična problematika nastaje i uslijed činjenice da ni u jednom važećem propisu nije izrijekom zabranjeno odreći se od isplate minimalne plaće.

Povećati dodatke

Sve navedeno otvara mogućnosti zlouporaba, objašnjava Vlada zašto se zapravo odlučila i u Zakonu o minimalnoj plaći istaknuti da se plaća ugovara u bruto iznosu i da nije dopušten sporazum po kojem se radnik odriče isplate minimalne plaće.

Nadaju se u Vladi da će boljim definiranjem onoga što ne ulazi u minimalnu plaću, a to su dodaci za prekovremeni rad, rad nedjeljom, ali i svi dodaci za uvjete rada i iz kolektivnih ugovora, barem malo povećati plaću onih koji primaju minimalac

– U iznos minimalne plaće ne ubrajaju se povećanja plaće s osnove prekovremenog rada, otežanih uvjeta rada, noćnog rada i rada nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi, novi je članak koji se dodaje u zakon o minimalnoj plaći. Uz njega stoji i to da će poslodavca taj rad plaćati najmanje u visini utvrđenoj kolektivnim ugovorom čija je primjena proširena sukladno općem propisu o radu. Tako prekovremeni rad ili dodatak za uvjete rada više ne bi bili plaćeni, primjerice jednu kunu, ili uključeni u minimalnu plaću, ali »kvaka« je u tome da samo jedna djelatnost u Hrvatskoj, i to graditeljstvo, ima proširenu primjenu kolektivnog ugovora čime se on odnosi na sve radnike u toj industriji. Ostali bi to tek trebali potpisati pa da njihovi radnici to i osjete na minimalnoj plaći.

Klimatska kriza najviše ugrožava siromašne

FAKTOGRAF
Autor/ica: Matea Grgurinović

Efekti klimatske krize već su vidljivi prostim okom: toplinski udari, suše, tornada, poplave, požari... Sve učestalije su klimatske migracije i energetsko siromaštvo. Najveći teret krize snose siromašniji slojevi društva. Stanje je alarmantno, upozoravaju znanstvenici. Razorni klimatski utjecaji se ubrzavaju i postat će očigledni i prije 2050. godine, kada djeca rođena ove godine ne budu imala niti 30 godina. Navodi se to u UN-ovom izvješću koje su priredile stotine znanstvenika pri Međuvladinom panelu o klimatskim promjenama (Intergovernmental Panel on Climate Change, IPCC). Klimatske promjene će stubokom izmijeniti život na Zemlji, stoji u sveobuhvatnom izvješću od 4000 stranica koje će biti službeno objavljeno tek u veljači 2022. godine, kada ga odobri 195 država članica.

Katastrofa u nastajanju

Za one koji su sudbinu mislili prevariti kupnjom jeftinih nekretnina u Sibiru stižu loše vijesti – prošlo ljeto u toj regiji izmjereno je rekordnih 38 Celzijevih stupnjeva, a prije nekoliko dana izmjereno je 48 °C temperature tla. Trenutačno u Sibiru, nakon rekordnih vrućina i suše, bukte stotine intenzivnih požara.

Toplinski val u toj regiji dolazi nakon niza požara koji su ju poharali na proljeće, a smatra se da su za velik broj požara krivi tzv. ‘zombi požari’– nastali iz velikih požara još od prošlog ljeta koji se nikada do kraja nisu ugasili. Ovaj video snimljen u Jakutiji – inače jednom od najhladnijih područja na svijetu – pokazuje kako točno izgledaju ti ‘zombi požari’. Video prikazuje čovjeka do gležnjeva u snijegu koji kopanjem dolazi do sloja treseta dok dim suklja u zrak. Osim toga što izgledaju jezivo, ovi požari u zrak otpuštaju velike količine metana i ugljika, čime pridonose globalnom zagrijavanju. Situacija s požarima je toliko ozbiljna da su stanovnici Jakutije pokrenuli peticiju (na ruskom) u kojoj traže više pomoći vlade u borbi s požarima. “Požari su zahvatili oko 300 tisuća hektara i rastu za 20 do 30 tisuća hektara u satu. Lokalne vlasti govore da je sve pod kontrolom, ali to nije istina”, piše u peticiji.

Dakle, tornada, požari, toplinski valovi, suše, ali i poplave, nestašice vode i hrane sve će češće obilježavati našu svakodnevicu. Utjecaj klimatskih promjena može biti i važan faktor u izbijanju sukoba i ratova – kao što je primjerice bio onaj u Siriji– a kako se navodi na stranicama Ureda visokog povjerenika UN-a za ljudska prava (OHCHR), prirodne katastrofe uzrokovane klimatskim promjenama bile su u prošlom desetljeću primarni razlog internih raseljavanja.

Procjenjuje se da je oko 20 milijuna ljudi zbog prirodnih katastrofa bilo prisiljeno napustiti svoje domove. Oni koji žive u beskućništvu ili oni koji nemaju pristup otpornim ili sigurnim stambenim uvjetima su u najvećem riziku i najranjiviji tijekom poplava, ciklona, klizišta, potresa i tsunamija.

Kako navodi Politico, iako će neka druga područja poput Jugoistočne Azije biti jače pogođena, klimatske promjene odrazit će se i na Europsku uniju. Sjever EU-a će se – čak i ako globalno zagrijavanje zaustavimo na 1,5°C – boriti s poplavama i požarima, dok će jug poharati suše, urbani toplinski otoci te će doći do opadanja poljoprivredne proizvodnje.

„Naši gradovi mogli bi biti za šest do deset stupnjeva topliji, a najveća će zatopljenja doći na jugu. U Rimu i drugim gradovima na Mediteranu će vrućina biti tako intenzivna da tradicionalni arhitektonski sustavi koji se oslanjaju na prirodnu ventilaciju neće više funkcionirati“, piše Politico.

Milijuni klimatskih izbjeglica

I Hrvatska je klimatski vrlo ranjiva, stoga su naši znanstvenici okupljeni u inicijativu Znanstvenici za klimu prošle godine Vladi Republike Hrvatske uručili Apel za sustavnu klimatsku akciju u kojem upozoravaju da „svjedočimo i velikim promjenama u okolišu, što uzrokuje sve veće probleme u proizvodnji hrane, prisilne migracije te degradaciju bioraznolikosti, koje se očituju u galopirajućem izumiranju, seljenju vrsta, među kojima su najvidljivije pojave tropskih vrsta u umjerenom pojasu. Zbog svega toga, konformističko odbijanje prihvaćanja stvarnosti klimatske krize je izgubilo svaku racionalnu utemeljenost“.

Jelena Puđak, znanstvena suradnica na Institutu društvenih znanosti Ivo Pilar i članica Inicijative, upozorava da su najpogođeniji klimatskim promjenama narodi s Južne polutke i oni siromašniji.

„Oni su jednostavno geografski jače pogođeni zbog prirode klimatskih obrazaca, rasporeda padalina i slično. S druge strane ih i strukturne, odnosno društveno uvjetovane nejednakosti u tim društvima također čine ranjivijima na klimatske promjene. Nejednaki pristup resursima, nedovoljno razvijena infrastruktura – to nisu prirodne datosti, to je društveno generirano i interpretira se kroz razvoj društva“, kaže Puđak.

Dodaje i da klimatske izbjeglice nisu naša budućnost, već naša sadašnjost. „Ne trebamo tražiti izvješća koja će nam to pokazati, mi to možemo vidjeti oko sebe. Veliki problem je što se često klimatske izbjeglice ne percipiraju kao takve.“

Koliko će točno u budućnosti biti klimatskih izbjeglica je jako teško točno predvidjeti, zbog cijelog niza faktora. Međutim predviđanja govore o između 25 milijuna do čak jednog bilijuna klimatskih izbjeglica do 2050. godine. Jedan od primjera velikih migracija povezanih djelomično i s klimatskim promjenama bila je i tzv. migrantska karavana– veliki broj migranata iz Središnje Amerike koji su pješke putovali u Sjevernu Ameriku, tj. Sjedinjene Američke Države.

Puđak kaže da se migracije povezane s klimatskim promjenama ne događaju samo drugdje. „To se događa u našoj državi, a kako će vrijeme odmicati i posljedice klimatskih promjena će biti sve vidljivije. Kad smo imali velike poplave 2014. godine, desilo se zapravo to da je nastradao najsiromašniji dio stanovništva. Mi smo ranjivi kao i svi drugi, klimatske promjene nas ne zaobilaze.“

Prijeti energetsko siromaštvo

A ranjivi su i naši gradovi: mnogi će se suočiti, ili se već suočavaju, s problemima poput urbanih toplinskih otoka ili toplinskog opterećenja. S jačanjem toplinskih valova sve veći problem postaje i energetsko siromaštvo.

Kako su za Faktograf pojasnili Daniel Rodik i Miljenka Kuhar iz Društva za oblikovanje održivog razvoja (DOOR), energetsko siromaštvo se najčešće opisuje kao situacija u kojoj radi kombinacije niskih prihoda, visoke potrošnje energije i niske energetske učinkovitosti, kućanstvo ne može podmiriti troškove energije.

„Za mnoga kućanstva koja imaju prosječne ili ispod prosječne prihode, te žive u energetski neučinkovitim zgradama, troškovi za energiju predstavljaju znatni dio rashoda kućanstva. Uzroci energetskog siromaštva su prije svega rast cijena energije, pad prihoda i osobno siromaštvo, te degradacija stambenog fonda koji se ne obnavlja u onoj mjeri u kojoj bi mogao ili trebao. Cjelovita energetska obnova zahtijeva značajna ulaganja, a građani koji žive u riziku od energetskog siromaštva teško ili gotovo nikako ne mogu samostalno podmiriti troškove energetske obnove.“

Primjerice, u 2019. godini 30 milijuna Europljana (ekvivalent populaciji Mađarske, Austrije i Češke zajedno) nije moglo adekvatno zagrijati svoje domove, izvijestio je Euractiv u veljači ove godine na temelju brojki iz izvješća Instituta Jacques Delors. Izvješće je pokazalo da je problem najizraženiji u južnoj Europi gdje su zgrade manje zaštićene od hladnog vremena. Bugarska, Litva, Grčka, Cipar i Portugal su države s najvećim postotkom populacije koja ima problema sa zagrijavanjem domova.

Veliki broj ljudi također tijekom ljeta pati od energetskog siromaštva i ne mogu rashladiti svoje domove, što je predstavlja rastući problem, budući da su zbog klimatskih promjena toplinski valovi sve jači i sve češći. “Neka su kućanstva cijelu godinu izložena neprimjerenim uvjetima – zimi im je prehladno, ljeti prevruće”, rekla je za EuractivMarie Delair, jedna od autorica izvješća.

Rodik i Kuhar dalje navode da je, prema dostupnim podacima, potrošnja energije u zgradarstvu odgovorna za oko 40% ukupne potrošnje energije tj. oko 36% emisija CO2. „Neovisno od toga kako su nastale, sve emisije ugljičnog dioksida, bilo da nastaju kao posljedica izgaranja fosilnih goriva u termoelektranama ili plina u našem bojleru u kućanstvu, jednako doprinose klimatskim promjenama. Svjedoci smo da postojeće stare zgrade i kuće sve manje odgovaraju uvjetima klimatske krize,“ ističu.

Naglašava se i da degradirani stambeni fond pruža sve manje zaštite od klimatskih promjena.

„Betonske zgrade i čitava naselja bez toplinske izolacije, prirodne ventilacije i zasjenjenja arhitektonskim ili prirodnim rješenjima postaju sve neudobnija mjesta za život u doba klimatske krize. Prema podacima iz Strategije prilagodbe klimatskim promjenama– Izvještaja o procijenjenim utjecajima i ranjivosti na klimatske promjene po pojedinim sektorima, stupanj ranjivosti na klimatske promjene u sektoru ljudskog zdravlja u Hrvatskoj je visok. Povećanje učestalosti i trajanja ekstremnih vremenskih uvjeta već sada utječe na povećanje smrtnosti, promjene u epidemiologiji kroničnih nezaraznih bolesti i akutnih zaraznih bolesti te utječe na sniženje kvaliteta zraka, zdravstvenu ispravnosti vode i hrane, i veću razinu kontaminanata u okolišu.”

Ugrožena ljudska prava

U rezoluciji 43/13 Vijeća za ljudska prava (Human Rights Council) koja je usvojena 19. lipnja 2020. od država se traži da “u svojim strategijama prilagodbe i ublažavanja klimatskih promjena u obzir uzmu pravo na adekvatan smještaj” te da „surađuju s pogođenim zajednicama i pojedincima s ciljem razvijanja i promoviranja ekološki održivih stambenih dizajna, građevinskih konstrukcija i održavanja kako bi se adresirali učinci klimatskih promjena dok se u isto vrijeme osigurava pravo na adekvatan smještaj“.

Rodik i Kuhar ističu da je za kvalitetnu prilagodbu klimatskim promjenama potrebna i „promjena stambene politike koja je dovela do problema, npr. prepuštanje djelovanja tržišta kroz povremene valove energetski učinkovite novogradnje rješenje su samo za kreditno sposobne građane pod uvjetom da ostanu „trajno“ u toj kategoriji“.

Potresi u Hrvatskoj prošle godine slikovito su pokazali posljedice koje sustavno zapuštanje stambenog fonda zgrada može imati ne samo na kućanstva u energetskom siromaštvu, već i na ona koja uspijevaju pokrivati troškove svojih energenata. Stručnjaci iz DOOR-a ističu da energetska obnova višestambenih zgrada i obiteljskih kuća izravno pridonosi smanjenju troškova za energiju, jer su obnovljene kuće energetski učinkovitije, tj. troše manje energije. Trenutno je za svu novogradnju propisana obveza primjene nZEB kriterija (nearly zero-energy building, op.a.) tj. gradnja zgrada gotovo nulte potrošnje energije, tako da bi sve zgrade izgrađene nakon prosinca 2020. godine trebale biti visoko energetski učinkovite.

“Osim povećanih standarda toplinske zaštite tj. visoke energetske učinkovitosti nZEB kriteriji obuhvaćaju i niz rješenja koji se oslanjaju na obnovljive izvore energije kao primarne izvore energije za zgrade poput integriranih sunčevih elektrana, solarnih toplinskih kolektora, toplinskih pumpi i mogućnosti punjenja električnih vozila. Međutim, i dalje ostaje problem spore obnove starih energetski neučinkovitih višestambenih zgrada i obiteljskih kuća za koje je potrebno osigurati dodatna sredstva u novom programskom razdoblju“, kažu Rodik i Kuhar.

Upravo zbog činjenice da veliki broj građana koji se nalazi u energetskom siromaštvu ne može samostalno podmiriti troškove energetske obnove Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost je u 2020. godini pokrenuo program energetske obnove koji je u stopostotnom iznosu subvencionirao troškove energetske obnove za energetski siromašna kućanstva.

“Međutim, bez razvijenog nacionalnog Programa borbe protiv energetskog siromaštva, jasne definicije, kriterija određivanja energetskog siromaštva, mjera za njegovo suzbijanje i praćenje, programi poput programa FZOEU nažalost ne mogu zadovoljiti ni manji dio potreba energetski siromašnih građana”, zaključuju Rodik i Kuhar.

Aladrović: Ne možemo odgovorne vječno opterećivati zbog neodgovornih

HRT U mreži Prvog - Covid potvrda radnika ubuduće bi trebala biti jedan od uvjeta koji poslodavci trebaju ispuniti kako bi dobili potpore za očuvanje radnih mjesta. No, poslodavci i sindikati odbili su takav model, pa se razgovori Vlade i socijalnih nastavljaju idući tjedan. U emisiji Hrvatskoga radija U mreži Prvog o toj temi su razgovarali ministar rada Josip Aladrović, predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata Krešimir Sever, u ime Hrvatske udruge poslodavaca Hrvoje Meštrović i predsjednica Nacionalne udruge ugostitelja Jelena Tabak. Ministar rada Josip Aladrović kaže kako su se na jučerašnjem sastanku svi složili oko važnosti covid potvrda kojima će se ubuduće dokazivati našu opasnost za vlastito zdravlje i zdravlje okoline.

- Mi smo vrlo jasno od početka komunicirali da državne potpore ne mogu trajati u obliku u kojem su sada do vijeka. Već 16 mjeseci kontinuirano se koriste potpore. 1. srpnja smo se dogovorili da potpore idu dalje, samo je pitanje kriterija na koji način ćemo ih formirati. Ono što smo mi tražili, očekivali i ponudili je određena odgovornost i samih zaposlenika kojima država već 16 mjeseci financira primanja. To moram istaknuti kako bi svi shvatili o kojoj se situaciji radi. S druge strane, razdvajanje odgovornih pojedinaca koji izdvajaju davanja za doprinose i poreze ali su i odgovorni i cijepljenjem su zaštitili vlastito zdravlje ali i zdravlje drugih kako bi zaštitili ekonomiju. Ima ih oko milijun i pol i ne možemo ih vječno iskorištavati zbog onih koji su neodgovorni, poručio je ministar.

Komentirao je i činjenicu da populacija starija od 65 godina nije dobro procijepljena.

- Mi idemo za tim da obuhvatimo sve skupine i umirovljenike i zaposlene u javnom sektoru i privatni sektor. Ove mjere za očuvanje radnih mjesta su namijenjene privatnom sektoru, najviše uslužnom sektoru koji je najizloženiji tijekom ove krize i sada je vrijeme da pojedinci ili osobe koje su cijelo vrijeme sufinancirane od Vlade RH na neki način i sami sudjeluju u odgovornosti. Svjesni smo da postoje i druge skupine i vrlo brzo ćemo predložiti mjere. Neke vrlo kvalitetne mjere su već predložili sindikati i poslodavci i o njima ćemo razgovarati na idućim sastancima, najavio je Aladrović.

Meštrović: Ovaj prijedlog mjera nije izvediv

Hrvoje Meštrović iz Hrvatske udruge poslodavaca rekao je da u emisiji sudjeluje u ime svih poslodavaca koji su obuhvaćeni ovim prijedlogom mjera i koje, kako kaže, nisu izvedive u kontekstu poslodavaca i njihovih odgovornosti.

- Itekako smo svjesni da je procijepljenost je nužna za oporavak tih djelatnosti koje su ugrožene i na neki način moramo surađivati i naći način da se što više ljudi cijepi i omogući buduće normalno poslovanje. Govorimo o prijevozu putnika, turizmu, uslužnim djelatnostima, event industriji, svi su oni bili ugroženi zbog lockdowna. objasnio je.

Smatra da je procijepljenost u njihovim tvrtkama veća od procijepljenosti cijeloga društva a sada moraju vršiti dodatnu represiju nad svojim zaposlenicima.

- Mi moramo imati iste uvijete za sve. Poslodavci traže da se uvedu pravila da nivou države za sve na isti način, i za one koji sudjeluju u nekom događaju i za one koji rade na tom događaju, rekao je. dodavši da trenutačno svatko gleda samo na sebe a ne zajednicu.

Sever: Velika buka, a mali učinak

Predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata Krešimir Sever kaže da se stvorila velika buka, a da će učinak biti skroman.

- Ako je točno da je oko 45% pučanstva cijepljeno, to je mala brojka u odnosu na 4 milijuna stanovnika. Za pretpostaviti je da je isti postotak cijepljenih i među zaposlenima, onda možemo računati da je od milijun i pol, milijun i 600 tisuća zaposlenih njih 750-800 tisuća cijepljeno. Sada se orijentiramo na 50-tak tisuća onih koji su unutar mjera i koji sasvim sigurno neće pripomoći da se onih ostalih 750 tisuća procijepe, ili barem 500-tinjak tisuća. Velika buka, a mali učinak, rekao je.

Kaže kako, prema najavama, poslodavac neće znati koji su to ljudi već će samo dobiti koliko covid potvrda ima među njegovim radnicima.

- Sad su dvije varijante - ili da te potpore podijeli među svim svoji radnicima i da mu još uvike nedostaju sredstva za isplatu punih plaća, ili da se odluči na otpuštanje. Ako u mjere stavimo uvjet da ne smije otpuštati onda će poslodavac biti u pat poziciji da će posezati za nekim drugim načinima, primjerice pustiti radnike da se sami razračunavaju oko toga tko ima potvrdu, ustvrdio je dodavši kako je vlada svu odgovornost prebacila na poslodavce.

Aladrović: Neodgovoran je radnik koji odbija cijepljenje

Ministar Aladrović je rekao da to nije tako i da vlada nije neodgovoran već je neodgovoran radnik koji odbija cijepljenje. Sever je rekao da su se oko toga svi složili da je u pitanju neodgovoran radnik.

- Ali smo se također složili da Vlada ne može svoju odgovornost prebacivati na druge i da netko drugi utjeruje te ljude bilo da se cijepe, bilo da prebole bolest ili se svako malo testiraju. Ako nema mehanizma koji je zakon ili nekom drugom zakonskom odredbom reguliran, vi ne možete tjerati radnike, građane da se međusobno prokazuju da netko nešto nije napravio, poručio je Sever.

Ministar Aladrović mu je rekao da se ovdje radi o potporama koje se moraju isplaćivati, ali ih vlada želi isplaćivati.

- Ovdje se ne radi o nekom ljudskom pravu već o potporama kojima odgovorni porezni obveznici uplaćujući poreze financiraju one koje su potencijalno neodgovorni. Mi tu neodgovornost želimo smanjiti, ustvrdio je.

Tabak: Ove mjere potpore su kompenzacija za naš ograničeni rad

Predsjednica Nacionalne udruge ugostitelja Jelena Tabak ističe kako su ugostitelji već dali svoj obol ovoj pandemiji samim time što nisu mogli raditi.

- Naše tržište niti u jednom trenutku nije prestalo kao što se to, nažalost,dogodilo u nekim drugim turističkim sektorima koje je pandemija još jače pogodila. Na poziv liječnika i Vlade mi smo svoje objekte zatvorili kako bismo spriječili da se zaraza dodatno širi. Ove mjere potpore su kompenzacija za ograničeni rad. Mi smo svoj obol već dajemo. Mi pozivamo svoje djelatnike na cijepljenje jer smo svjesni da je to jedini način za završiti ovu pandemiju, poručila je dodavši da one djelatnike koji se ne žele cijepiti treba dodatno educirati.

- Prisilom se kod njih stvara trauma. Ugostitelji također ne podržavaju prebacivanje odgovornosti na poslodavce, poručila je.

Aladrović: Obvezno cijepljenje nije smjer

Aladrović poručuje kako obvezno cijepljenje nije smjer ove vlade.

- Cijelo vrijeme se vodi afirmativna kampanja kako je to najbolji način zaštite zdravlja i ekonomije. Kako tko shvaća tu poruku - teško je u to ući, rekao je dodavši da će uvođenje uporabe covid potvrde na svakom mjestu na kojem se pojavljujemo je sigurno nešto što će usmjeriti naše građane e da se cijepe i olakšaju si život.

Oko 40% zaposlenih u obrazovnom sektoru nije cijepljeno. Sever kaže da to nije dobro, ali cijepljenje i dalje nije obvezno.

- Ljudima se ne mogu uskratiti javne usluge zato što nije cijepljen. Naš Ustav je jasan, kaže da se ljudske slobode mogu u uvjetima neke neposredne opasnosti, bolesti, ali kako? Zakonom! Dakle treba to ostaviti ljudima na izbor dok se drugačije zakonom ne propiše, poručio je.

Ministar Aladrović je na kraju rekao kako mu je drago što vidi da se i poslodavci i ugostitelji slažu s potrebom korištenja covid potvrda i prednost te odgovornosti .

- Što se tiče potpora - pa 16 smo se mjeseci uspjeli dogovarati, ja sam siguran da ćemo i 17, poručio je.


09. srpnja 2021.

Seminar Nezavisnih hrvatskih sindikata o mišićno-koštanim poremećajima

NHS - Poremećaji mišićno-koštanog sustava su najveći zdravstveni problem povezan s radom u Europi te se često javljaju u kombinaciji s drugim zdravstvenim problemima. Takvi poremećaji utječu na smanjenje kvalitete života i radne sposobnosti pojedinaca te štete poduzećima i gospodarstvu u cjelini. Oni su jedan od najčešćih uzroka invaliditeta i odlaska na bolovanje. Djelotvorna prevencija mišićno – koštanih poremećaja podrazumijeva i informiranost radnika te njihovu otvorenost u razgovorima o takvim poremećajima.

Zbog toga su Nezavisni hrvatski sindikati, uz potporu Europske agencije za zaštitu na radu (EU-OSHA), za predstavnike sindikata udruženih u NHS, organizirali seminar na temu „Zdrava radna mjesta smanjuju opterećenja“.

Sudionike seminara pozdravio je Krešimir Sever, predsjednik NHS-a, koji je, između ostalog, upozorio na rizike rada od kuće koji mogu utjecati na pojavu mišićno – koštanih poremećaja, ukazujući kako takav rad,  koji se gleda isključivo kao nešto pozitivno i dobrodošlo, nije potpuno siguran te postoje rizici za zdravlje radnika zbog takvog rada. Ukazao je na važnost provođenje mjera zaštite na radu i u slučaju rada od kuće.

Na seminaru je prim.dr.sc. Jelena Macan, dr. med.spec. medicine rada, iz Hrvatskog društva za medicinu rada liječničkog zbora, upoznala sudionike što su to mišićno – koštani poremećaji, koje profesionalne bolesti i bolesti u vezi s radom isti izazivaju kao i pojavnost takvih profesionalnih bolesti u RH. Najčešće bolesti u vezi s radom, od kojih je poslodavac dužan štititi radnike, jednako kao i od ozljeda na radu i profesionalnih bolesti, su bolesti vezne za kralježnicu, koje se javljaju kao posljedica dugotrajnog sjedenja i rada s računalom. Istaknula je problem praćenja bolesti u vezi s radom, odnosno nepostojanje istog, na čemu je potrebno poraditi kako bi se dobila cjelokupna slika o postojanju mišićno – koštanih poremećaja.

U drugim dijelu svog predavanja prim. dr.sc. Macan, upoznala je sudionike sa sadržajem novog Pravilnika o zaštiti na radu radnika izloženih statodinamičkim, psihofizioškim i drugim naporima na radu, koji je u postupku donošenja.

Predavanje je održala i doc.dr.sc. Josipa Nakić s Kineziološkog fakulteta u Zagrebu. Upoznala je sudionike seminara s kineziologijom rada te njenom ulogom u prevenciji mišićno – koštanih poremećaja.  Na primjerima je ukazala na važnost pravilnog kretanja kao i podizanja i rukovanja teretom kako bi se spriječili mišićno – koštani poremećaji. Također se osvrnula i na rad od kuće za vrijeme zatvaranja zbog epidemije te na probleme koje izaziva rad na laptopu, koji bi trebao biti pomoćno sredstvo, a ne isključivo sredstvo rada te na potrebne prilagodbe mjesta rada kako bi ono bilo sigurno za zdravlje radnika.

Isto tako, istaknula je važnost sudjelovanja kineziologa, kao jednog od dionika u sustavu zaštite na radu, kako bi radnike i poslodavce naučili pravilnom radu koji ne bi imao štetne posljedice po zdravlje radnika.

Na kraju seminara je Darije Hanzalek, predsjednik Sindikata grafičara i medija, upoznao sudionike seminara s projektom Dijalog i znanje napredak grade financiranog iz EU fondova, u sklopu kojeg su u suradnji s doc.dr.sc. Nakić izradili priručnik za radnike pod nazivom Kineziologija rada, Osnove pravilnih načina rada i rukovanja teretima u grafičkoj industriji.

Namjera je priručnika, koji je jednostavan za korištenje i slikovit, ukazati na važnost pravilnih načina kretanja i rada, kako bi se spriječili mišićno – koštani poremećaji s naglaskom na čuvanje zdravlja kralježnice. Na izradu priručnika potaknula ih je želja za unaprjeđenje zaštite na radu i očuvanje zdravlja članova Sindikata, od kojih su mnogi trpe ozbiljne tegobe zbog oboljenja mišićno – koštanog sustava.

Naglasio je važnost sustavne edukacije o pravilnom kretanju i načinima rada, od škole pa kroz cijeli život, kako bi se dogodili pozitivni pomaci.

Seminar je zaključio moderator Cvetan Kovač, koordinator Odbora za zaštitu na radu NHS-a riječima kako su očuvanje zdravlja i poslovne sposobnosti od posebnog društvenog interesa te na tome trebaju zajednički raditi svi dionici zaštite na radu. (KR)

EU poziva na akciju zbog smanjenja inspekcija rada

Europska komisija pridružila se danas sindikatima pozivajući države članice da se pozabave zdravstvenim i sigurnosnim propustima koji ugrožavaju živote radnika. ETUC je u travnju objavio istraživanje koje je pokazalo da je broj inspekcija zaštite na radu opao za petinu od 2010. godine, sa smanjenjem inspekcijskih nadzora i do 55% u 17 država članica (u Hrvatskoj je smanjenje bilo za 35%). U svojoj novoobjavljenoj strategiji zaštite zdravlja i sigurnosti Europska komisija poziva države članice da se "pozabave trendom smanjenja broja inspekcija rada u nekim državama članicama jačanjem inspekcija na terenu".

Također su napokon pozvali države članice na utvrđivanje bolesti Covid-19 profesionalnom bolešću, više od godinu dana nakon što su sindikati za radnike zatražili osiguranje dodatne zaštite od virusa. Dio je to dobrodošlog poteza prema pristupu 'nulte vizije' smrtnim slučajevima povezanim s radom, koji je prijeko potreban u vrijeme kada:

- Mnogi od preko milijun žrtava Covid-19 u Europi oboljeli su od bolesti na radu

- Više od 100 000 ljudi i dalje umire svake godine od raka povezanog s radom

- Raste broj nesreća na radnom mjestu sa smrtnim posljedicama

Rušenje zgrade u Antwerpenu prošlog tjedna, usmrtivši 5 izaslanih građevinskih radnika, a ozbiljno ozlijedivši još 9, još jednom pokazuje da su potrebni jači zahtjevi za zdravlje i sigurnost na radu.

Međutim, strategija Komisije daleko je ispod ambicioznog cilja u sljedećim područjima:

- Obvezuje se na ograničavanje izloženosti na još nekoliko tvari koje uzrokuju rak - ali ne i za svih 50 prioritetnih karcinogenih tvari kojima su radnici u Europi široko izloženi. Trenutno je ograničeno samo 27 takvih karcinogena. Nažalost, kombinirana izloženost opasnim kemikalijama, endokrinim poremećajima i revizija obvezujuće granične vrijednosti izloženosti (BOEL) za respirabilni kristalni silicijev dioksid izostaju iz Strategije.

- Nema zakonodavne inicijative o mentalnom zdravlju i mišićno-koštanim poremećajima – a radnici stvarno trebaju direktivu u oba područja

-Uopće se ne spominje potreba utvrđivanja maksimalne temperature na radnom mjestu u svjetlu klimatskih promjena

- Zabrinjavajuće je što strategija ukazuje na namjeru promjene zaštite koja se pruža samozaposlenima u skladu s pravnom stečevinom EU - to bi za posljedicu moglo imati ugrožavanje ljudi koji rade u visoko rizičnim industrijama poput graditeljstva, u kojem je puno lažnog samozapošljavanja.

Komentirajući strategiju, zamjenica glavnog tajnika ETUC-a Esther Lynch rekla je:

“Skandalozno je da je broj inspekcija zaštite na radnom mjestu bi najniži u desetljeću kada nas je pogodio Covid, što je vjerojatno koštalo života i pomoglo širenju bolesti. Komisija je danas uputila snažnu poruku državama članicama kako se ova opasna situacija više ne može tolerirati.

Međutim, Komisija svoje dobre namjere nije pretočila u konkretne akcije. Tople riječi nisu dovoljne kada broj nesreća na radnom mjestu raste, a svake godine više od 100 000 ljudi umre od raka povezanog s radom, a u rastu su i ergonomski i psihosocijalni rizici.

Potrebna su nam jača pravila i odgovarajuća provedba kako bismo osigurali da svi mogu ići na posao znajući kako će se sigurno vratiti kući."

Tom Deleu, glavni tajnik Europskog sindikata građevinara i drvoprerađivača EFBWW, govoreći nakon urušavanja zgrade u Antwerpenu, dodao je: „Zdravlje i sigurnost na radu i zaštitne mjere trebali bi biti dužnost svih tvrtki i pravo svih radnika, uključujući i samozaposlene. "

Više: Huge fall in labour inspections raises Covid risk

Izvor: EU urges action over fall in labour inspections

Ni povećanje plaća ne zadržava radnike u Hrvatskoj

NEDOSTATAK RADNIKA
Usprkos pandemiji, zbog koje su puno ljudi vratilo u Hrvatsku, radnika nedostaje u turizmu, građevinarstvu i drugdje. Politika rasta konkurentnosti na potplaćenim radnicima Hrvatskoj se obila o glavu.

(Deutsche Welle) - „Dajem tisuću kuna onome tko mi pronađe konobara!“ Vapaj je to jednog očajnog pulskog ugostitelja koji, iako je sezona već počela, a u gradu je sve više turista, traži školovane konobare koji će odraditi sezonu. Bez konobara je ostao jedno jutro jer se jednostavno, nakon burnije noći, nisu pojavili na poslu. A nove je teško pronaći, pa čeka radnike iz Srbije koji još uvijek rješavaju probleme s „papirima.“

Iako su mnogi očekivali da će zbog korone domaćih radnika biti koliko hoćeš jer su se mnogi vratili kućis rada u inozemstvu, te da će poslodavci iskoristiti tu situaciju umanjujući njihova prava, dogodilo se suprotno. Kao i uoči pandemije 2019., i ove je godine na tržištu nestašica domaće radne snage.

Ministarstvo unutarnjih poslova od početka godine do 16. lipnja izdalo je 31.157 dozvola za boravak i rad državljana iz trećih zemalja, 13 posto više nego lani u istom razdoblju, ali i petinu manje nego preklani. Samo za djelatnost turizma i ugostiteljstva ove je godine izdana 4.191 dozvola.

Hrvatsku napustilo 10 posto stanovnika

Krešimir SeverKrešimir SeverKrešimir Sever, predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata, za DW upozorava da je Hrvatska, kao i druge tranzicijske zemlje, svoju konkurentnost gradila na obespravljenim i slabo plaćenim radnicima.

„Takva je politika, osobito nakon ulaska Hrvatske u EU, dovela do značajnog iseljavanja stanovništva, posebno mladih, visokoobrazovanih i strukovno obrazovanih građana. Procjenjuje se da je Hrvatsku napustilo do deset posto stanovnika", kaže Sever, iako statistike pokazuju nešto manji postotak jer se dio ljudi nije odjavio.

Tase „rupa" neprestano krpa uvozom stranih radnika, dodaje on, što iz godine u godinu cementira cijenu rada i nestalne oblike ugovora o radu. A kombinacija zadržavanja niskih plaća i nesigurnih oblika potiče daljnje iseljavanje domicilnog stanovništva, tvrdi on.

„Iako se dio radnika zbog pandemije vratio u Hrvatsku, ipak je u pojedinim djelatnostima i dalje primjetan nedostatak radne snage, osobito u turizmu i ugostiteljstvu, graditeljstvu, a nedostaje i majstora poput elektroinstalatera i bravara. Od ožujka 2020. pa do kraja svibnja ove godine javne su vlasti kroz mjere potpore za očuvanje radnih mjesta uplatile više od 10,5 milijardi kuna za više od 680.000 radnika.

Mjerama je obuhvaćeno više od 120.000 obrtnika i poslodavaca", objašnjava Sever. Za koronakrize sindikalisti su se susretali s raznim zloporabama nekih poslodavaca: od prisilnog slanja radnika na godišnji odmor, rada ljudi koje poslodavci vode na godišnjem, neuplaćivanja pripadajuće razlike između ugovorene plaće i uplaćene državne potpore, sve do umanjenja ugovorene plaće bez radnikove suglasnosti.

Upućivani su na rad od kuće bez dodatka ugovoru o radu, plaćanja povećanih troškova zbog takvog rada, nepoštivanja radnog vremena, neplaćenog prekovremenog rada od kuće, nabraja sindikalist.

Radna snaga iz Filipina i Meksika

Vlast je, objašnjava, pripremala i donošenje posebnog zakona po hitnom postupku kojim bi se u krizi van snage stavile neke odredbe Zakona o

radu (ZOR) i važećih kolektivnih ugovora. No, zbog pritiska reprezentativnih nacionalnih sindikalnih središnjica, te solidarne potpore Međunarodne i Europske konfederacije sindikata te sindikalnih prosvjednih dopisa Europskoj komisiji, odustala je od toga.

„Poslodavci kroz izmjene ZOR-a traže daljnju fleksibilizaciju sustava rada, a sindikati upravo obratno jer je fleksibilizacija sustava rada jedan od glavnih uzroka ovakvoga stanja u Hrvatskoj. Početak pregovora o izmjenama ZOR-a počeo je 23. lipnja, što neće biti ni lako ni brzo, a vlast predviđa da bi primjena novog zakona trebala početi od polovice iduće godine, napominje Sever.

Iako u Hrvatsku dolaze raditi ljudi iz Srbije, BiH, Sjeverne Makedonije i Kosova, i njih je sve manje s obzirom da je i njima, kao i Hrvatima, isplativije otići u razvijenije zapadnoeuropske zemlje.

„Sve više stranih radnika dolazi u Hrvatsku putem posredničkih agencija iz Nepala, Filipina, Bangladeša, Kine, Indije, Rusije, Koreje, čak i Tajlanda, Meksika… Najviše se zapošljavaju u graditeljstvu, turizmu i ugostiteljstvu i nekim drugim uslužnim i pomoćnim poslovima. Nude im se jednake plaće koje se za iste poslove nude i domaćim. No, problem je u tome što domaći od takvih plaća ne mogu živjeti, a strani, koji dolaze iz sustava rada u kojem mjesečna prosječna plaća jedva dosegne 30 eura ili tek nešto više, ipak uspijevaju nešto poslati obiteljima", objašnjava Sever.

Mnogi hoteli ostat će zatvoreni

Marina Cvitić, predsjednica Sindikata Istre, Kvarnera i Dalmacije (SIKD), upozorava da bi ove sezone mnogi hoteli na Jadranu mogli ostatiMarina CvitićMarina Cvitić zatvoreni jer u njima neće imati tko raditi.

„Više od godine radnici su u neizvjesnosti: rijetki su radnici u turizmu koji su dobili više od šest punih plaća. Rijetki su sezonci koji su imali priliku raditi više od tri, četiri mjeseca. U takvih nesigurnim uvjetima, kad su krediti dolazili na naplatu, kad je, usprkos pandemiji, trebalo (pre)živjeti, u uvjetima kad su stalni radnici, u razdoblju kad nisu radili, dobivali 60 posto ili minimalnu plaću, iluzorno je bilo očekivati da će čekati da ih turističke kompanije pozovu. Posao su potražili u drugim djelatnostima“, za DW objašnjava Cvitić.

Neke su tvrtke, nastavlja, uz plaću počele isplaćivati neoporezive nagrade, od tisuću kuna naviše, a s nekim je sindikat dogovorio isplatu tijekom sezone u maksimalnom neoporezivom iznosu od 5.000 kuna. Ipak, još uvijek nema dovoljno radnika iz Hrvatske koji su spremni svoje obitelji napustiti za rad koji će trajati najviše tri mjeseca, objašnjava naša sugovornica.

Odgovornost za nedostatak kadrova, tvrdi, snose vlasnici kompanija i poslodavci, te Vlada. SIKD stoga traži hitan sastanak sindikata, poslodavaca, ministarstava turizma i rada, odnosno predstavnika Vlade radi donošenja dugoročnih i konkretnih mjera vezanih uz problematiku radne snage.


18. lipnja 2021.

Zajednički stav sindikalnih središnjica o Direktivi o primjerenim minimalnim plaćama u EU

NHS - Nezavisni hrvatski sindikati, Savez samostalnih sindikata Hrvatske i Matica hrvatskih sindikata uputili su zajedničko očitovanje Vladi RH na prijedlog Direktive o primjerenim minimalnim plaćama u EU o kojemu će se raspravljati na sastanku Vijeća EU za zapošljavanje, socijalnu politiku, zdravstvo i pitanja potrošača (EPSCO) koji će se održati 14. i 15. lipnja 2021. godine.

U nastavku prenosimo tekst pisma:

Budući da se 14. i 15. lipnja 2021. godine održava sjednica EPSCO-a na kojoj će se, između ostalog, održati rasprava o izvještaju o napretku o Direktivi o primjerenim minimalnim plaćama u EU, u nastavku iznosimo naša promišljanja i stavove.
2019. godine predsjednica Europske komisije, Ursula von der Leyen, obećala je svakom radniku u Europskoj uniji osigurati pravednu minimalnu plaću koja omogućuje dostojan život.

Prošli je mjesec na samitu u Portu naglašena potreba jamčenja napretka za socijalnu Europu i države članice koje su posvećene “obrani pravednih plaća”.

Sada je došlo vrijeme za ispunjenje obećanja i poboljšanje radnih i životnih uvjeta europskih radnika, a usvajanje ambiciozne Direktive o primjerenim minimalnim plaćama u EU ključno je za sve, kako oporavak nikoga ne bi ostavio za sobom.
Nemogućnost postizanja dogovora o Direktivi za vrijeme portugalskog predsjedanja, a sve zbog otpora pojedinih vlada, šalje lošu poruku radnicima u EU. Također je neprihvatljiv pritisak nekoliko vlada za razvodnjavanje Komisijinog prijedloga Direktive. Ako želimo da Direktiva ispuni proklamirane ciljeve, potrebno ju je  snažiti, a ne slabiti! Neki od prijedloga o kojima se raspravljalo na sastanku Radne skupine Vijeća za socijalna pitanja oslabit će Direktivu i moraju biti odbijeni.

S obzirom na navedeno i s obzirom na važnost Direktive, pozivamo Vladu RH da iskaže potporu Direktivi i njenom poboljšanju.

Ove tri sindikalne središnjice, dijeleći stavove europskoga sindikalnog pokreta i Europske konfederacije sindikata (ETUC) čije su punopravne članice, u više navrata su vam pisanim i usmenim putem ukazivale na probleme s tekstom Direktive. U nastavku navodimo nekoliko problematičnih točaka, a sve vezano za raspravu koja će se odvijati na sastanku EPSCO-a:

- Mišljenje pravne službe Vijeća potvrdilo je ono što su sindikati cijelo vrijeme govorili – Direktiva je moguća, a predložena Direktiva je pripremljena na pravilnoj pravnoj osnovi: - zaštita radnih uvjeta (članak 153(1)(b) TFEU-a u skladu s člankom 153(2) TFEU-a). Iz toga jasno proizlazi kako više nema mjesta ni za kakve izgovore i alibije i kako se vlade država članica ne mogu nastaviti skrivati iza pravnih argumenata kako bi opravdale svoje nepostupanje.

- Podsjećamo, predsjednica Komisije Von der Leyen, obećala je osigurati da svaki radnik u Uniji ima pravednu minimalnu plaću koja mu omogućuje dostojan život. Predloženi pristup ograničavanja odgovornosti država članica samo na promicanje primjerene minimalne plaće, a ne osiguravanje primjerenosti minimalnih plaća,  radnike koji primaju minimalnu plaću stavit će nepovoljan položaj jer će, čak i kad Direktiva stupi na snagu, primati neprimjerene minimalne plaće.

- Što se tiče individualnih prava, želimo naglasiti da je prijedlog koji “guraju” neke vlade - “nothing in this Directive shall be construed as creating rights for individuals” neprihvatljiv. Taj negativni amandman će za posljedicu imati učinak da Direktiva neće osigurati - općenito - niti jedno pravo te se na takav način, uklanjanjem svih prava, dovodi do ništavosti bilo koje obveze. Posebno smo zabrinuti što se ne spominje učinak takve odredbe na kolektivna prava jer tada neće biti zaštićena ni sindikalna prava. Takav pristup će potkopati neke od najvažnijih ciljeva Direktive.

Taj amandman predstavlja vrlo opasan presedan i njegove pravne posljedice bit će negativne i dalekosežne. Ovo je pokušaj pretvaranja Direktive u Preporuku, doduše sa obvezom izvješćivanja. Ove tri reprezentativne sindikalne središnjice, kao i krovna sindikalna europska organizacija ETUC čije su članice, snažno se protive ovom amandmanu.

Pozivamo Vas da podržite snažnu Direktivu u sklopu rasprave na sastanku EPSCO-a i naglasite sljedeće neophodne elemente:

- Direktiva ne smije biti razvodnjena, a da bi bila Direktiva u svom stvarnom smislu. Bude li razvodnjena, neće ispuniti obećanje kako će se njome osigurati dostojne plaće za radnike u Europi i učinkovito promicati kolektivno pregovaranje i jamčenje poštivanja prava na kolektivno pregovaranje.

- Direktiva mora uključivati učinkovite mjere promicanja kolektivnog pregovaranja. Mora dovesti do povećanja broja radnika pokrivenih kolektivnim ugovorima i osigurati poštivanje prava na kolektivno pregovaranje. Kod donošenja okvira za omogućavanje uvjeta za kolektivno pregovaranje, Direktiva mora jamčiti da će države članice uključiti mjere kojima se sprečava gušenje sindikata, mora sindikatima jamčiti pristup radnim mjestima kako bi mogli razgovarati s radnicima u svrhu kolektivnog pregovaranja.

- Države članice bi trebale biti obvezane da zakonom utvrđene minimalne plaće ne smiju biti ispod praga dostojanstva - 60% medijalne bruto plaće i 50% prosječne bruto plaće. Države članice moraju zadržati nadležnost pri odlučivanju o konačnoj razini zakonom utvrđene minimalne plaće (iznad praga).

Od država članica trebalo bi se tražiti jamčenje da su zakonom utvrđene minimalne plaće određene uz uključivanje socijalnih partnera i da su “primjerene” imajući u vidu što je potrebno za osiguranje dostojnog standarda života.

Smatramo kao je neophodno brisati “produktivnost” iz kriterija za određivanje razine zakonom utvrđene minimalne plaće.

- Nije nam prihvatljivo izuzimanje određenih kategorija radnika iz primjene Direktive. Izuzimanje pomoraca te bilo koje drugo izuzimanje bilo bi štetno i nepravedno i treba ga izbjeći.
U isto vrijeme Direktiva mora onemogućavati države članice od izuzimanja određenih kategorija radnika iz primjene zakonom utvrđene minimalne plaće ili od uvođenja drugih razina plaće, koje su niže od minimalne.

Ova Direktiva izravno se odnosi na živote radnika i njihovu mogućnost da uz minimalnu plaću mogu živjeti, platiti troškove stanovanja, kupiti hranu za sebe i svoje obitelji. Ona sindikatima jamči pravo na kolektivno pregovaranje za pravedne uvjete rada. Vlade moraju preuzeti odgovornost, brzo nastaviti s raspravama i osigurati Direktivu koja će u konačnici ispuniti obećanje dano radnicima u Europi.

Europski sindikalni pokret i njegove hrvatske članice pomno prate razvoj događaja u Vijeću te su spremne javno prozvati države članice koje inzistiraju na razvodnjavanju Direktive ili ne podržavaju njeno donošenje, odnosno koje ne podržavaju dostojanstven standard života radnika.

Poštovani predsjedniče Vlade Republike Hrvatske, poštovani ministre, s obzirom na gore navedeno, još jednom vas pozivamo da na predstojećim sastancima date potporu donošenju Direktive i usprotivite se njenom razvodnjavanju. Vrijeme je da se konkretnim mjerama i djelima radnicima osiguraju dostojna minimalna plaća i dostojni uvjeti rada kroz snažan sustav kolektivnog pregovaranja.

Iz EGSO-a - Europski zeleni plan će biti pravedan ili ga neće biti

Izvršni potpredsjednik Europske komisije najavio je mjere za zaštitu najugroženijih od mogućeg proširenja sustava trgovanja emisijama na gorivo za grijanje i prijevoz te je čuo prijedloge EGSO-a za poboljšanje korporativnog odlučivanja o zelenoj tranziciji kroz socijalni dijalog.

NHS - Pozdravljajući izvršnog potpredsjednika Europske komisije Fransa Timmermansa na 561. plenarnom zasjedanju Europskog gospodarskog i socijalnog odbora (EGSO), predsjednica EGSO-a Christa Schweng izjavila je da je EGSO bio čvrsti saveznik Komisiji u njezinoj klimatskoj akciji.

Podržao je prijedloge Komisije za smjelije smanjenje emisija do 2030. godine, u odnosu na prvotno planirano. EGSO je također je aktivno sudjelovao u potpori novonastaloj kružnoj ekonomiji u Europi, s tim da su ove dvije institucije 2017. godine pokrenule Europsku platformu dionika za kružno gospodarstvo, kao izvor za pokrenute tvrtke širom Europe.

Sada, kad  Europa razmišlja o tome kako se oporaviti nakon pandemije COVID-19, više nego ikad potreban je socijalni dogovor kako bi se osigurala pravedna zelena tranzicija.

"Zeleni plan ambiciozna je strategija rasta EU-a za postizanje klimatske neutralnosti do 2050. godine i pružanje ekonomskog zamaha", rekla je Schweng, "ali socijalne, radne, zdravstvene i pravične dimenzije treba ojačati kako bi se osiguralo da niti jedna osoba, zajednica, radnik, sektor ili regija ne ostanu iza. "

Potpredsjednik Timmermans naglasio je da je socijalna dimenzija zelene tranzicije glavna briga Komisije, jer je pandemija nesrazmjerno povećala socijalne razlike dovodeći društvo "na rub". Opisao je glavne elemente paketa Fit for 55 koji će biti objavljen 14. srpnja.

Uključivanje socijalne pravednosti u klimatske mjere

Paket bi "uključio socijalnu pravednost u nove prijedloge", rekao je Timmermans, i to:

- pravedno dijeleći teret klimatskog djelovanja između industrija, vlada i pojedinaca i
- uvođenjem socijalnog mehanizma koji će pomoći ublažiti utjecaj mjera na najugroženije, poput mogućeg proširenja trgovine emisijama na goriva za grijanje i prijevoz.

"Budite sigurni", rekao je Timmermans , "ako poduzmemo ovaj korak i ako se kućanstva suoče s rastućim troškovima, osigurat ćemo da postoji socijalni mehanizam, socijalni fond za klimatske akcije koji može nadoknaditi sve moguće štetne posljedice. "

"Moramo zaštititi ranjiva kućanstva od potencijalnih povećanja cijena goriva za grijanje i prijevoz, posebno u regijama u kojima mogućnosti čiste energije nisu dostupne", rekao je Timmermans . "Dakle, ako bismo uveli trgovinu emisijama za ta goriva, to znači da svoju predanost socijalnoj pravednosti moramo odvesti i korak dalje. Svaki prijedlog o trgovini emisijama u tim novim sektorima mora istovremeno imati i prijedlog vezan za socijalni utjecaj."

U sklopu rasprave Timmermans je čuo i doprinos EGSO-a oblikovanju socijalnog sporazuma kao sastavnog dijela Zelenog plana (Mišljenje INT/903). Prijedlozi koje je iznio izvjestitelj Norbert Kluge iz Skupine II (Skupina radnika) usredotočeni su na jače sudjelovanje radnika u donošenju korporativnih odluka i na društvenu odgovornost poduzeća.

"Socijalni dijalog od iznimne je važnosti kako bi se zajamčila uska veza između Zelenog plana i socijalne pravde", rekao je Kluge. "Vjerujemo da unošenjem glasa radnika možemo poboljšati kvalitetu ekonomskih odluka koje tvrtke donose pri prelasku na zeleni model."

"Informiranje radnika, savjetovanje i sudjelovanje na razini nadzornih odbora daju prednost dugoročnijem pristupu i poboljšavaju kvalitetu donošenja odluka u programu ekonomske reforme." rekao je Kluge.

Izvještaj Zaklade Hans Böckler o tome kako su europske tvrtke preživjele financijsku krizu 2008.-2009. godine otkrio je da su tvrtke s nadzornim odborima koji uključuju zaposlenike ne samo robusnije, već su se i brže oporavile od posljedica krize. Otpustile su manje zaposlenika, zadržale višu razinu ulaganja u istraživanje i razvoj, zabilježile veću dobit i pokazale manju volatilnost na tržištu kapitala. Sve u svemu, bile su i više orijentirane na dugoročne interese tvrtke.

Međutim, EGSO naglašava da se socijalni plan, kao bitni dio zelenog plana, ne odnosi samo na rad. Riječ je o prihodu, socijalnoj sigurnosti i fiskalnoj potpori svima koji ih trebaju, uključujući one koji uopće nemaju pristup radu.

Potrebne su aktivne politike tržišta rada, zajedno s učinkovitim javnim službama za zapošljavanje, sustavima socijalne sigurnosti prilagođenim promjenjivim obrascima tržišta rada i odgovarajućim zaštitnim mrežama u smislu minimalnog dohotka i socijalnih usluga za najugroženije skupine.
Pročitajte cijeli tekst govora potpredsjednika Timmermansa

Izvor: EGSO

Na načelo jednakosti plaća muškaraca i žena, utvrđeno pravom Unije, moguće se izravno pozvati za „jednak rad” i „rad jednake vrijednosti” u sporovima između pojedinaca

Sud Europske unije
PRIOPĆENJE ZA MEDIJE br. 95/21

U Luxembourgu 3. lipnja 2021.
Presuda u predmetu C-624/19 Tesco Stores

Tesco Stores trgovac je na malo koji svoje proizvode prodaje na internetu i u trgovinama koje se nalaze u Ujedinjenoj Kraljevini. U tim trgovinama, različitih površina, zaposleno je ukupno 250 000 radnika koji obavljaju različite vrste poslova. To društvo također ima distribucijsku mrežu s oko 11 000 zaposlenika koji obavljaju različite vrste poslova.

Oko 6000 zaposlenika ili bivših zaposlenika Tesco Storesa, ženskog i muškog spola, koji rade ili su radili u njegovim trgovinama, tužili su to društvo sudu koji je uputio zahtjev, Watford Employment Tribunalu (Radni sud u Watfordu, Ujedinjena Kraljevina), počevši od veljače 2018., zbog toga što, u suprotnosti s nacionalnim zakonodavstvom i člankom 157. UFEU-a 1 , plaća muškaraca i žena za jednak rad nije bila jednaka. Taj je sud odlučio prekinuti postupak povodom zahtjevâ muških radnika, s obzirom na to da je smatrao da ishod tih zahtjeva ovisi o ishodu zahtjeva tužiteljica u glavnom postupku, koje su ženskog spola.

One tvrde da su njihov rad i rad muških radnika koje društvo Tesco Stores zapošljava u distribucijskim centrima svoje mreže jednake vrijednosti i da, na temelju članka 157. UFEU-a, imaju pravo svoj rad usporediti s radom tih radnika, iako se on obavlja u različitim poslovnim jedinicama. U skladu s tim člankom, njihovi uvjeti rada i uvjeti rada navedenih radnika mogu se pripisati „jedinstvenom izvoru”, odnosno društvu Tesco Stores. To društvo pak smatra da članak 157. UFEU-a nema izravan učinak u okviru zahtjeva koji se temelje na radu jednake vrijednosti, tako da se tužiteljice u glavnom postupku na njega ne mogu pozivati pred sudom koji je uputio zahtjev. Osim toga, osporava da ga se može kvalificirati kao „jedinstveni izvor”.

Što se tiče članka 157. UFEU-a, sud koji je uputio zahtjev ističe da kod britanskih sudova postoji nesigurnost u pogledu njegova izravnog učinka, koja je osobito povezana s razlikovanjem koje je Sud utvrdio između diskriminacije koja se može utvrditi samo na temelju kriterija istovjetnosti rada i jednakosti plaće i one koja se može utvrditi isključivo na temelju izričitijih provedbenih odredbi2 . Međutim, zahtjevi o kojima je riječ u glavnom postupku mogli bi ulaziti u tu drugu kategoriju, koja nema izravan učinak.

U tom kontekstu sud koji je uputio zahtjev pokrenuo je postupak pred Sudom. U svojoj presudi Sud je presudio da članak 157. UFEU-a ima izravan učinak u sporovima između pojedinaca u kojima se poziva na nepoštovanje načela jednakosti plaća muškaraca i žena za „rad jednake vrijednosti”, kako je to navedeno u tom članku.

Ocjena Suda

Sud je najprije utvrdio svoju nadležnost, u skladu s člankom 86. Sporazuma o povlačenju3 , za odgovor na zahtjev za prethodnu odluku, unatoč povlačenju Ujedinjene Kraljevine iz Europske unije.

Što se tiče merituma, Sud je najprije istaknuo, kada je riječ o tekstu članka 157. UFEU-a, da se njime na jasan i precizan način nameće obveza postizanja rezultata te da je on obvezujući u pogledu „jednakog rada” i „rada jednake vrijednosti”. Nadalje, Sud je podsjetio na to da, prema ustaljenoj sudskoj praksi, članak 157. UFEU-a proizvodi izravne učinke stvarajući u pogledu pojedinaca prava koja nacionalni sudovi moraju štititi, osobito u slučaju diskriminacije koja izravno proizlazi iz zakonskih odredbi ili kolektivnih ugovora kao i u slučaju kada se rad obavlja u istoj poslovnoj jedinici ili u istoj privatnoj ili javnoj službi. Sud je podsjetio na to da je pojasnio kako se takva diskriminacija ubraja u one koje se mogu utvrditi samo na temelju kriterija istovjetnosti rada i jednakosti plaća iz članka 119. UEEZ-a i da u takvoj situaciji sud može utvrditi sve činjenične elemente koji mu omogućavaju da ocijeni prima li radnica ženskog spola plaću nižu od plaće radnika muškog spola koji obavlja jednak rad ili rad jednake vrijednosti4 . Stoga iz ustaljene sudske prakse, suprotno onomu što tvrdi društvo Tesco Stores, proizlazi da se izravni učinak članka 157. UFEU-a ne ograničava na situacije u kojima radnici različitog spola koji se uspoređuju obavljaju „jednak rad”, već se on proširuje i na situacije „rada jednake vrijednosti”. U tom kontekstu Sud pojašnjava da pitanje obavljaju li dotični radnici „jednak rad” ili „rad jednake vrijednosti” ovisi o činjeničnoj ocjeni suda.

Osim toga, Sud smatra da cilj članka 157. UFEU-a, odnosno uklanjanje svake diskriminacije na temelju spola za jednak rad ili rad jednake vrijednosti s obzirom na sve aspekte i uvjete plaće, potvrđuje takvo tumačenje. Sud u tom pogledu ističe da načelo jednakosti plaća muškaraca i žena za jednak rad ili za rad jednake vrijednosti iz članka 157. UFEU-a čini dio temelja Unije.

Naposljetku, Sud naglašava da, kada se razlike u uvjetima plaće radnika koji obavljaju jednak rad ili rad jednake vrijednosti ne mogu pripisati jedinstvenom izvoru, nedostaje subjekt koji bi mogao ponovno uspostaviti jednako postupanje, tako da takva situacija nije obuhvaćena člankom 157. UFEU-a. Suprotno tomu, kad se takvi uvjeti plaće mogu pripisati jedinstvenom izvoru, rad i plaća tih radnika mogu se usporediti čak i ako oni rade u različitim poslovnima jedinicama. Stoga se na tu odredbu može pozivati pred nacionalnim sudovima u sporu koji se temelji na radu jednake vrijednosti koji radnici različitog spola kod istog poslodavca obavljaju u njegovim različitim poslovnim jedinicama ako on predstavlja takav jedinstveni izvor.

NAPOMENA: Prethodni postupak omogućuje sudovima država članica da u okviru postupka koji se pred njima vodi upute Sudu pitanja o tumačenju prava Unije ili o valjanosti nekog akta Unije. Sud ne rješava spor pred nacionalnim sudom. Na nacionalnom je sudu da predmet riješi u skladu s odlukom Suda. Ta odluka jednako obvezuje i druge nacionalne sudove pred kojima bi se moglo postaviti slično pitanje.

Neslužbeni dokument za medije koji ne obvezuje Sud.

Cjelovit tekst presude objavljuje se na stranici CURIA na dan objave.

________________________________
1 U skladu s tom odredbom, „[s]vaka država članica osigurava primjenu načela o jednakim plaćama muškaraca i žena za jednak rad ili za rad jednake vrijednosti”.

2 Sud koji je uputio zahtjev u tom pogledu poziva se na točku 18. presude od 8. travnja 1976., Defrenne, 43/75.

3 Vidjeti Odluku (EU) 2020/135 od 30. siječnja 2020. o sklapanju Sporazuma o povlačenju Ujedinjene Kraljevine Velike Britanije i Sjeverne Irske iz Europske unije i Europske zajednice za atomsku energiju (EZAE) (SL 2020., L 29, str. 1.), kojom je Vijeće u ime Europske unije i Europske zajednice za atomsku energiju odobrilo taj sporazum koji je priložen toj odluci (SL 2020., L 29, str. 7.). Sud navodi da iz članka 86. navedenog sporazuma proizlazi da on i dalje ima nadležnost za odlučivanje u prethodnom postupku o zahtjevima britanskih sudova koji su podneseni prije isteka prijelaznog razdoblja određenog za 31. prosinca 2020., što je ovdje slučaj.

4 Vidjeti u tom smislu presude od 8. travnja 1976., Defrenne, 43/75 i od 11. ožujka 1981., Lloyds Bank, 69/80, u vezi s člankom 119. UEEZ-a, koji je nakon izmjene postao članak 141. UEZ-a, koji je pak postao članak 157. UFEU-a.


11. lipnja 2021.

Zajednički komentar sindikalnih središnjica na prethodnu procjenu učinaka propisa za Nacrt prijedloga Zakona o radu

NHS - Nezavisni hrvatski sindikati, Savez samostalnih sindikata Hrvatske i Matica hrvatskih sindikata uputili su zajednički komentar na Obrazac prethodne procjene učinka propisa za Nacrt prijedloga Zakoa o radu koji je na e-Savjetovanju do 7. lipnja 2021. godine.
U nastavku prenosimo cijeli komentar:

Zakon o radu opći je propis kojim se uređuju radni odnosi, odnosno odnosi izmeđ radnika i poslodavaca u Hrvatskoj. Glavna svrha posebnog uređivanja radnih odnosa, u odnosu na opće građanskopravne propise, zaštita je radnika kao slabije strane radnog odnosa. Stoga smatramo da je analiza stručnog nositelja, u kojoj procjenjuje da je zakonski okvir potrebno mijenjati kako bi 'na odgovarajući način mogao pokretati gospodarstvo i poduzetničke aktivnosti te zaštititi poduzetnike od administrativnih opterećenja i troškova rada u obavljanju njihovih djelatnosti' posve promašena i neprimjerena. Dapače, ona pokazuje nerazumijevanje kako stručnog nositelja tako i poslodavaca i njihovih udruga o tome što od ovoga propisa mogu očekivati. Također, očekivanja kako stručnog nositelja tako i, posebice, poslodavaca i njihovih udruga kako se izmjenama ovoga propisa može poslodavcima olakšati otpuštanje radnika, a da radnici  nemaju pravo na sudu osporavati dopuštenost razloga otkaza – nerealna su.

Stoga navedeno ne može biti cilj Zakona o radu niti se uopće postiže izmjenama radnog zakonodavstva, već naprotiv, nekim drugim mjerama, iz domene drugih ministarstava. Smatramo da je radne odnose u Hrvatskoj doista potrebno urediti, a dokaz za to je veliki broj radnika koji nije pokriven kolektivnim ugovorima, ali i oni koje opće odredbe Zakona o radu ne štite ni na koji način. Žao nam je što je stručni nositelj propustio provesti analizu koja bi omogućila da se odgovori upravo na ove probleme i pristupi izmjeni zakonodavstva koje bi radnicima doista omogućio pregovaranje o njihovim uvjetima rada, efikasnu zaštitu njihovih prava i jamstvo kvalitetnijih radnih mjesta u Hrvatskoj, posebno u odnosu na sigurnost radnih mjesta i radno vrijeme po mjeri čovjeka. U nastavku iznosimo stavove sindikalnih središnjica prema područjima za koje je konstatirana potreba redefiniranja te u odnosu na stavove stručnog nositelja koji su navedeni u analizi:

1. Kada je riječ o ugovoru o radu na određeno vrijeme, pozdravljamo namjeru da se ide u zakonske izmjene kojima će se utjecati na smanjivanje udjela rada na određeno vrijeme u ukupnoj zaposlenosti. Smatramo, međutim, da je tome potrebno pristupiti izrazito promišljeno, na temelju analize razloga  neopravdanog zapošljavanja na određeno vrijeme - sužavanjem zakonskog okvira unutar kojeg je takvo zapošljavanje moguće, propisivanjem mogućnosti preispitivanja nezakonitosti takvog zapošljavanja i ‘poskupljivanjem’ zapošljavanja na određeno vrijeme odnosno izjednačavanjem prava tih radnika s pravima zaposlenih po standardnom ugovoru, ugovoru o radu na neodređeno vrijeme. Potrebno je dakle, utvrditi prave uzroke raširene prakse neopravdanog zapošljavanja na određeno vrijeme, a ne se zaustavljati na kozmetičkim rješenjima koja, prema izričaju ovog dokumenta, očito trebaju poslužiti kao alibi za olakšavanje otpuštanja radnika zaposlenih po standardnom ugovoru jer će se (kako tvrde poslodavci, a stručni nositelj se očito priklanja toj tvrdnji) olakšavanjem otpuštanja radnika zaposlenih na neodređeno vrijeme smanjiti pritisak na zapošljavanje po ugovoru o radu na određeno vrijeme. Promatranje ove dvije vrste ugovora kao „sustav spojenih posuda“ posve je pogrešno i neprihvatljivo. Naime,  ugovor o radu na neodređeno vrijeme je standardni  oblik ugovora o radu, kako u Hrvatskoj tako i u Europskoj uniji, dok je ugovor o radu na određeno vrijeme tek iznimka, jedan od nestandardnih oblika ugovora  o radu (jednako kao i ugovor za stalnog sezonca, zapošljavanje ugovorom s agencijom za privremeno zapošljavanje i dr.) i njegovo je korištenje dopušteno samo u propisanim slučajevima. Stoga ne možemo pristati na olakšavanje otpuštanja, a pogotovo ne relativiziranjem zabrane otkazivanja zaštićenim kategorijama, jer smatramo da je segmentaciju na tržištu rada potrebno smanjiti tako da se prava radnika koji su na tržištu rada u nesigurnijem položaju povećaju, a ne tako da se sva radna mjesta učine nesigurnijima, a pogotovo radna mjesta onih radnika koji poslodavcima (više) nisu tako poželjni. Naposlijetku, ponovno ističemo, da se u svrhu smanjivanja udjela rada na određeno vrijeme, potrebno pozabaviti i regulacijom agencijskog rada i poticanja sigurnosti zapošljavanja u djelatnostima dominantno sezonskog karaktera, što u ovoj procjeni učinaka nije prepoznato.  Na kraju, ono što je zasigurno hrvatski najveći problem i po čemu je Hrvatska najgora u Europskoj uniji, je problem ogromnog broja radnika zaposlenih po tzv. kratkim ugovorima o radu na određeno vrijeme (do tri mjeseca) za čije suzbijanje stručni nositelj ne nudi nikakvo rješenje.

2. Veliki broj radnika od početka proglašenja epidemije COVID-19 u Hrvatskoj jednostrano je, bez vlastite suglasnosti, upućen na rad od kuće bez da ih je itko pitao imaju li uvjete za takav rad i bez da su, kako to Zakon o radu sada uređuje, ugovorom o radu odnosno dodatkom ugovora o radu uređena pitanja sredstava rada i troškova takvog rada, njegovo trajanje te dodatna zaštita radnika u dijelu radnog vremena. Međutim, ništa od toga nije naišlo na neki interes stručnog nositelja već se, kao potreba za uređenjem, navodi smanjivanje troškova rada za poslodavce (na čiji račun?) i uvođenje posebnog instituta rada na daljinu (iako članak 17. važećeg Zakona o radu, koji govori  o radu na izdvojenom mjestu rada, u cijelosti pokriva i ovo što stručni nositelj naziva „rad na daljinu“), za koji je nemoguće utvrditi koje su njegove posebne odrednice, osim što očito predstavlja uvođenje još jednog fleksibilnog oblika rada, ovaj puta s još manje obveza za poslodavca. Radnik ne smije snositi teret specifičnih uvjeta rada niti posebnih poslodavčevih želja te takav rad mora biti isključivo dobrovoljan i odražavati suglasnost volja obiju strana. Pritom se vraćamo na početak i podsjećamo da su radni odnosi ugovorni odnosi i da obje strane moraju prihvatiti uvjete, a u konkretnom slučaju poslodavac prema radniku mora imati jednake obveze, a radnik jednaka prava kao da radi u prostoru poslodavca. Kada je riječ o radu od kuće potaknutom pandemijom koronavirusa, na isti način na koji je radnik u stanju raditi za poslodavca i dostavljati mu rezultate svoga rada, poslodavac je u stanju (i dužan) radniku dostaviti aneks ugovora o radu, kao dvostrani dokument u skladu s člankom 17. Zakona o radu, koji je trebao pokriti novonastalo stanje! Na kraju, sindikalni prijedlog dopune Zakona o radu u ovome dijelu bio je definiranje prava radnika na nedostupnost nakon radnog vremena (pravo na isključenje), o čemu stručni nositelji ništa ne govori. Podsjećamo na istraživanje koje je za SSSH proveo Hendal 2018. i 2019. godine, a prema kojem je 58 posto ispitanika (od 1.000) pozitivno odgovorilo na pitanje odgovara li na mailove odnosno prima li telefonske pozive i izvan radnog vremena što, kada se izuzmu ispitanici čiji odgovor na pitanje s obzirom na njihovu situaciju nije primjenjiv (27,6 posto), udio čini još većim.

3. Komentari o radu na izdvojenom mjestu rada jednako tako vrijede i za rad u nepunom radnom vremenu. Izrazito je cinično da se europski trendovi o usklađivanju privatnog i poslovnog života koriste kao alibi za poticanje fleksibilizacije na tržištu rada u korist poslodavaca, a pogotovo u zemlji u kojoj dostojan život za sebe i svoju obitelj većina radnika ne može osigurati ni s plaćom za puno radno vrijeme, a kamoli za nepuno.

4. Prema istraživanju spomenutom u točki 2., a nedavno je slično proveo i MROSP (2021.), udio radnika kojima prekovremeni rad nije evidentiran i plaćen kreće se između 30 do čak 40 posto. Prekovremeni rad široko je rasprostranjen u Hrvatskoj – prekovremeno ponekad radi čak 2/3 radnika, od kojih 1/3 prekovremeno radi čak jednom tjedno ili češće. Ozbiljni generator neevidentiranog prekovremenog rada je i raspored radnog vremena u nejednakom trajanju, koji omogućuje poslodavcima da ga koriste najčešće kao zamjenu za pravodobno planiranje organizacije radnog vremena. Stoga je prijedlog sindikalnih središnjica bio raspored radnog vremena u nejednakom trajanju ograničiti samo na smjenski rad (ZOR 2009.), dok za druge potrebe s obzirom na narav posla ostaje preraspodjela radnog vremena (sukladno Direktivi 2003/88/EZ EP-a i Vijeća od 4.12.2003. o određenim vidovima organizacije radnog vremena). Radno vrijeme jedno je od najproblematičnijih područja primjene Zakona o radu, no unatoč tome iz analize stanja ne čita se ništa o namjeri  stručnog nositelja da se odlučno posveti ovim problemima u interesu nužne potrebe uređivanja radnih odnosa i podizanja kvalitete radnih mjesta u Hrvatskoj ali i u interesu države da se svaki prekovremeni rad evidentira i plati, uključujući poreze i obvezne doprinose. Naprotiv, iz neodređenosti prijedloga, može se iščitati tek da bi u ovom području moglo doći i do dodatne fleksibilizacije i proširivanja radnog vremena. Protivimo se povećanju najdužeg trajanja radnog vremena iz članaka 61. i 62., i pretvaranju odredbi koje se tiču zaštite zdravlja radnika u odredbe kojima se 'afirmira pravo na još duži dodatni rad za druge poslodavce'  iako radnik već radi puno (pa i prekovremeno) radno vrijeme kod prvog poslodavca. Afirmacija prava na dostojanstven rad, što bi trebao biti jedan od ciljeva rada ovog Ministarstva, treba značiti mogućnost ostvarivanja primjerene, dostojanstvene plaće bez ugroze zdravlja radnika pa i unatoč njegovoj volji/potrebi, a pogotovo u kontekstu najnovije studije Svjetske zdravstvene organizacije i Međunarodne organizacije rada o pogubnim učincima prekomjernog rada i troškovima koje takav rad proizvodi za sustav zdravstva i socijalne skrbi. (Studija zaključuje da 55 satni radni tjedan donosi 35 posto više rizika za moždani udar i 17 posto veći rizik za smrt od ishemijske bolesti srca u usporedbi s 35–40 sati rada na tjedan). Posljednje se pogotovo ne smije i ne može pravdati potrebama organizacije rada kod poslodavca.

5. Neugodno smo iznenađeni dijelom procjene učinaka propisa koji se odnosi na kolektivne radne odnose. Nejasno je što stručni nositelj smatra pod prijedlogom izmjene odredbe o produženoj primjeni kolektivnog ugovora nakon isteka otkaznog roka, kada se taj institut odnosi samo na kolektivne ugovore koji su sklopljeni na rok, zbog čega pretpostavljamo da se radi o grešci. Također je nejasno što se misli pod usklađivanjem odredbi o načinu izbora sindikalnog povjerenika (usklađivanjem s čim?) te koja je namjera i svrha navedenog prijedloga. Dapače, područje izbora sindikalnih povjerenika nikako se ne može uređivati propisom jer je to izravno kršenje konvencija. Ne slažemo se s namjerom ograničavanja trajanja zaštite sindikalnog povjerenika, već naprotiv, smatramo da ju je potrebno dodatno produžiti s obzirom na sve veće pritiske poslodavaca na nositelje ove dužnosti. Također, ne možemo pristati na dodatno zakonsko slabljenje prava na štrajk, a pogotovo kada je pravi problem s kojim se suočavamo, ne samo na razini sindikata, nego na razini cijelog društva, uopće mogućnost ostvarivanja prava na štrajk, do čega dolazi, među ostalim,  zbog sudske prakse koja usko tumači odredbe Zakona o radu, posebice kada je riječ o dopuštenim razlozima za štrajk te  nedovoljno uvažava međunarodne radne standarde. Trebaju nam bolje zakonske formulacije i nove, dodatne odredbe koje će dati pozitivan zamah i signal provedbi štrajka kao važnom alatu demokratske i radničke borbe te urediti (sada neuređeno) pitanje prava na opći štrajk.

6. Smatramo da je pogrešno problem rada putem internetske platforme rješavati uređivanjem takvog rada na poseban način, nego je potrebno slijediti europsku sudsku praksu i taj problem rješavati priznavanjem statusa radnika osobe koje radi na takav način, odnosno proširiti prava radnika iz Zakona o radu i na te radnike. Pristup u kojem bi se za takve radnike propisivao poseban korpus prava i obveza znači legalizaciju njihovog statusa radnika druge klase, a odricanje statusa poslodavca internetskim platformama koje na njihovom radu ostvaruju ogromne profite, u tom smislu daljnju eroziju radnih odnosa te odlučivanje za smjer suprotan većini EU zemalja (ignoriraju se nedavne ključne presude u nizu zemalja). Još jednom  ističemo da je postavljanje poticanja poduzetničkih aktivnosti  kao cilja intervencije u propis koji uređuje radne odnose i zlouporabe do kojih dolazi - upravo posljedica uspješnog zaobilaženja uređenja radnih odnosa od strane ovih kompanija, te propusta države da odgovarajuće i pravodobno reagira, uređuje tržište rada te dosljedno primjenjuje i tumači Zakon o radu u ovom području.

Na kraju, napominjemo da je Ministarstvo upoznato sa stavovima sindikalnih središnjicama koje su predstavnici sindikalnih središnjica detaljno obrazlagali tijekom konzultacijskog postupka kako usmenim putem, tako i dostavom više od 50 stranica kvalitetno argumentiranih pisanih materijala. S obzirom na to, neprihvatljivo je da se u ovoj Procjeni učinaka propisa i dalje inzistira na rješenjima s kojima smo izrazili ozbiljno i kvalitetno argumentirano neslaganje, pogotovo zato što u odnosu na neke postoje ozbiljni pravni problemi.

Neprihvatljivo nam je i što se na temelju naših analiza i stručnih podloga u ovom dokumentu nije našao praktički niti jedan od sindikalnih prijedloga iznesenih u cilju jačanja zaštite prava radnika i sprečavanja uočenih zlouporaba u svim glavama Zakona o radu. S obzirom da tijekom konzultacijskog postupka očito nije došlo do postizanja dogovora o načinu preuređenja radnog zakonodavstva i da su se u Procjeni učinaka propisa i dalje našli samo interesi i stavovi s kojima je Ministarstvo ušlo u konzultacijski postupak sa socijalnim partnerima, držimo da ona odražava isključivo stajališta stručnog nositelja značajno temeljenog na zahtjevima poslodavaca. Upozorivši na prethodno, očekujemo da će u daljnjoj fazi, tijekom izrade samog zakonskog teksta, doći do uvažavanja prijedloga svih uključenih strana, u onome što bi trebao biti zajednički interes, a to je izrada propisa koji bolje uređuje radne odnose u Hrvatskoj. S obzirom na navedeno smatramo i neprimjerenim unaprijed tvrditi da bi se predloženim izmjenama i dopunama važećeg zakonskog teksta, mijenjalo i dopunjavalo više od polovine članaka važećeg zakona, što za sobom povlači potrebu donošenja novog Zakona.

Poslodavci traže da se prekovremeno radi i više od 180 sati, sindikati užasnuti: ‘Potpuno neprihvatljivo!‘

ZAKON O RADU
Ministarstvo je zaprimilo početne pozicije poslodavaca i sindikata, glavni prijepori vezani su uz otkaze

Piše: Marina Klepo

(JUTARNJI LIST) - Ulaskom u službenu proceduru Zakona o radu sindikati i poslodavci su iznijeli svoje početne pozicije, a sljedećih mjeseci, nakon formiranja radne skupine, kako se čini, mogu se očekivati tvrdi pregovori oko pojedinih odredbi. Dosadašnje konzultacije i online sastanci predstavnika socijalnih partnera, prema riječima Krešimira Severa, predsjednika NSH, pokazali su da poslodavci čvrsto inzistiraju na fleksibilizaciji radnog zakonodavstva, a sindikati idu za tim da se zaštite prava radnika u smislu boljeg usklađivanja poslovnog i obiteljskog života te u skladu s aktualnim trendovima u Europi. Glavni prijepor, čini se, mogla bi biti namjera ministra rada Josipa Aladrovića da se destimulira rad na određeno.

Brisanje odredbi

Poslodavci smatraju da je preduvjet tome olabaviti stalno zaposlenje, među ostalim lakšim otpuštanjem, te smanjenje iznosa otpremnina i trajanje otkaznih rokova. Postoje velike razlike i oko toga kako definirati izdvojeno radno mjesto.

Sindikati smatraju da nema potrebe za većim izmjenama odredbi sadašnjeg zakona koji, uz ostalo, određuje da on uvijek podrazumijeva potpisivanje dodatka ugovora o radu i preuzimanje različitih troškova, kao što je električna energija ili internet, te zdravstvenu zaštitu. Također, poslodavci žele da se poveća mogućnost prekovremenog rada u odnosu na sadašnjih 180 sati, dok je sindikatima to potpuno neprihvatljivo.

- Čvrsto ćemo ostati pri svojim stavovima i zastupati poruke zabrinutih radnika i građana. Poslodavci brinu samo o tome kako da skinu svaku odgovornost sa sebe - odlučan je Sever.

HUP u svom očitovanju navodi kako se, općenito, zalaže za fleksibilnije uređenje radnog vremena, u što ulazi i rad na izdvojenom mjestu i rad na daljinu. Kada je riječ o većem zapošljavanju za stalno, HUP navodi kako se zalaže za veću fleksibilizaciju ugovora o radu na neodređeno vrijeme, fleksibilizaciju radnog vremena, tj. pojednostavljenje odredbi o rasporedu radnog vremena, preraspodjeli, nejednakom rasporedu, prekovremenom radu ili pripravnosti.

Predlaže i brisanje odredbe ZOR-a koja propisuje da se ugovor o radu na određeno vrijeme može otkazati samo ako je to predviđeno ugovorom. Kako objašnjavaju, najveći broj mikro i malih poduzetnika koji nemaju svoje pravne službe i služe se unaprijed pripremljenim obrascima ugovora o radu nisu dovoljno upoznati sa zakonskim ograničenjima. Brisanjem spornog članka, smatraju, doći će do otklanjanja prepreka za zadržavanje najučinkovitijih radnika te dinamičnije i konkurentnije tržište rada.

Pozivajući se na postojeća iskustva, HUP navodi kako se rad na određeno vrijeme u značajnoj mjeri koristi zbog nejasnih odredbi o probnom radu, "ali i restriktivnog sustava otkazivanja ugovora o radu na neodređeno vrijeme". U HUP-u dodaju da su ugovori o radu na određeno vrijeme potreba pojedinih sektora i bilo bi nesmotreno uzeti u obzir specifičnosti tih sektora.

"Primjerice, u turizmu i graditeljstvu udio ugovora o radu sklopljenih na tri mjeseca rezultat je sezonskih potreba. Kako u svijetu tako i u Hrvatskoj poslovanje nikada nije bilo više dinamično", kažu u HUP-u

Ugovori za rad na daljinu

U pogledu izdvojenog mjesta rada, zalažu se "moderniziranje zakonskog uređenja na način da se zadrži važeći institut rada na izdvojenom mjestu rada i uvede novi institut rada na daljinu". Za stalni rad na daljinu sklapao bi se ugovor o radu na daljinu koji se ne smatra radom na izdvojenom mjestu rada i na njega se ne primjenjuju odredbe koje uključuju pribavljanje i održavanje postrojenja, uređaja ili zaštitu života i zdravlja.

Privremeni rad na daljinu, pak, bio bi iznimno moguć na zahtjev poslodavca u slučaju izvanrednih i nepredvidivih okolnosti (epidemija-pandemija, potres, poplava).

Profesionalne bolesti u Hrvatskoj u 2020. godini

NHS - Pri Službi za medicinu rada Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo (HZJZ) objavljen je Registar profesionalnih bolesti u 2020. godini. Profesionalne bolesti su bolesti izazvane dužim neposrednim utjecajem procesa rada i uvjeta rada na određenim poslovima. Registar profesionalnih bolesti za 2020. godinu obuhvaća ukupno 264 profesionalne bolesti, međutim ne navodi se vremensko razdoblje na koji se odnose obrađeni podaci. Od 264 profesionalne bolesti, 41 se odnosi na profesionalne bolesti uzrokovane azbestom.

Prema podatcima Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, broj zaprimljenih prijava profesionalnih bolesti u razdoblju 1. siječnja do 31. prosinca 2020. godine bio je 658, a broj priznatih prijava, koje su zaprimljene u navedenom razdoblju je 467. Dakle, podatci o 203 profesionalne bolesti nisu obuhvaćeni ovim Registrom. Prema učestalosti u ukupnom broju profesionalnih bolesti na prvom mjestu su zarazne ili parazitske bolesti uzrokovane radom u djelatnostima gdje je dokazan povećan rizik zaraze. U Registru se nalazi ukupno 190 zaraznih i parazitskih bolesti uzrokovanih radom od kojih je 180 bolest COVID-19:

- 148 u djelatnosti zdravstvene zaštite i socijalne skrbi,

- 15 u javnoj upravi i obrani; obveznom socijalnom osiguranju,

- 6 u prerađivačkoj industriji,

- 6 u obrazovanju,

- 3 u financijskoj djelatnosti i djelatnosti osiguranja,

- 1 u trgovini na malo i veliko i

- 1 u ostalim uslužnim djelatnostima.

S obzirom da se nalazimo u pandemiji virusa SARS-CoV-2 te mogućnosti prijave bolesti COVID-19 kao profesionalne bolesti, ovakvi rezultati su očekivani.

Nakon zaraznih ili parazitskih bolesti, slijede sindromi prenaprezanja uzrokovani kumulativnom traumom (20), a koji su najčešći u javnoj upravi i obrani; obveznom socijalnom osiguranju te prerađivačkoj industriji, odnosno onim radnim procesima gdje tijekom obavljanja poslova postoje ponavljajući pokreti, pritisak i prisilan položaj tijela.

Također, vibracijski sindrom uzrokovan vibracijama koje se prenose na ruke i šake (4) je iz godine u godinu stalno prisutan kao profesionalna bolest, a gotovo u pravilu je posljedica rada motornom pilom u šumarstvu.

U ukupnom broju oboljelih od profesionalnih bolesti (bez azbesta) ima 157 (70,4%) žena i 66 (29,6%) muškaraca, što je posljedica činjenice kako je u radnoj populaciji veći udio žena u uslužnim djelatnostima, njegovateljica u domovima za starije, medicinskih sestara, liječnica i sličnih zanimanja u velikoj mjeri zaposleno upravo u onim djelatnostima gdje je povećan rizik za nastanak zaraznih profesionalnih bolesti u sklopu pandemije SARS-CoV-2 virusom.

Srednja dob oboljelih od profesionalnih bolesti u 2020. godini (bez azbesta) je 45,58 godina, dok je u 2019. godini 49,83 godina. Kako se navodi u Registru, prosječna dob u trenutku dijagnosticiranja i priznavanja profesionalne bolesti je visoka. Uzrok tome se može tražiti u boljim radnim uvjetima u kojima sve kasnije nastaju oštećenja zdravlja, ali isto tako ga treba tražiti u potrebi za održavanjem egzistencije te sve težom mogućnošću zapošljavanja s preostalom radnom sposobnošću iz čega proizlazi potreba za zadržavanjem radnog odnosa pod svaku cijenu, čak i u slučaju bolesti. Isto tako, liječnici obiteljske medicine kao i liječnici drugih specijalnosti često ne pomišljaju da je riječ o promjenama zdravlja uzrokovanim radom na pojedinom radnom mjestu, a situaciji pridonosi i teža dostupnost specijalista medicine rada. Naime, osobe koje rade na radnim mjestima koja prema procjeni rizika nisu svrstana u poslove s posebnim uvjetima rada ne idu na periodičke preglede kod specijaliste medicine rada, a sam specijalist medicine rada nije u sustavu zdravstva prepoznat kao sudionik u specijalističko konzilijarnoj zdravstvenoj zaštiti. Nadalje, s obzirom na mogućnost uvida u kompletnu medicinsku i ostalu dokumentaciju temeljem koje se provodi priznavanje profesionalne etiologije bolesti, nameće se zaključak da se radnici javljaju sve kasnije od početka tegoba, tj. tek onda kada je bolest potrebno liječiti dulje, a dijagnostiku provoditi kompliciranijim, financijski i stručno zahtjevnijim metodama. Osim toga, najveći broj oboljelih najčešće dolazi iz niže i srednje obrazovne skupine zanimanja djelatnosti šumarstva i proizvodnje, pa zbog toga za njihovu preostalu radnu sposobnost na tržištu rada nije moguće naći posao.

Što se tiče opasnih i štetnih radnih uvjeta koji su uzrokovali profesionalne bolesti, na prvom mjestu su mikroorganizmi kao uzročnici bolesti (virus SARS-CoV-2) - zatim statodinamička opterećenja u vidu kumulativne traume te vibracije.

U 2020. godini ukupno je bilo 306 radnika privremeno radno nesposobno zbog profesionalne bolesti, neovisno o godini priznavanja iste. Najveći broj dana privremene radne nesposobnosti je u djelatnosti zdravstvene zaštite i socijalne skrbi (ukupno 6036), slijedi prerađivačka djelatnost (2596) gdje su najučestalije dijagnoze dolaze iz spektra sindroma prenaprezanja kod kojih su smetnje u trenutku priznavanja značajno izražene, a liječenje često kirurško uz dugotrajan postupak rehabilitacije. Također, veliki broj dana privremene radne nesposobnosti zabilježen je i u djelatnosti poljoprivrede, šumarstva i ribarstva (2164) gdje se radi o radnicima sjekačima motornom pilom kod kojih je utvrđen profesionalni vibracijski sindrom.

Najveći broj dana privremene radne nesposobnosti uzrokovali su sindromi prenaprezanja. Uglavnom se radilo o sindromu karpalnog kanala te bolestima zglobnih sveza i tetiva. U 2020. godini su zbog ovih zdravstvenih problema radnici bili privremeno nesposobni za rad 4464 dana, a prosječno trajanje privremene nesposobnosti je iznosilo oko 3 mjeseca. Broj sindroma prenaprezanja iz godine u godinu sve je veći uz dugotrajno liječenje i dugu privremenu radnu nesposobnost. Ova skupina profesionalnih bolesti sigurno zahtijeva veću pozornost i primjenu učinkovitijih preventivnih mjera, a što Medicina rada navodi već godinama u Registru profesionalnih bolesti. KR


31. svibnja 2021.

Otkriven dio namjera oko ZOR-a. Poslodavci bi da se ugradi mogućnost smanjenja plaća u izvanrednim okolnostima

JEDANAEST CILJEVA
Jagoda Marić

Nitko zasad ne spominje promjene kad su u pitanju stalno zaposleni, čiji se udio u ukupnom broju radnika stalno smanjuje, a poslodavci predlažu da se u novi Zakon o radu ugradi mogućnost smanjenja plaća u izvanrednim okolnostima

(NOVI LIST) - Vlada je pokrenula proceduru za donošenje potpuno novog zakona o radu, a najavila je to na svom portalu e-Savjetovanja objavom obrasca prethodne procjene učinaka u kojem otkriva i 11 točaka, odnosno ciljeva koji su motiv za donošenje potpuno novog propisa koji bi regulirao odnose radnika i poslodavca. Među njima za sada nema najave moguće liberalizacije kad su u pitanju ugovori na neodređeno vrijeme, odnosno stalni ugovori, iako su i u samoj Vladi u prethodnom razdoblju isticali da će doći do promjena, a da bi zauzvrat trebalo smanjiti rad na određeno vrijeme. S obzirom na to da se nakon sedam godina ide na izradu potpuno novog ZOR-a, sve će opcije biti otvorene, pa se za sada sa sigurnošću ne može zaključiti da na stolu neće biti lakše i jeftinije otpuštanje onih koji imaju stalan posao.

Prekarni rad

Reguliranje ugovora na određeno vrijeme, za koje Vlada priželjkuje i uvođenje odredbi koje bi i tim radnicima omogućili isplatu otpremnine, navedeno je kao prvi razlog za izmjene ZOR-a. I dok Vlada u svom obrazloženju spominje čak i relativnu zabranu otkaza, te najavljuje mjere koje će smanjiti korištenje neopravdanih ugovora na određeno vrijeme i to kroz ograničavanje broja mogućih uzastopnih ugovora privremenog rada, poslodavci su na konzultacijama, navodi se u Vladinom dokumentu, tražili »veću fleksibilizaciju ugovora o radu na određeno vrijeme, bez propisivanja dodatnih ograničenja za njihovo sklapanje«.

Suprotno je to u potpunosti ciljevima koje Vlada želi postići, ali pred socijalnim partnerima su sada višemjesečni pregovori i malo je vjerojatno da su poslodavci, nakon što iz Vlade više od godinu dana spominju uvođenje dodatnih ograničenja za ugovore na određeno vrijeme, samo tako zatražili ukidanje postojećih ograničenja, što sugerira da se u pregovorima spremaju zatražiti popuste na drugoj strani.

Pravi pregovori oko ZOR-a tek trebaju početi, a pitanje je hoće li i ovaj novi zakon, kao i svi prethodni donijeti smanjenje prava radnika, i dodatne odredbe o njihovoj zaštiti koje nikada nisu zaživjele u praksi.

Vlada ističe i to da su kod sklapanja ugovora na određeno zapaženi primjeri zlouporaba, posebice nejednako postupanje prema ženama radi trudnoće i majčinstva. »Stoga će biti potrebno provesti mjere koje će dovesti do smanjenja korištenja neopravdanih ugovora o radu na određeno vrijeme, posebice onih izrazito kratkog trajanja, a radi pružanja veće sigurnosti radnicima izloženima prekomjernom sklapanju takvih ugovora. Time bi se utjecalo na smanjenje segmentacije na tržištu rada i sprečavanje prekarnog rada, a sve navedeno za posljedicu će imati i povećanje adekvatnosti mirovine zbog kontinuiteta karijera koje više neće biti isprekidane sklapanjem različitih privremenih ugovora«, navodi Vlada svoje motive.

Izvanredne okolnosti

Najavljuje da će zakonske izmjene biti usmjerene k ograničavanju broja mogućih uzastopnih ugovora privremenog trajanja te sprječavanju zlouporaba takvih ugovora, ponajprije vezano uz zapošljavanja kod povezanih poslodavaca te boljim definiranjem pojma »uzastopnosti«. Sindikati očekivano traže jačanja sigurnosti rada temeljem ugovora o radu na neodređeno vrijeme kroz sprječavanje zlouporaba takvog rada.

Osim što traže veću fleksibilizaciju ugovora na određeno, poslodavci, otkriva Vladina objava, predlažu da se u ZOR uvede mogućnost snižavanja plaće i drugih odredbi u slučaju izvanrednih okolnosti, bez potrebe mijenjanja ostalih odredbi o plaćama. Takav su prijedlog imali i na početku pandemije kad su predlagali suspenziju ZOR-a i mogućnost jednostranog snižavanja plaća, no prijedlog nije prošao, a u tvrtkama gdje postoje kolektivni ugovori poslodavci i sindikati su sami postigli takve sporazume, koji su uglavnom bili ograničenog trajanja. U prijedlogu nije navedeno što bi bile izvanredne okolnosti i tko bi odlučivao kad su one nastupile.

Vlada, pak najavljuje, a to traže i poslodavci, da joj je cilj zakonskih urediti rad na izdvojenom mjestu, odnosno rad od kuće i to u redovnim i izvanrednim okolnosti. »Odgovarajućom pravnom regulacijom mogu se ostvariti preduvjeti za stabilnost radnih mjesta i održavanje stope zaposlenosti u redovnim i izvanrednim okolnostima. Time dolazi do smanjenja troškova rada i nekih osobnih troškova radnika uz veće mogućnosti usklađivanja profesionalnih s osobnim te obiteljskim potrebama što će posebice pozitivno utjecati na zaposlene roditelje mlađe djece. Takvim zakonskim rješenjem se, štiteći prava radnika, omogućava fleksibilna organizaciju rada, posebno u slučaju naglih promjena u poslovnom i radnom okruženju«, puno nade Vlada polaže u rad od kuće.

Rad i nakon 65.

Novi bi ZOR trebao urediti i ustupanje radnika u upućivanje na rad povezanim poslodavcima, te akcijski rad. Najavljuje se i uređenje rada u nepunom radnom vremenu jer, kako kažu, u Hrvatskoj taj rad nije prepoznat i tako zarađuje tek četiri posto osiguranika.

Novi bi zakon o radu trebao urediti i godišnji odmor, plaću, odnosno što sve ulazi u njezin izračun, te jasno propisati kako je ona povezana s radnim vremenom. Vlada navodi da će urediti odredbe koje se tiču prava na plaćeni godišnji odmor, ističući kako ih treba izmijeniti i dopuniti u dijelu koji se odnosi na trajanje i prenošenje godišnjeg odmora, zbog uočenih poteškoća u pravilnoj primjeni ovih zakonskih normi.

Novi bi Propis trebao definirati i platformski rad, odnosno rad ljudi koji, primjerice, preko platforme Uber nude taksi usluge, ali su po pitanju svojih radnih prava potpuno nezaštićeni.

Omogućit će se i rad nakon 65 godine, i čini se da to ubuduće ne bi trebalo značiti automatski prestanak radnog odnosa, ako se poslodavac ne suglasi drukčije, a način da se to postigne je, po svemu sudeći, promjena odredbe po kojoj i nakon 65 godine poslodavca snosi troškove bolovanja za starijeg radnika.

Izdvojeno mišljenje NHS-a na Nacrt prijedloga zakona o tržištu električne energije

NHS – Na sjednici Povjerenstva GSV-a za Povjerenstvo za održivi razvoj, poticanje gospodarstva, energetiku i klimatske promjene održanoj dana 19. svibnja 2021. godine, raspravljalo se o Nacrtu prijedloga zakona o tržištu električne energije koji je bio na e-savjetovanju u koje su se, između ostalih, uključili i Hrvatski elektrogospodarski sindikat (HES) i Nezavisni hrvatski sindikati (NHS). Iako je Izvješće sa provedenog savjetovanja trebalo biti objavljeno 16. svibnja, ono još uvijek nije dostupno javnosti. Budući da za izradu ovog Nacrta nije osnovana radna skupina, već je njegov tekst bio javno dostupan tek kada je objavljen na portalu e-Savjetovanje, NHS je zatražio raspravu na sjednici Povjerenstva GSV-a.

Budući da NHS nije dobio zadovoljavajuće odgovore na pitanja postavljena u sklopu javnog savjetovanja niti tijekom sjednice Povjerenstva GSV-a za održivi razvoj, poticanje gospodarstva, energetiku i klimatske promjene, NHS ne može prihvatiti Nacrt prijedloga zakona o tržištu električne energije te je na sjednici Povjerenstva GSV-a imao izdvojeno mišljenje iz razloga koje navodimo u nastavku. NHS se snažno protivi odredbi članka 86. stavak 14. koja predviđa promjenu pravnog oblika Hrvatskog operatora prijenosnog sustava (HOPS) iz društva s ograničenom odgovornošću u dioničko društvo. Zbog čega HOPS mora biti ustrojen kao društvo iz Priloga jedan Direktive 2017/1032, a da bi bio u skladu s ciljevima i razlozima Direktive 2019/944, odnosno, zbog čega društvo s ograničenom odgovornošću ne bi bilo podobno udovoljiti zahtjevima iz Direktive 2019/944, za razliku od dioničkog društva, pitanja su na koja ni nakon upućivanja našeg stava u javno savjetovanje nismo dobili odgovor. Odgovor „da tako piše u Direktivi“ nije nam prihvatljiv s obzirom na važnost teme i strateški status društva kakav ima HOPS.

Nadalje, upozoravamo na još jednu opasnu odredbu prijedloga Zakona, sadržanu u članku 104. stavak 13. prema kojoj su regulatornoj agenciji (HERA-i) dodijeljene sve Direktivom predviđene ovlasti, iako odredba Direktive nalaže državi članici da istoj osigura najmanju jednu od tih ovlasti. Naime, čl. 51 st. 7 Direktive 2019/944 obvezuje države članice da, u okolnostima u kojima operator prijenosnog sustava, osim zbog viših razloga koji su izvan njegove kontrole, ne izvrši ulaganje koje se na temelju desetogodišnjeg plana razvoja mreže trebalo izvršiti tijekom sljedeće tri godine, osiguravaju da se od regulatornog tijela zahtijeva poduzeti NAJMANJE JEDNU od triju predviđenih mjera, ako je takvo ulaganje još uvijek relevantno na temelju najnovijeg desetogodišnjeg plana razvoja mreže. Predviđene mjere su:

(a) od operatora prijenosnog sustava zahtijeva izvršenje predmetnih ulaganja;

(b) organizira natječajni postupak za predmetno ulaganje, otvoreno bilo kojem ulagatelju; ili

(c) obveže operatora prijenosnog sustava prihvatiti povećanje kapitala za financiranje nužnih ulaganja i omogućiti neovisnim ulagateljima sudjelovanje u kapitalu

Općenito govoreći, direktive nemaju izravan učinak kao uredbe zbog čega se državama članicama nameće obveza implementacije njihova sadržaja u nacionalno pravo. Takva obveza pritom samo zahtijeva da se implementacijom postignu cilj i svrha predmetne direktive ili neke njezine odredbe. Izneseno je i u skladu sa stajalištem prema kojem direktiva, za razliku od uredbe, nema izravan učinak. Prema tome, sadržaj direktive prigodom implementacije ne mora biti u potpunosti sadržajno prenesen (copy paste), ako konkretni implementacijski propis udovoljava cilju i svrsi koje nalaže predmet implementacije, dakle direktiva odnosno njezina odredba. Time direktiva nacionalnom zakonodavcu dopušta uvažavanje određenih nacionalnih posebnosti (npr. u pogledu pravnog poretka ili društvenih prilika), ali pod uvjetom da takve posebnosti (opet) ne ugrožavaju postizanje svrhe i cilja predmeta implementacije.

Imajući u vidu izneseno o naravi implementacije direktive, gramatičkom analizom sadržaja čl. 51. st. 7. Direktive 2019/944 proizlazi kako država članica mora osigurati da njezino regulatorno tijelo može poduzeti „najmanje jednu od sljedećih mjera“ radi provedbe plana razvoja. Korišteni izraz „najmanje jednu od sljedećih mjera“ treba tumačiti na način da se time ne nameće implementacija svih triju mjera koje predviđa predmetna odredba Direktive 2019/944, već je moguće implementirati i samo jednu, dvije ili sve tri mjere, a da i dalje sve bude u skladu s Direktivom, odnosno smislom te odredbe u Direktivi. Pritom je samo bitno da se implementiranom mjerom ili implementiranim mjerama može provesti predmetno ulaganje sukladno planu razvoja mreže.

Naime, predložene mjere (od prve do treće) su svaka, sama za sebe, kadre osigurati provedbu predmetnog ulaganja. Pritom je bitno da planirano ulaganje zaista i bude provedeno, osim ako za njegovo provođenje postoji neka od predviđenih iznimki iz čl. 51. st. 7. Direktive 2019/944 (npr. ako do ulaganja nije došlo zbog „viših razloga“ izvan kontrole neovisnog operatora prijenosa ili ako takvo ulaganje više nije relevantno na temelju plana razvoja mreže).

Osim toga, mjere kako su postavljene čl. 51. st. 7. Direktive 2019/944 poredane su od prve do treće prema razini zadiranja u upravljačku autonomiju te prava neovisnog operatora prijenosa i njegovih članova („vlasnika“). Drugim riječima, prva je mjera najblaža jer samo nalaže neovisnom operatoru prijenosa provesti predmetno ulaganje, ostavljajući pritom način provedbe tog ulaganja njegovoj autonomiji, dok kod druge mjere inicijativu za provedbu predmetnog ulaganja u potpunosti preuzima regulatorno tijelo jer ono organizira i provodi natječaj radi provedbe tog ulaganja u razvoj mreže. Drugim riječima, kod te mjere regulatorno tijelo određuje konkretne modalitete provedbe ulaganja, ograničavajući pritom načelno samo upravljačku autonomiju neovisnog operatera prijenosa. No, već i ta druga mjera na određeni način stvara preduvjete ulaska u sustav bilo kojem ulagateljušto može „otvoriti mala vrata“ i za „šuljajuću“ privatizaciju sustava. Treća mjera, zadire u prava i obveze neovisnog operatora prijenosa time što mu se nalaže povećanje temeljnog kapitala, što imputira i promjenu njegove članske strukture, a radi pribavljanja financijskih sredstava za provedbu planiranog ulaganja u razvoj mreže. Prema tome, imajući u vidu sve tri mjere, može se pretpostaviti kako će regulatorno tijelo, u izvršavanju zadatka koji mu je naložen prema čl. 51. st. 7. Direktive 2019/944, a polazeći od težnje što manjeg zadiranja u upravljačku autonomiju te prava i obveze neovisnog operatora prijenosa, poći od prve najblaže mjere. Tek ako neovisni operator prijenosa ne postupi po toj mjeri, regulatorno će tijelo posegnuti za drugom mjerom. Imajući u vidu kako drugom mjerom regulatorno tijelo raspisuje i provodi natječaj za provedbu planiranog ulaganja teško je zamislivo kako tom mjerom neće biti ujedno i provedeno planirano ulaganje. A tek iznimno, ako druga mjera iz nekog razloga zakaže, odnosno, ne provede se (što je teško očekivati u stvarnosti), regulatorno će tijelo „posegnuti“ za 3. mjerom. No, drugu i treću mjeru doista nije nužno predvidjeti Zakonom, a da bi se Direktiva ispoštivala (ili prvu i treću ili prvu i drugu, odnosno bilo koju kombinaciju). Važno je unijeti u propis BAREM JEDNU, kako to Direktiva i nalaže.

Shodno tome, implementacija već samo prve mjere, a izostavljanje druge i treće mjere, također potvrđuje prethodno izneseno tumačenje izričaja predmetne odredbe Direktive 2019/944. Kad već to Direktiva izrijekom ne nalaže, a kako je riječ o izuzetno važnom sustavu unutar opskrbe građana i gospodarstva električnom energijom, važno ga je u potpunosti zadržati izvan privatnog interesa. Naime, koliko god se liberalizacijom na jednoj strani otvorilo mogućnosti za povoljnije cijene električne energije, omogućavanjem ulaska na hrvatsko tržište većeg broja opskrbljivača, koji će, očekivano, konkurentnost graditi i na cijeni električne energije, toliko liberalizacija i uvođenje privatnog kapitala (kojemu je prvenstveni cilj zarada) na područje prijenosa i distribucije mogu uzrokovati povećanje cijena za krajnje kupce (gospodarstvo i građane), a uz to zbog mogućih kasnijih ušteda u ulaganju u korist povećanja zarade, dovesti i do „pucanja“ i poremećaja opskrbe.

Slijedom iznesenog, predlažemo ne samo brisanje točaka 2. i 3. stavka 13. navedenog članka, već i izričito isključivanje mogućnosti stjecanja vlasništva (dionica ili poslovnih udjela) u HOPS-u, bilo koga osim RH, kako radi osiguranja provedbe ulaganja, tako i inače, o čemu bi RH trebala voditi računa jer se radi o društvu od posebnog interesa. Međutim, predlagatelj, umjesto zaštite nacionalnih interesa, prenosi u nacionalno zakonodavstvo i više od onoga što EU od njega traži, omogućavajući stjecanje vlasništava (dionica ili poslovnih udjela) u HOPS-u bez ikakvih ograničenja.

Prosječna plaća za ožujak 2021.

Izvor: DZS - Prosječna mjesečna isplaćena neto plaća po zaposlenome u pravnim osobama Republike Hrvatske za ožujak 2021. iznosila je 7 138 kuna, što je nominalno više za 1,4%, a realno za 0,3% u odnosu na veljaču 2021. Prosječna mjesečna bruto plaća po zaposlenome u pravnim osobama Republike Hrvatske za ožujak 2021. iznosila je 9 601 kunu, što je nominalno više za 1,4%, a realno za 0,3% u odnosu na veljaču 2021. Najviša prosječna mjesečna isplaćena neto plaća po zaposlenome u pravnim osobama za ožujak 2021. isplaćena je u Informacijskoj uslužnoj djelatnosti, u iznosu od 13 237 kuna, a najniža je isplaćena u djelatnosti Proizvodnja odjeće, u iznosu od 4 387 kuna.

Najviša prosječna mjesečna bruto plaća po zaposlenome u pravnim osobama za ožujak 2021. isplaćena je u Informacijskoj uslužnoj djelatnosti, u iznosu od 20 130 kuna, a najniža je isplaćena u djelatnosti Proizvodnja odjeće, u iznosu od 5 562 kune.

Prosječna mjesečna isplaćena neto plaća po zaposlenome u pravnim osobama Republike Hrvatske za ožujak 2021. u odnosu na isti mjesec prethodne godine nominalno je viša za 6,3%, a realno za 5,0%.

Prosječna mjesečna bruto plaća po zaposlenome u pravnim osobama Republike Hrvatske za ožujak 2021. u odnosu na isti mjesec prethodne godine nominalno je viša za 4,6%, a realno za 3,4%.

Za razdoblje od siječnja do ožujka 2021. prosječna mjesečna isplaćena neto plaća po zaposlenome u pravnim osobama Republike Hrvatske iznosila je 7 052 kune, što je u odnosu na isto razdoblje 2020. nominalno više za 4,2%, a realno za 3,8%.

Za razdoblje od siječnja do ožujka 2021. prosječna mjesečna bruto plaća po zaposlenome u pravnim osobama Republike Hrvatske iznosila je 9 480 kuna, što je u odnosu na isto razdoblje 2020. nominalno više za 2,6%, a realno za 2,2%.

U ožujku 2021. bila su prosječno 182 plaćena sata, što je za 14,5% više nego u veljači 2021. Najveći broj plaćenih sati bio je u djelatnosti Vodeni prijevoz (191), a najmanji broj plaćenih sati bio je u Djelatnosti socijalne skrbi bez smještaja (167).

Prosječna mjesečna isplaćena neto plaća po satu za ožujak 2021. iznosila je 38,48 kuna, što je u odnosu na veljaču 2021. niže za 11,4%, a u odnosu na isti mjesec prethodne godine više za 2,0%.

Prosječna mjesečna bruto plaća po satu za ožujak 2021. iznosila je 51,75 kuna, što je u odnosu na veljaču 2021. niže za 11,4%, a u odnosu na isti mjesec prethodne godine više za 0,3%.

Medijalna neto plaća za ožujak 2021. iznosila je 6 000 kuna, dok je medijalna bruto plaća iznosila 7 728 kuna.


21. svibnja 2021.

Prekomjerni rad godišnje ubije 745.000 ljudi, u koroni brojke i gore

POSLOVNI DNEVNIK

Autor: Ana Blašković

Broj smrti od moždanog udara i bolesti srca povezanih s dugim radnim vremenom skočio gotovo 30% od 2000., pokazuje studija Svjetske zdravstvene organizacije i Međunarodne organizacije rada. Prekomjerni rad godišnje ubije stotine tisuća ljudi diljem svijeta, a pandemija korona virusa i rastući pritisci rada na daljinu dodatno pogoršavaju tu crnu statistiku. U zajedničkom istraživanju Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) i Međunarodne organizacije rada (ILO) procjenjuje se da je od moždanog udara i ishemijske bolesti srca umrlo 745.000 ljudi u svijetu u 2016. što je skok od 29 posto u odnosu na 2000., prenosi CNBC.

Studija, objavljena u časopisu Enviromental International u ponedjeljak, prva je analiza globalnog gubitka života i zdravlja povezanih s prekomjernim radom.

WHO i ILO procjenjuju da je 398.000 ljudi umrlo od moždanog udara i 347.000 od bolesti srca u 2016. jer su radili (najmanje) 55 sati tjedno. Studija zaključuje da je 55-satni radni tjedan donosi 35 posto više rizika za moždani udar te 17 posto veći rizik za smrt od ishemijske bolesti srca u usporedbi s radom od 35 do 40 sati na tjedan. U 2016. godini je 488 milijuna ljudi u svijetu radilo više od 55 sati na tjedan.

“Pandemija je značajno promijenila način na koji mnogo ljudi radi. Rad na daljinu postao je norma u mnogim sektorima i često se zamagljuje granica između kuće i posla. Osim toga, mnoge tvrtke bile su prisiljene smanjiti ili ugasiti dio poslovanja kako bi uštedjele pa oni koji su ostali zaposleni u konačnici rade više. Nijedan posao nije vrijedan moždanog udara ili bolesti srca. Vlade, poslodavci i radnici moraju zajedno raditi na uspostavi granica kako bi zaštitili zdravlje zaposlenika”, upozorio je čelnik Svjetske zdravstvene organizacije dr. Tedros Adhanom Ghebreyesus.

Studija dviju organizacija analizirala je 37 studija bolesti srca i 22 studije moždanog udara, kao i podatke iz 2300 studija provedenih u 154 zemlje u radoblju od 1970.-2018.

Premda ne pokriva razdoblje pandemije koronavirusa, nalazi dolaze u vrijeme kada je povećan broj onih koji rade prekomjerno, a prema WHO-u riječ je o 9 posto globalne populacije.

Španjolska prva dala prava gig radnicima

PRETEKLI I UNIJU U TOME
Uber, Eats, Deliveroo, Glovo... u Španjolskoj će svima koji rade za njih morati ponuditi ugovor o radu nakon 12. kolovoza kad novi zakon stupi na snagu

AUTOR Ljubica Gatarić

(VEČERNJI LIST) - Prva u Europi Španjolska je platformskim radnicima koji rade za gig tvrtke dala status radnika sa svim pripadajućim pravima. Nova će zakonska odredba stupiti na snagu 12. kolovoza nakon tromjesečnom prijelaznog roka do kada će Uber, Eats, Deliveroo, Glovo... svima koji rade za njih morati ponuditi ugovor o radu te u njega uključiti radno vrijeme, nadoplatu za prekovremeni i noćni rad te plaćene doprinose.

Socijalistička lijeva koalicija Pedra Sancheza pretekla je tako i šeficu Europske komisije Ursulu von der Leyen koja je još lani kazala da će poboljšanje radnih uvjeta za osobe koje rade u platformskoj ekonomiji biti jedna od ključnih novih inicijativa za ovu godinu. Europska komisija je, međutim, završila prvi krug javnog savjetovanja oko platformskog radnika te bi i Bruxelles mogao do ljeta izaći sa svojim prijedlogom. Ta će se tema otvoriti i u hrvatskim pregovorima o promjenama Zakona o radu.

Pravna bitka i u Britaniji

–Španjolska je prva zemlja koja je donijela zakon koji uređuje odnos između platforma za dostavu i njihove radne snage – rekla je španjolska ministrica rada Yolanda Díaz, svjesna da svijet gleda što se zapravo događa u zemlji za koju se procjenjuje da ima oko 30 tisuća letećih dostavljača, mladih ljudi u tridesetima s izbjegličkom pozadinom koji na tjedan za 50 sati rada mogu zaraditi 400 eura. Obruč oko gig tvrtki počeo se stezati najprije na sudovima.

Zakonsko rješenje španjolske vlade došlo je nakon presude tamošnjeg Vrhovnog suda da tužene tvrtke moraju zaposliti leteće vozače. Slična se pravna bitka vodi i drugdje pa je Vrhovni sud Velike Britanije u veljačipotvrdio presududrugostupanjskog suda da su vozači Ubera i drugih platformskih tvrtki zaposlenici tih tvrtki, a ne njihovi neovisni dobavljači. Tužbe su pokrenute još 2016. godine. Prema anketama Zajedničkog istraživačkog centra Europske komisije, procjenjuje se da je oko 24 milijuna osoba (ili 11% radne snage u EU) barem jednom pružalo usluge putem lokacijskih ili internetskih platformi za rad. Od toga 3 milijuna (1,4%) živi od takvog rada, za 9 milijuna Europljana (4,1%) rad preko platformi jesporedni izvor prihoda, za oko 5 milijuna sporadični.

U dvije godine tržište platformskog rada poraslo je 30%. Istraživanje Eurofounda iz 2019. godine sugerira da je i kod nas taj oblik rada masovniji nego što se čini te ga je povremeno ili stalno isprobalo deset posto populacije, što bi bilo oko 400.000 građana. Otprilike svaki treći među njima pokušao je dodatno zaraditi taksiranjem ili na dostavama, ali nisu se dugo zadržavali u tom poslu. No, približno 40 tisuća hrvatskih građana živjelo je od rada putem platformi, nešto više od 100.000 osoba radilo je preko platformi manje od deset sati tjedno.

Ključan je radni odnos

Sama javna rasprava pokazala je da poslodavci, predstavljeni kroz krovnu asocijaciju BUSINESS EUROPE, brane stav kako platformski radnik nije pravna kategorija, i doživljavaju ga kao pozitivan primjer sve veće raznolikosti u novom načinu rada. Ne vide potrebu da se to rješavaEuropskom direktivom, a pogotovo da postoji obveza zapošljavanja svih koji rade putem platformi.

– Međutim, slažemo se da postoji potreba za djelovanjem na odgovarajućim razinama radi rješavanja izazova povezanih s radnim uvjetima u radu platforme, tamo gdje oni postoje – navode poslodavci. Krovna sindikalna organizacija, Europska konfederacija sindikata (ETUC), išla je sa stavom da polazna točka svih razgovora treba biti pretpostavka kako se ovdje radi o radnom odnosu.

Uvaženi ekonomisti podupiru snažnu direktivu o minimalnim plaćama i kolektivnom pregovaranju

ETUC/NHS - Dva vodeća europska ekonomista podupiru pozive za snažnom EU direktivnom o primjerenim minimalnim plaćama kao ključnom dijelu oporavka od Covid krize. U vrijeme održavanja socijalnog samita EU u Portu, vodeći ekonomisti u Europi, između ostalih i profesori Mariana Mazzucato i Thomas Piketty potpisali su otvoreno pismo u kojemu se navodi kako direktiva predstavlja „promjenu paradigme“ u politici Europske komisije u usporedbi s njenim odgovorom na financijsku krizu.

Pozdravljajući direktivu ekonomisti tvrde kako će potpora minimalnim plaćama kroz zakonodavstvo stvarno osigurati da radnici više ne žive ispod linije siromaštva.

Pismo, koje su također potpisali i drugi priznati ekonomisti širom Europe, završava:

„Predložena Direktiva je korak u pravom smjeru, no potrebne su snažnije mjere za jamčenje poštivanja prava na kolektivno pregovaranje kako bi sindikati mogli pregovarati bolje plaće i uvjete rada za radnike i povećati zakonski određene minimalne plaće do razine koja u najmanju ruku osigurava pristojan standard života.“

Trenutačno su zakonski utvrđene minimalne plaće u 20 EU država članica određene u tako malim iznosima da promjene koje traže sindikati podrazumijevaju nužno potrebna povećanja plaća za više od 24 milijuna radnika.

Siromaštvo onih koji rade također je u rastu u Europi kao rezultat toga što je najmanje 3 milijuna ljudi izgubilo pogodnosti kolektivno ugovorenih plaća i radnih uvjeta od 2000. godine. Dokazi pokazuju da zemlje s niskom razinom radnika pokrivenih kolektivnim ugovorima imaju najniže plaće.

Suizvjestitelji Izvješća o Prijedlogu direktive koja je u proceduri Europskog parlamenta, a koje podupiru sindikati i sada vrhunski ekonomisti, podnijeli su amandmane za jačanje direktive koji uključuju:

- „prag dostojanstva“ koji će osigurati da zakonski utvrđene plaće ne mogu biti određene u iznosu manjem od 60 % medijalne plaće i 50% prosječne plaće u državama članica.

- osiguravanje da dodjela javnih ugovora u postupku javne nabave ide samo tvrtkama koje poštuju pravo radnika na učlanjivanje u sindikat i kolektivno pregovaranje.

- osiguravanje sindikatima prava pristupa radnim mjestima i zaštita od antisindikalnih postupaka od strane poslodavaca.

Europska konfederacija sindikata (ETUC) također je primila poruku potpore profesora Jamesa K. Galbraitha, koji je izjavio:

"Kao ekonomist i osoba koja izučava komparativne sustave, mogu kategorički reći da zemlje i regije sa visokim minimalnim plaćama, snažnim sindikatima i radnim standardima imaju bolje ekonomske rezultate, uključujući nižu nezaposlenost, od onih koje su lošije u tom pogledu. Iz tog razloga, uvijek sam snažno podupirao pokrete za povećanje minimalne plaće i jačanje radnih prava u SAD-u.“

“Mnogi od europskih najpriznatijih ekonomista kažu jasno i glasno da je povećanje minimalnih plaća dobro za gospodarstvo“, kaže Esther Lynch, zamjenica glavnog tajnika ETUC-a. „To je važna poruka za EU i države članice u ovo vrijeme kada se o Direktivi o primjernim minimalnim plaćama raspravlja u Europskom parlamentu i kada EU održava svoj prvi socijalni samit nakon dosta godina.“

Cjeloviti tekst pisma:

Više zakonski određene plaće i snažnije kolektivno pregovaranje dobri su za gospodarstvo

Oporavak od ekonomske krize mora biti vođen plaćama. Veće minimalne plaće i snažnije kolektivno pregovaranje moraju biti ključne sastavnice snažnog, pravednog i održivog oporavka.

U listopadu 2020. godine Europska komisija je objavila svoj prijedlog Direktive o primjerenim minimalnim plaćama u Europskoj uniji. Prvi put u povijesti EU, na stolu je prijedlog zakona koji otvoreno cilja ne samo na značajno povećanje minimalnih plaća u Europi, već također na jačanje kolektivnog pregovaranja.

Ovaj prijedlog je promjena paradigme. Ne tako davno Komisija je u osnovi odbila primjerene minimalne plaće i jako kolektivno pregovaranje kao prepreke slobodnim tržištima, tvrdeći kako oni imaju negativan utjecaj na rast i zapošljavanje. Zaista, na početku posljednje velike ekonomske krize 2008./2009. godine EU je vršila značajan utjecaj na dosta zemalja požurujući ih na zamrzavanje ili čak smanjivanje minimalnih plaća i slabljenje kolektivnog pregovaranja.

Predložena Direktiva o primjerenim minimalnim plaćama ima cilj postići upravo suprotno: primjerene minimalne plaće i snažno kolektivno pregovaranje trebaju osigurati radnicima dostojan život od onoga što zarade. Očekivano, mnogi i dalje tvrde kako bi povećanje minimalne plaće moglo produžiti krizu, biti preskupo za tvrtke te bi moglo zatvoriti tisuće radnih mjesta. Ukratko, stari argument prolazi, povećanje minimalne plaće je loše za gospodarstvo.

Zapravo, iskustva širom svijeta pokazuju upravo suprotno: primjerene minimalne plaće su ključne za ekonomski oporavak. Ako nas je prošla kriza nešto naučila, to je da rezanja i zamrzavanja plaća nisu put izlaska iz krize. Primjerene minimalne plaće, kako su predložene Direktivom, poboljšati će plaće više od 25 milijuna radnika u EU koji trenutno zarađuju minimalnu plaću. Puno od tih 25 milijuna radnika su tzv „ključni“ radnici koji osiguravaju nastavak funkcioniranja naših društava za vrijeme Covid-19 pandemije. Naravno da ti radnici zaslužuju naš pljesak – ali oni, više od toga, zaslužuju biti prikladno plaćeni kroz primjerene minimalne plaće i kolektivno pregovaranje.

Postoje različiti načini na koje primjerene minimalne plaće mogu ojačati gospodarstvo: više novca za trošenje u džepovima radnika sa niskim plaćama pokreće veća ulaganja i zbog toga podiže agregatnu potražnju, gospodarski rast, proizvodnost i na kraju zapošljavanje. Budući da minimalne plaće općenito imaju važan usmjeravajući učinak na razvoj plaća, pozitivni utjecaj povećanih minimalnih plaća na agregatnu potražnju bit će dodatno pojačan kroz rast plaća općenito. Javni proračuni također će imati koristi: povećanje minimalnih plaća znači da države trebaju manje trošiti na potpore za neprimjereno niske plaće kroz porezne olakšice i povlastice vezane uz zaposlenje. Podizanje agregatne potražnje će također pomoći državama povećati prihode kroz poreze i doprinose za socijalno osiguranje.

S obzirom na gospodarske i socijalne izazove koje je uzrokovala Covid-19 pandemija i strmi put oporavka koji je pred nama, ključno je da zbog toga primjerene minimalne plaće i snažno kolektivno pregovaranje budu priznati i promicani kao ključni elementi bilo koje strategije oporavka. Predložena Direktiva je korak u pravom smjeru, no potrebne su snažnije mjere jamčenja poštivanja prava na kolektivno pregovaranje kako bi sindikati pregovarali za bolje plaće i uvjete za radnike i podigli zakonom utvrđene minimalne plaće na razinu koja u najmanju ruku osigurava dostojan standard života. Primjerene minimalne plaće i snažno kolektivno pregovaranje nisu dobri samo za ljude, oni su očigledno također dobri za gospodarstvo.

Popis potpisnika:

Prof. Mariana Mazzucato, Professor in the Economics of Innovation and Public Value, Founding Director, Institute for Innovation and Public Purpose (IIPP), University College London (UCL), Italy/UK
Prof. Thomas Piketty, Professor at the EHESS and at the Paris School of Economics, Co-director, World Inequality Lab/World Inequality Database, France
Prof. Sebastian Dullien, Research Director, Macroeconomic Policy Institute, IMK, Hans-Böckler-Stiftung, Professor for International Economics, HTW Berlin - University of Applied Sciences, Germany
Prof. Paul De Grauwe, John Paulson Chair in European Political Economy, European Institute, London School of Economics, Belgium/UK
Prof. Thorsten Schulten, Head of the Collective Agreements Archive of the Economic and Social Research, WSI, Hans-Böckler-Stiftung, Honorary Professor at the University of Tübingen, Germany
Lord Meghnad Desai, Economist, House of Lords, UK
Michel Husson, Economist, IRES, France
Prof. Ozlem Onaran, Professor of Economics, Co-Director of Institute of Political Economy, Governance, Finance and Accountability, University of Greenwich, UK
Prof. Mario Pianta, Professor of Economic Policy, Scuola Normale Superiore, Florence, Italy
Prof. Julie Froud, University of Manchester, Professor of Financial Innovation is a member of the Organisations and Society subject group in the People, Management and Organisations division of MBS, UK
Dr Dirk Ehnts, Economist, Technical University of Chemnitz, Germany
Dr Tom McDonnell, Co-director, Nevin Economic Research Institute, Dublin, Ireland
Dr Philipp Heimberger, Economist, Wiener Institut für Internationale Wirtschaftsvergleiche, Austria
Dr Dario Guarascio, Deparment of economics and law - Sapienza University of Rome, Italy
Dr Christos Pierros, Post-doctoral researcher, University of Athens and Senior Researcher INE GSEE, Greece
Dr Jorge Uxó, Associate professor, University of Castilla - La Mancha, Spain
Dr Angelo Salento, Associate professor of Economic sociology and Sociology of work, University of Salento, Italy


13. svibnja 2021.

Vlada RH već sedmi put najavljuje reformu po modelu “jednaka plaća za jednak rad”

Autor/ica: Gabrijela Galić

FAKTOGRAF - "Jednaka plaća za jednak rad" prvi je put promovirana 2013. godine. Plenkovićeva vlada se nada da će se projekt realizirati do 2024. godine. Vlada u naredne tri godine planira provesti reformu sustava plaća u javnim službama i državnoj službi, ali i uvesti model za „hibridni“ pristup radnom mjestu („smart working“). Reforma sustava plaća, kako se navodi u prijedlogu Nacionalnog plana oporavka i otpornosti (NPOO), „predstavlja važnu reformu u razdoblju do 2026.“ jer već „nekoliko godina postoji potreba za uvođenjem novog modela plaća u državnoj upravi i javnim službama“.

To se odnosi na oko 240 tisuća službenika i namještenika čije se plaće osiguravaju iz državnog proračuna.

Potreba za reformom, koja je stara nekoliko godina, kako se navodi u NPOO-u, zapravo se spominje puno duže i najavljivana je još od 2013. godine, ali do danas nije provedena.

„Potrebno je standardizirati sustav plaća u državnoj upravi i javnim službama i osigurati provedbu načela jednake plaće za jednak rad, odnosno rad jednake vrijednosti, neovisno o segmentu javne uprave u kojoj je službenik zaposlen“, navodi se NPOO-om.

Taj novi model plaća i rada u državnoj službi i javnim službama trebao bi zaživjeti do kraja 2024. godine. Provede li u narednim godinama reformu sustava plaća u državnoj službi i javnim službama, a na čemu bi se trebalo početi raditi u listopadu ove godine s ciljem da se sustav kroz tri godine posloži, to će značiti da će se „načelo jednake plaće za jednak rad“ ostvariti nakon punog desetljeća od trenutka kada je uvedeno u javni prostor.

Sve je počelo sa SDP-om

Frazu „jednaka plaća za jednak rad“, naime, prvi je počeo koristitiMirando Mrsić, nekadašnji SDP-ov ministar rada i mirovinskog sustava. U listopadu 2013. godine najavio je kako će do kraja godine biti donesen novi zakon o plaćama kojim bi se na jedinstven i transparentan način uredio sustav plaća za zaposlene u javnom sektoru (Novi list, Večernji list).

Njime su trebali biti obuhvaćeni i državni dužnosnici bez obzira jesu li birani ili imenovani, ali se od njihova uključivanja naknadno odustalo.

Izrađeno je te 2013. godine i „idejno rješenje“ po kojem se predlagalo deset platnih razreda, a svaki od njih imao bi i deset platnih stupnjeva, a zaposleni bi mogli napredovati u okviru svog platnog razreda. Izuzetak su trebala biti dva dužnosnička platna razreda u kojima ne bi postojali platni stupnjevi.

No tadašnja koalicijska Vlada SDP-a do kraja mandata, koji je zaključen 22. siječnja 2016. godine, nije uspjela provesti u djelo načelo jednake plaće za jednak rad. To je načelo promovirano nakon što je u listopadu 2012. godine otkriveno da Vlada planira drastične rezove u državnoj i javnim službama ukidanjem dodatka za minuli rad od 0,5 posto po godini staža.

Bilo je to vrijeme teške krize, a planovi za drastičnije uštede na primanjima onih koji se financiraju iz proračuna uslijedili su nakon što je vlada sindikatima obećala da u zamjenu za odricanje od dijela materijalnih prava neće dirati osnovne plaće zaposlenih. No postupila je suprotno dogovoru sa sindikatima, a čim je informacija dospjela u javnost, Vlada se povukla, dok je zakon o plaćama iz resora uprave prebačen u resor rada. Nakon godinu dana, uz najavu analize plaća i svih dodataka, inaugurirano je novo načelo – jednake plaće za jednak rad.

Sindikati su se tada usprotivili prijedlogu novog načina obračuna plaća, odnosno novim platnim razredima pa se na prijedlog uvođenja deset platnih razreda zaboravilo (1, 2). Razlog tome je što su 2013. i 2014. godine Vlada i socijalni partneri (sindikati i poslodavci) bili zaokupljeni mirovinskom reformom kao i reformom radnog zakonodavstva pa nije bilo uputno otvaranje još jedne fronte.

Jednaka plaća za jednak rad aktualizira se 2015. godine kada je Vlada Nacionalnim programom reformi (NPR), jednim od sastavnih dokumenata Europskog semestra (NPOO ga ove godine zamjenjuje), ponovo najavila jednu od ključnih reformi – revidiranje sustava određivanja plaća uvođenjem jedinstvenih osnovica i „okvira za uređenje platnih razreda i varijabilnih dijelova s obzirom na uspješnost, u okviru postojeće mase plaća“.

Moto promjena i tada je bio „jednaka plaća za jednak rad“, ali se od izrade prvog prijedloga zakonskih izmjena odustalo od fiksnog i varijabilnog dijela plaće. Odustalo se i od tada ponovo najavljivanog ukidanja dodatka od 0,5 posto po godini minulog rada kod poslodavca te se ponovio stari prijedlog o 10 platnih razreda i 10 stupnjeva unutar svakog platnog razreda. Otvorena je mogućnost i dva dodatna platna razreda za vojsku i policiju (Novi list).

Kako su se parlamentarni izbori bližili, bilo je jasno da ni taj pokušaj uređenja sustava plaća za službenike i namještenike u državnoj i javnim službama neće proći.

Što je HDZ radio zadnjih pet godina

U SDP-ovom mandatu skovanu „jednaku plaću za jednak rad“ preuzele su i kratkotrajna koalicijska Vlada HDZ-a i Mosta s Tihomirom Oreškovićem kao predsjednikom Vlade, ali i dvije Vlade Andreja Plenkovića.

Koalicijska Vlada koju je vodio Orešković se NPR-om za 2016. godinu, obavezala, doduše, na nešto širi pristup uređenju plaća, pa su govorili o uređenju plaća u javnom sektoru koji bi uz državnu i javne službe obuhvatio i sve agencije, a potom bi se „spustio“ na jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave (NPR, Večernji list). Ta šestomjesečna Vlada nadogradila je krilaticu jednake plaće za jednak rad navodeći kako će se reforma provoditi pod motom –„graditi, uključiti, a ne rušiti“.

Ni ta reforma nije prošla, a prva Plenkovićeva Vlada u NPR-u za 2017. godinu opet najavljuje reformu, ali i odustaje od jedinstvenog zakona i najavljuje dva dokumenta – jedan koji će regulirati plaće u državnoj upravi te drugi koji će se odnositi na javnu upravu.

„Revidiranje sustava određivanja plaća provodit će se u dvije etape. Polazeći od načela jednakosti plaća (jednaka plaća za jednaki rad odnosno rad jednake vrijednosti), neovisno u kojem sektoru zaposlenik radi, novi će se sustav plaća proširiti na sve zaposlenike“, objašnjavali su tada u resornom ministarstvu rada (NPR, Novi list).

Više od četiri godine ni Plenkovićevi ministri nisu proveli reformu plaća, iako se njena provedba nastavila najavljivati i NPR-ovima za 2018. i 2019. godinu, dok NPR za 2020. godinu zbog epidemije Covida-19 i potreba sanacije njenih posljedica na gospodarstvo i radna mjesta, nije bio toliko fokusiran na reforme.

Sedmi pokušaj

Plenkovićeva Vlada sada ponovo aktualizira reformu koju nije provela u godinama prije pojave Covida-19. Koliko je ozbiljno mišljena promjena u sustavu plaća po modelu „jednaka plaća za jednak rad“, bilo je vidljivo nakon 36 dana štrajka u obrazovnom sustavu koji je Plenkovićevu Vladu pogodio 2019. godine.

Najduži štrajk u obrazovanju rezultirao je najavom vlade da će angažirati stranu konzultantsku kuću kako bi analizirala koeficijente u državnoj i javnim službama. Od analize se odustalo zbog koronakrize (Večernji list, 24 sata, Novi list).

„Jednaka plaća za jednak rad“ na kraju je postala sastavni dio plana oporavka i otpornosti u narednih pet godina. Sedmi je put to da je neka vlada najavljuje.

„Razina plaća za neka radna mjesta i poslove nedostatna je za privlačenje i zadržavanje stručnih, kompetentnih službenika, dok je u drugim slučajevima razina plaća previsoka u usporedbi s privatnim sektorom. Pored toga, rezultati rada službenika i namještenika nemaju utjecaja na visinu plaće jer ista ovisi isključivo o rasporedu na radno mjesto te nema mogućnosti za nagrađivanje i povišice“, navodi Vlada danas govoreći o potrebi standardizacije sustava.

Sustav nagrađivanja službenika s izvanrednim, odnosno iznadprosječnim rezultatima rada, kako objašnjava Vlada, uveo bi se kako bi se u javnu upravu uspjeli privući i zadržati kvalitetni, visokoobrazovani, kompetentni službenici te smanjio njihov odljev u realni sektor.

Tako Vlada ponovno najavljuje „analizu stanja i usporedba plaća u državnoj upravi i javnim službama s analizom razlika u plaćama u pojedinim segmentima državne službe i javnih službi“, kao i reviziju koeficijenata te prijedlog modela novog platnog sustava. To će biti temelj „za izradu novog Zakona o plaćama u državnoj upravi i javnim službama“. Plenkovićeva vlada tako se vraća na ideju izrade jednog zakona od koje je 2017. godine odustala.

„U okviru novog modela plaća uspostavit će se sustav nagrađivanja prema rezultatima rada (radnom učinku), promicanje u viši platni stupanj na temelju ostvarenog radnog učinka, odnosno vraćanje u niži platni stupanj u slučajevima kada službenik nije ostvario očekivane rezultate u radu“, navodi Vlada u NPOO-u dodajući kako će ocjena rada i učinkovitosti biti temelj za karijerno napredovanje i promicanje u plaćama.

Vladin je plan uvesti i mogućnost hibridnog rada, odnosno rada službenika na daljinu (smart working), što bi službenicima omogućilo „usklađivanje poslovnih i privatnih obaveza“, ali i što bi doprinijelo „povećanju mobilnosti unutar javne uprave kao i većoj motivaciji za rad u javnoj upravi“.

Hibridan pristup radnom mjestu trebalo bi imati oko 20 posto službenika, odnosno njih 7,6 tisuća kako navodi Vlada pa im je potrebno „osigurati prijenosna računala i radne stanice za hibridni pristup radnom mjestu“.

Investicije u novi model plaća i rada u državnoj službi i javnim službama, što podrazumijeva i nadogradnju Centralnog sustava obračuna plaća (COP), prema procjeni Vlade koštat će gotovo 126 milijuna kuna, ako se reforma – jednaka plaća za jednak rad – iz sedmog pokušaja i ostvari.

Sever: Recite trgovkinjama u oči da rade 6 i pol sati u danu!; Školnik: Dođite kod mene i provjerite!

Autor: Sandra Leskovar, Poslovni tjedan/Hrvatski radio

HRT - Vlada je najavila da će po treći put pokušati donijeti zakon kojim će se zabraniti, odnosno ograničiti rad trgovina nedjeljom. Oba prethodna zakona pala na Ustavnom sudu 2004. i 2009. godine. Kada se odlučivala na koji način ići u regulaciju rada nedjeljom, Vlada se, rekao je u Poslovnom tjednu Hrvatskog radija bivši ministar i saborski zastupnik Marko Pavić, između ostalog vodila mišljenjem građana. Provela je anketu koja je pokazala da dvije trećine njih smatra da baš nedjelja treba biti slobodna.

- Ljudi imaju djecu koja idu u školu i vrtiće i žele nedjeljom biti s njima, rekao je, dodavši da 72% hrvatskih građana prema tom istraživanju želi određeni vid regulacije, a 100%, odnosno svi - smatraju da nedjelja treba biti adekvatnije plaćena, rekao je.

Prema podacima Ministarstva financija za fiskalizirane račune kojima su se također vodili razmišljajući o radu nedjeljom, dobar dio prometa prelio se, kaže Pavić, na ponedjeljak, utorak i srijedu.

Na stolu socijalnim partnerima je i ponuda Vlade da poslodavci sami odrede 16 nedjelja, odnosno četiri mjeseca ili jednu trećinu godine, kada će te nedjelje biti radne.

"Automobil ne kupujete nedjeljom"

- Ja se slažem da postoje trgovine koje nedjeljom ne ostvaruju neki bitniji promet, kaže poduzetnik Denis Čupić, i sam voditelj velikog shopping centra. U brojkama iz fiskalizacije stoji, navodi primjer, i maloprodajni račun za automobil.

- Automobil ne kupujete nedjeljom, kaže.

Što se mišljenja javnog mnijenja o radu nedjeljom tiče najbolje je, kaže, otići nedjeljom u trgovački centar:

- Da ljudi ne žele kupovati nedjeljom, oni ne bi bili u tim trgovinama nedjeljom, rekao je, spomenuvši i članak koji je nedavno izašao u medijima, a u kojem se citira razgovor s nekoliko djelatnica trgovačkih centara, a koje su ukazale na to da, ako se ukine rad nedjeljom, više neće imati slobodnih dana tijekom radnog tjedna i za to će morati koristiti dane godišnjeg.

Sever o "prešutnom cjelodnevnom radu"

Sindikalist Krešimir Sever ne misli da bi se problem riješio adekvatnim plaćanjem nedjelje, niti davanjem radniku na izbor da sam odluči želi li raditi nedjeljom. Objašnjava i zašto:

- Već znamo iz iskustva da će dio radnika iz straha od mogućeg gubitka posla jednostavno prihvatiti da radi nedjeljom.

Slaže se da postoje djelatnosti koje ne zahtijevaju rad nedjeljom, a jedna od njih je upravo rad u trgovini. Trgovina namještajem ili bilo koje druge trgovine ne trebaju po njemu biti otvorene nedjeljom.

- Ono što je u Hrvatskoj problem je što se radno vrijeme u trgovini, pa i svim drugim sustavima, prešutno pretvorilo u nekakav oblik cjelodnevnog radnog vremena i onda se dobar dio toga upotrebljava kao argument da trgovine trebaju raditi nedjeljom, zbog toga što ljudi preko tjedna ne stignu kupiti, upozorava.

Navodi primjer zemalja koje imaju iskustva sa zatvaranjem trgovina nedjeljom i blagdanima, a koje odrede neke dane u tjednu kada rade duže - primjerice "duga srijeda" ili "dugi četvrtak".

Školnik: Floskule su da netko radi čitav dan

- Gospodin Sever bi trebao znati da se u Hrvatskoj radi 40 sati u tjednu. Floskule da netko radi dan i noć, čitav dan, sedam dana u tjednu, to ne postoji. Ljudi rade 40 sati u tjednu. Kad to podijelite na šest dana, to je 6,66 sati, uključujući plaćenu pauzu. Toliko ljudi rade - replicira mu član izvršnog odbora HUP-a Slobodan Školnik.

- Sada imamo situaciju da oni ne rade 26 nedjelja u godini, a sada se predlaže da ne rade 36 nedjelja. Pa koja je to značajna razlika? - pita Školnik. Osim toga, kaže, "opet će netko s trona moći odrediti kojih je to 16 nedjelja".

Kaže da oni koji se zalažu da se zatvori jedna djelatnost, "svi rade pet dana u tjednu".

- A velika većina ljudi u maloprodaji radi šest dana u tjednu, dodaje i ističe kako će se stvoriti ogroman pritisak na petak i subotu.

- Mi želimo ograničiti rad u zemlji u kojoj je samo 66 posto teoretski radnog stanovništva, argumentira između ostalog.

- Hrvatska trgovina trebala bi, slažemo se, imati veće neto plaće. Imat ćemo ih kada nam omogućite da prodišemo u svim drugim stvarima koje plaćamo indirektno, kazao je Čupić u emisiji, pa naveo primjer da su, kada je otvarao trgovačke centre u Hrvatskoj, plaćali najviše komunalne doprinose - i to na zemljištima koja su bila komunalno opremljena.

- Za gradnju jednoga smo platili 125 milijuna kuna, za gradnju drugoga smo platili 35 milijuna kuna. Platili smo naknadu za izgradnju elektro-mreže od 50 milijuna kuna. Vodnu naknadu od 75 milijuna kuna, požalio se, zaključivši da je produktivnost trgovine u Hrvatskoj puno niža nego na zapadnom tržištu.

Sever ukazuje da se takvi problemi u hrvatskoj rješavaju preko leđa radnika. Pritom je zaiskrilo u razgovoru na tezu člana izvršnog odbora HUP-a Slobodana Školnika da radnici u Hrvatskoj rade 6,6 sati dnevno.

- Dajte pogledajte u oči svim trgovkinjama i recite im da rade 6 i pol sati u danu! I vi ih vjerojatno tjerate da idu kući nakon 6 i pol sati? To su teze koje su opasne za društvo, odgovorio mu je Sever.

- To nisu teze, to je istina. Izvolite doći provjeriti kod mene, rekao mu je Školnik.

 

KREŠIMIR SEVER: 'Šesnaest radnih nedjelja je previše'

AUTOR Božena Matijević

VEČERNJI LIST - A kada je riječ o tobožnjem višku zaposlenih, trgovina svih ovih godina bilježi manjak zaposlenih. I stoga zapošljavaju i studente i umirovljenike jer za ta primanja i takve uvjete rada teško mogu naći potreban broj radnika, kaže Sever. Krešimir Sever predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata odgovorio je na tri pitanjaoko najave zabrane rada nedjeljom.

1. Podržavate li najavu da se zabrani rad nedjeljom, osim 16 nedjelja tijekom turističke sezone?

Apsolutno podržavam da se nedjeljama u trgovinama ne radi.Samo bih to i proširio, da se ne radi nedjeljama, blagdanima i državnim praznicima. Dugi niz godina zauzimam se za zabranu rada nedjeljom i naša je središnjica dio koalicije nazvane Savez za nedjelju. No, 16 radnih nedjelja čini mi se previše. Trebalo je imati hrabrosti i zabraniti rad nedjeljom potpuno, a ako već ne, onda nikako ne ići iznad 10 radnih nedjelja u godini".

2. Neki ekonomisti i poslodavci kažu da će zabrana rada nedjeljom dovesti do otkaza i manjih plaća. Što kažete na to?

"S njihove strane ništa nova svih ovih godina. S druge strane, fiskalizacija pokazuje da je nedjelja najslabiji dan u radu trgovina. I kada trgovine nedjeljom nisu radile promet se prebacivao na druge dane jer Hrvati imaju premala primanja da bi im nedjelja bila dan za ekstra trošenje. A kada je riječ o tobožnjem višku zaposlenih,trgovina svih ovih godina bilježi manjak zaposlenih. I stoga zapošljavaju i studente i umirovljenike jer za ta primanja i takve uvjete rada teško mogu naći potreban broj radnika. Sasvim sigurno, i ako se zabrani rad trgovina nedjeljom i blagdanima, ne samo da neće biti viška nego će još uvijek biti i manjka radnika, a vlasnici trgovina neće gubiti prihode. Pritom treba ostaviti mogućnost da rade trgovine na autobusnim i željezničkim kolodvorima te u zračnim i pomorskim lukama, kao i tržnice. A ako je riječ o malim trgovinama u kojima rade njihovi vlasnici i članovi uže obitelji, njima treba ostaviti na volju hoće li ili neće raditi nedjeljom i blagdanima".

3. Shvaćaju li mladi ljudi koji tek dolaze na tržište rada koliko su sindikalizam i solidarnost važni?

"Nažalost, ne svi i ne dovoljno. Vrlo malo mladih danas u sebi nosi takav osjećaj koji bi im bio ugrađen društvenim odgojem i obrazovanjem. Taj osjećaj imaju unutar obitelji, ali sustav obrazovanja u Hrvatskoj već od vrtićke dobi pa do visokog obrazovanja trudi se u promišljanja djece i mladih utkati osjećaj za poduzetništvo,ali i neku vrstu samodostatnosti bez oslanjanja na druge. Ne usmjerava ih se prema društvenom zajedništvu, solidarnosti i međuovisnosti. Društvo koje vodi brigu o sadašnjosti i budućnosti trudi se u odgoj i obrazovanje mladih utkati osjećaj za odgovornost, solidarnost, društvenu pravdu i opće dobro. A naše društvo to ne radi".


10. svibnja 2021.

Žene su u pandemiji izgubile 800 milijardi dolara prihoda

LIDER
Sandra Babić

Vlade diljem svijeta su odgovorne za ekonomski oporavak, a to uključuje izgradnju sustava koji omogućuje ženama povratak na tržište rada

Da nije bilo Covida-19, mjere za ublažavanje stopa rodne neravnopravnosti vjerojatno bi urodile plodom. Ovako, sav trud je bačen u vjetar. Naime, posljednji podaci Oxfama International svjedoče o poražavajućem utjecaju globalne pandemije na žensku radnu snagu.

Samo prošle godine,žene diljem svijeta izgubile su 64 milijuna poslova, odnosno ugašeno je oko pet posto ukupnih poslova koje obavljaju žene. Muškarci nisu prošli sjajno, ali ipak bolje 3,9 posto muškaraca je ostalo bez posla. Prevedu li se ti podaci u novac, žene su na globalnoj razini izgubile 800 milijardi dolara prihoda što je, ilustracije radi, više od ukupnog zbroja BDP-a 98 zemalja.

Vlade moraju pomoći

Da bi stvar bila gora, ti podaci ne uključuju takozvanu'neformalnu ekonomiju', odnosno milijune žena koje su zaposlene na crno, često u domaćinstvima (pa i u ugostiteljstvu) i koje su, zbog pandemije, ostale bez svojih radnih sati i, naravno, prihoda.

Kako su objasnili iz Oxfama, pandemija je imala destruktivniji utjecaj na žensku radnu snagu jer su one u većoj mjeri zaposlene u sektorima koje nude niže plaće, manje sigurne poslove, s manjim 'benefitima', ali i onima koji su, zbog prirode posla, bili prvi na udaru krize (primjerice, ugostiteljstvo, turizam).

Također, žene su masovno davale otkaze što se povezuje sa zatvaranjem škola i vrtića. Netko je, naime, morao preuzeti teret briga o kućanstvu, a budući da u prosjeku zarađuju manje od muškaraca (čak i na istim poslovima i pozicijama) učinilo im se logičnijim da one odustanu od posla i karijere.

Prema izvješću McKinsey&Companyija, trostruko više majki nego očeva se smatralo odgovornim za održavanje kućanstva i brigu o djeci, a dvostruko ih je više brinulo da će njihova učinkovitost na poslu biti negativno ocijenjena jer imaju više obaveza kod kuće. Čak jedna od četiri žene razmišljala je o tome da traži da je se na poslu degradira (i smanje obaveze) ili da u potpunosti odustanu od karijere.

Stručnjaci iz Oxfama su uvjereni da bi ti negativni učinci na zaposlenost žena, ali i dobrobit čitave ekonomije mogli biti ublaženi da je više vlada poduzelo konkretne korake. Dosad, samo je 11 zemalja na svijetu donijelo mjere poput kraćih ili fleksibilnih radnih sati te programe poticaja (primjerice, plaćene dopuste) što je, bez sumnje, premalo za sanaciju problema. Vlade diljem svijeta su odgovorne za ekonomski oporavak, a to uključuje izgradnju sustava koji omogućuje ženama povratak na tržište rada. Spomenutih 800 milijardi dolara nisu izgubile samo žene već čitave ekonomije.

 

Mijenja se Zakon o radu, tražit će se smanjenje nekih radničkih prava

FAKTOGRAF
Autor/ica: Gabrijela Galić

Novim Zakonom o radu Vlada namjerava destimulirati zapošljavanje na određeno vrijeme, ali i omogućiti lakše otpuštanje te smanjenje otpremnina i otkaznih rokova. Ministarstvo rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike okončalo je konzultativne razgovore s predstavnicima sindikalnih centrala i Hrvatskom udrugom poslodavaca (HUP) o izmjenama Zakona o radu (ZOR). O zakonskim izmjenama će se sa socijalnim partnerima pregovarati nakon što Ministarstvo rada pripremi prijedlog novog teksta zakona. Prema najavama iz resornog ministarstva, novi ZOR u proceduru donošenja trebao bi biti upućen do kraja godine te se njegova primjena može očekivati tijekom 2022. godine (1,2). Socijalni partneri i Vlada dogovorili su se kako u javnost neće izlaziti s detaljima razgovora koji se, s manjim ili većim prekidima, vode zadnjih godinu dana.

Rad od kuće izlika za šire prekrajanje ZOR-a

Podsjećamo, resorno ministarstvo rada je u ožujku prošle godine, pod naletom epidemije koronavirusa, pripremilo zakon koji je trebao privremeno derogirati odredbe ZOR-a. Stoga mu je i dan prigodan naziv –Zakon o uređenju radnih odnosa u okolnostima epidemije bolesti COVID-19.

No ideja je u javnom prostoru živjela svega dva dana.Vlada se povukla nakon oštre reakcije domaćih sindikata, ali iEuropske konfederacije sindikatakoja je premijeruAndreju Plenkovićuuputila oštro pismo zbog namjere derogiranja radnih i socijalnih prava radnika u Hrvatskoj – i to u vrijeme kada je Hrvatska predsjedala Vijećem EU-a.

No to nije značilo i da je Vlada odustala od izmjena ZOR-a. Pod krinkom potrebe dodatnog uređenja rada na izdvojenom radnom mjestu – odnosno rada od kuće – započeli su konzultacije sa sindikatima i poslodavcima. Činjenica da rad od kuće još nije adekvatno reguliran (iako epidemija koronavirusa traje već više od godinu dana) razotkriva kako je taj element samo izlika za dublje prekrajanje ZOR-a.

O detaljima dosadašnjih razgovora, dakle, mogu se doznati tek šture informacije. Svaka od tri strane izašla je sa svojim viđenjima potrebnih izmjena, a uskoro bi moglo biti i poznato što će se od toga i na koji način pretočiti u budući dokument. Očekuje se da će resorno ministarstvo uskoro pustiti u javno savjetovanje Obrazac prethodne procjene zakona o izmjenama i dopunama Zakona o radu.

Nacionalnim planom oporavka i otpornosti (NPOO) Vlada je najavila reformsku mjeru „unaprjeđenja radnog zakonodavstva“. Ističe se pritom da su se aktualni propisi vezani za organizaciju rada, uključujući rad na izdvojenom radnom mjestu, „pokazali nedostatnim za brzu prilagodbu okolnostima pandemije bolesti Covid-19 te drugim izvanrednim okolnostima koje su se paralelno događale“, tj. prošlogodišnjim razornim potresima u Zagrebu i Sisačko-moslavačkoj županiji.

Cilj reforme je, kako navodi Vlada, kreirati jasan i moderan zakonodavni okvir koji će „promovirati pravedne radne uvjete, poticati prijelaz na oblike zapošljavanja na neodređeno radno vrijeme te istodobno poticati korištenje inovativnih oblika rada, omogućiti bolju ravnotežu privatnog i poslovnog života“. Pritom bi bolja ravnoteža privatnog i poslovnog života, prema objašnjenju iz resornog ministarstva, trebala pomoći u demografskoj revitalizaciji zemlje (Jutarnji list).

Modernizacija radnog zakonodavstva, smatraju u Vladi, imat će izravan utjecaj na povećanje stope zaposlenosti i stope aktivnosti radne snage, kao i smanjenje segmentacije na tržištu rada između privremeno i stalno zaposlenih radnika te odlijeva radnika u druge države.

Modernizacija i osuvremenjivanje

Vlada u svom dokumentu govori o fleksibilnijem tržištu rada, ali izbjegava govoriti o fleksibilizaciji ili liberalizaciji ZOR-a, s obzirom da su ti termini u mandatu ranijih vlada postali sinonimni s olakšanim otpuštanjem radnika. Umjesto toga koriste se izrazi modernizacija i osuvremenjivanje.

Iako se te riječi izbjegavaju, problematika koju označavaju će biti sastavni element budućih izmjena ZOR-a. „Uređenje instituta rada na izdvojenom radnom mjestu ili tzv. rada od kuće“, tek je jedan od elemenata nacrta novog Zakona o radu.

Planiraju se tako promjene koje bi trebale destimulirati korištenje ugovora na određeno vrijeme. Vlada priznaje da je Hrvatska po udjelu tih nesigurnijih ugovora u samom vrhu u Europi. Stoga je plan da se udio ugovora na određeno sa sadašnjih 25 posto u narednih pet godina smanji na 20 posto.

„Stoga će biti potrebno provesti mjere koje će dovesti do smanjenja korištenja neopravdanih ugovora o radu na određeno vrijeme, posebice onih izrazito kratkog trajanja, a radi pružanja veće sigurnosti radnicima izloženima prekomjernom sklapanju takvih nedobrovoljnih privremenih ugovora“, stoji u NPOO-u. Kako se objašnjava, time bi se utjecalo na „smanjenje segmentacije na tržištu rada i sprečavanje prekarnog rada, a sve navedeno za posljedicu će imati i povećanje adekvatnosti mirovine zbog kontinuiteta karijera koje više neće biti isprekidane sklapanjem različitih privremenih ugovora“.

Prema sadašnjim zakonskim odredbama, ugovor o radu na određeno vrijeme sklapa se iznimno, a uzastopni ugovor na određeno vrijeme poslodavac s radnikom smije sklopiti samo ako za to postoji objektivan razlog koji u ugovoru treba biti naveden.

Ukupno trajanje svih uzastopnih ugovora o radu na određeno vrijeme, uključujući i prvi ugovor, ne smije biti duže od tri neprekinute godine. No prvi ugovor kojeg radnik s poslodavcem sklapa na određeno vrijeme može biti potpisan i na rok duži od tri godine.

Zakonske izmjene, kako se navodi u NPOO-u, bit će usmjerene prema ograničavanju broja mogućih uzastopnih ugovora privremenog trajanja te sprječavanju zlouporaba takvih ugovora, ponajprije vezano uz zapošljavanja kod povezanih poslodavaca. Bolje će se definirati i pojam „uzastopnosti“ takvih ugovora.

„Vlada je spremna sa socijalnim partnerima razmotriti i druge mjere koje će destimulirati sklapanje ugovora na određeno, a poticati sklapanje ugovora na neodređeno vrijeme, i to po uzoru na neke druge europske zemlje (primjerice Francusku, Sloveniju, Poljsku, Nizozemsku)“, navodi Vlada. Objašnjava i kako to uključuje i mogućnost uvođenja zakonskih odredbi kojima bi se na teret poslodavca omogućile dodatne edukacije radnika u svrhu podizanja njihove zapošljivosti i „to prvenstveno radni dodatne zaštite privremeno zaposlenih radnika“.

No, iako se u dokumentu to ne spominje, ograničavanje rada na određeno vrijeme reflektirat će se i na odredbe sklapanja ugovora na neodređeno vrijeme, kao i na pitanja otkazivanja takvog ugovora i otpremnine u slučaju otkaza radniku. To su pitanja oko kojih će Vlada i poslodavačka strana imati najviše prijepora sa sindikatima.

Pregovarat će se o smanjenju nekih radničkih prava

Otkazni rokovi i otpremnine jedno su od ključnih pitanja koje poslodavci pokreću pri svakom „otvaranju“ ZOR-a. Da je to i sada predmet razgovora, stidljivo je još lani najavio Josip Aladrović, ministar rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, a to je ponovio i ovih dana (intervju za Jutarnji list, tiskano izdanje od 1. svibnja).

Minimalno trajanje otkaznog roka sada je dva tjedna (ako je radnik u radnom odnosu kod istog poslodavca neprekinuto manje od godinu dana), a maksimalno tri mjeseca (za radnika koji je kod istog poslodavca proveo neprekidno dvadeset godina).

Što se tiče otpremnine, ona se ne smije ugovoriti u iznosu manjem od jedne trećine prosječne mjesečne plaće radnika koju je ostvario u tri mjeseca prije prestanka ugovora o radu, za svaku navršenu godinu rada kod tog poslodavca. Pritom, ako zakonom, kolektivnim ugovorom ili pravilnikom o radu nije određeno drugačije, ukupan iznos otpremnine ne može biti veći od šest prosječnih mjesečnih plaća (koje je radnik ostvario u tri mjeseca prije prestanka ugovora o radu).

Kako nam je neslužbeno potvrđeno iz više izvora, visina iznosa aktualnih otpremnina, kao i duljina trajanja otkaznih rokova, izmjenama ZOR-a pokušat će se umanjiti, a u planu je i olakšavanje postupka otkazivanja ugovora o radu.

Iz Vlade i resornog ministarstva za sada ne žele otvoreno najavljivati izmjene ZOR-a koje bi se mogle percipirati kao smanjenje radničkih prava. To se u aktualnim dokumentima izrijekom ne spominje, niti je od Ministarstva rada moguće dobiti izravan odgovor na pitanje o suštini predstojećih izmjena ZOR-a.

Međutim, iz javnih nastupa ministra Aladrovića iščitava se kako će otpremnine, otkazni rokovi i otkazivanje ugovora doista biti među temama pregovora.

Više poslova istovremeno

Novi ZOR bi, kao što smo ranije pisali, trebao regulirati i rad platformskih radnika.

„U ovome novom dijelu zakonske materije, kojom bi se na poseban način uredio rad platformskih radnika i sl., propisat će se subjektivna prava i obveze koja proizlaze iz toga posebnog pravnog odnosa – temeljna prava i obveze po osnovi obavljanja posla, obvezna osiguranja, zaštita i sigurnost, odmori, prestanak ugovora, suodlučivanje te udruživanje i prava iz kolektivnih radnih odnosa“, objašnjava Vlada.

Vlada, pritom priznaje i kako dio radnika ne može živjeti od svojih plaća pa će „afirmirati pravo na dodatni rad za druge poslodavce“.

Dopunski ili dodatni rad u radno zakonodavstvo unesen je prije sedam godina. Njime je radniku koji već radi punu satnicu kod jednog poslodavca ili radi u nepunom radnom vremenu za više poslodavaca, dana mogućnost dopunskog rada od maksimalno osam sati tjedno za drugog poslodavca. Pritom, ako je zaposlen u punom radnom vremenu, za dopunski rad kod drugog poslodavca treba dobiti pisanu suglasnog svoj matičnog poslodavca (ili poslodavaca ako radi kod više njih u nepunom radnom vremenu).

Nepoznat je podatak koliko radnika u Hrvatskoj koristi mogućnost dopunskog rada, ali se pretpostavlja da za dodatnim radom posežu radnici s nižim primanjima. No, iako se ne zna koliko je radnika u dopunskom radu, u Vladi smatraju da takav rad treba dodatno afirmirati jer će o „omogućiti zaposlenim osobama dodatnu zaradu i time postizanje boljeg životnog standarda“.

Što s radom nakon 65 godina?

Sindikalne centrale, okupljene u inicijativu „67 je previše“, srušile su 2019. vladinu mirovinsku reformu koja je predviđala podizanje dobne granice za umirovljenje na 67 godina života. Prethodno, tijekom samih razgovora o mirovinskoj reformi, predstavnici radnika su kao jedno od rješenja za duži ostanak u svijetu rada predlagali da se kroz ZOR izmijeni odredba o odlasku u mirovinu po sili zakona.

Naime, ZOR propisuje da se u mirovinu odlazi sa 65 godina i 15 godina mirovinskog staža, osim ako se poslodavac i radnik ne dogovore drugačije. Ubuduće to ne bi trebalo biti pitanje „dogovora“ poslodavca i radnika, već bi radnik mogao birati želi li ostati na radnom mjestu i nakon što stekne sve uvjete za mirovinu.

No poslodavcima je problem što je na njima kompletan trošak bolovanja za radnika koji je ostao raditi i nakon što je stekao uvjete za zakonsko umirovljenju. Moguće je da će se taj teret stoga, kroz izmjene Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju, pokušati prebaciti na državu.

Što je plaća?

I sam pojam plaće trebao bi biti „revidiran“ izmjenama ZOR-a.

„Iznimno je važno adekvatno definirati pojam plaće te ga bolje povezati s institutom minimalne plaće radi olakšane primjene propisa s područja rada, odnosno njihove usklađene primjene s propisima o oporezivanju dohotka od nesamostalnog rada“, navodi se u NPOO-u uz opasku da će to postići jasnim definiranjem svih sastavnih dijelova plaće.

Ovo objašnjenje ukazuje kako bi se novom definicijom u plaću mogla uključiti i neporezna davanja. Državi zavod za statistiku (DZS) od ožujka prošle godine u statistici plaća objavljuje i podatak o prosječnom iznosu neporeznih naknada koje su radnicima isplaćene uz plaću. DZS je takvom odvojenom objavom zapravo odbio zahtjev Ministarstva financija da se neoporezive naknade uključe u podatak o prosječnoj bruto i neto plaći.

Ako je suditi iz najava izmjena ZOR-a, promjenom definicije plaće bi se u nju mogle uključiti neoporezive naknade. To će davati iskrivljenu sliku (jer su naknade „olakšica“ na koju se ne plaćaju porezi i socijalna davanja), ali dobro će izgledati na papiru jer će se doimati kao da prosječne plaće rastu.

Članovima sindikata veća prava nego ostalima

Revidiranje pojma plaće „pridonijet će i pronalaženju rješenja za dugogodišnji problem članova sindikata u odnosu na ne-članove, a vezano uz korištenje prava ugovorenih kolektivnim ugovorima“.

Riječ je o „doprinosu solidarnosti“, odnosno doprinosu nečlanova sindikata za korištenje prava koje su sindikati u ime svojih članova ugovorili Kolektivnim ugovorima. Doprinos solidarnosti bio je propisan ZOR-om iz 2003.godine, ali je tu zakonsku odredbu 2005. godine ukinuo Ustavni sud (1,2).

No, čini se da je sada postignut dogovor oko tog pitanja, samo će ga trebati regulirati na način da ponovo ne padne na Ustavnom sudu.

„Naime, potrebno je uspostaviti ravnotežu između financijskih obveza članova sindikata i ugovorenih prava iz kolektivnih ugovora koja konzumiraju svi radnici, a sve u cilju promicanja socijalnog dijaloga i jačanja sindikata, posebice u okolnostima sve rjeđeg participiranja radnika u sindikalnom djelovanju odnosno u kolektivnom pregovaranju“, objašnjava Vlada navodeći kako će razmotriti više modela „radi pronalaženja onoga koji će dati optimalan odgovor u cilju poticanja djelotvornog socijalnog dijaloga“.

U igri su tri modela participiranja nečlanova sindikata, odnosno „uživanja“ u kolektivnim ugovorima koje su sindikati u ime svojih članova pregovarali, a riječ je o: uvođenju naknade za korištenje prava iz kolektivnih ugovora za radnike koji nisu članovi sindikata; model vremenskog ograničenja primjene prava iz kolektivnog ugovora za radnike koji nisu učlanjeni u sindikat; model ugovaranja dodatnih prava samo za članove sindikata.

Prva varijanta podrazumijevala bi rješenje slično onom koje je odlukom Ustavnog suda ukinuto. Drugo rješenje nije posve jasno, odnosno iz njega proizlazi da bi u slučaju isteka kolektivnog ugovora radnici članovi sindikata zadržali prava iz ugovora o radu na duži period od nečlanova sindikata.

Naime, sada se nakon isteka roka na koji je sklopljen kolektivni ugovor u njemu sadržana pravna pravila kojima se uređuje sklapanje, sadržaj i prestanak radnog odnosa primjenjuju do sklapanja novog ugovora „u razdoblju od tri mjeseca od isteka roka na koji je bio sklopljen kolektivi ugovor, odnosno tri mjeseca od isteka otkaznog roka“.

Treća varijanta, odnosno ugovaranje dodatnih prava samo za članove sindikata moglo bi značiti da se kolektivnim ugovorom za članove sindikata, primjerice, ugovara nešto viši iznos božićnice ili regresa nego za nečlanove sindikata.

Posebnu pozornost vlast planira posvetiti i neprijavljenom radu. To će se, kao što smo ranije pisali, regulirati posebnim zakonom. I taj poseban zakon koji bi pridonio sprečavanju rada na crno, kao i izmjene ZOR-a, u NPOO-u su prepakirani u reformske mjere za naredni period, baš kao i novi propis o minimalnoj plaći, o kojem se u javnosti govori zadnjih tri-četiri godine, a prije više od godinu dana o mogućim se promjenama počelo razgovarati i sa socijalnim partnerima.

Otvoreno o Nacionalnom planu: "Trebamo kvalitetna radna mjesta"

HRT - Nacionalni plan oporavka i otpornosti bio je tema večerašnje HTV-ove emisije Otvoreno, u kojoj su gosti između ostalog naglasili važnost kvalitetnih radnih mjesta, a govorilo se i o novom Zakonu o radu. Josip Aladrović, ministar rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike, rekao je kako se cijeli plan mora cijelo vrijeme usuglašavati s Komisijom. "Nacionalni plan ne sadržava u sebi samo investicije, nego i reforme koje je potrebno provesti u svakoj pojedinoj državi, pa tako i u Hrvatskoj, kako bi te investicije mogle prouzročiti optimalan oporavak i optimalnu otpornost", rekao je Aladrović. Rekao je kako je kod nas dio koji se odnosi direktno na privatni sektor oko 32 posto preko cijelog plana, dok je to kod, na primjer, Slovenije 8 posto, 5 posto u Češkoj, 6 posto u Bugarskoj, kod Španjolske 20-ak posto...

- Dakle, mi smo tu, ja bih rekao, u europskom vrhu, poručio je.

Hrvoje Balen, koordinator za Nacionalni plan oporavka i otpornosti pri HUP-u, složio se da ne treba raditi razliku između privatnog i javnog sektora, ali je rekao kako postoje ograničenja zbog kojih se privatni sektor ne može javljati na određene stvari. Naglasio je važnost stvaranja radnih mjesta u privatnom umjesto u javnom sektoru.

Prof. dr. sc. Josip Tica, predsjednik Savjeta za gospodarska pitanja SDP-a, rekao je kako je cilj europske strategije da se upumpa što više novca u gospodarstvo. Koliko će novca stvarno stići u gospodarstvo ovisi o tome koliko brzo možemo apsorbirati sredstva, dodao je.

- Mi imamo veliki rizik možemo li to uopće povući, rekao je Tica.

Tica je rekao i kako je hrvatsko gospodarstvo neotporno jer se bazira na betoniranju, armaturi i turizmu.

- Mi se u tom konceptualnom razvoju ne fokusiramo na ekonomiju znanja, na reindustrijalizaciju s nekim industrijama koje mogu konkurentno poslovati u Hrvatskoj, nego se vraćamo na onaj model prije 2008. godine betoniranja, pumpanja građevinskog sektora, koji ovaj put nije čak ni u hrvatskom vlasništvu, rekao je Tica.

Prof. dr. sc. Mladen Vedriš s Visokog učilišta Effectus rekao je kako je Nacionalni plan u okviru europskih nastojanja, naglasivši kako nije riječ o lutriji ili bingu gdje svatko nešto dobije.

- Iza ovoga stoji ozbiljan napor EU-a da ovim reformama zaista stvori osnove za trajni rast, poručio je.

Balen smatra kako je omjer između financijskih instrumenata i bespovratnih sredstava prilično neizbalansiran.

- Već sada vidimo da firme ne žele uzimati kredite, smanjuje se interes kod HBOR-a za tim povlaštenim kreditima, a kamatne stope su sad niske, rekao je Balen.

- Stvar je u tome da treba potaknuti one investicije koje se ne bi dogodile u kratkom roku ako se ne subvencioniraju tim nekim malim iznosima, dodao je.

Krešimir Sever, predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata, rekao je da su svi trebali biti uključeni u ranijoj fazi. Smatra da je teško zaključiti vodi li ovaj plan Hrvatsku u pravom smjeru.

- Treba ogromna sredstava usmjeriti u dokvalifikacije i prekvalifikacije ljudi upravo za te nove poslove, za zelenu ekonomiju, za digitalizaciju, za sve ono što bi ti novi poslovi trebali donijeti, rekao je Sever.

Aladrović je rekao kako su i industrija 4.0, i automatizacija, i digitalizacija, i ulaganje u kvalitetnija mjesta sve dijelovi ovog plana.

- Nama trebaju zapravo kvalitetna radna mjesta, poručio je Balen.

Tica je rekao kako će ljudi gubiti radna mjesta zbog tehnoloških promjena te da ih treba pripremiti za tržišnu utakmicu. Referirajući se na otvaranje 100.000 novih radnih mjesta prema Nacionalnom planu rekao je kako bi bilo dobro da na njima rade građani Hrvatske, a ne uvezeni radnici u građevinskoj industriji.

- Dosad je model bio da obrazovani idu u Irsku, a da nama dolazi niskokvalificirana radna snaga koja radi u građevinskom sektoru u Hrvatskoj. Ja ne vidim nikakvu promjenu koja će skrenuti strategiju u odnosu na to, rekao je Tica.

- Ja sam u opravdanom strahu da neki sugovornici ovdje nisu uopće pogledali plan, reagirao je Aladrović.

- Ako govorimo o kvalitetnim radnim mjestima, onda smo čitav niz reformi i investicija i u komponenti gospodarstvo, i u komponenti digitalizacija, i u komponenti tržište rada upravo u tom smjeru kreirali, dodao je.

- Visoko plaćena ili bolja radna mjesta ne dolaze sama po sebi. Ona dolaze iz tvrtki koje stvaraju novu vrijednost te vrste, nadovezao se Vedriš.

Zakon o radu

U emisiji je otvorena i tema novog Zakona o radu, o kojemu je Aladrović rekao kako su završile konzultacije s poslodavcima i sindikatima te kako očekuju da će radna skupina u drugom dijelu godine završiti djelovanje, nakon čega zakon kreće prema Vladi, odnosno iz Vlade prema Saboru.

- Najbitnije je urediti rad na izdvojenom mjestu rada, zatim dodatni rad, omogućiti onima koji žele više da zarade više. S druge strane, imamo - i moramo biti svjesni te činjenice - najviše ugovora na određeno vrijeme, odnosno nesigurnih oblika rada i prekarnog rada u cijeloj Europskoj uniji i tu moramo ići prema tome da ograničimo i broj i vrstu i način sklapanja takvih ugovora, odnosno da te nesigurne oblike rada transformiramo u sigurnije oblike, rekao je Aladrović.

Dodao je i kako s druge strane mora postojati određena fleksibilizacija kako bi se kompenziralo poslodavcima sve ono što će se mijenjati na tržištu rada.

Nadovezao se Sever, koji je rekao kako je se pokazalo da su se ovakvi pristupi izmjenama Zakona o radu Hrvatsku doveli ovdje gdje je danas.

- Hrvatsku smo pretvorili u zemlju koja konkurira svim drugim gospodarstvima, jer ne može naprednim tehnologijama, ne može nečim drugim, u to se ne ulaže dovoljno, nego konkurira isključivo niskom cijenom rada i nestalnim nesigurnim poslovima, rekao je Sever.

Što znači fleksibilizacija?

Balen je rekao kako fleksibilizacija ne znači lakše otpuštanje - nitko ne želi otpustiti kvalitetnog radnika, poručio je.

- Postoje situacije u kojima treba na neki način jednostavnije regulirati upravo te neke stvari kao što je i lakše zapošljavanje, i lakši otkaz ugovora o radu, rekao je Balen.

- A što je to drugo nego lakše otpuštanje? Pa to se cijelo vrijeme gura u ovoj zemlji, a to vam ne može proći više, reagirao je Sever.

Vedriš je rekao kako će se radni vijek morati produljiti, ali da bi trebalo napraviti otvoreni model - onaj koji želi duže raditi mora biti i nagrađen, a onaj koji odlazi iz objektivnih razloga ne može biti penaliziran.


30. travnja 2021.

Ususret Nacionalnom danu zaštite na radu

Zaštita na radu je tvoje pravo!

ETUC/NHS - Dok jedna od tri osobe radi od kuće, a oni koji su na radnim mjestima moraju raditi pod posebnim uvjetima, pokazuje se životna važnost COVID-19 za zdravlje i sigurnost na radu. Među 530.00 smrti uzrokovanih COVID-19 u Europskoj uniji [1] nebrojene tisuće radnika zarazile su se na radnom mjestu.

Žalimo za njihovim odlaskom i izraze sućuti upućujemo njihovim voljenima. Također se sjećamo svih onih koji su u protekloj godini umrli od raka povezanog sa radom ili drugih bolesti i ozljeda na radu – više od 100.000 samo u Europi.

Dok cijepljenje pruža nadu, zdravlje i sigurnost na radu [2] moraju biti apsolutni prioritet u nadolazećim mjesecima i dalje. Zdravlje i sigurnost na radu nisu dar vlasti ili dobrog poslodavca: zdravlje i sigurnost na radu su TVOJE pravo. Pravo za koje se sindikat bori!

U Europskoj uniji „svaki radnik ima pravo na radne uvjete koji poštuju njegovo ili njezino zdravlje, sigurnost i dostojanstvo [3].“ Zakonodavstvo EU-a [4]:

- obvezuje poslodavca na osiguranje zdravih i sigurnih radnih mjesta,

- zahtijeva da svi radnici moraju biti zaštićeni zakonom o zaštiti zdravlja i sigurnosti i

- radnicima daje pravo na informiranje i savjetovanje o zdravlju i sigurnosti i imenovanje predstavnika za sigurnost

To znači da su poslodavci odgovorni za očigledne rizike poput izloženosti opasnim tvarima, rukovanja teškim predmetima ili ponavljajućih pokreta, kao i za druge rizike koji nisu široko priznati poput stresa povezanog s poslom, uznemiravanje i bullying.

Unatoč jasnim pravima, zdravlje i sigurnost su daleko od stvarnosti za sve radnike. Jedan od tri radnika u Bugarskoj, Slovačkoj i Španjolskoj i gotovo polovica u Češkoj i Grčkoj, koji na radu moraju nositi osobnu zaštitnu opremu (OZO), istu dobiju ponekad ili gotovo nikad. Za vrijeme COVID-19 krize puno nužnih radnika, među kojima su najviše zatupljene žene u sektoru skrbi i čišćenja, nema prikladnu OZO. Isto se odnosi na prekarne radnike, čija im ograničena socijalna zaštita ne daje izbor osim raditi dalje, čak i kad imaju simptome koronavirusa.

Puno radnika nije u mogućnosti održavati fizičku udaljenost. Rad od kuće nosi svoje rizike poput povećanog nasilja u kućanstvu (poraslo i za jednu trećinu u nekim EU zemljama za vrijeme zatvaranja gospodarstva), većeg broja radnih sati bez mogućnosti isključenja i nedostatka prikladne opreme kod kuće. Rast broja radnika zaposlenih putem digitalnih platformi ostavlja veliki broj radnika bez prikladne zaštitne opreme – samo 35% platformskih radnika kaže kako je njihova platforma poduzela mjere kako bi im pomogla za vrijeme pandemije.

Sindikati i povjerenici za zaštitu na radu imaju ključnu ulogu u osiguranju zdravlja i sigurnosti. Svaka bi se osoba koja radi i koja brine o svojem zdravlju i sigurnosti na radu trebala učlaniti u sindikat i provjeriti ima li povjerenika za zaštitu na radu. Sindikat može pomoći kako bi se osiguralo imenovanje povjerenika te njegovo uvažavanje od strane uprave.

Sindikati se bore za bolje zdravlje i sigurnosti na radnom mjestu i u zakonodavstvu. Sindikati su u EU izborili granične vrijednosti izloženosti za puno tvari koje uzrokuju rak i bore se za više granične vrijednosti, ali i za proširenje liste tvari. Sindikati traže snažnije pravne obveze za poslodavce kako bi se rješavao stres i bol u leđima (i druge mišićno-koštane poremećaje).

Također traže od Međunarodne organizacije rada (MOR) primjenu odluke sa stoljetne konferencije iz 2019. godine da zaštita na radu (sigurnost i zdravlje) postanu temeljnim pravom na radu.

Zdravlje i sigurnosti na radu su tvoje pravo!

 

Poboljšanje Direktive o minimalnim plaćama – najmanje što radnici zaslužuju

ETUC /NHS – Danas će se na Odboru za zapošljavanje i socijalna pitanja Europskog parlamenta održati rasprava o Nacrtu Izvješća o Prijedlogu direktive Europskog parlamenta i Vijeća o primjerenim minimalnim plaćama u Europskoj uniji, a čiji je tekst Europska komisija objavila krajem listopada 2020. godine. Za izvjestitelje su imenovani su Denis Radtke (EPP) i Agnes Jongerius (S&D). O tekstu Nacrta izvješća danas se očitovala i Europska konfederacija sindikata (ETUC), koja ističe kako prijedlozi navedeni u Nacrtu izvješća nude važne promjene za radnike, posebno one s niskim primanjima.

Međutim, zamjenica glavnog tajnika ETUC-a upozorava kako ne smije doći do razvodnjavanja predloženog teksta te navodi kako su najniže plaćeni radnici bili ugroženiji za vrijeme posljednje recesije, a najviše su pogođeni sada, u vrijeme pandemije bolesti Covid-19. „Mnogi od tih radnika s pravom su potvrđeni nužnim radnicima kada je krenula pandemija i nastavili su raditi pod izuzetno teškim i stresnim uvjetima kako bi održali funkcioniranje naših država. Amandmani koje predlažu članovi Europskog parlamenta, Radtke i Jongerius, najmanje su što radnici zaslužuju.“

Poboljšanja koja su predložena i biti će raspravljena na Odboru za zapošljavanje i socijalna pitanja, a koja snažno podupire i ETUC, uključuju:

- Izjavu da kolektivno pregovaranje uključuje sindikate, a ne samo „radničke organizacije“ (što bi moglo uključivati lažne sindikate ili predstavnike koje su izabrali šefovi)

- Sindikati dobivaju pravo pristupa radnim mjestima.

- Utvrđivanje praga dostojanstva ispod kojega se ne može isplaćivati minimalna plaća.

- Osiguranje da poslove u postupku javne nabave dobiju samo one tvrtke koje poštivaju pravo radnika na učlanjivanje u sindikat i kolektivno pregovaranje.

- Osiguranje da nacionalni planovi za kolektivno pregovaranje uključuju aktivnosti protiv uništavanja sindikata od strane beskrupuloznih poslodavaca

I dok u potpunosti podupiru te promjene, ETUC navodi kako same pravne promjene neće preokrenuti rast nejednakosti u raspodjeli bogatstva posljednjih godina:

"Direktiva o primjerenim minimalnim plaćama, poboljšana predloženim izmjenama i dopunama Europskog parlamenta, učinila bi život podnošljivijim onima s niskim plaćama", rekla je zamjenica glavnog tajnika ETUC-a Esther Lynch "i usporila rast nejednakosti, ali potrebno je puno više kako bi se vratio novac prisvojen u desetljeću pada plaća, nesigurnog rada i rastuće nejednakosti. "

„Sindikati prate kako će zastupnici u Europskom parlamentu glasovati sljedećih tjedana i hoće li podržati ta bitna poboljšanja“, dodala je Esther Lynch, „a mi pozivamo europarlamentarce i ministre da preuzmu odgovornost kako bi omogućili pravedne plaće za radnike. Podržavanje i poboljšanje ovih vrlo razumnih ciljanih promjena Direktive ono je što znači preuzimanje odgovornosti.

„Molim političare da se prisjete tko su „ključni radnici“u pandemijskoj krizi od koje tek trebamo pobjeći. Nisu bogati ti od kojih se traži ugrožavanje njihovog zdravlja, to su često slabo plaćeni radnici koji se bore za preživljavanje. "

Kroz svoje članstvo u Europskoj konfederaciji sindikata Nezavisni hrvatski sindikati uključeni su u rad radne skupine ETUC-a o Prijedlogu Direktive, no koriste i sve druge načine kako bi konačni tekst Direktive odražavao stvarne potrebe radnika. Održan je i sastanak sa predstavnicima Ministarstva rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike na kojemu su predstavnici sindikalnih središnjica upozorili na određene dijelove predložene Direktive o kojim je potrebno provesti ozbiljnu raspravu s ciljem poboljšanja teksta, a u interesu radnika. Na tom su sastanku predstavnici sindikalnih središnjica izviješteni kako će predstavništvo RH u Bruxellesu predložiti da se izraz „radničke organizacije“ zamijeni izrazom „sindikati“, odnosno zatražiti će se pojašnjenje korištenog izraza. Također su raspravljene i druge sindikatima sporne odredbe. Dijalog na tu temu će se, prema obećanju nadležnog ministarstva, nastaviti. (MH)

Izvor: Minimum Wage Directive improvements: the least working people deserve

Prosječna plaća za mjesec veljaču 2021.

Izvor: DZS

Prosječna mjesečna isplaćena neto plaća po zaposlenome u pravnim osobama Republike Hrvatske za veljaču 2021. iznosila je 7 038 kuna, što je nominalno više za 0,8%, a realno za 0,5% u odnosu na siječanj 2021.Prosječna mjesečna bruto plaća po zaposlenome u pravnim osobama Republike Hrvatske za veljaču 2021. iznosila je 9 467 kuna, što je nominalno više za 1,0%, a realno za 0,7% u odnosu na siječanj 2021. Najviša prosječna mjesečna isplaćena neto plaća po zaposlenome u pravnim osobama za veljaču 2021. isplaćena je u djelatnosti Proizvodnja osnovnih farmaceutskih proizvoda i farmaceutskih pripravaka, u iznosu od 18 989 kuna, a najniža je isplaćena u Zaštitnim i istražnim djelatnostima, u iznosu od 4 277 kuna.

Najviša prosječna mjesečna bruto plaća po zaposlenome u pravnim osobama za veljaču 2021. isplaćena je u djelatnosti Proizvodnja osnovnih farmaceutskih proizvoda i farmaceutskih pripravaka, u iznosu od 29 870 kuna, a najniža je isplaćena u Zaštitnim i istražnim djelatnostima, u iznosu od 5 418 kuna.

Prosječna mjesečna isplaćena neto plaća po zaposlenome u pravnim osobama Republike Hrvatske za veljaču 2021. u odnosu na isti mjesec prethodne godine nominalno je viša za 3,7%, a realno za 3,4%.

Prosječna mjesečna bruto plaća po zaposlenome u pravnim osobama Republike Hrvatske za veljaču 2021. u odnosu na isti mjesec prethodne godine nominalno je viša za 2,0%, a realno za 1,7%.

Za razdoblje od siječnja do veljače 2021. prosječna mjesečna isplaćena neto plaća po zaposlenome u pravnim osobama Republike Hrvatske iznosila je 7 008 kuna, što je u odnosu na isto razdoblje 2020. nominalno i realno više za 3,2%.

Za razdoblje od siječnja do veljače 2021. prosječna mjesečna bruto plaća po zaposlenome u pravnim osobama Republike Hrvatske iznosila je 9 420 kuna, što je u odnosu na isto razdoblje 2020. nominalno i realno više za 1,6%.

U veljači 2021. bilo je prosječno 159 plaćenih sati, što je za 4,8% manje nego u siječnju 2021. Najveći broj plaćenih sati bio je u Djelatnosti zdravstvene zaštite (167), a najmanji broj plaćenih sati bio je u djelatnostima Usluge u vezi s upravljanjem i održavanjem zgrada te djelatnosti uređenja i održavanja krajolika i Djelatnosti socijalne skrbi bez smještaja (145).

Prosječna mjesečna isplaćena neto plaća po satu za veljaču 2021. iznosila je 43,42 kune, što je u odnosu na siječanj 2021. više za 6,2%, a u odnosu na isti mjesec prethodne godine za 4,2%.

Prosječna mjesečna bruto plaća po satu za veljaču 2021. iznosila je 58,41 kunu, što je u odnosu na siječanj 2021. više za 6,4%, a u odnosu na isti mjesec prethodne godine za 2,6%.

Medijalna neto plaća za veljaču 2021. iznosila je 5791 kunu, dok je medijalna bruto plaća iznosila 7459 kuna.


23. travnja 2021.

EGSO o radu na daljinu

NHS – Europski gospodarski i socijalni odbor (EGSO) je na svojoj 559. sjednici održanoj dana 25. i 26. ožujka usvojio dva mišljenja koja govore o radu na daljinu. Portugalsko predsjedništvo zatražilo je izradu dva mišljenja: Izazovi rada na daljinu - organizacija radnog vremena, ravnoteža privatnog i poslovnog života i pravo na isključivanje (SOC/660) i Rad na daljinu i rodna ravnopravnost – uvjeti čiji je cilj da rad na daljinu ne pogorša nejednaku raspodjelu neplaćene skrbi i kućanskih poslova između žena i muškaraca te da bude pokretač promicanja rodne ravnopravnosti (SOC/662)

SOC/660 bavi se izazovima rada na daljinu s naglaskom na organizaciji radnog vremena, ravnoteži između poslovnog i privatnog života i pravu na isključivanje. Pandemija COVID-a 19 ubrzala je digitalnu transformaciju rada te znatno promijenila količinu i kvalitetu rada na daljinu. Umjesto da bude povremena pojava, uglavnom povezana s određenim vrstama zadaća, rad od kuće postao je pravilo za milijune radnika i obuhvaća sve zadaće. Rane procjene upućuju na to da je gotovo 40 % zaposlenika u EU-u zbog pandemije počelo raditi na daljinu u punom radnom vremenu. Uvođenje rada na daljinu bilo je spontano i ne baš organizirano zbog iznenadnog pojavljivanja pandemije. Jasno je da ta nova situacija iziskuje više promišljanja o izazovima povezanima s radom na daljinu, a to uključuje i raspravu o ravnoteži između poslovnog i privatnog života i pravu na isključivanje.

Tijekom pandemije bolesti COVID-19 rad na daljinu pridonio je spašavanju radnih mjesta i ograničio gubitak gospodarske aktivnosti. Pandemija je ubrzala prelazak na rad na daljinu, koji je postao nezamjenjiv u obuzdavanju zdravstvene krize. Poduzeća, radnici i društvo u cjelini suočili su se s golemim izazovima, a iz pandemije će se svakako moći izvući brojne pouke koje će omogućiti maksimalno iskorištavanje prilika i uklanjanje rizika povezanih s radom na daljinu.

EGSO poziva Komisiju i države članice da prate provedbu okvirnih sporazuma europskih socijalnih partnera (Sporazum o radu na daljinu iz 2002. i Sporazum o digitalizaciji iz 2020). S obzirom na iskustva stečena tijekom pandemije postojeći propisi u EU-u i državama članicama mogli bi se izmijeniti i donijeti novi propisi kako bi se promicali pozitivni aspekti rada na daljinu i zaštitila temeljna prava radnika.

Posebnu pozornost treba posvetiti organizaciji radnog vremena, rizicima za zdravlje i sigurnost na radu, ravnoteži između poslovnog i privatnog života, pravu na isključivanje i učinkovitosti radnih prava u radu na daljinu.

Države članice, uz sudjelovanje socijalnih partnera, trebaju se pobrinuti za donošenje odgovarajućeg nacionalnog okvira za rad na daljinu kojim će se urediti pravila za poduzeća i radnike koji koriste taj vid rada.

EGSO smatra da su, kad je riječ o propisima, glavni izazovi osigurati da rad na daljinu bude dobrovoljan i reverzibilan te da radnici na daljinu imaju jednaka individualna i kolektivna prava kao i radnici na usporedivom radnom mjestu u poduzeću za koje rade. To bi se, među ostalim, trebalo odnositi i na organizaciju rada kako bi se zajamčilo slično radno opterećenje.

Rad na daljinu trebalo bi urediti u pisanom obliku i prema potrebi poduzeti posebne mjere kako bi se djelotvorno osigurala prava radnika na daljinu i jednako postupanje kao i prema drugim radnicima, posebno u pogledu zdravlja i sigurnosti na radu. Prije uvođenja rada na daljinu važno je jasno odrediti sva pitanja povezana s opremom, odgovornostima i troškovima.

EGSO predlaže da poduzeća, u kontekstu rada na daljinu i u skladu s europskim i nacionalnim zakonodavstvom te kolektivnim ugovorima na razini države, regije, sektora ili poduzeća, budu dužna koristiti odgovarajuće mehanizme za mjerenje uobičajenog radnog vremena i prekovremenih sati, te ističe da zaposlenici ne smiju biti dovedeni u nepovoljni položaj zbog rada na daljinu. (MH)

 

Zaštita osobnih podataka i nove tehnologije na radnom mjestu

GDPR
Autor: Ines i Marko Krečak, Centar Feralis

(seebiz.eu) KOLUMNA - Brzo uvođenje novih informacijskih tehnologija na radnome mjestu u smislu infrastrukture, aplikacija i pametnih uređaja omogućuje nove vrste sustavne i potencijalno invazivne obrade osobnih podataka na radnome mjestu. Novi oblici obrade podataka, kao što je obrada osobnih podataka o korištenju internetskim uslugama ili podataka o lokaciji iz pametnih uređaja, mnogo su manje vidljivi zaposlenicima nego što su to tradicionalnije vrste, primjerice lako uočljive videokamere. Pitanje je u kojoj su mjeri zaposlenici svjesni tih tehnologija, s obzirom na to da poslodavci mogu nezakonito primjenjivati takve načine obrade podataka, a da o tome prethodno ne obavijeste zaposlenike, i granice između doma i radnog mjesta postale su sve nejasnije.

Primjerice, kada zaposlenici rade na daljinu (npr. od kuće), moguće je pratiti aktivnosti izvan fizičkog radnog okruženja, što može potencijalno uključivati i praćenje pojedinca u privatnom kontekstu.

Iako nove tehnologije mogu pomoći u sprečavanju gubitka imovine poduzeća, poboljšanju produktivnosti zaposlenika i zaštiti osobnih podataka, one postavljaju i važne izazove u pogledu zaštite privatnosti i podataka. Zato je potrebna pažljiva ocjena ravnoteže između legitimnog interesa poslodavca da zaštiti svoje poslovanje i razumnih očekivanja u pogledu privatnosti osoba na koje se podaci odnose, a to su zaposlenici.

Tako je nedavno u smislu novih tehnologija i zaštite privatnosti zaposlenika, sud u Berlinu (predmet:10 Sa 2130/19) utvrdio da poslodavac ne može instalirati sustav za praćenje vremena koji koristi otiske prstiju zaposlenika ustvrdivši da je takva obrada nužna za izvršavanje obveza i ostvarivanje posebnih prava u području radnog prava i prava o socijalnoj sigurnosti te socijalnoj zaštiti u mjeri u kojoj je to odobreno pravom Unije, nacionalnim pravom ili kolektivnim ugovorom.

Praćenje vremena zaposlenika je nužno, no potrebno je implementirati one mjere koje u najmanjoj mjeri utječu na privatnost. Obvezan otisak prsta ne predstavlja takvu mjeru. Ono bi bilo moguće u slučaju dobrovoljnog pristanka zaposlenika. No, prema mišljenju nadležnih tijela za zaštitu podataka teško je očekivati da je pristanak (privola) u kontekstu radnih odnosa izražen dobrovoljno.

Zato treba biti vrlo oprezan pri utvrđivanju valjanog temelja za obradu osobnih podataka posebice, kada se radi o novim i modernim tehnologijama te dobro preispitati sve mogućnosti, nužnost i utjecaj na privatnost i zaštitu osobnih podataka zaposlenika.

Izvor: seebiz.hr - https://www.seebiz.eu/kolumne/zastita-osobnih-podataka-i-nove-tehnologije-na-radnom-mjestu/255297/

 

MOR: Zaštita zdravlja i sigurnost na radu – temeljno pravo na radu

NHS - Na Upravnom odboru Međunarodne organizacije rada (MOR) napravljen je značajan korak prema utvrđivanju zaštite zdravlja i sigurnosti na radu temeljnim radničkim pravom. Na sastanku Upravnog odbora MOR-a, koji je održan u razdoblju od 22. do 26. ožujka 2021. godine, predstavnici vlada velikom su većinom poduprli radničke članove Upravnog odbora u njihovom nastojanju da zaštita zdravlja i sigurnost na radu budu utvrđene temeljnim pravom.

Očekuje se kako će odluka biti formalizirana na Međunarodnoj konferenciji rada 2022. godine.

Sharan Burrow, glavna tajnica Međunarodne konfederacije sindikata (ITUC) izjavila je kako bi joj bilo drago da se zaštita zdravlja i sigurnost na radu dodaju na listu temeljnih prava na ovogodišnjem zasjedanju Međunarodne konferencije rada, ali da cijeni potporu vlada da se to ipak dogodi sljedeće godine. Priznavanje zaštite zdravlja i sigurnosti na radu temeljnim pravom znači veću odgovornost vlada i poslodavaca u čuvanju života radnika na radu.

„Važnost je veća uzimajući u obzir strašan učinak pandemije COVID-19. Sigurna radna mjesta znače veću sigurnost za radnike, ali također i javnost. Diljem svijeta se pojavljuju dokazi kako se većina žarišta COVID-19 događa na radnim mjestima, uključujući škole.“

Dodala je kako je određivanje zaštite zdravlja i sigurnosti na radu kao temeljnog prava na radu tema ovogodišnjeg obilježavanja Međunarodnog dana zaštite na radu 28. travnja. „Nastavit ćemo pritisak na Međunarodni dan zaštite na radu i izvan toga“ dodala je.

Podsjećamo, na zasjedanju Međunarodne konferencije rada, održanom 2019. godine kao dio stoljetne deklaracije za budućnost rada, univerzalno je prihvaćeno uključivanje zaštite zdravlja i sigurnosti na radu u temeljna načela i prava na radu. (KR)

Temeljna prava regulirana su kroz osam konvencija Međunarodne organizacije rada:

Sloboda udruživanja i kolektivno pregovaranje (broj 87)

Pravo na organiziranje i kolektivno pregovaranje (broj 98)

Prisilni ili obvezni rad (broj 29 i Protokol iz 2014.)

Ukinuće prinudnog rada (broj 105)

Najniža dob za zaposlenje (broj 138)

Zabrana i trenutno djelovanje za ukidanje najgorih oblika dječjeg rada (broj 182)

Jednakost plaća (broj 100)

Diskriminacija u zaposlenju i zanimanju (broj 111)

Izvor: Occupational health and safety: Progress at the ILO


09. travnja 2021.

Zbog manjih plaća žene su siromašnije u starosti, i EP traži hitne mjere za ravnopravnost na tržištu rada

Autor: Renata Škudar

(NACIONAL) - Koronavirus je potpuno ogolio rodnu nejednakost u svim njezinim oblicima. Pandemija je pogoršala i razotkrila probleme nasilja u obitelji, različite oblike seksualnog uznemiravanja, ali i neravnopravnosti na tržištu rada. Kada je riječ o neravnopravnom položaju žena na tržištu rada Europski parlament traži izričite mjere kojima se smanjuju razlike u plaćama između muškaraca i žena za isti rad, što onda utječe i na razinu mirovina.

Od država članice Parlament očekuje uvođenje mjera za bolju integraciju žena u sektor informatičkih i komunikacijskih djelatnosti te poticanje obrazovanja i osposobljavanja u području znanosti, tehnologije, inženjerstva i matematike. Na ovu temu Ured Europskog parlamenta u Hrvatskoj održao je raspravu kako bi i na taj način istaknuo da rodna neravnopravnost na tržištu rada ne smije biti zanemarena, bez obzira na probleme s kojima Hrvatska danas susreće. “Rodna ravnopravnost temeljna je vrijednost EU-a, no u ovom području još uvijek postoje mnogi izazovi stoga Europski parlament poziva na njihovo rješavanje, posebno s obzirom na to da je pandemija pogoršala nejednakosti”, poručeno je s rasprave.

Važan razlog razlike u plaćama između muškaraca i žena je velika zastupljenost žena u relativno loše plaćenim i podzastupljenost u dobro plaćenim sektorima. Na primjer, prosječno je u EU-u u 2018. bilo više znanstvenika i inženjera – 59 posto, nego znanstvenica i inženjerki – 41 posto. Osim toga, žene se nalaze na samo 33 posto menadžerskih pozicija u EU-u. Zbog te razlike žene su u većem riziku siromaštva u starijoj dobi. Mirovine žena iznad 65 godina u 2018. u EU-u bile su u prosjeku 30 posto niže od mirovina muškaraca. I ovdje se situacija razlikuje po država članicama – od 43 posto razlike u Luksemburgu do 1 posto u Estoniji. U Hrvatskoj je razlika 30 posto.

I prije epidemije žene u Europskoj uniji u prosjeku su po satu rada bile plaćene između petnaest i šesnaest posto manje od muškaraca. Postoje velike razlike između država članica, najveća razlika u plaći zabilježena je u Estoniji – 23 posto, a najmanja u Rumunjskoj – 3 posto. U Hrvatskoj je ona iznosila 10,5 posto. Manja razlika ne znači nužno veću jednakost, a često se javlja u zemljama s manje zaposlenih žena. Velika razlika može biti pokazatelj veće zastupljenosti žena u manje plaćenim sektorima ili postojanja velikog broja žena koje ne rade puno radno vrijeme.Svemu ovome treba dodati da žene u prosjeku ‘odrade’ više sati od muškaraca i na poslovima za koje nisu plaćene, a koji podrazumijevaju brigu o djeci, starije i sve ostale kućanske poslove. Zaočekivati je da će podaci za ‘epidemijsku’ 2020. biti još porazniji.

Iako u EU-u veći broj žena u odnosu na muškarce ima više obrazovanje, one su manje zastupljene na tržištu rada. Skoro 30 posto žena u EU-u radi skraćeno i češće napuštaju posao kako bi brinule o djeci ili članovima obitelji. Razlika u plaći muškaraca i žena mijenja se ovisno o dobi. Manja je kod ulaska na tržište rada, a kasnije se povećava, iako ovo pravilo varira od zemlje do zemlje. Razlika ovisi i o industriji i u 2017. je bila veća u privatnom nego u javnom sektoru u većini zemalja EU-a.

U Hrvatskoj je u velikoj mjeri prisutan ‘stakleni strop ‘, nivo do kojeg su žene još koliko toliko ravnopravne s muškarcima, a onda dolazimo do razine višeg menadžmenta – predsjednika i članova uprava, šefova svih vrsta, poslovođa, direktora, voditelja, urednika, politički podobnog kadra – to su poslovi koji su tradicijski orijentirani na muškarce, oni su još uvijek programirani za muškarce pa ih oni lakše i ugrade. “Dio tih bolje plaćenih poslova u Hrvatskoj je uglavnom unaprijed predodređen za muškarce”, slaže se predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata Krešimir Sever i dodaje: “Dakle, do nekuda žene ipak nekako dođu, a nakon toga, iako im je formalno taj prostor otvoren, one u njega ne uspijevaju ući.”

“U natjecanju za takve poslove sa svojim kolegama, muškarcima, žene često ostanu zakinute, iako su u prosjeku žene u Hrvatskoj obrazovanije od muškaraca. Obrazovanost kod nas ne predstavlja činjenicu koja bi ženama omogućila bolje plaćene poslove. Ono što slijedi kao posljedica je da za slabije plaćene poslove tijekom života žene na kraju imaju daleko manje mirovine te su sklonije siromaštvu u starosti. Mirovine su u Hrvatskoj ionako niske pa ženama pripadne još niže od toga niskoga, a sve je to posljedica ovakvog sustava plaća i funkcioniranja društva u cjelini. Također, u Hrvatskoj se događa i da su za isti posao različito plaćene žene, a različito muškarci, posebno na visokim pozicijama. Na nižim poslovima –šalterima, u trgovinama i na sličnim poslovima – ta je razlika puno manje izražena.S obzirom da je kod nas još uvijek prisutnu tradicionalna podjela poslova na kućanske i one ‘važnije’, gdje još uvijek nije došlo do dovoljne rehabilitacije ideje o ravnopravnosti muškaraca i žena, žene zapravo odrade i veliki dio nigdje evidentiranog i nigdje plaćenog posla”, podsjetio je Sever.

Važan korak u borbi za smanjenje smrtnosti od raka povezanog s radom

ETUC/NHS - Dana 25. ožujka 2021. godine zastupnici u Odboru za zapošljavanje Europskog parlamenta odobrili su velikom većinom značajne izmjene i dopune Direktive o karcinogenim i mutagenim tvarima, kako bi zaštitili radnike od rizika izloženosti opasnim tvarima na radu. Među usvojenim izmjenama i dopunama je i dugotrajni zahtjev ETUC-a da se područje primjene Direktive proširi na tvari otrovne za reprodukciju i u njezin Dodatak I uključe opasni lijekovi. Također je široku potporu dobila nova metodologija za određivanje graničnih vrijednosti izloženosti na radu (OEL) za karcinogene tvari koja vodi do više zaštitnih vrijednosti za radnike.

Ostala poboljšanja uključuju nove obveze nametnute Europskoj komisiji. Prva je izrada akcijskog plana do kraja 2021. godine za usvajanje 25 dodatnih OEL-ova za karcinogene tvari. Druga je predlaganje rješenja za bolju zaštitu radnika od izlaganja "koktelima" karcinogena.

"Ovo je bilo vrlo važno glasovanje u aktivnostima osiguranja bolje zaštite zdravlja i sigurnosti za radnike", rekao je Per Hilmersson, zamjenik glavnog tajnika Europske konfederacije sindikata (ETUC). "Više od 100 000 ljudi godišnje umre od raka povezanog s radom, a većina smrtnih ishoda bi se mogla izbjeći strožom primjenom EU pravila." .

Očekuje se da će međuinstitucionalni pregovori o konačnom tekstu direktive započeti u travnju 2021. godine pod portugalskim predsjedanjem Europskom unijom. Ukoliko budu potvrđene, ove bi promjene mogle stupiti na snagu u svim državama članicama 2023. godine.

Ova revizija Direktive 2004/37 / EZ četvrta je u 5 godina, prve tri usvojene su 2017. i 2019. godine.

S više od 100 000 smrtnih slučajeva godišnje, profesionalni karcinomi vodeći su uzrok smrti na radu u EU-27.

Izvor: Important step in fight to cut work-related cancer deaths

Novosti iz EGSO-a

NHS – Europski gospodarski i socijalni odbor (EGSO) svaki mjesec objavljuje EESC Info – sažetak događanja u proteklih mjesec dana. Na poveznici u nastavku možete pogledati informacije za ožujak. Europski gospodarski i socijalni odbor (EGSO) savjetodavno je tijelo Europske unije, osnovano još Rimskim ugovorom kojim je 1958. uspostavljena Europska ekonomska zajednica (EEZ). Taj Odbor na europskoj razini zastupa interese različitih gospodarskih i socijalnih interesnih skupina iz 27 zemalja članica EU i smatra se mostom između institucija EU-a i civilnog društva. EGSO savjetuje Europsku komisiju, Vijeće EU-a te Europski parlament u zakonodavnom postupku u određenim područjima nadležnosti EU-a. U nekim su ga područjima, u kojima to predviđa Ugovor o EZ-u, zakonodavne institucije obvezne konzultirati, a u nekima to mogu učiniti iako nisu obvezne.

EGSO ima 329 članova iz svih država članica EU-a koji se imenuju na obnovljivi mandat od pet godina. Trenutačni mandat traje od listopada 2020. do rujna 2025. Članove predlažu nacionalne vlade, a imenuje ih Vijeće Europske unije. Svoje dužnosti obavljaju neovisno i u interesu svih građana EU-a. Broj članova po zemlji razmjeran je broju stanovnika te zemlje.
Članovi djeluju u sklopu tri skupine koje predstavljaju poslodavce (Skupina I.), radnike (Skupina II.) i ostale organizacije civilnog društva (Skupina III.). Svaka skupina ima svoje tajništvo. Članovi EGSO-a sami biraju kojoj se skupini žele pridružiti.

EGSO svake godine objavi između 160 i 190 mišljenja i informativnih izvješća, od čega 70 % na zahtjev Vijeća, Europske komisije i Europskog parlamenta. Njih 21% su samoinicijativna mišljenja i informativna izvješća, a 9% razmatračka mišljenja, uglavnom na zahtjev države koja predsjeda EU-om.

Također organizira nekoliko godišnjih inicijativa i događanja s naglaskom na civilnom društvu i sudjelovanju građana, poput Nagrade za razvoj civilnog društva, Dana civilnog društva, plenarnog zasjedanja mladih „Tvoja Europa, tvoje mišljenje“ i Dana europske građanske inicijative.


26. ožujka 2021.

Vodeći svjetski stručnjaci traže da zaštita zdravlja i sigurnosti na radu bude temeljno pravo

ITUC/NHS - Vodeći svjetski stručnjaci za zaštitu zdravlja i sigurnosti na radu pozivaju Međunarodnu organizaciju rada (MOR) da zdravlje i sigurnost radnika na radu kao temeljno pravo bude na dnevnom redu Upravnog odbora MOR-a. Sindikati pozivaju da Konferencija MOR-a, koja će se održati u lipnju 2021. godine, podigne zdravlje i sigurnost na radu na razinu najviših međunarodnih standarda rada i poveća odgovornost vlada i poslodavaca za spašavanje života na radu te da veći broj zemalja ratificira ključne konvencije o zaštiti zdravlja i sigurnosti na radu.

Ovim bi se ispunila obećanja dana 2019. godine u MOR-ovoj stogodišnjoj deklaraciji, koju su jednoglasno usvojili vlade, radnici i poslodavci, u svrhu zaštite zdravlja i sigurnosti svih radnika na radu.

Collegium Ramazzini, najviše nezavisno međunarodno tijelo stručnjaka za zaštitu zdravlja i sigurnosti na radu te okolišnu medicinu, poziva MOR da hitno provede odluke donesene na Međunarodnoj konferenciji rada, održanoj 2019. godine, najbolje na Konferenciji 2021. godine.

Collegium Ramazzini kaže: „Stotine milijuna radnika širom svijeta ozlijeđeno je na radu. Milijuni su umrli. Ovaj masakr se može spriječiti, ali samo ako zaštita radnika od ozljeda na radu dobije prioritet, a zdravlje i sigurnost radnika bude potvrđeno kao temeljno ljudsko pravo. MOR mora hitno djelovati i priznati zaštitu zdravlja i sigurnosti na radu temeljnim pravom MOR-a na radu.”

Spasiti živote na radu

Nick Pahl, izvršni direktor Društva za medicinu rada, profesionalno tijelo za liječnike medicine rada, sa sjedištem u UK, rekao je: „Društvo za medicinu rada snažno podupire utvrđivanje zaštite zdravlja i sigurnosti na radu temeljnim pravom na radu MOR-a. Pozivamo Upravni odbor MOR-a na žurno djelovanje i provedbu odluke Stogodišnje konferencije MOR-a (108. sjednica), održane 2019. godine, kojom se zaštita zdravlja i sigurnosti na radu kao temeljno pravo na radu stavlja na dnevni red Međunarodne konferencije rada, koja će se održati 2021. godine.”

Sharan Burrow, glavna tajnica Međunarodne konfederacije sindikata (ITUC) rekla je: „Vlade i poslodavci trebaju slušati ove vodeće stručnjake. Već dugo vremena, zaštita radnika od ozljeda i bolesti na radu imala je daleko niži status od drugih temeljnih prava. Stječe se dojam kako neki poslodavci i čak neke vlade smatraju da se u poslovanju može trgovati sa ljudskim životima. Davanjem pravnog statusa sigurnosti i zdravlju na radu, kakav i zaslužuje, ispravit će se povijesna greška, te će se osnažiti napori da se pandemija COVID-19 stavi pod kontrolu.”

 

Priopćenje Suda Europske unije

Kada je radnik s istim poslodavcem sklopio više ugovora o radu, najkraće trajanje dnevnog odmora primjenjuje se na sve te ugovore zajedno, a ne na svaki od ugovora zasebno Academia de Studii Economice din București (ASE) (Akademija ekonomskih studija u Bukureštu, Rumunjska) primila je bespovratna financijska sredstva Unije koja su joj rumunjska tijela dodijelila za provedbu sektorskog operativnog programa (vidi pod 1) razvoja ljudskih potencijala naziva „Uspješnost i izvrsnost u poslijedoktorskom istraživanju u području ekonomskih znanosti u Rumunjskoj”.

Ministerul Educației Naționale (Ministarstvo nacionalnog obrazovanja, Rumunjska) 4. lipnja 2018. teretio je ASE za proračunski dug u iznosu od 13 490,42 rumunjskih leja (RON) (približno 2800 eura), koji se odnosi na troškove plaća zaposlenika iz skupine za provedbu projekta. Iznosi koji odgovaraju tim troškovima proglašeni su neprihvatljivima zbog prekoračenja gornje granice broja sati (trinaest sati) tijekom kojih su ti zaposlenici smjeli svakodnevno raditi.

Naime, stručnjaci koje je ASE angažirao na temelju više ugovora o radu tijekom razdoblja od listopada 2012. do siječnja 2013. godine u određenim su danima, uz radne sate odrađene u okviru osnovnog radnog vremena, odnosno 8 sati dnevno, odrađivali i radne sate u okviru projekta te u okviru drugih projekata odnosno poslova. Ukupni broj odrađenih sati dnevno je za te stručnjake prelazio granicu od trinaest radnih sati dnevno, predviđenu uputama upravljačkog tijela projekta.

Tribunalul București (Viši sud u Bukureštu, Rumunjska), koji odlučuje u tom predmetu, pitao je Sud primjenjuje li se najkraće trajanje dnevnog odmora, predviđeno člankom 3. Direktive o radnom vremenu (vidi pod 2), u slučaju kada je radnik s istim poslodavcem sklopio više ugovora o radu, na sve te ugovore zajedno ili na svaki od navedenih ugovora zasebno.

Sud u današnjoj presudi podsjeća, kao prvo, na to da pravo svakog radnika na ograničenje najduljeg radnog vremena i na razdoblja odmora, posebno dnevnog, nije samo pravilo socijalnog prava Unije koje ima osobitu važnost nego je i izričito zajamčeno Poveljom o temeljnim pravima Europske unije (vidi pod 3).

U tom pogledu, Sud primjećuje da je pojam „radno vrijeme” Direktivom o radnom vremenu (vidi pod 4) definiran kao vremensko razdoblje u kojem radnik radi, stoji na raspolaganju poslodavcu i obavlja svoje poslove i zadatke. Njome se državama članicama nalaže obveza da poduzmu potrebne mjere kako bi se „svakom radniku” osiguralo pravo na odmor u trajanju od najmanje 11 sati neprekidno, unutar vremena od 24 sata.

Osim toga, „vrijeme odmora” definirano je kao vremensko razdoblje koje nije radno vrijeme.

"Vrijeme odmora” i „radno vrijeme” stoga su pojmovi koji se međusobno isključuju te se Direktivom o radnom vremenu ne predviđa međukategorija između radnog vremena i vremena odmora.

Međutim, zahtjev iz Direktive o radnom vremenu prema kojem svaki radnik svakodnevno ima pravo na odmor u trajanju od najmanje 11 sati neprekidno, nije moguće ispuniti ako se ta razdoblja odmora ispituju zasebno za svaki ugovor koji tog radnika povezuje s njegovim poslodavcem.

Naime, u takvom slučaju, sati za koje se smatra da čine razdoblja odmora u okviru jednog ugovora, kao što to je to slučaj u predmetu koji je podnesen Sudu, mogu činiti radno vrijeme u okviru drugog ugovora. Međutim, budući da se isto razdoblje ne može istodobno smatrati i radnim vremenom i vremenom odmora, iz toga slijedi da ugovore o radu koje radnik sklopi sa svojim poslodavcem treba ispitati zajedno.

To tumačenje potvrđuje i cilj direktive koji je utvrditi minimalne uvjete za poboljšanje životnih i radnih uvjeta radnika usklađivanjem nacionalnih propisa koji se posebno odnose na trajanje radnog vremena. Tim se ciljem nastoji zajamčiti bolja zaštita sigurnosti i zdravlja radnika, osiguravajući im najkraća razdoblja odmora, osobito dnevnog.

Sud stoga smatra da se najkraće trajanje dnevnog odmora, u slučaju kada je radnik s istim poslodavcem sklopio više ugovora o radu, primjenjuje na sve te ugovore zajedno, a ne na svaki od navedenih ugovora zasebno.

NAPOMENA: Prethodni postupak omogućuje sudovima država članica da u okviru postupka koji se pred njima vodi upute Sudu pitanja o tumačenju prava Unije ili o valjanosti nekog akta Unije. Sud ne rješava spor pred nacionalnim sudom. Na nacionalnom je sudu da predmet riješi u skladu s odlukom Suda. Ta odluka jednako obvezuje i druge nacionalne sudove pred kojima bi se moglo postaviti slično pitanje.

(1) Projekt POSDRU/89/1.5/S/59184

(2) Direktiva 2003/88/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 4. studenoga 2003. o određenim vidovima organizacije radnog vremena (SL 2003., L 299, str. 9.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 5., svezak 2., str. 31.)

(3) Članak 31. stavak 2.

(4) Članak 2. točka 1. i članak 3. Direktive 2003/88

Prosječna plaća za mjesec siječanj 2021. godine

NHS - Prosječna mjesečna isplaćena neto plaća po zaposlenome u pravnim osobama Republike Hrvatske za siječanj 2021. iznosila je 6 979 kuna, što je nominalno niže za 0,3%, a realno za 0,4% u odnosu na prosinac 2020. Prosječna mjesečna bruto plaća po zaposlenome u pravnim osobama Republike Hrvatske za siječanj 2021. iznosila je 9 373 kune, što je nominalno niže za 0,3%, a realno za 0,4% u odnosu na prosinac 2020. Najviša prosječna mjesečna isplaćena neto plaća po zaposlenome u pravnim osobama za siječanj 2021. isplaćena je u djelatnosti Vađenje sirove nafte i prirodnog plina, u iznosu od 10 878 kuna, a najniža je isplaćena u djelatnosti Proizvodnja odjeće, u iznosu od 4 319 kuna.

Najviša prosječna mjesečna bruto plaća po zaposlenome u pravnim osobama za siječanj 2021. isplaćena je u djelatnosti Proizvodnja koksa i rafiniranih naftnih proizvoda, u iznosu od 15 695 kuna, a najniža je isplaćena u djelatnosti Proizvodnja odjeće, u iznosu od 5 473 kune.

Prosječna mjesečna isplaćena neto plaća po zaposlenome u pravnim osobama Republike Hrvatske za siječanj 2021. u odnosu na isti mjesec prethodne godine nominalno je viša za 2,7%, a realno za 3,0%.

Prosječna mjesečna bruto plaća po zaposlenome u pravnim osobama Republike Hrvatske za siječanj 2021. u odnosu na isti mjesec prethodne godine nominalno je viša za 1,2%, a realno za 1,5%.

U siječnju 2021. bilo je prosječno 167 plaćenih sati, što je za 8,2% manje nego u prosincu 2020. Najveći broj plaćenih sati bio je u Djelatnosti zdravstvene zaštite (178), a najmanji broj plaćenih sati bio je u djelatnostima Usluge u vezi s upravljanjem i održavanjem zgrada te djelatnosti uređenja i održavanja krajolika i Djelatnosti socijalne skrbi bez smještaja.

Prosječna mjesečna isplaćena neto plaća po satu za siječanj 2021. iznosila je 40,87 kuna, što je u odnosu na prosinac 2020. više za 8,4%, a u odnosu na isti mjesec prethodne godine više za 11,6%.

Prosječna mjesečna bruto plaća po satu za siječanj 2021. iznosila je 54,89 kuna, što je u odnosu na prosinac 2020. više za 8,3%, a u odnosu na isti mjesec prethodne godine više za 10,0%.

Medijalna neto plaća za siječanj 2021. iznosila je 5 862 kune, dok je medijalna bruto plaća iznosila 7 563 kune.


19. ožujka 2021.

Raste pritisak za reguliranje globalne korporativne odgovornosti na EU razini

ETUC/NHS - Povećava se pritisak na EU za zakonsko reguliranje odgovornosti poduzeća iz EU-a za kršenje ljudskih prava i standarda zaštite okoliša u cijelom svijetu. Rušenje zgrade Rana Plaza u Bangladešu 2013. godine prouzročilo je smrt 1134 tekstilnih radnika i ozljede oko 2500 ljudi. Međunarodne tvornice odjeće i brandovi koji su podugovarali proizvodnju njihovih proizvoda nisu obraćali pozornost na katastrofalne uvjete rada dobavljača s kojima su izravno ili neizravno surađivali.

Taj i drugi slučajevi nečuvenih uvjeta rada i radne prakse poput zlostavljanja radnika migranata, dječjeg rada i prisilnog rada u mnogim sektorima te nenadoknadive štete za okoliš uvjetovani poslovanjem kompanija, jedan su od razloga zbog kojeg građani i zakonodavci gube strpljenje zbog dobrovoljne 'korporativne društvene odgovornosti' i umjesto toga zahtijevaju zakonodavstvo EU-a koje će tvrtke natjerati na odgovorno ponašanje.

Europski parlament dodatno je pojačao pritisak glasovanjem za izvješće o Korporativnoj dubinskoj analizi (due diligence) i korporativnoj odgovornosti, pozivajući Komisiju da predloži zakone o dubinskoj analizi na razini EU-a koji će obvezati tvrtke na otkrivanje, rješavanje i sprječavanje kršenja ljudskih prava , uključujući sindikalna i radnička prava te ekoloških standarda u cijelom lancu opskrbe.

Parlament je glasovao za izvješće velikom većinom članova EPP-a, S&D-a, Renew-a, Zelenih i Ljevice. Glasujući tako, eurozastupnici su podržali pozive stotina tisuća sindikalista, radnika, građana i nevladinih organizacija*, nadahnuti primjerom Francuske koja je usvojila zakon o dubinskoj analizi.

Konfederalna tajnica ETUC-a Isabelle Schömann rekla je: „Postoji snažan poziv i široka potpora EU zakonu kako bi se osigurala promjena poslovnog ponašanja širom svijeta i poduzeća učinila odgovornima za negativne učinke svojih operacija na ljude i planet. Europska konfederacija sindikata (ETUC) poziva Europsku komisiju da bez odgađanja predloži Direktivu o obveznoj dubinskoj analizi ljudskih prava i održivom korporativnom upravljanju u skladu s izvješćem Europskog parlamenta. "

Povjerenik Reynders potvrdio je u ponedjeljak Parlamentu svoju predanost objavljivanju nacrta direktive prije ljeta.

ETUC traži Direktivu koja će

ETUC pozdravlja:

Regulativa opasno kasni: Pola Hrvatske mjesecima radi od kuće, a Vlada će to zakonski urediti tek dogodine

IZMJENE ZOR-A
Tisuće radnika zbog korone mjesecima rade od kuće, zbog čega su još prošle jeseni najavljene izmjene ZOR-a. Međutim...

Piše: Gordana Grgas

(JUTARNJI LIST) - Prema sadašnjim procjenama, prijedlog novog Zakona o radu trebao bi se naći u saborskoj proceduri u prvoj polovici 2022. godine, kažu nam u Ministarstvu rada. Drugim riječima, ni nova regulacija rada na daljinu, koja je postala osobito aktualna u koronakrizi, u kojoj velik broj radnika radi od kuće, a o kojoj se priča od prošle jeseni, neće biti moguća prije toga. I dok u sindikatu smatraju da nema razloga za žurbu, budući da postojeći zakon u članku 17 propisuje uvjete obavljanja rada na izdvojenom mjestu (to smatraju primjerenim za regulaciju rada na daljinu), u Hrvatskoj udruzi poslodavaca nisu zadovoljni.


Zastario propis

"Nismo zadovoljni najavama da će ZOR u saborsku proceduru tek u prvoj polovici 2022. godine jer će to značiti prilično kasnu implementaciju, tj. zakonsko uređenje brojnih instituta unutar ZOR-a koji trebaju biti uređeni što je ranije moguće, kao što je, na primjer, rad na daljinu.

Ustrajat ćemo na tome da se procedura ubrza jer je ZOR uistinu jedan od najvažnijih zakona za gospodarstvo i imati zastarjeli zakon u današnjem vremenu, znači ne biti dovoljno konkurentan s onim zemljama koje su te promjene već provele", poručuju.

Sada još traju preliminarne konzultacije socijalnih partnera o izmjenama Zakona. Kako nam kaže Krešimir Sever iz Nezavisnih hrvatskih sindikata, posljednji sastanak uživo održao se 30. listopada, a od tada se zbog pandemije konzultacije provode online i putem elektroničke pošte, što smatra nedovoljnim te zbog obima promjena i značenja ZOR-a očekuje raspravu uživo.

- Razmjenu poruka ne smatram konzultacijama - naglašava.

U svakom slučaju, među socijalnim partnerima trenutno nema konačno usuglašenih stavova. Plan je, pak, da se faza konzultacija završi do kraja ožujka, kažu u Ministarstvu, nakon čega se osniva radna skupina koja bi do kraja godine trebala doći do Nacrta prijedloga Zakona.

Kako to tumače u sindikatu, tek će u sklopu radne skupine zapravo početi pravi pregovori. Inače, Ministarstvo rada lani je predložilo da se razmotre izmjene triju instituta u ZOR-u: ugovora o radu, dodatnog rada za drugog poslodavca te mogućnost rada od kuće, odnosno rad na daljinu. No, kako sada kažu, tijekom konzultacija prihvaćeni su prijedlozi poslodavaca i sindikalnih središnjica da se redefinira širi dio Zakona.

Dopusti i plaće

"Do sada su razmijenjeni stavovi o nizu radno-pravnih instituta, a preostale teme se namjeravaju raspraviti do kraja ovog mjeseca. Nakon toga slijedi formalni početak normativnog postupka i osnivanje radne skupine", odgovaraju.

Zakonske promjene odnose se, primjerice, i na materiju radnog vremena, odmora i dopusta, zatim na institute plaće i naknade plaće, moguće i na materiju kolektivnih radnih odnosa. Razgovarat će se i o radu putem internetskih platformi te o institutu skraćenog radnog vremena.

"ČETVRTINA ZAPOSLENIKA RADI NA DALJINU, NEŠTO SE MORA POKRENUTI"

Poduzetnici nikako nisu zadovoljni najavama iz Vlade.

- Čudno je da se toliko dugo čeka na izmjene Zakona o radu u dijelu koji se odnosi na rad od kuće, a još je čudnije da se od strane sindikata već dosad iznijelo toliko prigovora na račun rada od kuće pa ispada da je to nešto što šteti radniku, a koristi poslodavcu.

Za tvrtku koju vodim rad od kuće je manje poželjan nego redoviti rad u tvrtki, i to je nešto što nastojimo izbjeći. No, prošle godine morali smo zbog epidemioloških razloga organizirati posao tako da nam je četvrtina zaposlenih radila od kuće, i to na način da su tri dana radili od kuće, a četvrti dan dolazili na posao.

Spremni smo ponovo za takav ili scenarij, a što se tiče izmjena ZOR-a u dijelu koji se odnosi na rad od kuće, pozdravljamo da se nešto napokon pokrenulo - kaže nam Ivan Topčić iz TimKabela.

Dražen Oreščanin iz Poslovne inteligencije d.o.o. i sam radi od kuće.
- U mojoj tvrtki dio zaposlenih već dulje vremena radi od kuće, odnosno kombiniramo rad od kuće s radom u uredu, ovisno o potrebama i konkretnim aktivnostima. I sam dijelom radim od kuće.

Prema tome, držim da uopće nije bilo potrebno zakonski regulirati rad od kuće, da je to stvar internih akata poslodavca, što potvrđuje i primjer moje tvrtke i brojnih drugih tvrtki. Kod najnovijih izmjena ZOR-a opet se na pogrešan način prišlo promjenama radnog zakonodavstva.

Ima puno važnijih dijelova radnog zakonodavstva koji trebaju reformu, primjerice prava i obveze iz područja zdravstvenog osiguranja - kaže. (Vedran Marjanović)

KREŠIMIR SEVER:

Posljednji sastanak uživo imali smo 30. 10.

Prema provedenim istraživanjima, velika većina građana ne želi dodatnu fleksibilizaciju Zakona o radu i temeljem toga ćemo se mi u sindikatu postaviti. Već je dovoljno fleksibilan, a to je i poticalo iseljavanje. Zadnji sastanak o ZOR-u uživo je održan je 30. listopada, kaže Krešimir Sever, čelnik Nezavisnih hrvatskih sindikata.

MLADEN NOVOSEL:

Pravi pregovori kreću tek u radnoj skupini

Pravi pregovori kreću kad se oformi radna skupina i kad se vidi jesu li prijedlozi sindikalnih središnjica imali utjecaja na promjenu stavova koje je prvobitno iznijelo Ministarstvo rada, kaže Mladen Novosel iz SSSH. Prema informacijama iz Ministarstva, radna skupina bi se trebala oformiti sljedeći mjesec te će raditi do kraja 2021. godine.

IVAN TOPČIĆ:

Naprosto je čudno da se toliko čeka Zakon

Čudno je da se toliko dugo čeka na izmjene Zakona o radu u dijelu koji se odnosi na rad od kuće, a još je čudnije da se od strane sindikata već dosada iznijelo toliko prigovora na račun rada od kuće pa ispada da je to nešto što šteti radniku, a koristi poslodavcu, kaže Ivan Topčić iz TimKabela, u kojem je četvrtina radnika radila od kuće.

Sever: radnici digitalnih platformi potpuno nezaštićeni

(HRT) Europska je komisija pokrenula savjetovanje sa socijalnim partnerima o tome kako poboljšati radne uvjete osoba koje rade putem digitalnih radnih platformi. To je ogroman problem i u Hrvatskoj i širom svijeta, posebice u Europi, rekao je u emisiji HRT-a Studio 4 predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata Krešimir Sever o neuređenosti radnih i drugih prava dostavljača hrane i drugih radnika digitalnih platformi. Istodobno, iz Italije stiže vijest kako su tamošnji sudovi naredili četirima velikim tvrtkama za dostavu hrane da zaposle više od 60.000 radnika koji rade na dostavi, te plate više od 700 milijuna eura novčane kazne jer im nisu osiguravali odgovarajuće uvjete rada.

- Upozoravali smo u Hrvatskoj na te probleme, a do izražaja su došli tijekom pandemije jer se vidjelo što se sve zbiva u pozadini. Tražili smo od Vlade i ministarstva da kad se otvore izmjene Zakona o radu i pregovori o njemu da svakako jedna od tema bude rad putem platformu jer je to šuljajuće ulazilo u Hrvatsku. Sad je već veliki broj ljudi koji rad po različitim osnovama tu rade. Neka istraživanja pokazuju kako je 10,7 % stanovnika Hrvatske, odnosno 400.000 stanovnika Hrvatske bilo u doticaju s platformskim radom, a da radi 40.000 ljudi. Oni su potpuno nezaštićeni, izvrgnuti nekome tko stoji u pozadini tih platformi, a oni ga niti vide niti upoznaju, a upravlja njihovim životima, rekao je Sever.

- Status dostavljača hrane u Hrvatskoj je različit, ovisno po kojoj osnovi ga obavljaju. Dio je samozaposlen i oni imaju nekakve ugovore o poslovnoj suradnji. Dio je preko student servisa, dio po nekim drugim ugovorima. Tu je stanje potpuno nesređeno, tu su i osobe koje rade u javnom taxi prijevozu. Tu je doslovno rašomon svega i svačega, a svemu zajednički nazivnik je da su ti ljudi apsolutno nezaštićeni. Ljudi koji su samozaposleni pa rade po ugovoru o poslovnoj suradnji dobivaju novce dok uistinu i rade. Nemaju pravo na bolovanje, na godišnji odmor jer kad ne rade ne dobivaju nikakve novce, objasnio je Sever.
- Mnogi zagovornici platformskog rada govore da je to dopustilo fleksibilni način rada da se dodatno zaradi. To može biti dobar džeparac nekome tko radi na punom radnom vremenu i sjedi na uredskom poslu pa popodne malo se na biciklu izrekreira i dostavlja hranu te zaradi nekoliko desetaka kuna. No sve veći je broj ljudi kojima je to osnovi posao i koji od toga posla ne mogu živjeti i ne smiju se razboljeti ili ići na godišnji odmor, rekao je Sever.

Dodao je da neki nemaju niti osiguranje u slučaju nesreće na poslu u prometu, a ima rada i na crno, isplate na ruke.

To je pitanje zaštite na radu, pitanje zaštite u slučaju nesreća, dostojne plaće, prava na sindikalno organiziranje, prava na štrajk. Ti ljudi su na vjetrometini, treba ih zaštititi, naglasio je Sever.

Vlasnici digitalnih platformi uopće ne razgovaraju o tome direktno nego putem posrednika, a kad dođe do spora maksimalno odugovlače i razvlače po sudovima kako bi se što duže zadržali takav status ljudi po kojima rade kod njih, objasnio je Sever kako se vlasnici imaju sluha o pravima.

Smatra kako kompanije i njihovi predstavnici ne bi trebale raditi otpore i da sjednu i dogovore se. Resorno također mora zaštititi te ljude u sustavu rada jer država može ubrati dodatne poreze. To je bolje nego da se odupiru i da sve završi na sudovima. Često ćemo presude dobiti i onda su veliki troškovi, objasnio.

- Dogovor bi uvijek kuću gradio, ali vidimo po iskustvima izvana, pa i u Hrvatskoj, vidimo da su otpori veliki. Poznavajući orijentaciju hrvatske javne vlasti uvijek su za fleksibilizaciju i građenje konkurentnosti preko obespravljenih radnika, a ne da za svoje radnike skoče kao zaštita jer im je to zadnja brana prema nezaštićenosti od moćnih i snažnih kompanija koje na njihov račun dobro žive i izrabljuju ih, rekao je Sever.

Što se tiče pokretanja pitanja ovog pitanja na nivou Europske unije očekuje da to neće biti brzo.

- Kad je riječ o Hrvatskoj, naša vlast je u stanju čekati i time pomalo ići na ruku poslodavcima i čekati na signale.

Govorio je i o radu u trgovačkim centrima tijekom epidemije rekavši kako su radnici radili puno poslova koji im nisu u opisu posla te da u početku nisu imali dovoljno sredstva zaštite na radu pa su radili nedovoljno ili potpuno nezaštićeni. Morali su raditi i više poslova s istim brojem ljudi, a bilo je i fizičkih nasrtaja na radnike koji su upozoravali one koji nisu nosili maske.

Ministar rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politikeJosip Aladrovićizjavio je da se jedna od tema u sklopu željenih izmjena Zakona o radu (ZOR) odnosi i na bolju zaštitu platformskih radnika, te da će se taj oblik rada definitivno pokušati urediti.


15. ožujka 2021.

O Akcijskom planu o načinu provedbe Europskog stupa socijalnih prava

NHS - Danas je Europska komisija objavila Akcijski plan o načinu provedbe Europskog stupa socijalnih prava (EPSR). Na predloženi dokument reagirao je niz vodećih europskih radničkih predstavnika. Luca Visentini, glavni tajnik Europske konfederacije sindikata (ETUC), kaže: „Došlo je vrijeme za socijalno pravedniju Europu. Ovaj akcijski plan bi to mogao ostvariti. Potreba za socijalnijom Europom nikada nije bila jača. Covid kriza je ogolila probleme Europe izgrađene na nesigurnom radu, niskim plaćama i loše financiranim javnim službama.

Komisija je naučila lekcije iz krize i, ako ih države članice primijene, prijedlozi u akcijskom planu bi polagano podigli ekonomski i socijalni standard širom Europe. Od kad je usvojen Europski stup socijalnih prava prije četiri godine, sindikati su tražili akcijski plan kako bi se ESSP proveo. Objava Akcijskog plana je dobrodošla i nužna.“

Konfederalna tajnica ETUC-a Liina Carr dodala je: „Akcijski plan sadrži većinu mjera i alata koje smo očekivali uključujući ambiciozne ciljeve što se tiče zapošljavanja, vještina i rodne ravnopravnosti te temeljnih zakonodavnih inicijativa koje snažno podupiremo. Međutim, potrebni su snažniji prijedlozi za sprječavanje svih oblika prekarnog rada, za zajedničke EU standarde o socijalnoj sigurnosti kao i predanost stalnoj potpori radnim mjestima i plaćama sve dok ne počne stvarni oporavak.

Predsjednik Radničke skupine Europskog gospodarskog i socijalnog odbora (EGSO), Oliver Röpke navodi:“ 'Radnička skupina EGSO-a pozdravlja prijedlog i nada se kako će on donijeti socijalni napredak .Akcijski plan za EPSR mora imati konkretne i ambiciozne kratkoročne, srednjoročne i dugoročne mjere i zakonodavne inicijative, kao i dovoljan proračun.

Ovaj akcijski plan trebao bi predstavljati početak novog društvenog ugovora , izbjegavajući iskušenje povratka na prijašnji način rada. Potrebno nam je novo ekonomsko i socijalno upravljanje EU-om, s novim parametrima i pravilima, s agendom usmjerenom na ljude, s ciljem povećanja javne potrošnje i ulaganja za potporu zelenim i digitalnim tranzicijama. Puna zaposlenost, pravedne i sveobuhvatne tranzicije, poboljšanje životnih i radnih uvjeta i jačanje socijalne zaštite trebali bi biti u središtu novog okvira upravljanja kako bi se ljudi i države članice povezali solidarnošću, jednakošću i održivošću. Snažno socijalno ulaganje u našu budućnost ! Akcijski plan mora ispuniti ove snažne zahtjeve“

Izvor:

https://www.eesc.europa.eu/en/news-media/news/action-plan-how-implement-european-pillar-social-rights

https://www.etuc.org/en/pressrelease/action-plan-bring-socially-fairer-europe

 

Europski stup socijalnih prava: s načela na djela

EUROPSKA KOMISIJA - Komisija danas iznosi svoju viziju jake socijalne Europe koja je usmjerena na radna mjesta i vještine za budućnost te otvara put pravednom, uključivom i otpornom socioekonomskom oporavku. U akcijskom planu europskog stupa socijalnih prava navode se konkretne mjere za daljnju provedbu načela tog stupa u sklopu zajedničkih nastojanja država članica i EU-a uz aktivno sudjelovanje socijalnih partnera i civilnog društva, te se predlažu i glavni ciljevi koje bi EU trebao ostvariti u području zapošljavanja, vještina i socijalne zaštite do 2030.

Ovo je prilika da Europa ažurira svoja socijalna pravila i uspješno se nosi s preobrazbom uvjetovanom novim društvenim, tehnološkim i gospodarskim kretanjima, ali i sa socioekonomskim posljedicama pandemije. Komisija je načela stupa socijalnih prava već počela pretvarati u zbilju predlažući inicijative kao što su potpora zapošljavanju mladih i primjerene minimalne plaće u 2020., a danas je objavila i Preporuku o učinkovitoj aktivnoj potpori zapošljavanju nakon krize uzrokovane bolešću COVID-19 (EASE), čija je svrha poduprijeti oporavak koji podrazumijeva velik broj radnih mjesta.

Valdis Dombrovskis, izvršni potpredsjednik za gospodarstvo u interesu građana, izjavio je: Naš gospodarski oporavak mora biti uključiv, pravedan i podrazumijevati velik broj radnih mjesta. Komisija u tom cilju predlaže ambiciozan plan provedbe europskog stupa socijalnih prava i poziva države članice da aktivno daju potporu zapošljavanju tijekom faze oporavka nakon krize koronavirusa. Time želimo ukazati na važnost postupnog prelaska s hitnih politika na politike oporavka za naša tržišta rada, što će EU poduprijeti iz svojih izvora financiranja, među ostalim Europskog socijalnog fonda plus i mehanizma za oporavak i otpornost.

Povjerenik Europske komisije za zapošljavanje i socijalna prava Nicolas Schmit dodao je: Europski stup socijalnih prava naša je referentna točka za izgradnju jake socijalne Europe. Dajemo mu novi poticaj pretvarajući njegova načela u djela. Otvaranje radnih mjesta jedan je od naših glavnih prioriteta, kao i to da ljudi za njih imaju odgovarajuće vještine; to je cilj EASE-a. Usto smo dužni zajednički se boriti protiv siromaštva u EU-u i graditi uključivo društvo, i u tome svi imamo ulogu. S nestrpljenjem očekujem potvrdu zalaganja za socijalna prava na povezanom tematskom sastanku na vrhu u svibnju.

Ciljevi EU-a u okviru zajedničke ambicije do 2030.

Akcijskim planom utvrđuju se tri glavna cilja koja EU treba ostvariti do 2030.:

Novi glavni ciljevi za 2030. u skladu su s UN-ovim ciljevima održivog razvoja te čine temelj zajedničke ambicije za jaku socijalnu Europu. Komisiji će s revidiranim pregledom socijalnih pokazatelja omogućiti praćenje napretka država članica u okviru europskog semestra. Komisija poziva Europsko vijeće da podrži ta tri cilja, a države članice da utvrde vlastite nacionalne ciljeve kako bi tome doprinijele.

Pružanje učinkovite aktivne potpore zapošljavanju (EASE)

Kao konkretnu mjeru u okvira 4. načela stupa Komisija danas predstavlja Preporuku o učinkovitoj aktivnoj potpori zapošljavanju nakon krize uzrokovane bolešću COVID-19 (EASE). Komisija tom preporukom državama članicama daje konkretne smjernice za mjere politike, iza kojih stoje mogućnosti financiranja sredstvima EU-a, kako bi se s hitnih mjera poduzetih radi očuvanja radnih mjesta u sadašnjoj krizi prešlo na nove mjere potrebne za oporavak koji podrazumijeva velik broj radnih mjesta. Preporukom se potiče otvaranje radnih mjesta i tranzicija tržišta rada iz sektora koji slabe u one koji rastu, osobito digitalne i zelene sektore. Te bi nove mjere trebale sadržavati tri elementa: (1) poticaje za zapošljavanje i potporu za poduzetnike; (2) mogućnosti za usavršavanje i prekvalifikaciju; (3) poboljšanu potporu službi za zapošljavanje. Sredstva EU-a, uključujući iz Instrumenta za oporavak i otpornost i Europskog socijalnog fonda plus, dostupna su i pomažu državama članicama u financiranju njihovih mjera EASE-a.

Kontekst

Europski parlament, Vijeće i Komisija proglasili su europski stup socijalnih prava na sastanku na vrhu u Göteborgu 2017. Stup sadržava 20 načela i prava koja su ključna za pravedna i funkcionalna tržišta rada i sustave socijalne skrbi u 21.stoljeću. Sastoji se od tri poglavlja: (1) jednakih mogućnosti i pristupa tržištu rada; (2) pravednih radnih uvjeta; (3) socijalne zaštite i uključenosti.

Komisija je već predstavila nekoliko mjera koje proizlaze iz stupa, kao što su Program vještina za Europu (1. načelo), Strategija za rodnu ravnopravnost (2. načelo), Akcijski plan EU-a za borbu protiv rasizma (3. načelo), Paket potpore za zapošljavanje mladih (4. načelo) i Prijedlog direktive o primjerenim minimalnim plaćama (6. načelo).

Osim akcijskog plana europskog stupa socijalnih prava, Komisija u istom tjednu donosi i Prijedlog direktive o transparentnosti plaća (2. načelo) i novu Strategiju o pravima osoba s invaliditetom za razdoblje 2021. – 2030. (17. načelo). Predstojeće mjere EU-a u 2021. uključivat će, među ostalim, europsko jamstvo za djecu (11. načelo), novi strateški okvir za sigurnost i zdravlje na radu (10. načelo), inicijativu za poboljšanje radnih uvjeta osoba koje rade putem digitalnih platformi (5. i 12. načelo) i Akcijski plan za socijalno gospodarstvo.

Novi zamah u području socijalnih prava nadovezuje se na poticaj dobiven ambicioznim dugoročnim proračunom EU-a u vrijednosti od 1,8bilijunaeura i instrumentom za oporavak NextGenerationEU. Iz njih će se državama članicama omogućiti financiranje sredstvima EU-a da bi se poduprla jaka socijalna Europa. To uključuje potporu iz Mehanizma za oporavak i otpornost kako bi se financirali usklađeni paketi reformi i ulaganja usmjereni na aspekte tržišta rada, vještina i socijalnih pitanja utvrđene u preporukama za pojedine zemlje u okviru europskog semestra.

Portugalsko predsjedništvo Vijeća EU-a u svibnju 2021. u Portu organizira sastanak na vrhu posvećen socijalnim pitanjima. Glavna tema bit će kako ojačati socijalnu dimenziju Europe i tako uspješno ostvariti pravedan, uključiv i otporan oporavak te zelenu i digitalnu tranziciju. To će ujedno biti prilika da se na najvišoj političkoj razini potvrdi posvećenost provedbi socijalnog stupa. Akcijski plan europskog stupa socijalnih prava Komisijin je doprinos tom sastanku.

Akcijski plan europskog stupa socijalnih prava temelji se na opsežnom javnom savjetovanju u kojem je zaprimljeno više od 1000 pisanih doprinosa od država članica, institucija i tijela EU-a, regija, gradova, socijalnih partnera, organizacija civilnog društva, međunarodnih organizacija, skupina za strateško promišljanje i građana. Osim toga, Komisija je održala posebne internetske seminare s više od 1500 dionika.

Budućnost Europe: Većini građana EU najvažnije zdravstvo, Hrvate više brinu plaće

Posebni Eurobarometar 509

Autor/ica: Gabrijela Galić

(FAKTOGRAF) - Plaće i mirovine u Hrvatskoj su niske, a nezaposlenost mladih je visoka. Podaci pokazuju da je visina primanja ono što najviše muči hrvatske građane. Socijalni summit Europske komisije koji se početkom svibnja održava u portugalskom Portu trebao bi biti ključan sastanak čelnika država članica Europske unije, predstavnika socijalnih partnera i institucija EU na kojem će se razgovarati o Akcijskom planu Komisije za provedbu Europskog stupa socijalnih prava. Osim o dosadašnjoj provedbi mjera Europskog stupa socijalnih prava koji su Europski parlament, Vijeće i Komisija prihvatili 2017. godine, bit će govora i o nekim novim mjerama podupiranja pravednijeg tržišta rada na razini EU.

Europski stup socijalnih prava utvrdio je 20 ključnih načela i prava kojima će se podupirati pravedna i funkcionalna tržišta rada, jer kako je EK poručila, njena je socijalna strategija osigurati da tranzicija u područjima klimatske neutralnosti, digitalizacije i demografskih promjena bude socijalno pravedna. Ključna načela Europskog stupa socijalnih prava strukturirana su oko tri poglavlja: jednake mogućnosti i pristup tržištu rada, pravedniji uvjeti rada te socijalna zaštita i uključenost.

Pod naletom pandemije koronavirusa Europa se suočava s najvećom krizom proteklih desetljeća koja je „uzdrmala“ zdravstveni sustav, snažno se odrazila na ekonomiju, a posljedično i na sustav socijalne sigurnosti. Stoga se očekuje da bi „jačanje“ Europskog stupa socijalnih prava trebalo pridonijeti očuvanju socijalne sigurnosti i budućem oporavku.

Planirana direktiva o minimalnoj plaći (1, 2) ili reguliranje uvjeta rada platformskih radnika o čemu je otvorena prva faza konzultacija na razini EU (1, 2) neke su od konkretnih mjera koje proizlaze iz Europskog stupa socijalnih prava.

Europljani zabrinuti zbog nedostatka socijalnih prava

U kontekstu najavljenog Akcijskog plana za daljnju provedbu Europskog stupa socijalnih prava Komisija je provela i posebno istraživanje o stavovima građana EU prema socijalnim pitanjima.

Specijalni Eurobarometar o socijalnim pitanjima proveden je tijekom studenog i prosinca prošle godine, simbolično nakon tri godine provedbe programa, i generalno je pokazao kako građani EU smatraju da je jedna od najvažnijih tema za budućnost Europe zdravstvena zaštita. Nije to neočekivano s obzirom da je prošlu godinu obilježila pandemija bolesti Covid-19.

Nije, međutim, moguće usporediti koliko su se razmišljanja Europljana promijenila u odnosu na 2017. godinu kada je također provedeno istraživanje o budućnosti Europe. Većina pitanja u novom Eurobarometru je nova, a kako ista pitanja nisu ranije postavljana sudionicima istraživanja, tako su usporedbe rađene samo u dijelu pitanja, odnosno odgovora ispitanika.

Prema Eurobarometru, gotovo devet od deset Europljana ili njih 88 posto navodi da im je socijalna Europa osobno važna, a to mišljenje dijeli preko dvije trećine ispitanika u svakoj državi članici EU.

„Više od četiri od deset Europljana smatra da su četiri elementa među najvažnijima za gospodarski i socijalni razvoj EU: jednake mogućnosti i pristup tržištu rada (46 posto), dostojanstveni radni uvjeti (45 posto), pristup kvalitetnoj zdravstvenoj zaštiti i životni standard ljudi u EU (po 41 posto)“, navodi se u Eurobarometru.

Istodobno 71 posto ispitanika na razini EU smatra da je nedostatak socijalnih prava trenutno ozbiljan problem, a u svih 27 članica EU-a više od polovice ispitanika smatra da pitanja poput promicanja dostojanstvenih uvjeta rada u EU i izvan nje, zaštite okoliša i smanjenja klimatskih promjena te promicanja jednakih uvjeta za žene i muškarce trebaju više odluka koje se donose na europskoj razini.

Sve više Europljana želi zajedničku zdravstvenu i socijalnu politiku

U istraživanju provedenom 2017. godine, navodi najnoviji Eurobarometar, ispitanici su upitani vjeruju li da bi na europskoj razini trebalo više ili manje donositi odluke vezane uz rješavanje zdravstvenih problema i socijalne sigurnosti. U najnovijem istraživanju pitanje zdravstva i socijalne sigurnosti je razdvojeno.

No kako bi analizirali promjene tijekom tri godine, istraživači su posebno analizirali odgovore građana u tim područjima te zaključili kako je došlo do značajnog rasta zanimanja za donošenjem odluka na višoj razini u području zdravstva i socijalne sigurnosti.
Posebni Eurobarometar 509Posebni Eurobarometar 509

Prema podacima Eurobarometra, 71 posto građana Europe želi više odluka na europskoj razini o tim pitanjima, a u tri godine njihov udio je porastao za 11 postotnih bodova.

„Nacionalna analiza pokazuje da se od 2017. godine udio ispitanika koji smatraju da bi se trebalo donositi više odluka na europskoj razini u području zdravstvenih pitanja i socijalne sigurnosti, povećao se u 24 države članice“, navodi Eurobarometar objašnjavajući kako je dvoznamenkasti rast zabilježen u 14 članica EU.

Najviši rast bilježi se u Grčkoj (90 posto ili porast od 29 postotnih bodova). Slijede potom Nizozemska, Litva, Estonija, Latvija, Slovenija i Švedska u kojima je zabilježen porast od 20 do 25 postotnih bodova. S druge strane, do blagog smanjenja je došlo u Poljskoj, Portugalu i Bugarskoj.

Većini Europljana najvažnija zdravstvena zaštita, Hrvate više brinu plaće

Zdravstvena zaštita i na nacionalnoj razini i na EU razini je najvažnije pitanje za budućnost Europe, prema mišljenju ispitanika. Nakon toga slijede socijalna zaštita, plaće i obrazovanje, osposobljavanje i cjeloživotno učenje te dohodak u starijoj dobi i mirovine.

Generalno, 34 posto ispitanika na razini EU smatra da je zdravstvena zaštita ključno područje u kojem se na razini Unije trebaju poduzimati mjere nužne za budućnost Europe. S udjelom od 27 posto, socijalna zaštita je na drugom mjestu, dok plaće i aktivna potpora zapošljavanju dijele treće mjesto s udjelom od 25 posto.

Hrvatska, međutim, nije među 14 zemalja EU čiji građani zdravstvenu skrb smatraju ključnom za budućnost Europe. Hrvatski građani smatraju da bi EU kako bi se pripremila za budućnost trebala donositi više odluka u području plaća. To u Hrvatskoj smatra 39 posto ispitanika, a veći udio ispitanika kojima su plaće na prvom mjestu zabilježen je jedino u Mađarskoj (41 posto).

S udjelom od 34 posto za građane Hrvatske na drugoj poziciji je dohodak u starijoj dobi i mirovine, nakon čega slijedi aktivna potpora zapošljavanju koja je ključna za 32 posto ispitanika u Hrvatskoj. Zdravstvena i socijalna zaštita, dva ključna područja za većinu Europljana u Hrvatskoj se tako nisu našle među tri vodeća pitanja budućnosti.

Primanja i mirovine niske, nezaposlenost mladih visoka

Rezultati Eurobarometra kada je riječ o Hrvatskoj ne iznenađuju. Tako sociolog Dragan Bagić ističe kako je razumljivo i čak očekivano da su u Hrvatskoj tri istaknuta područja plaće, mirovine i zapošljavanje.

„Kod nas su te temeljne stvari koje čine socijalnu sigurnost cijena rada, sigurnost rada pa mirovine i nezaposlenost dugo percipirane, ali i stvarno jesu, ključni socijalni izazovi. Ako imate niske mirovine, a mi imamo relativno niske mirovine, naravno da je to socijalni problem. Ako imate niske plaće, a opet relativno gledajući u odnosu na troškove života, u europskom okviru imamo niske plaće“, navodi Bagić apostrofirajući i stopu nezaposlenosti u odnosu na druge zemlje EU.

Stavovi građana Hrvatske o društvenim pitanjima i temama za koje smatraju da bi im trebalo posvetiti više pozornosti (kako na nacionalnoj razini, tako i na razini EU) korespondiraju s podacima Europskog statističkog ureda (Eurostat) kada je riječ o primanjima radnika, mirovinama i zapošljavanju.

Zadnja analiza Eurostata o plaćama pokazuje kako je Hrvatska po medijanu bruto satnice izražene u eurima u grupi EU država s najnižim primanjima. Analiza se odnosi na 2018. godinu i pokazuje kako je najviša medijalna bruto satnica zabilježena u Danskoj (27,2 eura), a potom slijede Luksemburg (19,6 eura), Švedska (18,2 eura), Belgija i Irska (po 18 eura), Finska (17,5 eura) i Njemačka (17,2 eura).

S druge strane, Hrvatska je među devet zemalja s najnižim medijalnim bruto satnicama koje se kreću od 2,4 eura do 5,6 eura. Ta najniža satnica od 2,4 eura zabilježena je u Bugarskoj, a potom slijede Rumunjska (3,7 eura), Mađarska i Litva (po 4,4 eura), Latvija (4,9 eura), Poljska (5 eura), Hrvatska i Portugal (po 5,4 eura) te Slovačka s 5,6 eura medijalne bruto satnice.

Istodobno, na razini EU je medijalna bruto satnica iznosila 13,2 eura što je 2,4 puta više nego u Hrvatskoj.

Kada je riječ o mirovinama, zadnji pokazatelji europske statistike Hrvatsku smještaju na začelje. U 2019. godini na razini EU svaki je umirovljenik prosječno na raspolaganju imao 17.325 eura godišnje, dok je u Hrvatskoj taj srednji godišnji „prihod“ umirovljenika bio na razini 7.306 eura. Niži iznosi zabilježeni su samo u Bugarskoj, Poljskoj i Rumunjskoj.

U prosincu 2020. godine Hrvatska je zabilježila stopu nezaposlenosti od 7,5 posto, koliko je iznosila i na razini EU. Međutim, i dalje je muči visoka stopa nezaposlenosti među mladima, iako je zadnjih godina i ona u padu.

Na razini EU stopa nezaposlenosti među mladima na kraju prošle godine bila je 17,8 posto, dok je u Hrvatskoj ona bila 21,6 posto. Višu stopu nezaposlenosti među mladima, prema zadnjim dostupnim podacima, imali su Portugal, Luksemburg, Litva, Italija i Francuska, dok je Španjolska i daje rekorder sa stopom nezaposlenosti među mladima od čak 40,7 posto. Izgledno je da veću stopu nezaposlenosti mladih od Hrvatske imaju još Estonija i Grčka, ali za ove države još nema podataka za prosinac 2020. godine. U ranijim istraživanjima tijekom godine Grčka je imala 35 posto nezaposlenih među mladima, a Estonija 23,3 posto.

Podudaranja i odstupanja

Sve to, kako navodi Bagić, vrlo dobro oslikava što su najveći problemi u Hrvatskoj. To su, kako objašnjava, temeljni problemi socijalne sigurnosti, a nisu socijalna politike u užem smislu. Plaće, mirovine i zapošljavanje za građane hrvatske bazični su problemi. A dok god se ne riješe ti, za građane osnovni problemi, sva pitanja koja predstavljaju nadogradnju socijalne države ne dolaze na red. Odnosno, kako navodi Bagić, preostala su pitanja sekundarna.

Gledajući u postocima, za 41 posto građana Hrvatske plaće su najvažnija tema za budućnost Europe dok na razini cijele EU to misli 25 posto ispitanika. Dohodak u starijoj dobi i mirovine bira 30 posto ispitanika u Hrvatskoj, a na razini EU njih 25 posto, dok je aktivna potpora zapošljavanju važna za 31 posto ispitanika u Hrvatskoj, odnosno 23 posto na razini EU.

Kada je riječ o zdravlju i sigurnosti na radu u Hrvatskoj to bitnom temom smatra 22 posto ispitanika (18 posto na razini EU). Pitanja u kojima su podaci iz Hrvatske u skladu s prosjekom EU su socijalna zaštita (26 posto ispitanika i na nacionalnoj i na EU razini je smatra bitnom), ravnoteža između poslovnog i privatnog života (12 posto) te skrb o djeci i podrška djeci (10 posto).

Minimalni dohodak bitno je pitanje za 13 posto ispitanika na razini EU, a u Hrvatskoj za devet posto. Još je veća razlika kada je riječ o ravnopravnosti spolova i jednakim mogućnostima. Tako 16 posto ispitanika na razini EU ističe jednake mogućnosti kao važno pitanje za budućnost Europe dok ga u Hrvatskoj bira devet posto ispitanika. Ravnopravnost spolova važna je za 15 posto Europljana i osam posto građana Hrvatske.


02. ožujka 2021.

Svjetski dan socijalne pravde

NHS - Nezavisni hrvatski sindikati uputili su priopćenje povodom Svjetskog dana socijalne pravde koje možete pročitati u nastavku:
U svijetu bremenitom raznim podjelama, primjerice na razvijene i nerazvijene, bogate i siromašne, Opća skupština Ujedinjenih naroda je, u potrebi za dosezanjem što više razine socijalne pravde, 2007. godine donijela Rezoluciju kojom se utemeljuje Svjetski dan socijalne pravde i koji će se obilježavati 20. veljače svake godine.
Tada je naglašeno kako je socijalna pravda moguća samo u društvima u kojima se poštuju temeljne slobode i sva ljudska prava. Od tada je prošlo 14 godina, a da se, unatoč pojedinačnim pomacima i civilizacijskom napretku, zapravo na tom području ne može govoriti o nekom značajnijem poboljšanju.
Kako u svijetu, tako i u pojedinačnim državama razlike između društvenih skupina postaju sve veće. Bogatije zemlje sa mogućnostima velikih ulaganja u istraživanja i znanost sve se više i kroz tehnološki napredak i napredne tehnološke resurse, koji značajno uzdižu kvalitetu i mogućnosti njihovog gospodarstva, odmiču od siromašnijih, nerazvijenih i manje razvijenih zemalja, koje za takav napredak i velike pomake jednostavno nemaju financijskih sredstava. Tako nerijetko razvijeni te zemlje podčinjavaju u gospodarskom i socijalnom pogledu pri čemu u njih iseljavaju svoje prljave industrije ili kroz moćne korporacije koje tamo otvaraju svoje tvrtke i pogone uvjetuju niske razine radnih prava (često ne samo radnih nego i ljudskih), niske plaće i nesigurne oblike rada. To sigurno nije doprinos razvijenih svjetskoj (i lokalnoj) socijalnoj pravdi. I unutar zemalja pa i razvijenih, rastu društvene razlike i podijeljenost na one s visokim razinama potrebnih znanja i vještina za obavljanje poslova temeljenih na novim tehnologijama i sve većeg broja onih koji nemaju ta znanja ili ih nove tehnologije ostavljaju bez posla pa rade na raznim pomoćnim, slabo plaćenim, nesigurnim poslovima, često i u nepunom radnom vremenu te su, iako zaposleni, sve siromašniji i mnoge im blagodati suvremene civilizacije nisu dostupne. Često su čak  prisiljeni tražiti i socijalnu pomoć iz javnih fondova. Mnogima je uskraćen ravnopravan pristup obrazovanju ili/i zdravstvenoj skrbi. Ujedinjeni narodi su za Svjetski dan socijalne pravde za 2021. godinu stavili temu: Poziv na socijalnu pravdu u digitalnom gospodarstvu. Mnogi su ljudi u svijetu, posebice razvijenim zemljama, zbog lihvarskih kredita novčarskih kuća ostali bez vlastitih domova i postali beskućnici. U velikom dijelu i nezaposleni. Mnoge su se obitelji zbog toga raspale. Svjetska banka još je početkom listopada 2020. godine procijenila kako će COVID-19 prouzročiti daljnji rast ekstremnog siromaštva tijekom 2020. godine i to za novih između 88 i 115 milijuna ljudi, tako da bi ukupan broj do 2021. godine mogao dosegnuti 150 milijuna. Od toga broja, njih čak 82% bit će iz zemalja srednjeg dohotka. Svjetska banka upozorava kako s manje od 1,90 USD na dan živi nešto manje od 10% svjetskog stanovništva, gotovo 25% živi ispod linije 3,20 USD dnevno, a više od 40%, odnosno gotovo 3,3 milijarde ljudi živi ispod linije 5,50 USD dnevno (165 USD mjesečno).

Na drugoj strani, upozorava Oxfam krajem siječnja 2021. godine, ukupno se bogatstvo deset najbogatijih ljudi svijeta, unatoč globalnoj pandemiji COVID-19 bolesti, povećalo za 540 milijardi USD. Tim bi se novcem moglo kupiti cjepivo za sve i uz to spriječiti siromaštvo uzrokovano tom bolešću. Oxfam navodi kako se od 18. ožujka pa do kraja 2020. godine bogatstvo svjetskih milijardera povećalo za 3,9 trilijuna USD i sada iznosi 11,95 trilijuna USD. A najsiromašnijima će trebati više od 10 godina da se uopće oporave od posljedica pandemije.
Je li to doprinos socijalnoj pravdi? Tako bi se unedogled moglo nabrajati podatke, po socijalnu pravdu sve jedan porazniji od drugog.

Kakvo je stanje u Republici Hrvatskoj? Hrvatsku je zbog teškog ili nemogućeg življenja u njoj u posljednjih desetak godina, prema procjenama, u potrazi za boljim životom napustilo gotovo 10% stanovnika, od kojih je većina mladih, visokoobrazovanih i u produktivnoj dobi. Bolest COVID-19 je, unatoč vladinim mjerama potpore, dodatno pogoršala ionako teško stanje u zemlji. Podatci za 2019. godinu govore kako je u Hrvatskoj stopa rizika od siromaštva iznosila 18,3%, osoba u riziku od siromaštva ili socijalne isključenosti bilo je 23,3%, osoba u teškoj materijalnoj deprivaciji bilo je 7,3%, a onih koji su zaposleni ili samozaposleni i istovremeno siromašni bilo je 5,10%. Za očekivati je da će podatci za 2020. godinu biti još i gori. U prosincu 2020. godine prosječna bruto plaća iznosila je 9.405,00 kn, neto 6.999.00 kn, medijalna bruto plaća 7.614,00 kn, a neto 5.887,00 kn. (Znači da je 763.648 zaposlenih primilo plaću do medijalne.) Minimalna bruto plaća za 2021. godinu iznosi 4.250,00 kn (za 2020. godinu iznosila je 4.062,51 kn), neto 3.400,00 kn (za 2020. godinu iznosila 3.250,00 kn). Umirovljenika je u Hrvatskoj 1.241.085, a zaposlenih 1.527.697. Nezaposlenost iznosi 9,5%. Prosječna mirovina isplaćena u siječnju 2021. godine (za prosinac 2020. godine) za korisnike koji su pravo ostvarili prema Zakonu o mirovinskom osiguranju iznosila je 2.566,56 kn. Istovremeno, mjesečno neki „u fušu“ kao naknadu za članstvo u nadzornom odboru zarade neto i pet i više neto minimalnih plaća ili 6,6 i više prosječnih mirovina. Ne treba zaboraviti plaće i zarade raznih članova uprava i visokopozicioniranih menadžera mnogih tvrtki u Hrvatskoj koje iznose od više desetaka pa do više od stotinu tisuća kuna mjesečno, a kojima čak i politika sustava poreza na dohodak izravno pogoduje. Njihove prihode od dividende i bonuse ne treba posebno ni spominjati. A razne financijske i imovinske afere te „zaboravnost“ pri ispunjavanju imovinske kartice više i niže rangiranih pripadnika „političkih elita“? Kako na to mogu gledati oni koji rade, a ne primaju plaću ili oni koje poslodavac prijavi na minimalnu plaću, dio plaće im isplati „ispod stola“, a veliki dio prekovremenih sati niti im evidentira niti plati. Pri svemu tome sam „gazda“ i ne zna nabrojiti što sve ima! A vara i svoje radnike i državu.

Na kraju, umjesto daljnjeg nabrajanja statističkih podataka ili riječi kojima se izražava suosjećanje sa svima koji trpe posljedice socijalne nepravde, tek dvije rečenica. Ne, svijet ne ide ka većoj socijalnoj pravdi, već upravo obratno. Ali bome, ne ide niti Hrvatska, koja je već ionako duboko potonula pa i dalje tone (unatoč svim lijepim riječima i „briselski uglađenim“ porukama naših političara).

S poštovanjem
Predsjednik

Krešimir Sever

 

Izgradnja klimatski otporne budućnosti – nova strategija EU-a za prilagodbu klimatskim promjenama

Priopćenje za tisak

Europska komisija danas je donijela novu strategiju EU-a za prilagodbu klimatskim promjenama kojom se utvrđuju načini pripreme za neizbježne učinke klimatskih promjena. Iako EU čini sve što je u njegovoj moći za ublažavanje učinaka klimatskih promjena na nacionalnoj i međunarodnoj razini, moramo se pripremiti na njihove neizbježne posljedice.

Učinci klimatskih promjena, kao što su smrtonosni toplinski valovi, katastrofalne suše, propadanje šuma i erozija obala uslijed povećanja razina mora, uzimaju svoj danak u Europi i cijelom svijetu. Nadovezujući se na Strategiju za prilagodbu klimatskim promjenama iz 2013., današnjim se prijedlozima žele utvrditi i provesti konkretna rješenja navedenih problema.

Izvršni potpredsjednik za europski zeleni plan FransTimmermansizjavio je:Pandemija bolesti COVID-19 jasno je pokazala kako nedovoljna priprema na moguće probleme može uzrokovati teške posljedice.Cjepivo protiv klimatskih promjena ne postoji i zato se moramo pripremiti za neizbježne negativne posljedice klimatskih promjena i boriti protiv njih. Učinci klimatskih promjena već se osjete u EU-u i šire, a nova strategija za prilagodbu klimatskim promjenama omogućit će nam bolju pripremu za njih. Ako djelujemo danas, možemo oblikovati klimatski otpornu budućnost.

Učestaliji ekstremni vremenski uvjeti uzrokuju sve veće gospodarske gubitke, koji su u EU-u već dosegnuli prosječni godišnji iznos od 12milijardi eura. Konzervativne procjene pokazuju da bi godišnji gubitak gospodarstva EU-a iznosio najmanje 170milijardi eura uslijed izlaganja globalnom zatopljenju od 3 °C iznad predindustrijskih razina. Klimatske promjene ne utječu samo na gospodarstvo, već i na zdravlje i dobrobit Europljana koje sve češće pogađaju toplinski valovi: najsmrtonosnija prirodna katastrofa 2019. bila je toplinski udar, uslijed kojeg je umrlo 2500 ljudi.

Naše djelovanje u području prilagodbe klimatskim promjenama mora obuhvatiti sve razine društva i upravljanja u EU-u i izvan njega. Radit ćemo na izgradnji društva otpornog na klimatske promjenepovećanjem znanjao učincima tih promjena i rješenjima za prilagodbu na njih,poboljšanim planiranjem prilagodbeiprocjenama klimatskih rizika,ubrzavanjem djelovanja u području prilagodbei povećanjem otpornosti na klimatske promjene na globalnoj razini.

Pametnija, brža i sustavnija prilagodba

Mjere prilagodbe moraju se temeljiti na pouzdanim podacima i alatima za procjenu rizika dostupnima svima – obiteljima koje kupuju i obnavljaju domove, poduzećima u obalnim regijama te poljoprivrednicima koji planiraju proizvodnju. Zato se strategijom predlažu mjere kojima sepotiče širenje znanja o prilagodbiklimatskim promjena radi prikupljanjaveće količine kvalitetnih podatakao rizicima i gubicima povezanima s klimom. Unaprijedit će se europska platforma znanja za prilagodbu klimatskim promjenama Climate-ADAPT te uvesti poseban opservatorij za zdravlje namijenjen boljem praćenju, analizi i zaštiti zdravlja od učinaka klimatskih promjena.

Mjere prilagodbe moraju biti sustavnejer klimatske promjene utječu na sve razine društva i sektore gospodarstva. Komisija će nastaviti s uključivanjem tih pitanja u sva relevantna područja politike. Poticat će daljnji razvoj i provedbu strategija i planova prilagodbe na svim razinama upravljanja s pomoću tri međusobno povezana prioriteta:uključivanjem prilagodbe u fiskalnu politiku na makro razini,prirodnim rješenjimaza prilagodbu i mjerama u područjuprilagodbe na lokalnoj razini.

Jačanje međunarodnog djelovanja

Naše politike prilagodbe klimatskim promjenama moraju biti u skladu s našim globalnim vodstvom u području ublažavanja klimatskih promjena. Pariškim sporazumom utvrđen je globalni cilj u pogledu prilagodbe i njezin ključni doprinos održivom razvoju. EU će stoga promicati pristupe prilagodbi na podnacionalnoj, nacionalnoj i regionalnoj razini, s posebnim naglaskom na prilagodbu klimatskim promjenama u Africi i malim otočnim državama u razvoju. Povećat ćemo financijsku potporu za pripravnost i otpornost na klimatske promjene na međunarodnoj razini, utvrditi prioritetna djelovanja i povećati učinkovitostpoticanjem međunarodnih izvora financiranjate snažnijimglobalnim angažmanom i razmjenom znanjao prilagodbi. Radit ćemo na pokrivanju manjka međunarodnih financijskih sredstava za borbu protiv klimatskih promjena u suradnji s međunarodnim partnerima.

Kontekst

Moramo izgraditi otporniju budućnost jer su klimatske promjene već prisutne. Svijet je upravo izašao iz rekordno toplog desetljeća u kojem je najtoplija godina proglašena čak osam puta. Učestalost i ozbiljnost ekstremnih klimatskih i vremenskih uvjeta neprestano se povećava: iz godine u godinu svjedočimo šumskim požarima neviđenih razmjera, toplinskim valovima iznad Arktičkog kruga, sve težim sušama na Sredozemlju, uraganima koji pogađaju najudaljenije regije EU-a, propadanju šuma uslijed nezapamćenih najezdi potkornjaka u srednjoj i istočnoj Europi. Postupne pojave kao što su dezertifikacija, gubitak bioraznolikosti, propadanje tla i ekosustava, acidifikacija oceana ili podizanje razine mora dugoročno stvaraju podjednako razorne posljedice.

Europska komisija najavila je novu, ambiciozniju strategiju EU-a za prilagodbu klimatskim promjenama u Komunikaciji o europskom zelenom planu, nakon evaluacije strategije iz 2013. provedene 2018. i otvorenog javnog savjetovanja provedenog u razdoblju od svibnja do kolovoza 2020.Prijedlogom europskog propisa o klimi utvrđuju se ambiciozniji ciljevi i usklađenost politika u području prilagodbe. Njime se globalni cilj prilagodbe iz članka7. Pariškog sporazuma i djelovanja u okviru 13. cilja održivog razvoja ugrađuje u pravo EU-a. Prijedlogom se EU i države članice obvezuju na stalni napredak u jačanju sposobnosti prilagodbe i otpornosti te smanjenju osjetljivosti na klimatske promjene. Novom strategijom prilagodbe pridonijet će se ostvarenju tog napretka.

Prosječna neto plaća za mjesec prosinac 2020. godine

NHS - Prosječna mjesečna isplaćena neto plaća po zaposlenome u pravnim osobama Republike Hrvatske za prosinac 2020. iznosila je 6 999 kuna, što je nominalno više za 2,0%, a realno za 2,6% u odnosu na studeni 2020. Prosječna mjesečna bruto plaća po zaposlenome u pravnim osobama Republike Hrvatske za prosinac 2020. iznosila je 9 405 kuna, što je nominalno više za 0,2%, a realno za 0,8% u odnosu na studeni 2020. Najviša prosječna mjesečna isplaćena neto plaća po zaposlenome u pravnim osobama za prosinac 2020. isplaćena je u djelatnosti Proizvodnja koksa i rafiniranih naftnih proizvoda, u iznosu od 13 603 kune, a najniža je isplaćena u Djelatnosti pripreme i usluživanja hrane i pića, u iznosu od 4 380 kuna.

Najviša prosječna mjesečna bruto plaća po zaposlenome u pravnim osobama za prosinac 2020. isplaćena je u djelatnosti Proizvodnja koksa i rafiniranih naftnih proizvoda, u iznosu od 20 731 kune, a najniža je isplaćena u Djelatnosti pripreme i usluživanja hrane i pića, u iznosu od 5 532 kune.

Prosječna mjesečna isplaćena neto plaća po zaposlenome u pravnim osobama Republike Hrvatske za prosinac 2020. u odnosu na isti mjesec prethodne godine nominalno je viša za 5,0%, a realno za 5,7%.
Prosječna mjesečna bruto plaća po zaposlenome u pravnim osobama Republike Hrvatske za prosinac 2020. u odnosu na isti mjesec prethodne godine nominalno je viša za 3,7%, a realno za 4,4%.  

Za razdoblje od siječnja do prosinca 2020. prosječna mjesečna isplaćena neto plaća po zaposlenome u pravnim osobama Republike Hrvatske iznosila je 6 763 kune, što je u odnosu na isto razdoblje 2019. nominalno više za 2,7%, a realno za 2,6%.

Za razdoblje od siječnja do prosinca 2020. prosječna mjesečna bruto plaća po zaposlenome u pravnim osobama Republike Hrvatske iznosila je 9 216 kuna, što je u odnosu na isto razdoblje 2019. nominalno više za 2,5%, a realno za 2,4%.  

U prosincu 2020. bila su prosječno 182 plaćena sata, što je za 9% više nego u studenome 2020. Najveći broj plaćenih sati bio je u djelatnosti Proizvodnja kože i srodnih proizvoda (194), a najmanji broj plaćenih sati bio je u Djelatnosti socijalne skrbi bez smještaja (166)

Prosječna mjesečna isplaćena neto plaća po satu za prosinac 2020. iznosila je 37,72 kune, što je u odnosu na studeni 2020. niže za 6,4%, a u odnosu na isti mjesec prethodne godine više za 0,7%.
Prosječna mjesečna bruto plaća po satu za prosinac 2020. iznosila je 50,68 kuna, što je u odnosu na studeni 2020. niže za 8,0%, a u odnosu na isti mjesec prethodne godine niže za 0,5%.  

Medijalna neto plaća za prosinac 2020. iznosila je 5 887 kuna, dok je medijalna bruto plaća iznosila 7 614 kuna.

Izvor - DZS


22. veljače 2021.

Što kaže EU direktiva: ‘Minimalac’ ne smije biti niži od 50 posto prosječne plaće, u Hrvatskoj još uvijek jest

HRVATSKA

Autor: Renata Škudar

(NACIONAL) - EU je jedno od najbogatijih područja na svijetu, no unatoč tome 95 milijuna Europljana živi u opasnosti od siromaštva. Porazna je i činjenica da je 10 posto zaposlenih Europljana izloženo riziku od siromaštva jer se niske plaće u mnogim državama članicama ne povećavaju istom stopom kao i druge vrste plaća. Sve to dovodi do nejednakosti u dohotku koji stvara nejednakosti u društvu, smanjuje sposobnost ljudi da podmiruju svoje financijske obaveze i bitno narušava kvalitetu njihova života. Stoga je Europski parlament usvojio rezoluciju o smanjivanju razlika i suzbijanju siromaštva među zaposlenima i podržao prijedlog Europske komisije o direktivi o minimalnim plaćama kojom bi se osiguralo da svi zaposleni od svoga rada mogu dovoljno zarađivati za pristojan život. Za ukidanje siromaštva među zaposlenima, zastupnici pozivaju na uvođenje minimalne plaće, jednake uvjete rada za sve i bolju ravnotežu između poslovnog i privatnog života.

No, europska direktiva o minimalnim plaćama ne govori o jedinstvenoj minimalnoj plaći na razini EU, što bi bio ideal i što bi zapravo bila prava Europa. To je neizvedivo s obzirom na veliku razliku u ekonomskoj snazi pojedinih zemalja članica pa direktiva o minimalnim plaćama traži uvođenje minimalne plaće u sve zemlje članice. Za svaku zemlju članicu posebno bi se radili izračuni po kojima minimalna plaća ne bi smjela biti niža od 50 posto prosječne i 60 posto medijalne plaće, i ne bi smjela biti ispod nacionalne linije siromaštva.

A zašto 95 milijuna Europljana živi u opasnosti od siromaštva? Od 27 zemalja članica njih 21 imaju određenu minimalnu plaću. Prema podacima EUROSTAT-a za siječanj 2021. najmanju minimalnu plaću u bruto iznosu ima Bugarska – 332 eura. Zatim slijede, Mađarska – 442 eura, Rumunjska – 458 eura, Latvija – 500 eura, Hrvatska – 563 eura, Češka – 579 eura, Estonija – 584 eura, Poljska – 614 eura, Slovačka – 623, eura, Litva -642 eura, Grčka – 758 eura, Portugal – 776 eura, Malta – 785 -eura, Slovenija 1.024 eura, Španjolska – 1.108 eura, Francuska – 1.555 eura, Njemačka – 1.614 eura , Belgija – 1.626 eura, Nizozemska – 1.685 eura, Irska 1.724 eura i Luksemburg 2.202 eura.

Kada je o Hrvatskoj riječ prosječna bruto plaća kreće se između 9.200 i 9.300 kuna (oko 1.240 eura), a zakonom određena bruto minimalna plaća iznosi 4.250 kuna ( oko 563 eura). Dakle, minimalna plaća u Hrvatskoj ne dostiže predloženi cilj da ne smije biti niža od 50 posto prosječne plaće. Ona bi u ovom trenutku trebala iznositi najmanje 4.650 kuna bruto.

Načelo da je rad najbolji lijek za siromaštvo ne djeluje u sektorima s niskim primanjima niti za one koji rade u nesigurnim i netipičnim radnim uvjetima. Zastupnici stoga pozivaju Komisiju i države članice da u okvir svojeg općeg cilja okončanja siromaštva u EU-u uključe i sprečavanje siromaštva među onima koji su već zaposleni. Direktivom o minimalnim plaćama bi se trebalo osigurati da propisane minimalne plaće uvijek budu iznad praga siromaštva, a poslodavci ne bi smjeli od minimalne plaće odbiti troškove obavljanja posla, kao što su smještaj, potrebna odjeća, alati, osobna zaštita i druga oprema, kao i troškove edukacije radnika,

Stav Europske konfederacije sindikata je da se niti jedna skupina radnika ne može isključiti iz zakonom ili Kolektivnim ugovorom određenih minimalnih plaća u nekoj zemlji – mladih radnika, novozaposlenih radnika, migranata i svih ostalih. Osim toga, ovaj prijedlog ne uskraćuje niti jednoj članici EU da uređuje minimalne plaće kao što je to činila do sada. Ako je neka zemlja do sada minimalne plaće uređivala kroz Kolektivni ugovor može to nastaviti i dalje i ne mora pisati nove zakone.

“Europska direktiva o minimalnim plaćama bi se trebala zauzimati za pravo svake zemlje da individualno uredi sustav minimalnih plaća kako joj najviše odgovara – zakonom ili Kolektivnim ugovorom. Onaj dio direktive koji smeta pojedinim članicama EU, uključujući i Hrvatsku, govori o tome da bi trebalo snažno promicati kolektivno pregovaranje na način da ni u jednoj zemlji ne bude pokrivenost kolektivnim ugovorima ispod 70 posto. Zemlje koje to još uvijek nisu postigle trebale bi u suradnji vlasti i socijalnih partnera napraviti akcijski plan kako postići taj cilj. I upravo to najviše smeta hrvatskim vlastima – zato jer bi trebale redovito podnositi izvještaje o napretku postignutom na tom području, stoga one ne gledaju dobronamjerno na ovaj prijedlog”, govori za nacional.hr predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata Krešimir Sever.

Čini se da upravo obaveza podnošenja redovitih izvještaja unosi nemir u Hrvatsku. Iskustvo hrvatskih vlada vezano za Nacionalne programe reformi u sklopu europskog semestra daleko je od idealnoga. Naime, i tu su razne vlasti naučile svašta obećati jer papir sve podnese, a Europska komisija je redovito propitivala zbog čega navedeno u Nacionalnom planu nije ispunjeno. Isto bi se moglo dogoditi s akcijskim planom vezanim za pokrivenost kolektivnim ugovorima od najmanje 70 posto pa je očito da se vladajući ‘malo boje’.

“U ovom trenutku pokrivenost kolektivnim ugovorima prema nekim istraživanjima iznosi između 45 i 46 posto i još smo daleko od ciljanih najmanje 70 posto. Meni se čini da je pokrivenost čak i niža od istraživanjem pokazane. Kod velikog dijela privatnih poslodavaca u različitim se sektorima ne samo da nema volje za kolektivno pregovaranje nego se čini sve i da se umanji sindikalna snaga ili čak zapriječi sindikalno organiziranje. I upravo je tu područje gdje bi se vlasti trebale puno više angažirati, a vidimo da su one skeptične prema dosezanju takvog cilja. Moram naglasiti da su reprezentativne sindikalne središnjice koje su ujedno i članice Europske konfederacije sindikata zatražile od hrvatske vlade razgovor na temu spomenute direktive na koji njihovi predstavnici nikada nisu pozvani”, upozorio je Sever.

Postoji li onda realna mogućnost da se je jednoga dana usvoji i provedeEuropskadirektiva o minimalnim plaćama po kojoj ‘minimalac’ ne smije biti niži od 50 posto prosječne i 60 posto medijalne plaće i biti ispod nacionalne linije siromaštva ali ne samo unutar pojedinih zemalja članica nego i jedna jedinstvena na razini Europske unije?

Krešimir Sever na to kaže:“To ne samo da ne odgovara manje razvijenim zemljama, koje velikim dijelom upravo zbog svoje snage i razvijenosti, ali i zbog nakaradne politike građenja konkurentnosti na slabo plaćenim i obespravljenim radnicima taj nekakvi prosjek ne bi mogle dosegnuti, nego to ne odgovara ni visoko razvijenim zemljama koje upravo zbog tih visokih razlika u dohotku uspijevaju k sebi privući kvalitetnu i visoko obrazovanu stručnu radnu snagu na veće plaće i bolje uvijete rade koje kod njih postoje.”

Izvor: NACIONAL

Poveznica: https://www.nacional.hr/sto-kaze-eu-direktiva-minimalac-ne-smije-biti-nizi-od-50-posto-prosjecne-place-u-hrvatskoj-jos-uvijek-jest/

Sastanak Odbora žena NHS-a

NHS – Dana 11. veljače 2021. godine održan je sastanak Odbora žena Nezavisnih hrvatskih sindikata. Budući da zbog epidemioloških mjera nije moguće organizirati sastanak uz fizičko sudjelovanje predstavnica udruženih sindikata, ovaj se sastanak održao putem aplikacije Zoom. Članicama Odbora predstavljena je Konvencija Međunarodne organizacije rada br. 190 o nasilju i uznemiravanju na radnom mjestu.

Prezentaciju je održala Katarina Rumora, pravna savjetnica u NHS-u, koja je prisutne izvijestila i o raspravi o ratifikaciji te konvencije na Povjerenstvu Gospodarsko-socijalnog vijeća za praćenje aktivnosti Međunarodne organizacije rada.

Budući da je Nezavisnom cestarskom sindikatu odobren projekt o prevenciji i uklanjanju nasilja i uznemiravanja na radnom mjestu, a u kojemu je predviđeno sudjelovanje Odbora žena NHS-a, najveći dio rasprave vodio se o načinu provedbe istraživanja o izloženosti radnica i radnika nasilju i uznemiravanju na radnom mjestu. Istraživanje bi se bavilo svim tipovima nasilja i uznemiravanja (i obuhvaćalo i žene i muškarce), uzimajući u obzir i posebno ispitujući rodno uvjetovano nasilje budući da nerazmjerno više pogađa žene.

Europski parlament usvojio Rezoluciju o smanjenju nejednakosti s posebnim naglaskom na siromaštvu unatoč zaposlenju

Priopćenje Europskog parlamenta

- Minimalne plaće treba povisiti iznad praga siromaštva

- Zakoni o radu i odredbe o socijalnoj sigurnosti moraju obuhvaćati i one koji rade putem digitalnih platformi

- Žene su izložene većem riziku od siromaštva nego muškarci


Za ukidanje siromaštva među zaposlenima, zastupnici pozivaju na uvođenje minimalne plaće, jednake uvjete rada za sve i bolju ravnotežu između poslovnog i privatnog života.

Načelo da je „rad najbolji lijek za siromaštvo” ne djeluje u sektorima s niskim primanjima niti za one koji rade u nesigurnim i netipičnim radnim uvjetima. Zastupnici stoga pozivaju Komisiju i države članice da u okvir svojeg općeg cilja okončanja siromaštva u EU-u uključe i sprečavanje siromaštva među onima koji su već zaposleni.

Europska direktiva o minimalnoj plaći

Zastupnici pozdravljaju prijedlog Komisije o direktivi EU-a o minimalnim plaćama, opisujući ga kao važan korak kako bi se osiguralo da svi mogu zarađivati za život od svojega rada i ravnopravno sudjelovati u društvu. Direktivom bi se trebalo osigurati da propisane minimalne plaće, kada je to potrebno, uvijek budu iznad praga siromaštva, naglašavaju zastupnici. Također se pojašnjava da poslodavci ne bi trebali od minimalne plaće odbiti troškove obavljanja posla, kao što su smještaj, potrebna odjeća, alati, osobna zaštita i druga oprema.

Jednaki uvjeti rada za one koji rade putem platformi

Kao još jedan važan element borbe protiv „siromaštva unatoč zaposlenju“, zastupnici navode zakonodavni okvir o minimalnim uvjetima rada za sve radnike. To uključuje netipične ili nestandardne radnike u digitalnom gospodarstvu koji često rade u nesigurnim uvjetima. Na te radnike također se moraju primjenjivati postojeći zakoni o radu i odredbe o socijalnoj sigurnosti, kao i mogućnost kolektivnog pregovaranja.

Ravnoteža između poslovnog i privatnog života

Zastupnici tvrde da su prenošenje u nacionalno zakonodavstvo i provedba Direktive o ravnoteži između poslovnog i privatnog života ključni za borbu protiv siromaštva i nejednakosti. S obzirom na to da su žene izloženije riziku od siromaštva i socijalne isključenosti nego muškarci, rješavanje problema razlike u plaćama između spolova i jamčenje pristupa cjenovno pristupačnoj i kvalitetnoj skrbi za djecu važni su koraci u tom pogledu.

Tekst je usvojen s 365 glasova za, 118 glasova protiv i 208 suzdržanih.

Izjava

EU je jedna od najbogatijih regija na svijetu. Svejedno, 95 milijuna Europljana živi u opasnosti od siromaštva. Samo zbog tog razloga trebamo hitno djelovati da bismo svima osigurali život bez siromaštva. Diljem Europe trebamo minimalne socijalne standarde i snažne sustave socijalne sigurnosti. Trebamo plaće i prihode koji omogućuju dostojanstven život. Ne bismo smjeli dopustiti gospodarskim interesima da prevladaju nad socijalnom zaštitom.“, izjavila je izvjestiteljica Ӧzlem Demirel (Ljevica, Njemačka)

Kontekst

Prema definiciji Eurostata, pojedinci su izloženi riziku od siromaštva unatoč zaposlenju kada rade više od polovine godine, a njihov godišnji raspoloživi dohodak manji je od 60 % srednje vrijednosti nacionalnog dohotka kućanstva nakon socijalnih transfera. Podaci Eurostata pokazuju da je u 2018. 9,4 % europskih radnika bilo izloženo riziku od siromaštva. Niske plaće nisu se povećale istom stopom kao i druge vrste plaća u mnogim državama članicama, čime se povećavaju nejednakosti u dohotku i siromaštvo unatoč zaposlenju te smanjuje sposobnost osoba s niskim dohotkom da se nose s financijskim poteškoćama.


12. veljače 2021.

Ovo su iznosi minimalaca u državama EU: Dok je Hrvatska dosta nisko, u jednoj od njih minimalna plaća je 2.202 eura

Autor: Poslovni.hr/Hina - Prosječni minimalac na istoku Europe je oko 700 eura dok je na sjeverozapadu Unije iznad 1.500, prema podacima 21 članice EU-a koje imaju određenu minimalnu zaradu. Mjesečna minimalna zarada u zemljama EU-a kreće se od 332 eura u Bugarskoj do 2.202 eura u Luksemburgu, pokazuju najnoviji podaci Eurostata za siječanj 2021. godine. Prosječni minimalac na istoku Europe je oko 700 eura dok je na sjeverozapadu Unije iznad 1.500, prema podacima 21 članice EU-a koje imaju određenu minimalnu zaradu.

Minimalna zarada u deset država Unije prošlog mjeseca bila je ispod 700 eura: Bugarska (332), Mađarska (442), Rumunjska (458), Latvija (500), Hrvatska (563), Češka (579), Estonija (584), Poljska (614), Slovačka (623) i Litva 642 eura.

U pet zemalja, uglavnom na jugu Unije, minimalne zarade su u rasponu od 700 do 1.100 eura: Grčka (758), Portugal (776), Malta (785), Slovenija (1 024) i Španjolska (1.108), dok najveći minimalac primaju građani u državama zapada i sjevera EU: Francuska (1.555), Njemačka (1.614), Belgija (1.626), Nizozemska (1.685), Irska (1.724) i Luksemburg 2.202 eura.

Usporedbe radi, minimalna zarada na razini SAD-a u siječnju 2021. iznosila je 1.024 eura.

Pravo na isključenje nakon radnog vremena ulazi u zakonodavstvo Europske unije

GRANICA IZMEĐU POSLOVNOG I PRIVATNOG
Autor: Zoran Korda

Europski parlament pokrenuo je inicijativu za donošenje europskog propisa kojim bi svi radnici dobili 'pravo na isključenje'. To pravo omogućilo bi im da se bez straha od ikakvih posljedica nakon radnog vremena ne javljaju na poslovne pozive, niti odgovaraju na poslovne mailove

(tportal.hr) - Problem dodatnog neplaćenog rada osobito je prisutan prilikom rada od kuće, koji se od izbijanja pandemije koronavirusa povećao za gotovo 30 posto. Kako kod takvog oblika rada u pravilu nisu jasno definirani radni uvjeti, sve više poslodavaca razvija kulturu 'stalne uključenosti' koja negativno utječe na ravnotežu između poslovnog i privatnog života radnika. Istraživanje Europske zaklade za poboljšanje životnih i radnih uvjeta pokazalo je da je vjerojatnost dodatnog neplaćenog rada za osobe koje rade od kuće više nego dvostruko veća nego za zaposlenike koji rade u prostorima poslodavca.

Gotovo 30 posto takvih radnika na daljinu navodi da svaki dan ili nekoliko puta tjedno rade tijekom slobodnog vremena, za razliku od manje od pet posto radnika koji rade u uredima.

Premda je rad od kuće spasio mnoga radna mjesta i omogućio poduzećima preživljavanje koronakrize, mnogi zaposlenici angažirani su i izvan radnog vremena, što dovodi do učestalije pojave anksioznosti, depresije, izgaranja na poslu i drugih fizičkih i mentalnih problema.

Stoga su europski parlamentarci izglasali rezoluciju kojom pozivaju Europsku komisiju da predloži propis koji će omogućiti svima koji rade od kuće da se 'isključe' izvan radnog vremena.

Europski parlament smatra da je pravo na isključivanje temeljno pravo koje radnicima omogućuje da se ne bave radnim zadacima kao što su pozivi, e-pošta i druge digitalne komunikacije izvan radnog vremena. To obuhvaća godišnji odmor i druge slobodne dane.

U okviru europskog propisa trebalo bi utvrditiminimalne uvjete za rad na daljinute pojasniti radne uvjete, radno vrijeme i razdoblja odmora.

Pojedine europske zemlje već su poduzele korake u tom smjeru. Najdalje su otišle Belgija, Francuska, Italija i Španjolska te su zakonski regulirale 'pravo na isključenje'. Primjerice, u Francuskoj je još 2013. postignut nacionalni međusektorski sporazum o kvaliteti života na poslu, a 2016. 'pravo na isključenje' ugrađeno je u zakon o radu.

Neke zemlje (Češka, Litva, Poljska, Portugal) imaju posebne propise o radu na daljinu, ali su u njima identificirane samo njegove potencijalne prednosti, ali ne i potencijalni nedostaci.

U Hrvatskoj 'pravo na isključenje' nije zakonski propisano, ali je Zakonom o radu reguliran rad na daljinu kroz institut 'rada na izdvojenom radnom mjestu'. Krešimir Sever, predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata, smatra da je potrebno jasno povući granicu između poslovnog i privatnog, ističući da imaju sve više pritužbi zaposlenika koji moraju stalno biti na raspolaganju poslodavcima.

Upozorava da je problem u tome što je u tekst rezolucije EP-a o pravu na isključenje ubačen i amandman koji praktično postupak donošenja direktive odgađa za tri godine.

Napominje da se tome oštro suprotstavila Europska konfederacija sindikata (ETUC), ističući kako je pravo na isključenje potrebno odmah regulirati, tim više što su europski sindikati u pregovorima s udrugama poslodavaca već postigli okvirni sporazum o tom pitanju.

Google će ženama platiti 2,6 mil. dolara zbog diskriminacije pri zapošljavanju

(N1) - Google će isplatiti 2,6 milijuna dolara zaposlenicama i azijskim kandidatima za posao inženjera kako bi podmirio optužbe za diskriminaciju u plaćama i pri zapošljavanju, objavilo je u ponedjeljak američko ministarstvo rada. Google je pristao platiti 1,4 milijuna dolara zaostalih plaća i kamata za 2.565 zaposlenica inženjera zbog diskriminacije u plaćama, te 1,2 milijun za 1.757 prijavljenih žena i 1.219 azijskih kandidata koji nisu angažirani na radnim mjestima inženjera. Razlike u plaćama koje su se odnosile na zaposlenice na radnim mjestima softverskih inženjera otkrivene su tijekom rutinske ocjene usklađenosti, navodi se u priopćenju odjela. To je bilo u Mountain Viewu u Kaliforniji te u Seattlu i Kirklandu u državi Washingtonu.

Kandidatkinje i azijski kandidati za posao dovedeni su u nepovoljan položaj po različitim stopama zapošljavanja na radnim mjestima softerskih inženjerana Googleovim lokacijama u San Franciscu i Sunnyvaleu u Kaliforniji, kao i u Kirklandu, priopćili su iz odjela.

Inernetski div također će iz svoje rezerve uzeti najmanje 1,25 milijuna dolara kako bi izjednačio plaće za inženjere u nekoliko američkih ureda u idućih pet godina.

Google je rekao da je zadovoljan što je riješio spor koji se odnosi na revizije od 2014. do 2017. godine, u izjavi dostavljenoj medijima, uključujući The Verge i TechCrunch.

“Vjerujemo da bi svi trebali biti plaćeni na temelju posla koji rade, a ne na temelju onoga tko su”; navodi Google u priopćenju i obećava “ulagati velika sredstva kako bi naši procesi zapošljavanja i kompenzacija bili pošteni i nepristrani”.


05. veljače 2021.

Javno savjetovanje o strateškom okviru EU-a o zdravlju i sigurnosti na radu (2021. – 2027.)

Kriza uzrokovana COVID-om 19 istaknula je ključnu važnost zdravlja, uključujući i važnost zdravlja i sigurnosti na radu. Ova se inicijativa temelji na prethodnom strateškom okviru EU-a za razdoblje 2014. – 2020. Njome se nastoje održati i poboljšati zdravstveni i sigurnosni standardi za radnike u EU-u (imajući na umu i nove okolnosti), a pridonijet će i u pripremi za nove krize i prijetnje.

Njome će se utvrditi ključni ciljevi i predstaviti strateški okvir kojim bi se potaknula zajednička suradnja zemalja EU-a i dionika na zajedničkim prioritetima. Svoje povratne informacije o budućem strateškom okviru EU-a o zdravlju i sigurnosti na radu (2021. – 2027.) možete poslati do 1. ožujka.

U sklopu svojeg programa rada za 2021. pod nazivom Vitalna Unija u krhkom svijetu, Europska će komisija izložiti novi strateški okvir EU-a o zdravlju i sigurnosti na radu.

Doznajte više o javnom savjetovanju i odgovorite na upitnik

Izvor: https://osha.europa.eu/hr/highlights/eu-strategic-framework-health-and-safety-work-2021-2027

Javni poziv za podnošenje prijedloga za dodjelu priznanja i nagrade za životno djelo za promicanje zaštite na radu

NHS – Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike na svojim je mrežnim stranicama objavilo Javni poziv za podnošenje prijedloga za dodjelu priznanja i nagrade za životno djelo za promicanje zaštite na radu u Republici Hrvatskoj. Priznanja i nagrada za životno djelo dodjeljuju se za ostvarene značajne rezultate i postignuća u zaštiti na radu s ciljem smanjenja broja i težina posljedica ozljeda na radu, profesionalnih bolesti i bolesti u vezi s radom. Priznanja i nagrada se dodjeljuju prigodom obilježavanja Nacionalnog dana zaštite na radu, 28. travnja 2021. godine. Prijedlog za dodjelu priznanja i nagrade za životno djelo mogu podnijeti pravne i fizičke osobe, a rok za podnošenje prijedloga je 12. ožujka 2021. godine.

Više o priznanjima i nagradi, uvjetima i kriterijima za kandidiranje te postupku odlučivanja na

Javni poziv za podnošenje prijedloga za dodjelu priznanja i nagrade za životno djelo za promicanje zaštite na radu

Šefica MMF-a vladama: Molim vas, trošite. Trošite koliko god možete i onda još malo povrh toga

JEDINI LIJEK

(SLOBODNA DALMACIJA) - Vlade diljem svijeta trebale bi više trošiti kako bi pomogle oživjeti pandomijom uzdrmana gospodarstva, poručila je u petak čelnica Međunarodnog monetarnog fonda (MMF). "Što se tiče politike za aktualnu situaciju, od početka ožujka obilazila sam svijet govoreći: 'molim vas, trošite'. Trošite koliko god možete i onda još malo povrh toga", izjavila je Kristalina Georgieva na ruskom godišnjem gospodarskom forumu Gaidar.

"I dalje zagovaram poticajnu monetarnu politikui fiskalne poticaje koji štite gospodarstvo od kolapsa u vrijeme kada namjerno ograničavamo i proizvodnju i potrošnju", naglasila je Georgieva.

Nije iznijela nikakve konkretne gospodarske procjene, istaknuvši da je sinkronizirani pristup na međunarodnoj razini najbolji za rast.

"Stručne službe MMF-a izračunale su da bi koordinirani fiskalni poticaji zemalja skupine G20 u zelenoj infrastrukturi, budu li koordinirani, donijeli za dvijetrećine veći rast... nego kada bi svaka zemlja djelovala samostalno", rekla je.

Pozvala je ujedno na pojačanu međunarodnu suradnju u poticanju digitalnog i zelenog rasta, nalik suradnji na razvoju cjepiva protiv covida 19 i podsjetila da je MMF u 2020. omogućio potporu za 83 zemlje.

Pohvalila je sinkronizirani odgovor organizatora skupa Rusije na gospodarske izazove povezane s pandemijom Covida-19, ukazujući na popuštanje monetarne politike središnje banke i fiskalne poticaje ministarstva financija.


19. siječnja 2021.

Što se sve mijenja od danas? Veći minimalac, manji porez na dohodak…

Autor: Poslovni.hr/Hina - Na snagu su s početkom ove godine stupili i neki podzakonski akti, primjerice uredba o minimalnoj plaći. Hrvatska u 2021.uvodi nacionalnu naknadu za starije u iznosu od800 kuna, povećava minimalnu plaću na 3.400 kuna neto, smanjuje stope poreza na dohodak na 20 odnosno 30 posto, a na 10 posto stopu poreza na dobit za poduzetnike s prihodom do 7,5 milijuna kuna, ukida kvote za strane radnike, regulira privremeni boravak digitalnih nomada…

Uobičajeno, naime, s početkom godine na snagu stupa niz novih zakona, ili izmjena i dopuna već postojećih, primjerice novi Zakon o nacionalnoj naknadi za starije osobe, novi Zakon o strancima, paket zakona kojima se regulira peti krug porezne reforme – izmjene zakona o porezu na dohodak, na dobit, o PDV-u, o fiskalizaciji u prometu gotovinom, o financiranju lokalnih jedinica, kao i novi zakoni koji reguliraju bankarski sektor….

Na snagu su s početkom ove godine stupili i neki podzakonski akti, primjerice uredba o minimalnoj plaći.

Minimalna neto plaća u 2021. –3.400 kuna

Tako od početka 2021. minimalna neto plaća u Hrvatskoj iznosi 3.400 kuna, što je za 150 kuna ili za 4,61 posto više nego li 2020. godine.

Uredbom je, naime, Vlada propisala da minimalna bruto plaća u ovoj godini iznosi 4.250 kuna, što je za 187,49 kuna više nego u prošloj godini.

Minimalna satnica za student servis –26,56 kuna

Od povećanja minimalne plaće ‘profitirat’ će i studenti koji rade preko student servisa, kojima poslodavci od početa ove godine moraju plaćati minimalno 26,56 kuna po satu, što je oko 4,7 posto više od dosadašnjih 25,39 kuna.

Naime, odluku o minimalnoj naknadi za student svake godine donosi ministar znanosti i obrazovanja, a ona se izračunava tako da se iznos minimalne bruto plaće u Hrvatskoj podijeli sa 160.

U veljači prve isplate nacionalne naknade za starije –800 kuna

Hrvatska će od ove godine svojim državljanima starijim od 65 godina koji nisu osigurali prihod za starost i ne ostvaruju pravo na mirovinu početi isplaćivati nacionalnu naknadu za starije osobe, i to u iznosu od 800 kuna.

Ta je, popularno zvana nacionalna mirovina, regulirala novim Zakonom o nacionalnoj naknadi za starije osobe, a ministar rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike Josip Aladrović očekuje kako će je u prvoj godini primati oko 20.000 korisnika.

“Nacionalna naknada za starije osobe zamišljena je kao naknada koja će pokriti najnezaštićeniji dio stanovništva. Očekujemo da će u prvoj godini biti nešto manje od 20.000 onih koji će koristiti pravo na tu naknadu i okvirni trošak državnog proračuna je 132 milijuna kuna. To smo osigurali za 2021. godinu”, istaknuo je Aladrović sredinom prosinca, kada je Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje (HZMO) počeo zaprimati prijave za tu nacionalnu mirovinu.

HZMO će isplaćivati tu naknadu, i to preko poslovnih banaka.

Prve isplate te naknade trebale bi krenuti u veljači, a za siječanj 2021. godine.

Izmjenama Zakona o porezu na dohodak definiran je i porezni tretman te naknade –ona se, kao ni ostale socijalne naknade, neće smatrati primitkom na koji se plaća porez na dohodak te se neće uzimati u obzir ni pri utvrđivanju prava na osobni odbitak za uzdržavane članove.

Niže stope poreza na dohodak

Izmjene Zakona o porezu na dohodak dio su zakonskog paketa koji regulira peti krug porezne reforme.

Tim su izmjenama snižene stope poreza na dohodak –stopa od 24 posto na 20 posto, a od 36 na 30 posto.

Građanima koji s obzirom na svoju plaću pa tako i poreznu osnovicu plaćaju porez na dohodak niže bi stope trebale donijeti i veću plaću, od desetak kuna pa sve do tisuću-dvije ili više kuna. Koliko točno ovisi, naime, o samom iznosu plaće, olakšicama na uzdržavane članove i mjestu stanovanja odnosno stopi prireza.

Procjena koju je ranije iznio ministar financija Zdravko Marić govori da veća primanja od smanjenja stopa poreza na dohodak može očekivati oko 900 tisuća poreznih obveznika, ovisno o visini njihova dohotka. Od ukupno 2,8 milijuna zaposlenih i umirovljenika trenutno njih 1,9 milijuna, s obzirom na visinu svog dohotka odnosno mirovine, ne plaća porez na dohodak, podaci su ministra financija.

Izmjenama Zakona o porezu na dohodak smanjuje se s 12 na 10 posto stopa koja se primjenjuje pri oporezivanju godišnjih i konačnih dohodaka te paušalnog oporezivanja djelatnosti (kao što su npr. iznajmljivači stanova ili apartmana).

Ukida se, pak, oporezivanje godišnjom stopom od 24 posto poreznih obveznika koji su ostvarili dodatne primitke po osnovi drugog dohotka do visine peterostrukog iznosa osnovice osobnog odbitka.

No, povećava se porezno opterećenje za one koji ne prijavljuju primitke u skladu sa zakonskim propisima odnosno povećava se ta tzv. kaznena stopa za nesrazmjer imovine, s 54 na 60 posto.

Riječ je o drugom dohotku po osnovi razlike vrijednosti imovine i visine sredstava kojima je stečena. Do sada se taj nesrazmjer imovine i primitaka oporezivao stopom od 36 posto uvećano za 50 posto, što znači s 54 posto, a od sada će se primjenjivati stopa od 30 posto uvećana za sto posto, što znači ukupno 60 posto.

Novina je zakonskih izmjena i da građani koji iznajmljuju stan, ako ugovor ovjere kod javnog bilježnika, više sami neće morati u Poreznu upravu već će obvezu da taj ovjereni ugovor pošalju poreznicima imati javni bilježnici. Ako se, pak, ugovor sklapa bez ovjeravanja kod javnog bilježnika, građani će ga i nadalje sami trebati donijeti u Poreznu upravu.

Financijski efekt izmjena poreza na dohodak procjenjuje se na dvije milijarde kuna, a kako je taj porez prihod lokalnih jedinica država će im to nadoknaditi preuzimajući na sebe fond izravnanja.

Država fond izravnanja preuzima na sebe

Tako se, sukladno izmjenama Zakona o financiranju jedinica lokalne (područje) samouprave, povećavaju udjeli općina i gradova u raspodjeli poreza na dohodak sa 60 na 74 posto, ažupanija sa 17 na 20 posto, dok udio za decentralizirane funkcije i dalje ostaje 6 posto.

No, sredstva za fond izravnanja, koji je do sada u raspodjeli poreza na dohodak imao udio od 17 posto, od ove godine se osiguravaju u državnom proračunu.

Porez na dobit – stopa za poduzetnike s prihodom do 7,5 milijuna kuna pada s 12 na 10 posto

S početkom godine na snagu su stupile i izmjene Zakona o porezu na dobit, kojima se stopa toga poreza poduzetnike s godišnjim prihodom do 7,5 milijuna kuna smanjuje s 12 na 10 posto.

Također je s 12 na 10 posto smanjena stopa poreza po odbitku pri isplati dividendi i udjela u dobiti, a s 15 posto na 10 posto stopa poreza po odbitku na naknade za nastupe inozemnih izvođača (umjetnika, zabavljača, sportaša i sl.).

Izmjene zakona stimuliraju i banke da s klijentima koji zapadnu u teškoće probaju dogovoriti djelomični ili potpuni otpis potraživanja. Naime, porezno priznati rashod kreditne institucije bio bi iznos otpisa potraživanja od nepovezane fizičke ili pravne osnove, po osnovi kreditnih plasmana čija je vrijednost usklađena u skladu s posebnim propisima Hrvatske narodne banke.

PDV – prag za plaćanje prema naplaćenim računima diže se na 15 milijuna kuna

Izmjenama Zakona o PDV-u podignutje prag za plaćanje PDV-a prema naplaćenim naknadama – sa 7,5 na 15 milijuna kuna.

Također se proširuje mogućnost primjene obračunske kategorije PDV-a pri uvozu.

Iako većina odredbi toga zakona stupa na snagu s početkom ove godine, jedna važna odredba stupit će na snagu sredinom godine – od 1. srpnja 2021. i u Hrvatskoj će se na uvoz dobara iz trećih zemalja za proizvode male vrijednosti – do 22 eura (do 160 kuna) plaćati PDV.

Fiskalizacija – blagajnički maksimum pravilnikom će propisati ministar financija

U paketu petog kruga porezne reforme su i izmjene Zakona o fiskalizaciji u prometu gotovinom, čijim se odredbama više ne propisuje blagajnički maksimum već će to pravilnikom propisati ministar financija, i to prema pojedinim kategorijama poreznih obveznika.

S početkom godine počinje i primjena nekih odredbi usvojenih još krajem 2019. godine pa tako od 1. siječnja 2021. počinje obveza provođenja postupka fiskalizacije prodaje putem samoposlužnih uređaja, kao i obveza iskazivanja QR koda na svakom izdanom i fiskaliziranom računu.

Zakon o strancima –ukidaju se kvote za strane radnike

Hrvatska s početkom 2021. ukida model kvota za zapošljavanje stranaca iz trećih država i prelazi na novi model koji bi poslodavcima trebao olakšati zapošljavanje stranaca.

Naime, do sada je Vlada donosila odluke o utvrđivanju godišnje kvote dozvola za zapošljavanje stranaca, kojima je ujedno utvrdila i popis djelatnosti i zanimanja te za njih i broj dozvola u jednoj godini.

No, novim Zakonom o strancima, koji je također s današnjim danom stupio na snagu,uvodi se novi model koji se temelji na mišljenju Hrvatskog zavoda za zapošljavanje (HZZ) o opravdanosti zapošljavanja državljana trećih zemalja i izdavanja dozvola za boravak i rad.

To znači da će poslodavci prije podnošenja zahtjeva za dozvolu za boravak i rad stranaca prethodno zatražiti od HZZ-a provedbu testa tržišta rada. Ako se utvrdi da u Hrvatskoj nema nezaposlenih osoba koje ispunjavaju zahtjeve poslodavaca, poslodavci će tada podnositi zahtjev za izdavanje dozvole za boravak i rad Ministarstvu unutarnjih poslova, koje će po službenoj dužnosti od HZZ-a zatražiti mišljenje za zapošljavanjem konkretnog stranca kod hrvatskog poslodavca. Postupak izdavanja dozvola za boravak i rad, uključujući provedbu testa tržišta rada, pred nadležnim tijelima trajat će najviše 30 dana.

Zakonje propisao i iznimke od provedbe testa tržišta rada vezano uz deficitarna zanimanja poput tesara, zidara, konobara, mesara te u slučaju sezonskog rada do 90 dana u poljoprivredi, šumarstvu, ugostiteljstvu i turizmu.

Zakon o upućivanju radnika u RH

S prvim danom nove godine na snagu stupa i Zakon o upućivanju radnika u Republiku Hrvatsku i prekograničnoj provedbi odluka o novčanoj kazni. Njime seuređuju temeljna pitanja vezana uz položaj radnika u skladu i na temelju europskih pravnih izvora te se pruža okvir za naknadu za obavljeni rad i druge uvjete rada upućenih radnika.

U to spadaju prava i zajamčene visine naknade za obavljeni rad u Hrvatskoj, prava na zaštitu na radu, radno vrijeme i odmore, zaštitu od diskriminacije, pravo na kvalitetu smještaja i troškove unutarnje mobilnosti radnika na koje ima pravo i domaći radnik te sudsku zaštitu tih prava.

Regulira se privremeni boravak digitalnih nomada

Hrvatska je i među rijetkim zemljama koje su regulirale privremeni boravak digitalnih nomada.

Zakon o strancima je definirao i pojam digitalnog nomada –državljanin treće zemlje koji je zaposlen ili obavlja poslove putem komunikacijske tehnologije za tvrtku ili vlastitu tvrtku koja nije registrirana u Republici Hrvatskoj i ne obavlja poslove ili pruža usluge poslodavcima na području RH.

Privremeni boravak može se odobriti državljanima treće zemlje koji u Hrvatskoj namjerava boraviti ili boravi u svrhu boravka digitalnih nomada – regulirao je novi zakon.

Uglavnom je riječ o visokokvalificiranim strancima i IT stručnjacima, a njihovu privlačenju trebale bi pridonijeti i porezno oslobođenje njihovih primitaka, regulirano izmjena Zakona o porezu na dohodak koje su danas stupile na snagu.

Stopa za obračun i plaćanje turističke članarine smanjuje se za 12 posto

Poduzetnici u ovoj godinimogu računati na smanjenje nekih parafistaklnih nameta.

Tako će plaćati 12 posto manju članarinu turističkoj zajednici, regulirano je izmjenama Zakona o članarinama u turističkoj zajednici.

Njima je također omogućeno i da Porezna uprava rješenjem izmijeni visinu mjesečnog predujma članarine zbog značajnog pada poduzetničke aktivnost, a uređen je i obračun obračun paušalnog iznosa članarine kada osobe koje pružaju ugostiteljske usluge u domaćinstvu ili na obiteljskom poljoprivrednom gospodarstvu prvi put ishode rješenje o odobrenju u tekućoj godini, s obzirom na to da se članarina obračunava temeljem kapaciteta iz prethodne godine prema podacima iz sustava eVisitor.

Za izmjene Zakona o članarinama u turističkoj zajednici izrijekom je propisano da stupaju na snagu 1. siječnja, a iako taj datum izrijekom nije predviđen za izmjene Zakona o šumama, vremenski se ipak s početkom godine poklapa i primjena tih zakonskih odredbi.

Naime, Sabor je 15. prosinca izglasao izmjene Zakona o šumama, koje su objavljene u Narodnim novinama (145/2020) 24. prosinca, a kako stupaju na snagu osam dana od objave to se poklapas početkom ove godine.

Te zakonske izmjene predviđaju sniženje još jednog parafiskalnog nameta –naknade za općekorisne funkcije šuma, i to za oko 10 posto – s 0,0265 posto godišnjeg prihoda ili primitka na 0,024 posto.

Ujedno se povećava granica za utvrđivanje obveze nastanka plaćanja te naknade –s tri na 7,5 milijuna kuna godišnjeg prihoda ili primitka. Procjenjuje se da će time i broj obveznika plaćanja te naknade biti smanjen za oko 50 posto –s dosadašnjih nešto više od 20.000 na njih oko 10.500.

Ukupno rasterećenje za gospodarstvo procijenjeno jena oko 33 milijuna kuna (zbog smanjenja stope oko 19 milijuna kuna, a 14 milijuna kuna temeljem povećanja granice ukupnog prihoda).

Nova uredba o posebnom porezu na aute – Marić očekuje njihovo pojeftinjenje

Krajem prošle godine Vlada je donijela i novu uredbu o posebnom porezu na motorna vozila, a ministar financija očekuje da bi to moglo voditi i pojeftinjenju auta.

Tom je uredbom reguliran izračun tog posebnog porezas obzirom na novi sustav mjerenja emisija ugljičnog dioksida (CO2) novih automobila. Naime, s početkom 2021. u Europskoj uniji počinjepuna primjenatzv. Globalno usklađenog ispitnog postupka za laka vozila (WLTP), a kako to znači da nova vozila više neće imati podatak o mjerenja CO2 prema starim homologacijskim pravilima već isključivo novi podatak, koji je prosječno veći za 25 posto, nužno je donijeti novu uredbu kako ne bi došlo do poskupljenja vozila, objasnio je Marić na sjednici Vlade održanoj 30. prosinca.

Uz ekološku komponentu, poseban porez na motorna vozila ima i vrijednosnu komponentu, a novom je uredbom vrijednosni prag do kojega se poseban porez ne plaća podignut sa 150 na 200 tisuća kuna.

Temeljem dosadašnjeg praga od 150 tisuća kuna oko52 posto novih vozila je bilo izvan obuhvata poreznih škara po vrijednosnom kriteriju, a sada će dizanjem praga na 200 tisuća kuna to biti tri četvrtine motornih vozila ili njih 75 posto, rekao je Marić.

Time sesmanjuje ukupno porezno opterećenje, i to između 15 i 27 posto, a ministar financija procjenjuje kako će to značiti i oko 160 milijuna kuna manji prihod proračuna temeljem posebnog poreza na aute.

“Smatramo da ovom promjenom mjerenja sustava ispušnih plinova za kupce motornih vozila ne samo da neće doći do povećanja poreznog opterećenja i poskupljenja, već će doći i do njihova pojeftinjenja”, rekao je Marić, koji očekuje da distributeri automobilasmanjenje poreznog opterećenja pretoče u niže cijene.

DAB mijenja ime u Hrvatska agencija za osiguranje depozita

Nakon što je Hrvatska sredinom prošle godine ušla u predvorje za uvođenje eura –Europski tečajni mehanizam (ERM II), i u području bankarstva nastavljeno je i usklađivanje zakonodavstva s europskim pravilima.

Tako su s 1. siječnja 2021. na snagu stupili novi zakoni o sustavu osiguranja depozita, o likvidaciji i sanaciji kreditnih institucija, o sanaciji investicijskih društava, a nekoliko dana ranije i izmjene Zakona o kreditnim institucijama.

Novine su među ostalim vezaneuz ovlasti nad izvršenjem sanacija – Hrvatska narodna banka (HNB) preuzme ovlast za izvršenje sanacije nad kreditnim institucijama, a Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga (Hanfa) nad investicijskim društvima.

Do sada je ulogu sanacijskog tijela i za kreditne institucije i investicijska društva, osim HNB-a i Hanfe, imala i Državna agencija za osiguranje štednih uloga i sanaciju banaka (DAB), no to više neće biti u njenom djelokrugu.

Stoga DAB s početkom ove godine mijenja i ime, i to u – Hrvatska agencija za osiguranje depozita.

Inače, cilj je predloženim izmjena o likvidaciji i sanaciji kreditnih institucija skratiti trajanje stečajnih postupaka banaka, kontrolirani izlazak propale banke s tržišta s ciljem smanjenja rizika te prelijevanja negativnih učinaka na ostatak financijskog tržišta, kao i brzo i učinkovito skupno namirenje vjerovnika kreditne institucije u prisilnoj likvidaciji, očuvanjem vrijednosti financijske imovine i unovčenjem imovine kreditne institucije u što kraćem roku.

ARZ se pripaja HAC-u

I dok DAB samo mijenja naziv i dijelom nadležnosti, nakon 22 godine s poslovne scene kao samostalan poslovni subjekt nestaje tvrtka Autocesta Rijeka-Zagreb, koja se pripaja Hrvatskimautocestama (HAC).

Tvrtka Autocesta Rijeka-Zagreb (ARZ) osnovana je početkom 1998. godine, a sukladno ranijim najavama zadnji dan 2020. godine u registar zagrebačkog Trgovačkog suda upisuje se pripajanje ARZ-a

Potpora Međunarodne konfederacije sindikata

NHS – Sharan Burrow, glavna tajnica Međunarodne konfederacije sindikata (ITUC), koja okuplja 200 milijuna članova sindikata širom svijeta, uputila je Nezavisnim hrvatskim sindikatima pismo potpore..

U svojem pismu izražava solidarnost ITUC-a te divljenje radu hitnih službi u Hrvatskoj, kao i zabrinutost za preživjele i sve one čiji rođaci, prijatelji i sugrađani osjećaju posljedice potresa.

ITUC je uvjeren kako će naša hrabrost i odlučnost prevladati sva iskušenja i brige kroz koje prolaze građani Hrvatske.

Sharan naglašava kako je ITUC tu uz građane, radnike i sindikate u Hrvatskoj.

Hrvatska protiv prijedloga Europske komisije o širenju kolektivnih ugovora

Autor/ica: Gabrijela Galić

(FAKTOGRAF) - Članice EU raspravljaju o direktivi o minimalnoj plaći. Hrvatska, iako deklarativno pozdravlja direktivu, ne odobrava od Komisije proklamirani cilj da kolektivnim ugovorima pokrije 70 posto radnika. Minimalne plaće u većini zemalja Europske unije (EU) nisu adekvatne te je stoga Europska komisija (EK), nakon provedenih konzultacija, krajem listopada predložila donošenje Direktive o primjerenim minimalnim plaćama u Europi. Minimalne plaće u većini zemalja Europske unije (EU) nisu adekvatne te je stoga Europska komisija (EK), nakon provedenih konzultacija, krajem listopada predložila donošenje Direktive o primjerenim minimalnim plaćama u Europi. O tekstu tog dokumenata započele su konzultacije među članicama EU, a već sada dosta država, uz načelnu podršku budućem zakonodavnom rješenju, iznosi niz kritika na sadržaj dokumenta.

Komisija je zakonodavno rješenje predložila kako bi radnici u Uniji, gdje god bili zaposleni, bili zaštićeni instrumentom primjerene minimalne plaće kojim im se omogućuje pristojan život.

„Ako su primjerene, minimalne plaće imaju pozitivan socijalni učinak, ali i šire gospodarske koristi jer se smanjuje nejednakost plaća, održava domaća potražnja te jačaju poticaji za rad. Primjerene minimalne plaće mogu pomoći i u smanjenju razlike u plaćama između muškaraca i žena jer minimalnu plaću češće zarađuju žene. Prijedlogom se usto osigurava pošteno tržišno natjecanje te tako štite poslodavci koji radnicima isplaćuju pristojne plaće“, navela je EK.

Pritom je EK istaknula kako je trenutačna kriza uzrokovana koronavirusom posebno pogodila sektore s većim udjelom radnika s niskim plaćama, kao što su čišćenje, maloprodaja, zdravstvena i dugotrajna skrb te skrb u kući.

„Osiguravanje pristojnog života za radnike i smanjenje siromaštva zaposlenih nije samo važno tijekom krize, nego je ključno i za održiv i uključiv gospodarski oporavak“, istaknula je EK.

Europska komisija: 70 posto radnika bi trebalo biti pokriveno kolektivnim ugovorima

Minimalne plaće postoje u svim zemljama članicama, no različito se reguliraju. U 21 zemlji EU, a među njima je i Hrvatska, minimalna plaća propisana je zakonom, dok je u šest zemalja (Austrija, Cipar, Danska, Finska, Italija i Švedska), kako navodi Komisija, ona predmet kolektivnog pregovaranja. Odnosno, uređuje se isključivo kolektivnim ugovorima.

„Međutim, u većini su država članica minimalne plaće nedovoljne i/ili na njih pravo ne ostvaruju svi radnici. Predloženom se direktivom stoga u EU-u stvara okvir za primjerenije minimalne plaće i šire korištenje tog instrumenta kako bi se zaštitili radnici“, ustvrdila je EK.

No cilj direktive nije usklađivanje razine minimalnih plaća unutar EU-a, niti uspostava jednoobraznog mehanizma za određivanje minimalnih plaća u državama članicama, jer Unija u tim pitanjima nema nadležnost. Cilj je uspostaviti minimalne uvjete za određivanje adekvatne minimalne plaće s jasnim i stabilnim kriterijima, koji će biti redovito i pravodobno dopunjavani te osigurati uključenost socijalnih partnera.

Naime, EK navodi da zemlje koje minimalne plaće dogovaraju kroz kolektivne pregovore u pravilu imaju manje radnika s minimalnim plaćama i one su uglavnom veće nego u zemljama u kojima se to zakonski propisuje. Komisija stoga preporučuje kolektivno pregovaranje te navodi kako bi pokrivenost radnika kolektivnim ugovorima trebala biti najmanje na razni od 70 posto.

S druge strane, zemlje koje minimalne plaće propisuju zakonom trebaju uspostaviti jasne, transparentne i stabilne kriterije za određivanje adekvatnosti minimalnih plaća. Ti kriteriji, smatra Komisija, trebaju uključivati barem kupovnu moć minimalnih plaća i uzimati u obzir poreze i socijalne benefite, opći rast bruto plaća, razvoj produktivnosti.

Vlada RH štiti pravo radnika da se u sindikat – ne udruži

Prijedlog EK o tome da bi najmanje 70 posto radnika trebao biti pokriven kolektivnim ugovorima, izazvao je najviše prijepora u dosadašnjem usuglašavanju na razini članica EU. Taj detalj i za Hrvatsku je „sporno“ odnosno „otvoreno pitanje“.

„Hrvatska smatra da je prag od 70 posto pokrivenosti kolektivnim ugovorima, koji je očigledno postavljen kao ideal kojemu treba težiti, previsok te da ničime nije opravdano određivanje upravo navedenog udjela, a ne primjerice 65 ili 75 posto“, navodi Hrvatska u svom stajalištu na tekst direktive. Dodaje pritom da pokrivenost radnika kolektivnim ugovorima, između ostalog, ovisi o volji radnika za udruživanjem u sindikate, a „osnovno načelo slobode udruživanja obuhvaća i pravo radnika da se u sindikat ne udruže“.

Prijedlog direktive predviđa i obavezu država članica u poduzimanju mjera za promicanje izgradnje i jačanje kapaciteta socijalnih partnera za sudjelovanje u kolektivnom pregovaranju o određivanju plaća te poticanje konstruktivnih, smislenih i utemeljenih pregovora o plaćama među socijalnim partnerima.

Hrvatska smatra upitnim, promatrajući te odredbe isključivo s pravne strane, ulazi li se njima u djelokrug predložene direktive jer je njeno „područje minimalna plaća, a ne kolektivno pregovaranje“.

Stav je Hrvatske da odredbe o poticanju socijalnog dijaloga od strane same države kao i odredbe o postotku radnika koji trebaju biti obuhvaćeni kolektivnim ugovorima ne bi smjele biti obvezujuće, već da ih treba urediti „pravno neobvezujućim dokumentom“. Naime, kako stoji u hrvatskom stajalištu, „država članica bi trebala preuzeti obvezu utjecati na kolektivno pregovaranje na način da se poveća pokrivenost subjekata radnog odnosa kolektivnim ugovorima, pri čemu se ne uzima u obzir da kolektivno pregovaranje ovisi o volji strana koje bi kolektivno pregovarale“.

Hrvatska u skupini zemalja s niskim plaćama

Zbog čega je Hrvatskoj problematično propisivanje obaveze da je najmanje 70 posto radnika pokriveno kolektivnim ugovorima, najzornije prikazuje trenutno stanje o pokrivenosti radnika kolektivnim ugovorima.

Hrvatska pripada skupini 10 zemalja EU s niskim plaćama. Osim nje, u toj su grupi Bugarska, Rumunjska, Litva, Latvija, Mađarska, Poljska, Slovačka, Estonija i Češka.

Plaćama ugovorenim kolektivnim pregovaranjem, pokazuju podaci ETUC-a iz rujna 2020. godine, u Hrvatskoj je pokriveno svega 45 posto radnika. Tijekom dva desetljeća ta je pokrivenost pala 19 posto.

Međutim, Hrvatska u skupini tih deset promatranih zemalja stoji najbolje. Najbliža joj je Češka s pokrivenošću od 30 posto, dok su sve ostale zemlje ispod tog postotka. Primjerice, u Slovačkoj je kolektivnim ugovorima pokriveno 25 posto radnika, Mađarskoj 21 posto, Poljskoj 17 posto radnika, a u Bugarskoj i Rumunjskoj po 23 posto radnika.

Zanimljiv je i podatak koliko je radnika u tim zemljama, u periodu od 2000. do 2020. godine, ostalo bez zaštite sindikata. I dok je u Hrvatskoj zabilježen pad od 19 posto, u Rumunjskoj je on čak 77 posto, a u Bugarskoj 33 posto, u Slovačkoj 26 posto, u Mađarskoj 17 posto. U ostalim zemljama bilježi se pad od četiri do osam posto.

Ciljanih 70 posto već je dosegnula ili znatno premašila četvrtina zemalja EU

Istodobno, kolektivnim ugovorima je na razini EU27 pokriveno 61 posto radnika. Daleko iznad tog prosjeka su Danska (82 posto), Belgija (93 posto), Francuska (94 posto), Austrija (98 posto). Predloženom direktivom ciljanih najmanje 70 posto radnika obuhvaćenih kolektivnim pregovorima, već su sada dosegnule i Nizozemska, Portugal te Slovenija.

Europska konfederacija sindikata, baš kao i EK, ukazuje da je razina plaća u Europi usko povezana s tim jesu li radnici obuhvaćeni kolektivnim ugovorima ili ne. Tako u devet od deset članica EU s najnižim prosječnim i minimalnim plaćama, svega 7 do 30 posto radnika ima plaće koje su ugovorene pregovorima sa sindikatima.

S druge strane, u sedam od 10 zemalja u kojima se bilježe najviše plaće, više od 70 posto radnika „pokriveno“ je pregovorima sa sindikatima.

No, kako ETUC upozorava, problemi postoje u svakoj zemlji pa tako npr. u Njemačkoj 19 milijuna radnika nije obuhvaćeno kolektivnim pregovaranjem. U cijeloj Europskoj uniji, riječ je o 76 milijuna radnika ili 39 posto svih zaposlenih.

Odredbe direktive o primjerenim minimalnim plaćama u dijelu koji govori da bi najmanje 70 posto radnika trebalo biti pokriveno kolektivnim ugovorima nisu sporne samo Hrvatskoj, već i dijelu drugih zemalja s nižim plaćama i niskom obuhvatom radnika kolektivnim ugovorima. To je pitanje tako otvoreno i za Slovačku, Poljsku, Litvu, Latviju, Češku, Mađarsku. No, EK ističe kako prijedlog direktive ne nameće državama članicama dosezanje praga koji se odnos na pokrivenost radnika koji primaju minimalnu plaću kolektivnim ugovorima.

S druge strane, razvijenije zemlje s kulturom kolektivnog pregovaranja pitaju se kako će se to odraziti na njihov model socijalnog dijaloga. Primjerice, Danska ističe kako želi zadržati model bez utjecaja politike i ubuduće te je protiv svakog prijedloga koji bi mogao potkopati njihov model tržišta rada direktno ili indirektno. Ta je zemlja jedina u kojoj je u periodu od 2000. do 2020. godine došlo do porasta broja radnika koji su pokriveni kolektivnim ugovorima i to za pet posto. Slično razmišlja i Austrija.

Hrvatska protiv miješanja države, unatoč proklamiranog dijaloga preko GSV-a

Poticanje socijalnog dijaloga kroz direktivu o minimalnoj plaći, primjerice, nije sporno Belgiji i Bugarskoj koje tu inicijativu pozdravljaju. Hrvatska smatra da te odredbe ne trebaju biti obvezujuće te da tu država ne bi trebala imati utjecaja.

Istodobno, da bi država trebala imati aktivnu ulogu u razvoju socijalnog dijaloga i kolektivnog pregovaranja proizlazi iz Sporazuma o osnivanju Gospodarsko-socijalnog vijeća (GSV). To je tripartitno tijelo sastavljeno od Vlade i predstavnika socijalnih partnera – sindikata i poslodavaca.

„Vlada i socijalni partneri suglasni su da je socijalni dijalog jedna od najvažnijih demokratskih vrednota društva i temeljni uvjet zajedničkog djelovanja na ostvarivanju postavljenih ciljeva i postizanja konsenzusa o razvoju hrvatskog društva“, stoji u Sporazumu o osnivanju GSV-a.

GSV se, nadalje, osniva radi zaštite i promicanja gospodarskih i socijalnih prava, odnosno interesa radnika i poslodavaca, vođenja usklađene gospodarske, socijalne i razvojne politike tepoticanja, sklapanja i primjene kolektivnih ugovora.


30. prosinca 2020.

Znanstvenici tri godine istraživali hrvatsko društvo, identificirali tri klase: Tko pripada eliti, tko srednjem sloju, a tko najbrojnijem na dnu?

VELIKO ISTRAŽIVANJE

Hrvatsko društvo ima malu elitu na vrhu, nešto veći broj ljudi u sredini i većinu na dnu klasne hijerarhije, a više od polovice toga društva posebno je ranjivo u kriznim situacijama, kažu najnovija istraživanja

(tportal.hr) - Trogodišnje istraživanje skupine hrvatskih znanstvenika okupljenih oko projekta Društvena stratifikacija u Hrvatskoj provedeno je anketnim upitnikom tijekom 2017. godine na uzorku od tisuću ispitanika. Društvo je sve više izloženo krizama. U literaturi se smatra da je pripremljenost na katastrofe i sposobnost oporavka od njihovih posljedica klasno pitanje. Elite će se u kriznim situacijama bolje snaći od onih na dnu klasne hijerarhije, objašnjava voditeljica projekta Karin Doolan.

Istraživanja klasa marginalizirano

Analitički pojam klase, koje je primijenjen u istraživanju, u velikoj je mjeri marginaliziran kod nas od početka 90-tih. U jednom broju međunarodnog znanstvenog časopisa posvećenu klasama, urednik je konstatirao da je pojam klase u postkomunističkim zemljama zamijenio diskurs o nacionalizmu. U hrvatskom kontekstu politologinja Danijela Dolenec pisala je kako u Hrvatskoj društveni sukobi proizlaze iz kulturnih identiteta pa je tako „neprijatelj“ na primjer etnički drugi, a ne ekonomski sustav koji proizvodi klasne nejednakosti, kaže ona.

U navedenom istraživanju klasnu pripadnost s jedne strane čini zanimanje koje netko obavlja i njegov ili njezin položaj u tom zanimanju, odnosno je li osoba poslodavac ili zaposlenik, a s druge klasni položaj određuje količina ekonomskog, kulturnog i društvenog kapitala koji netko posjeduje. Tako, razlike među klasama čini dominantni stupanj obrazovanja pripadnika određene klase, njihov prosječni mjesečni prihod, vrijednost nekretnine ili pak koliko je široka njihova mreža poznanstava.

S obzirom da je sada aktualno pitanje našeg zdravlja i važnost dostatno financiranog, kvalitetnog i svima dostupnog sustava javnog zdravstva, važni su naši nalazi prema kojima se klasne razlike manifestiraju u pristupu zdravstvenim uslugama. Ekonomske ili kulturne elite značajno češće od radničke klase obavljaju dijagnostičke i specijalističke preglede u privatnom sektoru jer su to troškovi koje si mogu priuštiti, napominje sociologinja Doolan.

Elite nisu samo bogataši i političari

Na vrhu društva se nalazi mala elita koju čini oko 12 posto ispitanika, ispod nje je srednja klasa s 29 posto ispitanika, zatim najbrojnija radnička kasa s 44 posto ispitanika i na dnu je niža klasa sa 15 posto ispitanika, najkraći su kvantitativni rezultati istraživanja.

U elitu po zanimanjima ulaze izvršni direktori, profesori, liječnici, odvjetnici. Veći udio njih ima završeno visoko obrazovanje, posjeduje štednju te živi u većim gradovima. U toj društvenoj klasi je nešto više muškaraca.

Elita je dakle i ekonomska i politička i kulturna. Da, ovdje spadaju i političari. U klasifikaciji zanimanja koju smo mi koristili, političari pripadaju „menadžerima“. Zanimljivo je kako su sudionici istraživanja elitu dominantno vidjeli kao „bogataše“ i „političare“, pri čemu se bogatima zamjera da su bogatstvo ili naslijedili ili se pak obogatili na korumpiranoj privatizaciji društvene imovine. Ljudi obično ne pomisle da u elitu spadaju i stručnjaci, iako je jedan naš sugovornik rekao da elitom smatra doktore i profesore, kaže izvanredna profesorica na Sveučilištu u Zadru.

Srednja klasa

Srednju klasu čine osobe sa zanimanjima poput medicinskih sestara, malih poduzetnika i činovnika. Ovdje pripadaju ispitanici s višim razinama ekonomskog, kulturnog i društvenog kapitala od radničke klase, ali manjim razinama od elite. Stariju srednju klasu čini 14 posto sudionika, a mlađu srednju klasu 15 posto. Mlađa je u prosjeku bolje obrazovana od starije, veći udio njih posjeduje štednju u odnosu na stariju srednju klasu i govore više stranih jezika. Žene i muškarci su podjednako zastupljeni u ovim klasama.

U pristupu koji se temelji na zanimanjima u srednju klasu spadaju i poduzetnici, dok bi prema neo-marksističkoj klasnoj analizi oni bili viša klasa jer posjeduju sredstva za proizvodnju, kupuju rad drugih i kontroliraju ga. U našem istraživanju poduzetnici su prema svojim različitim karakteristikama sličniji menadžerima i stručnjacima koji su na vrhu klasne hijerarhije.

Zajedničko im je što u većoj mjeri od ostalih grupa zanimanja procjenjuju da njihovo kućanstvo može zadovoljiti svoje potrebe ili, kako neki kažu, „spajati kraj s krajem“. U manjoj mjeri očekuju financijske poteškoće u budućnosti, iako bi taj odgovor u kontekstu pandemije vjerojatno bio drugačiji, a i od svih drugih grupa zanimanja procjenjuju nekretninu koju posjeduju skupljom, kaže Karin Doolan i napominje: Naravno naše nalaze ne treba generalizirati na sve poduzetnike, ali čini se da u većoj mjeri uživaju viši životni standard, posebno u odnosu na radničku klasu.

Radnička klasa

Radnička klasa je najprisutnija u Hrvatskoj, ali nije to više ona radnička klasa u smislu rada u industriji; to su sada više zanimanja konobara, čistačica, kuhara ili dostavljača, kaže Karin Doolan.

Analize pokazuju razliku između mlađe radničke klasa, koja čini 25 posto ispitanika i ima više razine ekonomskog, društvenog i kulturnog kapitala, od starije radničke klase koja čini 19 posto sudionika. Oko 10 posto mlađe radničke klase ima štednju. Žene i muškarci su podjednako zastupljeni u ovim klasama.

Kada se uspoređivalo hrvatsko društvo danas i u Jugoslaviji, spominjala se razlika u statusu radničke klase i to s nostalgijom za vremenom kada je radnička klasa po sjećanju sugovornika živjela bolje nego danas.

Jedna sugovornica je rekla da je radnička klasa u socijalizmu bila „sveti“ pojam, a druga je spominjala „zaštićenu“ radničku klasu u to doba, ali se u odgovorima prepoznalo da je bilo razloga i za nezadovoljstvo radničke klase. Poruka je bila da danas radnička klasa ne uživa nikakav status, ističe Karin Doolan.

Nižu klasu u većoj mjeri čine osobe sa završenim osnovnoškolskim obrazovanjem iz ruralnih krajeva i osobe starije dobi, dok su po zanimanju češće kvalificirani radnici u industriji i poljoprivredi i niže kvalificirani radnici.

Kako se vide?

Prema dobivenim nalazima hrvatsko društvo nije egalitarno, ali ga ispitanici subjektivno procjenjuju još manje egalitarnim. Čak 54 posto ispitanika vidi malu elitu na vrhu, vrlo malo ljudi u sredini i najveći broj ljudi na dnu. Te razlike čine nešto više od pola ispitanika ljutim, a oko trećinu ispitanika tužnim, dok je samo desetina njih indiferentna na to, objašnjava zadarska sociologinja i napominje da je u višoj klasi elite nešto veći udio muškaraca, a u nižoj klasi veći udio žena.

Biti pripadnikom određene klase ne znači samo možeš li si ili ne možeš nešto priuštiti, već i kako se osjećaš. U našim intervjuima klasnu pripadnost obilježavaju sram, zavist, prezir, sreća, sigurnost i nesigurnost i nada. I ovo nije prvo istraživanje koje pokazuje da se u kapitalizmu radnička klasa, koja obavlja zanimanja koja su ključna za funkcioniranje društva, češće od drugih klasa osjeća neuspješno i anksiozno u pogledu svog rada ili plaće, poručuje ona.

Istodobno, postoji svojevrsni prezir prema političkim i ekonomskim elitama, u smislu da nisu zaslužili imati bogatstvo i moć s kojima raspolažu. Čak je i jedna pripadnica te elite rekla da joj je neugodno reći da pripada eliti jer to ima negativne konotacije.

S druge strane, čini se da je srednja klasa poželjna destinacija. Nju se doživljava kao klasu u kojoj ljudi dobro žive. Jedna sudionica rekla je kako je sretna što je u srednjoj klasi. Drugi pak sugovornik iz privatnog sektora u srednju klasu smješta „uhljebe“ za koje smatra da su kočnica razvoju zemlje, kaže Karin Doolan i zaključuje: Što se tiče niže klase, čija je česta slika prebiranje po kontejnerima, prema njoj sudionici iskazuje sažaljenje.

Prosječna plaća u mjesecu listopadu 2020. godine

DZS - Prosječna mjesečna isplaćena neto plaća po zaposlenome u pravnim osobama Republike Hrvatske za listopad 2020. iznosila je 6 756 kuna, što je nominalno više za 0,1%, a realno niže za 0,3% u odnosu na rujan 2020. Prosječna mjesečna bruto plaća po zaposlenome u pravnim osobama Republike Hrvatske za listopad 2020. iznosila je 9 190 kuna, što je nominalno više za 0,1%, a realno niže za 0,3% u odnosu na rujan 2020. Najviša prosječna mjesečna isplaćena neto plaća po zaposlenome u pravnim osobama za listopad 2020. isplaćena je u djelatnosti Znanstveno istraživanje i razvoj, u iznosu od 10 471 kunu, a najniža je isplaćena u djelatnosti Zaštitne i istražne djelatnosti, u iznosu od 4 433 kune.

Najviša prosječna mjesečna bruto plaća po zaposlenome u pravnim osobama za listopad 2020. isplaćena je u djelatnosti Znanstveno istraživanje i razvoj, u iznosu od 15 473 kune, a najniža je isplaćena u djelatnosti Zaštitne i istražne djelatnosti, u iznosu od 5 693 kune.

Prosječna mjesečna isplaćena neto plaća po zaposlenome u pravnim osobama Republike Hrvatske za listopad 2020. u odnosu na isti mjesec prethodne godine nominalno je viša za 2,4%, realno za 2,5%.

Prosječna mjesečna bruto plaća po zaposlenome u pravnim osobama Republike Hrvatske za listopad 2020. u odnosu na isti mjesec prethodne godine nominalno je viša za 2,1%, a realno za 2,2%.

Za razdoblje od siječnja do listopada 2020. prosječna mjesečna isplaćena neto plaća po zaposlenome u pravnim osobama Republike Hrvatske iznosila je 6 730 kuna, što je u odnosu na isto razdoblje 2019. nominalno više za 2,5%, a realno za 2,2%.

Za razdoblje od siječnja do listopada 2020. prosječna mjesečna bruto plaća po zaposlenome u pravnim osobama Republike Hrvatske iznosila je 9 181 kunu, što je u odnosu na isto razdoblje 2019. nominalno više za 2,3%, a realno za 2,0%.

U listopadu 2020. bilo je prosječno 175 plaćenih sati, što je za 0,6% više nego u rujnu 2020. Najveći broj plaćenih sati bio je u djelatnosti Proizvodnja kože i srodnih proizvoda (185), a najmanji broj plaćenih sati bio je u Djelatnosti socijalne skrbi bez smještaja (158).

Prosječna mjesečna isplaćena neto plaća po satu za listopad 2020. iznosila je 37,86 kuna, što je u odnosu na rujan 2020. niže za 0,2%, a u odnosu na isti mjesec prethodne godine više za 6,7%.

Prosječna mjesečna bruto plaća po satu za listopad 2020. iznosila je 51,50 kuna, što je u odnosu na rujan 2020. niže za 0,2%, a u odnosu na isti mjesec prethodne godine više za 6,3%.

Medijalna neto plaća za listopad 2020. iznosila je 5 776 kuna, dok je medijalna bruto plaća iznosila 7 546 kuna.

Hrvatska među četiri zemlje EU-a s padom troškova rada u trećem tromjesečju

(N1) - Troškovi rada po satu u EU i eurozoni porasli su u trećem tromjesečju upola slabije nego u prethodna tri mjeseca, a u Hrvatskoj su pali prvi puta u gotovo četiri godine, pokazali su u srijedu podaci Eurostata. Na razini 27-člane Europske unije kalendarski prilagođeni troškovi rada po satu porasli su u trećem tromjesečju 1,8 posto u odnosu na isto prošlogodišnje razdoblje, izračunali su europski statističari. U drugom tromjesečju uvećani su prema revidiranim Eurostatovim podacima 3,5 posto. U eurozoni su ukupni troškovi rada po satu u trećem tromjesečju porasli 1,6 posto, nakon revidiranog 3,6-postotnog povećanja u prethodna tri mjeseca.

Troškove rada smanjile su porezne olakšice i potpore kojima su vlade nastojale poduprijeti poduzeća u koronakrizi, smanjivši time troškove doprinosa, ističe Eurostat. Tako su troškovi doprinosa u EU u trećem tromjesečju pali 0,1 posto u usporedbi s istim prošlogodišnjim razdobljem. U prethodnom su tromjesečju stagnirali. U eurozoni pali su 0,4 posto, nakon 0,7-postotnog povećanja u prethodna tri mjeseca.

Troškovi plaća porasli su pak upola slabije nego u prethodna tri mjeseca, za 2,4 posto posto u EU, nakon 4,6-postotnog skoka u drugom tromjesečju. U eurozoni uvećani su 2,2 posto, nakon 4,5-postotnog povećaja u razdoblju od travnja do lipnja.

Sektor kulture, zabave i rekreacije bilježio je najveći skok troškova rada po satu, za 4,6 posto u usporedbi s istim prošlogodišnjim razdobljem. Troškovi doprinosa najviše su pali u sektoru ugostiteljstva, za 11,9 posto, utvrdio je Eurostat.

Niži troškovi u četiri zemlje

Među zemljama EU-a najviše su porasli ukupni troškovi rada po satu u Slovačkoj, Češkoj, Portugalu i Rumunjskoj, oko šest posto. Najslabije su porasli u Italiji i Austriji, za 0,3 odnosno 0,6 posto, dok su u Nizozemskoj stagnirali. Hrvatska je zajedno s Irskom, Ciprom i Maltom u skupini zemalja EU-a koje su u trećem tromjesečju bilježile pad troškova rada po satu. Kalendarski prilagođeni troškovi rada po satu u Hrvatskoj su u trećem tromjesečju bili 0,7 posto niži nego u istom prošlogodišnjem tromjesečju. To je njihov prvi pad od četvrtog tromjesečja 2016. godine, pokazuju podaci europskog statističkog ureda.

U drugom ovogodišnjem tromjesečju bilježili su isti postotni rast.

Pritom su troškovi plaća u Hrvatskoj u razdoblju od srpnja do rujna porasli 0,2 posto dok su troškovi doprinosa smanjeni 5,9 posto. U drugom tromjesečju troškovi plaća porasli su 1,5 posto dok su troškovi doprinosa pali 4,0 posto.

Najviše su u razdoblju od srpnja do rujna pali ukupni troškovi plaća po satu na Malti, za 6,1 posto, pokazuje Eurostatovo izvješće.


21. prosinca 2020.

Dvostruko više poslovno uvjetovanih otkaza: Na zatvaranje ekonomije poslodavci odgovorili rezanjem

COVID KRIZA
AUTOR Ljubica Gatarić

Kriza nije dobro vrijeme da se mijenjaju važne odredbe Zakona o radu. I poslodavcima i radnicima danas je teško preživjeti pa ministru Aladroviću profesor Gotovac i sudac Veselić preporučuju da im ne otežava

(VEČERNJI LIST) - Ove je godine udvostručen broj poslovno uvjetovanih otkazau odnosu na prethodnu godinu. Na državnu burzu rada u jedanaest mjeseci 2020. prijavilo se 43 tisuće radnika koji su ostali bez posla jer poslodavac više nije imao potrebu za njihovim radom, u odnosu na 24 tisuće takvih prijava u cijeloj prošloj godini. Osim ljudi koji su dobili otkaz kao “tehnološki višak”, na burzi je evidentirano ioko 97 tisuća radnika kojima je istekao ugovor na određeno. Njihov se broj nije znatnije mijenjao u odnosu na prethodnu godinu. Manje je bilo otkaza zbog likvidacije ili stečaja tvrtki, sporazumnih otkaza, kao i otkaza zbog sezonskih poslova, a radnici su također manje otkazivali poslodavcu nego 2019.

Stručnjaci nisu konzultirani

Povećan broj poslovno uvjetovanih otkaza posljedica je pandemije i zatvaranja ekonomije na koje su poslodavci odgovorili rezanjem broja zaposlenih. Vlada je krenula u izmjene Zakona o radu kako bi uz postojeći rad na izdvojenom mjestu ozakonila i rad na daljinu te pripremila izmjene u režimu zapošljavanja, odnosno otkazivanja. Ministar Josip Aladrović kaže da mu je želja „povećati broj ugovora na neodređeno i smanjiti broj ugovora na određeno vrijeme, ali s realnim mogućnostima, odnosno s pojednostavljivanjem otkazivanja ugovora na neodređeno vrijeme kako bi zaštitili poslodavce od potencijalnih problema koje bi mogli imati s određenim vrstama radnika. S druge straneželimo zaštititi i radna prava i naći tu balans.“Što bi to moglo značiti i u kojem bi smjeru olakšavali otkaze, u Vladi još ne žele reći pa smo za komentar zamolili stručnjake za radno pravo. Viktor Gotovac, profesor na katedri za radno pravo zagrebačkog Pravnog fakulteta, kaže da “olakšanje” može ići u tri smjera, i to smanjenjem iznosa otpremnina, skraćenjem otkaznog roka te drukčijim definiranjem razloga otkaza uz smanjenje zaštite za pojedine kategorije zaposlenih kao što su invalidi, sindikalni povjerenici, zaposleni stariji od 60 i sl.

– Nemam informaciju da se Vlada konzultirala s nekim od stručnjaka, niti mislim da je ovo gorući problem zbog kojega treba dizati tenzije.Kriza nije najbolje vrijeme da se mijenjaju ovako važne odredbe zakona. Stvorio bi se interesni disbalans sa sindikatima ako bi radnici loše prošli – ističe Gotovac. Otkazni rok, ovisno o stažu, traje od dva tjedna do četiri mjeseca. Gotovac ističe da bi se kao “smislena i prihvatljiva promjena” moglo uvesti skraćenje otkaznog roka te u tom području vidi prostor za dogovor i moguću trampu. – Postoje situacije u kojima niti radnik smije raditi niti ga poslodavac treba, no to nisu razlozi zbog kojih bi radnika trebalo lišiti prava na otpremninu – kaže Gotovac.

Inače, zakonska otpremnina u Hrvatskoj iznosi trećinu plaće po godini staža, a radnik koji dobije poslovno uvjetovani otkaz ima pravo na otpremninu od najviše šest svojih plaća. – To nisu neki nesuvisli iznosi i ne bih rekao da otpremnina stvara krucijalni trošak. Državna je pozicija ovdje prilično licemjerna, jer u kolektivnim ugovorima u javnom sektoru imamo rješenja prema kojima je otpremnina 65 posto prosječne plaće po godini rada. To su ozbiljni iznosi. Država bi prvenstveno trebala u svojim kolektivnim ugovorima djelovati na trošak jer se isplaćuje iz sredstava koja se prikupljaju porezima, bez zadiranja u opće uređenje – veli Gotovac.

Manje parnica zbog otkaza

Sudac Županijskog suda u Zagrebu Ivica Veselić ističe da u sudskoj praksi ne vidi previše parnica vezanih uz otkaze. – Puno je više parnica vezano uz novčana potraživanja, regres, prekovremene sate, otpremnine. Ako nema takvih prijepora na sudovima, onda ni u praksi nema prijepora takve vrste koji bi tražili intervenciju zakonodavca u taj dio Zakona o radu – ističe Veselić. Sporovi vezani za novčana potraživanja rjeđi su u privatnom sektoru i većinom se odnose na javne službe i državne sustave. Viktor Gotovac dodaje da radno pravo treba osuvremenjivati, u puno poslova, kojekakvih dostava, dijeljenja poslova, ugovora o djelu, ljudi koji ih rade nemaju nikakve zaštite. Intervencija u otkaznu proceduru u ovoj bi se situaciji mogla shvatiti i kao provociranje. – Načelno, dobrog radnika štiti isključivo njegov rad, malo će koji poslodavac otkazati radni odnos dobrom radniku. No danas je poslodavcima teško preživjeti pa ne bi trebalo nikome onemogućavati da preživi ovo vrijeme koje je jako teško – zaključuje sudac Veselić.

Covid pojeo 10 posto godišnjeg dohotka zaposlenih iz 2019., Hrvati najveći gubitnici u EU

EUROSTAT
AUTOR Ljubica Gatarić

Sedam od deset osoba koje su u Hrvatskoj izgubile posao zbog pandemije Eurostat je okarakterizirao kao osobe sa nižim primanjima.

(VEČERNJI LIST) - Pandemija i zatvaranje ekonomije doveli su do neviđenog povećanja broja radnika koji su izostajali s posla, radili bitno kraće ili ostali bez posla. Te su tri pojave smanjile primanja zaposlenih u Europskoj uniji u ovoj godini za oko pet posto u odnosu na prihode iz 2019. godine, a najlošije su, prema prvom istraživanju Eurostata koje se bavilo učinkom pandemije na primanja, prošli hrvatski građani. Zaposleni i oni koji se vode kaosamozaposleniu Hrvatskoj su ostali ostali bez 10,6 posto dohotka ostvarenog u prethodnoj godini. Slijede Grci, Francuzi i Ciprani čiji se gubitak kreće više od 7 posto. Najmanje gubitaka bilježi se u Latviji, Mađarskoj, Danskoj i Švedskoj, s tim što u analizunisu uključeni gubici koji će nastati zbog drugog vala pandemije.

Glavnina izgubljenog dohotka zaposlenih radnika posljedica je izostanaka, bilo da se radi o bolovanju, privremenom nedostatku posla ili smanjenom broju radnih sati.

Eurostat procjenjuje da se usred zaključavanja u travnju broj odsutnih radnika ili smanjenih radnih sati kretao od 1% do 50% u najugroženijim zemljama. U otprilike polovici članica EU udio ljudi koji su radili 80% ili manje sati prelazio je 20%, dok se u ostalih 11 zemalja taj udio kretao između 11% i 20%. Gubici dohotka iz radnog odnosa odnose se na tri procesa, prvi kada radnici ostaju bez posla ili im se ugovor ne obnavlja; drugo, kada radnici ostaju zaposleni, ali ulaze u privremena otpuštanja te treću situaciju kada radnici ostaju zaposleni, ali rade samo dio svog uobičajenog radnog vremena.

Polovica zemalja registrirala je više od 50% odsutnih radnika ili u privremenom programu državne potpore u sektoru hrane i smještaja. Na razini Europske unije najveći gubitak dohotka evidentiran je u turizmu i ugostiteljstvu -16,8%, te umjetnosti i zabave -10,9%. Gubici dohotka visoko su koncentrirani u ranjivim podskupinama, prije svega kod mladih, privremeno nezaposlenih i žena. U Hrvatskoj je udio izgubljenog dohotka – 13 posto – najveći u nižim dohodovnim skupinama zaposlenih.

Sedam od deset osoba koje su u Hrvatskoj izgubile posao zbog pandemije Eurostat je okarakterizirao kao osobe sa nižim primanjima.

Većina država uspjela je kompenzirati dio gubitaka onima koji su ostali zaposleni, pa su i u Hrvatskoj državne potpore za čuvanje radnih mjesta nadoknadile radnicima oko polovice izgubljenih prihoda. No, ta kompenzacija nije dosezala do osoba koje su ostale bez posla.

Eurostat: U vrijeme pandemije najviše u EU su pale plaće u Hrvatskoj; domaći ekonomisti u čudu

NA DNU LJESTVICE
Statistika hrvatskog tržišta rada ne pokazuje ni značajan pad zaposlenosti, ni značajno smanjenje plaća pa se to kosi s ovim nalazima

Piše: Marina Klepo

 

(JUTARNJI LIST) - Iako nacionalna statistika upućuje na kontinuirani rast plaća, unatoč pandemiji, podaci Eurostata pokazuju suprotno: među zemljama EU, plaće zaposlenih u Hrvatskoj najviše su pale. Razlika u dohotku zaposlenih prije i poslije krize iznosi oko 11 posto, ali zahvaljujući Vladinim mjerama, taj je minus ipak prepolovljen te iznosimalo više od pet posto.

Najmanje su krizu osjetili zaposleni u Mađarskoj, s padom primanja od oko jedan posto, pa se Vlada te zemlje nije posebno ni angažirala oko tog pitanja. U većini zemalja sheme za očuvanje radnih mjesta su značajno pridonijele smanjenju pada dohodaka zaposlenih. Utjecaj krize je vrlo neravnomjerno rasprostranjen među članicama, navodi Eurostat, pri čemu je najviše pogođen najranjiviji dio radne populacije, radnici s niskim primanjima su znatno više pogođeni od onih s visokim.

Podaci Eurostata koji upućuju da su primanja zaposlenih u Hrvatskoj najviše pala, čini se, pomalo su iznenadila i ekonomiste. Stoga Danijel Nestić s Ekonomskog instituta i Iva Tomić, glavna ekonomistica HUP-a, ocjenjuju kako nije riječ o redovnoj statistici već se pokazatelji Eurostata temelje na anketi i rezultat su neke eksperimentalne analize ili simulacije. U objavi Eurostata, kaže Tomić, navodi se kako su 'različite sheme naknada plaće ublažile gubitak dohotka na minus od oko dva posto na razini EU. U 15-ak zemalja smanjenje plaća je nakon uzimanja u obzir ovih shema prepolovljen. To je najviše primjetno u zemljama poput Hrvatske, Francuske, Austrije, Slovačke i Nizozemske'.

Eurostatovi podaci - Strandell Helene (estat)Eurostatovi podaci - Strandell Helene (estat)
- S druge strane, relevantna statistika hrvatskog tržišta rada ne pokazuje niti značajan pad zaposlenosti, odnosno povećanje nezaposlenosti, niti značajno smanjenje plaća pa se to donekle kosi s ovim nalazima. Primjerice, u drugom tromjesečju 2020., u razdoblju na kojem se temelji ova analiza, prosječna mjesečna bruto plaća po zaposlenome u pravnim osobama RH iznosila je 9.123 kune, što je u odnosu na drugo tromjesečje prethodne godine nominalno više za jedan posto, a realno za 1,3 posto, navodi Tomić. Dodaje, kako u razdoblju od siječnja do lipnja ove godine, u odnosu na isto razdoblje prethodne godine, broj ukupno zaposlenih je pao je za 0,8 posto, a u drugom tromjesečju 2020. u odnosu na drugo tromjesečje 2019. za 2,2 posto. Za cjelovit komentar, zaključuje, trebatće ipak dublja analiza.

No, ni nacionalni pokazatelji ne upućuju na jednoznačan zaključak. S jedne strane, ističe Nestić, podaci Eurostata su u kontradikciji s ostalim raspoloživim podacima u Hrvatskoj, kao što su fiskalizirani račun i potrošnja u trgovini na malo.

Da su dohoci pali više od 10 posto, to bi se sigurno više odrazilo na potrošnji. Istodobno, pad BDP-a od oko devet posto sugerira da je moralo doći i do pada mase primanja radnika. Stoga je moguće da Eurostata simulacija obuhvaća i neke netipične oblike rada, ili da broj odrađenih sati značajno smanjen u odnosu na vrijeme prije krize.


15. prosinca 2020.

Hrvatsko gospodarstvo u trećem kvartalu palo 10 posto

(N1) - Hrvatsko gospodarstvo palo je u trećem tromjesečju 10 posto u odnosu na isto lanjsko razdoblje, što je ponajviše posljedica pada osobne potrošnje, no pad je manji u odnosu na rekordnih 15 posto u prethodnom kvartalu. Državni zavod za statistiku (DZS) objavio je u petak prvu procjenu prema kojoj je bruto domaći proizvod (BDP) u proteklom kvartalu pao 10 posto na godišnjoj razini.

Pad je nešto manji od očekivanja analitičara. Sedam analitičara, koji su sudjelovali u anketi Hine, u prosjeku su očekivali pad BDP-a za 10,4 posto, a njihove procjene pada kretale su se u rasponu od 9,5 do 11 posto.

To je drugo tromjesečje zaredom kako je gospodarstvo palo na godišnjoj razini, što znači da je uronilo u prvu recesiju od 2014. godine.

Ipak, pad u trećem tromjesečju manji je nego u drugom, kada je gospodarstvo zbog restriktivnih mjera usmjerenih na suzbijanje koronavirusa, potonulo rekordnih, prema revidiranim podacima, 15,4 posto.

Realni pad BDP-a od 10 posto drugi je najveći realni pad od 1995. godine, kada se počela provoditi tromjesečna procjena BDP-a, navodi se u izvješću DZS-a.

Osobna potrošnja pala 7,5 posto

Pad gospodarstva u trećem tromjesečju ponajviše je posljedica slabosti osobne potrošnje, najveće sastavnice BDP-a.

Prema danas objavljenim podacima DZS-a, potrošnja kućanstava potonula je u proteklom kvartalu za 7,5 posto u odnosu na isto razdoblje godinu dana prije.

Bruto investicije u fiksni kapital pale su, pak, za 3 posto na godišnjoj razini.

Izvoz roba i usluga pao je u proteklom kvartalu za 32,3 posto na godišnjoj razini.

Pritom je izvoz roba pao 3 posto, dok je izvoz usluga potonuo 45,3 posto.

Uvoz roba i usluga smanjen je istodobno za 14,1 posto na godišnjoj razini.

Pritom je uvoz roba smanjen 9,9 posto, a usluga 33,3 posto.

U trećem je tromjesečju porasla samo državna potrošnja, za 1,5 posto na godišnjoj razini.

Podaci slabiji od prosjeka EU-a

Prema sezonski prilagođenim podacima, BDP je u trećem tromjesečju porastao za 6,9 posto u odnosu na prethodni kvartal, dok je na godišnjoj razini potonuo 10 posto.

To su slabiji podaci u odnosu na prosjek Europske unije. Prema podacima Eurostata, u trećem je tromjesečju gospodarstvo EU-a poraslo za 11,6 u odnosu na prethodni kvartal, dok je u odnosu na treći kvartal prošle godine palo 4,3 posto.

Akcijski plan za rodnu ravnopravnost – prava žena i djevojčica okosnica su globalnog oporavka za rodno ravnopravno društvo

Priopćenje Europske komisije

Europska komisija i Visoki predstavnik Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku danas su iznijeli ambiciozne planove za promicanje rodne ravnopravnosti i osnaživanja žena u okviru svih vanjskih djelovanja Europske unije.Iako je ostvaren znatan, ali neujednačen napredak u promicanju prava žena i djevojčica, nijedna zemlja u svijetu nije na dobrom putu da postigne rodnu ravnopravnost i osnaži sve žene i djevojčice do 2030. Osim toga, zdravstvene i socioekonomske posljedice krize uzrokovane pandemijom bolesti COVID-19 nerazmjerno utječu na žene i djevojčice. Primjerice, stopa gubitka posla kod žena je 1,8 puta veća nego kod muškaraca zbog većeg udjela žena u neformalnom radu i u ugroženim sektorima. Stopa siromaštva kod žena mogla bi porasti za 9,1 %.

Stoga je cilj novog Akcijskog plana EU-a za rodnu ravnopravnost i osnaživanje žena u vanjskim odnosima za razdoblje 2021. – 2025. (GAP III) ubrzati napredak u osnaživanju žena i djevojčica te očuvati postignuća u pogledu rodne ravnopravnosti ostvarena tijekom 25 godina od donošenja Pekinške deklaracije i njezine Platforme za djelovanje.

Visoki predstavnik / potpredsjednik Josep Borrell izjavio je: Jamčenje jednakih prava svima osnažuje naša društva. Zbog toga su bogatija i sigurnija. To je činjenica koja nadilazi načela i moralne obveze. Sudjelovanje žena i djevojčica u donošenju odluka i njihovo postavljanje na vodeće položaje nužni su za demokraciju, pravdu, mir, sigurnost, blagostanje i zeleniji planet. Ovim novim Akcijskim planom za rodnu ravnopravnost zalažemo se za veći i brži napredak prema rodnoj ravnopravnosti.

Povjerenica za međunarodna partnerstva Jutta Urpilainen izjavila je: Snažniji angažman u području rodne ravnopravnosti ključan je za održiv globalni oporavak od krize uzrokovane pandemijom bolesti COVID-19 i izgradnju pravednijih, uključivijih i naprednijih društava. Žene i djevojčice najviše su pogođene pandemijom i moraju imati prednost po pitanju oporavka. Komisija je rodno osjetljiva i geopolitički orijentirana, stoga je naš cilj bliže surađivati s državama članicama, kao i sa svim partnerima, u izgradnji istinski rodno ravnopravnog društva.

Promicanje rodne ravnopravnosti u vanjskom djelovanju EU-a za razdoblje 2021. – 2025.

Akcijskim planom za rodnu ravnopravnost III osigurava se okvir politike EU-a s pet stupova djelovanja kako bi se ubrzao napredak u ispunjavanju međunarodnih obveza i izgradio svijet u kojem svatko ima prostora za uspjeh. Promicanje rodne ravnopravnosti smatra se prioritetom svih vanjskih politika i djelovanja; nudi se plan za suradnju s dionicima na nacionalnoj, regionalnoj i multilateralnoj razini; intenziviraju se djelovanja u strateškim tematskim područjima; institucije se poziva da budu primjer drugima te se osigurava transparentnost rezultata.

Detaljan opis pet stupova djelovanja:

1) 85% svih novih djelovanja u okviru vanjskih odnosa pridonijet će rodnoj ravnopravnosti i osnaživanju žena do 2025. Akcijskim planom GAP III uvode se stroga pravila za primjenu i praćenje načela rodne ravnopravnosti u svim sektorima. Sva vanjska pomoć u svim sektorima, uključujući infrastrukturu, digitalizaciju, energetiku, poljoprivredu i mješovita sredstva itd., trebala bi uključivati rodnu perspektivu i podupirati rodnu ravnopravnost.

2) Zajednička strateška vizija i bliska suradnja s državama članicama i partnerima na multilateralnoj, regionalnoj i nacionalnoj razini. Akcijski plan GAP III zalaže se za razvoj zajedničkog pristupa za sve dionike EU-a na razini država članica i usmjerenost na odabrana strateška pitanja. Pomna rodna analiza i blisko savjetovanje s državama članicama, organizacijama civilnog društva, aktivistima za prava žena i mladima bit će čvrst temelj za djelovanje na terenu.

3) U okviru Akcijskog plana GAP III poziva se na ubrzanje napretka s naglaskom na ključna tematska područja djelovanja, uključujući borbu protiv rodno uvjetovanog nasilja i promicanje gospodarskog, socijalnog i političkog osnaživanja žena i djevojčica. Ponovno se naglašava univerzalni pristup zdravstvenoj skrbi, spolnom i reproduktivnom zdravlju i pravima te rodnoj ravnopravnosti u obrazovanju, kao i promicanju ravnopravnog sudjelovanja u donošenju odluka i ravnopravne podjele vodećih položaja. Planom se isto tako u potpunosti obuhvaća okvir politike EU-a o ženama, miru i sigurnosti, a rodna perspektiva postaje dio novih područja politike, kao što su zelena tranzicija i digitalna transformacija.

4) Pružanje dobrog primjera. Akcijskim planom poziva se Europsku uniju da bude primjer drugima, među ostalim uspostavom rodno osviještenog i rodno uravnoteženog vodstva na najvišoj političkoj i upravljačkoj razini.

5) Mjerenje rezultata. Akcijskim planom GAP III donosi se novi pristup praćenju, evaluaciji i učenju, s većim naglaskom na mjerenje rezultata. EU će uspostaviti kvantitativan, kvalitativan i uključiv sustav praćenja kako bi se povećala javna odgovornost, osigurala transparentnost i pristup informacijama o njegovoj podršci rodnoj ravnopravnosti u čitavom svijetu. Komisija će u suradnji s Europskom službom za vanjsko djelovanje svake godine pratiti napredak u provedbi Akcijskog plana GAP III.

Pristup koji donosi korjenite promjene

Ključni je cilj novog akcijskog plana doprinijeti osnaživanju žena, djevojčica i mladih kako bi u potpunosti iskoristili svoja prava i povećali svoje sudjelovanje u političkom, gospodarskom, društvenom i kulturnom životu. Akcijskim planom GAP III snažno se podupire sudjelovanje i vodstvo djevojčica i žena, promičući ga primjerice programima upravljanja i reformama javne uprave.

Promicat će se pristup koji donosi korjenite promjene i intersekcijski pristup te će se rodna pitanja uključiti u sve politike i djelovanja. Cilj je otkloniti strukturne uzroke rodne neravnopravnosti i rodno uvjetovane diskriminacije, među ostalim aktivnim uključivanjem muškaraca i dječaka u osporavanje rodnih normi i stereotipa. Naposljetku, kako nitko ne bi bio zapostavljen, akcijskim planom nastoji se riješiti pitanje intersekcijske diskriminacije pri čemu će se posebna pozornost posvetiti primjerice ženama s invaliditetom, migranticama i diskriminaciji na temelju dobi ili spolne orijentacije.

Kontekst

Ovaj vanjski Akcijski plan za rodnu ravnopravnost odražava ciljeve strategije EU-a za rodnu ravnopravnost, prve Komisijine strategije u području ravnopravnosti kojom se ispunjavaju obveze koje je predsjednica von der Leyen preuzela u svojim političkim smjernicama.

Zaštita žena od on-line uznemiravanja

ETUC/NHS -Povodom Međunarodnog dana borbe protiv nasilja nad ženama, Europska konfederacija sindikata poziva na dodatnu zaštitu žena protiv on line uznemiravanja. Zakonodavstvo protiv uznemiravanja na radnom mjestu mora biti dopunjeno na način da zaštiti žene koje rade od kuće protiv online zlouporaba putem tehnika nadzora koje koriste poslodavci. Žene koje rade na prvim crtama za vrijeme epidemije, osobito njegovateljice, radnice u prometu, trgovinama i čistačice su izložene nasilju i uznemiravanju licem u lice za vrijeme ove krize.

Međutim, veliki dio nasilja na mjestu rada s kojim se žene suočavaju premjestilo se online za vrijeme zatvaranja, koje je olakšano zbog nametljivih alata nadzora koje koristi dosta tvrtki.

Kako bi se borilo protiv nove prijetnje, ali i svih drugih oblika nasilja i uznemiravanja u svijetu rada, sindikati traže od vlada ratificiranje nove Konvencije Međunarodne organizacije rada br. 190. o eliminaciji nasilja i uznemiravanja u svijetu rada, koja bi ih obvezala i na prevenciju i suočavanje s cyber – nasiljem i uznemiravanjem.

„Konvencija br. 190. štiti od svih oblika nasilja i uznemiravanja u svijetu rada. Konvencija je temeljena na širokom konceptu svijeta rada, koji uzima u obzir činjenicu da se današnji rad ne odvija uvijek na fizičkom mjestu rada. Konvencija pokriva npr. nasilje i uznemiravanje koje se događa tijekom putovanja povezanog s radom, putovanja na posao i s posla, u smještaju koji je osigurao poslodavac ili kroz komunikaciju povezanu s poslom, uključujući onu omogućenu informacijskim i komunikacijskim tehnologijama“, kaže Međunarodna organizacija rada.

Konvencija, koja će stupiti na snagu sljedeće godine, je prvi međunarodni standard koji se bavi nasiljem i uznemiravanjem u svijetu rada. Vlade i poslodavci, članovi Međunarodne organizacije rada, podržali su Konvenciju i obvezali su se na poboljšanje zakonodavstva, usluga i postupaka za borbu protiv nasilja i uznemiravanja.

Esther Lynch, zamjenica glavnog tajnika ETUC-a naglašava:

„Iako određeni zakoni, politike i usluge postoje, nasilje i uznemiravanje na poslu i dalje ostaje veliki problem, posebno za žene. Danas nema dovoljno učinkovitih mehanizama za sprječavanje i borbu protiv cyber- uznemiravanja, a posebno za sprječavanje nametljivog nadzora.

Tvrtke općenito znaju ili mogu lako saznati kako rješavati uznemiravanje na poslu, ali trebaju ažurirati svoje procedure za primjenu istih na uznemiravanje radnika koji rade od kuće. Trend rada od kuće će se nastaviti i poslije epidemije tako da je Konvencija Međunarodne organizacije rada pravovremena i treba hitnu pozornost.

Najbolji način za postizanje napretka je da vlade osiguraju ispravan zakonodavni okvir za borbu protiv problema, kao što su cyber uznemiravanje, cyber nadzor i ohrabre poslodavce na pregovore vezane za procedure sa sindikatima. Navedeno se već pokazalo uspješnim jer tvrtke u kojima djeluju sindikati imaju 60% manje seksualnog uznemiravanja.“

Konvencija također obvezuje vlade i poslodavce na ublažavanje utjecaja obiteljskog nasilja uključujući situacije kada je dom mjesto rada, a što je sve učestalije posebno u slučaju epidemije bolesti Covid-19 . Ona ,također, poziva na poduzimanje mjera kao što su dopust za žrtve, fleksibilni radni aranžmani, privremena zaštita od otkaza te omogućavanje žrtvi obiteljskog nasilja potporu na radnom mjestu.

Nezavisni hrvatski sindikati su krajem 2019. godine zatražili su od Vlade RH da pristupi ratifikaciji Konvencije br. 190. o eliminaciji nasilja i uznemiravanja u svijetu rada.

Prema EU Agenciji za temeljna prava

16% žena u EU je doživjelo ozbiljno nasilje na poslu

11% žena u EU je doživjelo seksualno i/ili fizičko nasilje od nekoga na poslu


27. studenog 2020.

"Jednaka prava - jednake plaće - jednake mirovine"

(HRT) - Završna konferencija projekta EU-a "Jednaka prava - jednake plaće - jednake mirovine" upozorila je, kako bi se smanjio rizik od siromaštva za žene, na društveni problem jaza u plaćama i mirovinama između muškaraca i žena koji u Hrvatskoj iznosi 12,74 posto. Prema dostupnim podacima Državnog zavoda za statistiku o prosječnim bruto plaćama zaposlenih u pravnim osobama u 2018. godini, muškarci u Hrvatskoj prosječno mjesečno zarađuju 8837 kuna, a žene 7711 kuna. Navedeni podaci upućuju na prosječni jaz u plaćama od 12,74 posto, iznijela je pravobraniteljica za ravnopravnost spolova i nositeljica projekta Višnja Ljubičić na početku online konferencije.

Konferencija se održava u mjesecu u kojem se obilježava i Dan jednakih plaća. Ove godine taj dan je bio 10. studeni, od kada se simbolično računa da u prosjeku žene, za razliku od muških kolega, do kraja godine više ne primaju plaću jer rade "besplatno".

Projekt "Jednaka prava - jednake plaće - jednake mirovine" provodi se od 1. listopada 2018. do 31. prosinca 2020., a kroz istraživanja i analize dobivena su nova znanja kojima se teži boljem razumijevanju uzroka i posljedica jaza u plaćama i mirovinama. Kreiran je edukacijski program, kao i standardi i mjere za smanjivanje jaza u plaćama i mirovinama.

Tako je potrebno donijeti i primjenjivati standarde poput mjera transparentnosti plaća u svim djelatnostima, definiranja i ujednačenja mehanizama praćenja plaća, dok je pitanje rodnog jaza u plaćama potrebno standardizirano koristiti u procesima kolektivnog pregovaranja. Potrebno je i uvoditi pozitivne mjere poput promicanja rodno uravnotežene strukture zaposlenika u cilju uklanjanja horizontalne i vertikalne segregacije, odnosno uvoditi rodne kvote u praksama zapošljavanja, prilikom napredovanja te povećanja plaća u dominantno ženskim zanimanjima.

Uz ostalo, potrebno je uvesti i očev dopust te unaprjeđenje sustava roditeljskog dopusta i kreiranje politika s ciljem ravnopravnog angažiranja očeva u roditeljstvu i osiguranje međuresornog pristupa. Uz to, potrebna je veća dostupnost predškolskih programa s prilagodbom organizacije radnog vremena predškolskih ustanova prema potrebama zaposlenih roditelja. Potrebno je i unaprjeđenje sustava javnih usluga skrbi za starije i druge članove obitelji na nacionalnom i lokalnom nivou s obzirom na to da žene, osim o djeci, češće skrbe i o starijim članovima obitelji.

Hrvatska po jazu u plaćama bolja odprosjeka EU-a

Ministar rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike Josip Aladrović istaknuo je kako prema Eurostatovim podacima, Hrvatska po pitanju jaza u plaćama stoji mnogo bolje od europskog prosjeka. U Hrvatskoj je taj jaz 10,5 posto, a europski prosjek je 14,8 posto.

Ono što zabrinjava je utjecaj pandemije covida-19 na sadašnje trendove jer je dovela do velikih otpuštanja na svjetskoj razini, što će vjerojatno imati negativan učinak na rodno uvjetovanu razliku u plaćama. Otpuštanja u slabije plaćenim sektorima, poput tekstilne industrije, gdje je ionako prisutna određena nesigurnost u smislu manjih prihoda i ugovora na određeno, tiču se upravo žena koje dominantno rade u toj industriji, dodao je Aladrović.

Žene u Hrvatskoj prestigle muškarce po obrazovanju

Ministar znanosti i obrazovanja Radovan Fuchs istaknuo je da su žene u Hrvatskoj prestigle muškarce po obrazovanju, ali da veći broj žena na studijima nije jednak u svim područjima znanosti, gdje dječaci i muškarci više završavaju tehničke škole i studije.

Istraživanja pokazuju kako postoji statistička razlika u primanjima žena i muškaraca, a Fuchs navodi kako uzrok tome može biti veća zastupljenost žena na hijerarhijski nižim i manje plaćenim poslovima. Uz to, žene rade vremenski više i imaju više prekida rada zbog roditeljskog i rodiljnog dopusta te je veća vjerojatnost da će odabrati rad sa skraćenim ili fleksibilnim radnim vremenom kako bi pomirile posao i privatne obaveze.

- Zato je nužno razbijati stereotipe i podjele na tradicionalno muške i ženske poslove i zanimanja te osmišljavati mehanizme koji će ženama omogućiti usklađivanje privatnog i poslovnog života, poručio je Fuchs, dodavši da su jednake mogućnosti na tržištu rada ključna pretpostavka za razvoj društva.

Neravnopravnost na tržištu rada dovodi i do jaza u mirovinama

Stručni savjetnik u Institutu za društvena istraživanja u Zagrebu Josip Šipić iznio je rezultate nekoliko istraživanja prema kojima ispitanici većinom prepoznaju da neravnopravnost na tržištu rada dovodi i do jaza u mirovinama.

Kao neke od razloga koji su doveli do rodnog jaza, ispitanici su naveli trudnoću i majčinstvo zbog kojih su žene na neravnopravnom položaju. Također su naveli da društvo općenito drugačije gleda na žene, da je tržište rada patrijarhalno te da postoji podjela na muške i ženske poslove, ali i nejednako vrednovanje rada.

Prosječna plaća u RH za mjesec rujan

DZS/NHS - Prosječna mjesečna isplaćena neto plaća po zaposlenome u pravnim osobama Republike Hrvatske za rujan 2020. godine iznosila je 6 747 kuna, što je nominalno više za 0,4%, a realno niže za 0,4% u odnosu na kolovoz 2020. godine, dok je prosječna mjesečna bruto plaća po zaposlenome u pravnim osobama RH za rujan 2020. godine iznosila 9 179 kuna, što je nominalno niže za 0,1%, a realno za 0,9% u odnosu na kolovoz 2020. godine, izvijestio je danas Državni zavod za statistiku. Najviša prosječna mjesečna isplaćena neto plaća po zaposlenome u pravnim osobama za rujan 2020. isplaćena je u djelatnosti Proizvodnja koksa i rafiniranih naftnih proizvoda, u iznosu od 10 175 kuna, a najniža je isplaćena u djelatnosti Zaštitne i istražne djelatnosti, u iznosu od 4 370 kuna.

Najviša prosječna mjesečna bruto plaća po zaposlenome u pravnim osobama za rujan 2020. isplaćena je u djelatnosti Proizvodnja koksa i rafiniranih naftnih proizvoda, u iznosu od 15 118 kuna, a najniža je isplaćena u djelatnosti Zaštitne i istražne djelatnosti, u iznosu od 5 601 kunu.

Prosječna mjesečna isplaćena neto plaća po zaposlenome u pravnim osobama Republike Hrvatske za rujan 2020. u odnosu na isti mjesec prethodne godine nominalno je i realno viša za 3,4%.

Prosječna mjesečna bruto plaća po zaposlenome u pravnim osobama Republike Hrvatske za rujan 2020. u odnosu na isti mjesec prethodne godine nominalno je i realno viša za 3,2%.

Za razdoblje od siječnja do rujna 2020. prosječna mjesečna isplaćena neto plaća po zaposlenome u pravnim osobama Republike Hrvatske iznosila je 6 727 kuna, što je u odnosu na isto razdoblje 2019. nominalno više za 2,5%, a realno za 2,2%.

Za razdoblje od siječnja do rujna 2020. prosječna mjesečna bruto plaća po zaposlenome u pravnim osobama Republike Hrvatske iznosila je 9 180 kuna, što je u odnosu na isto razdoblje 2019. nominalno više za 2,3%, a realno za 2,0%.

U rujnu 2020. bila su prosječno 174 plaćena sata, što je za 4,2% više nego u kolovozu 2020. Najveći broj plaćenih sati bio je u djelatnosti Proizvodnja kože i srodnih proizvoda (183), a najmanji broj plaćenih sati bio je u Djelatnosti socijalne skrbi bez smještaja (157).

Prosječna mjesečna isplaćena neto plaća po satu za rujan 2020. iznosila je 37,94 kune, što je u odnosu na kolovoz 2020. niže za 3,6%, a u odnosu na isti mjesec prethodne godine za 0,8%.

Prosječna mjesečna bruto plaća po satu za rujan 2020. iznosila je 51,62 kune, što je u odnosu na kolovoz 2020. niže za 4,0%, a u odnosu na isti mjesec prethodne godine za 1,0%.

Medijalna neto plaća za rujan 2020. iznosila je 5 757 kuna, dok je medijalna bruto plaća iznosila 7 518 kuna.

ČETIRI OD PET OTPUŠTENIH RADILO JE NA ODREĐENO. U HRVATSKOJ JE TAKVIH 30.000

PODACI EUROSTATA
Podaci Eurostata pokazuju da je u drugom tromjesečju ove godine u Europskoj uniji bez posla ostalo 2,3 milijuna ljudi koji nisu bili stalno zaposleni

Piše: Marina Klepo

(Novac.hr) - Iako se među zemljama EU Hrvatska ističe po velikom broju prekarnih radnika, tijekom koronakrize nisu bili tako snažno izloženi otpuštanju kao u nekim drugim zemljama. Podaci Eurostata pokazuju da je u drugom tromjesečju ove godine u EU bilo 19,2 milijuna privremeno zaposlenih, što je 2,3 milijuna ljudi manje nego u prethodna tri mjeseca i čak tri milijuna manje nego u posljednjem kvartalu prošle godine.

Od ukupnog broja ljudi koji su tijekom koronakrize ostali bez posla, čak 80,5 posto njih čine oni koji su imali ugovore o radu na određeno vrijeme, ili četiri od njih pet. Pritom su posebno pogođeni mladi; njihov udjel u tim ugovorima pao je s 46,2 posto krajem prošle godine na 42,7 posto. S gubitkom posla privremeno zaposlenih bile su suočene sve zemlje EU, a u sedam zemalja bio je veći od 20 posto nego krajem prošle godine. Pritom najviše u Latviji, čak 35 posto, zatim u Bugarskoj, Malti, Sloveniji, Estoniji, Grčkoj i Slovačkoj. Oni koji su imali skraćeno radno vrijeme također su bili pojačano na meti otpuštanja: bez posla ih je u EU ukupno ostalo 2,8 milijuna, a pri čemu više od 10 posto u Irskoj, Španjolskoj, Portugalu i Latviji. S druge strane, u četiri zemlje je privremeno zapošljavanje čak povećano u vrijeme karantene, a najviše u Mađarskoj, čak 27,7 posto, te u Bugarskoj 10,9 posto.

Vladine mjere

U Hrvatskoj je tijekom drugog tromjesečja bilo 205 tisuća ljudi s ugovorom na određeno, što je 21 tisuću manje nego u prva tri mjeseca ove godine. Istodobno, onih koji rade skraćeno radno vrijeme bilo je 69 tisuća, osam tisuća manje nego u prethodnom kvartalu. U smislu udjela u ukupnom otpuštanju, Hrvatska se sasvim dobro uklapa u trend pretežitog otpuštanja privremeno i "part time" zaposlenih, ali ovaj put nije ga predvodila. U 11 zemalja EU problem je bio još izraženiji, među kojima su Italija, Španjolska i Slovenija. Glavni razlog tome, čine se, je obuhvat mjera za očuvanje radnih mjesta.

- Iako je sezonski rast zaposlenih značajno izostao, snažan pad gospodarske aktivnosti nije popraćen zamjetnim pogoršanjem na tržištu rada koje izdašnu potporu i dalje nalazi u Vladinim mjerama. Pritom trenutačno najveći korisnici Vladinih potpora za zapošljavanje su mikro i mali poduzetnici - navode analitičari RBA.

Kako je udjel privremeno zaposlenih u Hrvatskoj, koji je počeo rasti od 2013. godine, dosezao i do četvrtine ukupno zaposlenih, to je pitanje postalo jedna od važnih tema novog Zakona o radu. Poslodavci smatraju da se to može postići na način da se olakša otkazivanje ugovora o radu stalno zaposlenima.

Zakonska rješenja

No, rast nezaposlenosti teško je zaustaviti. Prema posljednjim podacima HZZ-a, krajem listopada ih je bilo 154.168, što je 6734 nezaposlene osobe više nego u rujnu. Na godišnjoj razini broj je povećan za 32.571 osobu. Posljednji podaci također pokazuju da više od 60 posto nezaposlenih u Hrvatskoj ima završenu srednju školu, dok je 17 posto njih s tek završenom osnovnom školom. Eurostat je objavio i strukturu zaposlenih u EU, a prosjek pokazuje da od 195 milijuna ukupno zaposlenih samo osam posto su u osnovnim zanimanjima, kao što su čistači i pomagači, radnici, pomoćnici u pripremi hrane, ulični i srodni prodavači i uslužni radnici.

Čak 21 posto zaposlenih čine visokoobrazovani profesionalci (znanstvenici, inženjeri, liječnici, nastavnici, zaposleni u područjima informacija, komunikacija, pravosuđu i kulturi), slijede tehničari i srodna zanimanja sa 17 posto, zatim uslužni radnici i prodavači (16 posto), obrtnici i službenici. Menadžera je pet posto, a kvalificiranih u poljoprivredi i ribarstvu četiri posto.


20. studenog 2020.

Velika njemačka banka predlaže dodatno oporezivanje ljudi koji rade od kuće

Autor: Poslovni.hr - Mjeru opravdavaju time da je to jedino pošteno, jer oni koji rade od kuće štede novac i ne plaćaju u sustav kao oni koji izlaze iz kuće da bi otišli na posao. Ekonomisti u Deutsche Banku predlažu porez od 5 posto na plaću radnika koji odluče raditi od kuće. Porez bi plaćali poslodavci, a generirani prihod bio bi isplaćen ljudima koji svoje poslove ne mogu obavljati od kuće.

Mjeru opravdavaju time da je to jedino pošteno, jer oni koji rade od kuće štede novac i ne plaćaju u sustav kao oni koji izlaze iz kuće da bi otišli na posao. “Već godinama trebamo porez na radnike na daljinu. Covid je to učinio očitim”, rekao je strateg Deutsche Banka, Luke Templeman.

“Jednostavno je, naš gospodarski sustav nije složen da se nosi s ljudima koji se mogu odvojiti od društva”, dodao je Templeman, piše BBC, a prenosiN1.

Od pojave pandemije koronavirusa, milijuni ljudi prebacili su se na rad od kuće. Mnogo velikih tvrtki reklo je da će i nakon pandemije velikom broju svog osoblja omogućiti opciju trajnog rada od kuće.

Ipak, postoje i milijuni ljudi koji ne mogu raditi od kuće, kao što su medicinsko osoblje ili radnici u tvornicama, a porez koji bi se uveo pomogao bi da se održe njihove plaće.

“Virus je koristio onima koji svoje poslove mogu odrađivati virtualno, a ugrozio je platežnu moć ili zdravlje onih koji ne mogu”, rekao je Templeman.

Istaknuo je da ljudi koji rade na daljinu manje doprinose infrastrukturi gospodarstva, “iako i dalje primaju njegove dobrobiti”.

Radom od kuće ljudi ne plaćaju javni prijevoz niti jedu u restoranima, dok njihovi skupi uredi zjape prazni.

“Rad od kuće nudi izravnu uštedu na troškove poput putovanja, ručka, odjeće ili čišćenja. Porez od pet posto ne bi ugrozio te ljude ništa više nego da svaki dan odlaze na posao”, rekao je Templeman.

Istraživanje Deutsche Banka pokazuje da jedna trećina ljudi i nakon završetka pandemije žele ostati raditi od kuće barem dva dana u tjednu.

Porez bi izravno plaćali poslodavci koji dopuštaju svojim zaposlenicima da rade od kuće, ali ne bi se odnosio na samozaposlene i one koji imaju niska primanja, ali ni one ljude koji moraju ostati doma zbog različitih zdravstvenih razloga.

Iz Deutsche Banka kažu da je njihovo istraživanje napravljeno kako bi potaknulo raspravu o nizu važnih tema. Templeman kaže da je dobio mnogo povratnih informacija. “Mnogi ljudi kažu da nisu oduševljeni idejom uvođenja novog poreza, ali drugi to vide kao zanimljivu politiku koju bi vlade mogle iskoristiti kako bi raspodijelile prihode od pandemije, koje su neki ljudi generirali, dok su drugi, njome pogođeni, izgubili primanja”, rekao je Templeman.

Bez obzira na sve: U Njemačkoj 90 posto zaposlenih s kolektivnim ugovorima prima božićnicu

OKO 2660 EURA BRUTO
U Njemačkoj je u poduzećima i ustanovama koje se drže kolektivnog ugovora zaposleno 47 posto zaposlenih

(RTL.HR) - Gotovo 90 posto zaposlenih u Njemačkoj s kolektivnim ugovorima primit će ove godine božićnicu koja u prosjeku iznosi oko 2660 eura bruto, priopćio je u srijedu Državni zavod za statistiku iz Wiesbadena. "I ove godine će 87,4 posto zaposlenih u poduzećima i ustanovama koje prihvaćaju kolektivni ugovor primiti božićnicu", stoji u priopćenju Državnog ureda za statistiku. Prosječna božićnica iznosi 2.660 eura bruto, dok najviše božićnice primaju zaposleni u energetskom sektoru, 5.910 eura. U prosjeku 5.509 eura primaju i zaposleni u TV i radio produkciji, kako u javnom tako i u privatnom sektoru. Najniže božićnice, 364 eura, primaju zaposleni u sektoru posredovanja u zapošljavanju radne snage.

U Njemačkoj je u poduzećima i ustanovama koje se drže kolektivnog ugovora zaposleno 47 posto zaposlenih. To se prije svega odnosi na zaposlene u javnom sektoru, ali i branšama s tradicionalno dobro organiziranim sindikatima poput metaloprerađivačkog sektora, u što spada i njemačka automobilska industrija.

Kako ćete proći u novoj poreznoj reformi? Nekome ništa, a nekome 1800 kuna

POREZNA REFORMA
Adriano Milovan

(INDEX.HR) - VLADA je u sabor uputila novi prijedlog izmjena u poreznom sustavu koje bi građanima u džepovima trebale ostaviti nešto više novca nego što je to slučaj sada. No prijedlog Banskih dvora već je naišao na žestoke kritike, kako oporbe tako i sindikalaca, ali i poslodavaca.

U fokusu novog, petog kruga porezne reforme su izmjene u sustavu poreza na dohodak i poreza na dobit. U vladi predlažu da se stope poreza na dohodak od sljedeće godine smanje sa sadašnjih 24 i 36 posto na 20 i 30 posto, pri čemu zadržavaju iste porezne razrede, ali i isti neoporezivi dio dohotka od 4000 kuna. Također, predlažu da se stopa poreza na dobit smanji sa sadašnjih 12 na 10 posto za poduzetnike koji ostvaruju godišnje prihode do 7,5 milijuna kuna, čime će se, ističu u Banskim dvorima, obuhvatiti više od 93 posto poduzetnika u Hrvatskoj. Porezna reforma obuhvaća još nekoliko prijedloga, no oni su manje bitni za ovu priču.

U vladi kažu da će svi biti na dobitku

"Petim krugom porezne reforme građanima i poduzetnicima ostavljamo više novaca", kaže za Index izvor iz vladinih krugova. Dodaje kako vlada time daje svoj obol jačanju potrošnje i gospodarskom rastu u sljedećoj godini, u kojoj očekuje oporavak od koronakrize. No upozorava i da mogućnosti vlade da pomogne rast plaća manjim zahvatom poreznih škara ipak nisu neograničene. Drugim riječima, dodaje, i poslodavci bi morali dati svoj doprinos povećanju plaća zaposlenih.

"Zakon o porezu na dohodak ne definira plaće, one su stvar dogovora poslodavaca i radnika, nego definira oporezivanje plaća. Svi koji plaćaju porez na dohodak ovim će nešto dobiti, no dio toga je i na samim poslodavcima", poručuje naš sugovornik.

Pritom podsjeća kako oko dvije trećine poreznih obveznika u Hrvatskoj ne plaća porez na dohodak jer njihova primanja nisu dovoljna da bi ih zahvatile porezne škare. Njima, dodaje, izmjene u sustavu tog poreza ne mogu pomoći. S druge strane, ističe kako je vlada u nekoliko navrata povećavala neoporezivi dio dohotka, koji je još prije nekoliko godina iznosio 2600 kuna mjesečno, a sada iznosi 4000 kuna, što je uvelike pomoglo građanima. Svako daljnje povećanje neoporezivog dijela, dodaje, vodilo bi k još manjem broju građana koji plaćaju porez na dohodak.

"Statistike pokazuju da su najveći rast plaća u zadnje četiri godine imali upravo oni s manjim plaćama. To je rezultat dosadašnjih krugova porezne reforme", poručuje naš sugovornik.

Računice pokazuju da će oni s višim primanjima najbolje proći

Izmjene koje vlada sada predlaže u osnovi se svode na mijenjanje poreznih stopa, dok ostali parametri u sustavu poreza na dohodak ostaju isti. Tako bi zaposleni koji plaćaju porez na dohodak, ako sabor prihvati vladin prijedlog, od sljedeće godine taj porez plaćali po stopama od 20 i 30 posto, umjesto po stopama od 24 i 36 posto, kao sada.

Računice koje je za Index izradila RRIF-ova Visoka škola za financijski menadžment potvrđuju da zaposleni s malim primanjima, primjerice s neto plaćom od 4000 kuna ili manje, neće ni osjetiti promjene u sustavu poreza na dohodak. Njihova su primanja jednostavno premala da bi ih se oporezivalo. S druge strane, u novoj rundi porezne reforme najbolje će proći oni s visokim primanjima. Primjerice, neto plaća samca u Zagrebu koja sada iznosi gotovo 29.000 kuna podebljat će se za preko 1800 kuna!


11. studenog 2020.

Kako ćete proći u novoj poreznoj reformi? Nekome ništa, a nekome 1800 kuna

POREZNA REFORMA
Adriano Milovan

(INDEX.HR) - VLADA je u sabor uputila novi prijedlog izmjena u poreznom sustavu koje bi građanima u džepovima trebale ostaviti nešto više novca nego što je to slučaj sada. No prijedlog Banskih dvora već je naišao na žestoke kritike, kako oporbe tako i sindikalaca, ali i poslodavaca. U fokusu novog, petog kruga porezne reforme su izmjene u sustavu poreza na dohodak i poreza na dobit. U vladi predlažu da se stope poreza na dohodak od sljedeće godine smanje sa sadašnjih 24 i 36 posto na 20 i 30 posto, pri čemu zadržavaju iste porezne razrede, ali i isti neoporezivi dio dohotka od 4000 kuna. Također, predlažu da se stopa poreza na dobit smanji sa sadašnjih 12 na 10 posto za poduzetnike koji ostvaruju godišnje prihode do 7,5 milijuna kuna, čime će se, ističu u Banskim dvorima, obuhvatiti više od 93 posto poduzetnika u Hrvatskoj. Porezna reforma obuhvaća još nekoliko prijedloga, no oni su manje bitni za ovu priču.

U vladi kažu da će svi biti na dobitku

"Petim krugom porezne reforme građanima i poduzetnicima ostavljamo više novaca", kaže za Index izvor iz vladinih krugova.

Dodaje kako vlada time daje svoj obol jačanju potrošnje i gospodarskom rastu u sljedećoj godini, u kojoj očekuje oporavak od koronakrize. No upozorava i da mogućnosti vlade da pomogne rast plaća manjim zahvatom poreznih škara ipak nisu neograničene. Drugim riječima, dodaje, i poslodavci bi morali dati svoj doprinos povećanju plaća zaposlenih.

"Zakon o porezu na dohodak ne definira plaće, one su stvar dogovora poslodavaca i radnika, nego definira oporezivanje plaća. Svi koji plaćaju porez na dohodak ovim će nešto dobiti, no dio toga je i na samim poslodavcima", poručuje naš sugovornik.

Pritom podsjeća kako oko dvije trećine poreznih obveznika u Hrvatskoj ne plaća porez na dohodak jer njihova primanja nisu dovoljna da bi ih zahvatile porezne škare. Njima, dodaje, izmjene u sustavu tog poreza ne mogu pomoći. S druge strane, ističe kako je vlada u nekoliko navrata povećavala neoporezivi dio dohotka, koji je još prije nekoliko godina iznosio 2600 kuna mjesečno, a sada iznosi 4000 kuna, što je uvelike pomoglo građanima. Svako daljnje povećanje neoporezivog dijela, dodaje, vodilo bi k još manjem broju građana koji plaćaju porez na dohodak.

"Statistike pokazuju da su najveći rast plaća u zadnje četiri godine imali upravo oni s manjim plaćama. To je rezultat dosadašnjih krugova porezne reforme", poručuje naš sugovornik.

Računice pokazuju da će oni s višim primanjima najbolje proći

Izmjene koje vlada sada predlaže u osnovi se svode na mijenjanje poreznih stopa, dok ostali parametri u sustavu poreza na dohodak ostaju isti. Tako bi zaposleni koji plaćaju porez na dohodak, ako sabor prihvati vladin prijedlog, od sljedeće godine taj porez plaćali po stopama od 20 i 30 posto, umjesto po stopama od 24 i 36 posto, kao sada.

Računice koje je za Index izradila RRIF-ova Visoka škola za financijski menadžment potvrđuju da zaposleni s malim primanjima, primjerice s neto plaćom od 4000 kuna ili manje, neće ni osjetiti promjene u sustavu poreza na dohodak. Njihova su primanja jednostavno premala da bi ih se oporezivalo. S druge strane, u novoj rundi porezne reforme najbolje će proći oni s visokim primanjima. Primjerice, neto plaća samca u Zagrebu koja sada iznosi gotovo 29.000 kuna podebljat će se za preko 1800 kuna!

Čak 34 posto starijih u riziku siromaštva: Mirovinski sustav muče tri ključna problema

Autor: Poslovni.hr/Hina - S imovinom čija vrijednost trenutno nadmašuje 120 milijardi kuna mirovinski fondovi mogu i nadalje pružati pomoć gospodarstvu, pa tako i u kontekstu potencijalnih privatizacija i razvoja tržišta kapitala, rekao je Žigman. Nepovoljan omjer između zaposlenih i umirovljenika, produljenje prosječnog životnog vijeka građana te nizak iznos mirovina najveći su izazovi s kojima se suočava hrvatski mirovinski sustav,istaknuto je u petak na međunarodnoj konferenciji o stanju i perspektivama mirovinskih reformi. Konferenciju su putem video poziva organizirali Institut za javne financije (IJF) i Zaklada Friedrich Ebert, a većina uvodnih govornika je ocijenila da mirovinska reforma, provedena prije gotovo 20 godina u Hrvatskoj, predstavlja jedan uspješan primjer. Tada su, između ostalog, uz prvi stup, uvedeni i drugi i treći stup mirovinskog osiguranja, koji u većoj mjeri individualiziraju mirovinsku štednju i potiču dobrovoljnost.

Potpredsjednik Vlade i ministar financija Zdravko Marić rekao je da stavka mirovina, pojedinačno promatrano, predstavlja najveći izdatak na rashodnoj strani proračuna, da imaju udio u BDP-u od oko deset posto.

Unatoč svim izazovima, Hrvatska je uspjela održati drugi i treći mirovinski stup, na što smo ponosni, a cilj u budućnosti je i njihovo daljnje jačanje, poručio je Marić.

Napomenuo je kako je, ne samo iz perspektive Hrvatske, već cijelog svijeta, sveprisutan trend produženja životnog vijeka populacije, a zbog razvoja tehnologije, medicine i znanosti.

To je dobro, no, ima i određene posljedice na mirovinski sustav, dodao je Marić.

Kao specifičnosti hrvatskog mirovinskog sustava izdvojio je poprilično nepovoljan omjer između broja umirovljenika i zaposlenih, kao i u iznadprosječan udjel ranou mirovljenih građana, što su i neki od razloga nastavljanja napora ka daljnjim reformama mirovinskog sustava.

Čak 34 posto starijih u riziku siromaštva i socijalne isključenosti

Viša ekonomska savjetnica u predstavništvu Europske komisije u Hrvatskoj Judita Cuculić Župa podsjetila je da uplate u drugi mirovinski stup od njegova osnivanja iznose pet posto pa je stoga predložila hrvatskoj vladida se, čim to fiskalne mogućnosti dopuste, povećaju doprinosi za drugi stup, koji se izdvajaju iz bruto plaće svakog osiguranika.

Cuculić Župa je također istaknula da Hrvatska ima premali broj ljudi koji uplaćuje sredstva u mirovinski sustav, što je posljedica vrlo niske stope zaposlenosti, koja je treća najniža među zemljama EU-a.

Ocijenila je kako je niska stopa zaposlenosti najveći makroekonomski problem Hrvatske, za čije rješavanje je potrebna implementacija mnogih politika, odnosno reformi.

I Cuculić Župa je istaknula da produljenje životnog vijeka predstavlja izazov za mirovinske sustave. Ako ljudi žive dulje, tada će i više vremena primati mirovinu, a ako nema dovoljno ljudi koji će uplaćivati u mirovinski sustav, on u budućnosti postaje neodrživ, a adekvatnost mirovina niska, rekla je.

Upozorila je i da udio starijih ljudi kojima prijeti rizik siromaštva i socijalne isključenosti u Hrvatskoj doseže 34 posto, što je 15 postotnih bodova više od prosjeka EU-a, a uvelike je posljedica neadekvatnih iznosa mirovina.

Kao specifičnost hrvatskog mirovinskog sustava izdvojila je i značajnu zastupljenost povlaštenih i mirovina po posebnim propisima.

Imovina mirovinskih fondova premašuje 120 milijardi kuna

Uplate od pet posto u drugi stup (individualna kapitalizirana štednja) su također obvezno mirovinsko osiguranje, a građani odabiru obvezni mirovinski fond koji upravlja njihovim sredstvima, pri čemu nadzor nad poslovanjem tih fondova provodi Hrvatska agencijaza nadzor financijskih usluga (Hanfa).

U pravilu novi zaposlenici sami biraju mirovinski fond, a ako to ne učine u određenom roku tada ih raspoređuje Središnji registar osiguranika (Regos).

Predsjednik Upravnog vijeća Hanfe Ante Žigman rekao je da više od 95 posto novih zaposlenika samo ne odabire obvezni mirovinski fond u koji će ulagati mirovinsku štednju, zbog čega se radi na edukaciji građana.

Ustvrdio je i da je industrija mirovinskih fondova u Hrvatskoj pokazala znatnu otpornost u vrijeme nestabilnosti tržišta.

S imovinom čija vrijednost trenutno nadmašuje 120 milijardi kuna mirovinski fondovi mogu i nadalje pružati pomoć gospodarstvu, pa tako i u kontekstu potencijalnih privatizacija i razvoja tržišta kapitala, rekao je Žigman.

Predstavnik Udruge društava za upravljanje mirovinskim fondovima i mirovinskih osiguravajućih društava (UMFO) Petar Vlaić ustvrdio je da su u posljednje dvije financijske krize u Hrvatskoj mirovinski fondovi djelovali kao stvarni stabilizatori na tržištima kapitala.

Važnost četiri obvezna mirovinska fonda u Hrvatskoj između ostalog se ogledai u tome da su pojedinačno najveći imatelji državnih obveznica, a imaju i udio i u brojnim hrvatskim kompanijama, naveo je Vlaić.

Poručio je i kako će imovina u hrvatskim mirovinskim fondovima ljudima u mirovini omogućiti budućnost s adekvatnim prihodima.

Direktorica Zaklade Friedrich Ebert Türkan Karakurt rekla je da, iako su ciljevi mirovinskih sustava u većini zemalja slični, postoji cijeli niz različitih sustava, koji su uglavnom manje zadovoljavajući, pri čemu je siromaštvo među umirovljenicima široko rasprostranjeno.

Stoga bi se reformama trebala postići održivost mirovinskih sustava, koji omogućavaju jednake životne uvjete za umirovljenike u Europi, poručila je.

Ravnatelj IJF-a Vjekoslav Bratić podsjetio je da taj institut ove godine slavi 50 godina postojanja, a kroz kroz sve te godine stanje i perspektive mirovinskih reformi u Hrvatskoj, kao i u drugim zemljama, bile su među najvažnijim istraživačkim temama.

Krešimir Sever: Novac iz EU treba iskoristiti za restrukturiranje gospodarstva

HRVATSKI SWOT
Goran Litvan

(LIDER) - Prvi čovjek Nezavisnih hrvatskih sindikata u dobrom dijelu svoje SWOT analize izašao je iz uskih sindikalnih okvira zastupnika radničke klase. Klasična prava radnika ostala su u drugom planu, a Sever posebno inzistira na okretanju Hrvatske inovacijama, ulaganjima u istraživanje i razvoj, boji se slabog i sporog tehnološkog napretka i tehnološke zaostalosti. Ističe i premalo poslova za visokoobrazovanu radnu snagu i poslova s višom dodanom vrijednošću te namobjašnjava da prijeti konkurentnost zasnovana na slabo plaćenim i obespravljenim radnicima koji rade na nesigurnim poslovima.

Detektira problem u iseljavanju, posebno visokoobrazovanih. Tvrdi da treba naći rješenje za povratak u zemlju naših građana, posebno mladih, visokoobrazovanih, za prijenos znanja i ponašanja iz gospodarstava zemalja u kojima su bili na privremenom radu. Vrijedne ljude ubraja u snagu Hrvatskei tu koristi priliku da upozori kako njihove radne vrijednosti 'nerijetko dolaze do punog izražaja tek u inozemstvu, u uređenim sustavima rada i pod vodstvom sposobnih menadžera koji organiziraju i vode poslovne procese'.

Posebno bismo izdvojili priliku koju Sever vidi u velikom iznosu raspoloživog EU novca, ali naglašava da ta sredstva treba iskoristiti 'za restrukturiranje gospodarstva prema naprednim tehnologijama, zelenoj energiji i otvaranju novih kvalitetnih radnih mjesta'.

To je ista teza koju je ovog tjedna objavilo saborsko fiskalno povjerenstvo, upozorivši da se europski novac ne smije koristiti samo za javni sektor. Nažalost, država svojim prvim najavama pokazuje da neće slušati ni Povjerenstvo koje je sama osnovala, ni Severa.


06. studenog 2020.

Krešimir Sever: Novac iz EU treba iskoristiti za restrukturiranje gospodarstva

HRVATSKI SWOT
Goran Litvan

(LIDER) Prvi čovjek Nezavisnih hrvatskih sindikata u dobrom dijelu svoje SWOT analize izašao je iz uskih sindikalnih okvira zastupnika radničke klase. Klasična prava radnika ostala su u drugom planu, a Sever posebno inzistira na okretanju Hrvatske inovacijama, ulaganjima u istraživanje i razvoj, boji se slabog i sporog tehnološkog napretka i tehnološke zaostalosti. Ističe i premalo poslova za visokoobrazovanu radnu snagu i poslova s višom dodanom vrijednošću te namobjašnjava da prijeti konkurentnost zasnovana na slabo plaćenim i obespravljenim radnicima koji rade na nesigurnim poslovima.

Detektira problem u iseljavanju, posebno visokoobrazovanih. Tvrdi da treba naći rješenje za povratak u zemlju naših građana, posebno mladih, visokoobrazovanih, za prijenos znanja i ponašanja iz gospodarstava zemalja u kojima su bili na privremenom radu. Vrijedne ljude ubraja u snagu Hrvatskei tu koristi priliku da upozori kako njihove radne vrijednosti 'nerijetko dolaze do punog izražaja tek u inozemstvu, u uređenim sustavima rada i pod vodstvom sposobnih menadžera koji organiziraju i vode poslovne procese'.

Posebno bismo izdvojili priliku koju Sever vidi u velikom iznosu raspoloživog EU novca, ali naglašava da ta sredstva treba iskoristiti 'za restrukturiranje gospodarstva prema naprednim tehnologijama, zelenoj energiji i otvaranju novih kvalitetnih radnih mjesta'.

To je ista teza koju je ovog tjedna objavilo saborsko fiskalno povjerenstvo, upozorivši da se europski novac ne smije koristiti samo za javni sektor. Nažalost, država svojim prvim najavama pokazuje da neće slušati ni Povjerenstvo koje je sama osnovala, ni Severa.

Plenković iznio glavne ciljeve Vlade, a HUP mu poručio: 'Nema nikakvog rasta bez reformi'

RAD VLADE
AUTOR Božena Matijević

Plenković podnio izvješće o radu Vlade i naveo buduće prioritete

(VEČERNJI LIST) – Da u protekle tri godine nismo povećavali plaće, mirovine i naknade, građanima bi danas bilo financijski puno teže. Da nismo smanjivali porezno opterećenje, još veći broj građana i poduzeća puno bi teže izdržavao teret pritiska ove krize. Da nismo povećali zaposlenost i očuvali radna mjesta, danas bi brojni građani bili socijalno ugroženi. Da nismo smanjili broj blokiranih i siromašnih, cjelokupna društvena situacija bila bi teža, a danas nalazimo socijalno pravedna i održiva rješenja kako bi se što veći broj blokiranih postupno vratio u gospodarsku aktivnost. Da nismo racionalno upravljali javnim financijama i ostvarili tri proračunska suficita, danas ne bismo bili u stanju donijeti mjere kojima smo pridonijeli spašavanju 630 tisuća radnih mjesta i više od 107 tisuća poduzeća. Da nismo smanjili udjel javnog duga u BDP-u, danas bi on bio preko 100% što bi bio ogroman financijski i reputacijski teret – kazao je jučer u Saboru, podnoseći godišnje izvješće o radu Vlade, premijer Andrej Plenković.

Porezna politika

Potom je naveo i prioritete u narednom razdoblju. Prvi je – osigurati socijalnu sigurnost, što je preduvjet razvoja društva u kojem svatko ima pravo na kvalitetnu zdravstvenu skrb, društvenu solidarnost, ravnopravnost i jednake prilike. Socijalna kohezija i smanjivanje nejednakosti naš su cilj, reče premijer.

Drugi je prioritet osigurati perspektivnu budućnost svima, osobito mladima, poduzetnicima jer “hrvatsko gospodarstvo treba biti konkurentno i temeljiti se na demografski vitalnom i obrazovanom društvu”.

Treća je zadaća učvršćivanje ekonomske suverenosti postizanjem samodostatnosti u proizvodnji hrane i energije, kao i jačanjem energetske neovisnosti i hrvatskog sela te razvojem kružnog gospodarstva.

Posljednja dva prioriteta čine osnaživanje državnih institucija, podizanje učinkovitosti javnih službi i otpornosti javnih financija, te povećanje globalne prepoznatljivosti zemlje. No, kako je istaknuo Plenković, najvažnija je zadaća –demografska revitalizacija.

– U tu ćemo svrhu donijeti niz novih mjera koje će olakšati odluku o zasnivanju ili proširenju obitelji i koje će podizati kvalitetu života naših obitelji. Radit ćemo na stvaranju preduvjeta koji će smanjiti iseljavanje, i to gospodarskom i poreznom politikom koje će poslodavcima olakšati da otvaraju nova radna mjesta i daju adekvatne plaće – kazao je Plenković obećavši iulaganjeu prometnu, energetsku i vodno-komunalnu infrastrukturu.

Na sve izrečeno šef SDP-a Peđa Grbin uzvratio je da je Vlada, u godini koju je obilježila korona, izabrala “lošiji put, put bez plana, bez vizije, put ad hoc odgovora” te rekao da Vlada bježi od odgovornosti, pa je premijera pozvao da svi skupa nađu rješenje kako izbjeći lockdown u koji srljamo”.

– Usprkos dobrom početku, 2020. bila je izuzetno teška, puna izazova. Treba očekivati težak završetak godine s teškim posljedicama u gospodarstvu zbog izrazito negativnog utjecaja svjetske pandemijske krize. Reakcije Vlade na pandemiju, posebno kad je riječ o brzom donošenju mjera za spas gospodarstva, bile su pravodobne i podržavamo svaki iskorak u tom smjeru. No hrvatske poslodavce zanima pogled naprijed, u budućnost, a mjere su samo kratkoročnog karaktera. Moramo više razmišljati i pripremati se za vrijeme pred nama. Potreban nam je ubrzan rast, brži od zemalja koje se nalaze u našem neposrednom okruženju, makroekonomska stabilnost i fiskalna disciplina koji su preduvjeti oporavka. Rast nije moguć bez provođenja ozbiljnih reformi. Nereformirani javni sustavi vuku nas unatrag te sav raspoloživi višak dohotka koji ostvarimo izgubimo na krpanje gubitaka u takvim sustavima koji troše više nego su u stanju uprihoditi – ovako nam je premijerov istup prokomentirao glavni direktor HUP-a Damir Zorić.

A čelnik Nezavisnih hrvatskih sindikata Krešimir Sever, uzimajući u obzir okolnosti koronakrize, zapitao se zašto se Vlada i sad nije postavila oštrije, kao u prvom valu epidemije.

‘Podilaženje interesima’

– Tada bi bilo puno manje bolesnih i umrlih. Ako se podilazi pojedinim društvenim i interesnim skupinama kojima bi zaključavanje bilo nepremostiv problem, onda se zbog tog podilaženja sve veći broj ljudi šalje prema bolnicama i širi se zaraza pa se postavlja pitanje – je li se trebalo opredijeliti za čovjeka ili za pojedine djelatnosti u gospodarstvu. Jasno je da je čovjek trebao biti na prvom mjestu svakome tko u politici donosi važne odluke. Jer ni mrtvi ni teško bolesni ne obilaze restorane, kafiće ..., ali zato izostaju s posla i opterećuju zdravstveni sustav – rekao je Sever.

Sindikati objavili svoj prijedlog direktive o jednakoj plaći u znak prosvjeda zbog odugovlačenja Komisije

ETUC / NHS - Europska konfederacija sindikata (ETUC) poduzela je neuobičajen korak objavivši svoj prijedlog direktive o transparentnosti plaća u znak prosvjeda zbog kašnjenja Komisije s objavom zakona koji je prvotno trebao biti objavljen danas - na Europski dan jednakih plaća. Predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen obećala je “obvezujuće mjere o transparentnosti plaća” u prvih sto dana svojeg mandata. Međutim, 339 dana nakon što je von der Leyen preuzela vođenje Komisije, žene i dalje čekaju prijedlog Komisije koji će riješiti 16% razliku u plaćama između žena i muškaraca u EU. Komisija je svoje obećanje stavila pod znak pitanja označivši ga oznakom „treba biti potvrđeno“ u svojem kalendaru, a objava je odgođena najranije za 15. prosinca.

Kako bi pomogao osigurati nastavak procesa, ETUC je od stručnjaka za europsko radno pravo naručio izradu pravno neoborivog zakona iz kojega Europska komisija može crpiti inspiraciju.

18 članaka ETUC-ov prijedloga između ostalog uključuju sljedeće mjere:

Objava prijedloga zakona dolazi mjesec dana nakon što je ETUC objavio kako će žene u EU morati čekati do 2104. godine kako bi dobile jednaku plaću ukoliko se ne ubrzaju mjere.

„Izbor prve žene predsjednice Europske komisije i njeno obećanje o transparentnosti plaća donijeli su stvarnu nadu u pozitivne promjene za žene čiji se rad predugo sustavno podcjenjuje. Na žalost, čini se da je pitanje jednake plaće „skliznulo“ sa dnevnog reda Komisije unatoč tome što žene čine većinu radne snage koja je najizloženija u Covid-19 pandemiji i to na potplaćenim poslovima kao što su poslovi skrbi i čišćenja.

Kako bi pomogli predsjednici von der Leyen u ispunjenju njenog obećanja sindikati su pripremili prijedlog direktive o transparentnosti plaća između žena i muškaraca koji Europska komisija može slobodno koristiti.

Na Europski dan jednakih plaća, pozivamo predsjednicu von der Leyen da se ponovno obveže donijeti zakon o transparentnosti plaća kako europske žene ne bi trebale čekati do idućega stoljeća na jednakost plaća“, izjavila je Esther Lynch, zamjenica glavnog tajnika ETUC-a.


04. studenog 2020.

Pandemija nam je smanjila plaće, ali zato cijene hrane rastu

Pandemija nam je smanjila plaće, ali zato cijene hrane rastu: Piletina je skuplja nego u Njemačkoj i Finskoj, nije puno bolje ni s drugim namirnicama
Piše Sanja Stapić

Slobodna Dalmacija - Standard građana Hrvatske i bez korone nije bio blistav, a s virusom bi bio i lošiji da Vlada nije subvencionirala plaće. Lani je u riziku od siromaštva bilo 743.000 građana koji su zarađivali manje od praga rizika za siromaštvo, što za jednočlana kućanstva mjesečno iznosi 2710 kuna i 5691 kunu za obitelji s dvoje djece.

Svaki četvrti zaposleni u kolovozu ove godine primio je plaću manju od 4411 kuna, a 10 posto njih dobilo je plaću 3711 kuna i manje, prema podacima Državnog zavoda za statistiku. Moglo bi se reći da je zaposlenih s plaćama koje osiguravaju standard života bez problema krpanja kraja s krajem mjeseca oko 30 posto, a riječ je o onima s plaćama većim od 7280 kuna, pri čemu ih 10 posto prima više od 10.346 kuna. Korona je pokazala zube na potrošnji: prošlog tjedna su građani u trgovinama ostavili 2,28 milijardi kuna ili 75 milijuna kuna manje nego u istom lanjskom razdoblju, prema podacima Porezne uprave.

Padanje

Dok statistika kaže da je promet u maloprodaji pao za 6,9 posto u devet ovogodišnjih mjeseci u usporedbi s lani, cijene su istovremeno porasle za 0,3 posto, pri čemu je hrana skuplja 2,4 posto. Voće je skuplje 10,9 posto, meso 5,9 posto, mineralna voda i sokovi 3,6 posto, kruh jedan posto... Hrana je poskupjela više nego su porasle plaće koje su u osam mjeseci realno porasle 2,1 posto u odnosu na iste lanjske mjesece ili za 290 kuna na 6724 kune, dok je medijalna plaća za kolovoz znatno manja i iznosi 5747 kuna. Ekonomist Petar Vušković kaže da je standard građanima sigurno pao uslijed korekcija plaća na tržištu, a smanjeni dohoci i neizvjesnost utjecali su na pad u osobnoj potrošnji.

- Neobično je da je cijena hrane skočila za 2,4 posto u prvih devet mjeseci u odnosu na razdoblje prošle godine, dok je promet hrane pao za 11,4 posto u prvih osam mjeseci u odnosu na isto lanjsko razdoblje. Mogući razlozi za tu kontradikciju su u trgovcima koji pad prihoda zbog smanjene potrošnje nastoje kompenzirati višim cijenama egzistencijalno važnih, osnovnih prehrambenih i higijenskih potrepština. Međutim, to je moguće napraviti samo u kratkom roku dok odnos ponude i potražnje ne definira novu tržišnu cijenu. Ako ipak građani ne odgovore na rast cijene, a njihova neto plaća ostane smanjena, tada možemo sigurno reći da se standard smanjio i u dužem roku – smatra Vušković.

Ističe da se prodaja automobila uzima kao drugi parametar standarda građana, odmah nakon potrošačke košarice, a ona je smanjena 24 posto u prvih osam mjeseci 2020. u odnosu na isto lanjsko razdoblje i dodaje da bi porezna politika rasterećenja dohodaka i dobiti za sljedeću godinu mogla dati impuls rastu standarda.

Sudeći prema indeksu troškova života internetskog portala Numbeo, Hrvatska je na ljestvici najskupljih zemalja skočila za 15 mjesta, s 56., na kojem je bila sredinom prošle godine, na 41. mjesto među 135 zemlje sredinom ove godine. Indeks troškova života popeo se s 50,05 na 56,31, što je papreniji indeks nego u Češkoj, Poljskoj, Slovačkoj, Mađarskoj, Sloveniji, Kuvajtu, Španjolskoj, Portugalu, Estoniji...
Cijene namirnica su tom plasmanu dale značajan doprinos. Tako, primjerice, pileće filete, jaja i govedinu plaćamo skuplje nego Nijemci, Česi, Slovenci, Poljaci, Finci, Kanađani, Amerikanci... Po cijenama pilećih fileta šesti smo u svijetu, po cijenama sira domaće proizvodnje na 19. smo mjestu, po cijenama riže na 20. mjestu, jaja na 23., dok po cijenama govedine držimo 24. mjesto u svijetu. S cijenama goriva smo 15. u svijetu, isti plasman zaradili smo i cijenom bočice cole u restoranima od 1,93 eura.

U Hrvatskoj se, što se cijena tiče, isplati jesti kruh jer štruca od pola kilograma svježega bijelog kruha košta 0,93 eura i po toj je cijeni negdje oko polovice ljestvice. Koliko je to zdravo, već je druga tema.

Semafor

- Cijena kilograma pilećih fileta od 10,04 eura osigurala nam je šesto mjesto po skupoći tog mesa u svijetu: skuplji su samo Švicarska, Island, Norveška, Francuska i Austrija. Tako pileći fileti u Njemačkoj koštaju 7,16 eura, u Češkoj 5,23 eura, Rusiji 2,77 eura, a u Brazilu 1,94 eura, podaci su numbeo.coma, koji prikuplja podatke o troškovima, cijenama i životu u gradovima od pola milijuna korisnika širom svijeta koji upisuju potrošačke cijene i troškove mjesta u kojem se nalaze, a svi podaci prolaze zaštitne filtre i provjere.

- Indeks troškova života po kojem je Hrvatska 41. među zemljama sadrži gotovo 50 faktora, od cijena namirnica, odjeće, obuće, do obroka u restoranu srednje kategorije, školarina, članarina u teretani, boce vina ili šalice kave...
Po tim podacima Hrvatska je cijenama domaćeg sira 19. u svijetu i kod nas kilogram sira domaće proizvodnje košta 9,94 eura, a numbeo.com za cijene jaja ima podatak da u Hrvatskoj paket od 12 jaja košta 2,34 eura, što joj je osiguralo 23. mjesto. Cijene govedine od 10,55 eura za kilogram tog crvenog mesa donijelo je Hrvatskoj plasman na 24. mjesto u svijetu.

Jeftinije samo gorivo

Nije samo hrana skuplja u Hrvatskoj, pokazuju podaci Državnog zavoda za statistiku, prema kojima su u prvih devet mjeseci u odnosu na isto razdoblje prošle godine duhan i alkoholna pića bili skuplji za 3,2 posto, farmaceutski proizvodi 0,9 posto, ostali medicinski proizvodi 3,1 posto, financijske usluge 3,8 posto, restorani i kafići 1,7 posto, struja za kućanstva 0,8 posto...
Da nije jeftinijega goriva kojemu su cijene niže ove godine za 8,9 posto, bilo bi baš nezgodno.

Sindikalac Krešimir Sever: Cijene europske, plaće triput niže

Krešimir Sever, predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata, kaže da bogatiji u ovim vremenima bolesti COVID-19 mogu sebi priuštiti da troše par tisuća kuna na različite vitamine i pripravke za poboljšavanje imuniteta i da potrošnja bezreceptnih lijekova raste, dok su siromašni i s te strane prepušteni sami sebi.


- Na žalost, cijene nam diktiraju život u odnosu na dohodak, poskupljenja puzajući idu prema gore, a u ovoj korona-krizi sve to još više dolazi do izražaja. S jedne strane, same potpore za plaće, koje za velik broj zaposlenih daje država, jasno pokazuju u kojoj smo situaciji, a s druge strane, cijene onog što svakodnevmo trebamo nisu padale, nego je puno toga poskupjelo i negdje se izgubio dio spuštenog PDV-a za hranu. Plaće ne rastu do te mjere kao cijene, iako smo bilježili rast plaća. Nama je problematičan život zbog tih cijena, primanja su nam na razini jedne trećine onog što se zaradi u Europi, a cijene su nam tu na razini europskih. Situacija s koronom natjerala je ljude na oprez, vidi se to po potrošnji koja je pala jer se ljudi boje smrti, bolesti, da će ostati bez posla i plaće ili se boje da će im plaća biti smanjena. Isto je s mirovinama. Sve su to opravdani strahovi koji rezultiraju manjom potražnjom i potrošnjom. Prihodi građana su problematični, a rashodi pogotovo – kaže Krešimir Sever.

ETUC - Nezaposlenost će se udvostručiti ako se ne produže izvanredne mjere

ETUC/NHS - Broj nezaposlenih u EU mogao bi se udvostručiti i doseći 30 milijuna ljudi ako vlade ne produže mjere potpore kako bi odgovorile na pandemiju COVID-19, upozorila je Europska konfederacija sindikata u pismu koje je uputila ministrima zapošljavanja i financija u državama članicama EU. U EU je trenutno nezaposleno 15,9 milijuna ljudi, što je povećanje za 2 milijuna od početka krize u ožujku ove godine. Situacija bi bila puno lošija da se nisu uvele nacionalne mjere skraćenog rada koje podupire EU-ov program SURE. Prema procjenama ETUC-a te mjere trenutačno štite radna mjesta i plaće najmanje 39.6 milijuna radnika. Naglo odustajanje od tog programa bi 14 milijuna radnih mjesta izravno izložilo riziku, dok bi milijuni drugih bili suočeni sa padom dohotka. ETUC je upozorio ministre financija i zapošljavanja svih država članica na ovu situaciju temeljem informacija prikupljenih od nacionalnih sindikalnih središnjica udruženih u ETUC. Ovo upozorenje dolazi u vrijeme kada države članice odlučuju o produljenju ovih mjera. Većina ih je produljila i za 2021. godinu, no druge ih ograničavaju ili ih namjeravaju prekinuti u narednim mjesecima.

ETUC poziva ministre zadužene za zapošljavanje da

Luca Visentini, glavni tajnik ETUC-a, u pismu ministrima navodi:

„Postoji visok rizik da deseci milijuna radnika, koji su suspendirani s posla i koji koriste različite mjere zaštite zaposlenja koje su uspostavile vlade, postanu nezaposleni ako se ne premosti jaz između hitnih mjera i isplata kroz plan oporavka putem odgovarajućih mjera potpore za radnike i tvrtke.“

„Sve nacionalne i EU mjere – posebice one vezane za zaštitu zaposlenja i dohotka te SURE – moraju se nastaviti do punog oporavka gospodarstva i stabiliziranja radnih mjesta.

Visentini ističe kako dosta vlada produljuje izvanredne mjere za radnike. Međutim to se ne događa svugdje i nisu sve kategorije radnika obuhvaćene tim mjerama, a naročito nesigurni i nestandardni poslovi, samozaposleni, radnici zaposleni na ugovore o radu na određeno vrijeme i sezonski radnici.

"Apeliramo na vas da žurno razmotrite ove zahtjeve kako biste izbjegli tragediju nezaposlenosti od koje se Europa neće biti u stanju oporaviti", dodao je Visentini.

Europska komisija predložila Direktivu o primjerenim minimalnim plaćama u EU

NHS/N1 - Europska komisija je u srijedu predložila direktivu čiji je cilj povećati minimalne plaće i učiniti ih primjerenim troškovima života jer su u većini članica EU-a nedostatne za pristojan život. "Danas predlažemo okvir za minimalne plaće uz puno poštovanje nacionalnih tradicija i slobode socijalnih partnera. Poboljšanje radnih i životnih uvjeta neće zaštiti samo radnike, nego i poslodavce koji isplaćuju pristojne plaće, te će stvoriti temelje za pravedan, uključiv i održiv oporavak", izjavila je predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen. Minimalne plaće postoje u svim zemljama članicama. U 21 članici, među njima i Hrvatskoj, one se propisuju zakonom, a u šest zemalja (Austriji, Cipru, Danskoj, Finskoj, Italiji i Švedskoj) minimalne plaće se dogovaraju u kolektivnim pregovorima.

U većini zemalja članica minimalne plaće nisu adekvatne i Komisija ovim prijedlogom želi osigurati veću adekvatnost tih plaća.

Cilj direktive nije usklađivanje razine minimalnih plaća unutar EU-a niti uspostava jednoobraznog mehanizma za određivanje minimalnih plaća u državama članicama, jer Unija u tim pitanjima nema nadležnost. Cilj je uspostaviti minimalne uvjete za određivanje adekvatne minimalne plaće s jasnim i stabilnim kriterijima, koji će biti redovito i pravodobno dopunjavani te osigurati uključenost socijalnih partnera.

Komisija se umjesto preporuka, koje su neobvezujuće, odlučila za direktivu, zakonodavni akt EU-a koji definira cilj koji se želi postići, a zemlje članice su autonomne u izboru načina na koji će taj cilj ispunjavati. Jednom kada se konačni tekst direktive ispregovora između Vijeća i Parlamenta, države članice imat će dvije godine da je transponiraju u svoja zakonodavstva.

Zemlje koje minimalne plaće dogovaraju kroz kolektivne pregovore, u pravilu imaju manje radnika s minimalnim plaćama i koje su uglavnom veće nego u zemljama u kojima se to zakonski propisuje. Komisija stoga preporučuje kolektivno pregovaranje.

Zemlje koje minimalne plaće propisuju zakonom trebaju uspostaviti jasne, transparentne i stabilne kriterije za određivanje adekvatnosti minimalnih plaća. Ti kriteriji trebaju uključivati barem kupovnu moć minimalnih plaća i uzimati u obzir poreze i socijalne benefite, opći rast bruto plaća, razvoj produktivnosti.


30. listopada 2020.

Europska komisija predložila Direktivu o primjerenim minimalnim plaćama u EU

NHS/N1 - Europska komisija je u srijedu predložila direktivu čiji je cilj povećati minimalne plaće i učiniti ih primjerenim troškovima života jer su u većini članica EU-a nedostatne za pristojan život. "Danas predlažemo okvir za minimalne plaće uz puno poštovanje nacionalnih tradicija i slobode socijalnih partnera. Poboljšanje radnih i životnih uvjeta neće zaštiti samo radnike, nego i poslodavce koji isplaćuju pristojne plaće, te će stvoriti temelje za pravedan, uključiv i održiv oporavak", izjavila je predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen.

Minimalne plaće postoje u svim zemljama članicama. U 21 članici, među njima i Hrvatskoj, one se propisuju zakonom, a u šest zemalja (Austriji, Cipru, Danskoj, Finskoj, Italiji i Švedskoj) minimalne plaće se dogovaraju u kolektivnim pregovorima. U većini zemalja članica minimalne plaće nisu adekvatne i Komisija ovim prijedlogom želi osigurati veću adekvatnost tih plaća.

Cilj direktive nije usklađivanje razine minimalnih plaća unutar EU-a niti uspostava jednoobraznog mehanizma za određivanje minimalnih plaća u državama članicama, jer Unija u tim pitanjima nema nadležnost. Cilj je uspostaviti minimalne uvjete za određivanje adekvatne minimalne plaće s jasnim i stabilnim kriterijima, koji će biti redovito i pravodobno dopunjavani te osigurati uključenost socijalnih partnera.

Komisija se umjesto preporuka, koje su neobvezujuće, odlučila za direktivu, zakonodavni akt EU-a koji definira cilj koji se želi postići, a zemlje članice su autonomne u izboru načina na koji će taj cilj ispunjavati. Jednom kada se konačni tekst direktive ispregovora između Vijeća i Parlamenta, države članice imat će dvije godine da je transponiraju u svoja zakonodavstva.

Zemlje koje minimalne plaće dogovaraju kroz kolektivne pregovore, u pravilu imaju manje radnika s minimalnim plaćama i koje su uglavnom veće nego u zemljama u kojima se to zakonski propisuje. Komisija stoga preporučuje kolektivno pregovaranje.

Zemlje koje minimalne plaće propisuju zakonom trebaju uspostaviti jasne, transparentne i stabilne kriterije za određivanje adekvatnosti minimalnih plaća. Ti kriteriji trebaju uključivati barem kupovnu moć minimalnih plaća i uzimati u obzir poreze i socijalne benefite, opći rast bruto plaća, razvoj produktivnosti.

KREŠIMIR SEVER ZA DNEVNO: ‘Tko će raditi, ako se svi razbole ili ne daj Bože, umru?’ Zdravlje mora biti iznad i ispred svega!

ŠTO U SLUČAJU NOVOG LOCKDOWNA?
Autor: Sanja Plješa

(Dnevno.hr) - Pred europskim državama je presudni tjedan u odluci hoće li ponovno proglasiti lockdown kako bi zaštitili zdravlje svojih stanovnika od koronavirusa. Brojke novozaraženih sve više rastu i ne vidi se kraj “divljanja” virusa. Jedno od rješenja je ponovno “zaključavanje” odnosno boravak građana kod kuće, ne izlazak u kafiće, restorane, trgovine… Slična situacija je i u Hrvatskoj. Kako će se potencijalni novi lockdown odraziti na tržište rada i radnike te postoji li mogućnost velikog štetnog utjecaja na ekonomiju, upitali smo Krešimira Severa, predsjednika Nezavisnih hrvatskih sindikata. Na početku je rekao kako će se “sasvim sigurno odraziti negativno na ekonomiju i ostale aspekte”.

“Međutim, ono o čemu bi svi trebali voditi prvenstveno računa i kod nas i u svijetu je zdravlje građana. Zdravlje bi doista trebalo biti prije svega odnosno čovjek prije novca”, dodao je. Prisjetio se izjave jedne starije Španjolke koja je govorila o tome kako “mrtvi i teško bolesni ne idu u kafiće ni u restorane niti ne kupuju”. “To mi se silno svidjelo i to je, zapravo, životna istina”, istaknuo je.

Dodao je kako moramo sve učiniti kako bismo očuvali zdravlje građana pa da se nakon toga polako budi gospodarstvo. Zapitao se tko će raditi, ako nam se građani razbole, ako oni umiru? U svakom slučaju, zdravlje mora biti iznad i ispred svega.

“Čini mi se da se u proteklom razdoblju malo previše popuštalo pojedinim skupinama koje su iz raznih razloga govorile o svom problemu, a gledale su problem isključivo kroz razinu koliko bi mogli gubiti ili koliko gube ako ne rade, a nisu razmišljali o tome da se upravo kod njih netko zarazi i tu zarazu prenese dalje pa taj isti nakon toga ode u bolnicu, a možda i umre. Koliko to u krajnjoj liniji vrijedi u ljudskom zdravlju i životima, ali i u gospodarskom smislu? Vidimo da nam je zdravstveni sustav već prenapregnut. Liječnici i medicinsko osoblje ‘padaju s nogu’. Sve to ima svoju cijenu. A ona nije samo u novcima već u izmorenosti i ‘pucanju’ ljudi koji rade i na kraju ima svoju cijenu u zdravlju”, rekao je Sever.

Dodao je da ti ljudi kada se jednom razbole niti ne kupuju, niti potražuju niti rade već padaju na teret i skrb države.

‘Gospodarstvo će se oporaviti i krenuti, makar ispočetka’

Govoreći o gospodarstvu, napomenuo je kako se možda mnogima neće svidjeti njegova izjava, ali “kako god bilo gospodarstvo će se oporaviti i krenuti makar ispočetka”. “Možda to neće biti s istim vlasnicima, ali u svakom slučaju ponovno će biti potrebni ljudi za rad te ljudi koji će potraživati robe i usluge. Zbog toga smatram iznimno važnim u prvom planu zdravlje po svaku cijenu, a gospodarstvo u drugom planu. To ne znači da treba sve propasti već uravnotežiti mjere. Očito je da samo apeliranje na savjest građana u Hrvatskoj ne uspijeva najbolje, ali ni u velikom dijelu svijeta”, rekao je Sever.

Napomenuo je kako se s jedne strane javljaju skupine ljudi koji opovrgavaju sve to skupa, govore o zavjerama, međutim, ovo što imamo su posljedice pandemije i, prema njegovom mišljenju, sada se manje trebamo baviti uzrocima i teoretičarima zavjera, a više se trebamo baviti time kako ćemo rješavati posljedice. Zbog toga se trebaju i mjere tako donositi.

S jedne strane, ide se u smanjivanje društvenih kontakata i treba to svesti na najmanju moguću mjeru kako bi se “zauzdala boleština”, a s druge strane kako bi se sačuvala radna mjesta. “Od toga imaju najviše koristi sami poslodavci jer imaju nekakvu sigurnost da kada kriza prođe nastavit će posao s istim radnicima, a država sada to plaća. A ti bi ljudi možda završili na zavodu za zapošljavanje. No, kada se jednog dana gospodarstvo ponovno pokrene možda bi se poslodavcima moglo dogoditi da njihovi kolege – konkurenti traže tu istu radnu snagu pa da dođe do licitiranja što se tiče i same cijene rada. Možda ti isti radnici više ne bi radili za onu istu plaću za koju su ‘rezervirani’ raditi i ubuduće kada se gospodarstvo pokrene”, mišljenja je Sever.

S druge strane radnicima je vrlo važna sigurnost radnog mjesta. I to je jedna od komponenti da se s jedne strane vodi maksimalna briga o njihovom zdravlju, a s druge strane da se vodi briga o njihovom zaposlenju i primanjima. “Vidimo da je solidno pala potražnja i potrošnja u ovom razdoblju baš zbog toga jer se ljudi boje bolesti, smrti i da će ostati bez posla te da bi mogao oboliti netko u njihovoj obitelji, ali i da će im se smanjiti primanja. Stoga doista minimalno troše kako bi stvorili pričuve za ne daj Bože još gore vrijeme”, rekao je.

Sredstva EU-a treba iskoristiti za restrukturanje hrvatskog gospodarstva

“Mjere treba donositi uravnoteženo. Računamo i na financijska sredstva iz EU-a koja treba iskoristiti u restrukturiranju hrvatskog gospodarstvo. Vidjeli smo u proteklim godinama da nam je gospodarstvo u popriličnom zaostatku, ne samo za razvijenim svijetom već i za nekim tranzicijskim zemljama koje su nam davno prije ‘puhale u leđa’. One su restrukturirale gospodarstvo i lagano se okretale prema poslovima više dodane vrijednosti, a mi smo praktički veliki dio visokoobrazovanih mladih nekakvim politikama potjerali u inozemstvo i sada će ih biti teško vratiti”, istaknuo je Sever.

On smatra kako bi europska sredstva trebalo iskoristiti u dva pravca – jedno je u preobraćenje gospodarstva u smjeru novih tehnologija i procesa, zelene energije, digitalizacija, a drugo da se radnicima koji sada rade na nekim drugim poslovima i nemaju tehnološka znanja omogući dokvalifikacija, prekvalifikacija i školovanje. “Tada bismo doista mogli reći da se iz te krize rodilo nešto bolje. Ta sredstva bi trebalo usmjeriti i u obuku menadžera za nove tehnologije jer se često uspostavi da oni nemaju određena znanja za suvremena događanja, ali i za ono što će se tek dogoditi”, naglasio je.

Na kraju se osvrnuo na mogućnost rada na izdvojenom radnom mjestu. “Treba doista voditi računa o tome tko može tako raditi, na koji način, što se događa u obiteljima, izoliranosti te kakve će ostaviti psihofizičke posljedice tako da to doista traži široki pristup raznih stručnjaka, ne samo ekonomista već i pravnika, sociologa, psihologa, liječnika te svih onih koji mogu o čovjeku progovarati i usmjeravati kako takav način rada ne bi bio na štetu nego na korist radnika”, zaključio je Sever.

Njemačka povećala minimalac i apelira na minimalac na razini EU-a

(N1) - Njemačka vlada donijela je u srijedu odluku o postupnom povećanju minimalne satnice do sredine 2022. na 10,45 eura. Njemačka vlada je prihvatila plan ministra rada Hubertusa Heila koji je predložio postupno podizanje minimalne satnice sa sadašnjih 9,35 eura na 10,45 eura. Satnica bi se postupno povećavala u polugodišnjem ritmu. Prvo povećanje stupa na snagu 1. siječnja 2021., kada bi minimalna satnica trebala biti povećana za 15 eurocenta na 9,50 eura.U 2021. povećanje će biti niže, što je posljedica "gospodarske nesigurnosti" uzrokovane koronakrizom.Glasnogovornik vladajuće Unije CDU/CSU za socijalno-politička pitanja u BundestaguPeter Weisspozdravio je potez vlade i ukazao na inicijativu Europske komisije za uvođenje jedinstvene minimalne satnice na području Europske unije.

"To je važan signal iz Bruxellesa za stvaranje europskog okvira za uvođenje minimalne satnice uzimajući u obzir gospodarske prilike u pojedinim zemljama članicama", priopćio je Weiss.

On je zaključio kako je minimalna satnica važan element za stvaranje pravedne konkurencije i borbe protiv obaranja plaća.Zakonski propisana minimalna naknada za rad u Njemačkoj je uvedena početkom 2015.


26. listopada 2020.

Hrvatska zbilja: "U riziku od siromaštva 23,3 posto Hrvata. Svaki šesti građanin ne može redovito platiti režije"

PORAZNI PODACI

Piše: Viktorija Bednjanec

U subotu je obilježen Međunarodni dan borbe protiv siromaštva. Svaki šesti građanin ne može redovito platiti režije, upozoreno je.

(DNEVNIK.HR) - Djelatnice Crvenog križa pomažu Zdenku i Snježani iz Farkaševaca, a njima je svaka pomoć dobro došla, jer su nezaposleni. Zdenko ima cerebralnu paralizu,prošli su urušavanje jedne kuće i požar u drugoj,mjesečna primanja im iznose 1980 kuna. O njima brine Centar za socijalnu skrb. "Ako mi se dogodi da trebam neki popravak u kući izvršiti onda jednostavno napišem socijalnoj radnici, kažem joj točno o čemu se radi, što mi treba, koliko to po prilici košta i onda naravno stručni tim centra na čelu s ravnateljicom odobrava tu svotu, taj iznos", rekao je Zdenko Perković iz Farkaševaca.

Osim Centra za socijalnu skrb, pomažu im i volonteri Crvenog križa. Ravnateljica vrbovečkog Crvenog križa Jelena Mucko kaže - svake godine ih sve više ljudi treba."S obzirom da naša populacija sve više stari, evo mi smo u jednom selu koje je dosta daleko od sjedišta općine još dalje od nekih zdravstvenih ustanova, trgovina, nema javnog prijevoza, nema mreže, puno ljudi ovisi o nama", napominje.

"Prošle godineu riziku od siromaštvabilo je 23,3 posto Hrvata. Svaki šesti građanin ne može redovito platiti režije. Razlog tome su još uvijek premale plaće i mirovine", poručuje Krešimir Sever iz Nezavisnih hrvatskih sindikata.

"To je naša Hrvatska zbilja, ono što je još veća tragedija je to da u Hrvatskoj u ovom trenutku imamo čak negdje 5 posto onih koji su zaposleni i redovno primaju plaću i tu su negdjepraktički siromasi", upozorava.

"U ponedjeljak kreće novi val ovrha, sa nekih 270 tisuća vrlo smo blizu pola milijuna blokiranih, ne samo građana, nego pola milijuna blokiranih familija", upozorava Sarajko Baksa iz Udruge blokirani.
U svemu tome - Zdenko i Snježana uspjeli su zadržati optimizam. Zdenko je otkrio u čemu je njihova tajna.

"Sve ono što valja, što vam je lijepo u životu, to stavite uvijek ispred sebe, ono što ne možete nikako izbjeći i morate to popravit - to popravite. Ono na što ne možete utjecati, ma to zaboravite iste sekunde i to vam je recept za uspjeh, biti pozitivan svaki dan i nema te sile koja me može pokoriti, ne postoji", kaže.

Prosječna mjesečna neto plaća za kolovoz iznosi 6.723,00 kuna

DZS/NHS - Temeljem danas objavljenih podataka Državnog zavoda za statistiku prosječna mjesečna isplaćena neto plaća po zaposlenome u pravnim osobama Republike Hrvatske za kolovoz 2020. iznosila je 6 723 kune, što je nominalno isto, a realno više za 0,1% u odnosu na srpanj 2020. Prosječna mjesečna bruto plaća po zaposlenome u pravnim osobama Republike Hrvatske za kolovoz 2020. iznosila je 9 188 kuna, što je nominalno više za 0,2%, a realno za 0,3% u odnosu na srpanj 2020.

Najviša prosječna mjesečna isplaćena neto plaća po zaposlenome u pravnim osobama za kolovoz 2020. isplaćena je u djelatnosti Proizvodnja koksa i rafiniranih naftnih proizvoda, u iznosu od 10 006 kuna, a najniža je isplaćena u djelatnosti Proizvodnja odjeće, u iznosu od 4 324 kune. Najviša prosječna mjesečna bruto plaća po zaposlenome u pravnim osobama za kolovoz 2020. isplaćena je u djelatnosti Proizvodnja koksa i rafiniranih naftnih proizvoda, u iznosu od 14 780 kuna, a najniža je isplaćena u djelatnosti Proizvodnja odjeće, u iznosu od 5 522 kune.

Prosječna mjesečna isplaćena neto plaća po zaposlenome u pravnim osobama Republike Hrvatske za kolovoz 2020. u odnosu na isti mjesec prethodne godine nominalno je viša za 3,0%, a realno za 3,1%.

Prosječna mjesečna bruto plaća po zaposlenome u pravnim osobama Republike Hrvatske za kolovoz 2020. u odnosu na isti mjesec prethodne godine nominalno je viša za 2,8%, a realno za 2,9%.

Za razdoblje od siječnja do kolovoza 2020. prosječna mjesečna isplaćena neto plaća po zaposlenome u pravnim osobama Republike Hrvatske iznosila je 6 724 kune, što je u odnosu na isto razdoblje 2019. nominalno više za 2,4%, a realno za 2,1%.

Za razdoblje od siječnja do kolovoza 2020. prosječna mjesečna bruto plaća po zaposlenome u pravnim osobama Republike Hrvatske iznosila je 9 181 kunu, što je u odnosu na isto razdoblje 2019. nominalno više za 2,2%, a realno za 1,9%.

U kolovozu 2020. bilo je prosječno 167 plaćenih sati, što je za 8,7% niže nego u srpnju 2020. Najveći broj plaćenih sati bio je u djelatnostima Vodeni prijevoz i Djelatnosti zdravstvene zaštite (177), a najmanji broj plaćenih sati bio je u djelatnostima Usluge u vezi s upravljanjem i održavanjem zgrada te djelatnosti uređenja i održavanja krajolika i Djelatnosti socijalne skrbi bez smještaja (153).

Prosječna mjesečna isplaćena neto plaća po satu za kolovoz 2020. iznosila je 39,36 kuna, što je u odnosu na srpanj 2020. više za 8,6%, a u odnosu na isti mjesec prethodne godine više za 8,0%.

Prosječna mjesečna bruto plaća po satu za kolovoz 2020. iznosila je 53,78 kuna, što je u odnosu na srpanj 2020. više za 8,8%, a u odnosu na isti mjesec prethodne godine više za 7,7%.

Medijalna neto plaća za kolovoz 2020. iznosila je 5 747 kuna, dok je medijalna bruto plaća iznosila 7 522 kune.

Sindikati nakon sastanka u Vladi: Hrvatska na dnu, liberalizacija nije rješenje

AUTOR: N1 Hrvatska

Nakon sastanka sindikata i Vlade ministar rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike Josip Aladrović istaknuo je da su prošli brojne teme, no razgovori su još u tijeku. "Teme sastanka bile su novi prijedlog Zakona o radu, formirarnje minimalne plaće za 2021. što zakonski moramo definirati do 31. listopada, te nova regulacija rada nedjeljom. Govorili smo i o temama za očuvanje radnih mjesta i setu tema koje se tiču radno-pravnih odnosa."

"Svi smo naglasili važnost snage kolektivnog pregovaranja i jačanja socijalnog dijaloga jer tako najbolje možemo utjecati na društveno-ekonomske teme. Pred nama je zanimljivo razdoblje s puno tema, ali i jačanje socijalnog dijaloga, poduzetništva, radničkih prava i da dižemo nivo društvene i ekonomske odgovornosti u društvu", rekao je Josip Aladrović.

Važnost kolektivnih ugovora

Nakon njega predsjednik SSSH Mladen Novosel rekao je da se trenutno vrše konzultacije oko izmjene Zakona o radu i istaknuo važnost kolektivnih ugovora:

"Naglašavamo da se u Hrvatskoj prečesto mijenjaju zakoni. HUP kad god ima potrebe za promjenama u radnom zakonodavstvu, izbjegava kolektivno pregovaranje, okreće se prema vladama i u pravilu vlade prihvaćaju inicijative HUP-a i pokušavaju nametnuti pregovore oko izmjena zakona o radu. Isto je i sad."

"Dovoljan je povod pandemija, da je teško regulirati rad od kuće i onda mijenjamo zakon. Treba promijeniti smjer reguliranja poslodavaca i radnika onako kako to rade zemlje zapadne Europe i nordijske zemlje - kolektivnim ugovorima.

Novosel dodaje i kako u Hrvatskoj postoje samo dva sektorska kolektivna ugovora - onda u sektoru graditeljstva i turizma.

"O tome smo razgovarali, predsjednik Vlade je shvatio problem. Očekujemo, sad smo na konzultacijama, da Zakon o radu bude okvir, a da kroz kolektivne ugovore budemo brži, prilagodljiviji za svake promjene. Jedino se u Sloveniji od susjednih zemalja nije krenulo u izmjenu Zakona o radu jer su oni davno prihvatili vrijednosti kolektivnog pregovaranja. To želimo nametnuti u Hrvatskoj i sigurni smo da može pridonijeti većoj produktivnosti, da radnici ne idu van, da imaju motiv vratiti se."

Ugovori na određeno - loš model

Predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata Krešimir Sever naglasio je da omogućavanje većeg broja ugovora na određeno ne donosi ništa dobro:

"U Njemačkoj se to nije pokazalo kao dobar model osim na razini administrativnog smanjenja nezaposlenih, a mi bi na inicijativu poslodavačkih udruga i dijela gospodarskih analitičara pokušali to ugraditi u Hrvatskoj. Danas smo htjeli predsjedniku Vlade pokazati da je takva politika svaki put pod krinkom da se Zakon o radu treba fleksibilizirati da bi se povećala zaposlenost, dogodilo to da smo imali egzodus ljudi iz Hrvatske. Ako želimo u Hrvatsku vratiti one koji su otišli i zadržati hrvatske radnike, onda izmjene Zakona o radu u pravcu fleksibilnosti nisu dobre jer su sve dosadašnje tjerale ljude van. Odgovnost Vlade je golema jer predlaže izmjene i onda ih potvrđuje Aabor, ali onda se mora nositi i s odlaskom ljudi."

Sever je još o zapošljavanju na određeno rekao: "Zapošljavanje na određeno vrijeme će dodatno produbiti jaz. Kad im treba radnik, uzet će ga, kad im ne treba, otupustit će ga... Nismo protiv stranaca nego smo protiv toga da ovakvi uvjeti tjeraju naše ljude van."

Na pitanje kakva će biti dinamika provedbe ovih mjera, ministar Aladrović je rekao:

"Dinamika je prvo definirati iznos minimalne plaće. Što se tiče Zakona o radu, svaki tjedan se nalazimo po tom pitanju, naravno da ima prijepora. Naša ideja je da pokušamo naći kroz te sastanke što veću razinu konsenzusa. Ne slažemo se po pitanju te fleksibilizacije, mase ugovora na određeno i neodređeno. No, to su sve teme o kojima razgovaramo. Smatramo da moramo urediti rad na daljinu, nije dovoljno definiran. Spominju se i dodatni poslovi. Imamo akt koji nije dovoljno usklađen s ovim vremenom, učinit ćemo sve da to izmijenimo. Radna skupina o radu nedjeljom idući tjedan počinje s radom, ideja je da većina nedjelja u godini bude neradna."

Zaključka sastanka nema, ovo je tek početak razgovora, napomenuo je na kraju.


16. listopada 2020.

Sindikati nakon sastanka u Vladi: Hrvatska na dnu, liberalizacija nije rješenje

AUTOR: N1 Hrvatska - Nakon sastanka sindikata i Vlade ministar rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike Josip Aladrović istaknuo je da su prošli brojne teme, no razgovori su još u tijeku. "Teme sastanka bile su novi prijedlog Zakona o radu, formirarnje minimalne plaće za 2021. što zakonski moramo definirati do 31. listopada, te nova regulacija rada nedjeljom. Govorili smo i o temama za očuvanje radnih mjesta i setu tema koje se tiču radno-pravnih odnosa."

"Svi smo naglasili važnost snage kolektivnog pregovaranja i jačanja socijalnog dijaloga jer tako najbolje možemo utjecati na društveno-ekonomske teme. Pred nama je zanimljivo razdoblje s puno tema, ali i jačanje socijalnog dijaloga, poduzetništva, radničkih prava i da dižemo nivo društvene i ekonomske odgovornosti u društvu", rekao je Josip Aladrović.

Važnost kolektivnih ugovora

Nakon njega predsjednik SSSH Mladen Novosel rekao je da se trenutno vrše konzultacije oko izmjene Zakona o radu i istaknuo važnost kolektivnih ugovora:

"Naglašavamo da se u Hrvatskoj prečesto mijenjaju zakoni. HUP kad god ima potrebe za promjenama u radnom zakonodavstvu, izbjegava kolektivno pregovaranje, okreće se prema vladama i u pravilu vlade prihvaćaju inicijative HUP-a i pokušavaju nametnuti pregovore oko izmjena zakona o radu. Isto je i sad."

"Dovoljan je povod pandemija, da je teško regulirati rad od kuće i onda mijenjamo zakon. Treba promijeniti smjer reguliranja poslodavaca i radnika onako kako to rade zemlje zapadne Europe i nordijske zemlje - kolektivnim ugovorima.

Novosel dodaje i kako u Hrvatskoj postoje samo dva sektorska kolektivna ugovora - onda u sektoru graditeljstva i turizma.

"O tome smo razgovarali, predsjednik Vlade je shvatio problem. Očekujemo, sad smo na konzultacijama, da Zakon o radu bude okvir, a da kroz kolektivne ugovore budemo brži, prilagodljiviji za svake promjene. Jedino se u Sloveniji od susjednih zemalja nije krenulo u izmjenu Zakona o radu jer su oni davno prihvatili vrijednosti kolektivnog pregovaranja. To želimo nametnuti u Hrvatskoj i sigurni smo da može pridonijeti većoj produktivnosti, da radnici ne idu van, da imaju motiv vratiti se."

Ugovori na određeno - loš model

Predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata Krešimir Sever naglasio je da omogućavanje većeg broja ugovora na određeno ne donosi ništa dobro:

"U Njemačkoj se to nije pokazalo kao dobar model osim na razini administrativnog smanjenja nezaposlenih, a mi bi na inicijativu poslodavačkih udruga i dijela gospodarskih analitičara pokušali to ugraditi u Hrvatskoj. Danas smo htjeli predsjedniku Vlade pokazati da je takva politika svaki put pod krinkom da se Zakon o radu treba fleksibilizirati da bi se povećala zaposlenost, dogodilo to da smo imali egzodus ljudi iz Hrvatske. Ako želimo u Hrvatsku vratiti one koji su otišli i zadržati hrvatske radnike, onda izmjene Zakona o radu u pravcu fleksibilnosti nisu dobre jer su sve dosadašnje tjerale ljude van. Odgovnost Vlade je golema jer predlaže izmjene i onda ih potvrđuje Aabor, ali onda se mora nositi i s odlaskom ljudi."

Sever je još o zapošljavanju na određeno rekao: "Zapošljavanje na određeno vrijeme će dodatno produbiti jaz. Kad im treba radnik, uzet će ga, kad im ne treba, otupustit će ga... Nismo protiv stranaca nego smo protiv toga da ovakvi uvjeti tjeraju naše ljude van."

Na pitanje kakva će biti dinamika provedbe ovih mjera, ministar Aladrović je rekao:

"Dinamika je prvo definirati iznos minimalne plaće. Što se tiče Zakona o radu, svaki tjedan se nalazimo po tom pitanju, naravno da ima prijepora. Naša ideja je da pokušamo naći kroz te sastanke što veću razinu konsenzusa. Ne slažemo se po pitanju te fleksibilizacije, mase ugovora na određeno i neodređeno. No, to su sve teme o kojima razgovaramo. Smatramo da moramo urediti rad na daljinu, nije dovoljno definiran. Spominju se i dodatni poslovi. Imamo akt koji nije dovoljno usklađen s ovim vremenom, učinit ćemo sve da to izmijenimo. Radna skupina o radu nedjeljom idući tjedan počinje s radom, ideja je da većina nedjelja u godini bude neradna."

Zaključka sastanka nema, ovo je tek početak razgovora, napomenuo je na kraju.

Sindikati protiv zabrane prosvjeda na Markovu trgu, Sever ističe: To je gušenje demokracije! I Sanader je jednom to napravio, oštro smo se usprotivili

PORUKA IZ NHS-A
PIŠE: MARIJANA CVRTILA

(SLOBODNA DALMACIJA) - Treba ostaviti mogućnost prosvjedovanja i izražavanja nezadovoljstva na Markovu trgu, ali je s druge strane svakako potrebno pojačati nadzor i izmijeniti regulaciju prometa u području štićene zone, to jest neposrednoj blizini zgrade Vlade, Hrvatskog sabora i Ustavnog suda. Pri tom svakako treba uzeti u obzir kako u susjednim zgradama žive stanari kojima mora biti omogućen dolazak automobilima do njihovih domova. Ističe to Krešimir Sever, predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata (NHS), središnjice koja se i 2005. godine u vrijeme Vlade Ive Sanadera žestoko usprotivila izmjenama Zakona o javnom okupljanju prema kojima je bilo zabranjeno okupljanje i prosvjedi u krugu od stotinu metara od zgrada Vlade, Sabora, Ustavnog suda i Ureda Predsjednika RH.

Podsjetimo, Sanader je tada takvu odluku obrazložio upravo sigurnosnim razlozima i „procjenama sigurnosnih službi da se broj štićenih objekata proširi i na Vladu i na Hrvatski sabor“. Prosvjedna okupljanja na Markovu trgu tako godinama nisu bila moguća, a NHS je uz nekoliko građanskih udruga podnio Ustavnom sudu zahtjev za ocjenom ustavnosti takve odluke.

Ustavni je sud u srpnju 2011. godine potvrdio, doduše, kako „zakonska zabrana javnog okupljanja na Markovom trgu gdje su smještani Sabor, Vlada i Ustavni sud ima legitiman cilj i razmjerna je tom cilju budući je riječ o prostoru uvelike neprikladnom za javno okupljanje“ ali da svejedno „zabrana nije nužna u demokratskom društvu jer ne postoji 'prijeka društvena potreba' za njezinu opstojnost“. Zakonodavcu su dali mogućnost da u idućih godinu dana izmijeni osporeni zakon i uredi ga u skladu s Ustavom, to jest da vrati mogućnost okupljanja i prosvjedovanja na Markovu trgu, što je tadašnja Vlada Zorana Milanovića 2012. godine i učinila.

Nakon što se u ponedjeljak dogodio nemili incident ispred zgrade Vlade, kada je u pucnjavi teško ranjen policajac, kao jedno od glavnih pitanja nametnulo se ono o načinima pojačanja sigurnosti na tome prostoru. Predsjednik Milanović i sam je pozvao na to da se „fizički spriječe“ ovakve situacije te istaknuo kako su tu „državne institucije, centralne, najviše i nisu turistička destinacija“ te da ih treba „štititi na odgovarajući način“.

Za jednu od najvećih sindikalnih središnjica, NHS, ti „odgovarajući načini“ sigurno nisu zabrana okupljanja i prosvjedovanja ispred Banskih dvora.

- Mi u NHS ne bismo pristali na takvu zabranu, kako onda, tako i danas. To bi bilo gušenje demokracije. Sanader je govorio da je to pitanje sigurnosti, a zapravo mu je bilo najvažnije zabraniti prosvjede i okupljanja pod svojim prozorom, što mu je i uspjelo. Dolaske na Markov trg ne možete ni zabraniti jer je ondje crkva sv. Marka, tamo se organiziraju svadbe, kao i u Gradskoj vijećnici u neposrednoj blizini, tu se održavaju različite manifestacije, posjeti turista, a na to je i u svojoj odluci upozorio Ustavni sud – podsjeća Sever, koji je 2005. godine zajedno s kolegom iz sindikata simbolično metrom izmjerio tih stotinu metara udaljenosti na kojoj prosvjednici nisu smjeli prići zgradi Vlade i Sabora..

Ustavni su suci i 2011. godine upozorili kako na Markovu trgu nikada nisu bile zabranjene, primjerice, kazališne predstave i druge javne priredbe te okupljanja kojima je svrha ostvarivanje gospodarskih, vjerskih, kulturnih, humanitarnih, športskih zabavnih i drugih interesa. Stoga se zabranom samo onih javnih okupljanja kojima je svrha izražavanje političkih, socijalnih i nacionalnih uvjerenja i ciljeva, zaključili su ustavni suci, ta uvjerenja i ciljevi bez objektivnog i razumnog opravdanja postavljaju na razinu diskriminatornih osnova što je suprotno Ustavu. Tadašnja predsjednica Ustavnog suda Jasna Omejec objasnila je da zabrana okupljanja na Markovu trgu "nije apriori neustavna" već je neustavno praviti razliku u vrstama okupljanja na tome trgu.

Zanimljivo je kako su ustavni suci tada naveli i kako „poruke prosvjednika moraju biti u dosegu oka i uha adresata onih kojima su upućene“, pa je teško vjerovati da bi danas, kada se traže načini kako pojačati sigurnost na Markovu trgu, moglo posegnuti za odlukom koja bi zabranila izražavanje građanskog nezadovoljstva na tome prostoru.

Dodajmo i kako je izmjenama Zakona o javnom okupljanju iz 2012. godine propisano da javno okupljanje nije dopušteno najmanje deset metara od zgrade Vlade i Sabora te 20 metara od zgrade Ustavnog suda, da na Markovu trgu tijekom većeg okupljanja smije biti najviše 1500 osoba, propisano je i dopušteno vrijeme za bunt od 8 do 22 sata te točna ruta kretanja prosvjednika. Sever podsjeća i kako je u vrijeme prosvjeda prostor u kojemu se ljudi okupljaju najčešće ograđen metalnim ogradama.

KREŠIMIR SEVER: ‘Radnik ne smije biti na ‘vjetrometini’, a država se mora pobrinuti da svojim zakonima zaštiti radnika od moćnijeg iznad njega u sustavu rada i kapitala’

'RADNIK SVOJIM RADOM STVARA NOVE VRIJEDNOSTI'
Autor: Sanja Plješa

Prijedlozi izmjena i dopuna novog Zakona o radu još uvijek nisu gotovi jer socijalni partneri – poslodavci, predstavnici sindikata i predstavnici Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike svakoga tjedna imaju zajednički sastanak na kojem razmjenjuju mišljenja. Kakav je tijek tih razgovora upitali smoKrešimira Severa, predsjednika Nezavisnih hrvatskih sindikata koji je rekao kako je “dogovor socijalnih partnera da oni nakon svakog kruga razgovora koji se održavaju svakoga petka ne izlaze u javnost s informacijama, i to ne zbog toga što oni ne bi željeli nešto ‘pustiti’ u javnost već stoga jer se neka poglavlja mogu mijenjati do kraja svih razgovora”. To znači, dodao je, da se iz nekog razloga mogu vratiti na one članke koje su praktički zatvorili, ali su ih neki drugi članci “dotaknuli” pa ih zbog toga treba još mijenjati. “Nama na sindikalnoj strani zapravo odgovara senzibilizirati javnost o temi o kojoj se pregovara, ali s druge strane, to bi moglo zbuniti ljude jer u slučaju da dođe do većih razmimolaženja u stavovima, svaka strana može izvijestiti javnost o tome što se dogodilo u pregovorima”, rekao je Sever.

Dodao je da je vjerojatno sada svima postalo jasno da do kraja ove godine izmjene i dopune novog Zakona o radu neće biti u čitanju u Hrvatskom saboru, a time se ni taj zakon ne bi počeo primjenjivati s prvim danom nove godine. “Vjerojatno će se sa izmjenama i dopunama Zakona o radu prijeći u sljedeću godinu”, istaknuo je Sever.

“Sa sindikalne strane bili smo protiv da se u doba koronakrize Zakon o radu uopće dira iako smo nezadovoljni kako je on uređen. No, smatramo da u kriznim vremenima zakone ne treba mijenjati. Kriza je uvijek privremeno razdoblje bez obzira što, nažalost, u Hrvatskoj te krize dugo traju. No, u svakom slučaju kada je riječ o gospodarstvu, ta kriza je jedan poremećaj koji se može pojavljivati uslijed raznih razloga, ali ne smije se cijeli zakon – bez obzira o kojem je zakonu riječ – prilagoditi tome. Zakon treba biti takav da prihvati opća načela pa se u nekim dijelovima može definirati na način da se i u slučaju krize nešto događa”, istaknuo je Sever.

‘Očekivali smo da se poslodavci pojave s takvim zahtjevima’

Na upit o tome što misle sindikalni predstavnici o prijedlogu poslodavaca da u izmjene i dopune zakona uđe članak u kojem se definira neplaćanje pauze odnosno da ona više ne ulazi u radno vrijeme, Sever je odgovorio kako su oni “očekivali da će se poslodavci pojaviti s nečim takvim te se mogu očekivati još neki njihovi zahtjevi”.

“Zanimljivo je da oni to pitanje nisu otvorili u razgovorima već je taj njihov prijedlog ugledao ‘svjetlo dana’ kroz medije. To je samo znak da oni takvih svojih prijedloga imaju sasvim sigurno još. Oni godinama traže i inzistiraju na istim stvarima. Razlozi promjene zakona kriju se u nečem mnogo dubljem. Čak i stručnjaci radnog zakonodavstva i radnog prava govore o tome da možda sada i nije najzgodnije vrijeme za promjene. Iako se neki od tih stručnjaka, primjerice pojedini stručnjaci koji se nalaze na katedri radnog prava na Sveučilištu u Zagrebu, a koji su liberalniji nastrojeni, mogu svrstati na stranu poslodavaca”, rekao je Sever.

Kada je riječ o spomenutom zahtjevu, Sever ističe kako to nije neuobičajeno jer su poslodavci tu ideju spominjali i prijašnjih godina. Paradoksalno je da u nekim razvijenim zemljama vladajući traže smanjenje radničkih prava kako bi tu zemlju proglasili povoljnijom za ulaganje. “To nije dobro, pogotovo takav jedan liberalistički duh koji vlada. Plaćena pauza nije u svim zemljama u Europi tako postavljena. Neke države su je izbacile iz radnog vremena i nije plaćena, međutim, oni su naknadu za pauzu prebacili u plaću radniku bez obzira na radno vrijeme. Oni su primjerice skratili radno vrijeme”, rekao je Sever.

Dodao je kako kod nas sindikati zagovaraju skraćivanje radnog vremena jer dolaze nove tehnologije, a treba zaposliti što veći broj ljudi, a pri skraćivanju radnog vremena treba zadržati istu razinu plaće jer nije smisao u tome da ako se skrati radno vrijeme tada treba smanjiti plaću. No, Sever ističe kako su poslodavci cijelo vrijeme zagovarali i uspoređivali se s nekim drugim zemljama da pauza nije u radnom vremenu, nije plaćena i nestala je. Dodatno su zagovarali i stav da s obzirom na to da je Hrvatska u teškom stanju te da treba još više raditi kako bi izašli iz krize, to je samo stav da oni ne znaju primjenjivati neke druge metodologije i nemaju mnogo doticaja sa suvremenom tehnologijom i oblicima rada.

Usporedbe radi, u Austriji ili Njemačkoj je radnik zaštićen, ima radno vrijeme, adekvatnu plaću…a naši poslodavci traže da se radno vrijeme zadrži na 40 sati, a plaćena pauza izbaci iz radnog vremena ili pak alternativno da se pauza izbaci pa se na taj način radnicima smanji upisani broj radnih sati. “To je stvar koju još nisu stavili na stol, izbacili su je van, ali još nismo o tome razgovarali. Sada ćemo se i mi spremiti na to i vidjeti što oni zapravo žele. Jasno je da prilično žele liberalizirati sustav rada. No, vidljivo je da građani zapravo misle suprotno”, istaknuo je Sever.

Dodao je da sve institucije, poslodavci i udruge zapravo “pušu u isti rog” i svi su na jednoj strani, a sindikati i radnici su na drugoj strani. Poslodavci su željeli instalirati dodanu fleksibilnost u taj sustav. Građani su zapravo za to da se smanji fleksibilnost Zakona o radu, a ne obrnuto.

‘Poslodavci odgovornost žele prebaciti na državu i radnike, a sebe izuzeti’

U prijedlogu novog zakona je i odredba “čekanje na rad”. Ranije je bilo riječi o tome da kada nema posla, poslodavac može uputiti radnika na “čekanje”, ali mu za to vrijeme mora isplatiti plaću, ali ne nižu od minimalne plaće. Međutim, sada su poslodavci taj pojam počeli ponovno otkrivati. Članak 95. Zakona o radu kaže da kada radnik ne radi zbog svoje krivice već zbog objektivnih okolnosti ili zbog krivice poslodavca tada mu on mora isplatiti ugovorenu plaću odnosno prosjek zadnja tri mjeseca.

No, kolektivnim ugovorom može se drugačije dogovoriti. “Mi tvrdimo da je to ‘korak unazad’ i to smo napustili još do