sindikat

ARHIVA VIJESTI


17. rujna 2021.

Snažni dokazi o povezanosti psihosocijalnih rizika i negativnih posljedica na zdravlje radnika

ETUI/NHS - Rezultati meta analize o povezanosti između psihosocijalnih faktora na poslu i zdravlja pokazuju da je nužno potrebno obratiti pozornost na ove faktore kako bi se poboljšalo zdravlje radne populacije. Kao dio projekta koji provodi Europski sindikalni institut (ETUI) „Troškovi psihosocijalnih rizika povezanih s poslom u EU“, meta analiza je dala uvjerljive nalaze o povezanosti između nekih psihosocijalnih faktora na poslu i određenih posljedica na zdravlje.

Projekt analizira podatke o brojnim radnicima koji su pogođeni rizikom i s povezanim izravnim ili neizravnim troškovima u državama članicama EU.

Sveobuhvatna meta analiza uključuje ukupno 72 objavljene analize literature s meta analizama koje su objavljene u zadnjih 20 godina. Utemeljeno na dokazima visoke kvalitete, kombinacija visokih psihosocijalnih zahtjeva i niske razine odlučivanja (naporan posao) i dugih radnih sati je značajno povezana s bolestima krvožilnog sustava (osobito koronarnim bolestima srca i srčanog udara) te mentalnih poremećaja (osobito depresije). Druge značajne povezanosti uključuju naporan posao s dijabetesom i fizičkom neaktivnosti, duge radne sate s pretilošću te nesigurnost posla s dijabetesom, depresijom, anksioznosti te uporabom psihotropnih lijekova. Neravnoteža u nagrađivanju, tj. nedostatak u reciprocitetu u smislu radnikovog truda i nagrade zauzvrat – povezana je s koronarnim srčanim bolestima.

Naknadna osvježena istraživanja pokazuju kako uzimanje u obzir pet psihosocijalnih izloženosti radnika – naporni rad, neravnoteža između truda i nagrade, nesigurnost posla, dugi radni sati i bullying – sveukupne atribucijske frakcije su u rasponu od 17 do 35% za depresiju i između 5 i 11% za koronarne bolesti srca. Atribucijska frakcija je postotak svih slučajeva određene bolesti u populaciji koja se pripisuje određenoj izloženosti. Nalazi su značajni.

Izloženost psihosocijalnim faktorima rada može se promijeniti prevencijskim politikama koje se odnose na radnu organizaciju, radne i uvjete zapošljavanja. Europska konfederacija sindikata (ETUC) poziva na donošenje EU Direktive u području psihosocijalnih rizika na radnom mjestu, s obzirom da primjena autonomnog okvirnog sporazuma o stresu povezanom s radom iz 2004. godine u državama članicama i dalje ostaje nejednaka, a doseg zaštite neprimjeren. Na primjer, trenutna pandemija Covid 19 naglasila je važnost prava na isključivanje za radnike kao mjeru smanjenja stresa. Nadalje, stupanj uključenosti psihosocijalnih rizika ili izričito spominjanje istih u zakonodavstvu se značajno razlikuje između država članica te posljedično radnici nisu zaštićeni na istoj razini u svim državama.

https://www.etui.org/news/evidence-strong-negative-health-effects-psychosocial-work-factors

Poskupljenja prijete

NOVOSTI
Piše: Paulina Arbutina

U ovom trenutku bilo bi dobro ići sa smanjenjem PDV-a na svu hranu bez obzira na to što nema nikakvog jamstva da bi to rezultiralo krajnjim, nižim cijenama, čemu smo već svjedočili kad je bio spušten PDV na kruh, a kruh nije pojeftinio, govori predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata Krešimir Sever

Najavljuje se poskupljenje struje, a Vlada još uvijek ne ispunjava obećanje o smanjuju poreza na hranu?

Prosječna mirovina u Hrvatskoj zajedno sa svim oblicima mirovina iznosi 2800 kuna, dok se radnička mirovina kreće od 2400 do 2500 kn, minimalna neto plaća iznosi 3400 kn, medijalna neto plaća 6023 kn, prosječna plaća 7175 kn.

Dodajmo tome podatak da se u ovom ljetnom periodu oko 780.000 plaća kreće do razine od 6023 kune neto. Kad od tih plaća skinemo rate kredite, minuse, postavlja se pitanje – tko može živjeti od toga? Najuži, najosnovniji dio potrošačke košarice naše obitelji je poskupio i još će poskupjeti. Pred nama je još jedno teško razdoblje. Poskupljenja su krenula još prošle godine zbog poremećenih lanaca opskrbe uslijed epidemije Covida-19, ali i povećane potražnje koja je na svjetskom tržištu usmjerena prema hrani. Donekle su se stabilno držale cijene mesa, ali s poskupljenjem stočne hrane sigurno će i meso poskupjeti. Ruku pod ruku, kumovale su i klimatske promjene koje su dovele do pada prinosa, što je djelovalo na kreiranje cijena.

Zašto država ne reagira, uključujući obećano smanjenje poreza na hranu?

Država ne može regulirati tržište, ne može nametnuti kontrolirane cijene proizvoda koje nudi privatni sektor i, na kraju krajeva, svjetske burze hrane. U ovom trenutku bilo bi dobro ići sa smanjenjem PDV-a na svu hranu bez obzira na to što nema nikakvog jamstva da bi to rezultiralo krajnjim, nižim cijenama, čemu smo već svjedočili kad je bio spušten PDV na kruh, a kruh nije pojeftinio.

Kakav bi onda Vladin potez bio jamstvo?

Jedino pravo jamstvo je rast plaća. Država treba osigurati sigurnije, stabilnije poslove na neodređeno, veća primanja. Veći dio plaće otpada na hranu koja je najizdašniji trošak u jednom kućanstvu, od nekih 27 do 28 posto i ponovno se diže na 30 posto, koliko smo imali prije poskupljenja struje i plina 2012. godine. Država bi trebala ići i s traženjem prostora za smanjenje trošarina kad je riječ o gorivu, odakle bi isto mogao krenuti novi ciklus poskupljenja. Vlada bi trebala poduprijeti domaću proizvodnju, a da se pritom ne ogriješi o pravila EU-a. Hrvatska nema dovoljno snage zaustaviti inozemnu robu na ulazu, kao što mogu napraviti Njemačka i Austrija.

 

Nacrt izvještaja Europskog parlamenta o Prijedlogu direktive o transparentnosti plaća muškaraca i žena

ETUC/NHS - 7. rujna 2021. godine suizvjestiteljice Europskog parlamenta, Kira Marie Peter-Hansen (Zeleni/EFA) i Samira Rafaela (Renew) objavile su Nacrt zajedničkog izvještaja, s ciljem poboljšanja prijedloga Direktive o jačanju primjene načela jednakih plaća muškaraca i žena za jednak rad ili rad jednake vrijednosti putem transparentnosti plaća i provedbenih mehanizama. Suizvjestiteljice su napravile važan korak u smislu proširenja broja radnika za koje bi postojala obveza izvješćivanja o plaćama, nadzor i donošenje akcijskih planova. Prag za obvezu  izvješćivanja o plaćama u Nacrtu izvješća spušten je na poslovne subjekte  s 10 ili više zaposlenih, kako je predložila Europska konfederacija sindikata (ETUC).

ETUC također pozdravlja izmijenjene kriterije vrednovanja radnog mjesta i klasifikacijskih shema koje bi zaustavile praksu zanemarivanja i podcjenjivanja karakteristika i vještina povezanih s poslovima koje pretežno obavljaju žene.  Predloženi amandmani napokon bi dopustili smislenu procjenu poslova koje pretežno obavljaju žene i njihovu stvarnu vrijednost.

Međutim, suizvjestiteljice su propustile priliku pojasniti da pojam „predstavnik radnika“ u Direktivi označava sindikate. Dok se važne odredbe sada odnose na sindikate, npr. kada se govori o zahtjevu za informacijom o plaćama u ime radnika, doseg aktivnosti koje može poduzeti sindikat ostaje nejasan. Zabrinjavajuće je da tekst Direktive još uvijek izričito ne isključuje mogućnost da poslodavci mogu sami izabrati predstavnika radnika. Potrebna su daljnja poboljšanja Direktive koja bi sindikatima jamčila kolektivno pregovaranje kako bi stali na kraj diskriminaciji u plaćama i podcijenjenosti poslova koje pretežno obavljaju žene.

Unatoč dobroj namjeri, uporaba rodno neutralnog jezika zahtijeva određena dodatna pojašnjenja. Sve radnice trebaju i dalje imati mogućnost usporediti svoje plaće s onima muških kolega. Bez obzira na radnikov rodni identitet, važno je osigurati uspoređivanje njihovih plaća s najvišom i stoga prikladnom vrijednošću.

Komentirajući nacrt izvještaja, zamjenica glavnog tajnika ETUC-a, Esther Lynch izjavila je kako su jednake plaće i dalje moguće. Nacrt zajedničkog izvještaja suizvjestiteljica Kira Marie Peter – Hansen i Samire Rafaela  korak je u pravom smjeru i dokazuje kako kada postoji politička volja, postoji i stvarna prilika da ova Direktiva postane skok naprijed koji će osigurati jednakost plaća.

Lynch je naglasila kako će radnici i njihovi sindikati i dalje pritiskati Europski parlament da se osiguraju potrebne izmjene koje će radnicama i njihovim sindikatima osigurati potrebne alate za zatvaranje rodnog jaza u plaćama.

Nezavisni hrvatski sindikati (NHS) također pozdravljaju ovakav Nacrt izvještaja s obzirom da sadržava i stavove koje je NHS uputio Ministarstvu rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike, a osobito u vezi smanjenja praga broja radnika s 250 na 10 u pogledu izvještavanja o plaćama. Naime, prema podatcima Državnog zavoda za statistiku o aktivnim pravnim osobama prema područjima NKD 2007 i broju zaposlenih, na dan 31. prosinca 2020. bilo je 103.823 poslodavca koji zapošljavanju 1-249 radnika, a 609 poslodavaca koji zapošljavaju 250 i više radnika. Dakle, jasno je kako većina poslodavaca ne bi bila pokrivena ovom obvezom kada bi ostao prag od 250 radnika. NHS se također protivi prijedlogu kojim bi se poslodavcima omogućio izbor radničkog predstavnika s kojim bi provodili zajedničku procjenu plaća.

Pravo na jednaku plaću žena i muškaraca za jednak rad ili rad jednake vrijednosti jedno je od temeljnih načela EU-a, načelo koje se odnosi na sve, ne samo na određene poslodavce, ovisno o njihovoj veličini.


13. rujna 2021.

Banke na njima zgrću milijarde: Izračunali smo može li prosječna hrvatska obitelj uopće živjeti bez minusa

PROBLEMI S PREŠUTNIM PREKORAČENJEM

(DNEVNIK.HR) - Prešutne minuse koji su prošle godine od iznimke postali pravilo i na kojima banke zgrću milijarde, HNB želi zaustaviti. Gotovo milijun Hrvata preživljava upravo uz pomoć minusa. Bez odlaska u minus, gotovo milijun hrvatskih građana ne može normalno živjeti.

''Morate tako napraviti da biste mogli poboljšati malo kvalitetu života, priuštiti neke stvari, otići frizeru, kozmetičaru, neke stvari koje su banalne i trebale bi biti normalne, a nisu'', kaže Andrea, a Goran dodaje: ''Ne može se bez minusa ni od mirovine niti plaće živjeti. Svaki dan nam je sve skuplje i skuplje - od voća do povrća i mesa, sve ide gore''.

Uzmimo za primjer prosječnu tročlanu obitelj, tu je suprug koji radi u poštanskoj djelatnosti i zarađuje prosječno 5830 kuna, supruga koja radi u trgovini prima 5455 kuna, a dijete je učenik u osnovnoj školi.

Da bi preživjeli mjesec, prema izračunu sindikata treba im u prosjeku 10.500 kuna od čega će gotovo polovicu dati za hranu i režije. Tada ostanu u plusu od 785 kuna, ali ne zadugo.

Počinje nova školska godina, pa dodamo li opremu za školu eto minusa od 1000 kuna, još 850 za trošak automobila, tu je i kredit za stan, troškovi u vidu lijekove i dodataka prehrani, odjeće, obuće, izvannastavnih i sportskih aktivnosti … i eto začas debelog minusa.

''Uvijek je to tisuća, dvije, nekoliko tisuća kuna koji bi čovjeku dobro došli, a upravo je to novac koji nemamo'', upozoravaSarajko Baksaiz udruge Blokirani.

Hrvatska narodna banka predložila je Ministarstvu financija da zakonom odredi da prešutni minus ne smije biti veći od 1.500 kuna te da regulira kamate za to: ''HNB je Ministarstvu financija uputio inicijativu koji je Ministarstvo podržalo. Iako je Zakon o potrošačkom kreditiranju trebao biti mijenjan u procesu uvođenja eura, s obzirom na okolnosti izmjene Zakona se već pripremaju''.

''Banke eventualno umanjenju minusa trebaju pristupiti postupno, svojim klijentima otvoriti mogućnost da se ta umanjenja namire u nekom razdoblju koji im neće činiti problem i na taj način im zapravo ne dovedu u pitanje egzistenciju'', ističe ministar gospodarstva i održivog razvoja Tomislav Ćorić

U odnosu prema bankama građani su uvijek slabiji. Zato ih Vlada mora zaštititi, poručuje predsjednik Nezavisnih sindikata Hrvatske Krešimir Sever: ''Da propisom to reguliraju na način da se taj udar ne dogodi jer prvo, to nije interes banaka jer će gubiti sigurnost klijenata, a nije interes ni države jer će joj se povećati broj blokiranih, smanjit će se potrošnja i prihodi od PDV-a te potražnja pa će se to u cjelini osjetiti na gospodarstvu''.

Dugoročno rješenje problema života na minus jedino se može riješiti povećanjem plaća i mirovina.

Koji je koji minus?

Dopušteno prekoračenjeje minus koji vam banka dopušta temeljem vašeg ugovora o tekućem računu dok prešutno prekoračenje nadmašuje i stanje vašeg računa i vašeg minusa. Laički rečeno to je minus na minus.

Dopušteni minus je ugovor o kreditu koji štiti potrošača na način da ima ograničenu efektivnu kamatnu stopu, mogućnost vraćanja duga na rate, informacije u svakom trenutku, i za njega se prethodno radi procjena kreditne sposobnosti.

Kod prešutnog minusa toga nema, kao ni ograničene kamatne stope, ni obveze banke da vam omogući plaćanje duga na rate.

Radnici pokriveni kolektivnim ugovorom imaju više dana godišnjeg odmora

ETUC/NHS - Dok se milijuni radnika pripremaju za povratak na posao nakon godišnjih odmora, analiza podatka na razini EU-a pokazala je kako radnici koji su pokriveni kolektivnim ugovorima imaju do dva tjedna više plaćenog godišnjeg odmora. Radnici u Hrvatskoj i Njemačkoj imaju deset dana više godišnjeg odmora ukoliko su njihovi radni uvjeti određeni kroz kolektivne pregovore sindikata i poslodavaca. Radnici koji su pokriveni kolektivnim ugovorom u još sedam europskih zemalja: Danskoj, Francuskoj, Nizozemskoj, Češkoj, Finskoj, Italiji i Ujedinjenom Kraljevstvu imaju tjedan dana više godišnjeg odmora. Na razini cijele EU zahvaljujući kolektivnim ugovorima radnici imaju dodatna tri dana godišnjeg odmora te ukupno imaju 24.5 dana u odnosu na 21.5 dana za radnike koji nisu pokriveni kolektivnim ugovorima.

Hrvatski Zakon o radu u članku 77. radnicima jamči najmanje četiri tjedna godišnjeg odmora, no kolektivnim ugovorima sindikati ugovaraju veći broj dana godišnjeg odmora.

Sindikati pozivaju EU da osigura svim radnicima mogućnost uživanja prava iz kolektivnih ugovora što ne znači samo više godišnjeg odmora, nego i pravedniju plaću. Europska konfederacija sindikata (ETUC) je prije mjesec dana otkrila kako si milijuni Europljana ne mogu priuštiti odlazak na more zbog niskih plaća.

Međutim, broj radnika koji su pokriveni kolektivnim ugovorima je pao u 22 države članice EU-a od 2000. godine kao rezultat reformi štednje (rezanja), a sve kako bi se zaposlenje učinilo nesigurnijim.

Ursula von der Leyen, predsjednica Europske komisije, obećala je „jačati kolektivne ugovore“ u sklopu direktive o plaćama koja bi sve države članice u kojima je pokrivenosti radnika kolektivnim ugorima niža od 70%, obvezala na izradu nacionalnih akcijskih planova po tom pitanju.

Europski parlament će nakon ljeta raspravljati o prijedlogu direktive, a ETUC s članovima Parlamenta razgovara o potrebnim amandmanima kako bi se osigurala:

„Ovog ljeta milijuni radnika su imali mogućnost provođenja više vremena sa svojim obiteljima zahvaljujući kolektivnim ugovorima koji omogućuju više dana plaćenog godišnjeg odmora, kao i pravednije plaće i sigurnost zaposlenja“, izjavila je Esther Lynch, zamjenica glavnog tajnika ETUC-a.

„Međutim, previše je radnika moralo skratiti godišnji odmor jer još uvijek ne mogu koristiti dobrobiti kolektivnog pregovaranja zbog mjera rezanja i antisindikalnih aktivnosti. EU može svim radnicima osigurati pravo na kolektivno pregovaranje tako da poslodavcima onemogući javna sredstva ukoliko odbijaju kolektivno pregovarati sa sindikatima.

Sindikati, koji su i izborili pravo na plaćeni godišnji odmor, jedini su pravi zastupnici radnika u kolektivnom pregovaranju sa poslodavcima i to mora biti priznato u zakonodavstvu na razini EU-a tako da poslodavci ne mogu osnovati lažna radnička vijeća koja bi dala dojam pregovora, a bez stvarnih rezultata.“

Bilješka:

Podatci se zasnivaju na analizi podataka Eurofounda koju je za ETUC napravio istraživač Uni Europe i gostujući profesor na Sveučilištu u Gentu Stan de Spiegelaere i odnose se samo na kolektivne ugovore na nacionalnoj razini. Puno radnika koristi pogodnosti iz kolektivnih ugovora sklopljenih na razini pojedine industrije ili tvrtke.

Što mislite o četverodnevnom radnom tjednu?

HRT - Mnogi poslodavci i dalje imaju organiziran rad od kuće, s kojim su počeli u pandemiji. Neki od njih s time će i nastaviti, dok se dio radnika početkom rujna vraća na posao. Istodobno, u svijetu se sve više primjenjuje model četverodnevnog radnog tjedna, pa su se na isto odlučile i prve tvrtke u Hrvatskoj... U jednoj zagrebačkoj tvrtki već tri godine rade četiri dana u tjednu umjesto pet, ali za isti novac. Bave se prikupljanjem dokumentacije i provedbom povlaćenja novca iz fondova EU-a. Zbog četverotjednog radnog vremena su, kažu, učinkovitiji i efikasniji. Ovakav rad temelji se na pretpostavci da će produktivnost rasti ako se smanji broj radnih dana.

- Svi imamo pravo birati koji dan ne radimo, da se prilagodimo vlastitom privatnom životu što je i glavni razlog radnog vremena da olakšamo život privatnog i poslovnog života, rekao je Dominik Petak, voditelj odjela za financijske analize iz Logičke Matrice.

I dalje rade, kako Zakon o radu nalaže - 40 sati na tjedan. Radni dan im je dulji, traje i do deset sati, ali zato im neradni dan u tjednu donosi benefite. Hrvatska udruga poslodavaca podržava ovaj i druge fleksibilne oblike rada.

- Ako će to omogućiti veću učinkovitost i fleksibilnost, svakako da je veliki trend među poslodavcima i to je ono što je ohrabrujuće jeste da mnogi pokušavaju balansirati privatni i poslovni život, rekla je Milka Kosanović iz Hrvatske udruge poslodavaca.

Zadovoljstvo radnika jedan je od preduvjeta njegove veće proizvodnosti pa i samoga zdravlja, ističu sindikalisti i podržavaju poslodavce koji uvode smanjen broj radnih dana u tjednu uz zadržavanje plaće.

- U uvjetima gdje god je moguće smanjivati radni tjedan u dogovoru između poslodavca i radnika to treba poduprijeti, međutim sam trend u svijetu ne staje na tome, ima sve više pobornika koji govore ne samo o skraćivanju radnih dana u tjednu nego istovremeno i u skraćivanju satnice, rekao je Krešimir Sever, predsjednik Nezavisnih Hrvatskih sindikata.

Taj model rada najviše se primjenjuje u skandinavskim zemljama gdje se pokazalo da su manje stresa, fleksibilnost, bolja ravnoteža poslovnog i privatnog samo neke od prednosti.

- Stižemo i dalje sve, čak bi rekao, kako se mi ravnamo po rokovima, čak ih i prije uspijemo ispuniti, dodao je Petek.

Četverodnevni rad, prema dosadašnjim iskustvima, bliži je pomirenju obiteljskog i radnog vremena.


31. kolovoza 2021.

Poskupljenje hrane - globalni, ne samo nacionalni problem

HRT - Ove jeseni svjedočit ćemo još jednom poskupljenju prehrambenih proizvoda – poskupjet će kruh, meso – i to po 5 do 10 kuna po kilogramu, a povrće već sada plaćamo kao suho zlato. Mogu li građani izdržati takav udar? Milka Kosanović iz Hrvatske udruge poslodavaca rekla je gostujući u emisiji "Studio 4" kako je u ovom trenutku problem više globalni nego nacionalni.

- U određenoj mjeri na to možemo odgovoriti, međutim, nažalost u velikoj mjeri ne možemo. Komponente tih proizvoda su burzovna roba koja se globalno trži po određenim cijenama, gdje su najveći igrači, koji su globalni dobavljači, u ovom trenutku u problemima jednako kao i Hrvatska, objašnjava.

Do sada smo imali inflaciju od 1,7% koja bi sredinom godine mogla usporiti, no i dalje je izuzetno prisutna.

- Inflacija je jedno, a ulazni inputi koji služe za kalkulaciju prehrambenih proizvoda su nešto drugo, i oni su zapravo toliko porasli da se ni na koji način ne mogu amortizirati, odnosno mogu do neke razine. Neki inputi, koji su ključni za ove proizvode, su porasli i preko 100%, recimo soja, kukuruz 50%, često se spominje ulje kao namirnica koja je poskupila, kaže Kosanović i dodaje kako nas Covid kriza nije puno naučila jer su se već trebali poduzeti neki koraci kako bi se takve krize u budućnosti prevenirale.

- Proizvodnja hrane više nije pitanje gospodarstva, već nacionalne sigurnosti u nekim zemljama, dodala je.

Prije hrane divljale su cijene nafte, što je bio najveći generator inflacije. Cijene u restoranima i hotelima porasle su za 3,95%, što nije spriječilo turiste da plaćaju veće cijene boravka.

- Transport je također na rekordnim razinama, više nije pitanje hoćete li platiti kontejner, već je pitanje hoće li taj kontejner stići u određenim rokovima, rekla je.

Iako Hrvatska ima rekordan urod pšenice i prosa, cijene kruha će rasti po treći put. Kosanović objašnjava kako nije samo pšenica ta koja utječe na cijenu kruha, već je tu više komponenti.

- Da, urod je dobar, međutim prinosi ipak nisu toliko dobri koliko bi bili potrebni, kaže i dodaje kako je veliki problem s urodom grahorica i maslina, i to radi suše.

- To će sve utjecati na potrošačku košaricu, rekla je.

Građanima Hrvatske s trenutnim plaćama i rastom cijena sigurno neće biti lako, a Kosanović smatra kako bi država trebala napraviti što bolji balans između onoga što poslodavac može dati radniku i onoga što mora dati državi.

Sever: Što je zemlja siromašnija, to je udio troška hrane u mjesečnoj potrošnji veći

Krešimir Sever iz Nezavisnih hrvatskih sindikata kaže kako je Hrvatska u proteklo vrijeme imala jedno „puzajuće“ povećanje cijena na svim područjima, bez drastičnog skoka koji bi svi primijetili.

- Ako uspoređujemo cijene od lani, prema ovoj godini, vidimo da je to povećanje ipak osjetno. U ovim uvjetima jednoj prosječnoj obitelji nedostaje otprilike četvrtina prihoda kako bi pokrili svoje redovite rashode - ako gledamo stvarno stanje negdje oko 10.500 kuna je trebalo prosječnoj obitelji za koliko-toliko dostojan mjesec, kaže.

Hrvati su do sada oko 27% plaće trošili na hranu, što je puno više od prosjeka EU koji iznosi od 11-17%.

- Što je zemlja siromašnija, to je udio troška hrane u mjesečnoj potrošnji veći radi toga što je manji dohodak. Ono čega se treba bojati je da će, zbog skoka cijena hrane, taj udio troška hrane u cijeni još više rasti, i to će ići još više na štetu onoga čega su se građani i ranije odricali, objašnjava Sever.

S obzirom na ovaj cjenovni udar, za građane Hrvatske neće puno značiti oporavak gospodarstva zbog turističke sezone.

- Nažalost, znamo da kad je riječ o turizmu, da dobar dio onoga što turisti jedu i piju većinom bude uvozna roba. Naši proizvođači hrane zbog toga imaju ogroman problem, teško se nositi s takvom vrstom strane konkurencije. Treba naglasiti da je ta uvozna hrana najčešće daleko niže kvalitete od domaće, ističe Sever i dodaje kako će to najviše pogoditi umirovljenike koji s prosječnom mirovinom ne mogu pokriti niti minimalne osnovne troškove.

Kako bi osigurali potporu za poslodavce, radnici će se testirati pred sam rok predaje zahtjeva

FAKTOGRAF
Autor/ica: Gabrijela Galić

Iako državna burza za zapošljavanje i HZZO razmjenjuju podatke, izračun postotaka prepustili su AKD-u.

Državna tvrtka AKD-Agencija za komercijalne djelatnosti zadužena je za izračun postotka radnika s Covid potvrdom kod poslodavaca koji od države traže potporu za očuvanje radnih mjesta za srpanj.

Država je, podsjetimo, potporu od dvije do četiri tisuće kuna po radniku za mjesec srpanj, uvjetovala time da radnici za koje se traži potpora moraju imati Covid potvrde. Potpore će biti odobrene ovisno i o postotku zaposlenih koji su ili cijepljeni ili su preboljeli Covid-19 ili imaju negativan test.

U slučaju da tu potvrdu ima 70 ili više od 70 posto radnika, poslodavac ostvaruje pravo na potporu u stopostotnom iznosu, odnosno za sve radnike. U ostalim slučajevima, potpora se izračunava proporcionalno, odnosno „jednako postotku COVID potvrda od ukupnog iznosa potpore“, objašnjavaju iz Hrvatskog zavoda za zapošljavanje (HZZ).

Izračun udjela Covid potvrda nakon 25. kolovoza

Većina zahtjeva poslodavaca za isplatom srpanjske potpore za očuvanje radnih mjesta na adresu HZZ-a stići će u narednih nekoliko dana. Naime, zahtjevi se zaprimaju zaključno s 25. kolovozom. Do prošlog tjedna tek je nešto više od pet tisuća poslodavaca za manje od 30 tisuća radnika zatražilo potvrdu, a na osnovu potpora isplaćenih ranijih mjeseci, očekuje se da bi broj zahtjeva mogao biti pet puta veći.

Koliko radnika kod poslodavaca koji su do sada zatražili isplatu potpore za očuvanje radnih mjesta za srpanj posjeduje Covid potvrdu, nije poznat podatak. Agencija za komercijalne djelatnosti tek će nakon srijede, do kada HZZ zaprima i obrađuje zahtjeve poslodavaca, „pristupiti provjeri postotaka radnika koji posjeduju EU digitalnu Covid potvrdu“.

Agencija za komercijalne djelatnosti, međutim, nije bila prvi izbor za izračun postotka radnika s Covid potvrdom kod poslodavca. Državnoj burzi rada taj je postotak, kako je pisao Telegram, trebao dostaviti Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje (HZZO). On se izračunava uparivanjem podataka HZZ-a o radnicima za koje poslodavac traži potporu i podataka HZZO-a.

Angažirali AKD da računa postotak

Međutim, ispostavilo se da HZZO taj posao neće raditi te je on povjeren AKD-u. Tu informaciju iz HZZ-a teško su podijelili s javnošću pa su tako naš upit o tome kome oni šalju podatke o radnicima za koje poslodavci traže potporu, odnosno tko izračunava postotak, u potpunosti ignorirali. Tek nakon požurnica, HZZ navodi kako je taj posao povjeren AKD-u.

Razmjena podataka o radnicima koji imaju Covid potvrde otvara i vrlo osjetljivo pitanje zaštite osobnih podataka, u ovom slučaju zdravstvenih podataka građana.

„Kada smo razgovarali o vezivanju potpore uz Covid potvrde upravo smo ‘tukli’ po zaštiti osobnih podataka radnika. Rečeno nam je da će HZZ na temelju podataka HZZO-a proslijediti postotak te da se osobni podaci radnika neće dijeliti“, veli Krešimir Sever, predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata (NHS).

Sever: Van pameti je da netko treći računa postotak

Drugim riječima, HZZ bi HZZO-u trebao dostavit listu radnika za koje se traži potpora. HZZO bi trebao „izvući“ podatak o broju radnika s Covid potvrdom kod određenog poslodavca. No, postotak neće računati. Treća karika, u ovom slučaju AKD, bi na osnovi broja ukupno zaposlenih kod poslodavca i broja onih s Covid potvrdom trebao izračunati postotak. Pritom, ne bi trebao baratati imenima radnika.

„Napravili su znanost od toga. Pa taj postotak može izračunat bilo tko, da su nama u NHS-u dali ta dva podatka izračunali bi postotak“, ironično navodi Sever ističući kako je „van pameti da netko treći, sa strane, računa postotak“.

I cijepljeni radnik može ostati bez potpore za plaću

HZZ i u informaciji o izmijenjenim kriterijima za isplatu potpore za zadržavanje radnih mjesta ističe kako neće imati uvid u osobne podatke radnika. Kao što smo već spomenuli, poslodavci kod kojih se utvrdi da 70 ili više posto radnika imaju Covid potvrdu dobit će je u punom iznosu. Poduzeća s manje od 70 posto radnika s Covid potvrdama, primit će potporu prema udjelu radnika koji na potporu imaju pravo u odnosu na ukupan broj radnika kod poslodavca. Drugim riječima, ako šest od 10 radnika kod nekog poslodavca ispunjava uvjete, bit će isplaćeno 60 posto zatraženog iznosa potpora. I pritom, poslodavac ne može odrediti za koje radnike će mu potpora biti isplaćena.

HZZ će u tom slučaju potpore isplaćivati prema redoslijedu prijavljenih radnika. U provedbenom dokumentu koji govori o uvjetima i načinu korištenja sredstava za zadržavanje radnih mjesta, naime, stoji napomena: „Poslodavcima koji imaju manje od 70 posto radnika sa EU digitalnim COVID potvrdama ili uvjetima za dobivanje iste, potpora će se isplaćivati u predviđenom postotku potpora od ukupnog iznosa potpore radnicima prema redoslijedu radnika u tablici koju poslodavac dostavlja u zahtjevu“.

Kako je sam poslodavac HZZ-u dostavio tablicu tako je upućen u redoslijed radnika u njoj. To znači i da će poslodavac znati koji radnici ne mogu dobiti potporu i to samo zbog toga što su na dnu tablice. Pritom, ti isti radnici možda imaju Covid potvrdu, što poslodavac ne bi trebao znati.

Poslodavci se trude dostići 70 posto

No, poslodavci su se „dosjetili“ kako doskočiti pravilima HZZ-a te će pokušati dosegnuti magičnu brojku od 70 ili više posto radnika s Covid potvrdom. Naprosto će radnike pred istek roka za predaju zahtjeva HZZ-u poslati na testiranje, jer su negativan brzi antigenski ili PCR test također temelj za dobivanje potvrde.

Prema pisanju Jutarnjeg lista (tiskano izdanje od 17. kolovoza) računica poslodavaca je jednostavna te je opisuju na primjeru turističke agencije u kojoj je zaposleno osam radnika. Jedan je prebolio Covid-19, a ostalih sedam se nisu cijepili. Brzi antigenski test koji se priznaje za dobivanje Covid potvrde košta 150 kuna i vrijedi 48 sati te je poslodavcu za dobivanje pune potpore dovoljno da na testiranje pošalje pet radnika. Za to će izdvoji 750 kuna. U konačnici će biti „na dobitku“ jer ima pravo na maksimalnu potporu od četiri tisuće kuna po radniku pa će mu država za srpanjske plaće isplatiti 32 tisuće kuna.

Ti radnici, ali i svi ostali čiji će poslodavci „posegnuti“ za testiranjem prije predaje zahtjeva HZZ-u (iako poslodavac ne bi trebao imati podatke o tome tko je cijepljen ili nije), više se neće trebati testirati u slučaju da se potpora nastavi isplaćivati i u kolovozu.

U zemlji procjepljenost ispod 50 posto, a od poslodavaca se traži 70

Država je vezanjem poticaja uz Covid potvrde htjela potaknuti građane na cijepljenje. Štoviše, za tvrtke koje imaju problema u poslovanju zbog pandemije koronavirusa postavila je ljestvicu visoko – barem 70 posto radnika u poduzeću za punu potporu.

Istodobno, cilj je Vlade bio da do kraja lipnja bude procijepljeno „između 50 i 55 odraslog stanovništva“, kako je u svibnju kazao premijer Andrej Plenković. Taj cilj, međutim, nije ostvaren te je do 19. kolovoza cijepljenje završeno za 46,4 posto građana dok je „barem jednom dozom cijepljeno 49,99 posto odraslog stanovništva“.

Vezanje poticaja za zadržavanje radnih mjesta uz Covid potvrde očito nije imalo značajnih utjecaja na porast broja građana koji su se cijepili, tim više jer je poslodavcima dovoljno da danas ili sutra pošalju radnike na testiranje kako bi 25. kolovoza mogli predati zahtjev za isplatom potpore za srpanj. A to je, također, problematično.

U razgovorima predstavnika poslodavaca i sindikata s Vladom oko kriterija za isplatu potpore za očuvanje radnih mjesta za srpanj, na stolu je bilo i pitanje zaštite osobnih podataka radnika u odnosu s poslodavcem.

“Separacija šljunka”

Poslodavac, ističe Sever, niti u jednom trenutku ne bi trebao znati koji radnik ima ili nema Covid potvrdu. Ako to ne zna, onda ne bi od radnika trebao tražiti testiranja. Praksa je očito drugačija, pogotovo u malim firmama gdje svi sve znaju, pa i ono što ne bi trebali.

„Sada bi se moglo dogoditi da poslodavci testiraju sve radnike i tako u nekoliko krugova dok se ne izdvoje radnici koji nisu cijepljeni“, veli Sever slikovito navodeći kako bi se u poduzećima koja primaju potporu mogla zbivati ono što se u nekoj drugoj djelatnosti naziva –„separacija šljunka“, gdje se kroz nekoliko separacija izdvaja različit granulat. U ovom slučaju, kroz ponavljana testiranja izdvojili bi se radnici bez Covid potvrde koji bi onda bili pod pritiskom kako poslodavca, tako i kolega.

Pitanje je, međutim, hoće li potpora u srpanjskom obliku biti prenesena i u kolovoz ili će doći do nekih novih kriterija koje će poslodavci trebati ispuniti. Prema riječima Josipa Aladrovića, ministra rada, mirovinskog sustava obitelji i socijalne politike, o potpori za kolovoz još se nije razgovaralo jer „nemamo nekakve intenzivne zahtjeve od poslodavačkih udruga jer se vidi snažni ekonomski rast“.

„Treba se stoga koncentrirati na pojedine sektore kojima je potrebna pomoć, iako se i oni sve više smanjuju“, kazao je Aladrović iznoseći očekivanje da će se u idućem razdoblju više proračunskog novca uložiti u nova radna mjesta.

Minimalna potrošačka košarica iznosi 7.800 kuna, a ona dostojna življenja 10.500

N1 - Sindikalist Krešimir Sever gostovao je u N1 studiju uživo i komentirao rast cijena na tržištu. “Potpuno je jasno da je došlo do jednog šuljajućeg, polaganog povećanja cijena na svim područjima, posebice kad je riječ o hrani. Mi u Hrvatskoj imamo višestruki problem, s jedne strane mi smo zemlja koja ima izuzetno velik udio troška hrane u mjesečnom trošku u kućanstvu. Što je zemlja siromašnija, to je taj trošak veći”, rekao je Sever.

Dodao je da se taj postotak u Europi i SAD-u kreće od 11 do 13 posto, u razvijenijim europskim zemljama između 5 i 8 posto, a u Hrvatskoj on iznosi čak 27 posto ukupnog mjesečnog troška.

“Kad govorimo o medijalnoj plaći, oko 760 tisuća plaća u Hrvatskoj kreće se oko 6000 kuna, a i to je nepouzdan podatak”, rekao je Sever.

Istaknuo je da bi minimalna mjesečna potrošačka košarica za kućanstvo iznosila oko 7.800 kuna, dok se “prosječna košarica, koja je dostojna življenja, ne pretjerana, nego nekakva koja bi zadovoljila normalne potrebe kućanstva kreće oko 10.500 kuna”.

Objasnio je da to znači da hrvatskim kućanstvima nedostaje jedna trećina prihoda, što, pak, znači da razliku nadomještaju kupovinom robe koja je pred istekom roka trajanja, koja je nerijetko iz uvoza i koja ima nižu kvalitetu.

Upitan kakvu jesen očekuje, Sever je rekao da su zabilježeni rekordni prinosi pšenice te da je rasla cijena otkupa, što će sigurno uzrokovati povećane cijene brašna i svih proizvoda u mlinarsko-pekarskoj industriji.

“Netko već krene unaprijed u povećanje cijena pa smo vidjeli da su dijelovi mlinarsko-pekarske industrije podigli cijene kruha u pecivu, a vidjet ćemo da će se to i najesen događati”, rekao je Sever.

Neke najave govore da će doći i do povećanja cijena i plina i struje, što će opet biti udar na džepove, rekao je Sever.

Pitanje je gdje će sve skupa stati i kako završiti, a naše plaće, koliko god vlast rekla da je plaća rasla u solidnim postocima, one gube utrku s povećanjem cijena, rekao je Sever.


23. kolovoza 2021.

Rast cijena se ubrzava

HRT -  U posljednjih osam godina gotovo smo zaboravili na znatniju inflaciju. No čini se da je vrijeme niskih cijena iza nas.

-Voće, povrće, sve je poskupjelo, nažalost, a što možemo, kaže prodavač.
- Evo grožđe 40 kuna, evo ne znam koliko je tu, kila i pol,

Očekivano, kažu nam prodavači.

- A što, u proljeće je sve smrznulo, sad iza toga suša i eto ti, nema ti tu velike filozofije,

Od novih poskupljenja neće nas spasiti ni ovogodišnji dobar urod pšenice. Od žetve do danas cijena žitarica porasla je čak 60 posto. Ovako visoke cijene ne pamte se, što utječe i na cijenu kruha.

- Cijenu žitarica vuče loša žetva u Europi, odnosno klimatske promjene su pridonijele tome i zapravo smo premala država da bi imali ikakav utjecaj na globalno tržište, pojašnjava Nada Barišić, direktorica Žito zajednice.

Pogledamo li statistiku, vidi se da je posljednjih godina inflacija bila na niskim razinama, ali ove godine ubrzava.

Već je sada jasno da će godišnju stopu biti teško zadržati na prihvatljivoj razini od 2 posto. Bi li inflaciju obuzdala niža stopa PDV-a na svu hranu?

- To još uvijek u ovom trenutku nije na stolu, odnosno nisu se stekli ti uvjeti, ali o tome razmišljamo. Dio gdje mi možemo dati neki doprinos, iako znate i sami ne znači nužno da snižavanjem stope PDV-a dolazi do pada cijena, upozorava Zdravko Marić, ministar financija.

Već sada prosječnom kućanstvu nedostaje otprilike četvrtina prihoda za pokrivanje redovitih mjesečnih troškova. Unatoč olakšicama na dohodak, minimalne i prosječne plaće i dalje rastu sporije od cijena.

- Netko s 3400 kuna neto minimalne plaće ili sa 6000 kuna medijalne plaće sasvim sigurno ne može dostojno proživjeti mjesec i to se pokazuje na svim mogućim strana. Dodatno još ogromnu opasnost predstavlja i najavljeno poskupljenje plina, struje i energenata u cjelini, ne znamo što će se događati s cijenama nafte na svjetskom tržištu, objašnjava Krešimir Sever, predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata.

Razmišlja li se o manjim trošarinama? Na kretanje cijena nafte na globalnom tržištu ne može se utjecati, ali na trošarine ipak može.

- Mislim da u ovom trenutku nema prostora, ali u svakom slučaju nije za zanemariti, to pratimo u strateškim dokumentima, dodaje Marić.

Inflacija trese i Europu, na najvišoj je razini u posljednjih 9 godina. Hrvatska je neznatno iznad prosjeka. Cijene su najsnažnije rasle u Estoniji, Poljskoj i Mađarskoj. Najniže stope inflacije imaju Malta, Grčka i Italija.

Stopa inflacije u srpnju 2,8 posto, najviša od travnja 2013.

LIDER - Potrošačke cijene u srpnju u Hrvatskoj su porasle 2,8 posto na godišnjoj razini, što je najviša stopa inflacije još od travnja 2013. godine, pokazuju podaci Državnog zavoda za statistiku (DZS) objavljeni u ponedjeljak. Po podacima DZS-a, cijene dobara i usluga za osobnu potrošnju u srpnju ove u odnosu na srpanj 2020. godine u prosjeku su bile više za 2,8 posto. Prvi snažniji porast stope inflacije zabilježen je u travnju ove godine, za 2,1 posto, što je tada bila najviša stopa od kolovoza 2018. godine. Stopa porasta se zadržala na istoj razini i u svibnju, dok je u lipnju blago usporila na dva posto.

Riječ je o najvišoj stopi inflacije od travnja 2013. godine, kada je iznosila 3,3 posto na godišnjoj razini.

Rast potrošačkih cijena tako prati uspon proizvođačkih cijena industrijskih proizvoda, koje su u srpnju porasle za 7,9 posto u odnosu na isti mjesec lani, što je njihov najveći skok još od travnja 2011. godine. Statistika rast proizvođačkih cijena na godišnjoj razini na domaćem tržištu registrira od veljače ove godine, od kada njihov rast neprestano ubrzava te je od svibnja stopa iznad sedam posto.

Jačanje inflacije prati oporavak potražnje i gospodarskih aktivnosti s jenjavanjem pandmije i popuštanjem mjera ograničavanja aktivnosti usmjerenih na suzbijanje zaraze covidom-19 te je na tragu globalnog trenda rasta inflacije.

Na godišnjoj razini najviše poskupio prijevoz

Statistika po glavnim skupinama prema namjeni potrošnje pokazuje da su na godišnjoj razini najviše porasle cijene prijevoza, za 9,3 posto u odnosu na srpanj prošle godine. Unutar kategorije prijevoza, najveći rast bilježe cijene goriva i maziva za osobna prijevozna sredstva, za 18,6 posto.

Cijene alkoholnih pića i duhanana godišnjoj su razini porasle za 5,7 posto, restorana i hotela za 3,9 posto, u segmentu hrane i bezalkoholnih pića te onom stanovanja, vode, električne energije, plina i ostalih goriva za po 1,9 posto, a u komunikacijama za 1,7 posto.

Također, zabilježen je i rast cijena u segmentima obrazovanja, za 0,8 posto, zdravlja te onom raznih dobara i usluga za po 0,7 posto, rekreacije i kulture, 0,6 posto, kao i cijena pokućstva i opreme za kuću i redovito održavanje kućanstva, za 0,4 posto.

S druge strane, samo su cijene odjeće i obuće zabilježile pad na godišnjoj razini, za 0,3 posto. Kumulativni statistički podaci za prvih sedam mjeseci ove u odnosu na isto razdoblje prošle godine pokazuju rast potrošačkih cijena za 1,5 posto.

Na mjesečnoj razini potrošačke cijene porasle za 0,2 posto

Cijene dobara i usluga za osobnu potrošnju, mjerene indeksom potrošačkih cijena, u srpnju su u odnosu na lipanj ove godine u prosjeku bile više za 0,2 posto. Pritom, promatrano po glavnim skupinama prema namjeni potrošnje, u srpnju 2021. u odnosu na lipanj najviše su, u prosjeku za tri posto, porasle cijene restorana i hotela.

Slijede cijene prijevoza te one u skupini raznih dobara i usluga, s porastom za po 1,4 posto, zatim hrane i bezalkoholnih pića, za jedan posto, komunikacija, 0,7 posto, te stanovanja, vode, električne energije, plina i ostalih goriva, za 0,3 posto.

Također, za po 0,2 posto porasle su cijene u skupini rekreacije i kulture te onoj pokućstva, opreme za kuću i redovitog održavanja kućanstva, dok su cijene alkoholnih pića i duhana u prosjeku bile više za 0,1 posto.

S druge strane, pad cijena na mjesečnoj razini zabilježen je u kategoriji odjeće i obuće, za 9,9 posto, što je posljedica sezonskih sniženja. Također, porast indeksa potrošačkih cijena u srpnju u odnosu na lipanj ublažile su i cijene u skupini zdravlja, koje su u prosjeku bile niže za 0,6 posto.

Istodobno, cijene u obrazovanju u srpnju ostale su na razini cijena iz lipnja 2021., navedeno je u izvješću DZS-a.

“Lijepo je bilo tamo” – priče radničkih odmarališta

FAKTOGRAF
Autor/ica: Gabrijela Galić

Nova uprava Zagebačkog holdinga ne daje jasan odgovor na pitanje namjerava li nastaviti s prodajom nekretnina, nekadašnjih radničkih odmarališta, ali i odmarališta za djecu u kojima se još uvijek organiziraju ljetovanja. U nedostatku nekadašnjih radničkih odmarališta, za čiju su izgradnju sami radnici izdvajali, mnogi sindikati danas s hotelskim kućama i drugim turističkim tvrtkama nastoje ugovoriti povoljnije cijene za svoje članstvo.Istodobno, cijeli je niz sindikata s poslodavima dogovorio da o nekadašnjim odmaralištima brinu i tako osiguraju da makar dio radnika po povoljnijim cijenama ljetuje. Tek su rijetki, pritom, i vlasnici odmarališta.

Velikom broju radnika i te pogodnosti u tržišnom poslovanju nisu dostupne. Naime, sindikalno je organizirana jedva četvrtina zaposlenih u zemlji. Osim toga, mnogi radnici sa svojim primanjima nisu u mogućnosti priuštiti si ni skroman odmor.

Tjedan dana odmora izvan mjesta svog prebivališta ne može si priuštiti preko pola milijuna građana Hrvatske koja se smjestila na visoko treće mjesto država članica Europske unije (EU) čiji građani nisu u mogućnosti priskrbiti si odmor izvan mjesta stanovanja.

Odmor je nužan

„Odmor ne bi trebao biti luksuz za rijetke. Dok mnogi radnici odlaze uživati u slobodnom vremenu s prijateljima i obitelji, milijuni si to zbog niskih plaća ne mogu priuštiti“, ukazala je Esther Lynch, zamjenica glavnog tajnika ETUC-a objašnjavajući kako porast nejednakosti kada je riječ o godišnjim odmorima pokazuje kako se prednosti gospodarskog rasta u Europu posljednjeg desetljeća nisu pravedno podijelile.

Do prije tri dekade radnička odmarališta bila su sinonim organiziranog i jeftinog odmora dostupnog i onim s nižim primanjima.

Prodaja, ili propadanje sudbina je većine nekadašnjih radničkih odmarališta. Tako je, primjerice, Zagrebački holding, lani, u jeku korona krize, oglasio prodaju osam odmarališta. Prodavali su dio hostela Zlatokrila u Velom Lošinju, hostel Halugice u Puntu na Krku, odmaralište u Novom Vinodolskom, odmaralište vila Milda i Depadansa u Velom Lošinju, hostel Jelen u Skradu i hostel Loda u Skradinu, a ukupna oglašena cijena je bila nešto viša od 61,5 milijuna kuna bez PDV-a. Iako je vrijeme zatvaranja gospodarstva uslijed pandemije Covid-19 i krize indikativno za rasprodaju odmarališta, činjenica je da je to ideja koja se provlačila još od 2007. godine (1., 2.).

“Poslovno ispravna odluka” za neprodana odmarališta Zagrebačkog hodinga

Od osam oglašenih nekretnina Zagrebački holding prodao je dvije – Vila Mildu na Velom Lošinju, nekadašnje odmaralište ZET-a i nekadašnje odmaralište Zagrebačkih cesti u Novom Vinodolskom. Ostale su nekretnine oglašavane na ponovljenim natječajima, ali interesa nije bilo.

„Objava natječaja uslijedila je nakon što je Uprava Zagrebačkog holdinga d.o.o. sukladno pozitivnim propisima Republike Hrvatske i aktima Društva, za one nekretnine koje ne donose makar ni minimalni povrat na vrijednost (tzv. ROA koeficijent), donijela odluku o raspisivanju javnih natječaja za njihovu prodaju“, odgovorili su nam iz Zagrebačkog holdinga.

Bivše radničko odmaralište u Novom Vinodolskom s početnom cijenom od 3,36 milijuna kuna bez PDV-a zainteresiralo je pet kupaca, a prodano je za nešto više od 4,5 milijuna kuna Andriji Mihiću.

Vila Milda i depadansa na Velom Lošinju prodavani su za početnih 17,82 milijuna kuna bez PDV-a, a kupila ih je turistička tvrtka Jadranka iz Malog Lošinja za 18,1 milijun kuna. Ta je tvrtka jedina iskazala interes za bivše radničko odmaralište.

Zanimalo nas je i hoće li nova uprava Zagebačkog holdinga nastaviti s prodajom nekretnina, nekadašnjih radničkih odmarališta, ali i odmarališta za djecu u kojima se još uvijek organiziraju ljetovanja, jasnog odgovora nema.

„Vezano za ostale nekretnine koje su bile predmet natječaja, a za koje nije bilo iskazanog interesa, nova će Uprava donijeti poslovno ispravnu odluku za Društvo u skoro vrijeme“, navode iz Holdinga. Tako predstoji vidjeti kako će izgledati „poslovno ispravna odluka“.

Koji su razlozi rasprodaje?

Bivša gradska uprava, nije naodmet napomenuti, nije imala želje detaljnije gradskim zastupnicima obrazložiti razloge rasprodaje radničkih odmaralištima kojima gospodari. Tako je u rujnu prošle godine odbačen zaključak kojim je Renato Petek, u ime nezavisnih zastupnika u Skupštini tražio da pokojni gradonačelnik Milan Bandić u roku od 30 dana „podnese gradskim zastupnicima izvješće o razlozima prodaje gradskom imovinom“.

Holding je tada zastupnicima odgovorio, kako su za nastavak obavljanja ugostiteljske turističke djelatnosti u tim objektima „potrebni visoki financijski iznosi investicija“ i to „samo za osiguravanje minimalnih kvalitetnih i zakonskih uvjeta kako bi mogli funkcionirati kao turistički objekti, a to prelazi mogućnost stabilnog i rentabilnog poslovanja Zagrebačkog holdinga te ne bi rezultirali održivom razvoju istih“.

Iako su se sindikati tvrtki unutar Holdinga bunili protiv prodaje njihovih nekadašnjih odmarališta, Zagreb nije razmatrao mogućnost da im odmarališta preda na upravljanje. Koliko god to nije njihova osnova djelatnosti, mnogi su sindikati pokazali da imovinom koja više nije njihova, mogu upravljati za dobro radnika.

Stariji građani nerijetko će se sa sjetom prijetiti vremena kada su radnici i njihove obitelji za simboličnu nakladu ljetovali u odmaralištima poduzeća u kojima su radili. Nekadašnja socijalistička odmarališta odavno su postala prošlost, a danas tek rijetke kompanije koje su još iz bivšeg sustava naslijedile nekretnine sa njima raspolažu i dijele ih sa svojim radnicima. Istodobno, broj građana koji si ne mogu priuštiti odmor izvan mjesta stanovanja raste.

Početkom 1980-ih u Hrvatskoj je bilo registrirano 634 radničkih odmarališta s ukupno preko 67 tisuća ležajeva. Do kraja osamdesetih, pak, broj kreveta namijenjenih odmoru radnika popeo se na 76 tisuća. No u desetljećima koja su uslijedila taj je broj rapidno pao pa je 2008. godine, prema tadašnjim podacima sindikata, u Hrvatskoj preostalo oko 11 tisuća ležajeva u radničkim odmaralištima (1., 2.). Nekadašnje „socijalno“ ljetovanje zamijenjeno je ljetovanjem na rate.

Danas, pak, klasična radnička odmarališta više ne postoje, čak niti kao zakonska kategorija.

Od ranih ’80-tih do danas puno se toga izmijenilo. Društvene promjene i raspad nekadašnje socijalističke države utjecali su na lagano izumiranje jeftinog odmora za radničku klasu. Uslijedio je rat u kojem su i mnoga odmarališta nastradala, a u mnogima su godinama boravili prognanici i izbjeglice. Tih ranih ’90-tih godina započeo je i postupak pretvorbe vlasništva, a potom i privatizacija u kojoj su mnogi ranici ostali bez posla, tvrtke su cjepkane, rasprodavane, a mnoge „neperspektivne“ su i nestale s tržišta. U nerijetkim slučajevima, privatizacija je bila put da se privatni vlasnik domogne vrijednih nekretnina, odnosno zemljišta „koje obećava“.

U tom su procesu stradala i odmarališta koja su, iako su radnici izdvajali za njihovu izgradnju, prenesena u vlasništvo tvrtki te potom rasprodavana. Tek su rijetke kompanije zadržavale te nekretnine, ali su one nerijetko propadale ili su prodane jer tvrtkama nije bilo u interesu ulagati u specijaliziranu turističku djelatnost namijenjenu odmoru njihovih radnika. Tim više jer je imovina o kojoj treba skrbiti 12 mjeseci u godini, a u funkciji je tek nekoliko ljetnih mjeseci, opterećenje za poslovanje.

No, i nakon završetka rata 1995. godine, kada se već prešlo na tržišno gospodarstvo, radnička odmarališta ostala su zakonska kategorija. Zakon o ugostiteljskoj djelatnosti iz 1996. godine i Pravilnik o razvrstavanju, minimalnim uvjetima i kategorizaciji ugostiteljskih objekata, radnička je odmarališta definirao kao vrstu ugostiteljskog objekta zatvorenog tipa u kojem su se djelatnicima, članovima, umirovljenicima, članovima užih obitelji djelatnika i umirovljenika, pravnih i fizičkih osoba pružale usluge smještaja i prehrane (Lupiga.com).

Tadašnje je Ministarstvo turizma od tijela državne uprave podatke o ugostiteljskim objektima, ali oni nikada nisu cjelovito obrađeni.

Odmarališta nestala iz zakona jer su nelojana konkurencija ugostiteljima

Radnička odmarališta, međutim, kao jedna od zakonom reguliranih kategorija turističkih objekata počinji nestajati 2001. godine kada je uređeno da samo ugostitelji mogu pružati ugostiteljske usluge, a 2006. godine u potpunosti se brišu iz Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti.

„Funkcija odmarališta kao socijalne kategorije, koja su kao objekt regulirana važećim Zakonom, već je odbačena novelom Zakona iz 2001. godine određivanjem da samo ugostitelj može u njima pružati ugostiteljske usluge, te se ocjenjuje da takve postojeće objekte treba u potpunosti komercijalizirati“, stajalo je u obrazloženju prijedloga Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti iz 2006. godine. To je, zapravo, značilo da poduzeća ili sindikati na koje je preneseno upravljanje odmaralištima njima ne mogu upravljati, osim ako ne registriraju ugostiteljsku djelatnosti i pritom je to odmaralište potrebno kategorizirati jednako kao i sve ostale turističke objekte.

Dječja odmarališta

I dok su radnička odmarališta nestala iz kategorizacije dječja odmarališta nisu. “Uvažavajući činjenicu značaja organiziranog odmora djece na socijalni standard prvenstveni iz obitelji s nižim prihodom po članu domaćinstva, odnosno za mogućnost samostalnog ljetovanja/zimovanja djece bez pratnje roditelja, smatramo da organiziranje dječjih odmarališta treba i dalje omogućavati pravnim i fizičkim osobama, a ne samo ugostiteljima“, navodilo se u zakonskim izmjenama iz 2006. godine. Dječja odmarališta tako su preživjela na tržištu, dok su radnička nestala.

Ona su, prema mišljenju tadašnje HDZ-ove Vlade s Ivom Sanaderom na čelu, predstavljala nelojalnu konkurenciju.

„Organiziranje ostalih vrsta odmarališta bila bi nelojalna konkurencija ugostiteljima“, poručila je tadašnja vlast.

Za tvrtke je to značilo da odmarališta u vlasništvu trebaju prodati, osnovati posebno poduzeće koje se bavi isključivo ugostiteljskom djelatnošću ili predati odmarališta na brigu sindikatima koji, opet, trebaju organizirati posebno poduzeće za ugostiteljsku djelatnosti. Dio sindikata od toga nije bježao.

Organizacija posebnih poduzeća

Sindikatu strojovođa Hrvatske, činjenica da se njihovo odmaralište vodi kao odmaralište za djecu, i danas predstavlja problem iako je riječ o objektu koji je ’70-tih godina građen za odmor radnika tadašnje Vuče vlakova i radnika na održavanju. I za čiju su izgradnju iz regresa izdvajali sami radnici.

Odmaralište na Murteru, strojovođe su preuzele ranih ’90-tih godina. Za vrijeme rata nije bilo u funkciji, a u njemu su bile smještene izbjeglice.

„Od 1995. godine odmaralište je ponovo u funkciji, obnovili smo ga, ulagali u njega kroz godine i danas posluje više nego dobro“, veli Nenad Mrgan, predsjednik Sindikata strojovođa Hrvatske. Oni su još 1998. godine osnovali poduzeće „Reflektor“ koje upravlja odmaralištem koje je djelomično otvorenog tipa. U praksi to znači da prvenstvo imaju članovi sindikata koji ljetuju po povlaštenoj cijeni, dok eventualni „vanjski“ gosti plaćaju punu cijenu.

Željezničarsko odmaralište na Ugljanu, pak, vodi Sindikat prometnika vlakova (SPVH), ali ne bez problema. Iako su s vlasnikom odmarališta, HŽ Infrastrukturom 2013. godine sklopili ugovor po kojem 20 godina upravljaju odmaralištem, kompanija je prije nekoliko godina raskinula ugovor navodeći kako Sindikat „nije svim radnicima Infrastrukture omogućavao ljetovanje pod istim uvjetima“. Uslijedio je sudski spor, kojeg je Infrastruktura izgubila.

„Završen je sudski spor i donesena je drugostupanjska presuda u našu korist. Mi zbog toga zadnjih četiri-pet godina nismo mogli ništa raditi, odnosno ulagati u odmaralište koje mogu koristit svi radnici HŽ Infrastrukture, ali ne mogu svi uvijek imati prednost“, veli nam Anto Iličić, tajnik SPVH-a objašnjavajući kako su ove godine uložili u podizanje kvalitete smještaja.

Zbog podizanja kvalitete smještaja u dvadesetak odmarališta svojedobno je HEP, jedna od rijetkih tvrtki koja je zadržala svoja odmarališta, prozivan u medijima (1.,2.). No, bez ulaganja nema ni gostiju pa i onda kada su apartmani namijenjeni isključivo za odmor radnika poduzeća.

„Tu su cijene tržišne, ali je smještaj isključivo namijenjen radnicima i oni ga koriste“, navodi Tomislav Kovačević, predsjednik Hrvatskog elektrogospodarskog sindikata dodajući i kako za neke termine postoje liste čekanja.

Komercijalizacija prostora

No, dok je HEP nekadašnja radnička odmarališta obnovio i danas ih nudi isključivo radnicima za odmor, INA je svoje objekte za odmor u kojima raspolaže s preko tisuću kreveta komercijalizirala i nalaze se na tržištu. Obje kompanije imaju posebne tvrtke koje se bave raspolaganjem nekretninama, odnosno turističkom djelatnošću. No, dio radnika INA-e i u tom objektima može ljetovati za nešto nižu cijenu.

„Mi smo za svoje članove ugovorili povlaštenu cijenu i oni u Hostinovim smještajnim kapacitetima mogu ljetovati uz popust od 20 posto“, veli nam Jasna Pipunić, predsjednica Sindikat Ine i naftnoga gospodarstva (SING) dodajući kako sindikat pritom članove kreditira. Hostin je poduzeće u INA grupi koje upravlja turističkim kapacitetima.

Članovi tog sindikata imaju i drugu mogućnost. Naime, SING je vlastitim sredstvima još 2008. godine izgradilo sindikalno odmaralište u Malinskoj na Krku sa 17 apartmana namijenjenih odmoru isključivo članova sindikata. I dok je taj sindikat gradio od „nule“, neki drugi su obnavljali svoju imovinu. Tako je Sindikat Hrvatskih učitelja obnovio nekadašnji Učiteljski dom u Crikvenici u kojem su tijekom rata bile smještene izbjeglice. Nekada potpuno devastirano zdanje danas je „Vila Ružica“, u kojoj članovi sindikata mogu nešto povoljnije ljetovati. Među sindikatima koji upravljaju odmaralištem je i Sindikat državnik i lokalnih službenika koji upravlja kampom u Segetu.

Devastirana odmarališta sindikatu na upravljanje

U devastirana i zapuštena odmarališta u svom vlasništvu Hrvatska pošta nije namjeravala ulagati. Umjesto toga, ustupila ih je na korištenje i gospodarene Hrvatskom sindikatu pošte (HSP).

„To je manje-više bila derutna priča i da bismo uopće mogli iznajmljivati odmarališta morali smo ozbiljan novac uložiti. To sada spada u višu srednju klasu odmarališta i nemamo se čega sramiti“, veli Milan Jukić, predsjednik HSP-a.

Taj je sindikat 2006. godine osnovao tvrtku Plava vala koja gospodari s pet odmarališta Hrvatske pošte na period od 25 godina. U odmaralištima isključivo mogu ljetovati radnici pošte, a kako veli Jukić da nema te ponude mnogi radnici ne bi mogli otići na more.

„Naše smjene su svakih 10 dana. To je 1 200 kuna na 12 rata. Bez toga definitivno neki radnici ne bi vidjeli more“, navodi Jukić. Dodaje i da je pošta imala i odmaralište u Sukošanu koje je sindikat također htio preuzeti na upravljanje, ali ga je poslodavac htio “unovčiti, pa je prodano“.

“Dobar posao” Hrvatskih šuma

Sindikatima to nije lagan posao, jer kako će reći Jukić iz HSP-a, oni ulažu novac koji će teško vratiti. Drugim riječima, ne raspolažu odmaralištima da bi na njima stvarali profit. Poduzećima taj vid gospodarske djelatnosti, očito, nije blizak.

Tako su, primjerice, Hrvatske šume 2014. godine na 15-godišnji zakup dale 136 apartmana, lugarnicu te pansione u Selcu i Kleku s ukupno više od 500 kreveta, uz mjesečnu zakupninu od 18.026 eura. Protiv te odluke tadašnje uprave bunio se sindikat smatrajući kako je riječ o lošoj poslovnoj odluci i podsjećao kako su se šumari godinama odricali regresa kako bi se investiralo u odmarališne kapacitete.

„Dobar posao“ za Hrvatske šume značio je i da su se obvezale na investicijsko održavanje objekata tijekom zakupa kojeg zakupac godinama ne plaća (1., 2., 3.). S dolaskom nove uprave Hrvatskih šuma, raskinut je ugovor o zakupu te se od 2018. godine vodi sudski spor protiv zakupca koji ugovorne obaveze ne ispunjava.

Pretvorba, privatizacija, rasprodaja, izostanak interesa tvrtki da se bave specifičnim vidom turizma, loše poslovne odluke, želja da se zaradi na prodaji zapuštene imovine na dobroj lokaciji, ali i zapetljani imovinsko-pravni odnosi kao i lokalni prostorni planovi razlozi su zbog kojih klasična radnička odmarališta izumiru.

Tako, primjerice, nekadašnje odmarališta radnika Petrokemije – Čikat u Malom Lošinju – od 2012. godine trune. Sredinom ’90-tih, s izdvajanjem kutinske Petrokemije iz INA-e, odmaralište je pripalo INA-i, odnosno njenoj tvrtki kćeri koja se bavi ugostiteljstvom. Zbog imovinsko-pravnih odnosa, međutim, odmaralište nisu uspjeli uskladiti sa zakonskim odredbama. Ono je potom dano Petrokemiji na upravljanje, a niti ona s vrijednom lokacijom nije mogla napraviti ništa.

Sporovi oko vlasništva

„Tamo je problem vlasništvo nad zemljištem, vlasnici su bili Kutina, Popovača, općina Velika Ludina, Ina, Petrokemija i Društvo naša djeca iz Kutine. Vlasnički gledano, to je bila ‘kupusana’. Petrokemija je čak htjela nešto uložit, ali s obzirom na vlasničku strukturu zemljišta nije ništa mogla napraviti. Odmaralište s kamp-kućicama je stajalo i propadalo“, veli Davor Rakić, povjerenik sindikata EKN u Petrokemiji. Oko vlasništva nad zemljištem se vode sporovi, a unatrag nekoliko godina Kutina, Popovača i Velika Ludina su svoje udjele prodali.

„Lijepo je bilo tamo. Imali smo prastare kamp kućice, ali je svejedno bilo lijepo. Danas i dalje sve propada“, veli Rakić.

Zemljište, odnosno prostorni planovi su bili kobni i za kamp u Valbandonu u sklopu MUP-ova odmarališta.

„Kamp je bio do prije šest-sedam godina. Mi smo imali 10-tak kamp kućica koje smo nakon potresa darovali u Petrinju. Čak smo kao sindikat bili spremni kamp preuzeti na sebe, ali lokalna uprava nije htjela donijeti prostorni plan za kamp“, navodi Zdravko Lončar, predsjednik Nezavisnog sindikata djelatnika MUP-a. I tako je kamp nestao.

Kao što su “nestala” i brojna druga radnička odmarališta na obali. Istodobno je gospodarski razvoj doveo do porasta nejednakosti pa se danas govori o nužnosti povećanja najnižih primanja radnika kako bi dostojanstveno živjeli i od svojih primanja mogli osigurati i makar skroman odmor. U Hrvatskoj je tjedan dana odmora izvan mjesta prebivališta nedostižan san za 524 293 građana.

Prema analizi Europske konfederacije sindikata (ETUC) i Europskog sindikalnog instituta (ETUI), rađenoj na osnovu podataka Eurostata, tjedan dana godišnjeg odmora izvan mjesta svog prebivališta ne može si priuštiti ukupno 28 posto Europljana. Taj se broj penje na visokih 59,5 posto u skupini radnika čiji su prihodi na razini 60 posto medijalne plaće, odnosno ispod praga granice siromaštva.

Kako platiti odmor?

Medijalna plaća u Hrvatskoj, prema zadnjim podacima Državnog zavoda za statistiku, u svibnju je iznosila 7.686 kuna bruto, odnosno 5.966 kuna neto. To znači da je ispod praga granice siromaštva svaki radnik u Hrvatskoj koji mjesečno zaradi 3.579 kuna neto (60 posto medijalne plaće). Među njima su i svi radnici koji rade za zakonom propisanu minimalnu plaću koja na razini ove godine iznosi 3.400 kuna neto. To je 175 kuna manje od 60 posto medijalne plaće.

Prema podacima ETUC-a, najgora je situacija u Grčkoj, Rumunjskoj, Hrvatskoj, Cipru i Slovačkoj. Pritom se ističe kako je veliki broj Europljana čiji su prihodi manji od 60 posto medijana nezaposleno ili je u mirovini. No, u tu skupinu ulaze i milijuni slabo plaćenih radnika, osobito onih koji zarađuju zakonom utvrđenu minimalnu plaću.

„Zakonom utvrđene minimalne plaće u riziku od siromaštva ostavljaju radnike u najmanje 16 država članica EU, a prema podatcima Europske komisije 22 milijuna radnika zarađuje manje od 60 posto medijana“, navodi ETUC.

U protekloj dekadi, kako prozlazi iz istraživanja, u 16 država članica EU porasla je nejednakost u pogledu godišnjih odmora između onih s prihodom ispod 60 posto medijana i onih s prihodom iznad tog praga. Pritom su, u desetogodišnjem periodu,najveće podjele u pristupu odmorima između dvije grupe zabilježene u Hrvatskoj, Grčkoj, Bugarskoj, Češkoj, Francuskoj i Rumunjskoj.


18. kolovoza 2021.

Dobar dio hrvatskih građana si ne može priuštiti tjedan dana ljetovanja: 'Cijene su katastrofa'

PODACI EUROPSKE KONFEDERACIJE SINDIKATA
Ružica Đukić

Prema broju radnika koji si ne mogu priuštiti tjedan dana ljetovanja Hrvatska je u Europi na visokom trećem mjestu

(RTL.HR) - Spustio se na more mali dio radničke klase koji si to može priuštiti.Velik broj građana i ove će godine ostati kod kuće. Antonija Slavković iz Zagreba kazala je za RTL da ove godine nije bila na moru, ali da misli otići na jedan dan. Na ljetovanju nije bio ni Mirza Radač. "Pa kako ću biti kad je kava 35 kuna", kazao je te dodao da mu je smještaj preskup. "Pogotovo Istra dole Rijeka, Pula, Opatija, Medulin. Katastrofa cijene", kazao je.

To što je Hrvatska na trećem mjestu neslavne liste europskih zemalja čiji građani ne mogu ni tjedan dana na ljetovanje moglo je izgledati i gore da se u analizu uzela i jedna važna stvar koja muči brojne građane.

"Ako gledamo da su i plaće i mirovine još vrlo često opterećene i nekim ratama kredita koje statistika službena ne obuhvaća, onda zapravo imamo jednu dosta lažnu sliku tako da možemo govoriti da se izrazito teško živi", kazao je Krešimir Sever, predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata.

Ali se voli uživati. Pa je tako, usprkos malim plaćama i nikakvim mirovinama, domaćih gostiju samo deset posto manje nego rekordne 2019. Srpanjski rezultati pomeli su i one iz istog mjeseca prije dvije godine te su domaći gosti ostvarili 15 posto više dolazaka. Tome je sigurno pridonijela i pandemija zbog koje se građani najsigurnije osjećaju u vlastitoj zemlji. No, i kad u njoj ljetuju, broji se svaka kuna.

Marko Bošnjaković iz Zagreba jedan je od sretnika koji si mogu priuštiti ljetovanje.

"Nije to sad ljetovanje hoteli i to nego onako, sa prijateljima, doma i onako", kaže. Na pitanje bi li išao na more da mora plaćati smještaj, odgovara da možda ne bi.

"Nama građani govore da već puno ranije se krenu pripremati za ljetovanje, oni koji čega si priuštiti pa onda na raznim akcijama kreću od konzervi, tjestenine, nečega čime napune paket tregere u automobilima i onda idu gotovo potpuno opskrbljeni na takvo ljetovanje da si mogu priuštiti i kupanje na moru, ali to znači - ne restorani, ne pizzerije, ne kafići nego doista sve u kućnoj radinosti, a i to sa velikom dozom odricanja", tvrdi Sever.

Ili da parafraziramo poznati slogan turističke zajednice od prije nekoliko godina: Hrvatska - tako lijepa, tako naša i tako svojima - nedostupna.

Može li vam poslodavac dati otkaz ako niste cijepljeni? Nekima se upravo to dogodilo. Evo što kažu stručnjaci

POVRATAK U UREDE
Mnoge tvrtke vraćaju zaposlenike u urede, ali pod određenim uvjetima

(RTL.HR) - Troje zaposlenika jedne od najvećih medijskih kuća na svijetu, američkog CNN-a, dobilo je otkaz jer su prošlog tjedna na posao došli necijepljeni protiv COVID-19. CNN je još ranije ove godine poručio zaposlenicima kako će se morati cijepiti kako bi se vratili u svoje američke urede, a od zaposlenika nisu tražili nikakve potvrde, nego su se pouzdali u povjerenje. Evo što stručnjaci kažu o tome postoji li pravno utemeljenje da se u našoj zemlji nekome raskine ugovor u radu zbog toga jer se odbijaju cijepiti ili na posao dolaze necijepljeni.

"Poslodavac ne može svojim zaposlenicima naložiti cijepljenje. Poslodavac je, međutim, dužan poduzeti sve mjere zaštite zdravlja svojih radnika, što može uključivati i pravilo da u prostorijama poslodavca raditi mogu samo cijepljeni zaposlenici. Poslodavac je odgovoran za oboljele zaposlenike na radu pa je logično da poslodavci nastoje uspostaviti pravila rada koja će rizike oboljenja svesti na najmanju moguću mjeru, a time i opasnosti da oni sami odgovaraju za štetu", rekla je za Večernji list odvjetnica Vesna Alaburić uz jednu opasku.

A to je da je u vijesti o otkazu na CNN-u rečeno da su novinari u ured došli iako su svi zaposlenici bili obaviješteni da u uredu mogu raditi samo oni koji su cijepljeni.

"Ako poslodavac objektivno ne može organizirati rad svojih zaposlenika od kuće, on mora utvrditi jasna i stroga pravila ponašanja u radnom prostoru koja, naravno, moraju biti opravdana radi zaštite zdravlja zaposlenika. Postupanje protivno tim pravilima i dovođenje u opasnost zdravlja i života drugih može se smatrati povredom obveza iz radnog odnosa i opravdanim razlogom za otkaz", navodi odvjetnica.

Dr. sc. Mato Palić s Pravnog fakulteta u Osijeku smatra da takva vrsta otkaza u kojoj se nekog otpušta samo zato što nije cijepljen u Hrvatskoj po sadašnjim odredbama Zakona o radu ne bi mogla proći.

"Da takvi otkazi zbog necijepljenja postanu zakoniti, prvo bi se morao dopuniti Zakon o radu, i to tako da bi se morala dodati odredba prema kojoj osobe koje svojim ponašanjem ugrožavaju zdravlje ostalih zaposlenika mogu dobiti tzv. skrivljeni otkaz. Da razjasnim još jednu stvar, to ne znači da bi cijepljenje moralo biti obavezno kako bi netko dobio otkaz, nego bi cijepljenje i dalje moglo biti regulirano kao što je i sada, bitno je samo bi li se mijenjao Zakon o radu ili ne",smatra Palić.

Vladin sustav potpora potpuno je nelogičan: bez plaća ili posla mogli bi ostati i cijepljeni radnici

Poduzetnici koncept uspoređuju s igrom u vrtiću
IRENA FRLAN GAŠPAROVIĆ

(TELEGRAM) - Unatoč golemom nezadovoljstvu poduzetnika, pa inajaviustavne tužbe, Hrvatski zavod za zapošljavanje počeo je prije desetak dana primati zahtjeve za potpore za očuvanje radnih mjesta temeljem novog kriterija – broja radnika koji imaju pravo na Covid potvrdu. Poslodavcima će, kako jepoznato, potpore biti odobrene ovisno i o postotku zaposlenih koji su ili cijepljeni protiv Covida-19 ili su ga preboljeli ili imaju negativan test. Taj novi kriterij (uz neke stare) primjenjuje se već za potpore za srpanj.

Bez preciznih odgovora

Iz resornog Ministarstva rada uvjeravaju da će se prilikom odlučivanja ići u korist firmama. Bez obzira na to, na neke konkretne situacije, koje bi se mogle pojaviti tijekom odobravanja potpora, institucije, čini se, nemaju konkretan odgovor.

Telegram je, na primjer, pisao da bi se status zaposlenika koji se iz zdravstvenih razloga ne smije cijepiti trebao rješavati potvrdom obiteljskog liječnika. Ili da bi se Covid potvrda trebala odmah priznavati i zaposleniku koji je tek primio prvu dozu cjepiva.

Začudo, međutim, kada se državne institucije pita o tim situacijama, precizni odgovor izostaje. Što, recimo, s ljudima koji su preboljeli Covid, ali im to nije potvrđeno PCR testom koji je jedini relevantan za Covid potvrdu temeljem preboljenja?

Tko tumači kriterije?

Iz HZZ, kao niti iz Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje nismo dobili konkretne odgovore na sva potencijalno otvorena pitanja. HZZ podsjeća da oni neće imati uvid u osobne podatke radnika niti su, kažu, nadležni tumačiti koji su uvjeti za dobivanje Covid potvrda. Zavod će dobiti samo golu statistiku – postotak radnika koji u nekoj firmi imaju uvjete za Covid potvrdu.

HZZO, pak, koji bi taj postotak trebao dostaviti burzi rada, također ističe da nisu nadležni za utvrđivanje pravila za izdavanje potvrde niti za njihovo tumačenje. Pa nas ljubazno upućuju dalje. Tek u praksi će se, očito, pokazati je li država – i koliko – fleksibilna u provedbi ovog novog kriterija.

Isplate po redoslijedu

Tvrtke koje budu imale manje od 70 posto zaposlenika s Covid potvrdama, neće moći dobiti puni iznos potpora. Pojednostavljeno: ako od deset radnika, za koje je poslodavac tražio potporu, njih šest zadovoljava uvjete, bit će isplaćeno 60 posto iznosa zatraženih potpora. Poslodavac pritom ne može određivati za koje radnike će mu se isplatiti potpora.

U provedbenom dokumentu HZZ-a piše da će se u tom slučaju potpore isplaćivati prema redoslijedu prijavljenih radnika: “Poslodavcima koji imaju manje od 70 posto radnika sa EU digitalnim COVID potvrdama ili uvjetima za dobivanje iste, potpora će se isplaćivati u predviđenom postotku potpora od ukupnog iznosa potpore radnicima prema redoslijedu radnika u tablici koju poslodavac dostavlja u zahtjevu”.

Neželjene posljedice?

Može li to u praksi rezultirati neželjenim posljedicama? Pri predaji zahtjeva, poslodavac predaje i tablicu s popisom radnika za koje traži potporu, po rednim brojevima. Ako, u našem hipotetskom primjeru, HZZ isplati 60 posto iznosa traženih potpora – jer 60 posto zaposlenika ispunjava uvjete za Covid potvrdu – ispada da za četiri radnika pri dnu tablice potpora neće biti isplaćena.

To, međutim, ništa ne govori o njihovom Covid statusu. To nije dokaz niti da imaju niti da nemaju Covid potvrdu. Oni možda nemaju nikakve veze s time što tvrtki nije odobren stopostotni iznos potpora. Ali što će u tom slučaju napraviti poslodavci? Pitali smo stoga HZZ postoji li bojazan da poslodavac – ako zaključi da mora davati otkaze jer nije dobio cjelokupni iznos potpore – naprosto otpusti radnika s dna tablice, a koji je možda i cijepljen.

(Ne)održivost u praksi

Iz Zavoda, međutim, podsjećaju da je poslodavac, ako želi Vladinu potporu, dužan zadržati sve radnike “koji su kod njega bili u radnom odnosu prvog dana mjeseca za mjesec u kojem prima potporu” (postoji nekoliko iznimki, poput odlaska u mirovinu ili isteka ugovora o radu). Poslodavac, dakle, ne može dijeliti otkaze, ako i dalje želi konkurirati za Vladinu mjeru.

No, i tu će tek praksa pokazati koliko je to održivo i kako se ustvari provodi: kada se tek krenulo u realizaciju ove ideje, jedan poduzetnik nam je u neslužbenom razgovoru sarkastično komentirao treba li on sad po abecednom redu određivati tko će dobiti plaću, a tko ne, ili tko će ostati raditi, a tko ne.

Problemi i za necijepljene

Poslodavci su, kako smo spomenuli na početku, izuzetno nezadovoljni novim kriterijima. U Glasu poduzetnika smatraju ih neprihvatljivima i najavljuju ustavnu tužbu, ako se Vlada ne predomisli. “To kako se HZZ i Ministarstvo igraju s tim stvarima, tako se igraju djeca u vrtiću”, oštar je izvršni direktor UGP-a Dražen Oreščanin.

HZZ i Ministarstvo, kritizira dalje, “ne shvaćaju što znači zaraditi i isplatiti plaću u privatnom sektoru, oni to ne razumiju”. Oreščanin upozorava da će ljudi “početi zatvarati male firme” te je uvjeren da ljudi “koji će ostati bez posla, a nisu cijepljeni, više neće moći dobiti posao”.

Rizik za poslodavce

To objašnjava rizikom. “Kad se bavite poduzetništvom, morate znati upravljati rizikom, a rizik vam je manji ako zaposlite nekoga tko je cijepljen”, kaže Oreščanin. Na opasku da poslodavac ne bi trebao znati tko je cijepljen, a tko nije – o čemu smo nedavno pisali– direktor UGP-a ima spreman odgovor.

Ako Covid potvrdu moramo pokazivati redaru na ulasku na koncert ili ako ćemo je morati imati za ulazak u shopping centar, “zar vas poslodavac, koji vam treba dati posao i plaću, jedini to ne smije pitati?”.

Problematičan koncept

Vladinim kriterijima za potpore nezadovoljni su i mali i srednji poduzetnici u okviru Hrvatske udruge poslodavaca. Predsjednik Igor Škrgatić poručuje da se njihov stav oko toga nije promijenio: problematičan je, veli, sam koncept, da se poslodavcima uvjetuje nešto na što ne mogu utjecati.

No, moguće je da se u realizaciji ove mjere ipak neće pojaviti golemi problemi. Ali samo zasad – jer je ljeto, ljudi rade, manje je firmi koje trenutno trebaju pomoć Vlade, pa se procjenjuje da će i broj zahtjeva za srpanj i kolovoz biti relativno skroman. Jesen bi, međutim, mogla biti sasvim druga priča.


16. srpnja 2021.

U Hrvatskoj se zabranjuje ugovaranje minimalca u neto iznosu. Ionako je među pet najnižih u Europi

IZMJENE ZAKONA

Jagoda Marić

Poslodavcu koji ne ugovori bruto plaću prijeti kazna od 60 do 100 tisuća kuna. Zabranjuje se i sporazum kojim se radnik odriče minimalne plaće, a kazne za prekršitelje i u ovom slučaju su također od 60 do 100 tisuća kuna...

(NOVI LIST) ZAGREB – Minimalna plaća u Hrvatskoj u posljednjih je pet godina rasla više od 36 posto, ali je ona i dalje među najnižima u Europskoj uniji. Niži iznos minimalne plaće od Hrvatske imaju samo Mađarska, Litva, Rumunjska i Bugarska i tu činjenicu u svom prijedlogu izmjena i dopuna zakona o minimalnoj plaći ističe i Vlada kao razlog da se minimalna plaća još bolje uredi, a samim time posredno, ako je to moguće, i poveća. Iako u prijedlogu Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, što je objavljen na Vladinom portalu e-savjetovanje, nema odredbi kojima bi se povećavao iznos minimalne plaće, vjeruje se da je to boljim uređenjem, gotovo pa obilaznim putem, moguće postići.

Tako bi se, za početak, zabranilo ugovaranje minimalne plaće u neto iznosu. Vlada je tu odredbu odlučila ugraditi u ovaj zakon, iako je u krovnom Zakonu o radu jasno propisano da se plaća ugovara u bruto iznosu. No, to nije priječilo poslodavce da s radnicima potpisuju dogovore na neto iznos minimalne plaće, čime oni s najnižim primanjima zapravo nisu imali nikakve koristi od poreznih rasterećenja jer bi njihova plaća i dalje ostajala ista.

Neisplata minimalca

To znači da bi svaki poslodavac s radnikom, primjerice za ovu godinu trebao ugovoriti minimalnu plaću u bruto iznosu od 4.250 kuna, a ne u neto iznosu od 3.400 kuna. Poslodavcu koji to ne učini prijeti kazna od 60 do sto tisuća kuna. Nije to jedini način na koji su poslodavci zakidali radnike s minimalnom plaćom, dio njih radnicima nije isplaćivao ni taj minimum, i još su potpisivali ugovore kojima se radnici odriču isplate minimalne plaće. Ta se praksa sada zabranjuje, takav se sporazum radnika i poslodavca proglašava ništetnim, a poslodavcu prijeti kazna od 60 do sto tisuća kuna.

Vlada u obrazloženju tih odredbi ističe da je broj radnika koji primaju minimalnu plaću i dalje visok te je u prosincu 2020. godine taj udio bio 4,22 posto od svih zaposlenih, odnosno za minimalnu je plaću radilo 46 tisuća radnika. U prvom kvartalu ove godine taj se postotak i povećao pa je udio radnika koji primaju minimalnu plaću bio 4,73 posto. Dio tih radnika vjerojatno je i minimalnu plaću uspio dobiti zahvaljujući državnim potporama za očuvanje radnih mjesta, a ispada da je u Hrvatskoj u prva tri mjeseca ove godine gotovo svaki dvadeseti radnik radio za minimalac.

Inspektorat

Vlada u svom dokumentu navodi i to da je prema dostupnim podacima Državnog inspektorata značajan udio prekršajnih postupaka otpada na neisplatu zakonom propisane minimalne plaće radnicima. Utvrđeno je da prošle godine poslodavci za 1.689 radnika nisu isplatili ni minimalnu plaću, zbog čega je Državni inspektorat podnio optužne prijedloge zbog sumnje na počinjenje 318 prekršaja iz Zakona o minimalnoj plaći.

– Evidentirane su i teškoće u provedbi propisa i nadzoru nad njihovom primjenom ako se plaća ugovara u neto iznosu, a određena specifična problematika nastaje i uslijed činjenice da ni u jednom važećem propisu nije izrijekom zabranjeno odreći se od isplate minimalne plaće.

Povećati dodatke

Sve navedeno otvara mogućnosti zlouporaba, objašnjava Vlada zašto se zapravo odlučila i u Zakonu o minimalnoj plaći istaknuti da se plaća ugovara u bruto iznosu i da nije dopušten sporazum po kojem se radnik odriče isplate minimalne plaće.

Nadaju se u Vladi da će boljim definiranjem onoga što ne ulazi u minimalnu plaću, a to su dodaci za prekovremeni rad, rad nedjeljom, ali i svi dodaci za uvjete rada i iz kolektivnih ugovora, barem malo povećati plaću onih koji primaju minimalac

– U iznos minimalne plaće ne ubrajaju se povećanja plaće s osnove prekovremenog rada, otežanih uvjeta rada, noćnog rada i rada nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi, novi je članak koji se dodaje u zakon o minimalnoj plaći. Uz njega stoji i to da će poslodavca taj rad plaćati najmanje u visini utvrđenoj kolektivnim ugovorom čija je primjena proširena sukladno općem propisu o radu. Tako prekovremeni rad ili dodatak za uvjete rada više ne bi bili plaćeni, primjerice jednu kunu, ili uključeni u minimalnu plaću, ali »kvaka« je u tome da samo jedna djelatnost u Hrvatskoj, i to graditeljstvo, ima proširenu primjenu kolektivnog ugovora čime se on odnosi na sve radnike u toj industriji. Ostali bi to tek trebali potpisati pa da njihovi radnici to i osjete na minimalnoj plaći.

Klimatska kriza najviše ugrožava siromašne

FAKTOGRAF
Autor/ica: Matea Grgurinović

Efekti klimatske krize već su vidljivi prostim okom: toplinski udari, suše, tornada, poplave, požari... Sve učestalije su klimatske migracije i energetsko siromaštvo. Najveći teret krize snose siromašniji slojevi društva. Stanje je alarmantno, upozoravaju znanstvenici. Razorni klimatski utjecaji se ubrzavaju i postat će očigledni i prije 2050. godine, kada djeca rođena ove godine ne budu imala niti 30 godina. Navodi se to u UN-ovom izvješću koje su priredile stotine znanstvenika pri Međuvladinom panelu o klimatskim promjenama (Intergovernmental Panel on Climate Change, IPCC). Klimatske promjene će stubokom izmijeniti život na Zemlji, stoji u sveobuhvatnom izvješću od 4000 stranica koje će biti službeno objavljeno tek u veljači 2022. godine, kada ga odobri 195 država članica.

Katastrofa u nastajanju

Za one koji su sudbinu mislili prevariti kupnjom jeftinih nekretnina u Sibiru stižu loše vijesti – prošlo ljeto u toj regiji izmjereno je rekordnih 38 Celzijevih stupnjeva, a prije nekoliko dana izmjereno je 48 °C temperature tla. Trenutačno u Sibiru, nakon rekordnih vrućina i suše, bukte stotine intenzivnih požara.

Toplinski val u toj regiji dolazi nakon niza požara koji su ju poharali na proljeće, a smatra se da su za velik broj požara krivi tzv. ‘zombi požari’– nastali iz velikih požara još od prošlog ljeta koji se nikada do kraja nisu ugasili. Ovaj video snimljen u Jakutiji – inače jednom od najhladnijih područja na svijetu – pokazuje kako točno izgledaju ti ‘zombi požari’. Video prikazuje čovjeka do gležnjeva u snijegu koji kopanjem dolazi do sloja treseta dok dim suklja u zrak. Osim toga što izgledaju jezivo, ovi požari u zrak otpuštaju velike količine metana i ugljika, čime pridonose globalnom zagrijavanju. Situacija s požarima je toliko ozbiljna da su stanovnici Jakutije pokrenuli peticiju (na ruskom) u kojoj traže više pomoći vlade u borbi s požarima. “Požari su zahvatili oko 300 tisuća hektara i rastu za 20 do 30 tisuća hektara u satu. Lokalne vlasti govore da je sve pod kontrolom, ali to nije istina”, piše u peticiji.

Dakle, tornada, požari, toplinski valovi, suše, ali i poplave, nestašice vode i hrane sve će češće obilježavati našu svakodnevicu. Utjecaj klimatskih promjena može biti i važan faktor u izbijanju sukoba i ratova – kao što je primjerice bio onaj u Siriji– a kako se navodi na stranicama Ureda visokog povjerenika UN-a za ljudska prava (OHCHR), prirodne katastrofe uzrokovane klimatskim promjenama bile su u prošlom desetljeću primarni razlog internih raseljavanja.

Procjenjuje se da je oko 20 milijuna ljudi zbog prirodnih katastrofa bilo prisiljeno napustiti svoje domove. Oni koji žive u beskućništvu ili oni koji nemaju pristup otpornim ili sigurnim stambenim uvjetima su u najvećem riziku i najranjiviji tijekom poplava, ciklona, klizišta, potresa i tsunamija.

Kako navodi Politico, iako će neka druga područja poput Jugoistočne Azije biti jače pogođena, klimatske promjene odrazit će se i na Europsku uniju. Sjever EU-a će se – čak i ako globalno zagrijavanje zaustavimo na 1,5°C – boriti s poplavama i požarima, dok će jug poharati suše, urbani toplinski otoci te će doći do opadanja poljoprivredne proizvodnje.

„Naši gradovi mogli bi biti za šest do deset stupnjeva topliji, a najveća će zatopljenja doći na jugu. U Rimu i drugim gradovima na Mediteranu će vrućina biti tako intenzivna da tradicionalni arhitektonski sustavi koji se oslanjaju na prirodnu ventilaciju neće više funkcionirati“, piše Politico.

Milijuni klimatskih izbjeglica

I Hrvatska je klimatski vrlo ranjiva, stoga su naši znanstvenici okupljeni u inicijativu Znanstvenici za klimu prošle godine Vladi Republike Hrvatske uručili Apel za sustavnu klimatsku akciju u kojem upozoravaju da „svjedočimo i velikim promjenama u okolišu, što uzrokuje sve veće probleme u proizvodnji hrane, prisilne migracije te degradaciju bioraznolikosti, koje se očituju u galopirajućem izumiranju, seljenju vrsta, među kojima su najvidljivije pojave tropskih vrsta u umjerenom pojasu. Zbog svega toga, konformističko odbijanje prihvaćanja stvarnosti klimatske krize je izgubilo svaku racionalnu utemeljenost“.

Jelena Puđak, znanstvena suradnica na Institutu društvenih znanosti Ivo Pilar i članica Inicijative, upozorava da su najpogođeniji klimatskim promjenama narodi s Južne polutke i oni siromašniji.

„Oni su jednostavno geografski jače pogođeni zbog prirode klimatskih obrazaca, rasporeda padalina i slično. S druge strane ih i strukturne, odnosno društveno uvjetovane nejednakosti u tim društvima također čine ranjivijima na klimatske promjene. Nejednaki pristup resursima, nedovoljno razvijena infrastruktura – to nisu prirodne datosti, to je društveno generirano i interpretira se kroz razvoj društva“, kaže Puđak.

Dodaje i da klimatske izbjeglice nisu naša budućnost, već naša sadašnjost. „Ne trebamo tražiti izvješća koja će nam to pokazati, mi to možemo vidjeti oko sebe. Veliki problem je što se često klimatske izbjeglice ne percipiraju kao takve.“

Koliko će točno u budućnosti biti klimatskih izbjeglica je jako teško točno predvidjeti, zbog cijelog niza faktora. Međutim predviđanja govore o između 25 milijuna do čak jednog bilijuna klimatskih izbjeglica do 2050. godine. Jedan od primjera velikih migracija povezanih djelomično i s klimatskim promjenama bila je i tzv. migrantska karavana– veliki broj migranata iz Središnje Amerike koji su pješke putovali u Sjevernu Ameriku, tj. Sjedinjene Američke Države.

Puđak kaže da se migracije povezane s klimatskim promjenama ne događaju samo drugdje. „To se događa u našoj državi, a kako će vrijeme odmicati i posljedice klimatskih promjena će biti sve vidljivije. Kad smo imali velike poplave 2014. godine, desilo se zapravo to da je nastradao najsiromašniji dio stanovništva. Mi smo ranjivi kao i svi drugi, klimatske promjene nas ne zaobilaze.“

Prijeti energetsko siromaštvo

A ranjivi su i naši gradovi: mnogi će se suočiti, ili se već suočavaju, s problemima poput urbanih toplinskih otoka ili toplinskog opterećenja. S jačanjem toplinskih valova sve veći problem postaje i energetsko siromaštvo.

Kako su za Faktograf pojasnili Daniel Rodik i Miljenka Kuhar iz Društva za oblikovanje održivog razvoja (DOOR), energetsko siromaštvo se najčešće opisuje kao situacija u kojoj radi kombinacije niskih prihoda, visoke potrošnje energije i niske energetske učinkovitosti, kućanstvo ne može podmiriti troškove energije.

„Za mnoga kućanstva koja imaju prosječne ili ispod prosječne prihode, te žive u energetski neučinkovitim zgradama, troškovi za energiju predstavljaju znatni dio rashoda kućanstva. Uzroci energetskog siromaštva su prije svega rast cijena energije, pad prihoda i osobno siromaštvo, te degradacija stambenog fonda koji se ne obnavlja u onoj mjeri u kojoj bi mogao ili trebao. Cjelovita energetska obnova zahtijeva značajna ulaganja, a građani koji žive u riziku od energetskog siromaštva teško ili gotovo nikako ne mogu samostalno podmiriti troškove energetske obnove.“

Primjerice, u 2019. godini 30 milijuna Europljana (ekvivalent populaciji Mađarske, Austrije i Češke zajedno) nije moglo adekvatno zagrijati svoje domove, izvijestio je Euractiv u veljači ove godine na temelju brojki iz izvješća Instituta Jacques Delors. Izvješće je pokazalo da je problem najizraženiji u južnoj Europi gdje su zgrade manje zaštićene od hladnog vremena. Bugarska, Litva, Grčka, Cipar i Portugal su države s najvećim postotkom populacije koja ima problema sa zagrijavanjem domova.

Veliki broj ljudi također tijekom ljeta pati od energetskog siromaštva i ne mogu rashladiti svoje domove, što je predstavlja rastući problem, budući da su zbog klimatskih promjena toplinski valovi sve jači i sve češći. “Neka su kućanstva cijelu godinu izložena neprimjerenim uvjetima – zimi im je prehladno, ljeti prevruće”, rekla je za EuractivMarie Delair, jedna od autorica izvješća.

Rodik i Kuhar dalje navode da je, prema dostupnim podacima, potrošnja energije u zgradarstvu odgovorna za oko 40% ukupne potrošnje energije tj. oko 36% emisija CO2. „Neovisno od toga kako su nastale, sve emisije ugljičnog dioksida, bilo da nastaju kao posljedica izgaranja fosilnih goriva u termoelektranama ili plina u našem bojleru u kućanstvu, jednako doprinose klimatskim promjenama. Svjedoci smo da postojeće stare zgrade i kuće sve manje odgovaraju uvjetima klimatske krize,“ ističu.

Naglašava se i da degradirani stambeni fond pruža sve manje zaštite od klimatskih promjena.

„Betonske zgrade i čitava naselja bez toplinske izolacije, prirodne ventilacije i zasjenjenja arhitektonskim ili prirodnim rješenjima postaju sve neudobnija mjesta za život u doba klimatske krize. Prema podacima iz Strategije prilagodbe klimatskim promjenama– Izvještaja o procijenjenim utjecajima i ranjivosti na klimatske promjene po pojedinim sektorima, stupanj ranjivosti na klimatske promjene u sektoru ljudskog zdravlja u Hrvatskoj je visok. Povećanje učestalosti i trajanja ekstremnih vremenskih uvjeta već sada utječe na povećanje smrtnosti, promjene u epidemiologiji kroničnih nezaraznih bolesti i akutnih zaraznih bolesti te utječe na sniženje kvaliteta zraka, zdravstvenu ispravnosti vode i hrane, i veću razinu kontaminanata u okolišu.”

Ugrožena ljudska prava

U rezoluciji 43/13 Vijeća za ljudska prava (Human Rights Council) koja je usvojena 19. lipnja 2020. od država se traži da “u svojim strategijama prilagodbe i ublažavanja klimatskih promjena u obzir uzmu pravo na adekvatan smještaj” te da „surađuju s pogođenim zajednicama i pojedincima s ciljem razvijanja i promoviranja ekološki održivih stambenih dizajna, građevinskih konstrukcija i održavanja kako bi se adresirali učinci klimatskih promjena dok se u isto vrijeme osigurava pravo na adekvatan smještaj“.

Rodik i Kuhar ističu da je za kvalitetnu prilagodbu klimatskim promjenama potrebna i „promjena stambene politike koja je dovela do problema, npr. prepuštanje djelovanja tržišta kroz povremene valove energetski učinkovite novogradnje rješenje su samo za kreditno sposobne građane pod uvjetom da ostanu „trajno“ u toj kategoriji“.

Potresi u Hrvatskoj prošle godine slikovito su pokazali posljedice koje sustavno zapuštanje stambenog fonda zgrada može imati ne samo na kućanstva u energetskom siromaštvu, već i na ona koja uspijevaju pokrivati troškove svojih energenata. Stručnjaci iz DOOR-a ističu da energetska obnova višestambenih zgrada i obiteljskih kuća izravno pridonosi smanjenju troškova za energiju, jer su obnovljene kuće energetski učinkovitije, tj. troše manje energije. Trenutno je za svu novogradnju propisana obveza primjene nZEB kriterija (nearly zero-energy building, op.a.) tj. gradnja zgrada gotovo nulte potrošnje energije, tako da bi sve zgrade izgrađene nakon prosinca 2020. godine trebale biti visoko energetski učinkovite.

“Osim povećanih standarda toplinske zaštite tj. visoke energetske učinkovitosti nZEB kriteriji obuhvaćaju i niz rješenja koji se oslanjaju na obnovljive izvore energije kao primarne izvore energije za zgrade poput integriranih sunčevih elektrana, solarnih toplinskih kolektora, toplinskih pumpi i mogućnosti punjenja električnih vozila. Međutim, i dalje ostaje problem spore obnove starih energetski neučinkovitih višestambenih zgrada i obiteljskih kuća za koje je potrebno osigurati dodatna sredstva u novom programskom razdoblju“, kažu Rodik i Kuhar.

Upravo zbog činjenice da veliki broj građana koji se nalazi u energetskom siromaštvu ne može samostalno podmiriti troškove energetske obnove Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost je u 2020. godini pokrenuo program energetske obnove koji je u stopostotnom iznosu subvencionirao troškove energetske obnove za energetski siromašna kućanstva.

“Međutim, bez razvijenog nacionalnog Programa borbe protiv energetskog siromaštva, jasne definicije, kriterija određivanja energetskog siromaštva, mjera za njegovo suzbijanje i praćenje, programi poput programa FZOEU nažalost ne mogu zadovoljiti ni manji dio potreba energetski siromašnih građana”, zaključuju Rodik i Kuhar.

Aladrović: Ne možemo odgovorne vječno opterećivati zbog neodgovornih

HRT U mreži Prvog - Covid potvrda radnika ubuduće bi trebala biti jedan od uvjeta koji poslodavci trebaju ispuniti kako bi dobili potpore za očuvanje radnih mjesta. No, poslodavci i sindikati odbili su takav model, pa se razgovori Vlade i socijalnih nastavljaju idući tjedan. U emisiji Hrvatskoga radija U mreži Prvog o toj temi su razgovarali ministar rada Josip Aladrović, predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata Krešimir Sever, u ime Hrvatske udruge poslodavaca Hrvoje Meštrović i predsjednica Nacionalne udruge ugostitelja Jelena Tabak. Ministar rada Josip Aladrović kaže kako su se na jučerašnjem sastanku svi složili oko važnosti covid potvrda kojima će se ubuduće dokazivati našu opasnost za vlastito zdravlje i zdravlje okoline.

- Mi smo vrlo jasno od početka komunicirali da državne potpore ne mogu trajati u obliku u kojem su sada do vijeka. Već 16 mjeseci kontinuirano se koriste potpore. 1. srpnja smo se dogovorili da potpore idu dalje, samo je pitanje kriterija na koji način ćemo ih formirati. Ono što smo mi tražili, očekivali i ponudili je određena odgovornost i samih zaposlenika kojima država već 16 mjeseci financira primanja. To moram istaknuti kako bi svi shvatili o kojoj se situaciji radi. S druge strane, razdvajanje odgovornih pojedinaca koji izdvajaju davanja za doprinose i poreze ali su i odgovorni i cijepljenjem su zaštitili vlastito zdravlje ali i zdravlje drugih kako bi zaštitili ekonomiju. Ima ih oko milijun i pol i ne možemo ih vječno iskorištavati zbog onih koji su neodgovorni, poručio je ministar.

Komentirao je i činjenicu da populacija starija od 65 godina nije dobro procijepljena.

- Mi idemo za tim da obuhvatimo sve skupine i umirovljenike i zaposlene u javnom sektoru i privatni sektor. Ove mjere za očuvanje radnih mjesta su namijenjene privatnom sektoru, najviše uslužnom sektoru koji je najizloženiji tijekom ove krize i sada je vrijeme da pojedinci ili osobe koje su cijelo vrijeme sufinancirane od Vlade RH na neki način i sami sudjeluju u odgovornosti. Svjesni smo da postoje i druge skupine i vrlo brzo ćemo predložiti mjere. Neke vrlo kvalitetne mjere su već predložili sindikati i poslodavci i o njima ćemo razgovarati na idućim sastancima, najavio je Aladrović.

Meštrović: Ovaj prijedlog mjera nije izvediv

Hrvoje Meštrović iz Hrvatske udruge poslodavaca rekao je da u emisiji sudjeluje u ime svih poslodavaca koji su obuhvaćeni ovim prijedlogom mjera i koje, kako kaže, nisu izvedive u kontekstu poslodavaca i njihovih odgovornosti.

- Itekako smo svjesni da je procijepljenost je nužna za oporavak tih djelatnosti koje su ugrožene i na neki način moramo surađivati i naći način da se što više ljudi cijepi i omogući buduće normalno poslovanje. Govorimo o prijevozu putnika, turizmu, uslužnim djelatnostima, event industriji, svi su oni bili ugroženi zbog lockdowna. objasnio je.

Smatra da je procijepljenost u njihovim tvrtkama veća od procijepljenosti cijeloga društva a sada moraju vršiti dodatnu represiju nad svojim zaposlenicima.

- Mi moramo imati iste uvijete za sve. Poslodavci traže da se uvedu pravila da nivou države za sve na isti način, i za one koji sudjeluju u nekom događaju i za one koji rade na tom događaju, rekao je. dodavši da trenutačno svatko gleda samo na sebe a ne zajednicu.

Sever: Velika buka, a mali učinak

Predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata Krešimir Sever kaže da se stvorila velika buka, a da će učinak biti skroman.

- Ako je točno da je oko 45% pučanstva cijepljeno, to je mala brojka u odnosu na 4 milijuna stanovnika. Za pretpostaviti je da je isti postotak cijepljenih i među zaposlenima, onda možemo računati da je od milijun i pol, milijun i 600 tisuća zaposlenih njih 750-800 tisuća cijepljeno. Sada se orijentiramo na 50-tak tisuća onih koji su unutar mjera i koji sasvim sigurno neće pripomoći da se onih ostalih 750 tisuća procijepe, ili barem 500-tinjak tisuća. Velika buka, a mali učinak, rekao je.

Kaže kako, prema najavama, poslodavac neće znati koji su to ljudi već će samo dobiti koliko covid potvrda ima među njegovim radnicima.

- Sad su dvije varijante - ili da te potpore podijeli među svim svoji radnicima i da mu još uvike nedostaju sredstva za isplatu punih plaća, ili da se odluči na otpuštanje. Ako u mjere stavimo uvjet da ne smije otpuštati onda će poslodavac biti u pat poziciji da će posezati za nekim drugim načinima, primjerice pustiti radnike da se sami razračunavaju oko toga tko ima potvrdu, ustvrdio je dodavši kako je vlada svu odgovornost prebacila na poslodavce.

Aladrović: Neodgovoran je radnik koji odbija cijepljenje

Ministar Aladrović je rekao da to nije tako i da vlada nije neodgovoran već je neodgovoran radnik koji odbija cijepljenje. Sever je rekao da su se oko toga svi složili da je u pitanju neodgovoran radnik.

- Ali smo se također složili da Vlada ne može svoju odgovornost prebacivati na druge i da netko drugi utjeruje te ljude bilo da se cijepe, bilo da prebole bolest ili se svako malo testiraju. Ako nema mehanizma koji je zakon ili nekom drugom zakonskom odredbom reguliran, vi ne možete tjerati radnike, građane da se međusobno prokazuju da netko nešto nije napravio, poručio je Sever.

Ministar Aladrović mu je rekao da se ovdje radi o potporama koje se moraju isplaćivati, ali ih vlada želi isplaćivati.

- Ovdje se ne radi o nekom ljudskom pravu već o potporama kojima odgovorni porezni obveznici uplaćujući poreze financiraju one koje su potencijalno neodgovorni. Mi tu neodgovornost želimo smanjiti, ustvrdio je.

Tabak: Ove mjere potpore su kompenzacija za naš ograničeni rad

Predsjednica Nacionalne udruge ugostitelja Jelena Tabak ističe kako su ugostitelji već dali svoj obol ovoj pandemiji samim time što nisu mogli raditi.

- Naše tržište niti u jednom trenutku nije prestalo kao što se to, nažalost,dogodilo u nekim drugim turističkim sektorima koje je pandemija još jače pogodila. Na poziv liječnika i Vlade mi smo svoje objekte zatvorili kako bismo spriječili da se zaraza dodatno širi. Ove mjere potpore su kompenzacija za ograničeni rad. Mi smo svoj obol već dajemo. Mi pozivamo svoje djelatnike na cijepljenje jer smo svjesni da je to jedini način za završiti ovu pandemiju, poručila je dodavši da one djelatnike koji se ne žele cijepiti treba dodatno educirati.

- Prisilom se kod njih stvara trauma. Ugostitelji također ne podržavaju prebacivanje odgovornosti na poslodavce, poručila je.

Aladrović: Obvezno cijepljenje nije smjer

Aladrović poručuje kako obvezno cijepljenje nije smjer ove vlade.

- Cijelo vrijeme se vodi afirmativna kampanja kako je to najbolji način zaštite zdravlja i ekonomije. Kako tko shvaća tu poruku - teško je u to ući, rekao je dodavši da će uvođenje uporabe covid potvrde na svakom mjestu na kojem se pojavljujemo je sigurno nešto što će usmjeriti naše građane e da se cijepe i olakšaju si život.

Oko 40% zaposlenih u obrazovnom sektoru nije cijepljeno. Sever kaže da to nije dobro, ali cijepljenje i dalje nije obvezno.

- Ljudima se ne mogu uskratiti javne usluge zato što nije cijepljen. Naš Ustav je jasan, kaže da se ljudske slobode mogu u uvjetima neke neposredne opasnosti, bolesti, ali kako? Zakonom! Dakle treba to ostaviti ljudima na izbor dok se drugačije zakonom ne propiše, poručio je.

Ministar Aladrović je na kraju rekao kako mu je drago što vidi da se i poslodavci i ugostitelji slažu s potrebom korištenja covid potvrda i prednost te odgovornosti .

- Što se tiče potpora - pa 16 smo se mjeseci uspjeli dogovarati, ja sam siguran da ćemo i 17, poručio je.


09. srpnja 2021.

Seminar Nezavisnih hrvatskih sindikata o mišićno-koštanim poremećajima

NHS - Poremećaji mišićno-koštanog sustava su najveći zdravstveni problem povezan s radom u Europi te se često javljaju u kombinaciji s drugim zdravstvenim problemima. Takvi poremećaji utječu na smanjenje kvalitete života i radne sposobnosti pojedinaca te štete poduzećima i gospodarstvu u cjelini. Oni su jedan od najčešćih uzroka invaliditeta i odlaska na bolovanje. Djelotvorna prevencija mišićno – koštanih poremećaja podrazumijeva i informiranost radnika te njihovu otvorenost u razgovorima o takvim poremećajima.

Zbog toga su Nezavisni hrvatski sindikati, uz potporu Europske agencije za zaštitu na radu (EU-OSHA), za predstavnike sindikata udruženih u NHS, organizirali seminar na temu „Zdrava radna mjesta smanjuju opterećenja“.

Sudionike seminara pozdravio je Krešimir Sever, predsjednik NHS-a, koji je, između ostalog, upozorio na rizike rada od kuće koji mogu utjecati na pojavu mišićno – koštanih poremećaja, ukazujući kako takav rad,  koji se gleda isključivo kao nešto pozitivno i dobrodošlo, nije potpuno siguran te postoje rizici za zdravlje radnika zbog takvog rada. Ukazao je na važnost provođenje mjera zaštite na radu i u slučaju rada od kuće.

Na seminaru je prim.dr.sc. Jelena Macan, dr. med.spec. medicine rada, iz Hrvatskog društva za medicinu rada liječničkog zbora, upoznala sudionike što su to mišićno – koštani poremećaji, koje profesionalne bolesti i bolesti u vezi s radom isti izazivaju kao i pojavnost takvih profesionalnih bolesti u RH. Najčešće bolesti u vezi s radom, od kojih je poslodavac dužan štititi radnike, jednako kao i od ozljeda na radu i profesionalnih bolesti, su bolesti vezne za kralježnicu, koje se javljaju kao posljedica dugotrajnog sjedenja i rada s računalom. Istaknula je problem praćenja bolesti u vezi s radom, odnosno nepostojanje istog, na čemu je potrebno poraditi kako bi se dobila cjelokupna slika o postojanju mišićno – koštanih poremećaja.

U drugim dijelu svog predavanja prim. dr.sc. Macan, upoznala je sudionike sa sadržajem novog Pravilnika o zaštiti na radu radnika izloženih statodinamičkim, psihofizioškim i drugim naporima na radu, koji je u postupku donošenja.

Predavanje je održala i doc.dr.sc. Josipa Nakić s Kineziološkog fakulteta u Zagrebu. Upoznala je sudionike seminara s kineziologijom rada te njenom ulogom u prevenciji mišićno – koštanih poremećaja.  Na primjerima je ukazala na važnost pravilnog kretanja kao i podizanja i rukovanja teretom kako bi se spriječili mišićno – koštani poremećaji. Također se osvrnula i na rad od kuće za vrijeme zatvaranja zbog epidemije te na probleme koje izaziva rad na laptopu, koji bi trebao biti pomoćno sredstvo, a ne isključivo sredstvo rada te na potrebne prilagodbe mjesta rada kako bi ono bilo sigurno za zdravlje radnika.

Isto tako, istaknula je važnost sudjelovanja kineziologa, kao jednog od dionika u sustavu zaštite na radu, kako bi radnike i poslodavce naučili pravilnom radu koji ne bi imao štetne posljedice po zdravlje radnika.

Na kraju seminara je Darije Hanzalek, predsjednik Sindikata grafičara i medija, upoznao sudionike seminara s projektom Dijalog i znanje napredak grade financiranog iz EU fondova, u sklopu kojeg su u suradnji s doc.dr.sc. Nakić izradili priručnik za radnike pod nazivom Kineziologija rada, Osnove pravilnih načina rada i rukovanja teretima u grafičkoj industriji.

Namjera je priručnika, koji je jednostavan za korištenje i slikovit, ukazati na važnost pravilnih načina kretanja i rada, kako bi se spriječili mišićno – koštani poremećaji s naglaskom na čuvanje zdravlja kralježnice. Na izradu priručnika potaknula ih je želja za unaprjeđenje zaštite na radu i očuvanje zdravlja članova Sindikata, od kojih su mnogi trpe ozbiljne tegobe zbog oboljenja mišićno – koštanog sustava.

Naglasio je važnost sustavne edukacije o pravilnom kretanju i načinima rada, od škole pa kroz cijeli život, kako bi se dogodili pozitivni pomaci.

Seminar je zaključio moderator Cvetan Kovač, koordinator Odbora za zaštitu na radu NHS-a riječima kako su očuvanje zdravlja i poslovne sposobnosti od posebnog društvenog interesa te na tome trebaju zajednički raditi svi dionici zaštite na radu. (KR)

EU poziva na akciju zbog smanjenja inspekcija rada

Europska komisija pridružila se danas sindikatima pozivajući države članice da se pozabave zdravstvenim i sigurnosnim propustima koji ugrožavaju živote radnika. ETUC je u travnju objavio istraživanje koje je pokazalo da je broj inspekcija zaštite na radu opao za petinu od 2010. godine, sa smanjenjem inspekcijskih nadzora i do 55% u 17 država članica (u Hrvatskoj je smanjenje bilo za 35%). U svojoj novoobjavljenoj strategiji zaštite zdravlja i sigurnosti Europska komisija poziva države članice da se "pozabave trendom smanjenja broja inspekcija rada u nekim državama članicama jačanjem inspekcija na terenu".

Također su napokon pozvali države članice na utvrđivanje bolesti Covid-19 profesionalnom bolešću, više od godinu dana nakon što su sindikati za radnike zatražili osiguranje dodatne zaštite od virusa. Dio je to dobrodošlog poteza prema pristupu 'nulte vizije' smrtnim slučajevima povezanim s radom, koji je prijeko potreban u vrijeme kada:

- Mnogi od preko milijun žrtava Covid-19 u Europi oboljeli su od bolesti na radu

- Više od 100 000 ljudi i dalje umire svake godine od raka povezanog s radom

- Raste broj nesreća na radnom mjestu sa smrtnim posljedicama

Rušenje zgrade u Antwerpenu prošlog tjedna, usmrtivši 5 izaslanih građevinskih radnika, a ozbiljno ozlijedivši još 9, još jednom pokazuje da su potrebni jači zahtjevi za zdravlje i sigurnost na radu.

Međutim, strategija Komisije daleko je ispod ambicioznog cilja u sljedećim područjima:

- Obvezuje se na ograničavanje izloženosti na još nekoliko tvari koje uzrokuju rak - ali ne i za svih 50 prioritetnih karcinogenih tvari kojima su radnici u Europi široko izloženi. Trenutno je ograničeno samo 27 takvih karcinogena. Nažalost, kombinirana izloženost opasnim kemikalijama, endokrinim poremećajima i revizija obvezujuće granične vrijednosti izloženosti (BOEL) za respirabilni kristalni silicijev dioksid izostaju iz Strategije.

- Nema zakonodavne inicijative o mentalnom zdravlju i mišićno-koštanim poremećajima – a radnici stvarno trebaju direktivu u oba područja

-Uopće se ne spominje potreba utvrđivanja maksimalne temperature na radnom mjestu u svjetlu klimatskih promjena

- Zabrinjavajuće je što strategija ukazuje na namjeru promjene zaštite koja se pruža samozaposlenima u skladu s pravnom stečevinom EU - to bi za posljedicu moglo imati ugrožavanje ljudi koji rade u visoko rizičnim industrijama poput graditeljstva, u kojem je puno lažnog samozapošljavanja.

Komentirajući strategiju, zamjenica glavnog tajnika ETUC-a Esther Lynch rekla je:

“Skandalozno je da je broj inspekcija zaštite na radnom mjestu bi najniži u desetljeću kada nas je pogodio Covid, što je vjerojatno koštalo života i pomoglo širenju bolesti. Komisija je danas uputila snažnu poruku državama članicama kako se ova opasna situacija više ne može tolerirati.

Međutim, Komisija svoje dobre namjere nije pretočila u konkretne akcije. Tople riječi nisu dovoljne kada broj nesreća na radnom mjestu raste, a svake godine više od 100 000 ljudi umre od raka povezanog s radom, a u rastu su i ergonomski i psihosocijalni rizici.

Potrebna su nam jača pravila i odgovarajuća provedba kako bismo osigurali da svi mogu ići na posao znajući kako će se sigurno vratiti kući."

Tom Deleu, glavni tajnik Europskog sindikata građevinara i drvoprerađivača EFBWW, govoreći nakon urušavanja zgrade u Antwerpenu, dodao je: „Zdravlje i sigurnost na radu i zaštitne mjere trebali bi biti dužnost svih tvrtki i pravo svih radnika, uključujući i samozaposlene. "

Više: Huge fall in labour inspections raises Covid risk

Izvor: EU urges action over fall in labour inspections

Ni povećanje plaća ne zadržava radnike u Hrvatskoj

NEDOSTATAK RADNIKA
Usprkos pandemiji, zbog koje su puno ljudi vratilo u Hrvatsku, radnika nedostaje u turizmu, građevinarstvu i drugdje. Politika rasta konkurentnosti na potplaćenim radnicima Hrvatskoj se obila o glavu.

(Deutsche Welle) - „Dajem tisuću kuna onome tko mi pronađe konobara!“ Vapaj je to jednog očajnog pulskog ugostitelja koji, iako je sezona već počela, a u gradu je sve više turista, traži školovane konobare koji će odraditi sezonu. Bez konobara je ostao jedno jutro jer se jednostavno, nakon burnije noći, nisu pojavili na poslu. A nove je teško pronaći, pa čeka radnike iz Srbije koji još uvijek rješavaju probleme s „papirima.“

Iako su mnogi očekivali da će zbog korone domaćih radnika biti koliko hoćeš jer su se mnogi vratili kućis rada u inozemstvu, te da će poslodavci iskoristiti tu situaciju umanjujući njihova prava, dogodilo se suprotno. Kao i uoči pandemije 2019., i ove je godine na tržištu nestašica domaće radne snage.

Ministarstvo unutarnjih poslova od početka godine do 16. lipnja izdalo je 31.157 dozvola za boravak i rad državljana iz trećih zemalja, 13 posto više nego lani u istom razdoblju, ali i petinu manje nego preklani. Samo za djelatnost turizma i ugostiteljstva ove je godine izdana 4.191 dozvola.

Hrvatsku napustilo 10 posto stanovnika

Krešimir SeverKrešimir SeverKrešimir Sever, predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata, za DW upozorava da je Hrvatska, kao i druge tranzicijske zemlje, svoju konkurentnost gradila na obespravljenim i slabo plaćenim radnicima.

„Takva je politika, osobito nakon ulaska Hrvatske u EU, dovela do značajnog iseljavanja stanovništva, posebno mladih, visokoobrazovanih i strukovno obrazovanih građana. Procjenjuje se da je Hrvatsku napustilo do deset posto stanovnika", kaže Sever, iako statistike pokazuju nešto manji postotak jer se dio ljudi nije odjavio.

Tase „rupa" neprestano krpa uvozom stranih radnika, dodaje on, što iz godine u godinu cementira cijenu rada i nestalne oblike ugovora o radu. A kombinacija zadržavanja niskih plaća i nesigurnih oblika potiče daljnje iseljavanje domicilnog stanovništva, tvrdi on.

„Iako se dio radnika zbog pandemije vratio u Hrvatsku, ipak je u pojedinim djelatnostima i dalje primjetan nedostatak radne snage, osobito u turizmu i ugostiteljstvu, graditeljstvu, a nedostaje i majstora poput elektroinstalatera i bravara. Od ožujka 2020. pa do kraja svibnja ove godine javne su vlasti kroz mjere potpore za očuvanje radnih mjesta uplatile više od 10,5 milijardi kuna za više od 680.000 radnika.

Mjerama je obuhvaćeno više od 120.000 obrtnika i poslodavaca", objašnjava Sever. Za koronakrize sindikalisti su se susretali s raznim zloporabama nekih poslodavaca: od prisilnog slanja radnika na godišnji odmor, rada ljudi koje poslodavci vode na godišnjem, neuplaćivanja pripadajuće razlike između ugovorene plaće i uplaćene državne potpore, sve do umanjenja ugovorene plaće bez radnikove suglasnosti.

Upućivani su na rad od kuće bez dodatka ugovoru o radu, plaćanja povećanih troškova zbog takvog rada, nepoštivanja radnog vremena, neplaćenog prekovremenog rada od kuće, nabraja sindikalist.

Radna snaga iz Filipina i Meksika

Vlast je, objašnjava, pripremala i donošenje posebnog zakona po hitnom postupku kojim bi se u krizi van snage stavile neke odredbe Zakona o

radu (ZOR) i važećih kolektivnih ugovora. No, zbog pritiska reprezentativnih nacionalnih sindikalnih središnjica, te solidarne potpore Međunarodne i Europske konfederacije sindikata te sindikalnih prosvjednih dopisa Europskoj komisiji, odustala je od toga.

„Poslodavci kroz izmjene ZOR-a traže daljnju fleksibilizaciju sustava rada, a sindikati upravo obratno jer je fleksibilizacija sustava rada jedan od glavnih uzroka ovakvoga stanja u Hrvatskoj. Početak pregovora o izmjenama ZOR-a počeo je 23. lipnja, što neće biti ni lako ni brzo, a vlast predviđa da bi primjena novog zakona trebala početi od polovice iduće godine, napominje Sever.

Iako u Hrvatsku dolaze raditi ljudi iz Srbije, BiH, Sjeverne Makedonije i Kosova, i njih je sve manje s obzirom da je i njima, kao i Hrvatima, isplativije otići u razvijenije zapadnoeuropske zemlje.

„Sve više stranih radnika dolazi u Hrvatsku putem posredničkih agencija iz Nepala, Filipina, Bangladeša, Kine, Indije, Rusije, Koreje, čak i Tajlanda, Meksika… Najviše se zapošljavaju u graditeljstvu, turizmu i ugostiteljstvu i nekim drugim uslužnim i pomoćnim poslovima. Nude im se jednake plaće koje se za iste poslove nude i domaćim. No, problem je u tome što domaći od takvih plaća ne mogu živjeti, a strani, koji dolaze iz sustava rada u kojem mjesečna prosječna plaća jedva dosegne 30 eura ili tek nešto više, ipak uspijevaju nešto poslati obiteljima", objašnjava Sever.

Mnogi hoteli ostat će zatvoreni

Marina Cvitić, predsjednica Sindikata Istre, Kvarnera i Dalmacije (SIKD), upozorava da bi ove sezone mnogi hoteli na Jadranu mogli ostatiMarina CvitićMarina Cvitić zatvoreni jer u njima neće imati tko raditi.

„Više od godine radnici su u neizvjesnosti: rijetki su radnici u turizmu koji su dobili više od šest punih plaća. Rijetki su sezonci koji su imali priliku raditi više od tri, četiri mjeseca. U takvih nesigurnim uvjetima, kad su krediti dolazili na naplatu, kad je, usprkos pandemiji, trebalo (pre)živjeti, u uvjetima kad su stalni radnici, u razdoblju kad nisu radili, dobivali 60 posto ili minimalnu plaću, iluzorno je bilo očekivati da će čekati da ih turističke kompanije pozovu. Posao su potražili u drugim djelatnostima“, za DW objašnjava Cvitić.

Neke su tvrtke, nastavlja, uz plaću počele isplaćivati neoporezive nagrade, od tisuću kuna naviše, a s nekim je sindikat dogovorio isplatu tijekom sezone u maksimalnom neoporezivom iznosu od 5.000 kuna. Ipak, još uvijek nema dovoljno radnika iz Hrvatske koji su spremni svoje obitelji napustiti za rad koji će trajati najviše tri mjeseca, objašnjava naša sugovornica.

Odgovornost za nedostatak kadrova, tvrdi, snose vlasnici kompanija i poslodavci, te Vlada. SIKD stoga traži hitan sastanak sindikata, poslodavaca, ministarstava turizma i rada, odnosno predstavnika Vlade radi donošenja dugoročnih i konkretnih mjera vezanih uz problematiku radne snage.


18. lipnja 2021.

Zajednički stav sindikalnih središnjica o Direktivi o primjerenim minimalnim plaćama u EU

NHS - Nezavisni hrvatski sindikati, Savez samostalnih sindikata Hrvatske i Matica hrvatskih sindikata uputili su zajedničko očitovanje Vladi RH na prijedlog Direktive o primjerenim minimalnim plaćama u EU o kojemu će se raspravljati na sastanku Vijeća EU za zapošljavanje, socijalnu politiku, zdravstvo i pitanja potrošača (EPSCO) koji će se održati 14. i 15. lipnja 2021. godine.

U nastavku prenosimo tekst pisma:

Budući da se 14. i 15. lipnja 2021. godine održava sjednica EPSCO-a na kojoj će se, između ostalog, održati rasprava o izvještaju o napretku o Direktivi o primjerenim minimalnim plaćama u EU, u nastavku iznosimo naša promišljanja i stavove.
2019. godine predsjednica Europske komisije, Ursula von der Leyen, obećala je svakom radniku u Europskoj uniji osigurati pravednu minimalnu plaću koja omogućuje dostojan život.

Prošli je mjesec na samitu u Portu naglašena potreba jamčenja napretka za socijalnu Europu i države članice koje su posvećene “obrani pravednih plaća”.

Sada je došlo vrijeme za ispunjenje obećanja i poboljšanje radnih i životnih uvjeta europskih radnika, a usvajanje ambiciozne Direktive o primjerenim minimalnim plaćama u EU ključno je za sve, kako oporavak nikoga ne bi ostavio za sobom.
Nemogućnost postizanja dogovora o Direktivi za vrijeme portugalskog predsjedanja, a sve zbog otpora pojedinih vlada, šalje lošu poruku radnicima u EU. Također je neprihvatljiv pritisak nekoliko vlada za razvodnjavanje Komisijinog prijedloga Direktive. Ako želimo da Direktiva ispuni proklamirane ciljeve, potrebno ju je  snažiti, a ne slabiti! Neki od prijedloga o kojima se raspravljalo na sastanku Radne skupine Vijeća za socijalna pitanja oslabit će Direktivu i moraju biti odbijeni.

S obzirom na navedeno i s obzirom na važnost Direktive, pozivamo Vladu RH da iskaže potporu Direktivi i njenom poboljšanju.

Ove tri sindikalne središnjice, dijeleći stavove europskoga sindikalnog pokreta i Europske konfederacije sindikata (ETUC) čije su punopravne članice, u više navrata su vam pisanim i usmenim putem ukazivale na probleme s tekstom Direktive. U nastavku navodimo nekoliko problematičnih točaka, a sve vezano za raspravu koja će se odvijati na sastanku EPSCO-a:

- Mišljenje pravne službe Vijeća potvrdilo je ono što su sindikati cijelo vrijeme govorili – Direktiva je moguća, a predložena Direktiva je pripremljena na pravilnoj pravnoj osnovi: - zaštita radnih uvjeta (članak 153(1)(b) TFEU-a u skladu s člankom 153(2) TFEU-a). Iz toga jasno proizlazi kako više nema mjesta ni za kakve izgovore i alibije i kako se vlade država članica ne mogu nastaviti skrivati iza pravnih argumenata kako bi opravdale svoje nepostupanje.

- Podsjećamo, predsjednica Komisije Von der Leyen, obećala je osigurati da svaki radnik u Uniji ima pravednu minimalnu plaću koja mu omogućuje dostojan život. Predloženi pristup ograničavanja odgovornosti država članica samo na promicanje primjerene minimalne plaće, a ne osiguravanje primjerenosti minimalnih plaća,  radnike koji primaju minimalnu plaću stavit će nepovoljan položaj jer će, čak i kad Direktiva stupi na snagu, primati neprimjerene minimalne plaće.

- Što se tiče individualnih prava, želimo naglasiti da je prijedlog koji “guraju” neke vlade - “nothing in this Directive shall be construed as creating rights for individuals” neprihvatljiv. Taj negativni amandman će za posljedicu imati učinak da Direktiva neće osigurati - općenito - niti jedno pravo te se na takav način, uklanjanjem svih prava, dovodi do ništavosti bilo koje obveze. Posebno smo zabrinuti što se ne spominje učinak takve odredbe na kolektivna prava jer tada neće biti zaštićena ni sindikalna prava. Takav pristup će potkopati neke od najvažnijih ciljeva Direktive.

Taj amandman predstavlja vrlo opasan presedan i njegove pravne posljedice bit će negativne i dalekosežne. Ovo je pokušaj pretvaranja Direktive u Preporuku, doduše sa obvezom izvješćivanja. Ove tri reprezentativne sindikalne središnjice, kao i krovna sindikalna europska organizacija ETUC čije su članice, snažno se protive ovom amandmanu.

Pozivamo Vas da podržite snažnu Direktivu u sklopu rasprave na sastanku EPSCO-a i naglasite sljedeće neophodne elemente:

- Direktiva ne smije biti razvodnjena, a da bi bila Direktiva u svom stvarnom smislu. Bude li razvodnjena, neće ispuniti obećanje kako će se njome osigurati dostojne plaće za radnike u Europi i učinkovito promicati kolektivno pregovaranje i jamčenje poštivanja prava na kolektivno pregovaranje.

- Direktiva mora uključivati učinkovite mjere promicanja kolektivnog pregovaranja. Mora dovesti do povećanja broja radnika pokrivenih kolektivnim ugovorima i osigurati poštivanje prava na kolektivno pregovaranje. Kod donošenja okvira za omogućavanje uvjeta za kolektivno pregovaranje, Direktiva mora jamčiti da će države članice uključiti mjere kojima se sprečava gušenje sindikata, mora sindikatima jamčiti pristup radnim mjestima kako bi mogli razgovarati s radnicima u svrhu kolektivnog pregovaranja.

- Države članice bi trebale biti obvezane da zakonom utvrđene minimalne plaće ne smiju biti ispod praga dostojanstva - 60% medijalne bruto plaće i 50% prosječne bruto plaće. Države članice moraju zadržati nadležnost pri odlučivanju o konačnoj razini zakonom utvrđene minimalne plaće (iznad praga).

Od država članica trebalo bi se tražiti jamčenje da su zakonom utvrđene minimalne plaće određene uz uključivanje socijalnih partnera i da su “primjerene” imajući u vidu što je potrebno za osiguranje dostojnog standarda života.

Smatramo kao je neophodno brisati “produktivnost” iz kriterija za određivanje razine zakonom utvrđene minimalne plaće.

- Nije nam prihvatljivo izuzimanje određenih kategorija radnika iz primjene Direktive. Izuzimanje pomoraca te bilo koje drugo izuzimanje bilo bi štetno i nepravedno i treba ga izbjeći.
U isto vrijeme Direktiva mora onemogućavati države članice od izuzimanja određenih kategorija radnika iz primjene zakonom utvrđene minimalne plaće ili od uvođenja drugih razina plaće, koje su niže od minimalne.

Ova Direktiva izravno se odnosi na živote radnika i njihovu mogućnost da uz minimalnu plaću mogu živjeti, platiti troškove stanovanja, kupiti hranu za sebe i svoje obitelji. Ona sindikatima jamči pravo na kolektivno pregovaranje za pravedne uvjete rada. Vlade moraju preuzeti odgovornost, brzo nastaviti s raspravama i osigurati Direktivu koja će u konačnici ispuniti obećanje dano radnicima u Europi.

Europski sindikalni pokret i njegove hrvatske članice pomno prate razvoj događaja u Vijeću te su spremne javno prozvati države članice koje inzistiraju na razvodnjavanju Direktive ili ne podržavaju njeno donošenje, odnosno koje ne podržavaju dostojanstven standard života radnika.

Poštovani predsjedniče Vlade Republike Hrvatske, poštovani ministre, s obzirom na gore navedeno, još jednom vas pozivamo da na predstojećim sastancima date potporu donošenju Direktive i usprotivite se njenom razvodnjavanju. Vrijeme je da se konkretnim mjerama i djelima radnicima osiguraju dostojna minimalna plaća i dostojni uvjeti rada kroz snažan sustav kolektivnog pregovaranja.

Iz EGSO-a - Europski zeleni plan će biti pravedan ili ga neće biti

Izvršni potpredsjednik Europske komisije najavio je mjere za zaštitu najugroženijih od mogućeg proširenja sustava trgovanja emisijama na gorivo za grijanje i prijevoz te je čuo prijedloge EGSO-a za poboljšanje korporativnog odlučivanja o zelenoj tranziciji kroz socijalni dijalog.

NHS - Pozdravljajući izvršnog potpredsjednika Europske komisije Fransa Timmermansa na 561. plenarnom zasjedanju Europskog gospodarskog i socijalnog odbora (EGSO), predsjednica EGSO-a Christa Schweng izjavila je da je EGSO bio čvrsti saveznik Komisiji u njezinoj klimatskoj akciji.

Podržao je prijedloge Komisije za smjelije smanjenje emisija do 2030. godine, u odnosu na prvotno planirano. EGSO je također je aktivno sudjelovao u potpori novonastaloj kružnoj ekonomiji u Europi, s tim da su ove dvije institucije 2017. godine pokrenule Europsku platformu dionika za kružno gospodarstvo, kao izvor za pokrenute tvrtke širom Europe.

Sada, kad  Europa razmišlja o tome kako se oporaviti nakon pandemije COVID-19, više nego ikad potreban je socijalni dogovor kako bi se osigurala pravedna zelena tranzicija.

"Zeleni plan ambiciozna je strategija rasta EU-a za postizanje klimatske neutralnosti do 2050. godine i pružanje ekonomskog zamaha", rekla je Schweng, "ali socijalne, radne, zdravstvene i pravične dimenzije treba ojačati kako bi se osiguralo da niti jedna osoba, zajednica, radnik, sektor ili regija ne ostanu iza. "

Potpredsjednik Timmermans naglasio je da je socijalna dimenzija zelene tranzicije glavna briga Komisije, jer je pandemija nesrazmjerno povećala socijalne razlike dovodeći društvo "na rub". Opisao je glavne elemente paketa Fit for 55 koji će biti objavljen 14. srpnja.

Uključivanje socijalne pravednosti u klimatske mjere

Paket bi "uključio socijalnu pravednost u nove prijedloge", rekao je Timmermans, i to:

- pravedno dijeleći teret klimatskog djelovanja između industrija, vlada i pojedinaca i
- uvođenjem socijalnog mehanizma koji će pomoći ublažiti utjecaj mjera na najugroženije, poput mogućeg proširenja trgovine emisijama na goriva za grijanje i prijevoz.

"Budite sigurni", rekao je Timmermans , "ako poduzmemo ovaj korak i ako se kućanstva suoče s rastućim troškovima, osigurat ćemo da postoji socijalni mehanizam, socijalni fond za klimatske akcije koji može nadoknaditi sve moguće štetne posljedice. "

"Moramo zaštititi ranjiva kućanstva od potencijalnih povećanja cijena goriva za grijanje i prijevoz, posebno u regijama u kojima mogućnosti čiste energije nisu dostupne", rekao je Timmermans . "Dakle, ako bismo uveli trgovinu emisijama za ta goriva, to znači da svoju predanost socijalnoj pravednosti moramo odvesti i korak dalje. Svaki prijedlog o trgovini emisijama u tim novim sektorima mora istovremeno imati i prijedlog vezan za socijalni utjecaj."

U sklopu rasprave Timmermans je čuo i doprinos EGSO-a oblikovanju socijalnog sporazuma kao sastavnog dijela Zelenog plana (Mišljenje INT/903). Prijedlozi koje je iznio izvjestitelj Norbert Kluge iz Skupine II (Skupina radnika) usredotočeni su na jače sudjelovanje radnika u donošenju korporativnih odluka i na društvenu odgovornost poduzeća.

"Socijalni dijalog od iznimne je važnosti kako bi se zajamčila uska veza između Zelenog plana i socijalne pravde", rekao je Kluge. "Vjerujemo da unošenjem glasa radnika možemo poboljšati kvalitetu ekonomskih odluka koje tvrtke donose pri prelasku na zeleni model."

"Informiranje radnika, savjetovanje i sudjelovanje na razini nadzornih odbora daju prednost dugoročnijem pristupu i poboljšavaju kvalitetu donošenja odluka u programu ekonomske reforme." rekao je Kluge.

Izvještaj Zaklade Hans Böckler o tome kako su europske tvrtke preživjele financijsku krizu 2008.-2009. godine otkrio je da su tvrtke s nadzornim odborima koji uključuju zaposlenike ne samo robusnije, već su se i brže oporavile od posljedica krize. Otpustile su manje zaposlenika, zadržale višu razinu ulaganja u istraživanje i razvoj, zabilježile veću dobit i pokazale manju volatilnost na tržištu kapitala. Sve u svemu, bile su i više orijentirane na dugoročne interese tvrtke.

Međutim, EGSO naglašava da se socijalni plan, kao bitni dio zelenog plana, ne odnosi samo na rad. Riječ je o prihodu, socijalnoj sigurnosti i fiskalnoj potpori svima koji ih trebaju, uključujući one koji uopće nemaju pristup radu.

Potrebne su aktivne politike tržišta rada, zajedno s učinkovitim javnim službama za zapošljavanje, sustavima socijalne sigurnosti prilagođenim promjenjivim obrascima tržišta rada i odgovarajućim zaštitnim mrežama u smislu minimalnog dohotka i socijalnih usluga za najugroženije skupine.
Pročitajte cijeli tekst govora potpredsjednika Timmermansa

Izvor: EGSO

Na načelo jednakosti plaća muškaraca i žena, utvrđeno pravom Unije, moguće se izravno pozvati za „jednak rad” i „rad jednake vrijednosti” u sporovima između pojedinaca

Sud Europske unije
PRIOPĆENJE ZA MEDIJE br. 95/21

U Luxembourgu 3. lipnja 2021.
Presuda u predmetu C-624/19 Tesco Stores

Tesco Stores trgovac je na malo koji svoje proizvode prodaje na internetu i u trgovinama koje se nalaze u Ujedinjenoj Kraljevini. U tim trgovinama, različitih površina, zaposleno je ukupno 250 000 radnika koji obavljaju različite vrste poslova. To društvo također ima distribucijsku mrežu s oko 11 000 zaposlenika koji obavljaju različite vrste poslova.

Oko 6000 zaposlenika ili bivših zaposlenika Tesco Storesa, ženskog i muškog spola, koji rade ili su radili u njegovim trgovinama, tužili su to društvo sudu koji je uputio zahtjev, Watford Employment Tribunalu (Radni sud u Watfordu, Ujedinjena Kraljevina), počevši od veljače 2018., zbog toga što, u suprotnosti s nacionalnim zakonodavstvom i člankom 157. UFEU-a 1 , plaća muškaraca i žena za jednak rad nije bila jednaka. Taj je sud odlučio prekinuti postupak povodom zahtjevâ muških radnika, s obzirom na to da je smatrao da ishod tih zahtjeva ovisi o ishodu zahtjeva tužiteljica u glavnom postupku, koje su ženskog spola.

One tvrde da su njihov rad i rad muških radnika koje društvo Tesco Stores zapošljava u distribucijskim centrima svoje mreže jednake vrijednosti i da, na temelju članka 157. UFEU-a, imaju pravo svoj rad usporediti s radom tih radnika, iako se on obavlja u različitim poslovnim jedinicama. U skladu s tim člankom, njihovi uvjeti rada i uvjeti rada navedenih radnika mogu se pripisati „jedinstvenom izvoru”, odnosno društvu Tesco Stores. To društvo pak smatra da članak 157. UFEU-a nema izravan učinak u okviru zahtjeva koji se temelje na radu jednake vrijednosti, tako da se tužiteljice u glavnom postupku na njega ne mogu pozivati pred sudom koji je uputio zahtjev. Osim toga, osporava da ga se može kvalificirati kao „jedinstveni izvor”.

Što se tiče članka 157. UFEU-a, sud koji je uputio zahtjev ističe da kod britanskih sudova postoji nesigurnost u pogledu njegova izravnog učinka, koja je osobito povezana s razlikovanjem koje je Sud utvrdio između diskriminacije koja se može utvrditi samo na temelju kriterija istovjetnosti rada i jednakosti plaće i one koja se može utvrditi isključivo na temelju izričitijih provedbenih odredbi2 . Međutim, zahtjevi o kojima je riječ u glavnom postupku mogli bi ulaziti u tu drugu kategoriju, koja nema izravan učinak.

U tom kontekstu sud koji je uputio zahtjev pokrenuo je postupak pred Sudom. U svojoj presudi Sud je presudio da članak 157. UFEU-a ima izravan učinak u sporovima između pojedinaca u kojima se poziva na nepoštovanje načela jednakosti plaća muškaraca i žena za „rad jednake vrijednosti”, kako je to navedeno u tom članku.

Ocjena Suda

Sud je najprije utvrdio svoju nadležnost, u skladu s člankom 86. Sporazuma o povlačenju3 , za odgovor na zahtjev za prethodnu odluku, unatoč povlačenju Ujedinjene Kraljevine iz Europske unije.

Što se tiče merituma, Sud je najprije istaknuo, kada je riječ o tekstu članka 157. UFEU-a, da se njime na jasan i precizan način nameće obveza postizanja rezultata te da je on obvezujući u pogledu „jednakog rada” i „rada jednake vrijednosti”. Nadalje, Sud je podsjetio na to da, prema ustaljenoj sudskoj praksi, članak 157. UFEU-a proizvodi izravne učinke stvarajući u pogledu pojedinaca prava koja nacionalni sudovi moraju štititi, osobito u slučaju diskriminacije koja izravno proizlazi iz zakonskih odredbi ili kolektivnih ugovora kao i u slučaju kada se rad obavlja u istoj poslovnoj jedinici ili u istoj privatnoj ili javnoj službi. Sud je podsjetio na to da je pojasnio kako se takva diskriminacija ubraja u one koje se mogu utvrditi samo na temelju kriterija istovjetnosti rada i jednakosti plaća iz članka 119. UEEZ-a i da u takvoj situaciji sud može utvrditi sve činjenične elemente koji mu omogućavaju da ocijeni prima li radnica ženskog spola plaću nižu od plaće radnika muškog spola koji obavlja jednak rad ili rad jednake vrijednosti4 . Stoga iz ustaljene sudske prakse, suprotno onomu što tvrdi društvo Tesco Stores, proizlazi da se izravni učinak članka 157. UFEU-a ne ograničava na situacije u kojima radnici različitog spola koji se uspoređuju obavljaju „jednak rad”, već se on proširuje i na situacije „rada jednake vrijednosti”. U tom kontekstu Sud pojašnjava da pitanje obavljaju li dotični radnici „jednak rad” ili „rad jednake vrijednosti” ovisi o činjeničnoj ocjeni suda.

Osim toga, Sud smatra da cilj članka 157. UFEU-a, odnosno uklanjanje svake diskriminacije na temelju spola za jednak rad ili rad jednake vrijednosti s obzirom na sve aspekte i uvjete plaće, potvrđuje takvo tumačenje. Sud u tom pogledu ističe da načelo jednakosti plaća muškaraca i žena za jednak rad ili za rad jednake vrijednosti iz članka 157. UFEU-a čini dio temelja Unije.

Naposljetku, Sud naglašava da, kada se razlike u uvjetima plaće radnika koji obavljaju jednak rad ili rad jednake vrijednosti ne mogu pripisati jedinstvenom izvoru, nedostaje subjekt koji bi mogao ponovno uspostaviti jednako postupanje, tako da takva situacija nije obuhvaćena člankom 157. UFEU-a. Suprotno tomu, kad se takvi uvjeti plaće mogu pripisati jedinstvenom izvoru, rad i plaća tih radnika mogu se usporediti čak i ako oni rade u različitim poslovnima jedinicama. Stoga se na tu odredbu može pozivati pred nacionalnim sudovima u sporu koji se temelji na radu jednake vrijednosti koji radnici različitog spola kod istog poslodavca obavljaju u njegovim različitim poslovnim jedinicama ako on predstavlja takav jedinstveni izvor.

NAPOMENA: Prethodni postupak omogućuje sudovima država članica da u okviru postupka koji se pred njima vodi upute Sudu pitanja o tumačenju prava Unije ili o valjanosti nekog akta Unije. Sud ne rješava spor pred nacionalnim sudom. Na nacionalnom je sudu da predmet riješi u skladu s odlukom Suda. Ta odluka jednako obvezuje i druge nacionalne sudove pred kojima bi se moglo postaviti slično pitanje.

Neslužbeni dokument za medije koji ne obvezuje Sud.

Cjelovit tekst presude objavljuje se na stranici CURIA na dan objave.

________________________________
1 U skladu s tom odredbom, „[s]vaka država članica osigurava primjenu načela o jednakim plaćama muškaraca i žena za jednak rad ili za rad jednake vrijednosti”.

2 Sud koji je uputio zahtjev u tom pogledu poziva se na točku 18. presude od 8. travnja 1976., Defrenne, 43/75.

3 Vidjeti Odluku (EU) 2020/135 od 30. siječnja 2020. o sklapanju Sporazuma o povlačenju Ujedinjene Kraljevine Velike Britanije i Sjeverne Irske iz Europske unije i Europske zajednice za atomsku energiju (EZAE) (SL 2020., L 29, str. 1.), kojom je Vijeće u ime Europske unije i Europske zajednice za atomsku energiju odobrilo taj sporazum koji je priložen toj odluci (SL 2020., L 29, str. 7.). Sud navodi da iz članka 86. navedenog sporazuma proizlazi da on i dalje ima nadležnost za odlučivanje u prethodnom postupku o zahtjevima britanskih sudova koji su podneseni prije isteka prijelaznog razdoblja određenog za 31. prosinca 2020., što je ovdje slučaj.

4 Vidjeti u tom smislu presude od 8. travnja 1976., Defrenne, 43/75 i od 11. ožujka 1981., Lloyds Bank, 69/80, u vezi s člankom 119. UEEZ-a, koji je nakon izmjene postao članak 141. UEZ-a, koji je pak postao članak 157. UFEU-a.


11. lipnja 2021.

Zajednički komentar sindikalnih središnjica na prethodnu procjenu učinaka propisa za Nacrt prijedloga Zakona o radu

NHS - Nezavisni hrvatski sindikati, Savez samostalnih sindikata Hrvatske i Matica hrvatskih sindikata uputili su zajednički komentar na Obrazac prethodne procjene učinka propisa za Nacrt prijedloga Zakoa o radu koji je na e-Savjetovanju do 7. lipnja 2021. godine.
U nastavku prenosimo cijeli komentar:

Zakon o radu opći je propis kojim se uređuju radni odnosi, odnosno odnosi izmeđ radnika i poslodavaca u Hrvatskoj. Glavna svrha posebnog uređivanja radnih odnosa, u odnosu na opće građanskopravne propise, zaštita je radnika kao slabije strane radnog odnosa. Stoga smatramo da je analiza stručnog nositelja, u kojoj procjenjuje da je zakonski okvir potrebno mijenjati kako bi 'na odgovarajući način mogao pokretati gospodarstvo i poduzetničke aktivnosti te zaštititi poduzetnike od administrativnih opterećenja i troškova rada u obavljanju njihovih djelatnosti' posve promašena i neprimjerena. Dapače, ona pokazuje nerazumijevanje kako stručnog nositelja tako i poslodavaca i njihovih udruga o tome što od ovoga propisa mogu očekivati. Također, očekivanja kako stručnog nositelja tako i, posebice, poslodavaca i njihovih udruga kako se izmjenama ovoga propisa može poslodavcima olakšati otpuštanje radnika, a da radnici  nemaju pravo na sudu osporavati dopuštenost razloga otkaza – nerealna su.

Stoga navedeno ne može biti cilj Zakona o radu niti se uopće postiže izmjenama radnog zakonodavstva, već naprotiv, nekim drugim mjerama, iz domene drugih ministarstava. Smatramo da je radne odnose u Hrvatskoj doista potrebno urediti, a dokaz za to je veliki broj radnika koji nije pokriven kolektivnim ugovorima, ali i oni koje opće odredbe Zakona o radu ne štite ni na koji način. Žao nam je što je stručni nositelj propustio provesti analizu koja bi omogućila da se odgovori upravo na ove probleme i pristupi izmjeni zakonodavstva koje bi radnicima doista omogućio pregovaranje o njihovim uvjetima rada, efikasnu zaštitu njihovih prava i jamstvo kvalitetnijih radnih mjesta u Hrvatskoj, posebno u odnosu na sigurnost radnih mjesta i radno vrijeme po mjeri čovjeka. U nastavku iznosimo stavove sindikalnih središnjica prema područjima za koje je konstatirana potreba redefiniranja te u odnosu na stavove stručnog nositelja koji su navedeni u analizi:

1. Kada je riječ o ugovoru o radu na određeno vrijeme, pozdravljamo namjeru da se ide u zakonske izmjene kojima će se utjecati na smanjivanje udjela rada na određeno vrijeme u ukupnoj zaposlenosti. Smatramo, međutim, da je tome potrebno pristupiti izrazito promišljeno, na temelju analize razloga  neopravdanog zapošljavanja na određeno vrijeme - sužavanjem zakonskog okvira unutar kojeg je takvo zapošljavanje moguće, propisivanjem mogućnosti preispitivanja nezakonitosti takvog zapošljavanja i ‘poskupljivanjem’ zapošljavanja na određeno vrijeme odnosno izjednačavanjem prava tih radnika s pravima zaposlenih po standardnom ugovoru, ugovoru o radu na neodređeno vrijeme. Potrebno je dakle, utvrditi prave uzroke raširene prakse neopravdanog zapošljavanja na određeno vrijeme, a ne se zaustavljati na kozmetičkim rješenjima koja, prema izričaju ovog dokumenta, očito trebaju poslužiti kao alibi za olakšavanje otpuštanja radnika zaposlenih po standardnom ugovoru jer će se (kako tvrde poslodavci, a stručni nositelj se očito priklanja toj tvrdnji) olakšavanjem otpuštanja radnika zaposlenih na neodređeno vrijeme smanjiti pritisak na zapošljavanje po ugovoru o radu na određeno vrijeme. Promatranje ove dvije vrste ugovora kao „sustav spojenih posuda“ posve je pogrešno i neprihvatljivo. Naime,  ugovor o radu na neodređeno vrijeme je standardni  oblik ugovora o radu, kako u Hrvatskoj tako i u Europskoj uniji, dok je ugovor o radu na određeno vrijeme tek iznimka, jedan od nestandardnih oblika ugovora  o radu (jednako kao i ugovor za stalnog sezonca, zapošljavanje ugovorom s agencijom za privremeno zapošljavanje i dr.) i njegovo je korištenje dopušteno samo u propisanim slučajevima. Stoga ne možemo pristati na olakšavanje otpuštanja, a pogotovo ne relativiziranjem zabrane otkazivanja zaštićenim kategorijama, jer smatramo da je segmentaciju na tržištu rada potrebno smanjiti tako da se prava radnika koji su na tržištu rada u nesigurnijem položaju povećaju, a ne tako da se sva radna mjesta učine nesigurnijima, a pogotovo radna mjesta onih radnika koji poslodavcima (više) nisu tako poželjni. Naposlijetku, ponovno ističemo, da se u svrhu smanjivanja udjela rada na određeno vrijeme, potrebno pozabaviti i regulacijom agencijskog rada i poticanja sigurnosti zapošljavanja u djelatnostima dominantno sezonskog karaktera, što u ovoj procjeni učinaka nije prepoznato.  Na kraju, ono što je zasigurno hrvatski najveći problem i po čemu je Hrvatska najgora u Europskoj uniji, je problem ogromnog broja radnika zaposlenih po tzv. kratkim ugovorima o radu na određeno vrijeme (do tri mjeseca) za čije suzbijanje stručni nositelj ne nudi nikakvo rješenje.

2. Veliki broj radnika od početka proglašenja epidemije COVID-19 u Hrvatskoj jednostrano je, bez vlastite suglasnosti, upućen na rad od kuće bez da ih je itko pitao imaju li uvjete za takav rad i bez da su, kako to Zakon o radu sada uređuje, ugovorom o radu odnosno dodatkom ugovora o radu uređena pitanja sredstava rada i troškova takvog rada, njegovo trajanje te dodatna zaštita radnika u dijelu radnog vremena. Međutim, ništa od toga nije naišlo na neki interes stručnog nositelja već se, kao potreba za uređenjem, navodi smanjivanje troškova rada za poslodavce (na čiji račun?) i uvođenje posebnog instituta rada na daljinu (iako članak 17. važećeg Zakona o radu, koji govori  o radu na izdvojenom mjestu rada, u cijelosti pokriva i ovo što stručni nositelj naziva „rad na daljinu“), za koji je nemoguće utvrditi koje su njegove posebne odrednice, osim što očito predstavlja uvođenje još jednog fleksibilnog oblika rada, ovaj puta s još manje obveza za poslodavca. Radnik ne smije snositi teret specifičnih uvjeta rada niti posebnih poslodavčevih želja te takav rad mora biti isključivo dobrovoljan i odražavati suglasnost volja obiju strana. Pritom se vraćamo na početak i podsjećamo da su radni odnosi ugovorni odnosi i da obje strane moraju prihvatiti uvjete, a u konkretnom slučaju poslodavac prema radniku mora imati jednake obveze, a radnik jednaka prava kao da radi u prostoru poslodavca. Kada je riječ o radu od kuće potaknutom pandemijom koronavirusa, na isti način na koji je radnik u stanju raditi za poslodavca i dostavljati mu rezultate svoga rada, poslodavac je u stanju (i dužan) radniku dostaviti aneks ugovora o radu, kao dvostrani dokument u skladu s člankom 17. Zakona o radu, koji je trebao pokriti novonastalo stanje! Na kraju, sindikalni prijedlog dopune Zakona o radu u ovome dijelu bio je definiranje prava radnika na nedostupnost nakon radnog vremena (pravo na isključenje), o čemu stručni nositelji ništa ne govori. Podsjećamo na istraživanje koje je za SSSH proveo Hendal 2018. i 2019. godine, a prema kojem je 58 posto ispitanika (od 1.000) pozitivno odgovorilo na pitanje odgovara li na mailove odnosno prima li telefonske pozive i izvan radnog vremena što, kada se izuzmu ispitanici čiji odgovor na pitanje s obzirom na njihovu situaciju nije primjenjiv (27,6 posto), udio čini još većim.

3. Komentari o radu na izdvojenom mjestu rada jednako tako vrijede i za rad u nepunom radnom vremenu. Izrazito je cinično da se europski trendovi o usklađivanju privatnog i poslovnog života koriste kao alibi za poticanje fleksibilizacije na tržištu rada u korist poslodavaca, a pogotovo u zemlji u kojoj dostojan život za sebe i svoju obitelj većina radnika ne može osigurati ni s plaćom za puno radno vrijeme, a kamoli za nepuno.

4. Prema istraživanju spomenutom u točki 2., a nedavno je slično proveo i MROSP (2021.), udio radnika kojima prekovremeni rad nije evidentiran i plaćen kreće se između 30 do čak 40 posto. Prekovremeni rad široko je rasprostranjen u Hrvatskoj – prekovremeno ponekad radi čak 2/3 radnika, od kojih 1/3 prekovremeno radi čak jednom tjedno ili češće. Ozbiljni generator neevidentiranog prekovremenog rada je i raspored radnog vremena u nejednakom trajanju, koji omogućuje poslodavcima da ga koriste najčešće kao zamjenu za pravodobno planiranje organizacije radnog vremena. Stoga je prijedlog sindikalnih središnjica bio raspored radnog vremena u nejednakom trajanju ograničiti samo na smjenski rad (ZOR 2009.), dok za druge potrebe s obzirom na narav posla ostaje preraspodjela radnog vremena (sukladno Direktivi 2003/88/EZ EP-a i Vijeća od 4.12.2003. o određenim vidovima organizacije radnog vremena). Radno vrijeme jedno je od najproblematičnijih područja primjene Zakona o radu, no unatoč tome iz analize stanja ne čita se ništa o namjeri  stručnog nositelja da se odlučno posveti ovim problemima u interesu nužne potrebe uređivanja radnih odnosa i podizanja kvalitete radnih mjesta u Hrvatskoj ali i u interesu države da se svaki prekovremeni rad evidentira i plati, uključujući poreze i obvezne doprinose. Naprotiv, iz neodređenosti prijedloga, može se iščitati tek da bi u ovom području moglo doći i do dodatne fleksibilizacije i proširivanja radnog vremena. Protivimo se povećanju najdužeg trajanja radnog vremena iz članaka 61. i 62., i pretvaranju odredbi koje se tiču zaštite zdravlja radnika u odredbe kojima se 'afirmira pravo na još duži dodatni rad za druge poslodavce'  iako radnik već radi puno (pa i prekovremeno) radno vrijeme kod prvog poslodavca. Afirmacija prava na dostojanstven rad, što bi trebao biti jedan od ciljeva rada ovog Ministarstva, treba značiti mogućnost ostvarivanja primjerene, dostojanstvene plaće bez ugroze zdravlja radnika pa i unatoč njegovoj volji/potrebi, a pogotovo u kontekstu najnovije studije Svjetske zdravstvene organizacije i Međunarodne organizacije rada o pogubnim učincima prekomjernog rada i troškovima koje takav rad proizvodi za sustav zdravstva i socijalne skrbi. (Studija zaključuje da 55 satni radni tjedan donosi 35 posto više rizika za moždani udar i 17 posto veći rizik za smrt od ishemijske bolesti srca u usporedbi s 35–40 sati rada na tjedan). Posljednje se pogotovo ne smije i ne može pravdati potrebama organizacije rada kod poslodavca.

5. Neugodno smo iznenađeni dijelom procjene učinaka propisa koji se odnosi na kolektivne radne odnose. Nejasno je što stručni nositelj smatra pod prijedlogom izmjene odredbe o produženoj primjeni kolektivnog ugovora nakon isteka otkaznog roka, kada se taj institut odnosi samo na kolektivne ugovore koji su sklopljeni na rok, zbog čega pretpostavljamo da se radi o grešci. Također je nejasno što se misli pod usklađivanjem odredbi o načinu izbora sindikalnog povjerenika (usklađivanjem s čim?) te koja je namjera i svrha navedenog prijedloga. Dapače, područje izbora sindikalnih povjerenika nikako se ne može uređivati propisom jer je to izravno kršenje konvencija. Ne slažemo se s namjerom ograničavanja trajanja zaštite sindikalnog povjerenika, već naprotiv, smatramo da ju je potrebno dodatno produžiti s obzirom na sve veće pritiske poslodavaca na nositelje ove dužnosti. Također, ne možemo pristati na dodatno zakonsko slabljenje prava na štrajk, a pogotovo kada je pravi problem s kojim se suočavamo, ne samo na razini sindikata, nego na razini cijelog društva, uopće mogućnost ostvarivanja prava na štrajk, do čega dolazi, među ostalim,  zbog sudske prakse koja usko tumači odredbe Zakona o radu, posebice kada je riječ o dopuštenim razlozima za štrajk te  nedovoljno uvažava međunarodne radne standarde. Trebaju nam bolje zakonske formulacije i nove, dodatne odredbe koje će dati pozitivan zamah i signal provedbi štrajka kao važnom alatu demokratske i radničke borbe te urediti (sada neuređeno) pitanje prava na opći štrajk.

6. Smatramo da je pogrešno problem rada putem internetske platforme rješavati uređivanjem takvog rada na poseban način, nego je potrebno slijediti europsku sudsku praksu i taj problem rješavati priznavanjem statusa radnika osobe koje radi na takav način, odnosno proširiti prava radnika iz Zakona o radu i na te radnike. Pristup u kojem bi se za takve radnike propisivao poseban korpus prava i obveza znači legalizaciju njihovog statusa radnika druge klase, a odricanje statusa poslodavca internetskim platformama koje na njihovom radu ostvaruju ogromne profite, u tom smislu daljnju eroziju radnih odnosa te odlučivanje za smjer suprotan većini EU zemalja (ignoriraju se nedavne ključne presude u nizu zemalja). Još jednom  ističemo da je postavljanje poticanja poduzetničkih aktivnosti  kao cilja intervencije u propis koji uređuje radne odnose i zlouporabe do kojih dolazi - upravo posljedica uspješnog zaobilaženja uređenja radnih odnosa od strane ovih kompanija, te propusta države da odgovarajuće i pravodobno reagira, uređuje tržište rada te dosljedno primjenjuje i tumači Zakon o radu u ovom području.

Na kraju, napominjemo da je Ministarstvo upoznato sa stavovima sindikalnih središnjicama koje su predstavnici sindikalnih središnjica detaljno obrazlagali tijekom konzultacijskog postupka kako usmenim putem, tako i dostavom više od 50 stranica kvalitetno argumentiranih pisanih materijala. S obzirom na to, neprihvatljivo je da se u ovoj Procjeni učinaka propisa i dalje inzistira na rješenjima s kojima smo izrazili ozbiljno i kvalitetno argumentirano neslaganje, pogotovo zato što u odnosu na neke postoje ozbiljni pravni problemi.

Neprihvatljivo nam je i što se na temelju naših analiza i stručnih podloga u ovom dokumentu nije našao praktički niti jedan od sindikalnih prijedloga iznesenih u cilju jačanja zaštite prava radnika i sprečavanja uočenih zlouporaba u svim glavama Zakona o radu. S obzirom da tijekom konzultacijskog postupka očito nije došlo do postizanja dogovora o načinu preuređenja radnog zakonodavstva i da su se u Procjeni učinaka propisa i dalje našli samo interesi i stavovi s kojima je Ministarstvo ušlo u konzultacijski postupak sa socijalnim partnerima, držimo da ona odražava isključivo stajališta stručnog nositelja značajno temeljenog na zahtjevima poslodavaca. Upozorivši na prethodno, očekujemo da će u daljnjoj fazi, tijekom izrade samog zakonskog teksta, doći do uvažavanja prijedloga svih uključenih strana, u onome što bi trebao biti zajednički interes, a to je izrada propisa koji bolje uređuje radne odnose u Hrvatskoj. S obzirom na navedeno smatramo i neprimjerenim unaprijed tvrditi da bi se predloženim izmjenama i dopunama važećeg zakonskog teksta, mijenjalo i dopunjavalo više od polovine članaka važećeg zakona, što za sobom povlači potrebu donošenja novog Zakona.

Poslodavci traže da se prekovremeno radi i više od 180 sati, sindikati užasnuti: ‘Potpuno neprihvatljivo!‘

ZAKON O RADU
Ministarstvo je zaprimilo početne pozicije poslodavaca i sindikata, glavni prijepori vezani su uz otkaze

Piše: Marina Klepo

(JUTARNJI LIST) - Ulaskom u službenu proceduru Zakona o radu sindikati i poslodavci su iznijeli svoje početne pozicije, a sljedećih mjeseci, nakon formiranja radne skupine, kako se čini, mogu se očekivati tvrdi pregovori oko pojedinih odredbi. Dosadašnje konzultacije i online sastanci predstavnika socijalnih partnera, prema riječima Krešimira Severa, predsjednika NSH, pokazali su da poslodavci čvrsto inzistiraju na fleksibilizaciji radnog zakonodavstva, a sindikati idu za tim da se zaštite prava radnika u smislu boljeg usklađivanja poslovnog i obiteljskog života te u skladu s aktualnim trendovima u Europi. Glavni prijepor, čini se, mogla bi biti namjera ministra rada Josipa Aladrovića da se destimulira rad na određeno.

Brisanje odredbi

Poslodavci smatraju da je preduvjet tome olabaviti stalno zaposlenje, među ostalim lakšim otpuštanjem, te smanjenje iznosa otpremnina i trajanje otkaznih rokova. Postoje velike razlike i oko toga kako definirati izdvojeno radno mjesto.

Sindikati smatraju da nema potrebe za većim izmjenama odredbi sadašnjeg zakona koji, uz ostalo, određuje da on uvijek podrazumijeva potpisivanje dodatka ugovora o radu i preuzimanje različitih troškova, kao što je električna energija ili internet, te zdravstvenu zaštitu. Također, poslodavci žele da se poveća mogućnost prekovremenog rada u odnosu na sadašnjih 180 sati, dok je sindikatima to potpuno neprihvatljivo.

- Čvrsto ćemo ostati pri svojim stavovima i zastupati poruke zabrinutih radnika i građana. Poslodavci brinu samo o tome kako da skinu svaku odgovornost sa sebe - odlučan je Sever.

HUP u svom očitovanju navodi kako se, općenito, zalaže za fleksibilnije uređenje radnog vremena, u što ulazi i rad na izdvojenom mjestu i rad na daljinu. Kada je riječ o većem zapošljavanju za stalno, HUP navodi kako se zalaže za veću fleksibilizaciju ugovora o radu na neodređeno vrijeme, fleksibilizaciju radnog vremena, tj. pojednostavljenje odredbi o rasporedu radnog vremena, preraspodjeli, nejednakom rasporedu, prekovremenom radu ili pripravnosti.

Predlaže i brisanje odredbe ZOR-a koja propisuje da se ugovor o radu na određeno vrijeme može otkazati samo ako je to predviđeno ugovorom. Kako objašnjavaju, najveći broj mikro i malih poduzetnika koji nemaju svoje pravne službe i služe se unaprijed pripremljenim obrascima ugovora o radu nisu dovoljno upoznati sa zakonskim ograničenjima. Brisanjem spornog članka, smatraju, doći će do otklanjanja prepreka za zadržavanje najučinkovitijih radnika te dinamičnije i konkurentnije tržište rada.

Pozivajući se na postojeća iskustva, HUP navodi kako se rad na određeno vrijeme u značajnoj mjeri koristi zbog nejasnih odredbi o probnom radu, "ali i restriktivnog sustava otkazivanja ugovora o radu na neodređeno vrijeme". U HUP-u dodaju da su ugovori o radu na određeno vrijeme potreba pojedinih sektora i bilo bi nesmotreno uzeti u obzir specifičnosti tih sektora.

"Primjerice, u turizmu i graditeljstvu udio ugovora o radu sklopljenih na tri mjeseca rezultat je sezonskih potreba. Kako u svijetu tako i u Hrvatskoj poslovanje nikada nije bilo više dinamično", kažu u HUP-u

Ugovori za rad na daljinu

U pogledu izdvojenog mjesta rada, zalažu se "moderniziranje zakonskog uređenja na način da se zadrži važeći institut rada na izdvojenom mjestu rada i uvede novi institut rada na daljinu". Za stalni rad na daljinu sklapao bi se ugovor o radu na daljinu koji se ne smatra radom na izdvojenom mjestu rada i na njega se ne primjenjuju odredbe koje uključuju pribavljanje i održavanje postrojenja, uređaja ili zaštitu života i zdravlja.

Privremeni rad na daljinu, pak, bio bi iznimno moguć na zahtjev poslodavca u slučaju izvanrednih i nepredvidivih okolnosti (epidemija-pandemija, potres, poplava).

Profesionalne bolesti u Hrvatskoj u 2020. godini

NHS - Pri Službi za medicinu rada Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo (HZJZ) objavljen je Registar profesionalnih bolesti u 2020. godini. Profesionalne bolesti su bolesti izazvane dužim neposrednim utjecajem procesa rada i uvjeta rada na određenim poslovima. Registar profesionalnih bolesti za 2020. godinu obuhvaća ukupno 264 profesionalne bolesti, međutim ne navodi se vremensko razdoblje na koji se odnose obrađeni podaci. Od 264 profesionalne bolesti, 41 se odnosi na profesionalne bolesti uzrokovane azbestom.

Prema podatcima Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, broj zaprimljenih prijava profesionalnih bolesti u razdoblju 1. siječnja do 31. prosinca 2020. godine bio je 658, a broj priznatih prijava, koje su zaprimljene u navedenom razdoblju je 467. Dakle, podatci o 203 profesionalne bolesti nisu obuhvaćeni ovim Registrom. Prema učestalosti u ukupnom broju profesionalnih bolesti na prvom mjestu su zarazne ili parazitske bolesti uzrokovane radom u djelatnostima gdje je dokazan povećan rizik zaraze. U Registru se nalazi ukupno 190 zaraznih i parazitskih bolesti uzrokovanih radom od kojih je 180 bolest COVID-19:

- 148 u djelatnosti zdravstvene zaštite i socijalne skrbi,

- 15 u javnoj upravi i obrani; obveznom socijalnom osiguranju,

- 6 u prerađivačkoj industriji,

- 6 u obrazovanju,

- 3 u financijskoj djelatnosti i djelatnosti osiguranja,

- 1 u trgovini na malo i veliko i

- 1 u ostalim uslužnim djelatnostima.

S obzirom da se nalazimo u pandemiji virusa SARS-CoV-2 te mogućnosti prijave bolesti COVID-19 kao profesionalne bolesti, ovakvi rezultati su očekivani.

Nakon zaraznih ili parazitskih bolesti, slijede sindromi prenaprezanja uzrokovani kumulativnom traumom (20), a koji su najčešći u javnoj upravi i obrani; obveznom socijalnom osiguranju te prerađivačkoj industriji, odnosno onim radnim procesima gdje tijekom obavljanja poslova postoje ponavljajući pokreti, pritisak i prisilan položaj tijela.

Također, vibracijski sindrom uzrokovan vibracijama koje se prenose na ruke i šake (4) je iz godine u godinu stalno prisutan kao profesionalna bolest, a gotovo u pravilu je posljedica rada motornom pilom u šumarstvu.

U ukupnom broju oboljelih od profesionalnih bolesti (bez azbesta) ima 157 (70,4%) žena i 66 (29,6%) muškaraca, što je posljedica činjenice kako je u radnoj populaciji veći udio žena u uslužnim djelatnostima, njegovateljica u domovima za starije, medicinskih sestara, liječnica i sličnih zanimanja u velikoj mjeri zaposleno upravo u onim djelatnostima gdje je povećan rizik za nastanak zaraznih profesionalnih bolesti u sklopu pandemije SARS-CoV-2 virusom.

Srednja dob oboljelih od profesionalnih bolesti u 2020. godini (bez azbesta) je 45,58 godina, dok je u 2019. godini 49,83 godina. Kako se navodi u Registru, prosječna dob u trenutku dijagnosticiranja i priznavanja profesionalne bolesti je visoka. Uzrok tome se može tražiti u boljim radnim uvjetima u kojima sve kasnije nastaju oštećenja zdravlja, ali isto tako ga treba tražiti u potrebi za održavanjem egzistencije te sve težom mogućnošću zapošljavanja s preostalom radnom sposobnošću iz čega proizlazi potreba za zadržavanjem radnog odnosa pod svaku cijenu, čak i u slučaju bolesti. Isto tako, liječnici obiteljske medicine kao i liječnici drugih specijalnosti često ne pomišljaju da je riječ o promjenama zdravlja uzrokovanim radom na pojedinom radnom mjestu, a situaciji pridonosi i teža dostupnost specijalista medicine rada. Naime, osobe koje rade na radnim mjestima koja prema procjeni rizika nisu svrstana u poslove s posebnim uvjetima rada ne idu na periodičke preglede kod specijaliste medicine rada, a sam specijalist medicine rada nije u sustavu zdravstva prepoznat kao sudionik u specijalističko konzilijarnoj zdravstvenoj zaštiti. Nadalje, s obzirom na mogućnost uvida u kompletnu medicinsku i ostalu dokumentaciju temeljem koje se provodi priznavanje profesionalne etiologije bolesti, nameće se zaključak da se radnici javljaju sve kasnije od početka tegoba, tj. tek onda kada je bolest potrebno liječiti dulje, a dijagnostiku provoditi kompliciranijim, financijski i stručno zahtjevnijim metodama. Osim toga, najveći broj oboljelih najčešće dolazi iz niže i srednje obrazovne skupine zanimanja djelatnosti šumarstva i proizvodnje, pa zbog toga za njihovu preostalu radnu sposobnost na tržištu rada nije moguće naći posao.

Što se tiče opasnih i štetnih radnih uvjeta koji su uzrokovali profesionalne bolesti, na prvom mjestu su mikroorganizmi kao uzročnici bolesti (virus SARS-CoV-2) - zatim statodinamička opterećenja u vidu kumulativne traume te vibracije.

U 2020. godini ukupno je bilo 306 radnika privremeno radno nesposobno zbog profesionalne bolesti, neovisno o godini priznavanja iste. Najveći broj dana privremene radne nesposobnosti je u djelatnosti zdravstvene zaštite i socijalne skrbi (ukupno 6036), slijedi prerađivačka djelatnost (2596) gdje su najučestalije dijagnoze dolaze iz spektra sindroma prenaprezanja kod kojih su smetnje u trenutku priznavanja značajno izražene, a liječenje često kirurško uz dugotrajan postupak rehabilitacije. Također, veliki broj dana privremene radne nesposobnosti zabilježen je i u djelatnosti poljoprivrede, šumarstva i ribarstva (2164) gdje se radi o radnicima sjekačima motornom pilom kod kojih je utvrđen profesionalni vibracijski sindrom.

Najveći broj dana privremene radne nesposobnosti uzrokovali su sindromi prenaprezanja. Uglavnom se radilo o sindromu karpalnog kanala te bolestima zglobnih sveza i tetiva. U 2020. godini su zbog ovih zdravstvenih problema radnici bili privremeno nesposobni za rad 4464 dana, a prosječno trajanje privremene nesposobnosti je iznosilo oko 3 mjeseca. Broj sindroma prenaprezanja iz godine u godinu sve je veći uz dugotrajno liječenje i dugu privremenu radnu nesposobnost. Ova skupina profesionalnih bolesti sigurno zahtijeva veću pozornost i primjenu učinkovitijih preventivnih mjera, a što Medicina rada navodi već godinama u Registru profesionalnih bolesti. KR


31. svibnja 2021.

Otkriven dio namjera oko ZOR-a. Poslodavci bi da se ugradi mogućnost smanjenja plaća u izvanrednim okolnostima

JEDANAEST CILJEVA
Jagoda Marić

Nitko zasad ne spominje promjene kad su u pitanju stalno zaposleni, čiji se udio u ukupnom broju radnika stalno smanjuje, a poslodavci predlažu da se u novi Zakon o radu ugradi mogućnost smanjenja plaća u izvanrednim okolnostima

(NOVI LIST) - Vlada je pokrenula proceduru za donošenje potpuno novog zakona o radu, a najavila je to na svom portalu e-Savjetovanja objavom obrasca prethodne procjene učinaka u kojem otkriva i 11 točaka, odnosno ciljeva koji su motiv za donošenje potpuno novog propisa koji bi regulirao odnose radnika i poslodavca. Među njima za sada nema najave moguće liberalizacije kad su u pitanju ugovori na neodređeno vrijeme, odnosno stalni ugovori, iako su i u samoj Vladi u prethodnom razdoblju isticali da će doći do promjena, a da bi zauzvrat trebalo smanjiti rad na određeno vrijeme. S obzirom na to da se nakon sedam godina ide na izradu potpuno novog ZOR-a, sve će opcije biti otvorene, pa se za sada sa sigurnošću ne može zaključiti da na stolu neće biti lakše i jeftinije otpuštanje onih koji imaju stalan posao.

Prekarni rad

Reguliranje ugovora na određeno vrijeme, za koje Vlada priželjkuje i uvođenje odredbi koje bi i tim radnicima omogućili isplatu otpremnine, navedeno je kao prvi razlog za izmjene ZOR-a. I dok Vlada u svom obrazloženju spominje čak i relativnu zabranu otkaza, te najavljuje mjere koje će smanjiti korištenje neopravdanih ugovora na određeno vrijeme i to kroz ograničavanje broja mogućih uzastopnih ugovora privremenog rada, poslodavci su na konzultacijama, navodi se u Vladinom dokumentu, tražili »veću fleksibilizaciju ugovora o radu na određeno vrijeme, bez propisivanja dodatnih ograničenja za njihovo sklapanje«.

Suprotno je to u potpunosti ciljevima koje Vlada želi postići, ali pred socijalnim partnerima su sada višemjesečni pregovori i malo je vjerojatno da su poslodavci, nakon što iz Vlade više od godinu dana spominju uvođenje dodatnih ograničenja za ugovore na određeno vrijeme, samo tako zatražili ukidanje postojećih ograničenja, što sugerira da se u pregovorima spremaju zatražiti popuste na drugoj strani.

Pravi pregovori oko ZOR-a tek trebaju početi, a pitanje je hoće li i ovaj novi zakon, kao i svi prethodni donijeti smanjenje prava radnika, i dodatne odredbe o njihovoj zaštiti koje nikada nisu zaživjele u praksi.

Vlada ističe i to da su kod sklapanja ugovora na određeno zapaženi primjeri zlouporaba, posebice nejednako postupanje prema ženama radi trudnoće i majčinstva. »Stoga će biti potrebno provesti mjere koje će dovesti do smanjenja korištenja neopravdanih ugovora o radu na određeno vrijeme, posebice onih izrazito kratkog trajanja, a radi pružanja veće sigurnosti radnicima izloženima prekomjernom sklapanju takvih ugovora. Time bi se utjecalo na smanjenje segmentacije na tržištu rada i sprečavanje prekarnog rada, a sve navedeno za posljedicu će imati i povećanje adekvatnosti mirovine zbog kontinuiteta karijera koje više neće biti isprekidane sklapanjem različitih privremenih ugovora«, navodi Vlada svoje motive.

Izvanredne okolnosti

Najavljuje da će zakonske izmjene biti usmjerene k ograničavanju broja mogućih uzastopnih ugovora privremenog trajanja te sprječavanju zlouporaba takvih ugovora, ponajprije vezano uz zapošljavanja kod povezanih poslodavaca te boljim definiranjem pojma »uzastopnosti«. Sindikati očekivano traže jačanja sigurnosti rada temeljem ugovora o radu na neodređeno vrijeme kroz sprječavanje zlouporaba takvog rada.

Osim što traže veću fleksibilizaciju ugovora na određeno, poslodavci, otkriva Vladina objava, predlažu da se u ZOR uvede mogućnost snižavanja plaće i drugih odredbi u slučaju izvanrednih okolnosti, bez potrebe mijenjanja ostalih odredbi o plaćama. Takav su prijedlog imali i na početku pandemije kad su predlagali suspenziju ZOR-a i mogućnost jednostranog snižavanja plaća, no prijedlog nije prošao, a u tvrtkama gdje postoje kolektivni ugovori poslodavci i sindikati su sami postigli takve sporazume, koji su uglavnom bili ograničenog trajanja. U prijedlogu nije navedeno što bi bile izvanredne okolnosti i tko bi odlučivao kad su one nastupile.

Vlada, pak najavljuje, a to traže i poslodavci, da joj je cilj zakonskih urediti rad na izdvojenom mjestu, odnosno rad od kuće i to u redovnim i izvanrednim okolnosti. »Odgovarajućom pravnom regulacijom mogu se ostvariti preduvjeti za stabilnost radnih mjesta i održavanje stope zaposlenosti u redovnim i izvanrednim okolnostima. Time dolazi do smanjenja troškova rada i nekih osobnih troškova radnika uz veće mogućnosti usklađivanja profesionalnih s osobnim te obiteljskim potrebama što će posebice pozitivno utjecati na zaposlene roditelje mlađe djece. Takvim zakonskim rješenjem se, štiteći prava radnika, omogućava fleksibilna organizaciju rada, posebno u slučaju naglih promjena u poslovnom i radnom okruženju«, puno nade Vlada polaže u rad od kuće.

Rad i nakon 65.

Novi bi ZOR trebao urediti i ustupanje radnika u upućivanje na rad povezanim poslodavcima, te akcijski rad. Najavljuje se i uređenje rada u nepunom radnom vremenu jer, kako kažu, u Hrvatskoj taj rad nije prepoznat i tako zarađuje tek četiri posto osiguranika.

Novi bi zakon o radu trebao urediti i godišnji odmor, plaću, odnosno što sve ulazi u njezin izračun, te jasno propisati kako je ona povezana s radnim vremenom. Vlada navodi da će urediti odredbe koje se tiču prava na plaćeni godišnji odmor, ističući kako ih treba izmijeniti i dopuniti u dijelu koji se odnosi na trajanje i prenošenje godišnjeg odmora, zbog uočenih poteškoća u pravilnoj primjeni ovih zakonskih normi.

Novi bi Propis trebao definirati i platformski rad, odnosno rad ljudi koji, primjerice, preko platforme Uber nude taksi usluge, ali su po pitanju svojih radnih prava potpuno nezaštićeni.

Omogućit će se i rad nakon 65 godine, i čini se da to ubuduće ne bi trebalo značiti automatski prestanak radnog odnosa, ako se poslodavac ne suglasi drukčije, a način da se to postigne je, po svemu sudeći, promjena odredbe po kojoj i nakon 65 godine poslodavca snosi troškove bolovanja za starijeg radnika.

Izdvojeno mišljenje NHS-a na Nacrt prijedloga zakona o tržištu električne energije

NHS – Na sjednici Povjerenstva GSV-a za Povjerenstvo za održivi razvoj, poticanje gospodarstva, energetiku i klimatske promjene održanoj dana 19. svibnja 2021. godine, raspravljalo se o Nacrtu prijedloga zakona o tržištu električne energije koji je bio na e-savjetovanju u koje su se, između ostalih, uključili i Hrvatski elektrogospodarski sindikat (HES) i Nezavisni hrvatski sindikati (NHS). Iako je Izvješće sa provedenog savjetovanja trebalo biti objavljeno 16. svibnja, ono još uvijek nije dostupno javnosti. Budući da za izradu ovog Nacrta nije osnovana radna skupina, već je njegov tekst bio javno dostupan tek kada je objavljen na portalu e-Savjetovanje, NHS je zatražio raspravu na sjednici Povjerenstva GSV-a.

Budući da NHS nije dobio zadovoljavajuće odgovore na pitanja postavljena u sklopu javnog savjetovanja niti tijekom sjednice Povjerenstva GSV-a za održivi razvoj, poticanje gospodarstva, energetiku i klimatske promjene, NHS ne može prihvatiti Nacrt prijedloga zakona o tržištu električne energije te je na sjednici Povjerenstva GSV-a imao izdvojeno mišljenje iz razloga koje navodimo u nastavku. NHS se snažno protivi odredbi članka 86. stavak 14. koja predviđa promjenu pravnog oblika Hrvatskog operatora prijenosnog sustava (HOPS) iz društva s ograničenom odgovornošću u dioničko društvo. Zbog čega HOPS mora biti ustrojen kao društvo iz Priloga jedan Direktive 2017/1032, a da bi bio u skladu s ciljevima i razlozima Direktive 2019/944, odnosno, zbog čega društvo s ograničenom odgovornošću ne bi bilo podobno udovoljiti zahtjevima iz Direktive 2019/944, za razliku od dioničkog društva, pitanja su na koja ni nakon upućivanja našeg stava u javno savjetovanje nismo dobili odgovor. Odgovor „da tako piše u Direktivi“ nije nam prihvatljiv s obzirom na važnost teme i strateški status društva kakav ima HOPS.

Nadalje, upozoravamo na još jednu opasnu odredbu prijedloga Zakona, sadržanu u članku 104. stavak 13. prema kojoj su regulatornoj agenciji (HERA-i) dodijeljene sve Direktivom predviđene ovlasti, iako odredba Direktive nalaže državi članici da istoj osigura najmanju jednu od tih ovlasti. Naime, čl. 51 st. 7 Direktive 2019/944 obvezuje države članice da, u okolnostima u kojima operator prijenosnog sustava, osim zbog viših razloga koji su izvan njegove kontrole, ne izvrši ulaganje koje se na temelju desetogodišnjeg plana razvoja mreže trebalo izvršiti tijekom sljedeće tri godine, osiguravaju da se od regulatornog tijela zahtijeva poduzeti NAJMANJE JEDNU od triju predviđenih mjera, ako je takvo ulaganje još uvijek relevantno na temelju najnovijeg desetogodišnjeg plana razvoja mreže. Predviđene mjere su:

(a) od operatora prijenosnog sustava zahtijeva izvršenje predmetnih ulaganja;

(b) organizira natječajni postupak za predmetno ulaganje, otvoreno bilo kojem ulagatelju; ili

(c) obveže operatora prijenosnog sustava prihvatiti povećanje kapitala za financiranje nužnih ulaganja i omogućiti neovisnim ulagateljima sudjelovanje u kapitalu

Općenito govoreći, direktive nemaju izravan učinak kao uredbe zbog čega se državama članicama nameće obveza implementacije njihova sadržaja u nacionalno pravo. Takva obveza pritom samo zahtijeva da se implementacijom postignu cilj i svrha predmetne direktive ili neke njezine odredbe. Izneseno je i u skladu sa stajalištem prema kojem direktiva, za razliku od uredbe, nema izravan učinak. Prema tome, sadržaj direktive prigodom implementacije ne mora biti u potpunosti sadržajno prenesen (copy paste), ako konkretni implementacijski propis udovoljava cilju i svrsi koje nalaže predmet implementacije, dakle direktiva odnosno njezina odredba. Time direktiva nacionalnom zakonodavcu dopušta uvažavanje određenih nacionalnih posebnosti (npr. u pogledu pravnog poretka ili društvenih prilika), ali pod uvjetom da takve posebnosti (opet) ne ugrožavaju postizanje svrhe i cilja predmeta implementacije.

Imajući u vidu izneseno o naravi implementacije direktive, gramatičkom analizom sadržaja čl. 51. st. 7. Direktive 2019/944 proizlazi kako država članica mora osigurati da njezino regulatorno tijelo može poduzeti „najmanje jednu od sljedećih mjera“ radi provedbe plana razvoja. Korišteni izraz „najmanje jednu od sljedećih mjera“ treba tumačiti na način da se time ne nameće implementacija svih triju mjera koje predviđa predmetna odredba Direktive 2019/944, već je moguće implementirati i samo jednu, dvije ili sve tri mjere, a da i dalje sve bude u skladu s Direktivom, odnosno smislom te odredbe u Direktivi. Pritom je samo bitno da se implementiranom mjerom ili implementiranim mjerama može provesti predmetno ulaganje sukladno planu razvoja mreže.

Naime, predložene mjere (od prve do treće) su svaka, sama za sebe, kadre osigurati provedbu predmetnog ulaganja. Pritom je bitno da planirano ulaganje zaista i bude provedeno, osim ako za njegovo provođenje postoji neka od predviđenih iznimki iz čl. 51. st. 7. Direktive 2019/944 (npr. ako do ulaganja nije došlo zbog „viših razloga“ izvan kontrole neovisnog operatora prijenosa ili ako takvo ulaganje više nije relevantno na temelju plana razvoja mreže).

Osim toga, mjere kako su postavljene čl. 51. st. 7. Direktive 2019/944 poredane su od prve do treće prema razini zadiranja u upravljačku autonomiju te prava neovisnog operatora prijenosa i njegovih članova („vlasnika“). Drugim riječima, prva je mjera najblaža jer samo nalaže neovisnom operatoru prijenosa provesti predmetno ulaganje, ostavljajući pritom način provedbe tog ulaganja njegovoj autonomiji, dok kod druge mjere inicijativu za provedbu predmetnog ulaganja u potpunosti preuzima regulatorno tijelo jer ono organizira i provodi natječaj radi provedbe tog ulaganja u razvoj mreže. Drugim riječima, kod te mjere regulatorno tijelo određuje konkretne modalitete provedbe ulaganja, ograničavajući pritom načelno samo upravljačku autonomiju neovisnog operatera prijenosa. No, već i ta druga mjera na određeni način stvara preduvjete ulaska u sustav bilo kojem ulagateljušto može „otvoriti mala vrata“ i za „šuljajuću“ privatizaciju sustava. Treća mjera, zadire u prava i obveze neovisnog operatora prijenosa time što mu se nalaže povećanje temeljnog kapitala, što imputira i promjenu njegove članske strukture, a radi pribavljanja financijskih sredstava za provedbu planiranog ulaganja u razvoj mreže. Prema tome, imajući u vidu sve tri mjere, može se pretpostaviti kako će regulatorno tijelo, u izvršavanju zadatka koji mu je naložen prema čl. 51. st. 7. Direktive 2019/944, a polazeći od težnje što manjeg zadiranja u upravljačku autonomiju te prava i obveze neovisnog operatora prijenosa, poći od prve najblaže mjere. Tek ako neovisni operator prijenosa ne postupi po toj mjeri, regulatorno će tijelo posegnuti za drugom mjerom. Imajući u vidu kako drugom mjerom regulatorno tijelo raspisuje i provodi natječaj za provedbu planiranog ulaganja teško je zamislivo kako tom mjerom neće biti ujedno i provedeno planirano ulaganje. A tek iznimno, ako druga mjera iz nekog razloga zakaže, odnosno, ne provede se (što je teško očekivati u stvarnosti), regulatorno će tijelo „posegnuti“ za 3. mjerom. No, drugu i treću mjeru doista nije nužno predvidjeti Zakonom, a da bi se Direktiva ispoštivala (ili prvu i treću ili prvu i drugu, odnosno bilo koju kombinaciju). Važno je unijeti u propis BAREM JEDNU, kako to Direktiva i nalaže.

Shodno tome, implementacija već samo prve mjere, a izostavljanje druge i treće mjere, također potvrđuje prethodno izneseno tumačenje izričaja predmetne odredbe Direktive 2019/944. Kad već to Direktiva izrijekom ne nalaže, a kako je riječ o izuzetno važnom sustavu unutar opskrbe građana i gospodarstva električnom energijom, važno ga je u potpunosti zadržati izvan privatnog interesa. Naime, koliko god se liberalizacijom na jednoj strani otvorilo mogućnosti za povoljnije cijene električne energije, omogućavanjem ulaska na hrvatsko tržište većeg broja opskrbljivača, koji će, očekivano, konkurentnost graditi i na cijeni električne energije, toliko liberalizacija i uvođenje privatnog kapitala (kojemu je prvenstveni cilj zarada) na područje prijenosa i distribucije mogu uzrokovati povećanje cijena za krajnje kupce (gospodarstvo i građane), a uz to zbog mogućih kasnijih ušteda u ulaganju u korist povećanja zarade, dovesti i do „pucanja“ i poremećaja opskrbe.

Slijedom iznesenog, predlažemo ne samo brisanje točaka 2. i 3. stavka 13. navedenog članka, već i izričito isključivanje mogućnosti stjecanja vlasništva (dionica ili poslovnih udjela) u HOPS-u, bilo koga osim RH, kako radi osiguranja provedbe ulaganja, tako i inače, o čemu bi RH trebala voditi računa jer se radi o društvu od posebnog interesa. Međutim, predlagatelj, umjesto zaštite nacionalnih interesa, prenosi u nacionalno zakonodavstvo i više od onoga što EU od njega traži, omogućavajući stjecanje vlasništava (dionica ili poslovnih udjela) u HOPS-u bez ikakvih ograničenja.

Prosječna plaća za ožujak 2021.

Izvor: DZS - Prosječna mjesečna isplaćena neto plaća po zaposlenome u pravnim osobama Republike Hrvatske za ožujak 2021. iznosila je 7 138 kuna, što je nominalno više za 1,4%, a realno za 0,3% u odnosu na veljaču 2021. Prosječna mjesečna bruto plaća po zaposlenome u pravnim osobama Republike Hrvatske za ožujak 2021. iznosila je 9 601 kunu, što je nominalno više za 1,4%, a realno za 0,3% u odnosu na veljaču 2021. Najviša prosječna mjesečna isplaćena neto plaća po zaposlenome u pravnim osobama za ožujak 2021. isplaćena je u Informacijskoj uslužnoj djelatnosti, u iznosu od 13 237 kuna, a najniža je isplaćena u djelatnosti Proizvodnja odjeće, u iznosu od 4 387 kuna.

Najviša prosječna mjesečna bruto plaća po zaposlenome u pravnim osobama za ožujak 2021. isplaćena je u Informacijskoj uslužnoj djelatnosti, u iznosu od 20 130 kuna, a najniža je isplaćena u djelatnosti Proizvodnja odjeće, u iznosu od 5 562 kune.

Prosječna mjesečna isplaćena neto plaća po zaposlenome u pravnim osobama Republike Hrvatske za ožujak 2021. u odnosu na isti mjesec prethodne godine nominalno je viša za 6,3%, a realno za 5,0%.

Prosječna mjesečna bruto plaća po zaposlenome u pravnim osobama Republike Hrvatske za ožujak 2021. u odnosu na isti mjesec prethodne godine nominalno je viša za 4,6%, a realno za 3,4%.

Za razdoblje od siječnja do ožujka 2021. prosječna mjesečna isplaćena neto plaća po zaposlenome u pravnim osobama Republike Hrvatske iznosila je 7 052 kune, što je u odnosu na isto razdoblje 2020. nominalno više za 4,2%, a realno za 3,8%.

Za razdoblje od siječnja do ožujka 2021. prosječna mjesečna bruto plaća po zaposlenome u pravnim osobama Republike Hrvatske iznosila je 9 480 kuna, što je u odnosu na isto razdoblje 2020. nominalno više za 2,6%, a realno za 2,2%.

U ožujku 2021. bila su prosječno 182 plaćena sata, što je za 14,5% više nego u veljači 2021. Najveći broj plaćenih sati bio je u djelatnosti Vodeni prijevoz (191), a najmanji broj plaćenih sati bio je u Djelatnosti socijalne skrbi bez smještaja (167).

Prosječna mjesečna isplaćena neto plaća po satu za ožujak 2021. iznosila je 38,48 kuna, što je u odnosu na veljaču 2021. niže za 11,4%, a u odnosu na isti mjesec prethodne godine više za 2,0%.

Prosječna mjesečna bruto plaća po satu za ožujak 2021. iznosila je 51,75 kuna, što je u odnosu na veljaču 2021. niže za 11,4%, a u odnosu na isti mjesec prethodne godine više za 0,3%.

Medijalna neto plaća za ožujak 2021. iznosila je 6 000 kuna, dok je medijalna bruto plaća iznosila 7 728 kuna.


21. svibnja 2021.

Prekomjerni rad godišnje ubije 745.000 ljudi, u koroni brojke i gore

POSLOVNI DNEVNIK

Autor: Ana Blašković

Broj smrti od moždanog udara i bolesti srca povezanih s dugim radnim vremenom skočio gotovo 30% od 2000., pokazuje studija Svjetske zdravstvene organizacije i Međunarodne organizacije rada. Prekomjerni rad godišnje ubije stotine tisuća ljudi diljem svijeta, a pandemija korona virusa i rastući pritisci rada na daljinu dodatno pogoršavaju tu crnu statistiku. U zajedničkom istraživanju Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) i Međunarodne organizacije rada (ILO) procjenjuje se da je od moždanog udara i ishemijske bolesti srca umrlo 745.000 ljudi u svijetu u 2016. što je skok od 29 posto u odnosu na 2000., prenosi CNBC.

Studija, objavljena u časopisu Enviromental International u ponedjeljak, prva je analiza globalnog gubitka života i zdravlja povezanih s prekomjernim radom.

WHO i ILO procjenjuju da je 398.000 ljudi umrlo od moždanog udara i 347.000 od bolesti srca u 2016. jer su radili (najmanje) 55 sati tjedno. Studija zaključuje da je 55-satni radni tjedan donosi 35 posto više rizika za moždani udar te 17 posto veći rizik za smrt od ishemijske bolesti srca u usporedbi s radom od 35 do 40 sati na tjedan. U 2016. godini je 488 milijuna ljudi u svijetu radilo više od 55 sati na tjedan.

“Pandemija je značajno promijenila način na koji mnogo ljudi radi. Rad na daljinu postao je norma u mnogim sektorima i često se zamagljuje granica između kuće i posla. Osim toga, mnoge tvrtke bile su prisiljene smanjiti ili ugasiti dio poslovanja kako bi uštedjele pa oni koji su ostali zaposleni u konačnici rade više. Nijedan posao nije vrijedan moždanog udara ili bolesti srca. Vlade, poslodavci i radnici moraju zajedno raditi na uspostavi granica kako bi zaštitili zdravlje zaposlenika”, upozorio je čelnik Svjetske zdravstvene organizacije dr. Tedros Adhanom Ghebreyesus.

Studija dviju organizacija analizirala je 37 studija bolesti srca i 22 studije moždanog udara, kao i podatke iz 2300 studija provedenih u 154 zemlje u radoblju od 1970.-2018.

Premda ne pokriva razdoblje pandemije koronavirusa, nalazi dolaze u vrijeme kada je povećan broj onih koji rade prekomjerno, a prema WHO-u riječ je o 9 posto globalne populacije.

Španjolska prva dala prava gig radnicima

PRETEKLI I UNIJU U TOME
Uber, Eats, Deliveroo, Glovo... u Španjolskoj će svima koji rade za njih morati ponuditi ugovor o radu nakon 12. kolovoza kad novi zakon stupi na snagu

AUTOR Ljubica Gatarić

(VEČERNJI LIST) - Prva u Europi Španjolska je platformskim radnicima koji rade za gig tvrtke dala status radnika sa svim pripadajućim pravima. Nova će zakonska odredba stupiti na snagu 12. kolovoza nakon tromjesečnom prijelaznog roka do kada će Uber, Eats, Deliveroo, Glovo... svima koji rade za njih morati ponuditi ugovor o radu te u njega uključiti radno vrijeme, nadoplatu za prekovremeni i noćni rad te plaćene doprinose.

Socijalistička lijeva koalicija Pedra Sancheza pretekla je tako i šeficu Europske komisije Ursulu von der Leyen koja je još lani kazala da će poboljšanje radnih uvjeta za osobe koje rade u platformskoj ekonomiji biti jedna od ključnih novih inicijativa za ovu godinu. Europska komisija je, međutim, završila prvi krug javnog savjetovanja oko platformskog radnika te bi i Bruxelles mogao do ljeta izaći sa svojim prijedlogom. Ta će se tema otvoriti i u hrvatskim pregovorima o promjenama Zakona o radu.

Pravna bitka i u Britaniji

–Španjolska je prva zemlja koja je donijela zakon koji uređuje odnos između platforma za dostavu i njihove radne snage – rekla je španjolska ministrica rada Yolanda Díaz, svjesna da svijet gleda što se zapravo događa u zemlji za koju se procjenjuje da ima oko 30 tisuća letećih dostavljača, mladih ljudi u tridesetima s izbjegličkom pozadinom koji na tjedan za 50 sati rada mogu zaraditi 400 eura. Obruč oko gig tvrtki počeo se stezati najprije na sudovima.

Zakonsko rješenje španjolske vlade došlo je nakon presude tamošnjeg Vrhovnog suda da tužene tvrtke moraju zaposliti leteće vozače. Slična se pravna bitka vodi i drugdje pa je Vrhovni sud Velike Britanije u veljačipotvrdio presududrugostupanjskog suda da su vozači Ubera i drugih platformskih tvrtki zaposlenici tih tvrtki, a ne njihovi neovisni dobavljači. Tužbe su pokrenute još 2016. godine. Prema anketama Zajedničkog istraživačkog centra Europske komisije, procjenjuje se da je oko 24 milijuna osoba (ili 11% radne snage u EU) barem jednom pružalo usluge putem lokacijskih ili internetskih platformi za rad. Od toga 3 milijuna (1,4%) živi od takvog rada, za 9 milijuna Europljana (4,1%) rad preko platformi jesporedni izvor prihoda, za oko 5 milijuna sporadični.

U dvije godine tržište platformskog rada poraslo je 30%. Istraživanje Eurofounda iz 2019. godine sugerira da je i kod nas taj oblik rada masovniji nego što se čini te ga je povremeno ili stalno isprobalo deset posto populacije, što bi bilo oko 400.000 građana. Otprilike svaki treći među njima pokušao je dodatno zaraditi taksiranjem ili na dostavama, ali nisu se dugo zadržavali u tom poslu. No, približno 40 tisuća hrvatskih građana živjelo je od rada putem platformi, nešto više od 100.000 osoba radilo je preko platformi manje od deset sati tjedno.

Ključan je radni odnos

Sama javna rasprava pokazala je da poslodavci, predstavljeni kroz krovnu asocijaciju BUSINESS EUROPE, brane stav kako platformski radnik nije pravna kategorija, i doživljavaju ga kao pozitivan primjer sve veće raznolikosti u novom načinu rada. Ne vide potrebu da se to rješavaEuropskom direktivom, a pogotovo da postoji obveza zapošljavanja svih koji rade putem platformi.

– Međutim, slažemo se da postoji potreba za djelovanjem na odgovarajućim razinama radi rješavanja izazova povezanih s radnim uvjetima u radu platforme, tamo gdje oni postoje – navode poslodavci. Krovna sindikalna organizacija, Europska konfederacija sindikata (ETUC), išla je sa stavom da polazna točka svih razgovora treba biti pretpostavka kako se ovdje radi o radnom odnosu.

Uvaženi ekonomisti podupiru snažnu direktivu o minimalnim plaćama i kolektivnom pregovaranju

ETUC/NHS - Dva vodeća europska ekonomista podupiru pozive za snažnom EU direktivnom o primjerenim minimalnim plaćama kao ključnom dijelu oporavka od Covid krize. U vrijeme održavanja socijalnog samita EU u Portu, vodeći ekonomisti u Europi, između ostalih i profesori Mariana Mazzucato i Thomas Piketty potpisali su otvoreno pismo u kojemu se navodi kako direktiva predstavlja „promjenu paradigme“ u politici Europske komisije u usporedbi s njenim odgovorom na financijsku krizu.

Pozdravljajući direktivu ekonomisti tvrde kako će potpora minimalnim plaćama kroz zakonodavstvo stvarno osigurati da radnici više ne žive ispod linije siromaštva.

Pismo, koje su također potpisali i drugi priznati ekonomisti širom Europe, završava:

„Predložena Direktiva je korak u pravom smjeru, no potrebne su snažnije mjere za jamčenje poštivanja prava na kolektivno pregovaranje kako bi sindikati mogli pregovarati bolje plaće i uvjete rada za radnike i povećati zakonski određene minimalne plaće do razine koja u najmanju ruku osigurava pristojan standard života.“

Trenutačno su zakonski utvrđene minimalne plaće u 20 EU država članica određene u tako malim iznosima da promjene koje traže sindikati podrazumijevaju nužno potrebna povećanja plaća za više od 24 milijuna radnika.

Siromaštvo onih koji rade također je u rastu u Europi kao rezultat toga što je najmanje 3 milijuna ljudi izgubilo pogodnosti kolektivno ugovorenih plaća i radnih uvjeta od 2000. godine. Dokazi pokazuju da zemlje s niskom razinom radnika pokrivenih kolektivnim ugovorima imaju najniže plaće.

Suizvjestitelji Izvješća o Prijedlogu direktive koja je u proceduri Europskog parlamenta, a koje podupiru sindikati i sada vrhunski ekonomisti, podnijeli su amandmane za jačanje direktive koji uključuju:

- „prag dostojanstva“ koji će osigurati da zakonski utvrđene plaće ne mogu biti određene u iznosu manjem od 60 % medijalne plaće i 50% prosječne plaće u državama članica.

- osiguravanje da dodjela javnih ugovora u postupku javne nabave ide samo tvrtkama koje poštuju pravo radnika na učlanjivanje u sindikat i kolektivno pregovaranje.

- osiguravanje sindikatima prava pristupa radnim mjestima i zaštita od antisindikalnih postupaka od strane poslodavaca.

Europska konfederacija sindikata (ETUC) također je primila poruku potpore profesora Jamesa K. Galbraitha, koji je izjavio:

"Kao ekonomist i osoba koja izučava komparativne sustave, mogu kategorički reći da zemlje i regije sa visokim minimalnim plaćama, snažnim sindikatima i radnim standardima imaju bolje ekonomske rezultate, uključujući nižu nezaposlenost, od onih koje su lošije u tom pogledu. Iz tog razloga, uvijek sam snažno podupirao pokrete za povećanje minimalne plaće i jačanje radnih prava u SAD-u.“

“Mnogi od europskih najpriznatijih ekonomista kažu jasno i glasno da je povećanje minimalnih plaća dobro za gospodarstvo“, kaže Esther Lynch, zamjenica glavnog tajnika ETUC-a. „To je važna poruka za EU i države članice u ovo vrijeme kada se o Direktivi o primjernim minimalnim plaćama raspravlja u Europskom parlamentu i kada EU održava svoj prvi socijalni samit nakon dosta godina.“

Cjeloviti tekst pisma:

Više zakonski određene plaće i snažnije kolektivno pregovaranje dobri su za gospodarstvo

Oporavak od ekonomske krize mora biti vođen plaćama. Veće minimalne plaće i snažnije kolektivno pregovaranje moraju biti ključne sastavnice snažnog, pravednog i održivog oporavka.

U listopadu 2020. godine Europska komisija je objavila svoj prijedlog Direktive o primjerenim minimalnim plaćama u Europskoj uniji. Prvi put u povijesti EU, na stolu je prijedlog zakona koji otvoreno cilja ne samo na značajno povećanje minimalnih plaća u Europi, već također na jačanje kolektivnog pregovaranja.

Ovaj prijedlog je promjena paradigme. Ne tako davno Komisija je u osnovi odbila primjerene minimalne plaće i jako kolektivno pregovaranje kao prepreke slobodnim tržištima, tvrdeći kako oni imaju negativan utjecaj na rast i zapošljavanje. Zaista, na početku posljednje velike ekonomske krize 2008./2009. godine EU je vršila značajan utjecaj na dosta zemalja požurujući ih na zamrzavanje ili čak smanjivanje minimalnih plaća i slabljenje kolektivnog pregovaranja.

Predložena Direktiva o primjerenim minimalnim plaćama ima cilj postići upravo suprotno: primjerene minimalne plaće i snažno kolektivno pregovaranje trebaju osigurati radnicima dostojan život od onoga što zarade. Očekivano, mnogi i dalje tvrde kako bi povećanje minimalne plaće moglo produžiti krizu, biti preskupo za tvrtke te bi moglo zatvoriti tisuće radnih mjesta. Ukratko, stari argument prolazi, povećanje minimalne plaće je loše za gospodarstvo.

Zapravo, iskustva širom svijeta pokazuju upravo suprotno: primjerene minimalne plaće su ključne za ekonomski oporavak. Ako nas je prošla kriza nešto naučila, to je da rezanja i zamrzavanja plaća nisu put izlaska iz krize. Primjerene minimalne plaće, kako su predložene Direktivom, poboljšati će plaće više od 25 milijuna radnika u EU koji trenutno zarađuju minimalnu plaću. Puno od tih 25 milijuna radnika su tzv „ključni“ radnici koji osiguravaju nastavak funkcioniranja naših društava za vrijeme Covid-19 pandemije. Naravno da ti radnici zaslužuju naš pljesak – ali oni, više od toga, zaslužuju biti prikladno plaćeni kroz primjerene minimalne plaće i kolektivno pregovaranje.

Postoje različiti načini na koje primjerene minimalne plaće mogu ojačati gospodarstvo: više novca za trošenje u džepovima radnika sa niskim plaćama pokreće veća ulaganja i zbog toga podiže agregatnu potražnju, gospodarski rast, proizvodnost i na kraju zapošljavanje. Budući da minimalne plaće općenito imaju važan usmjeravajući učinak na razvoj plaća, pozitivni utjecaj povećanih minimalnih plaća na agregatnu potražnju bit će dodatno pojačan kroz rast plaća općenito. Javni proračuni također će imati koristi: povećanje minimalnih plaća znači da države trebaju manje trošiti na potpore za neprimjereno niske plaće kroz porezne olakšice i povlastice vezane uz zaposlenje. Podizanje agregatne potražnje će također pomoći državama povećati prihode kroz poreze i doprinose za socijalno osiguranje.

S obzirom na gospodarske i socijalne izazove koje je uzrokovala Covid-19 pandemija i strmi put oporavka koji je pred nama, ključno je da zbog toga primjerene minimalne plaće i snažno kolektivno pregovaranje budu priznati i promicani kao ključni elementi bilo koje strategije oporavka. Predložena Direktiva je korak u pravom smjeru, no potrebne su snažnije mjere jamčenja poštivanja prava na kolektivno pregovaranje kako bi sindikati pregovarali za bolje plaće i uvjete za radnike i podigli zakonom utvrđene minimalne plaće na razinu koja u najmanju ruku osigurava dostojan standard života. Primjerene minimalne plaće i snažno kolektivno pregovaranje nisu dobri samo za ljude, oni su očigledno također dobri za gospodarstvo.

Popis potpisnika:

Prof. Mariana Mazzucato, Professor in the Economics of Innovation and Public Value, Founding Director, Institute for Innovation and Public Purpose (IIPP), University College London (UCL), Italy/UK
Prof. Thomas Piketty, Professor at the EHESS and at the Paris School of Economics, Co-director, World Inequality Lab/World Inequality Database, France
Prof. Sebastian Dullien, Research Director, Macroeconomic Policy Institute, IMK, Hans-Böckler-Stiftung, Professor for International Economics, HTW Berlin - University of Applied Sciences, Germany
Prof. Paul De Grauwe, John Paulson Chair in European Political Economy, European Institute, London School of Economics, Belgium/UK
Prof. Thorsten Schulten, Head of the Collective Agreements Archive of the Economic and Social Research, WSI, Hans-Böckler-Stiftung, Honorary Professor at the University of Tübingen, Germany
Lord Meghnad Desai, Economist, House of Lords, UK
Michel Husson, Economist, IRES, France
Prof. Ozlem Onaran, Professor of Economics, Co-Director of Institute of Political Economy, Governance, Finance and Accountability, University of Greenwich, UK
Prof. Mario Pianta, Professor of Economic Policy, Scuola Normale Superiore, Florence, Italy
Prof. Julie Froud, University of Manchester, Professor of Financial Innovation is a member of the Organisations and Society subject group in the People, Management and Organisations division of MBS, UK
Dr Dirk Ehnts, Economist, Technical University of Chemnitz, Germany
Dr Tom McDonnell, Co-director, Nevin Economic Research Institute, Dublin, Ireland
Dr Philipp Heimberger, Economist, Wiener Institut für Internationale Wirtschaftsvergleiche, Austria
Dr Dario Guarascio, Deparment of economics and law - Sapienza University of Rome, Italy
Dr Christos Pierros, Post-doctoral researcher, University of Athens and Senior Researcher INE GSEE, Greece
Dr Jorge Uxó, Associate professor, University of Castilla - La Mancha, Spain
Dr Angelo Salento, Associate professor of Economic sociology and Sociology of work, University of Salento, Italy


13. svibnja 2021.

Vlada RH već sedmi put najavljuje reformu po modelu “jednaka plaća za jednak rad”

Autor/ica: Gabrijela Galić

FAKTOGRAF - "Jednaka plaća za jednak rad" prvi je put promovirana 2013. godine. Plenkovićeva vlada se nada da će se projekt realizirati do 2024. godine. Vlada u naredne tri godine planira provesti reformu sustava plaća u javnim službama i državnoj službi, ali i uvesti model za „hibridni“ pristup radnom mjestu („smart working“). Reforma sustava plaća, kako se navodi u prijedlogu Nacionalnog plana oporavka i otpornosti (NPOO), „predstavlja važnu reformu u razdoblju do 2026.“ jer već „nekoliko godina postoji potreba za uvođenjem novog modela plaća u državnoj upravi i javnim službama“.

To se odnosi na oko 240 tisuća službenika i namještenika čije se plaće osiguravaju iz državnog proračuna.

Potreba za reformom, koja je stara nekoliko godina, kako se navodi u NPOO-u, zapravo se spominje puno duže i najavljivana je još od 2013. godine, ali do danas nije provedena.

„Potrebno je standardizirati sustav plaća u državnoj upravi i javnim službama i osigurati provedbu načela jednake plaće za jednak rad, odnosno rad jednake vrijednosti, neovisno o segmentu javne uprave u kojoj je službenik zaposlen“, navodi se NPOO-om.

Taj novi model plaća i rada u državnoj službi i javnim službama trebao bi zaživjeti do kraja 2024. godine. Provede li u narednim godinama reformu sustava plaća u državnoj službi i javnim službama, a na čemu bi se trebalo početi raditi u listopadu ove godine s ciljem da se sustav kroz tri godine posloži, to će značiti da će se „načelo jednake plaće za jednak rad“ ostvariti nakon punog desetljeća od trenutka kada je uvedeno u javni prostor.

Sve je počelo sa SDP-om

Frazu „jednaka plaća za jednak rad“, naime, prvi je počeo koristitiMirando Mrsić, nekadašnji SDP-ov ministar rada i mirovinskog sustava. U listopadu 2013. godine najavio je kako će do kraja godine biti donesen novi zakon o plaćama kojim bi se na jedinstven i transparentan način uredio sustav plaća za zaposlene u javnom sektoru (Novi list, Večernji list).

Njime su trebali biti obuhvaćeni i državni dužnosnici bez obzira jesu li birani ili imenovani, ali se od njihova uključivanja naknadno odustalo.

Izrađeno je te 2013. godine i „idejno rješenje“ po kojem se predlagalo deset platnih razreda, a svaki od njih imao bi i deset platnih stupnjeva, a zaposleni bi mogli napredovati u okviru svog platnog razreda. Izuzetak su trebala biti dva dužnosnička platna razreda u kojima ne bi postojali platni stupnjevi.

No tadašnja koalicijska Vlada SDP-a do kraja mandata, koji je zaključen 22. siječnja 2016. godine, nije uspjela provesti u djelo načelo jednake plaće za jednak rad. To je načelo promovirano nakon što je u listopadu 2012. godine otkriveno da Vlada planira drastične rezove u državnoj i javnim službama ukidanjem dodatka za minuli rad od 0,5 posto po godini staža.

Bilo je to vrijeme teške krize, a planovi za drastičnije uštede na primanjima onih koji se financiraju iz proračuna uslijedili su nakon što je vlada sindikatima obećala da u zamjenu za odricanje od dijela materijalnih prava neće dirati osnovne plaće zaposlenih. No postupila je suprotno dogovoru sa sindikatima, a čim je informacija dospjela u javnost, Vlada se povukla, dok je zakon o plaćama iz resora uprave prebačen u resor rada. Nakon godinu dana, uz najavu analize plaća i svih dodataka, inaugurirano je novo načelo – jednake plaće za jednak rad.

Sindikati su se tada usprotivili prijedlogu novog načina obračuna plaća, odnosno novim platnim razredima pa se na prijedlog uvođenja deset platnih razreda zaboravilo (1, 2). Razlog tome je što su 2013. i 2014. godine Vlada i socijalni partneri (sindikati i poslodavci) bili zaokupljeni mirovinskom reformom kao i reformom radnog zakonodavstva pa nije bilo uputno otvaranje još jedne fronte.

Jednaka plaća za jednak rad aktualizira se 2015. godine kada je Vlada Nacionalnim programom reformi (NPR), jednim od sastavnih dokumenata Europskog semestra (NPOO ga ove godine zamjenjuje), ponovo najavila jednu od ključnih reformi – revidiranje sustava određivanja plaća uvođenjem jedinstvenih osnovica i „okvira za uređenje platnih razreda i varijabilnih dijelova s obzirom na uspješnost, u okviru postojeće mase plaća“.

Moto promjena i tada je bio „jednaka plaća za jednak rad“, ali se od izrade prvog prijedloga zakonskih izmjena odustalo od fiksnog i varijabilnog dijela plaće. Odustalo se i od tada ponovo najavljivanog ukidanja dodatka od 0,5 posto po godini minulog rada kod poslodavca te se ponovio stari prijedlog o 10 platnih razreda i 10 stupnjeva unutar svakog platnog razreda. Otvorena je mogućnost i dva dodatna platna razreda za vojsku i policiju (Novi list).

Kako su se parlamentarni izbori bližili, bilo je jasno da ni taj pokušaj uređenja sustava plaća za službenike i namještenike u državnoj i javnim službama neće proći.

Što je HDZ radio zadnjih pet godina

U SDP-ovom mandatu skovanu „jednaku plaću za jednak rad“ preuzele su i kratkotrajna koalicijska Vlada HDZ-a i Mosta s Tihomirom Oreškovićem kao predsjednikom Vlade, ali i dvije Vlade Andreja Plenkovića.

Koalicijska Vlada koju je vodio Orešković se NPR-om za 2016. godinu, obavezala, doduše, na nešto širi pristup uređenju plaća, pa su govorili o uređenju plaća u javnom sektoru koji bi uz državnu i javne službe obuhvatio i sve agencije, a potom bi se „spustio“ na jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave (NPR, Večernji list). Ta šestomjesečna Vlada nadogradila je krilaticu jednake plaće za jednak rad navodeći kako će se reforma provoditi pod motom –„graditi, uključiti, a ne rušiti“.

Ni ta reforma nije prošla, a prva Plenkovićeva Vlada u NPR-u za 2017. godinu opet najavljuje reformu, ali i odustaje od jedinstvenog zakona i najavljuje dva dokumenta – jedan koji će regulirati plaće u državnoj upravi te drugi koji će se odnositi na javnu upravu.

„Revidiranje sustava određivanja plaća provodit će se u dvije etape. Polazeći od načela jednakosti plaća (jednaka plaća za jednaki rad odnosno rad jednake vrijednosti), neovisno u kojem sektoru zaposlenik radi, novi će se sustav plaća proširiti na sve zaposlenike“, objašnjavali su tada u resornom ministarstvu rada (NPR, Novi list).

Više od četiri godine ni Plenkovićevi ministri nisu proveli reformu plaća, iako se njena provedba nastavila najavljivati i NPR-ovima za 2018. i 2019. godinu, dok NPR za 2020. godinu zbog epidemije Covida-19 i potreba sanacije njenih posljedica na gospodarstvo i radna mjesta, nije bio toliko fokusiran na reforme.

Sedmi pokušaj

Plenkovićeva Vlada sada ponovo aktualizira reformu koju nije provela u godinama prije pojave Covida-19. Koliko je ozbiljno mišljena promjena u sustavu plaća po modelu „jednaka plaća za jednak rad“, bilo je vidljivo nakon 36 dana štrajka u obrazovnom sustavu koji je Plenkovićevu Vladu pogodio 2019. godine.

Najduži štrajk u obrazovanju rezultirao je najavom vlade da će angažirati stranu konzultantsku kuću kako bi analizirala koeficijente u državnoj i javnim službama. Od analize se odustalo zbog koronakrize (Večernji list, 24 sata, Novi list).

„Jednaka plaća za jednak rad“ na kraju je postala sastavni dio plana oporavka i otpornosti u narednih pet godina. Sedmi je put to da je neka vlada najavljuje.

„Razina plaća za neka radna mjesta i poslove nedostatna je za privlačenje i zadržavanje stručnih, kompetentnih službenika, dok je u drugim slučajevima razina plaća previsoka u usporedbi s privatnim sektorom. Pored toga, rezultati rada službenika i namještenika nemaju utjecaja na visinu plaće jer ista ovisi isključivo o rasporedu na radno mjesto te nema mogućnosti za nagrađivanje i povišice“, navodi Vlada danas govoreći o potrebi standardizacije sustava.

Sustav nagrađivanja službenika s izvanrednim, odnosno iznadprosječnim rezultatima rada, kako objašnjava Vlada, uveo bi se kako bi se u javnu upravu uspjeli privući i zadržati kvalitetni, visokoobrazovani, kompetentni službenici te smanjio njihov odljev u realni sektor.

Tako Vlada ponovno najavljuje „analizu stanja i usporedba plaća u državnoj upravi i javnim službama s analizom razlika u plaćama u pojedinim segmentima državne službe i javnih službi“, kao i reviziju koeficijenata te prijedlog modela novog platnog sustava. To će biti temelj „za izradu novog Zakona o plaćama u državnoj upravi i javnim službama“. Plenkovićeva vlada tako se vraća na ideju izrade jednog zakona od koje je 2017. godine odustala.

„U okviru novog modela plaća uspostavit će se sustav nagrađivanja prema rezultatima rada (radnom učinku), promicanje u viši platni stupanj na temelju ostvarenog radnog učinka, odnosno vraćanje u niži platni stupanj u slučajevima kada službenik nije ostvario očekivane rezultate u radu“, navodi Vlada u NPOO-u dodajući kako će ocjena rada i učinkovitosti biti temelj za karijerno napredovanje i promicanje u plaćama.

Vladin je plan uvesti i mogućnost hibridnog rada, odnosno rada službenika na daljinu (smart working), što bi službenicima omogućilo „usklađivanje poslovnih i privatnih obaveza“, ali i što bi doprinijelo „povećanju mobilnosti unutar javne uprave kao i većoj motivaciji za rad u javnoj upravi“.

Hibridan pristup radnom mjestu trebalo bi imati oko 20 posto službenika, odnosno njih 7,6 tisuća kako navodi Vlada pa im je potrebno „osigurati prijenosna računala i radne stanice za hibridni pristup radnom mjestu“.

Investicije u novi model plaća i rada u državnoj službi i javnim službama, što podrazumijeva i nadogradnju Centralnog sustava obračuna plaća (COP), prema procjeni Vlade koštat će gotovo 126 milijuna kuna, ako se reforma – jednaka plaća za jednak rad – iz sedmog pokušaja i ostvari.

Sever: Recite trgovkinjama u oči da rade 6 i pol sati u danu!; Školnik: Dođite kod mene i provjerite!

Autor: Sandra Leskovar, Poslovni tjedan/Hrvatski radio

HRT - Vlada je najavila da će po treći put pokušati donijeti zakon kojim će se zabraniti, odnosno ograničiti rad trgovina nedjeljom. Oba prethodna zakona pala na Ustavnom sudu 2004. i 2009. godine. Kada se odlučivala na koji način ići u regulaciju rada nedjeljom, Vlada se, rekao je u Poslovnom tjednu Hrvatskog radija bivši ministar i saborski zastupnik Marko Pavić, između ostalog vodila mišljenjem građana. Provela je anketu koja je pokazala da dvije trećine njih smatra da baš nedjelja treba biti slobodna.

- Ljudi imaju djecu koja idu u školu i vrtiće i žele nedjeljom biti s njima, rekao je, dodavši da 72% hrvatskih građana prema tom istraživanju želi određeni vid regulacije, a 100%, odnosno svi - smatraju da nedjelja treba biti adekvatnije plaćena, rekao je.

Prema podacima Ministarstva financija za fiskalizirane račune kojima su se također vodili razmišljajući o radu nedjeljom, dobar dio prometa prelio se, kaže Pavić, na ponedjeljak, utorak i srijedu.

Na stolu socijalnim partnerima je i ponuda Vlade da poslodavci sami odrede 16 nedjelja, odnosno četiri mjeseca ili jednu trećinu godine, kada će te nedjelje biti radne.

"Automobil ne kupujete nedjeljom"

- Ja se slažem da postoje trgovine koje nedjeljom ne ostvaruju neki bitniji promet, kaže poduzetnik Denis Čupić, i sam voditelj velikog shopping centra. U brojkama iz fiskalizacije stoji, navodi primjer, i maloprodajni račun za automobil.

- Automobil ne kupujete nedjeljom, kaže.

Što se mišljenja javnog mnijenja o radu nedjeljom tiče najbolje je, kaže, otići nedjeljom u trgovački centar:

- Da ljudi ne žele kupovati nedjeljom, oni ne bi bili u tim trgovinama nedjeljom, rekao je, spomenuvši i članak koji je nedavno izašao u medijima, a u kojem se citira razgovor s nekoliko djelatnica trgovačkih centara, a koje su ukazale na to da, ako se ukine rad nedjeljom, više neće imati slobodnih dana tijekom radnog tjedna i za to će morati koristiti dane godišnjeg.

Sever o "prešutnom cjelodnevnom radu"

Sindikalist Krešimir Sever ne misli da bi se problem riješio adekvatnim plaćanjem nedjelje, niti davanjem radniku na izbor da sam odluči želi li raditi nedjeljom. Objašnjava i zašto:

- Već znamo iz iskustva da će dio radnika iz straha od mogućeg gubitka posla jednostavno prihvatiti da radi nedjeljom.

Slaže se da postoje djelatnosti koje ne zahtijevaju rad nedjeljom, a jedna od njih je upravo rad u trgovini. Trgovina namještajem ili bilo koje druge trgovine ne trebaju po njemu biti otvorene nedjeljom.

- Ono što je u Hrvatskoj problem je što se radno vrijeme u trgovini, pa i svim drugim sustavima, prešutno pretvorilo u nekakav oblik cjelodnevnog radnog vremena i onda se dobar dio toga upotrebljava kao argument da trgovine trebaju raditi nedjeljom, zbog toga što ljudi preko tjedna ne stignu kupiti, upozorava.

Navodi primjer zemalja koje imaju iskustva sa zatvaranjem trgovina nedjeljom i blagdanima, a koje odrede neke dane u tjednu kada rade duže - primjerice "duga srijeda" ili "dugi četvrtak".

Školnik: Floskule su da netko radi čitav dan

- Gospodin Sever bi trebao znati da se u Hrvatskoj radi 40 sati u tjednu. Floskule da netko radi dan i noć, čitav dan, sedam dana u tjednu, to ne postoji. Ljudi rade 40 sati u tjednu. Kad to podijelite na šest dana, to je 6,66 sati, uključujući plaćenu pauzu. Toliko ljudi rade - replicira mu član izvršnog odbora HUP-a Slobodan Školnik.

- Sada imamo situaciju da oni ne rade 26 nedjelja u godini, a sada se predlaže da ne rade 36 nedjelja. Pa koja je to značajna razlika? - pita Školnik. Osim toga, kaže, "opet će netko s trona moći odrediti kojih je to 16 nedjelja".

Kaže da oni koji se zalažu da se zatvori jedna djelatnost, "svi rade pet dana u tjednu".

- A velika većina ljudi u maloprodaji radi šest dana u tjednu, dodaje i ističe kako će se stvoriti ogroman pritisak na petak i subotu.

- Mi želimo ograničiti rad u zemlji u kojoj je samo 66 posto teoretski radnog stanovništva, argumentira između ostalog.

- Hrvatska trgovina trebala bi, slažemo se, imati veće neto plaće. Imat ćemo ih kada nam omogućite da prodišemo u svim drugim stvarima koje plaćamo indirektno, kazao je Čupić u emisiji, pa naveo primjer da su, kada je otvarao trgovačke centre u Hrvatskoj, plaćali najviše komunalne doprinose - i to na zemljištima koja su bila komunalno opremljena.

- Za gradnju jednoga smo platili 125 milijuna kuna, za gradnju drugoga smo platili 35 milijuna kuna. Platili smo naknadu za izgradnju elektro-mreže od 50 milijuna kuna. Vodnu naknadu od 75 milijuna kuna, požalio se, zaključivši da je produktivnost trgovine u Hrvatskoj puno niža nego na zapadnom tržištu.

Sever ukazuje da se takvi problemi u hrvatskoj rješavaju preko leđa radnika. Pritom je zaiskrilo u razgovoru na tezu člana izvršnog odbora HUP-a Slobodana Školnika da radnici u Hrvatskoj rade 6,6 sati dnevno.

- Dajte pogledajte u oči svim trgovkinjama i recite im da rade 6 i pol sati u danu! I vi ih vjerojatno tjerate da idu kući nakon 6 i pol sati? To su teze koje su opasne za društvo, odgovorio mu je Sever.

- To nisu teze, to je istina. Izvolite doći provjeriti kod mene, rekao mu je Školnik.

 

KREŠIMIR SEVER: 'Šesnaest radnih nedjelja je previše'

AUTOR Božena Matijević

VEČERNJI LIST - A kada je riječ o tobožnjem višku zaposlenih, trgovina svih ovih godina bilježi manjak zaposlenih. I stoga zapošljavaju i studente i umirovljenike jer za ta primanja i takve uvjete rada teško mogu naći potreban broj radnika, kaže Sever. Krešimir Sever predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata odgovorio je na tri pitanjaoko najave zabrane rada nedjeljom.

1. Podržavate li najavu da se zabrani rad nedjeljom, osim 16 nedjelja tijekom turističke sezone?

Apsolutno podržavam da se nedjeljama u trgovinama ne radi.Samo bih to i proširio, da se ne radi nedjeljama, blagdanima i državnim praznicima. Dugi niz godina zauzimam se za zabranu rada nedjeljom i naša je središnjica dio koalicije nazvane Savez za nedjelju. No, 16 radnih nedjelja čini mi se previše. Trebalo je imati hrabrosti i zabraniti rad nedjeljom potpuno, a ako već ne, onda nikako ne ići iznad 10 radnih nedjelja u godini".

2. Neki ekonomisti i poslodavci kažu da će zabrana rada nedjeljom dovesti do otkaza i manjih plaća. Što kažete na to?

"S njihove strane ništa nova svih ovih godina. S druge strane, fiskalizacija pokazuje da je nedjelja najslabiji dan u radu trgovina. I kada trgovine nedjeljom nisu radile promet se prebacivao na druge dane jer Hrvati imaju premala primanja da bi im nedjelja bila dan za ekstra trošenje. A kada je riječ o tobožnjem višku zaposlenih,trgovina svih ovih godina bilježi manjak zaposlenih. I stoga zapošljavaju i studente i umirovljenike jer za ta primanja i takve uvjete rada teško mogu naći potreban broj radnika. Sasvim sigurno, i ako se zabrani rad trgovina nedjeljom i blagdanima, ne samo da neće biti viška nego će još uvijek biti i manjka radnika, a vlasnici trgovina neće gubiti prihode. Pritom treba ostaviti mogućnost da rade trgovine na autobusnim i željezničkim kolodvorima te u zračnim i pomorskim lukama, kao i tržnice. A ako je riječ o malim trgovinama u kojima rade njihovi vlasnici i članovi uže obitelji, njima treba ostaviti na volju hoće li ili neće raditi nedjeljom i blagdanima".

3. Shvaćaju li mladi ljudi koji tek dolaze na tržište rada koliko su sindikalizam i solidarnost važni?

"Nažalost, ne svi i ne dovoljno. Vrlo malo mladih danas u sebi nosi takav osjećaj koji bi im bio ugrađen društvenim odgojem i obrazovanjem. Taj osjećaj imaju unutar obitelji, ali sustav obrazovanja u Hrvatskoj već od vrtićke dobi pa do visokog obrazovanja trudi se u promišljanja djece i mladih utkati osjećaj za poduzetništvo,ali i neku vrstu samodostatnosti bez oslanjanja na druge. Ne usmjerava ih se prema društvenom zajedništvu, solidarnosti i međuovisnosti. Društvo koje vodi brigu o sadašnjosti i budućnosti trudi se u odgoj i obrazovanje mladih utkati osjećaj za odgovornost, solidarnost, društvenu pravdu i opće dobro. A naše društvo to ne radi".


10. svibnja 2021.

Žene su u pandemiji izgubile 800 milijardi dolara prihoda

LIDER
Sandra Babić

Vlade diljem svijeta su odgovorne za ekonomski oporavak, a to uključuje izgradnju sustava koji omogućuje ženama povratak na tržište rada

Da nije bilo Covida-19, mjere za ublažavanje stopa rodne neravnopravnosti vjerojatno bi urodile plodom. Ovako, sav trud je bačen u vjetar. Naime, posljednji podaci Oxfama International svjedoče o poražavajućem utjecaju globalne pandemije na žensku radnu snagu.

Samo prošle godine,žene diljem svijeta izgubile su 64 milijuna poslova, odnosno ugašeno je oko pet posto ukupnih poslova koje obavljaju žene. Muškarci nisu prošli sjajno, ali ipak bolje 3,9 posto muškaraca je ostalo bez posla. Prevedu li se ti podaci u novac, žene su na globalnoj razini izgubile 800 milijardi dolara prihoda što je, ilustracije radi, više od ukupnog zbroja BDP-a 98 zemalja.

Vlade moraju pomoći

Da bi stvar bila gora, ti podaci ne uključuju takozvanu'neformalnu ekonomiju', odnosno milijune žena koje su zaposlene na crno, često u domaćinstvima (pa i u ugostiteljstvu) i koje su, zbog pandemije, ostale bez svojih radnih sati i, naravno, prihoda.

Kako su objasnili iz Oxfama, pandemija je imala destruktivniji utjecaj na žensku radnu snagu jer su one u većoj mjeri zaposlene u sektorima koje nude niže plaće, manje sigurne poslove, s manjim 'benefitima', ali i onima koji su, zbog prirode posla, bili prvi na udaru krize (primjerice, ugostiteljstvo, turizam).

Također, žene su masovno davale otkaze što se povezuje sa zatvaranjem škola i vrtića. Netko je, naime, morao preuzeti teret briga o kućanstvu, a budući da u prosjeku zarađuju manje od muškaraca (čak i na istim poslovima i pozicijama) učinilo im se logičnijim da one odustanu od posla i karijere.

Prema izvješću McKinsey&Companyija, trostruko više majki nego očeva se smatralo odgovornim za održavanje kućanstva i brigu o djeci, a dvostruko ih je više brinulo da će njihova učinkovitost na poslu biti negativno ocijenjena jer imaju više obaveza kod kuće. Čak jedna od četiri žene razmišljala je o tome da traži da je se na poslu degradira (i smanje obaveze) ili da u potpunosti odustanu od karijere.

Stručnjaci iz Oxfama su uvjereni da bi ti negativni učinci na zaposlenost žena, ali i dobrobit čitave ekonomije mogli biti ublaženi da je više vlada poduzelo konkretne korake. Dosad, samo je 11 zemalja na svijetu donijelo mjere poput kraćih ili fleksibilnih radnih sati te programe poticaja (primjerice, plaćene dopuste) što je, bez sumnje, premalo za sanaciju problema. Vlade diljem svijeta su odgovorne za ekonomski oporavak, a to uključuje izgradnju sustava koji omogućuje ženama povratak na tržište rada. Spomenutih 800 milijardi dolara nisu izgubile samo žene već čitave ekonomije.

 

Mijenja se Zakon o radu, tražit će se smanjenje nekih radničkih prava

FAKTOGRAF
Autor/ica: Gabrijela Galić

Novim Zakonom o radu Vlada namjerava destimulirati zapošljavanje na određeno vrijeme, ali i omogućiti lakše otpuštanje te smanjenje otpremnina i otkaznih rokova. Ministarstvo rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike okončalo je konzultativne razgovore s predstavnicima sindikalnih centrala i Hrvatskom udrugom poslodavaca (HUP) o izmjenama Zakona o radu (ZOR). O zakonskim izmjenama će se sa socijalnim partnerima pregovarati nakon što Ministarstvo rada pripremi prijedlog novog teksta zakona. Prema najavama iz resornog ministarstva, novi ZOR u proceduru donošenja trebao bi biti upućen do kraja godine te se njegova primjena može očekivati tijekom 2022. godine (1,2). Socijalni partneri i Vlada dogovorili su se kako u javnost neće izlaziti s detaljima razgovora koji se, s manjim ili većim prekidima, vode zadnjih godinu dana.

Rad od kuće izlika za šire prekrajanje ZOR-a

Podsjećamo, resorno ministarstvo rada je u ožujku prošle godine, pod naletom epidemije koronavirusa, pripremilo zakon koji je trebao privremeno derogirati odredbe ZOR-a. Stoga mu je i dan prigodan naziv –Zakon o uređenju radnih odnosa u okolnostima epidemije bolesti COVID-19.

No ideja je u javnom prostoru živjela svega dva dana.Vlada se povukla nakon oštre reakcije domaćih sindikata, ali iEuropske konfederacije sindikatakoja je premijeruAndreju Plenkovićuuputila oštro pismo zbog namjere derogiranja radnih i socijalnih prava radnika u Hrvatskoj – i to u vrijeme kada je Hrvatska predsjedala Vijećem EU-a.

No to nije značilo i da je Vlada odustala od izmjena ZOR-a. Pod krinkom potrebe dodatnog uređenja rada na izdvojenom radnom mjestu – odnosno rada od kuće – započeli su konzultacije sa sindikatima i poslodavcima. Činjenica da rad od kuće još nije adekvatno reguliran (iako epidemija koronavirusa traje već više od godinu dana) razotkriva kako je taj element samo izlika za dublje prekrajanje ZOR-a.

O detaljima dosadašnjih razgovora, dakle, mogu se doznati tek šture informacije. Svaka od tri strane izašla je sa svojim viđenjima potrebnih izmjena, a uskoro bi moglo biti i poznato što će se od toga i na koji način pretočiti u budući dokument. Očekuje se da će resorno ministarstvo uskoro pustiti u javno savjetovanje Obrazac prethodne procjene zakona o izmjenama i dopunama Zakona o radu.

Nacionalnim planom oporavka i otpornosti (NPOO) Vlada je najavila reformsku mjeru „unaprjeđenja radnog zakonodavstva“. Ističe se pritom da su se aktualni propisi vezani za organizaciju rada, uključujući rad na izdvojenom radnom mjestu, „pokazali nedostatnim za brzu prilagodbu okolnostima pandemije bolesti Covid-19 te drugim izvanrednim okolnostima koje su se paralelno događale“, tj. prošlogodišnjim razornim potresima u Zagrebu i Sisačko-moslavačkoj županiji.

Cilj reforme je, kako navodi Vlada, kreirati jasan i moderan zakonodavni okvir koji će „promovirati pravedne radne uvjete, poticati prijelaz na oblike zapošljavanja na neodređeno radno vrijeme te istodobno poticati korištenje inovativnih oblika rada, omogućiti bolju ravnotežu privatnog i poslovnog života“. Pritom bi bolja ravnoteža privatnog i poslovnog života, prema objašnjenju iz resornog ministarstva, trebala pomoći u demografskoj revitalizaciji zemlje (Jutarnji list).

Modernizacija radnog zakonodavstva, smatraju u Vladi, imat će izravan utjecaj na povećanje stope zaposlenosti i stope aktivnosti radne snage, kao i smanjenje segmentacije na tržištu rada između privremeno i stalno zaposlenih radnika te odlijeva radnika u druge države.

Modernizacija i osuvremenjivanje

Vlada u svom dokumentu govori o fleksibilnijem tržištu rada, ali izbjegava govoriti o fleksibilizaciji ili liberalizaciji ZOR-a, s obzirom da su ti termini u mandatu ranijih vlada postali sinonimni s olakšanim otpuštanjem radnika. Umjesto toga koriste se izrazi modernizacija i osuvremenjivanje.

Iako se te riječi izbjegavaju, problematika koju označavaju će biti sastavni element budućih izmjena ZOR-a. „Uređenje instituta rada na izdvojenom radnom mjestu ili tzv. rada od kuće“, tek je jedan od elemenata nacrta novog Zakona o radu.

Planiraju se tako promjene koje bi trebale destimulirati korištenje ugovora na određeno vrijeme. Vlada priznaje da je Hrvatska po udjelu tih nesigurnijih ugovora u samom vrhu u Europi. Stoga je plan da se udio ugovora na određeno sa sadašnjih 25 posto u narednih pet godina smanji na 20 posto.

„Stoga će biti potrebno provesti mjere koje će dovesti do smanjenja korištenja neopravdanih ugovora o radu na određeno vrijeme, posebice onih izrazito kratkog trajanja, a radi pružanja veće sigurnosti radnicima izloženima prekomjernom sklapanju takvih nedobrovoljnih privremenih ugovora“, stoji u NPOO-u. Kako se objašnjava, time bi se utjecalo na „smanjenje segmentacije na tržištu rada i sprečavanje prekarnog rada, a sve navedeno za posljedicu će imati i povećanje adekvatnosti mirovine zbog kontinuiteta karijera koje više neće biti isprekidane sklapanjem različitih privremenih ugovora“.

Prema sadašnjim zakonskim odredbama, ugovor o radu na određeno vrijeme sklapa se iznimno, a uzastopni ugovor na određeno vrijeme poslodavac s radnikom smije sklopiti samo ako za to postoji objektivan razlog koji u ugovoru treba biti naveden.

Ukupno trajanje svih uzastopnih ugovora o radu na određeno vrijeme, uključujući i prvi ugovor, ne smije biti duže od tri neprekinute godine. No prvi ugovor kojeg radnik s poslodavcem sklapa na određeno vrijeme može biti potpisan i na rok duži od tri godine.

Zakonske izmjene, kako se navodi u NPOO-u, bit će usmjerene prema ograničavanju broja mogućih uzastopnih ugovora privremenog trajanja te sprječavanju zlouporaba takvih ugovora, ponajprije vezano uz zapošljavanja kod povezanih poslodavaca. Bolje će se definirati i pojam „uzastopnosti“ takvih ugovora.

„Vlada je spremna sa socijalnim partnerima razmotriti i druge mjere koje će destimulirati sklapanje ugovora na određeno, a poticati sklapanje ugovora na neodređeno vrijeme, i to po uzoru na neke druge europske zemlje (primjerice Francusku, Sloveniju, Poljsku, Nizozemsku)“, navodi Vlada. Objašnjava i kako to uključuje i mogućnost uvođenja zakonskih odredbi kojima bi se na teret poslodavca omogućile dodatne edukacije radnika u svrhu podizanja njihove zapošljivosti i „to prvenstveno radni dodatne zaštite privremeno zaposlenih radnika“.

No, iako se u dokumentu to ne spominje, ograničavanje rada na određeno vrijeme reflektirat će se i na odredbe sklapanja ugovora na neodređeno vrijeme, kao i na pitanja otkazivanja takvog ugovora i otpremnine u slučaju otkaza radniku. To su pitanja oko kojih će Vlada i poslodavačka strana imati najviše prijepora sa sindikatima.

Pregovarat će se o smanjenju nekih radničkih prava

Otkazni rokovi i otpremnine jedno su od ključnih pitanja koje poslodavci pokreću pri svakom „otvaranju“ ZOR-a. Da je to i sada predmet razgovora, stidljivo je još lani najavio Josip Aladrović, ministar rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, a to je ponovio i ovih dana (intervju za Jutarnji list, tiskano izdanje od 1. svibnja).

Minimalno trajanje otkaznog roka sada je dva tjedna (ako je radnik u radnom odnosu kod istog poslodavca neprekinuto manje od godinu dana), a maksimalno tri mjeseca (za radnika koji je kod istog poslodavca proveo neprekidno dvadeset godina).

Što se tiče otpremnine, ona se ne smije ugovoriti u iznosu manjem od jedne trećine prosječne mjesečne plaće radnika koju je ostvario u tri mjeseca prije prestanka ugovora o radu, za svaku navršenu godinu rada kod tog poslodavca. Pritom, ako zakonom, kolektivnim ugovorom ili pravilnikom o radu nije određeno drugačije, ukupan iznos otpremnine ne može biti veći od šest prosječnih mjesečnih plaća (koje je radnik ostvario u tri mjeseca prije prestanka ugovora o radu).

Kako nam je neslužbeno potvrđeno iz više izvora, visina iznosa aktualnih otpremnina, kao i duljina trajanja otkaznih rokova, izmjenama ZOR-a pokušat će se umanjiti, a u planu je i olakšavanje postupka otkazivanja ugovora o radu.

Iz Vlade i resornog ministarstva za sada ne žele otvoreno najavljivati izmjene ZOR-a koje bi se mogle percipirati kao smanjenje radničkih prava. To se u aktualnim dokumentima izrijekom ne spominje, niti je od Ministarstva rada moguće dobiti izravan odgovor na pitanje o suštini predstojećih izmjena ZOR-a.

Međutim, iz javnih nastupa ministra Aladrovića iščitava se kako će otpremnine, otkazni rokovi i otkazivanje ugovora doista biti među temama pregovora.

Više poslova istovremeno

Novi ZOR bi, kao što smo ranije pisali, trebao regulirati i rad platformskih radnika.

„U ovome novom dijelu zakonske materije, kojom bi se na poseban način uredio rad platformskih radnika i sl., propisat će se subjektivna prava i obveze koja proizlaze iz toga posebnog pravnog odnosa – temeljna prava i obveze po osnovi obavljanja posla, obvezna osiguranja, zaštita i sigurnost, odmori, prestanak ugovora, suodlučivanje te udruživanje i prava iz kolektivnih radnih odnosa“, objašnjava Vlada.

Vlada, pritom priznaje i kako dio radnika ne može živjeti od svojih plaća pa će „afirmirati pravo na dodatni rad za druge poslodavce“.

Dopunski ili dodatni rad u radno zakonodavstvo unesen je prije sedam godina. Njime je radniku koji već radi punu satnicu kod jednog poslodavca ili radi u nepunom radnom vremenu za više poslodavaca, dana mogućnost dopunskog rada od maksimalno osam sati tjedno za drugog poslodavca. Pritom, ako je zaposlen u punom radnom vremenu, za dopunski rad kod drugog poslodavca treba dobiti pisanu suglasnog svoj matičnog poslodavca (ili poslodavaca ako radi kod više njih u nepunom radnom vremenu).

Nepoznat je podatak koliko radnika u Hrvatskoj koristi mogućnost dopunskog rada, ali se pretpostavlja da za dodatnim radom posežu radnici s nižim primanjima. No, iako se ne zna koliko je radnika u dopunskom radu, u Vladi smatraju da takav rad treba dodatno afirmirati jer će o „omogućiti zaposlenim osobama dodatnu zaradu i time postizanje boljeg životnog standarda“.

Što s radom nakon 65 godina?

Sindikalne centrale, okupljene u inicijativu „67 je previše“, srušile su 2019. vladinu mirovinsku reformu koja je predviđala podizanje dobne granice za umirovljenje na 67 godina života. Prethodno, tijekom samih razgovora o mirovinskoj reformi, predstavnici radnika su kao jedno od rješenja za duži ostanak u svijetu rada predlagali da se kroz ZOR izmijeni odredba o odlasku u mirovinu po sili zakona.

Naime, ZOR propisuje da se u mirovinu odlazi sa 65 godina i 15 godina mirovinskog staža, osim ako se poslodavac i radnik ne dogovore drugačije. Ubuduće to ne bi trebalo biti pitanje „dogovora“ poslodavca i radnika, već bi radnik mogao birati želi li ostati na radnom mjestu i nakon što stekne sve uvjete za mirovinu.

No poslodavcima je problem što je na njima kompletan trošak bolovanja za radnika koji je ostao raditi i nakon što je stekao uvjete za zakonsko umirovljenju. Moguće je da će se taj teret stoga, kroz izmjene Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju, pokušati prebaciti na državu.

Što je plaća?

I sam pojam plaće trebao bi biti „revidiran“ izmjenama ZOR-a.

„Iznimno je važno adekvatno definirati pojam plaće te ga bolje povezati s institutom minimalne plaće radi olakšane primjene propisa s područja rada, odnosno njihove usklađene primjene s propisima o oporezivanju dohotka od nesamostalnog rada“, navodi se u NPOO-u uz opasku da će to postići jasnim definiranjem svih sastavnih dijelova plaće.

Ovo objašnjenje ukazuje kako bi se novom definicijom u plaću mogla uključiti i neporezna davanja. Državi zavod za statistiku (DZS) od ožujka prošle godine u statistici plaća objavljuje i podatak o prosječnom iznosu neporeznih naknada koje su radnicima isplaćene uz plaću. DZS je takvom odvojenom objavom zapravo odbio zahtjev Ministarstva financija da se neoporezive naknade uključe u podatak o prosječnoj bruto i neto plaći.

Ako je suditi iz najava izmjena ZOR-a, promjenom definicije plaće bi se u nju mogle uključiti neoporezive naknade. To će davati iskrivljenu sliku (jer su naknade „olakšica“ na koju se ne plaćaju porezi i socijalna davanja), ali dobro će izgledati na papiru jer će se doimati kao da prosječne plaće rastu.

Članovima sindikata veća prava nego ostalima

Revidiranje pojma plaće „pridonijet će i pronalaženju rješenja za dugogodišnji problem članova sindikata u odnosu na ne-članove, a vezano uz korištenje prava ugovorenih kolektivnim ugovorima“.

Riječ je o „doprinosu solidarnosti“, odnosno doprinosu nečlanova sindikata za korištenje prava koje su sindikati u ime svojih članova ugovorili Kolektivnim ugovorima. Doprinos solidarnosti bio je propisan ZOR-om iz 2003.godine, ali je tu zakonsku odredbu 2005. godine ukinuo Ustavni sud (1,2).

No, čini se da je sada postignut dogovor oko tog pitanja, samo će ga trebati regulirati na način da ponovo ne padne na Ustavnom sudu.

„Naime, potrebno je uspostaviti ravnotežu između financijskih obveza članova sindikata i ugovorenih prava iz kolektivnih ugovora koja konzumiraju svi radnici, a sve u cilju promicanja socijalnog dijaloga i jačanja sindikata, posebice u okolnostima sve rjeđeg participiranja radnika u sindikalnom djelovanju odnosno u kolektivnom pregovaranju“, objašnjava Vlada navodeći kako će razmotriti više modela „radi pronalaženja onoga koji će dati optimalan odgovor u cilju poticanja djelotvornog socijalnog dijaloga“.

U igri su tri modela participiranja nečlanova sindikata, odnosno „uživanja“ u kolektivnim ugovorima koje su sindikati u ime svojih članova pregovarali, a riječ je o: uvođenju naknade za korištenje prava iz kolektivnih ugovora za radnike koji nisu članovi sindikata; model vremenskog ograničenja primjene prava iz kolektivnog ugovora za radnike koji nisu učlanjeni u sindikat; model ugovaranja dodatnih prava samo za članove sindikata.

Prva varijanta podrazumijevala bi rješenje slično onom koje je odlukom Ustavnog suda ukinuto. Drugo rješenje nije posve jasno, odnosno iz njega proizlazi da bi u slučaju isteka kolektivnog ugovora radnici članovi sindikata zadržali prava iz ugovora o radu na duži period od nečlanova sindikata.

Naime, sada se nakon isteka roka na koji je sklopljen kolektivni ugovor u njemu sadržana pravna pravila kojima se uređuje sklapanje, sadržaj i prestanak radnog odnosa primjenjuju do sklapanja novog ugovora „u razdoblju od tri mjeseca od isteka roka na koji je bio sklopljen kolektivi ugovor, odnosno tri mjeseca od isteka otkaznog roka“.

Treća varijanta, odnosno ugovaranje dodatnih prava samo za članove sindikata moglo bi značiti da se kolektivnim ugovorom za članove sindikata, primjerice, ugovara nešto viši iznos božićnice ili regresa nego za nečlanove sindikata.

Posebnu pozornost vlast planira posvetiti i neprijavljenom radu. To će se, kao što smo ranije pisali, regulirati posebnim zakonom. I taj poseban zakon koji bi pridonio sprečavanju rada na crno, kao i izmjene ZOR-a, u NPOO-u su prepakirani u reformske mjere za naredni period, baš kao i novi propis o minimalnoj plaći, o kojem se u javnosti govori zadnjih tri-četiri godine, a prije više od godinu dana o mogućim se promjenama počelo razgovarati i sa socijalnim partnerima.

Otvoreno o Nacionalnom planu: "Trebamo kvalitetna radna mjesta"

HRT - Nacionalni plan oporavka i otpornosti bio je tema večerašnje HTV-ove emisije Otvoreno, u kojoj su gosti između ostalog naglasili važnost kvalitetnih radnih mjesta, a govorilo se i o novom Zakonu o radu. Josip Aladrović, ministar rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike, rekao je kako se cijeli plan mora cijelo vrijeme usuglašavati s Komisijom. "Nacionalni plan ne sadržava u sebi samo investicije, nego i reforme koje je potrebno provesti u svakoj pojedinoj državi, pa tako i u Hrvatskoj, kako bi te investicije mogle prouzročiti optimalan oporavak i optimalnu otpornost", rekao je Aladrović. Rekao je kako je kod nas dio koji se odnosi direktno na privatni sektor oko 32 posto preko cijelog plana, dok je to kod, na primjer, Slovenije 8 posto, 5 posto u Češkoj, 6 posto u Bugarskoj, kod Španjolske 20-ak posto...

- Dakle, mi smo tu, ja bih rekao, u europskom vrhu, poručio je.

Hrvoje Balen, koordinator za Nacionalni plan oporavka i otpornosti pri HUP-u, složio se da ne treba raditi razliku između privatnog i javnog sektora, ali je rekao kako postoje ograničenja zbog kojih se privatni sektor ne može javljati na određene stvari. Naglasio je važnost stvaranja radnih mjesta u privatnom umjesto u javnom sektoru.

Prof. dr. sc. Josip Tica, predsjednik Savjeta za gospodarska pitanja SDP-a, rekao je kako je cilj europske strategije da se upumpa što više novca u gospodarstvo. Koliko će novca stvarno stići u gospodarstvo ovisi o tome koliko brzo možemo apsorbirati sredstva, dodao je.

- Mi imamo veliki rizik možemo li to uopće povući, rekao je Tica.

Tica je rekao i kako je hrvatsko gospodarstvo neotporno jer se bazira na betoniranju, armaturi i turizmu.

- Mi se u tom konceptualnom razvoju ne fokusiramo na ekonomiju znanja, na reindustrijalizaciju s nekim industrijama koje mogu konkurentno poslovati u Hrvatskoj, nego se vraćamo na onaj model prije 2008. godine betoniranja, pumpanja građevinskog sektora, koji ovaj put nije čak ni u hrvatskom vlasništvu, rekao je Tica.

Prof. dr. sc. Mladen Vedriš s Visokog učilišta Effectus rekao je kako je Nacionalni plan u okviru europskih nastojanja, naglasivši kako nije riječ o lutriji ili bingu gdje svatko nešto dobije.

- Iza ovoga stoji ozbiljan napor EU-a da ovim reformama zaista stvori osnove za trajni rast, poručio je.

Balen smatra kako je omjer između financijskih instrumenata i bespovratnih sredstava prilično neizbalansiran.

- Već sada vidimo da firme ne žele uzimati kredite, smanjuje se interes kod HBOR-a za tim povlaštenim kreditima, a kamatne stope su sad niske, rekao je Balen.

- Stvar je u tome da treba potaknuti one investicije koje se ne bi dogodile u kratkom roku ako se ne subvencioniraju tim nekim malim iznosima, dodao je.

Krešimir Sever, predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata, rekao je da su svi trebali biti uključeni u ranijoj fazi. Smatra da je teško zaključiti vodi li ovaj plan Hrvatsku u pravom smjeru.

- Treba ogromna sredstava usmjeriti u dokvalifikacije i prekvalifikacije ljudi upravo za te nove poslove, za zelenu ekonomiju, za digitalizaciju, za sve ono što bi ti novi poslovi trebali donijeti, rekao je Sever.

Aladrović je rekao kako su i industrija 4.0, i automatizacija, i digitalizacija, i ulaganje u kvalitetnija mjesta sve dijelovi ovog plana.

- Nama trebaju zapravo kvalitetna radna mjesta, poručio je Balen.

Tica je rekao kako će ljudi gubiti radna mjesta zbog tehnoloških promjena te da ih treba pripremiti za tržišnu utakmicu. Referirajući se na otvaranje 100.000 novih radnih mjesta prema Nacionalnom planu rekao je kako bi bilo dobro da na njima rade građani Hrvatske, a ne uvezeni radnici u građevinskoj industriji.

- Dosad je model bio da obrazovani idu u Irsku, a da nama dolazi niskokvalificirana radna snaga koja radi u građevinskom sektoru u Hrvatskoj. Ja ne vidim nikakvu promjenu koja će skrenuti strategiju u odnosu na to, rekao je Tica.

- Ja sam u opravdanom strahu da neki sugovornici ovdje nisu uopće pogledali plan, reagirao je Aladrović.

- Ako govorimo o kvalitetnim radnim mjestima, onda smo čitav niz reformi i investicija i u komponenti gospodarstvo, i u komponenti digitalizacija, i u komponenti tržište rada upravo u tom smjeru kreirali, dodao je.

- Visoko plaćena ili bolja radna mjesta ne dolaze sama po sebi. Ona dolaze iz tvrtki koje stvaraju novu vrijednost te vrste, nadovezao se Vedriš.

Zakon o radu

U emisiji je otvorena i tema novog Zakona o radu, o kojemu je Aladrović rekao kako su završile konzultacije s poslodavcima i sindikatima te kako očekuju da će radna skupina u drugom dijelu godine završiti djelovanje, nakon čega zakon kreće prema Vladi, odnosno iz Vlade prema Saboru.

- Najbitnije je urediti rad na izdvojenom mjestu rada, zatim dodatni rad, omogućiti onima koji žele više da zarade više. S druge strane, imamo - i moramo biti svjesni te činjenice - najviše ugovora na određeno vrijeme, odnosno nesigurnih oblika rada i prekarnog rada u cijeloj Europskoj uniji i tu moramo ići prema tome da ograničimo i broj i vrstu i način sklapanja takvih ugovora, odnosno da te nesigurne oblike rada transformiramo u sigurnije oblike, rekao je Aladrović.

Dodao je i kako s druge strane mora postojati određena fleksibilizacija kako bi se kompenziralo poslodavcima sve ono što će se mijenjati na tržištu rada.

Nadovezao se Sever, koji je rekao kako je se pokazalo da su se ovakvi pristupi izmjenama Zakona o radu Hrvatsku doveli ovdje gdje je danas.

- Hrvatsku smo pretvorili u zemlju koja konkurira svim drugim gospodarstvima, jer ne može naprednim tehnologijama, ne može nečim drugim, u to se ne ulaže dovoljno, nego konkurira isključivo niskom cijenom rada i nestalnim nesigurnim poslovima, rekao je Sever.

Što znači fleksibilizacija?

Balen je rekao kako fleksibilizacija ne znači lakše otpuštanje - nitko ne želi otpustiti kvalitetnog radnika, poručio je.

- Postoje situacije u kojima treba na neki način jednostavnije regulirati upravo te neke stvari kao što je i lakše zapošljavanje, i lakši otkaz ugovora o radu, rekao je Balen.

- A što je to drugo nego lakše otpuštanje? Pa to se cijelo vrijeme gura u ovoj zemlji, a to vam ne može proći više, reagirao je Sever.

Vedriš je rekao kako će se radni vijek morati produljiti, ali da bi trebalo napraviti otvoreni model - onaj koji želi duže raditi mora biti i nagrađen, a onaj koji odlazi iz objektivnih razloga ne može biti penaliziran.


30. travnja 2021.

Ususret Nacionalnom danu zaštite na radu

Zaštita na radu je tvoje pravo!

ETUC/NHS - Dok jedna od tri osobe radi od kuće, a oni koji su na radnim mjestima moraju raditi pod posebnim uvjetima, pokazuje se životna važnost COVID-19 za zdravlje i sigurnost na radu. Među 530.00 smrti uzrokovanih COVID-19 u Europskoj uniji [1] nebrojene tisuće radnika zarazile su se na radnom mjestu.

Žalimo za njihovim odlaskom i izraze sućuti upućujemo njihovim voljenima. Također se sjećamo svih onih koji su u protekloj godini umrli od raka povezanog sa radom ili drugih bolesti i ozljeda na radu – više od 100.000 samo u Europi.

Dok cijepljenje pruža nadu, zdravlje i sigurnost na radu [2] moraju biti apsolutni prioritet u nadolazećim mjesecima i dalje. Zdravlje i sigurnost na radu nisu dar vlasti ili dobrog poslodavca: zdravlje i sigurnost na radu su TVOJE pravo. Pravo za koje se sindikat bori!

U Europskoj uniji „svaki radnik ima pravo na radne uvjete koji poštuju njegovo ili njezino zdravlje, sigurnost i dostojanstvo [3].“ Zakonodavstvo EU-a [4]:

- obvezuje poslodavca na osiguranje zdravih i sigurnih radnih mjesta,

- zahtijeva da svi radnici moraju biti zaštićeni zakonom o zaštiti zdravlja i sigurnosti i

- radnicima daje pravo na informiranje i savjetovanje o zdravlju i sigurnosti i imenovanje predstavnika za sigurnost

To znači da su poslodavci odgovorni za očigledne rizike poput izloženosti opasnim tvarima, rukovanja teškim predmetima ili ponavljajućih pokreta, kao i za druge rizike koji nisu široko priznati poput stresa povezanog s poslom, uznemiravanje i bullying.

Unatoč jasnim pravima, zdravlje i sigurnost su daleko od stvarnosti za sve radnike. Jedan od tri radnika u Bugarskoj, Slovačkoj i Španjolskoj i gotovo polovica u Češkoj i Grčkoj, koji na radu moraju nositi osobnu zaštitnu opremu (OZO), istu dobiju ponekad ili gotovo nikad. Za vrijeme COVID-19 krize puno nužnih radnika, među kojima su najviše zatupljene žene u sektoru skrbi i čišćenja, nema prikladnu OZO. Isto se odnosi na prekarne radnike, čija im ograničena socijalna zaštita ne daje izbor osim raditi dalje, čak i kad imaju simptome koronavirusa.

Puno radnika nije u mogućnosti održavati fizičku udaljenost. Rad od kuće nosi svoje rizike poput povećanog nasilja u kućanstvu (poraslo i za jednu trećinu u nekim EU zemljama za vrijeme zatvaranja gospodarstva), većeg broja radnih sati bez mogućnosti isključenja i nedostatka prikladne opreme kod kuće. Rast broja radnika zaposlenih putem digitalnih platformi ostavlja veliki broj radnika bez prikladne zaštitne opreme – samo 35% platformskih radnika kaže kako je njihova platforma poduzela mjere kako bi im pomogla za vrijeme pandemije.

Sindikati i povjerenici za zaštitu na radu imaju ključnu ulogu u osiguranju zdravlja i sigurnosti. Svaka bi se osoba koja radi i koja brine o svojem zdravlju i sigurnosti na radu trebala učlaniti u sindikat i provjeriti ima li povjerenika za zaštitu na radu. Sindikat može pomoći kako bi se osiguralo imenovanje povjerenika te njegovo uvažavanje od strane uprave.

Sindikati se bore za bolje zdravlje i sigurnosti na radnom mjestu i u zakonodavstvu. Sindikati su u EU izborili granične vrijednosti izloženosti za puno tvari koje uzrokuju rak i bore se za više granične vrijednosti, ali i za proširenje liste tvari. Sindikati traže snažnije pravne obveze za poslodavce kako bi se rješavao stres i bol u leđima (i druge mišićno-koštane poremećaje).

Također traže od Međunarodne organizacije rada (MOR) primjenu odluke sa stoljetne konferencije iz 2019. godine da zaštita na radu (sigurnost i zdravlje) postanu temeljnim pravom na radu.

Zdravlje i sigurnosti na radu su tvoje pravo!

 

Poboljšanje Direktive o minimalnim plaćama – najmanje što radnici zaslužuju

ETUC /NHS – Danas će se na Odboru za zapošljavanje i socijalna pitanja Europskog parlamenta održati rasprava o Nacrtu Izvješća o Prijedlogu direktive Europskog parlamenta i Vijeća o primjerenim minimalnim plaćama u Europskoj uniji, a čiji je tekst Europska komisija objavila krajem listopada 2020. godine. Za izvjestitelje su imenovani su Denis Radtke (EPP) i Agnes Jongerius (S&D). O tekstu Nacrta izvješća danas se očitovala i Europska konfederacija sindikata (ETUC), koja ističe kako prijedlozi navedeni u Nacrtu izvješća nude važne promjene za radnike, posebno one s niskim primanjima.

Međutim, zamjenica glavnog tajnika ETUC-a upozorava kako ne smije doći do razvodnjavanja predloženog teksta te navodi kako su najniže plaćeni radnici bili ugroženiji za vrijeme posljednje recesije, a najviše su pogođeni sada, u vrijeme pandemije bolesti Covid-19. „Mnogi od tih radnika s pravom su potvrđeni nužnim radnicima kada je krenula pandemija i nastavili su raditi pod izuzetno teškim i stresnim uvjetima kako bi održali funkcioniranje naših država. Amandmani koje predlažu članovi Europskog parlamenta, Radtke i Jongerius, najmanje su što radnici zaslužuju.“

Poboljšanja koja su predložena i biti će raspravljena na Odboru za zapošljavanje i socijalna pitanja, a koja snažno podupire i ETUC, uključuju:

- Izjavu da kolektivno pregovaranje uključuje sindikate, a ne samo „radničke organizacije“ (što bi moglo uključivati lažne sindikate ili predstavnike koje su izabrali šefovi)

- Sindikati dobivaju pravo pristupa radnim mjestima.

- Utvrđivanje praga dostojanstva ispod kojega se ne može isplaćivati minimalna plaća.

- Osiguranje da poslove u postupku javne nabave dobiju samo one tvrtke koje poštivaju pravo radnika na učlanjivanje u sindikat i kolektivno pregovaranje.

- Osiguranje da nacionalni planovi za kolektivno pregovaranje uključuju aktivnosti protiv uništavanja sindikata od strane beskrupuloznih poslodavaca

I dok u potpunosti podupiru te promjene, ETUC navodi kako same pravne promjene neće preokrenuti rast nejednakosti u raspodjeli bogatstva posljednjih godina:

"Direktiva o primjerenim minimalnim plaćama, poboljšana predloženim izmjenama i dopunama Europskog parlamenta, učinila bi život podnošljivijim onima s niskim plaćama", rekla je zamjenica glavnog tajnika ETUC-a Esther Lynch "i usporila rast nejednakosti, ali potrebno je puno više kako bi se vratio novac prisvojen u desetljeću pada plaća, nesigurnog rada i rastuće nejednakosti. "

„Sindikati prate kako će zastupnici u Europskom parlamentu glasovati sljedećih tjedana i hoće li podržati ta bitna poboljšanja“, dodala je Esther Lynch, „a mi pozivamo europarlamentarce i ministre da preuzmu odgovornost kako bi omogućili pravedne plaće za radnike. Podržavanje i poboljšanje ovih vrlo razumnih ciljanih promjena Direktive ono je što znači preuzimanje odgovornosti.

„Molim političare da se prisjete tko su „ključni radnici“u pandemijskoj krizi od koje tek trebamo pobjeći. Nisu bogati ti od kojih se traži ugrožavanje njihovog zdravlja, to su često slabo plaćeni radnici koji se bore za preživljavanje. "

Kroz svoje članstvo u Europskoj konfederaciji sindikata Nezavisni hrvatski sindikati uključeni su u rad radne skupine ETUC-a o Prijedlogu Direktive, no koriste i sve druge načine kako bi konačni tekst Direktive odražavao stvarne potrebe radnika. Održan je i sastanak sa predstavnicima Ministarstva rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike na kojemu su predstavnici sindikalnih središnjica upozorili na određene dijelove predložene Direktive o kojim je potrebno provesti ozbiljnu raspravu s ciljem poboljšanja teksta, a u interesu radnika. Na tom su sastanku predstavnici sindikalnih središnjica izviješteni kako će predstavništvo RH u Bruxellesu predložiti da se izraz „radničke organizacije“ zamijeni izrazom „sindikati“, odnosno zatražiti će se pojašnjenje korištenog izraza. Također su raspravljene i druge sindikatima sporne odredbe. Dijalog na tu temu će se, prema obećanju nadležnog ministarstva, nastaviti. (MH)

Izvor: Minimum Wage Directive improvements: the least working people deserve

Prosječna plaća za mjesec veljaču 2021.

Izvor: DZS

Prosječna mjesečna isplaćena neto plaća po zaposlenome u pravnim osobama Republike Hrvatske za veljaču 2021. iznosila je 7 038 kuna, što je nominalno više za 0,8%, a realno za 0,5% u odnosu na siječanj 2021.Prosječna mjesečna bruto plaća po zaposlenome u pravnim osobama Republike Hrvatske za veljaču 2021. iznosila je 9 467 kuna, što je nominalno više za 1,0%, a realno za 0,7% u odnosu na siječanj 2021. Najviša prosječna mjesečna isplaćena neto plaća po zaposlenome u pravnim osobama za veljaču 2021. isplaćena je u djelatnosti Proizvodnja osnovnih farmaceutskih proizvoda i farmaceutskih pripravaka, u iznosu od 18 989 kuna, a najniža je isplaćena u Zaštitnim i istražnim djelatnostima, u iznosu od 4 277 kuna.

Najviša prosječna mjesečna bruto plaća po zaposlenome u pravnim osobama za veljaču 2021. isplaćena je u djelatnosti Proizvodnja osnovnih farmaceutskih proizvoda i farmaceutskih pripravaka, u iznosu od 29 870 kuna, a najniža je isplaćena u Zaštitnim i istražnim djelatnostima, u iznosu od 5 418 kuna.

Prosječna mjesečna isplaćena neto plaća po zaposlenome u pravnim osobama Republike Hrvatske za veljaču 2021. u odnosu na isti mjesec prethodne godine nominalno je viša za 3,7%, a realno za 3,4%.

Prosječna mjesečna bruto plaća po zaposlenome u pravnim osobama Republike Hrvatske za veljaču 2021. u odnosu na isti mjesec prethodne godine nominalno je viša za 2,0%, a realno za 1,7%.

Za razdoblje od siječnja do veljače 2021. prosječna mjesečna isplaćena neto plaća po zaposlenome u pravnim osobama Republike Hrvatske iznosila je 7 008 kuna, što je u odnosu na isto razdoblje 2020. nominalno i realno više za 3,2%.

Za razdoblje od siječnja do veljače 2021. prosječna mjesečna bruto plaća po zaposlenome u pravnim osobama Republike Hrvatske iznosila je 9 420 kuna, što je u odnosu na isto razdoblje 2020. nominalno i realno više za 1,6%.

U veljači 2021. bilo je prosječno 159 plaćenih sati, što je za 4,8% manje nego u siječnju 2021. Najveći broj plaćenih sati bio je u Djelatnosti zdravstvene zaštite (167), a najmanji broj plaćenih sati bio je u djelatnostima Usluge u vezi s upravljanjem i održavanjem zgrada te djelatnosti uređenja i održavanja krajolika i Djelatnosti socijalne skrbi bez smještaja (145).

Prosječna mjesečna isplaćena neto plaća po satu za veljaču 2021. iznosila je 43,42 kune, što je u odnosu na siječanj 2021. više za 6,2%, a u odnosu na isti mjesec prethodne godine za 4,2%.

Prosječna mjesečna bruto plaća po satu za veljaču 2021. iznosila je 58,41 kunu, što je u odnosu na siječanj 2021. više za 6,4%, a u odnosu na isti mjesec prethodne godine za 2,6%.

Medijalna neto plaća za veljaču 2021. iznosila je 5791 kunu, dok je medijalna bruto plaća iznosila 7459 kuna.


23. travnja 2021.

EGSO o radu na daljinu

NHS – Europski gospodarski i socijalni odbor (EGSO) je na svojoj 559. sjednici održanoj dana 25. i 26. ožujka usvojio dva mišljenja koja govore o radu na daljinu. Portugalsko predsjedništvo zatražilo je izradu dva mišljenja: Izazovi rada na daljinu - organizacija radnog vremena, ravnoteža privatnog i poslovnog života i pravo na isključivanje (SOC/660) i Rad na daljinu i rodna ravnopravnost – uvjeti čiji je cilj da rad na daljinu ne pogorša nejednaku raspodjelu neplaćene skrbi i kućanskih poslova između žena i muškaraca te da bude pokretač promicanja rodne ravnopravnosti (SOC/662)

SOC/660 bavi se izazovima rada na daljinu s naglaskom na organizaciji radnog vremena, ravnoteži između poslovnog i privatnog života i pravu na isključivanje. Pandemija COVID-a 19 ubrzala je digitalnu transformaciju rada te znatno promijenila količinu i kvalitetu rada na daljinu. Umjesto da bude povremena pojava, uglavnom povezana s određenim vrstama zadaća, rad od kuće postao je pravilo za milijune radnika i obuhvaća sve zadaće. Rane procjene upućuju na to da je gotovo 40 % zaposlenika u EU-u zbog pandemije počelo raditi na daljinu u punom radnom vremenu. Uvođenje rada na daljinu bilo je spontano i ne baš organizirano zbog iznenadnog pojavljivanja pandemije. Jasno je da ta nova situacija iziskuje više promišljanja o izazovima povezanima s radom na daljinu, a to uključuje i raspravu o ravnoteži između poslovnog i privatnog života i pravu na isključivanje.

Tijekom pandemije bolesti COVID-19 rad na daljinu pridonio je spašavanju radnih mjesta i ograničio gubitak gospodarske aktivnosti. Pandemija je ubrzala prelazak na rad na daljinu, koji je postao nezamjenjiv u obuzdavanju zdravstvene krize. Poduzeća, radnici i društvo u cjelini suočili su se s golemim izazovima, a iz pandemije će se svakako moći izvući brojne pouke koje će omogućiti maksimalno iskorištavanje prilika i uklanjanje rizika povezanih s radom na daljinu.

EGSO poziva Komisiju i države članice da prate provedbu okvirnih sporazuma europskih socijalnih partnera (Sporazum o radu na daljinu iz 2002. i Sporazum o digitalizaciji iz 2020). S obzirom na iskustva stečena tijekom pandemije postojeći propisi u EU-u i državama članicama mogli bi se izmijeniti i donijeti novi propisi kako bi se promicali pozitivni aspekti rada na daljinu i zaštitila temeljna prava radnika.

Posebnu pozornost treba posvetiti organizaciji radnog vremena, rizicima za zdravlje i sigurnost na radu, ravnoteži između poslovnog i privatnog života, pravu na isključivanje i učinkovitosti radnih prava u radu na daljinu.

Države članice, uz sudjelovanje socijalnih partnera, trebaju se pobrinuti za donošenje odgovarajućeg nacionalnog okvira za rad na daljinu kojim će se urediti pravila za poduzeća i radnike koji koriste taj vid rada.

EGSO smatra da su, kad je riječ o propisima, glavni izazovi osigurati da rad na daljinu bude dobrovoljan i reverzibilan te da radnici na daljinu imaju jednaka individualna i kolektivna prava kao i radnici na usporedivom radnom mjestu u poduzeću za koje rade. To bi se, među ostalim, trebalo odnositi i na organizaciju rada kako bi se zajamčilo slično radno opterećenje.

Rad na daljinu trebalo bi urediti u pisanom obliku i prema potrebi poduzeti posebne mjere kako bi se djelotvorno osigurala prava radnika na daljinu i jednako postupanje kao i prema drugim radnicima, posebno u pogledu zdravlja i sigurnosti na radu. Prije uvođenja rada na daljinu važno je jasno odrediti sva pitanja povezana s opremom, odgovornostima i troškovima.

EGSO predlaže da poduzeća, u kontekstu rada na daljinu i u skladu s europskim i nacionalnim zakonodavstvom te kolektivnim ugovorima na razini države, regije, sektora ili poduzeća, budu dužna koristiti odgovarajuće mehanizme za mjerenje uobičajenog radnog vremena i prekovremenih sati, te ističe da zaposlenici ne smiju biti dovedeni u nepovoljni položaj zbog rada na daljinu. (MH)

 

Zaštita osobnih podataka i nove tehnologije na radnom mjestu

GDPR
Autor: Ines i Marko Krečak, Centar Feralis

(seebiz.eu) KOLUMNA - Brzo uvođenje novih informacijskih tehnologija na radnome mjestu u smislu infrastrukture, aplikacija i pametnih uređaja omogućuje nove vrste sustavne i potencijalno invazivne obrade osobnih podataka na radnome mjestu. Novi oblici obrade podataka, kao što je obrada osobnih podataka o korištenju internetskim uslugama ili podataka o lokaciji iz pametnih uređaja, mnogo su manje vidljivi zaposlenicima nego što su to tradicionalnije vrste, primjerice lako uočljive videokamere. Pitanje je u kojoj su mjeri zaposlenici svjesni tih tehnologija, s obzirom na to da poslodavci mogu nezakonito primjenjivati takve načine obrade podataka, a da o tome prethodno ne obavijeste zaposlenike, i granice između doma i radnog mjesta postale su sve nejasnije.

Primjerice, kada zaposlenici rade na daljinu (npr. od kuće), moguće je pratiti aktivnosti izvan fizičkog radnog okruženja, što može potencijalno uključivati i praćenje pojedinca u privatnom kontekstu.

Iako nove tehnologije mogu pomoći u sprečavanju gubitka imovine poduzeća, poboljšanju produktivnosti zaposlenika i zaštiti osobnih podataka, one postavljaju i važne izazove u pogledu zaštite privatnosti i podataka. Zato je potrebna pažljiva ocjena ravnoteže između legitimnog interesa poslodavca da zaštiti svoje poslovanje i razumnih očekivanja u pogledu privatnosti osoba na koje se podaci odnose, a to su zaposlenici.

Tako je nedavno u smislu novih tehnologija i zaštite privatnosti zaposlenika, sud u Berlinu (predmet:10 Sa 2130/19) utvrdio da poslodavac ne može instalirati sustav za praćenje vremena koji koristi otiske prstiju zaposlenika ustvrdivši da je takva obrada nužna za izvršavanje obveza i ostvarivanje posebnih prava u području radnog prava i prava o socijalnoj sigurnosti te socijalnoj zaštiti u mjeri u kojoj je to odobreno pravom Unije, nacionalnim pravom ili kolektivnim ugovorom.

Praćenje vremena zaposlenika je nužno, no potrebno je implementirati one mjere koje u najmanjoj mjeri utječu na privatnost. Obvezan otisak prsta ne predstavlja takvu mjeru. Ono bi bilo moguće u slučaju dobrovoljnog pristanka zaposlenika. No, prema mišljenju nadležnih tijela za zaštitu podataka teško je očekivati da je pristanak (privola) u kontekstu radnih odnosa izražen dobrovoljno.

Zato treba biti vrlo oprezan pri utvrđivanju valjanog temelja za obradu osobnih podataka posebice, kada se radi o novim i modernim tehnologijama te dobro preispitati sve mogućnosti, nužnost i utjecaj na privatnost i zaštitu osobnih podataka zaposlenika.

Izvor: seebiz.hr - https://www.seebiz.eu/kolumne/zastita-osobnih-podataka-i-nove-tehnologije-na-radnom-mjestu/255297/

 

MOR: Zaštita zdravlja i sigurnost na radu – temeljno pravo na radu

NHS - Na Upravnom odboru Međunarodne organizacije rada (MOR) napravljen je značajan korak prema utvrđivanju zaštite zdravlja i sigurnosti na radu temeljnim radničkim pravom. Na sastanku Upravnog odbora MOR-a, koji je održan u razdoblju od 22. do 26. ožujka 2021. godine, predstavnici vlada velikom su većinom poduprli radničke članove Upravnog odbora u njihovom nastojanju da zaštita zdravlja i sigurnost na radu budu utvrđene temeljnim pravom.

Očekuje se kako će odluka biti formalizirana na Međunarodnoj konferenciji rada 2022. godine.

Sharan Burrow, glavna tajnica Međunarodne konfederacije sindikata (ITUC) izjavila je kako bi joj bilo drago da se zaštita zdravlja i sigurnost na radu dodaju na listu temeljnih prava na ovogodišnjem zasjedanju Međunarodne konferencije rada, ali da cijeni potporu vlada da se to ipak dogodi sljedeće godine. Priznavanje zaštite zdravlja i sigurnosti na radu temeljnim pravom znači veću odgovornost vlada i poslodavaca u čuvanju života radnika na radu.

„Važnost je veća uzimajući u obzir strašan učinak pandemije COVID-19. Sigurna radna mjesta znače veću sigurnost za radnike, ali također i javnost. Diljem svijeta se pojavljuju dokazi kako se većina žarišta COVID-19 događa na radnim mjestima, uključujući škole.“

Dodala je kako je određivanje zaštite zdravlja i sigurnosti na radu kao temeljnog prava na radu tema ovogodišnjeg obilježavanja Međunarodnog dana zaštite na radu 28. travnja. „Nastavit ćemo pritisak na Međunarodni dan zaštite na radu i izvan toga“ dodala je.

Podsjećamo, na zasjedanju Međunarodne konferencije rada, održanom 2019. godine kao dio stoljetne deklaracije za budućnost rada, univerzalno je prihvaćeno uključivanje zaštite zdravlja i sigurnosti na radu u temeljna načela i prava na radu. (KR)

Temeljna prava regulirana su kroz osam konvencija Međunarodne organizacije rada:

Sloboda udruživanja i kolektivno pregovaranje (broj 87)

Pravo na organiziranje i kolektivno pregovaranje (broj 98)

Prisilni ili obvezni rad (broj 29 i Protokol iz 2014.)

Ukinuće prinudnog rada (broj 105)

Najniža dob za zaposlenje (broj 138)

Zabrana i trenutno djelovanje za ukidanje najgorih oblika dječjeg rada (broj 182)

Jednakost plaća (broj 100)

Diskriminacija u zaposlenju i zanimanju (broj 111)

Izvor: Occupational health and safety: Progress at the ILO


09. travnja 2021.

Zbog manjih plaća žene su siromašnije u starosti, i EP traži hitne mjere za ravnopravnost na tržištu rada

Autor: Renata Škudar

(NACIONAL) - Koronavirus je potpuno ogolio rodnu nejednakost u svim njezinim oblicima. Pandemija je pogoršala i razotkrila probleme nasilja u obitelji, različite oblike seksualnog uznemiravanja, ali i neravnopravnosti na tržištu rada. Kada je riječ o neravnopravnom položaju žena na tržištu rada Europski parlament traži izričite mjere kojima se smanjuju razlike u plaćama između muškaraca i žena za isti rad, što onda utječe i na razinu mirovina.

Od država članice Parlament očekuje uvođenje mjera za bolju integraciju žena u sektor informatičkih i komunikacijskih djelatnosti te poticanje obrazovanja i osposobljavanja u području znanosti, tehnologije, inženjerstva i matematike. Na ovu temu Ured Europskog parlamenta u Hrvatskoj održao je raspravu kako bi i na taj način istaknuo da rodna neravnopravnost na tržištu rada ne smije biti zanemarena, bez obzira na probleme s kojima Hrvatska danas susreće. “Rodna ravnopravnost temeljna je vrijednost EU-a, no u ovom području još uvijek postoje mnogi izazovi stoga Europski parlament poziva na njihovo rješavanje, posebno s obzirom na to da je pandemija pogoršala nejednakosti”, poručeno je s rasprave.

Važan razlog razlike u plaćama između muškaraca i žena je velika zastupljenost žena u relativno loše plaćenim i podzastupljenost u dobro plaćenim sektorima. Na primjer, prosječno je u EU-u u 2018. bilo više znanstvenika i inženjera – 59 posto, nego znanstvenica i inženjerki – 41 posto. Osim toga, žene se nalaze na samo 33 posto menadžerskih pozicija u EU-u. Zbog te razlike žene su u većem riziku siromaštva u starijoj dobi. Mirovine žena iznad 65 godina u 2018. u EU-u bile su u prosjeku 30 posto niže od mirovina muškaraca. I ovdje se situacija razlikuje po država članicama – od 43 posto razlike u Luksemburgu do 1 posto u Estoniji. U Hrvatskoj je razlika 30 posto.

I prije epidemije žene u Europskoj uniji u prosjeku su po satu rada bile plaćene između petnaest i šesnaest posto manje od muškaraca. Postoje velike razlike između država članica, najveća razlika u plaći zabilježena je u Estoniji – 23 posto, a najmanja u Rumunjskoj – 3 posto. U Hrvatskoj je ona iznosila 10,5 posto. Manja razlika ne znači nužno veću jednakost, a često se javlja u zemljama s manje zaposlenih žena. Velika razlika može biti pokazatelj veće zastupljenosti žena u manje plaćenim sektorima ili postojanja velikog broja žena koje ne rade puno radno vrijeme.Svemu ovome treba dodati da žene u prosjeku ‘odrade’ više sati od muškaraca i na poslovima za koje nisu plaćene, a koji podrazumijevaju brigu o djeci, starije i sve ostale kućanske poslove. Zaočekivati je da će podaci za ‘epidemijsku’ 2020. biti još porazniji.

Iako u EU-u veći broj žena u odnosu na muškarce ima više obrazovanje, one su manje zastupljene na tržištu rada. Skoro 30 posto žena u EU-u radi skraćeno i češće napuštaju posao kako bi brinule o djeci ili članovima obitelji. Razlika u plaći muškaraca i žena mijenja se ovisno o dobi. Manja je kod ulaska na tržište rada, a kasnije se povećava, iako ovo pravilo varira od zemlje do zemlje. Razlika ovisi i o industriji i u 2017. je bila veća u privatnom nego u javnom sektoru u većini zemalja EU-a.

U Hrvatskoj je u velikoj mjeri prisutan ‘stakleni strop ‘, nivo do kojeg su žene još koliko toliko ravnopravne s muškarcima, a onda dolazimo do razine višeg menadžmenta – predsjednika i članova uprava, šefova svih vrsta, poslovođa, direktora, voditelja, urednika, politički podobnog kadra – to su poslovi koji su tradicijski orijentirani na muškarce, oni su još uvijek programirani za muškarce pa ih oni lakše i ugrade. “Dio tih bolje plaćenih poslova u Hrvatskoj je uglavnom unaprijed predodređen za muškarce”, slaže se predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata Krešimir Sever i dodaje: “Dakle, do nekuda žene ipak nekako dođu, a nakon toga, iako im je formalno taj prostor otvoren, one u njega ne uspijevaju ući.”

“U natjecanju za takve poslove sa svojim kolegama, muškarcima, žene često ostanu zakinute, iako su u prosjeku žene u Hrvatskoj obrazovanije od muškaraca. Obrazovanost kod nas ne predstavlja činjenicu koja bi ženama omogućila bolje plaćene poslove. Ono što slijedi kao posljedica je da za slabije plaćene poslove tijekom života žene na kraju imaju daleko manje mirovine te su sklonije siromaštvu u starosti. Mirovine su u Hrvatskoj ionako niske pa ženama pripadne još niže od toga niskoga, a sve je to posljedica ovakvog sustava plaća i funkcioniranja društva u cjelini. Također, u Hrvatskoj se događa i da su za isti posao različito plaćene žene, a različito muškarci, posebno na visokim pozicijama. Na nižim poslovima –šalterima, u trgovinama i na sličnim poslovima – ta je razlika puno manje izražena.S obzirom da je kod nas još uvijek prisutnu tradicionalna podjela poslova na kućanske i one ‘važnije’, gdje još uvijek nije došlo do dovoljne rehabilitacije ideje o ravnopravnosti muškaraca i žena, žene zapravo odrade i veliki dio nigdje evidentiranog i nigdje plaćenog posla”, podsjetio je Sever.

Važan korak u borbi za smanjenje smrtnosti od raka povezanog s radom

ETUC/NHS - Dana 25. ožujka 2021. godine zastupnici u Odboru za zapošljavanje Europskog parlamenta odobrili su velikom većinom značajne izmjene i dopune Direktive o karcinogenim i mutagenim tvarima, kako bi zaštitili radnike od rizika izloženosti opasnim tvarima na radu. Među usvojenim izmjenama i dopunama je i dugotrajni zahtjev ETUC-a da se područje primjene Direktive proširi na tvari otrovne za reprodukciju i u njezin Dodatak I uključe opasni lijekovi. Također je široku potporu dobila nova metodologija za određivanje graničnih vrijednosti izloženosti na radu (OEL) za karcinogene tvari koja vodi do više zaštitnih vrijednosti za radnike.

Ostala poboljšanja uključuju nove obveze nametnute Europskoj komisiji. Prva je izrada akcijskog plana do kraja 2021. godine za usvajanje 25 dodatnih OEL-ova za karcinogene tvari. Druga je predlaganje rješenja za bolju zaštitu radnika od izlaganja "koktelima" karcinogena.

"Ovo je bilo vrlo važno glasovanje u aktivnostima osiguranja bolje zaštite zdravlja i sigurnosti za radnike", rekao je Per Hilmersson, zamjenik glavnog tajnika Europske konfederacije sindikata (ETUC). "Više od 100 000 ljudi godišnje umre od raka povezanog s radom, a većina smrtnih ishoda bi se mogla izbjeći strožom primjenom EU pravila." .

Očekuje se da će međuinstitucionalni pregovori o konačnom tekstu direktive započeti u travnju 2021. godine pod portugalskim predsjedanjem Europskom unijom. Ukoliko budu potvrđene, ove bi promjene mogle stupiti na snagu u svim državama članicama 2023. godine.

Ova revizija Direktive 2004/37 / EZ četvrta je u 5 godina, prve tri usvojene su 2017. i 2019. godine.

S više od 100 000 smrtnih slučajeva godišnje, profesionalni karcinomi vodeći su uzrok smrti na radu u EU-27.

Izvor: Important step in fight to cut work-related cancer deaths

Novosti iz EGSO-a

NHS – Europski gospodarski i socijalni odbor (EGSO) svaki mjesec objavljuje EESC Info – sažetak događanja u proteklih mjesec dana. Na poveznici u nastavku možete pogledati informacije za ožujak. Europski gospodarski i socijalni odbor (EGSO) savjetodavno je tijelo Europske unije, osnovano još Rimskim ugovorom kojim je 1958. uspostavljena Europska ekonomska zajednica (EEZ). Taj Odbor na europskoj razini zastupa interese različitih gospodarskih i socijalnih interesnih skupina iz 27 zemalja članica EU i smatra se mostom između institucija EU-a i civilnog društva. EGSO savjetuje Europsku komisiju, Vijeće EU-a te Europski parlament u zakonodavnom postupku u određenim područjima nadležnosti EU-a. U nekim su ga područjima, u kojima to predviđa Ugovor o EZ-u, zakonodavne institucije obvezne konzultirati, a u nekima to mogu učiniti iako nisu obvezne.

EGSO ima 329 članova iz svih država članica EU-a koji se imenuju na obnovljivi mandat od pet godina. Trenutačni mandat traje od listopada 2020. do rujna 2025. Članove predlažu nacionalne vlade, a imenuje ih Vijeće Europske unije. Svoje dužnosti obavljaju neovisno i u interesu svih građana EU-a. Broj članova po zemlji razmjeran je broju stanovnika te zemlje.
Članovi djeluju u sklopu tri skupine koje predstavljaju poslodavce (Skupina I.), radnike (Skupina II.) i ostale organizacije civilnog društva (Skupina III.). Svaka skupina ima svoje tajništvo. Članovi EGSO-a sami biraju kojoj se skupini žele pridružiti.

EGSO svake godine objavi između 160 i 190 mišljenja i informativnih izvješća, od čega 70 % na zahtjev Vijeća, Europske komisije i Europskog parlamenta. Njih 21% su samoinicijativna mišljenja i informativna izvješća, a 9% razmatračka mišljenja, uglavnom na zahtjev države koja predsjeda EU-om.

Također organizira nekoliko godišnjih inicijativa i događanja s naglaskom na civilnom društvu i sudjelovanju građana, poput Nagrade za razvoj civilnog društva, Dana civilnog društva, plenarnog zasjedanja mladih „Tvoja Europa, tvoje mišljenje“ i Dana europske građanske inicijative.


26. ožujka 2021.

Vodeći svjetski stručnjaci traže da zaštita zdravlja i sigurnosti na radu bude temeljno pravo

ITUC/NHS - Vodeći svjetski stručnjaci za zaštitu zdravlja i sigurnosti na radu pozivaju Međunarodnu organizaciju rada (MOR) da zdravlje i sigurnost radnika na radu kao temeljno pravo bude na dnevnom redu Upravnog odbora MOR-a. Sindikati pozivaju da Konferencija MOR-a, koja će se održati u lipnju 2021. godine, podigne zdravlje i sigurnost na radu na razinu najviših međunarodnih standarda rada i poveća odgovornost vlada i poslodavaca za spašavanje života na radu te da veći broj zemalja ratificira ključne konvencije o zaštiti zdravlja i sigurnosti na radu.

Ovim bi se ispunila obećanja dana 2019. godine u MOR-ovoj stogodišnjoj deklaraciji, koju su jednoglasno usvojili vlade, radnici i poslodavci, u svrhu zaštite zdravlja i sigurnosti svih radnika na radu.

Collegium Ramazzini, najviše nezavisno međunarodno tijelo stručnjaka za zaštitu zdravlja i sigurnosti na radu te okolišnu medicinu, poziva MOR da hitno provede odluke donesene na Međunarodnoj konferenciji rada, održanoj 2019. godine, najbolje na Konferenciji 2021. godine.

Collegium Ramazzini kaže: „Stotine milijuna radnika širom svijeta ozlijeđeno je na radu. Milijuni su umrli. Ovaj masakr se može spriječiti, ali samo ako zaštita radnika od ozljeda na radu dobije prioritet, a zdravlje i sigurnost radnika bude potvrđeno kao temeljno ljudsko pravo. MOR mora hitno djelovati i priznati zaštitu zdravlja i sigurnosti na radu temeljnim pravom MOR-a na radu.”

Spasiti živote na radu

Nick Pahl, izvršni direktor Društva za medicinu rada, profesionalno tijelo za liječnike medicine rada, sa sjedištem u UK, rekao je: „Društvo za medicinu rada snažno podupire utvrđivanje zaštite zdravlja i sigurnosti na radu temeljnim pravom na radu MOR-a. Pozivamo Upravni odbor MOR-a na žurno djelovanje i provedbu odluke Stogodišnje konferencije MOR-a (108. sjednica), održane 2019. godine, kojom se zaštita zdravlja i sigurnosti na radu kao temeljno pravo na radu stavlja na dnevni red Međunarodne konferencije rada, koja će se održati 2021. godine.”

Sharan Burrow, glavna tajnica Međunarodne konfederacije sindikata (ITUC) rekla je: „Vlade i poslodavci trebaju slušati ove vodeće stručnjake. Već dugo vremena, zaštita radnika od ozljeda i bolesti na radu imala je daleko niži status od drugih temeljnih prava. Stječe se dojam kako neki poslodavci i čak neke vlade smatraju da se u poslovanju može trgovati sa ljudskim životima. Davanjem pravnog statusa sigurnosti i zdravlju na radu, kakav i zaslužuje, ispravit će se povijesna greška, te će se osnažiti napori da se pandemija COVID-19 stavi pod kontrolu.”

 

Priopćenje Suda Europske unije

Kada je radnik s istim poslodavcem sklopio više ugovora o radu, najkraće trajanje dnevnog odmora primjenjuje se na sve te ugovore zajedno, a ne na svaki od ugovora zasebno Academia de Studii Economice din București (ASE) (Akademija ekonomskih studija u Bukureštu, Rumunjska) primila je bespovratna financijska sredstva Unije koja su joj rumunjska tijela dodijelila za provedbu sektorskog operativnog programa (vidi pod 1) razvoja ljudskih potencijala naziva „Uspješnost i izvrsnost u poslijedoktorskom istraživanju u području ekonomskih znanosti u Rumunjskoj”.

Ministerul Educației Naționale (Ministarstvo nacionalnog obrazovanja, Rumunjska) 4. lipnja 2018. teretio je ASE za proračunski dug u iznosu od 13 490,42 rumunjskih leja (RON) (približno 2800 eura), koji se odnosi na troškove plaća zaposlenika iz skupine za provedbu projekta. Iznosi koji odgovaraju tim troškovima proglašeni su neprihvatljivima zbog prekoračenja gornje granice broja sati (trinaest sati) tijekom kojih su ti zaposlenici smjeli svakodnevno raditi.

Naime, stručnjaci koje je ASE angažirao na temelju više ugovora o radu tijekom razdoblja od listopada 2012. do siječnja 2013. godine u određenim su danima, uz radne sate odrađene u okviru osnovnog radnog vremena, odnosno 8 sati dnevno, odrađivali i radne sate u okviru projekta te u okviru drugih projekata odnosno poslova. Ukupni broj odrađenih sati dnevno je za te stručnjake prelazio granicu od trinaest radnih sati dnevno, predviđenu uputama upravljačkog tijela projekta.

Tribunalul București (Viši sud u Bukureštu, Rumunjska), koji odlučuje u tom predmetu, pitao je Sud primjenjuje li se najkraće trajanje dnevnog odmora, predviđeno člankom 3. Direktive o radnom vremenu (vidi pod 2), u slučaju kada je radnik s istim poslodavcem sklopio više ugovora o radu, na sve te ugovore zajedno ili na svaki od navedenih ugovora zasebno.

Sud u današnjoj presudi podsjeća, kao prvo, na to da pravo svakog radnika na ograničenje najduljeg radnog vremena i na razdoblja odmora, posebno dnevnog, nije samo pravilo socijalnog prava Unije koje ima osobitu važnost nego je i izričito zajamčeno Poveljom o temeljnim pravima Europske unije (vidi pod 3).

U tom pogledu, Sud primjećuje da je pojam „radno vrijeme” Direktivom o radnom vremenu (vidi pod 4) definiran kao vremensko razdoblje u kojem radnik radi, stoji na raspolaganju poslodavcu i obavlja svoje poslove i zadatke. Njome se državama članicama nalaže obveza da poduzmu potrebne mjere kako bi se „svakom radniku” osiguralo pravo na odmor u trajanju od najmanje 11 sati neprekidno, unutar vremena od 24 sata.

Osim toga, „vrijeme odmora” definirano je kao vremensko razdoblje koje nije radno vrijeme.

"Vrijeme odmora” i „radno vrijeme” stoga su pojmovi koji se međusobno isključuju te se Direktivom o radnom vremenu ne predviđa međukategorija između radnog vremena i vremena odmora.

Međutim, zahtjev iz Direktive o radnom vremenu prema kojem svaki radnik svakodnevno ima pravo na odmor u trajanju od najmanje 11 sati neprekidno, nije moguće ispuniti ako se ta razdoblja odmora ispituju zasebno za svaki ugovor koji tog radnika povezuje s njegovim poslodavcem.

Naime, u takvom slučaju, sati za koje se smatra da čine razdoblja odmora u okviru jednog ugovora, kao što to je to slučaj u predmetu koji je podnesen Sudu, mogu činiti radno vrijeme u okviru drugog ugovora. Međutim, budući da se isto razdoblje ne može istodobno smatrati i radnim vremenom i vremenom odmora, iz toga slijedi da ugovore o radu koje radnik sklopi sa svojim poslodavcem treba ispitati zajedno.

To tumačenje potvrđuje i cilj direktive koji je utvrditi minimalne uvjete za poboljšanje životnih i radnih uvjeta radnika usklađivanjem nacionalnih propisa koji se posebno odnose na trajanje radnog vremena. Tim se ciljem nastoji zajamčiti bolja zaštita sigurnosti i zdravlja radnika, osiguravajući im najkraća razdoblja odmora, osobito dnevnog.

Sud stoga smatra da se najkraće trajanje dnevnog odmora, u slučaju kada je radnik s istim poslodavcem sklopio više ugovora o radu, primjenjuje na sve te ugovore zajedno, a ne na svaki od navedenih ugovora zasebno.

NAPOMENA: Prethodni postupak omogućuje sudovima država članica da u okviru postupka koji se pred njima vodi upute Sudu pitanja o tumačenju prava Unije ili o valjanosti nekog akta Unije. Sud ne rješava spor pred nacionalnim sudom. Na nacionalnom je sudu da predmet riješi u skladu s odlukom Suda. Ta odluka jednako obvezuje i druge nacionalne sudove pred kojima bi se moglo postaviti slično pitanje.

(1) Projekt POSDRU/89/1.5/S/59184

(2) Direktiva 2003/88/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 4. studenoga 2003. o određenim vidovima organizacije radnog vremena (SL 2003., L 299, str. 9.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 5., svezak 2., str. 31.)

(3) Članak 31. stavak 2.

(4) Članak 2. točka 1. i članak 3. Direktive 2003/88

Prosječna plaća za mjesec siječanj 2021. godine

NHS - Prosječna mjesečna isplaćena neto plaća po zaposlenome u pravnim osobama Republike Hrvatske za siječanj 2021. iznosila je 6 979 kuna, što je nominalno niže za 0,3%, a realno za 0,4% u odnosu na prosinac 2020. Prosječna mjesečna bruto plaća po zaposlenome u pravnim osobama Republike Hrvatske za siječanj 2021. iznosila je 9 373 kune, što je nominalno niže za 0,3%, a realno za 0,4% u odnosu na prosinac 2020. Najviša prosječna mjesečna isplaćena neto plaća po zaposlenome u pravnim osobama za siječanj 2021. isplaćena je u djelatnosti Vađenje sirove nafte i prirodnog plina, u iznosu od 10 878 kuna, a najniža je isplaćena u djelatnosti Proizvodnja odjeće, u iznosu od 4 319 kuna.

Najviša prosječna mjesečna bruto plaća po zaposlenome u pravnim osobama za siječanj 2021. isplaćena je u djelatnosti Proizvodnja koksa i rafiniranih naftnih proizvoda, u iznosu od 15 695 kuna, a najniža je isplaćena u djelatnosti Proizvodnja odjeće, u iznosu od 5 473 kune.

Prosječna mjesečna isplaćena neto plaća po zaposlenome u pravnim osobama Republike Hrvatske za siječanj 2021. u odnosu na isti mjesec prethodne godine nominalno je viša za 2,7%, a realno za 3,0%.

Prosječna mjesečna bruto plaća po zaposlenome u pravnim osobama Republike Hrvatske za siječanj 2021. u odnosu na isti mjesec prethodne godine nominalno je viša za 1,2%, a realno za 1,5%.

U siječnju 2021. bilo je prosječno 167 plaćenih sati, što je za 8,2% manje nego u prosincu 2020. Najveći broj plaćenih sati bio je u Djelatnosti zdravstvene zaštite (178), a najmanji broj plaćenih sati bio je u djelatnostima Usluge u vezi s upravljanjem i održavanjem zgrada te djelatnosti uređenja i održavanja krajolika i Djelatnosti socijalne skrbi bez smještaja.

Prosječna mjesečna isplaćena neto plaća po satu za siječanj 2021. iznosila je 40,87 kuna, što je u odnosu na prosinac 2020. više za 8,4%, a u odnosu na isti mjesec prethodne godine više za 11,6%.

Prosječna mjesečna bruto plaća po satu za siječanj 2021. iznosila je 54,89 kuna, što je u odnosu na prosinac 2020. više za 8,3%, a u odnosu na isti mjesec prethodne godine više za 10,0%.

Medijalna neto plaća za siječanj 2021. iznosila je 5 862 kune, dok je medijalna bruto plaća iznosila 7 563 kune.


19. ožujka 2021.

Raste pritisak za reguliranje globalne korporativne odgovornosti na EU razini

ETUC/NHS - Povećava se pritisak na EU za zakonsko reguliranje odgovornosti poduzeća iz EU-a za kršenje ljudskih prava i standarda zaštite okoliša u cijelom svijetu. Rušenje zgrade Rana Plaza u Bangladešu 2013. godine prouzročilo je smrt 1134 tekstilnih radnika i ozljede oko 2500 ljudi. Međunarodne tvornice odjeće i brandovi koji su podugovarali proizvodnju njihovih proizvoda nisu obraćali pozornost na katastrofalne uvjete rada dobavljača s kojima su izravno ili neizravno surađivali.

Taj i drugi slučajevi nečuvenih uvjeta rada i radne prakse poput zlostavljanja radnika migranata, dječjeg rada i prisilnog rada u mnogim sektorima te nenadoknadive štete za okoliš uvjetovani poslovanjem kompanija, jedan su od razloga zbog kojeg građani i zakonodavci gube strpljenje zbog dobrovoljne 'korporativne društvene odgovornosti' i umjesto toga zahtijevaju zakonodavstvo EU-a koje će tvrtke natjerati na odgovorno ponašanje.

Europski parlament dodatno je pojačao pritisak glasovanjem za izvješće o Korporativnoj dubinskoj analizi (due diligence) i korporativnoj odgovornosti, pozivajući Komisiju da predloži zakone o dubinskoj analizi na razini EU-a koji će obvezati tvrtke na otkrivanje, rješavanje i sprječavanje kršenja ljudskih prava , uključujući sindikalna i radnička prava te ekoloških standarda u cijelom lancu opskrbe.

Parlament je glasovao za izvješće velikom većinom članova EPP-a, S&D-a, Renew-a, Zelenih i Ljevice. Glasujući tako, eurozastupnici su podržali pozive stotina tisuća sindikalista, radnika, građana i nevladinih organizacija*, nadahnuti primjerom Francuske koja je usvojila zakon o dubinskoj analizi.

Konfederalna tajnica ETUC-a Isabelle Schömann rekla je: „Postoji snažan poziv i široka potpora EU zakonu kako bi se osigurala promjena poslovnog ponašanja širom svijeta i poduzeća učinila odgovornima za negativne učinke svojih operacija na ljude i planet. Europska konfederacija sindikata (ETUC) poziva Europsku komisiju da bez odgađanja predloži Direktivu o obveznoj dubinskoj analizi ljudskih prava i održivom korporativnom upravljanju u skladu s izvješćem Europskog parlamenta. "

Povjerenik Reynders potvrdio je u ponedjeljak Parlamentu svoju predanost objavljivanju nacrta direktive prije ljeta.

ETUC traži Direktivu koja će

ETUC pozdravlja:

Regulativa opasno kasni: Pola Hrvatske mjesecima radi od kuće, a Vlada će to zakonski urediti tek dogodine

IZMJENE ZOR-A
Tisuće radnika zbog korone mjesecima rade od kuće, zbog čega su još prošle jeseni najavljene izmjene ZOR-a. Međutim...

Piše: Gordana Grgas

(JUTARNJI LIST) - Prema sadašnjim procjenama, prijedlog novog Zakona o radu trebao bi se naći u saborskoj proceduri u prvoj polovici 2022. godine, kažu nam u Ministarstvu rada. Drugim riječima, ni nova regulacija rada na daljinu, koja je postala osobito aktualna u koronakrizi, u kojoj velik broj radnika radi od kuće, a o kojoj se priča od prošle jeseni, neće biti moguća prije toga. I dok u sindikatu smatraju da nema razloga za žurbu, budući da postojeći zakon u članku 17 propisuje uvjete obavljanja rada na izdvojenom mjestu (to smatraju primjerenim za regulaciju rada na daljinu), u Hrvatskoj udruzi poslodavaca nisu zadovoljni.


Zastario propis

"Nismo zadovoljni najavama da će ZOR u saborsku proceduru tek u prvoj polovici 2022. godine jer će to značiti prilično kasnu implementaciju, tj. zakonsko uređenje brojnih instituta unutar ZOR-a koji trebaju biti uređeni što je ranije moguće, kao što je, na primjer, rad na daljinu.

Ustrajat ćemo na tome da se procedura ubrza jer je ZOR uistinu jedan od najvažnijih zakona za gospodarstvo i imati zastarjeli zakon u današnjem vremenu, znači ne biti dovoljno konkurentan s onim zemljama koje su te promjene već provele", poručuju.

Sada još traju preliminarne konzultacije socijalnih partnera o izmjenama Zakona. Kako nam kaže Krešimir Sever iz Nezavisnih hrvatskih sindikata, posljednji sastanak uživo održao se 30. listopada, a od tada se zbog pandemije konzultacije provode online i putem elektroničke pošte, što smatra nedovoljnim te zbog obima promjena i značenja ZOR-a očekuje raspravu uživo.

- Razmjenu poruka ne smatram konzultacijama - naglašava.

U svakom slučaju, među socijalnim partnerima trenutno nema konačno usuglašenih stavova. Plan je, pak, da se faza konzultacija završi do kraja ožujka, kažu u Ministarstvu, nakon čega se osniva radna skupina koja bi do kraja godine trebala doći do Nacrta prijedloga Zakona.

Kako to tumače u sindikatu, tek će u sklopu radne skupine zapravo početi pravi pregovori. Inače, Ministarstvo rada lani je predložilo da se razmotre izmjene triju instituta u ZOR-u: ugovora o radu, dodatnog rada za drugog poslodavca te mogućnost rada od kuće, odnosno rad na daljinu. No, kako sada kažu, tijekom konzultacija prihvaćeni su prijedlozi poslodavaca i sindikalnih središnjica da se redefinira širi dio Zakona.

Dopusti i plaće

"Do sada su razmijenjeni stavovi o nizu radno-pravnih instituta, a preostale teme se namjeravaju raspraviti do kraja ovog mjeseca. Nakon toga slijedi formalni početak normativnog postupka i osnivanje radne skupine", odgovaraju.

Zakonske promjene odnose se, primjerice, i na materiju radnog vremena, odmora i dopusta, zatim na institute plaće i naknade plaće, moguće i na materiju kolektivnih radnih odnosa. Razgovarat će se i o radu putem internetskih platformi te o institutu skraćenog radnog vremena.

"ČETVRTINA ZAPOSLENIKA RADI NA DALJINU, NEŠTO SE MORA POKRENUTI"

Poduzetnici nikako nisu zadovoljni najavama iz Vlade.

- Čudno je da se toliko dugo čeka na izmjene Zakona o radu u dijelu koji se odnosi na rad od kuće, a još je čudnije da se od strane sindikata već dosad iznijelo toliko prigovora na račun rada od kuće pa ispada da je to nešto što šteti radniku, a koristi poslodavcu.

Za tvrtku koju vodim rad od kuće je manje poželjan nego redoviti rad u tvrtki, i to je nešto što nastojimo izbjeći. No, prošle godine morali smo zbog epidemioloških razloga organizirati posao tako da nam je četvrtina zaposlenih radila od kuće, i to na način da su tri dana radili od kuće, a četvrti dan dolazili na posao.

Spremni smo ponovo za takav ili scenarij, a što se tiče izmjena ZOR-a u dijelu koji se odnosi na rad od kuće, pozdravljamo da se nešto napokon pokrenulo - kaže nam Ivan Topčić iz TimKabela.

Dražen Oreščanin iz Poslovne inteligencije d.o.o. i sam radi od kuće.
- U mojoj tvrtki dio zaposlenih već dulje vremena radi od kuće, odnosno kombiniramo rad od kuće s radom u uredu, ovisno o potrebama i konkretnim aktivnostima. I sam dijelom radim od kuće.

Prema tome, držim da uopće nije bilo potrebno zakonski regulirati rad od kuće, da je to stvar internih akata poslodavca, što potvrđuje i primjer moje tvrtke i brojnih drugih tvrtki. Kod najnovijih izmjena ZOR-a opet se na pogrešan način prišlo promjenama radnog zakonodavstva.

Ima puno važnijih dijelova radnog zakonodavstva koji trebaju reformu, primjerice prava i obveze iz područja zdravstvenog osiguranja - kaže. (Vedran Marjanović)

KREŠIMIR SEVER:

Posljednji sastanak uživo imali smo 30. 10.

Prema provedenim istraživanjima, velika većina građana ne želi dodatnu fleksibilizaciju Zakona o radu i temeljem toga ćemo se mi u sindikatu postaviti. Već je dovoljno fleksibilan, a to je i poticalo iseljavanje. Zadnji sastanak o ZOR-u uživo je održan je 30. listopada, kaže Krešimir Sever, čelnik Nezavisnih hrvatskih sindikata.

MLADEN NOVOSEL:

Pravi pregovori kreću tek u radnoj skupini

Pravi pregovori kreću kad se oformi radna skupina i kad se vidi jesu li prijedlozi sindikalnih središnjica imali utjecaja na promjenu stavova koje je prvobitno iznijelo Ministarstvo rada, kaže Mladen Novosel iz SSSH. Prema informacijama iz Ministarstva, radna skupina bi se trebala oformiti sljedeći mjesec te će raditi do kraja 2021. godine.

IVAN TOPČIĆ:

Naprosto je čudno da se toliko čeka Zakon

Čudno je da se toliko dugo čeka na izmjene Zakona o radu u dijelu koji se odnosi na rad od kuće, a još je čudnije da se od strane sindikata već dosada iznijelo toliko prigovora na račun rada od kuće pa ispada da je to nešto što šteti radniku, a koristi poslodavcu, kaže Ivan Topčić iz TimKabela, u kojem je četvrtina radnika radila od kuće.

Sever: radnici digitalnih platformi potpuno nezaštićeni

(HRT) Europska je komisija pokrenula savjetovanje sa socijalnim partnerima o tome kako poboljšati radne uvjete osoba koje rade putem digitalnih radnih platformi. To je ogroman problem i u Hrvatskoj i širom svijeta, posebice u Europi, rekao je u emisiji HRT-a Studio 4 predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata Krešimir Sever o neuređenosti radnih i drugih prava dostavljača hrane i drugih radnika digitalnih platformi. Istodobno, iz Italije stiže vijest kako su tamošnji sudovi naredili četirima velikim tvrtkama za dostavu hrane da zaposle više od 60.000 radnika koji rade na dostavi, te plate više od 700 milijuna eura novčane kazne jer im nisu osiguravali odgovarajuće uvjete rada.

- Upozoravali smo u Hrvatskoj na te probleme, a do izražaja su došli tijekom pandemije jer se vidjelo što se sve zbiva u pozadini. Tražili smo od Vlade i ministarstva da kad se otvore izmjene Zakona o radu i pregovori o njemu da svakako jedna od tema bude rad putem platformu jer je to šuljajuće ulazilo u Hrvatsku. Sad je već veliki broj ljudi koji rad po različitim osnovama tu rade. Neka istraživanja pokazuju kako je 10,7 % stanovnika Hrvatske, odnosno 400.000 stanovnika Hrvatske bilo u doticaju s platformskim radom, a da radi 40.000 ljudi. Oni su potpuno nezaštićeni, izvrgnuti nekome tko stoji u pozadini tih platformi, a oni ga niti vide niti upoznaju, a upravlja njihovim životima, rekao je Sever.

- Status dostavljača hrane u Hrvatskoj je različit, ovisno po kojoj osnovi ga obavljaju. Dio je samozaposlen i oni imaju nekakve ugovore o poslovnoj suradnji. Dio je preko student servisa, dio po nekim drugim ugovorima. Tu je stanje potpuno nesređeno, tu su i osobe koje rade u javnom taxi prijevozu. Tu je doslovno rašomon svega i svačega, a svemu zajednički nazivnik je da su ti ljudi apsolutno nezaštićeni. Ljudi koji su samozaposleni pa rade po ugovoru o poslovnoj suradnji dobivaju novce dok uistinu i rade. Nemaju pravo na bolovanje, na godišnji odmor jer kad ne rade ne dobivaju nikakve novce, objasnio je Sever.
- Mnogi zagovornici platformskog rada govore da je to dopustilo fleksibilni način rada da se dodatno zaradi. To može biti dobar džeparac nekome tko radi na punom radnom vremenu i sjedi na uredskom poslu pa popodne malo se na biciklu izrekreira i dostavlja hranu te zaradi nekoliko desetaka kuna. No sve veći je broj ljudi kojima je to osnovi posao i koji od toga posla ne mogu živjeti i ne smiju se razboljeti ili ići na godišnji odmor, rekao je Sever.

Dodao je da neki nemaju niti osiguranje u slučaju nesreće na poslu u prometu, a ima rada i na crno, isplate na ruke.

To je pitanje zaštite na radu, pitanje zaštite u slučaju nesreća, dostojne plaće, prava na sindikalno organiziranje, prava na štrajk. Ti ljudi su na vjetrometini, treba ih zaštititi, naglasio je Sever.

Vlasnici digitalnih platformi uopće ne razgovaraju o tome direktno nego putem posrednika, a kad dođe do spora maksimalno odugovlače i razvlače po sudovima kako bi se što duže zadržali takav status ljudi po kojima rade kod njih, objasnio je Sever kako se vlasnici imaju sluha o pravima.

Smatra kako kompanije i njihovi predstavnici ne bi trebale raditi otpore i da sjednu i dogovore se. Resorno također mora zaštititi te ljude u sustavu rada jer država može ubrati dodatne poreze. To je bolje nego da se odupiru i da sve završi na sudovima. Često ćemo presude dobiti i onda su veliki troškovi, objasnio.

- Dogovor bi uvijek kuću gradio, ali vidimo po iskustvima izvana, pa i u Hrvatskoj, vidimo da su otpori veliki. Poznavajući orijentaciju hrvatske javne vlasti uvijek su za fleksibilizaciju i građenje konkurentnosti preko obespravljenih radnika, a ne da za svoje radnike skoče kao zaštita jer im je to zadnja brana prema nezaštićenosti od moćnih i snažnih kompanija koje na njihov račun dobro žive i izrabljuju ih, rekao je Sever.

Što se tiče pokretanja pitanja ovog pitanja na nivou Europske unije očekuje da to neće biti brzo.

- Kad je riječ o Hrvatskoj, naša vlast je u stanju čekati i time pomalo ići na ruku poslodavcima i čekati na signale.

Govorio je i o radu u trgovačkim centrima tijekom epidemije rekavši kako su radnici radili puno poslova koji im nisu u opisu posla te da u početku nisu imali dovoljno sredstva zaštite na radu pa su radili nedovoljno ili potpuno nezaštićeni. Morali su raditi i više poslova s istim brojem ljudi, a bilo je i fizičkih nasrtaja na radnike koji su upozoravali one koji nisu nosili maske.

Ministar rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politikeJosip Aladrovićizjavio je da se jedna od tema u sklopu željenih izmjena Zakona o radu (ZOR) odnosi i na bolju zaštitu platformskih radnika, te da će se taj oblik rada definitivno pokušati urediti.


15. ožujka 2021.

O Akcijskom planu o načinu provedbe Europskog stupa socijalnih prava

NHS - Danas je Europska komisija objavila Akcijski plan o načinu provedbe Europskog stupa socijalnih prava (EPSR). Na predloženi dokument reagirao je niz vodećih europskih radničkih predstavnika. Luca Visentini, glavni tajnik Europske konfederacije sindikata (ETUC), kaže: „Došlo je vrijeme za socijalno pravedniju Europu. Ovaj akcijski plan bi to mogao ostvariti. Potreba za socijalnijom Europom nikada nije bila jača. Covid kriza je ogolila probleme Europe izgrađene na nesigurnom radu, niskim plaćama i loše financiranim javnim službama.

Komisija je naučila lekcije iz krize i, ako ih države članice primijene, prijedlozi u akcijskom planu bi polagano podigli ekonomski i socijalni standard širom Europe. Od kad je usvojen Europski stup socijalnih prava prije četiri godine, sindikati su tražili akcijski plan kako bi se ESSP proveo. Objava Akcijskog plana je dobrodošla i nužna.“

Konfederalna tajnica ETUC-a Liina Carr dodala je: „Akcijski plan sadrži većinu mjera i alata koje smo očekivali uključujući ambiciozne ciljeve što se tiče zapošljavanja, vještina i rodne ravnopravnosti te temeljnih zakonodavnih inicijativa koje snažno podupiremo. Međutim, potrebni su snažniji prijedlozi za sprječavanje svih oblika prekarnog rada, za zajedničke EU standarde o socijalnoj sigurnosti kao i predanost stalnoj potpori radnim mjestima i plaćama sve dok ne počne stvarni oporavak.

Predsjednik Radničke skupine Europskog gospodarskog i socijalnog odbora (EGSO), Oliver Röpke navodi:“ 'Radnička skupina EGSO-a pozdravlja prijedlog i nada se kako će on donijeti socijalni napredak .Akcijski plan za EPSR mora imati konkretne i ambiciozne kratkoročne, srednjoročne i dugoročne mjere i zakonodavne inicijative, kao i dovoljan proračun.

Ovaj akcijski plan trebao bi predstavljati početak novog društvenog ugovora , izbjegavajući iskušenje povratka na prijašnji način rada. Potrebno nam je novo ekonomsko i socijalno upravljanje EU-om, s novim parametrima i pravilima, s agendom usmjerenom na ljude, s ciljem povećanja javne potrošnje i ulaganja za potporu zelenim i digitalnim tranzicijama. Puna zaposlenost, pravedne i sveobuhvatne tranzicije, poboljšanje životnih i radnih uvjeta i jačanje socijalne zaštite trebali bi biti u središtu novog okvira upravljanja kako bi se ljudi i države članice povezali solidarnošću, jednakošću i održivošću. Snažno socijalno ulaganje u našu budućnost ! Akcijski plan mora ispuniti ove snažne zahtjeve“

Izvor:

https://www.eesc.europa.eu/en/news-media/news/action-plan-how-implement-european-pillar-social-rights

https://www.etuc.org/en/pressrelease/action-plan-bring-socially-fairer-europe

 

Europski stup socijalnih prava: s načela na djela

EUROPSKA KOMISIJA - Komisija danas iznosi svoju viziju jake socijalne Europe koja je usmjerena na radna mjesta i vještine za budućnost te otvara put pravednom, uključivom i otpornom socioekonomskom oporavku. U akcijskom planu europskog stupa socijalnih prava navode se konkretne mjere za daljnju provedbu načela tog stupa u sklopu zajedničkih nastojanja država članica i EU-a uz aktivno sudjelovanje socijalnih partnera i civilnog društva, te se predlažu i glavni ciljevi koje bi EU trebao ostvariti u području zapošljavanja, vještina i socijalne zaštite do 2030.

Ovo je prilika da Europa ažurira svoja socijalna pravila i uspješno se nosi s preobrazbom uvjetovanom novim društvenim, tehnološkim i gospodarskim kretanjima, ali i sa socioekonomskim posljedicama pandemije. Komisija je načela stupa socijalnih prava već počela pretvarati u zbilju predlažući inicijative kao što su potpora zapošljavanju mladih i primjerene minimalne plaće u 2020., a danas je objavila i Preporuku o učinkovitoj aktivnoj potpori zapošljavanju nakon krize uzrokovane bolešću COVID-19 (EASE), čija je svrha poduprijeti oporavak koji podrazumijeva velik broj radnih mjesta.

Valdis Dombrovskis, izvršni potpredsjednik za gospodarstvo u interesu građana, izjavio je: Naš gospodarski oporavak mora biti uključiv, pravedan i podrazumijevati velik broj radnih mjesta. Komisija u tom cilju predlaže ambiciozan plan provedbe europskog stupa socijalnih prava i poziva države članice da aktivno daju potporu zapošljavanju tijekom faze oporavka nakon krize koronavirusa. Time želimo ukazati na važnost postupnog prelaska s hitnih politika na politike oporavka za naša tržišta rada, što će EU poduprijeti iz svojih izvora financiranja, među ostalim Europskog socijalnog fonda plus i mehanizma za oporavak i otpornost.

Povjerenik Europske komisije za zapošljavanje i socijalna prava Nicolas Schmit dodao je: Europski stup socijalnih prava naša je referentna točka za izgradnju jake socijalne Europe. Dajemo mu novi poticaj pretvarajući njegova načela u djela. Otvaranje radnih mjesta jedan je od naših glavnih prioriteta, kao i to da ljudi za njih imaju odgovarajuće vještine; to je cilj EASE-a. Usto smo dužni zajednički se boriti protiv siromaštva u EU-u i graditi uključivo društvo, i u tome svi imamo ulogu. S nestrpljenjem očekujem potvrdu zalaganja za socijalna prava na povezanom tematskom sastanku na vrhu u svibnju.

Ciljevi EU-a u okviru zajedničke ambicije do 2030.

Akcijskim planom utvrđuju se tri glavna cilja koja EU treba ostvariti do 2030.:

Novi glavni ciljevi za 2030. u skladu su s UN-ovim ciljevima održivog razvoja te čine temelj zajedničke ambicije za jaku socijalnu Europu. Komisiji će s revidiranim pregledom socijalnih pokazatelja omogućiti praćenje napretka država članica u okviru europskog semestra. Komisija poziva Europsko vijeće da podrži ta tri cilja, a države članice da utvrde vlastite nacionalne ciljeve kako bi tome doprinijele.

Pružanje učinkovite aktivne potpore zapošljavanju (EASE)

Kao konkretnu mjeru u okvira 4. načela stupa Komisija danas predstavlja Preporuku o učinkovitoj aktivnoj potpori zapošljavanju nakon krize uzrokovane bolešću COVID-19 (EASE). Komisija tom preporukom državama članicama daje konkretne smjernice za mjere politike, iza kojih stoje mogućnosti financiranja sredstvima EU-a, kako bi se s hitnih mjera poduzetih radi očuvanja radnih mjesta u sadašnjoj krizi prešlo na nove mjere potrebne za oporavak koji podrazumijeva velik broj radnih mjesta. Preporukom se potiče otvaranje radnih mjesta i tranzicija tržišta rada iz sektora koji slabe u one koji rastu, osobito digitalne i zelene sektore. Te bi nove mjere trebale sadržavati tri elementa: (1) poticaje za zapošljavanje i potporu za poduzetnike; (2) mogućnosti za usavršavanje i prekvalifikaciju; (3) poboljšanu potporu službi za zapošljavanje. Sredstva EU-a, uključujući iz Instrumenta za oporavak i otpornost i Europskog socijalnog fonda plus, dostupna su i pomažu državama članicama u financiranju njihovih mjera EASE-a.

Kontekst

Europski parlament, Vijeće i Komisija proglasili su europski stup socijalnih prava na sastanku na vrhu u Göteborgu 2017. Stup sadržava 20 načela i prava koja su ključna za pravedna i funkcionalna tržišta rada i sustave socijalne skrbi u 21.stoljeću. Sastoji se od tri poglavlja: (1) jednakih mogućnosti i pristupa tržištu rada; (2) pravednih radnih uvjeta; (3) socijalne zaštite i uključenosti.

Komisija je već predstavila nekoliko mjera koje proizlaze iz stupa, kao što su Program vještina za Europu (1. načelo), Strategija za rodnu ravnopravnost (2. načelo), Akcijski plan EU-a za borbu protiv rasizma (3. načelo), Paket potpore za zapošljavanje mladih (4. načelo) i Prijedlog direktive o primjerenim minimalnim plaćama (6. načelo).

Osim akcijskog plana europskog stupa socijalnih prava, Komisija u istom tjednu donosi i Prijedlog direktive o transparentnosti plaća (2. načelo) i novu Strategiju o pravima osoba s invaliditetom za razdoblje 2021. – 2030. (17. načelo). Predstojeće mjere EU-a u 2021. uključivat će, među ostalim, europsko jamstvo za djecu (11. načelo), novi strateški okvir za sigurnost i zdravlje na radu (10. načelo), inicijativu za poboljšanje radnih uvjeta osoba koje rade putem digitalnih platformi (5. i 12. načelo) i Akcijski plan za socijalno gospodarstvo.

Novi zamah u području socijalnih prava nadovezuje se na poticaj dobiven ambicioznim dugoročnim proračunom EU-a u vrijednosti od 1,8bilijunaeura i instrumentom za oporavak NextGenerationEU. Iz njih će se državama članicama omogućiti financiranje sredstvima EU-a da bi se poduprla jaka socijalna Europa. To uključuje potporu iz Mehanizma za oporavak i otpornost kako bi se financirali usklađeni paketi reformi i ulaganja usmjereni na aspekte tržišta rada, vještina i socijalnih pitanja utvrđene u preporukama za pojedine zemlje u okviru europskog semestra.

Portugalsko predsjedništvo Vijeća EU-a u svibnju 2021. u Portu organizira sastanak na vrhu posvećen socijalnim pitanjima. Glavna tema bit će kako ojačati socijalnu dimenziju Europe i tako uspješno ostvariti pravedan, uključiv i otporan oporavak te zelenu i digitalnu tranziciju. To će ujedno biti prilika da se na najvišoj političkoj razini potvrdi posvećenost provedbi socijalnog stupa. Akcijski plan europskog stupa socijalnih prava Komisijin je doprinos tom sastanku.

Akcijski plan europskog stupa socijalnih prava temelji se na opsežnom javnom savjetovanju u kojem je zaprimljeno više od 1000 pisanih doprinosa od država članica, institucija i tijela EU-a, regija, gradova, socijalnih partnera, organizacija civilnog društva, međunarodnih organizacija, skupina za strateško promišljanje i građana. Osim toga, Komisija je održala posebne internetske seminare s više od 1500 dionika.

Budućnost Europe: Većini građana EU najvažnije zdravstvo, Hrvate više brinu plaće

Posebni Eurobarometar 509

Autor/ica: Gabrijela Galić

(FAKTOGRAF) - Plaće i mirovine u Hrvatskoj su niske, a nezaposlenost mladih je visoka. Podaci pokazuju da je visina primanja ono što najviše muči hrvatske građane. Socijalni summit Europske komisije koji se početkom svibnja održava u portugalskom Portu trebao bi biti ključan sastanak čelnika država članica Europske unije, predstavnika socijalnih partnera i institucija EU na kojem će se razgovarati o Akcijskom planu Komisije za provedbu Europskog stupa socijalnih prava. Osim o dosadašnjoj provedbi mjera Europskog stupa socijalnih prava koji su Europski parlament, Vijeće i Komisija prihvatili 2017. godine, bit će govora i o nekim novim mjerama podupiranja pravednijeg tržišta rada na razini EU.

Europski stup socijalnih prava utvrdio je 20 ključnih načela i prava kojima će se podupirati pravedna i funkcionalna tržišta rada, jer kako je EK poručila, njena je socijalna strategija osigurati da tranzicija u područjima klimatske neutralnosti, digitalizacije i demografskih promjena bude socijalno pravedna. Ključna načela Europskog stupa socijalnih prava strukturirana su oko tri poglavlja: jednake mogućnosti i pristup tržištu rada, pravedniji uvjeti rada te socijalna zaštita i uključenost.

Pod naletom pandemije koronavirusa Europa se suočava s najvećom krizom proteklih desetljeća koja je „uzdrmala“ zdravstveni sustav, snažno se odrazila na ekonomiju, a posljedično i na sustav socijalne sigurnosti. Stoga se očekuje da bi „jačanje“ Europskog stupa socijalnih prava trebalo pridonijeti očuvanju socijalne sigurnosti i budućem oporavku.

Planirana direktiva o minimalnoj plaći (1, 2) ili reguliranje uvjeta rada platformskih radnika o čemu je otvorena prva faza konzultacija na razini EU (1, 2) neke su od konkretnih mjera koje proizlaze iz Europskog stupa socijalnih prava.

Europljani zabrinuti zbog nedostatka socijalnih prava

U kontekstu najavljenog Akcijskog plana za daljnju provedbu Europskog stupa socijalnih prava Komisija je provela i posebno istraživanje o stavovima građana EU prema socijalnim pitanjima.

Specijalni Eurobarometar o socijalnim pitanjima proveden je tijekom studenog i prosinca prošle godine, simbolično nakon tri godine provedbe programa, i generalno je pokazao kako građani EU smatraju da je jedna od najvažnijih tema za budućnost Europe zdravstvena zaštita. Nije to neočekivano s obzirom da je prošlu godinu obilježila pandemija bolesti Covid-19.

Nije, međutim, moguće usporediti koliko su se razmišljanja Europljana promijenila u odnosu na 2017. godinu kada je također provedeno istraživanje o budućnosti Europe. Većina pitanja u novom Eurobarometru je nova, a kako ista pitanja nisu ranije postavljana sudionicima istraživanja, tako su usporedbe rađene samo u dijelu pitanja, odnosno odgovora ispitanika.

Prema Eurobarometru, gotovo devet od deset Europljana ili njih 88 posto navodi da im je socijalna Europa osobno važna, a to mišljenje dijeli preko dvije trećine ispitanika u svakoj državi članici EU.

„Više od četiri od deset Europljana smatra da su četiri elementa među najvažnijima za gospodarski i socijalni razvoj EU: jednake mogućnosti i pristup tržištu rada (46 posto), dostojanstveni radni uvjeti (45 posto), pristup kvalitetnoj zdravstvenoj zaštiti i životni standard ljudi u EU (po 41 posto)“, navodi se u Eurobarometru.

Istodobno 71 posto ispitanika na razini EU smatra da je nedostatak socijalnih prava trenutno ozbiljan problem, a u svih 27 članica EU-a više od polovice ispitanika smatra da pitanja poput promicanja dostojanstvenih uvjeta rada u EU i izvan nje, zaštite okoliša i smanjenja klimatskih promjena te promicanja jednakih uvjeta za žene i muškarce trebaju više odluka koje se donose na europskoj razini.

Sve više Europljana želi zajedničku zdravstvenu i socijalnu politiku

U istraživanju provedenom 2017. godine, navodi najnoviji Eurobarometar, ispitanici su upitani vjeruju li da bi na europskoj razini trebalo više ili manje donositi odluke vezane uz rješavanje zdravstvenih problema i socijalne sigurnosti. U najnovijem istraživanju pitanje zdravstva i socijalne sigurnosti je razdvojeno.

No kako bi analizirali promjene tijekom tri godine, istraživači su posebno analizirali odgovore građana u tim područjima te zaključili kako je došlo do značajnog rasta zanimanja za donošenjem odluka na višoj razini u području zdravstva i socijalne sigurnosti.
Posebni Eurobarometar 509Posebni Eurobarometar 509

Prema podacima Eurobarometra, 71 posto građana Europe želi više odluka na europskoj razini o tim pitanjima, a u tri godine njihov udio je porastao za 11 postotnih bodova.

„Nacionalna analiza pokazuje da se od 2017. godine udio ispitanika koji smatraju da bi se trebalo donositi više odluka na europskoj razini u području zdravstvenih pitanja i socijalne sigurnosti, povećao se u 24 države članice“, navodi Eurobarometar objašnjavajući kako je dvoznamenkasti rast zabilježen u 14 članica EU.

Najviši rast bilježi se u Grčkoj (90 posto ili porast od 29 postotnih bodova). Slijede potom Nizozemska, Litva, Estonija, Latvija, Slovenija i Švedska u kojima je zabilježen porast od 20 do 25 postotnih bodova. S druge strane, do blagog smanjenja je došlo u Poljskoj, Portugalu i Bugarskoj.

Većini Europljana najvažnija zdravstvena zaštita, Hrvate više brinu plaće

Zdravstvena zaštita i na nacionalnoj razini i na EU razini je najvažnije pitanje za budućnost Europe, prema mišljenju ispitanika. Nakon toga slijede socijalna zaštita, plaće i obrazovanje, osposobljavanje i cjeloživotno učenje te dohodak u starijoj dobi i mirovine.

Generalno, 34 posto ispitanika na razini EU smatra da je zdravstvena zaštita ključno područje u kojem se na razini Unije trebaju poduzimati mjere nužne za budućnost Europe. S udjelom od 27 posto, socijalna zaštita je na drugom mjestu, dok plaće i aktivna potpora zapošljavanju dijele treće mjesto s udjelom od 25 posto.

Hrvatska, međutim, nije među 14 zemalja EU čiji građani zdravstvenu skrb smatraju ključnom za budućnost Europe. Hrvatski građani smatraju da bi EU kako bi se pripremila za budućnost trebala donositi više odluka u području plaća. To u Hrvatskoj smatra 39 posto ispitanika, a veći udio ispitanika kojima su plaće na prvom mjestu zabilježen je jedino u Mađarskoj (41 posto).

S udjelom od 34 posto za građane Hrvatske na drugoj poziciji je dohodak u starijoj dobi i mirovine, nakon čega slijedi aktivna potpora zapošljavanju koja je ključna za 32 posto ispitanika u Hrvatskoj. Zdravstvena i socijalna zaštita, dva ključna područja za većinu Europljana u Hrvatskoj se tako nisu našle među tri vodeća pitanja budućnosti.

Primanja i mirovine niske, nezaposlenost mladih visoka

Rezultati Eurobarometra kada je riječ o Hrvatskoj ne iznenađuju. Tako sociolog Dragan Bagić ističe kako je razumljivo i čak očekivano da su u Hrvatskoj tri istaknuta područja plaće, mirovine i zapošljavanje.

„Kod nas su te temeljne stvari koje čine socijalnu sigurnost cijena rada, sigurnost rada pa mirovine i nezaposlenost dugo percipirane, ali i stvarno jesu, ključni socijalni izazovi. Ako imate niske mirovine, a mi imamo relativno niske mirovine, naravno da je to socijalni problem. Ako imate niske plaće, a opet relativno gledajući u odnosu na troškove života, u europskom okviru imamo niske plaće“, navodi Bagić apostrofirajući i stopu nezaposlenosti u odnosu na druge zemlje EU.

Stavovi građana Hrvatske o društvenim pitanjima i temama za koje smatraju da bi im trebalo posvetiti više pozornosti (kako na nacionalnoj razini, tako i na razini EU) korespondiraju s podacima Europskog statističkog ureda (Eurostat) kada je riječ o primanjima radnika, mirovinama i zapošljavanju.

Zadnja analiza Eurostata o plaćama pokazuje kako je Hrvatska po medijanu bruto satnice izražene u eurima u grupi EU država s najnižim primanjima. Analiza se odnosi na 2018. godinu i pokazuje kako je najviša medijalna bruto satnica zabilježena u Danskoj (27,2 eura), a potom slijede Luksemburg (19,6 eura), Švedska (18,2 eura), Belgija i Irska (po 18 eura), Finska (17,5 eura) i Njemačka (17,2 eura).

S druge strane, Hrvatska je među devet zemalja s najnižim medijalnim bruto satnicama koje se kreću od 2,4 eura do 5,6 eura. Ta najniža satnica od 2,4 eura zabilježena je u Bugarskoj, a potom slijede Rumunjska (3,7 eura), Mađarska i Litva (po 4,4 eura), Latvija (4,9 eura), Poljska (5 eura), Hrvatska i Portugal (po 5,4 eura) te Slovačka s 5,6 eura medijalne bruto satnice.

Istodobno, na razini EU je medijalna bruto satnica iznosila 13,2 eura što je 2,4 puta više nego u Hrvatskoj.

Kada je riječ o mirovinama, zadnji pokazatelji europske statistike Hrvatsku smještaju na začelje. U 2019. godini na razini EU svaki je umirovljenik prosječno na raspolaganju imao 17.325 eura godišnje, dok je u Hrvatskoj taj srednji godišnji „prihod“ umirovljenika bio na razini 7.306 eura. Niži iznosi zabilježeni su samo u Bugarskoj, Poljskoj i Rumunjskoj.

U prosincu 2020. godine Hrvatska je zabilježila stopu nezaposlenosti od 7,5 posto, koliko je iznosila i na razini EU. Međutim, i dalje je muči visoka stopa nezaposlenosti među mladima, iako je zadnjih godina i ona u padu.

Na razini EU stopa nezaposlenosti među mladima na kraju prošle godine bila je 17,8 posto, dok je u Hrvatskoj ona bila 21,6 posto. Višu stopu nezaposlenosti među mladima, prema zadnjim dostupnim podacima, imali su Portugal, Luksemburg, Litva, Italija i Francuska, dok je Španjolska i daje rekorder sa stopom nezaposlenosti među mladima od čak 40,7 posto. Izgledno je da veću stopu nezaposlenosti mladih od Hrvatske imaju još Estonija i Grčka, ali za ove države još nema podataka za prosinac 2020. godine. U ranijim istraživanjima tijekom godine Grčka je imala 35 posto nezaposlenih među mladima, a Estonija 23,3 posto.

Podudaranja i odstupanja

Sve to, kako navodi Bagić, vrlo dobro oslikava što su najveći problemi u Hrvatskoj. To su, kako objašnjava, temeljni problemi socijalne sigurnosti, a nisu socijalna politike u užem smislu. Plaće, mirovine i zapošljavanje za građane hrvatske bazični su problemi. A dok god se ne riješe ti, za građane osnovni problemi, sva pitanja koja predstavljaju nadogradnju socijalne države ne dolaze na red. Odnosno, kako navodi Bagić, preostala su pitanja sekundarna.

Gledajući u postocima, za 41 posto građana Hrvatske plaće su najvažnija tema za budućnost Europe dok na razini cijele EU to misli 25 posto ispitanika. Dohodak u starijoj dobi i mirovine bira 30 posto ispitanika u Hrvatskoj, a na razini EU njih 25 posto, dok je aktivna potpora zapošljavanju važna za 31 posto ispitanika u Hrvatskoj, odnosno 23 posto na razini EU.

Kada je riječ o zdravlju i sigurnosti na radu u Hrvatskoj to bitnom temom smatra 22 posto ispitanika (18 posto na razini EU). Pitanja u kojima su podaci iz Hrvatske u skladu s prosjekom EU su socijalna zaštita (26 posto ispitanika i na nacionalnoj i na EU razini je smatra bitnom), ravnoteža između poslovnog i privatnog života (12 posto) te skrb o djeci i podrška djeci (10 posto).

Minimalni dohodak bitno je pitanje za 13 posto ispitanika na razini EU, a u Hrvatskoj za devet posto. Još je veća razlika kada je riječ o ravnopravnosti spolova i jednakim mogućnostima. Tako 16 posto ispitanika na razini EU ističe jednake mogućnosti kao važno pitanje za budućnost Europe dok ga u Hrvatskoj bira devet posto ispitanika. Ravnopravnost spolova važna je za 15 posto Europljana i osam posto građana Hrvatske.


02. ožujka 2021.

Svjetski dan socijalne pravde

NHS - Nezavisni hrvatski sindikati uputili su priopćenje povodom Svjetskog dana socijalne pravde koje možete pročitati u nastavku:
U svijetu bremenitom raznim podjelama, primjerice na razvijene i nerazvijene, bogate i siromašne, Opća skupština Ujedinjenih naroda je, u potrebi za dosezanjem što više razine socijalne pravde, 2007. godine donijela Rezoluciju kojom se utemeljuje Svjetski dan socijalne pravde i koji će se obilježavati 20. veljače svake godine.
Tada je naglašeno kako je socijalna pravda moguća samo u društvima u kojima se poštuju temeljne slobode i sva ljudska prava. Od tada je prošlo 14 godina, a da se, unatoč pojedinačnim pomacima i civilizacijskom napretku, zapravo na tom području ne može govoriti o nekom značajnijem poboljšanju.
Kako u svijetu, tako i u pojedinačnim državama razlike između društvenih skupina postaju sve veće. Bogatije zemlje sa mogućnostima velikih ulaganja u istraživanja i znanost sve se više i kroz tehnološki napredak i napredne tehnološke resurse, koji značajno uzdižu kvalitetu i mogućnosti njihovog gospodarstva, odmiču od siromašnijih, nerazvijenih i manje razvijenih zemalja, koje za takav napredak i velike pomake jednostavno nemaju financijskih sredstava. Tako nerijetko razvijeni te zemlje podčinjavaju u gospodarskom i socijalnom pogledu pri čemu u njih iseljavaju svoje prljave industrije ili kroz moćne korporacije koje tamo otvaraju svoje tvrtke i pogone uvjetuju niske razine radnih prava (često ne samo radnih nego i ljudskih), niske plaće i nesigurne oblike rada. To sigurno nije doprinos razvijenih svjetskoj (i lokalnoj) socijalnoj pravdi. I unutar zemalja pa i razvijenih, rastu društvene razlike i podijeljenost na one s visokim razinama potrebnih znanja i vještina za obavljanje poslova temeljenih na novim tehnologijama i sve većeg broja onih koji nemaju ta znanja ili ih nove tehnologije ostavljaju bez posla pa rade na raznim pomoćnim, slabo plaćenim, nesigurnim poslovima, često i u nepunom radnom vremenu te su, iako zaposleni, sve siromašniji i mnoge im blagodati suvremene civilizacije nisu dostupne. Često su čak  prisiljeni tražiti i socijalnu pomoć iz javnih fondova. Mnogima je uskraćen ravnopravan pristup obrazovanju ili/i zdravstvenoj skrbi. Ujedinjeni narodi su za Svjetski dan socijalne pravde za 2021. godinu stavili temu: Poziv na socijalnu pravdu u digitalnom gospodarstvu. Mnogi su ljudi u svijetu, posebice razvijenim zemljama, zbog lihvarskih kredita novčarskih kuća ostali bez vlastitih domova i postali beskućnici. U velikom dijelu i nezaposleni. Mnoge su se obitelji zbog toga raspale. Svjetska banka još je početkom listopada 2020. godine procijenila kako će COVID-19 prouzročiti daljnji rast ekstremnog siromaštva tijekom 2020. godine i to za novih između 88 i 115 milijuna ljudi, tako da bi ukupan broj do 2021. godine mogao dosegnuti 150 milijuna. Od toga broja, njih čak 82% bit će iz zemalja srednjeg dohotka. Svjetska banka upozorava kako s manje od 1,90 USD na dan živi nešto manje od 10% svjetskog stanovništva, gotovo 25% živi ispod linije 3,20 USD dnevno, a više od 40%, odnosno gotovo 3,3 milijarde ljudi živi ispod linije 5,50 USD dnevno (165 USD mjesečno).

Na drugoj strani, upozorava Oxfam krajem siječnja 2021. godine, ukupno se bogatstvo deset najbogatijih ljudi svijeta, unatoč globalnoj pandemiji COVID-19 bolesti, povećalo za 540 milijardi USD. Tim bi se novcem moglo kupiti cjepivo za sve i uz to spriječiti siromaštvo uzrokovano tom bolešću. Oxfam navodi kako se od 18. ožujka pa do kraja 2020. godine bogatstvo svjetskih milijardera povećalo za 3,9 trilijuna USD i sada iznosi 11,95 trilijuna USD. A najsiromašnijima će trebati više od 10 godina da se uopće oporave od posljedica pandemije.
Je li to doprinos socijalnoj pravdi? Tako bi se unedogled moglo nabrajati podatke, po socijalnu pravdu sve jedan porazniji od drugog.

Kakvo je stanje u Republici Hrvatskoj? Hrvatsku je zbog teškog ili nemogućeg življenja u njoj u posljednjih desetak godina, prema procjenama, u potrazi za boljim životom napustilo gotovo 10% stanovnika, od kojih je većina mladih, visokoobrazovanih i u produktivnoj dobi. Bolest COVID-19 je, unatoč vladinim mjerama potpore, dodatno pogoršala ionako teško stanje u zemlji. Podatci za 2019. godinu govore kako je u Hrvatskoj stopa rizika od siromaštva iznosila 18,3%, osoba u riziku od siromaštva ili socijalne isključenosti bilo je 23,3%, osoba u teškoj materijalnoj deprivaciji bilo je 7,3%, a onih koji su zaposleni ili samozaposleni i istovremeno siromašni bilo je 5,10%. Za očekivati je da će podatci za 2020. godinu biti još i gori. U prosincu 2020. godine prosječna bruto plaća iznosila je 9.405,00 kn, neto 6.999.00 kn, medijalna bruto plaća 7.614,00 kn, a neto 5.887,00 kn. (Znači da je 763.648 zaposlenih primilo plaću do medijalne.) Minimalna bruto plaća za 2021. godinu iznosi 4.250,00 kn (za 2020. godinu iznosila je 4.062,51 kn), neto 3.400,00 kn (za 2020. godinu iznosila 3.250,00 kn). Umirovljenika je u Hrvatskoj 1.241.085, a zaposlenih 1.527.697. Nezaposlenost iznosi 9,5%. Prosječna mirovina isplaćena u siječnju 2021. godine (za prosinac 2020. godine) za korisnike koji su pravo ostvarili prema Zakonu o mirovinskom osiguranju iznosila je 2.566,56 kn. Istovremeno, mjesečno neki „u fušu“ kao naknadu za članstvo u nadzornom odboru zarade neto i pet i više neto minimalnih plaća ili 6,6 i više prosječnih mirovina. Ne treba zaboraviti plaće i zarade raznih članova uprava i visokopozicioniranih menadžera mnogih tvrtki u Hrvatskoj koje iznose od više desetaka pa do više od stotinu tisuća kuna mjesečno, a kojima čak i politika sustava poreza na dohodak izravno pogoduje. Njihove prihode od dividende i bonuse ne treba posebno ni spominjati. A razne financijske i imovinske afere te „zaboravnost“ pri ispunjavanju imovinske kartice više i niže rangiranih pripadnika „političkih elita“? Kako na to mogu gledati oni koji rade, a ne primaju plaću ili oni koje poslodavac prijavi na minimalnu plaću, dio plaće im isplati „ispod stola“, a veliki dio prekovremenih sati niti im evidentira niti plati. Pri svemu tome sam „gazda“ i ne zna nabrojiti što sve ima! A vara i svoje radnike i državu.

Na kraju, umjesto daljnjeg nabrajanja statističkih podataka ili riječi kojima se izražava suosjećanje sa svima koji trpe posljedice socijalne nepravde, tek dvije rečenica. Ne, svijet ne ide ka većoj socijalnoj pravdi, već upravo obratno. Ali bome, ne ide niti Hrvatska, koja je već ionako duboko potonula pa i dalje tone (unatoč svim lijepim riječima i „briselski uglađenim“ porukama naših političara).

S poštovanjem
Predsjednik

Krešimir Sever

 

Izgradnja klimatski otporne budućnosti – nova strategija EU-a za prilagodbu klimatskim promjenama

Priopćenje za tisak

Europska komisija danas je donijela novu strategiju EU-a za prilagodbu klimatskim promjenama kojom se utvrđuju načini pripreme za neizbježne učinke klimatskih promjena. Iako EU čini sve što je u njegovoj moći za ublažavanje učinaka klimatskih promjena na nacionalnoj i međunarodnoj razini, moramo se pripremiti na njihove neizbježne posljedice.

Učinci klimatskih promjena, kao što su smrtonosni toplinski valovi, katastrofalne suše, propadanje šuma i erozija obala uslijed povećanja razina mora, uzimaju svoj danak u Europi i cijelom svijetu. Nadovezujući se na Strategiju za prilagodbu klimatskim promjenama iz 2013., današnjim se prijedlozima žele utvrditi i provesti konkretna rješenja navedenih problema.

Izvršni potpredsjednik za europski zeleni plan FransTimmermansizjavio je:Pandemija bolesti COVID-19 jasno je pokazala kako nedovoljna priprema na moguće probleme može uzrokovati teške posljedice.Cjepivo protiv klimatskih promjena ne postoji i zato se moramo pripremiti za neizbježne negativne posljedice klimatskih promjena i boriti protiv njih. Učinci klimatskih promjena već se osjete u EU-u i šire, a nova strategija za prilagodbu klimatskim promjenama omogućit će nam bolju pripremu za njih. Ako djelujemo danas, možemo oblikovati klimatski otpornu budućnost.

Učestaliji ekstremni vremenski uvjeti uzrokuju sve veće gospodarske gubitke, koji su u EU-u već dosegnuli prosječni godišnji iznos od 12milijardi eura. Konzervativne procjene pokazuju da bi godišnji gubitak gospodarstva EU-a iznosio najmanje 170milijardi eura uslijed izlaganja globalnom zatopljenju od 3 °C iznad predindustrijskih razina. Klimatske promjene ne utječu samo na gospodarstvo, već i na zdravlje i dobrobit Europljana koje sve češće pogađaju toplinski valovi: najsmrtonosnija prirodna katastrofa 2019. bila je toplinski udar, uslijed kojeg je umrlo 2500 ljudi.

Naše djelovanje u području prilagodbe klimatskim promjenama mora obuhvatiti sve razine društva i upravljanja u EU-u i izvan njega. Radit ćemo na izgradnji društva otpornog na klimatske promjenepovećanjem znanjao učincima tih promjena i rješenjima za prilagodbu na njih,poboljšanim planiranjem prilagodbeiprocjenama klimatskih rizika,ubrzavanjem djelovanja u području prilagodbei povećanjem otpornosti na klimatske promjene na globalnoj razini.

Pametnija, brža i sustavnija prilagodba

Mjere prilagodbe moraju se temeljiti na pouzdanim podacima i alatima za procjenu rizika dostupnima svima – obiteljima koje kupuju i obnavljaju domove, poduzećima u obalnim regijama te poljoprivrednicima koji planiraju proizvodnju. Zato se strategijom predlažu mjere kojima sepotiče širenje znanja o prilagodbiklimatskim promjena radi prikupljanjaveće količine kvalitetnih podatakao rizicima i gubicima povezanima s klimom. Unaprijedit će se europska platforma znanja za prilagodbu klimatskim promjenama Climate-ADAPT te uvesti poseban opservatorij za zdravlje namijenjen boljem praćenju, analizi i zaštiti zdravlja od učinaka klimatskih promjena.

Mjere prilagodbe moraju biti sustavnejer klimatske promjene utječu na sve razine društva i sektore gospodarstva. Komisija će nastaviti s uključivanjem tih pitanja u sva relevantna područja politike. Poticat će daljnji razvoj i provedbu strategija i planova prilagodbe na svim razinama upravljanja s pomoću tri međusobno povezana prioriteta:uključivanjem prilagodbe u fiskalnu politiku na makro razini,prirodnim rješenjimaza prilagodbu i mjerama u područjuprilagodbe na lokalnoj razini.

Jačanje međunarodnog djelovanja

Naše politike prilagodbe klimatskim promjenama moraju biti u skladu s našim globalnim vodstvom u području ublažavanja klimatskih promjena. Pariškim sporazumom utvrđen je globalni cilj u pogledu prilagodbe i njezin ključni doprinos održivom razvoju. EU će stoga promicati pristupe prilagodbi na podnacionalnoj, nacionalnoj i regionalnoj razini, s posebnim naglaskom na prilagodbu klimatskim promjenama u Africi i malim otočnim državama u razvoju. Povećat ćemo financijsku potporu za pripravnost i otpornost na klimatske promjene na međunarodnoj razini, utvrditi prioritetna djelovanja i povećati učinkovitostpoticanjem međunarodnih izvora financiranjate snažnijimglobalnim angažmanom i razmjenom znanjao prilagodbi. Radit ćemo na pokrivanju manjka međunarodnih financijskih sredstava za borbu protiv klimatskih promjena u suradnji s međunarodnim partnerima.

Kontekst

Moramo izgraditi otporniju budućnost jer su klimatske promjene već prisutne. Svijet je upravo izašao iz rekordno toplog desetljeća u kojem je najtoplija godina proglašena čak osam puta. Učestalost i ozbiljnost ekstremnih klimatskih i vremenskih uvjeta neprestano se povećava: iz godine u godinu svjedočimo šumskim požarima neviđenih razmjera, toplinskim valovima iznad Arktičkog kruga, sve težim sušama na Sredozemlju, uraganima koji pogađaju najudaljenije regije EU-a, propadanju šuma uslijed nezapamćenih najezdi potkornjaka u srednjoj i istočnoj Europi. Postupne pojave kao što su dezertifikacija, gubitak bioraznolikosti, propadanje tla i ekosustava, acidifikacija oceana ili podizanje razine mora dugoročno stvaraju podjednako razorne posljedice.

Europska komisija najavila je novu, ambiciozniju strategiju EU-a za prilagodbu klimatskim promjenama u Komunikaciji o europskom zelenom planu, nakon evaluacije strategije iz 2013. provedene 2018. i otvorenog javnog savjetovanja provedenog u razdoblju od svibnja do kolovoza 2020.Prijedlogom europskog propisa o klimi utvrđuju se ambiciozniji ciljevi i usklađenost politika u području prilagodbe. Njime se globalni cilj prilagodbe iz članka7. Pariškog sporazuma i djelovanja u okviru 13. cilja održivog razvoja ugrađuje u pravo EU-a. Prijedlogom se EU i države članice obvezuju na stalni napredak u jačanju sposobnosti prilagodbe i otpornosti te smanjenju osjetljivosti na klimatske promjene. Novom strategijom prilagodbe pridonijet će se ostvarenju tog napretka.

Prosječna neto plaća za mjesec prosinac 2020. godine

NHS - Prosječna mjesečna isplaćena neto plaća po zaposlenome u pravnim osobama Republike Hrvatske za prosinac 2020. iznosila je 6 999 kuna, što je nominalno više za 2,0%, a realno za 2,6% u odnosu na studeni 2020. Prosječna mjesečna bruto plaća po zaposlenome u pravnim osobama Republike Hrvatske za prosinac 2020. iznosila je 9 405 kuna, što je nominalno više za 0,2%, a realno za 0,8% u odnosu na studeni 2020. Najviša prosječna mjesečna isplaćena neto plaća po zaposlenome u pravnim osobama za prosinac 2020. isplaćena je u djelatnosti Proizvodnja koksa i rafiniranih naftnih proizvoda, u iznosu od 13 603 kune, a najniža je isplaćena u Djelatnosti pripreme i usluživanja hrane i pića, u iznosu od 4 380 kuna.

Najviša prosječna mjesečna bruto plaća po zaposlenome u pravnim osobama za prosinac 2020. isplaćena je u djelatnosti Proizvodnja koksa i rafiniranih naftnih proizvoda, u iznosu od 20 731 kune, a najniža je isplaćena u Djelatnosti pripreme i usluživanja hrane i pića, u iznosu od 5 532 kune.

Prosječna mjesečna isplaćena neto plaća po zaposlenome u pravnim osobama Republike Hrvatske za prosinac 2020. u odnosu na isti mjesec prethodne godine nominalno je viša za 5,0%, a realno za 5,7%.
Prosječna mjesečna bruto plaća po zaposlenome u pravnim osobama Republike Hrvatske za prosinac 2020. u odnosu na isti mjesec prethodne godine nominalno je viša za 3,7%, a realno za 4,4%.  

Za razdoblje od siječnja do prosinca 2020. prosječna mjesečna isplaćena neto plaća po zaposlenome u pravnim osobama Republike Hrvatske iznosila je 6 763 kune, što je u odnosu na isto razdoblje 2019. nominalno više za 2,7%, a realno za 2,6%.

Za razdoblje od siječnja do prosinca 2020. prosječna mjesečna bruto plaća po zaposlenome u pravnim osobama Republike Hrvatske iznosila je 9 216 kuna, što je u odnosu na isto razdoblje 2019. nominalno više za 2,5%, a realno za 2,4%.  

U prosincu 2020. bila su prosječno 182 plaćena sata, što je za 9% više nego u studenome 2020. Najveći broj plaćenih sati bio je u djelatnosti Proizvodnja kože i srodnih proizvoda (194), a najmanji broj plaćenih sati bio je u Djelatnosti socijalne skrbi bez smještaja (166)

Prosječna mjesečna isplaćena neto plaća po satu za prosinac 2020. iznosila je 37,72 kune, što je u odnosu na studeni 2020. niže za 6,4%, a u odnosu na isti mjesec prethodne godine više za 0,7%.
Prosječna mjesečna bruto plaća po satu za prosinac 2020. iznosila je 50,68 kuna, što je u odnosu na studeni 2020. niže za 8,0%, a u odnosu na isti mjesec prethodne godine niže za 0,5%.  

Medijalna neto plaća za prosinac 2020. iznosila je 5 887 kuna, dok je medijalna bruto plaća iznosila 7 614 kuna.

Izvor - DZS


22. veljače 2021.

Što kaže EU direktiva: ‘Minimalac’ ne smije biti niži od 50 posto prosječne plaće, u Hrvatskoj još uvijek jest

HRVATSKA

Autor: Renata Škudar

(NACIONAL) - EU je jedno od najbogatijih područja na svijetu, no unatoč tome 95 milijuna Europljana živi u opasnosti od siromaštva. Porazna je i činjenica da je 10 posto zaposlenih Europljana izloženo riziku od siromaštva jer se niske plaće u mnogim državama članicama ne povećavaju istom stopom kao i druge vrste plaća. Sve to dovodi do nejednakosti u dohotku koji stvara nejednakosti u društvu, smanjuje sposobnost ljudi da podmiruju svoje financijske obaveze i bitno narušava kvalitetu njihova života. Stoga je Europski parlament usvojio rezoluciju o smanjivanju razlika i suzbijanju siromaštva među zaposlenima i podržao prijedlog Europske komisije o direktivi o minimalnim plaćama kojom bi se osiguralo da svi zaposleni od svoga rada mogu dovoljno zarađivati za pristojan život. Za ukidanje siromaštva među zaposlenima, zastupnici pozivaju na uvođenje minimalne plaće, jednake uvjete rada za sve i bolju ravnotežu između poslovnog i privatnog života.

No, europska direktiva o minimalnim plaćama ne govori o jedinstvenoj minimalnoj plaći na razini EU, što bi bio ideal i što bi zapravo bila prava Europa. To je neizvedivo s obzirom na veliku razliku u ekonomskoj snazi pojedinih zemalja članica pa direktiva o minimalnim plaćama traži uvođenje minimalne plaće u sve zemlje članice. Za svaku zemlju članicu posebno bi se radili izračuni po kojima minimalna plaća ne bi smjela biti niža od 50 posto prosječne i 60 posto medijalne plaće, i ne bi smjela biti ispod nacionalne linije siromaštva.

A zašto 95 milijuna Europljana živi u opasnosti od siromaštva? Od 27 zemalja članica njih 21 imaju određenu minimalnu plaću. Prema podacima EUROSTAT-a za siječanj 2021. najmanju minimalnu plaću u bruto iznosu ima Bugarska – 332 eura. Zatim slijede, Mađarska – 442 eura, Rumunjska – 458 eura, Latvija – 500 eura, Hrvatska – 563 eura, Češka – 579 eura, Estonija – 584 eura, Poljska – 614 eura, Slovačka – 623, eura, Litva -642 eura, Grčka – 758 eura, Portugal – 776 eura, Malta – 785 -eura, Slovenija 1.024 eura, Španjolska – 1.108 eura, Francuska – 1.555 eura, Njemačka – 1.614 eura , Belgija – 1.626 eura, Nizozemska – 1.685 eura, Irska 1.724 eura i Luksemburg 2.202 eura.

Kada je o Hrvatskoj riječ prosječna bruto plaća kreće se između 9.200 i 9.300 kuna (oko 1.240 eura), a zakonom određena bruto minimalna plaća iznosi 4.250 kuna ( oko 563 eura). Dakle, minimalna plaća u Hrvatskoj ne dostiže predloženi cilj da ne smije biti niža od 50 posto prosječne plaće. Ona bi u ovom trenutku trebala iznositi najmanje 4.650 kuna bruto.

Načelo da je rad najbolji lijek za siromaštvo ne djeluje u sektorima s niskim primanjima niti za one koji rade u nesigurnim i netipičnim radnim uvjetima. Zastupnici stoga pozivaju Komisiju i države članice da u okvir svojeg općeg cilja okončanja siromaštva u EU-u uključe i sprečavanje siromaštva među onima koji su već zaposleni. Direktivom o minimalnim plaćama bi se trebalo osigurati da propisane minimalne plaće uvijek budu iznad praga siromaštva, a poslodavci ne bi smjeli od minimalne plaće odbiti troškove obavljanja posla, kao što su smještaj, potrebna odjeća, alati, osobna zaštita i druga oprema, kao i troškove edukacije radnika,

Stav Europske konfederacije sindikata je da se niti jedna skupina radnika ne može isključiti iz zakonom ili Kolektivnim ugovorom određenih minimalnih plaća u nekoj zemlji – mladih radnika, novozaposlenih radnika, migranata i svih ostalih. Osim toga, ovaj prijedlog ne uskraćuje niti jednoj članici EU da uređuje minimalne plaće kao što je to činila do sada. Ako je neka zemlja do sada minimalne plaće uređivala kroz Kolektivni ugovor može to nastaviti i dalje i ne mora pisati nove zakone.

“Europska direktiva o minimalnim plaćama bi se trebala zauzimati za pravo svake zemlje da individualno uredi sustav minimalnih plaća kako joj najviše odgovara – zakonom ili Kolektivnim ugovorom. Onaj dio direktive koji smeta pojedinim članicama EU, uključujući i Hrvatsku, govori o tome da bi trebalo snažno promicati kolektivno pregovaranje na način da ni u jednoj zemlji ne bude pokrivenost kolektivnim ugovorima ispod 70 posto. Zemlje koje to još uvijek nisu postigle trebale bi u suradnji vlasti i socijalnih partnera napraviti akcijski plan kako postići taj cilj. I upravo to najviše smeta hrvatskim vlastima – zato jer bi trebale redovito podnositi izvještaje o napretku postignutom na tom području, stoga one ne gledaju dobronamjerno na ovaj prijedlog”, govori za nacional.hr predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata Krešimir Sever.

Čini se da upravo obaveza podnošenja redovitih izvještaja unosi nemir u Hrvatsku. Iskustvo hrvatskih vlada vezano za Nacionalne programe reformi u sklopu europskog semestra daleko je od idealnoga. Naime, i tu su razne vlasti naučile svašta obećati jer papir sve podnese, a Europska komisija je redovito propitivala zbog čega navedeno u Nacionalnom planu nije ispunjeno. Isto bi se moglo dogoditi s akcijskim planom vezanim za pokrivenost kolektivnim ugovorima od najmanje 70 posto pa je očito da se vladajući ‘malo boje’.

“U ovom trenutku pokrivenost kolektivnim ugovorima prema nekim istraživanjima iznosi između 45 i 46 posto i još smo daleko od ciljanih najmanje 70 posto. Meni se čini da je pokrivenost čak i niža od istraživanjem pokazane. Kod velikog dijela privatnih poslodavaca u različitim se sektorima ne samo da nema volje za kolektivno pregovaranje nego se čini sve i da se umanji sindikalna snaga ili čak zapriječi sindikalno organiziranje. I upravo je tu područje gdje bi se vlasti trebale puno više angažirati, a vidimo da su one skeptične prema dosezanju takvog cilja. Moram naglasiti da su reprezentativne sindikalne središnjice koje su ujedno i članice Europske konfederacije sindikata zatražile od hrvatske vlade razgovor na temu spomenute direktive na koji njihovi predstavnici nikada nisu pozvani”, upozorio je Sever.

Postoji li onda realna mogućnost da se je jednoga dana usvoji i provedeEuropskadirektiva o minimalnim plaćama po kojoj ‘minimalac’ ne smije biti niži od 50 posto prosječne i 60 posto medijalne plaće i biti ispod nacionalne linije siromaštva ali ne samo unutar pojedinih zemalja članica nego i jedna jedinstvena na razini Europske unije?

Krešimir Sever na to kaže:“To ne samo da ne odgovara manje razvijenim zemljama, koje velikim dijelom upravo zbog svoje snage i razvijenosti, ali i zbog nakaradne politike građenja konkurentnosti na slabo plaćenim i obespravljenim radnicima taj nekakvi prosjek ne bi mogle dosegnuti, nego to ne odgovara ni visoko razvijenim zemljama koje upravo zbog tih visokih razlika u dohotku uspijevaju k sebi privući kvalitetnu i visoko obrazovanu stručnu radnu snagu na veće plaće i bolje uvijete rade koje kod njih postoje.”

Izvor: NACIONAL

Poveznica: https://www.nacional.hr/sto-kaze-eu-direktiva-minimalac-ne-smije-biti-nizi-od-50-posto-prosjecne-place-u-hrvatskoj-jos-uvijek-jest/

Sastanak Odbora žena NHS-a

NHS – Dana 11. veljače 2021. godine održan je sastanak Odbora žena Nezavisnih hrvatskih sindikata. Budući da zbog epidemioloških mjera nije moguće organizirati sastanak uz fizičko sudjelovanje predstavnica udruženih sindikata, ovaj se sastanak održao putem aplikacije Zoom. Članicama Odbora predstavljena je Konvencija Međunarodne organizacije rada br. 190 o nasilju i uznemiravanju na radnom mjestu.

Prezentaciju je održala Katarina Rumora, pravna savjetnica u NHS-u, koja je prisutne izvijestila i o raspravi o ratifikaciji te konvencije na Povjerenstvu Gospodarsko-socijalnog vijeća za praćenje aktivnosti Međunarodne organizacije rada.

Budući da je Nezavisnom cestarskom sindikatu odobren projekt o prevenciji i uklanjanju nasilja i uznemiravanja na radnom mjestu, a u kojemu je predviđeno sudjelovanje Odbora žena NHS-a, najveći dio rasprave vodio se o načinu provedbe istraživanja o izloženosti radnica i radnika nasilju i uznemiravanju na radnom mjestu. Istraživanje bi se bavilo svim tipovima nasilja i uznemiravanja (i obuhvaćalo i žene i muškarce), uzimajući u obzir i posebno ispitujući rodno uvjetovano nasilje budući da nerazmjerno više pogađa žene.

Europski parlament usvojio Rezoluciju o smanjenju nejednakosti s posebnim naglaskom na siromaštvu unatoč zaposlenju

Priopćenje Europskog parlamenta

- Minimalne plaće treba povisiti iznad praga siromaštva

- Zakoni o radu i odredbe o socijalnoj sigurnosti moraju obuhvaćati i one koji rade putem digitalnih platformi

- Žene su izložene većem riziku od siromaštva nego muškarci


Za ukidanje siromaštva među zaposlenima, zastupnici pozivaju na uvođenje minimalne plaće, jednake uvjete rada za sve i bolju ravnotežu između poslovnog i privatnog života.

Načelo da je „rad najbolji lijek za siromaštvo” ne djeluje u sektorima s niskim primanjima niti za one koji rade u nesigurnim i netipičnim radnim uvjetima. Zastupnici stoga pozivaju Komisiju i države članice da u okvir svojeg općeg cilja okončanja siromaštva u EU-u uključe i sprečavanje siromaštva među onima koji su već zaposleni.

Europska direktiva o minimalnoj plaći

Zastupnici pozdravljaju prijedlog Komisije o direktivi EU-a o minimalnim plaćama, opisujući ga kao važan korak kako bi se osiguralo da svi mogu zarađivati za život od svojega rada i ravnopravno sudjelovati u društvu. Direktivom bi se trebalo osigurati da propisane minimalne plaće, kada je to potrebno, uvijek budu iznad praga siromaštva, naglašavaju zastupnici. Također se pojašnjava da poslodavci ne bi trebali od minimalne plaće odbiti troškove obavljanja posla, kao što su smještaj, potrebna odjeća, alati, osobna zaštita i druga oprema.

Jednaki uvjeti rada za one koji rade putem platformi

Kao još jedan važan element borbe protiv „siromaštva unatoč zaposlenju“, zastupnici navode zakonodavni okvir o minimalnim uvjetima rada za sve radnike. To uključuje netipične ili nestandardne radnike u digitalnom gospodarstvu koji često rade u nesigurnim uvjetima. Na te radnike također se moraju primjenjivati postojeći zakoni o radu i odredbe o socijalnoj sigurnosti, kao i mogućnost kolektivnog pregovaranja.

Ravnoteža između poslovnog i privatnog života

Zastupnici tvrde da su prenošenje u nacionalno zakonodavstvo i provedba Direktive o ravnoteži između poslovnog i privatnog života ključni za borbu protiv siromaštva i nejednakosti. S obzirom na to da su žene izloženije riziku od siromaštva i socijalne isključenosti nego muškarci, rješavanje problema razlike u plaćama između spolova i jamčenje pristupa cjenovno pristupačnoj i kvalitetnoj skrbi za djecu važni su koraci u tom pogledu.

Tekst je usvojen s 365 glasova za, 118 glasova protiv i 208 suzdržanih.

Izjava

EU je jedna od najbogatijih regija na svijetu. Svejedno, 95 milijuna Europljana živi u opasnosti od siromaštva. Samo zbog tog razloga trebamo hitno djelovati da bismo svima osigurali život bez siromaštva. Diljem Europe trebamo minimalne socijalne standarde i snažne sustave socijalne sigurnosti. Trebamo plaće i prihode koji omogućuju dostojanstven život. Ne bismo smjeli dopustiti gospodarskim interesima da prevladaju nad socijalnom zaštitom.“, izjavila je izvjestiteljica Ӧzlem Demirel (Ljevica, Njemačka)

Kontekst

Prema definiciji Eurostata, pojedinci su izloženi riziku od siromaštva unatoč zaposlenju kada rade više od polovine godine, a njihov godišnji raspoloživi dohodak manji je od 60 % srednje vrijednosti nacionalnog dohotka kućanstva nakon socijalnih transfera. Podaci Eurostata pokazuju da je u 2018. 9,4 % europskih radnika bilo izloženo riziku od siromaštva. Niske plaće nisu se povećale istom stopom kao i druge vrste plaća u mnogim državama članicama, čime se povećavaju nejednakosti u dohotku i siromaštvo unatoč zaposlenju te smanjuje sposobnost osoba s niskim dohotkom da se nose s financijskim poteškoćama.


12. veljače 2021.

Ovo su iznosi minimalaca u državama EU: Dok je Hrvatska dosta nisko, u jednoj od njih minimalna plaća je 2.202 eura

Autor: Poslovni.hr/Hina - Prosječni minimalac na istoku Europe je oko 700 eura dok je na sjeverozapadu Unije iznad 1.500, prema podacima 21 članice EU-a koje imaju određenu minimalnu zaradu. Mjesečna minimalna zarada u zemljama EU-a kreće se od 332 eura u Bugarskoj do 2.202 eura u Luksemburgu, pokazuju najnoviji podaci Eurostata za siječanj 2021. godine. Prosječni minimalac na istoku Europe je oko 700 eura dok je na sjeverozapadu Unije iznad 1.500, prema podacima 21 članice EU-a koje imaju određenu minimalnu zaradu.

Minimalna zarada u deset država Unije prošlog mjeseca bila je ispod 700 eura: Bugarska (332), Mađarska (442), Rumunjska (458), Latvija (500), Hrvatska (563), Češka (579), Estonija (584), Poljska (614), Slovačka (623) i Litva 642 eura.

U pet zemalja, uglavnom na jugu Unije, minimalne zarade su u rasponu od 700 do 1.100 eura: Grčka (758), Portugal (776), Malta (785), Slovenija (1 024) i Španjolska (1.108), dok najveći minimalac primaju građani u državama zapada i sjevera EU: Francuska (1.555), Njemačka (1.614), Belgija (1.626), Nizozemska (1.685), Irska (1.724) i Luksemburg 2.202 eura.

Usporedbe radi, minimalna zarada na razini SAD-a u siječnju 2021. iznosila je 1.024 eura.

Pravo na isključenje nakon radnog vremena ulazi u zakonodavstvo Europske unije

GRANICA IZMEĐU POSLOVNOG I PRIVATNOG
Autor: Zoran Korda

Europski parlament pokrenuo je inicijativu za donošenje europskog propisa kojim bi svi radnici dobili 'pravo na isključenje'. To pravo omogućilo bi im da se bez straha od ikakvih posljedica nakon radnog vremena ne javljaju na poslovne pozive, niti odgovaraju na poslovne mailove

(tportal.hr) - Problem dodatnog neplaćenog rada osobito je prisutan prilikom rada od kuće, koji se od izbijanja pandemije koronavirusa povećao za gotovo 30 posto. Kako kod takvog oblika rada u pravilu nisu jasno definirani radni uvjeti, sve više poslodavaca razvija kulturu 'stalne uključenosti' koja negativno utječe na ravnotežu između poslovnog i privatnog života radnika. Istraživanje Europske zaklade za poboljšanje životnih i radnih uvjeta pokazalo je da je vjerojatnost dodatnog neplaćenog rada za osobe koje rade od kuće više nego dvostruko veća nego za zaposlenike koji rade u prostorima poslodavca.

Gotovo 30 posto takvih radnika na daljinu navodi da svaki dan ili nekoliko puta tjedno rade tijekom slobodnog vremena, za razliku od manje od pet posto radnika koji rade u uredima.

Premda je rad od kuće spasio mnoga radna mjesta i omogućio poduzećima preživljavanje koronakrize, mnogi zaposlenici angažirani su i izvan radnog vremena, što dovodi do učestalije pojave anksioznosti, depresije, izgaranja na poslu i drugih fizičkih i mentalnih problema.

Stoga su europski parlamentarci izglasali rezoluciju kojom pozivaju Europsku komisiju da predloži propis koji će omogućiti svima koji rade od kuće da se 'isključe' izvan radnog vremena.

Europski parlament smatra da je pravo na isključivanje temeljno pravo koje radnicima omogućuje da se ne bave radnim zadacima kao što su pozivi, e-pošta i druge digitalne komunikacije izvan radnog vremena. To obuhvaća godišnji odmor i druge slobodne dane.

U okviru europskog propisa trebalo bi utvrditiminimalne uvjete za rad na daljinute pojasniti radne uvjete, radno vrijeme i razdoblja odmora.

Pojedine europske zemlje već su poduzele korake u tom smjeru. Najdalje su otišle Belgija, Francuska, Italija i Španjolska te su zakonski regulirale 'pravo na isključenje'. Primjerice, u Francuskoj je još 2013. postignut nacionalni međusektorski sporazum o kvaliteti života na poslu, a 2016. 'pravo na isključenje' ugrađeno je u zakon o radu.

Neke zemlje (Češka, Litva, Poljska, Portugal) imaju posebne propise o radu na daljinu, ali su u njima identificirane samo njegove potencijalne prednosti, ali ne i potencijalni nedostaci.

U Hrvatskoj 'pravo na isključenje' nije zakonski propisano, ali je Zakonom o radu reguliran rad na daljinu kroz institut 'rada na izdvojenom radnom mjestu'. Krešimir Sever, predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata, smatra da je potrebno jasno povući granicu između poslovnog i privatnog, ističući da imaju sve više pritužbi zaposlenika koji moraju stalno biti na raspolaganju poslodavcima.

Upozorava da je problem u tome što je u tekst rezolucije EP-a o pravu na isključenje ubačen i amandman koji praktično postupak donošenja direktive odgađa za tri godine.

Napominje da se tome oštro suprotstavila Europska konfederacija sindikata (ETUC), ističući kako je pravo na isključenje potrebno odmah regulirati, tim više što su europski sindikati u pregovorima s udrugama poslodavaca već postigli okvirni sporazum o tom pitanju.

Google će ženama platiti 2,6 mil. dolara zbog diskriminacije pri zapošljavanju

(N1) - Google će isplatiti 2,6 milijuna dolara zaposlenicama i azijskim kandidatima za posao inženjera kako bi podmirio optužbe za diskriminaciju u plaćama i pri zapošljavanju, objavilo je u ponedjeljak američko ministarstvo rada. Google je pristao platiti 1,4 milijuna dolara zaostalih plaća i kamata za 2.565 zaposlenica inženjera zbog diskriminacije u plaćama, te 1,2 milijun za 1.757 prijavljenih žena i 1.219 azijskih kandidata koji nisu angažirani na radnim mjestima inženjera. Razlike u plaćama koje su se odnosile na zaposlenice na radnim mjestima softverskih inženjera otkrivene su tijekom rutinske ocjene usklađenosti, navodi se u priopćenju odjela. To je bilo u Mountain Viewu u Kaliforniji te u Seattlu i Kirklandu u državi Washingtonu.

Kandidatkinje i azijski kandidati za posao dovedeni su u nepovoljan položaj po različitim stopama zapošljavanja na radnim mjestima softerskih inženjerana Googleovim lokacijama u San Franciscu i Sunnyvaleu u Kaliforniji, kao i u Kirklandu, priopćili su iz odjela.

Inernetski div također će iz svoje rezerve uzeti najmanje 1,25 milijuna dolara kako bi izjednačio plaće za inženjere u nekoliko američkih ureda u idućih pet godina.

Google je rekao da je zadovoljan što je riješio spor koji se odnosi na revizije od 2014. do 2017. godine, u izjavi dostavljenoj medijima, uključujući The Verge i TechCrunch.

“Vjerujemo da bi svi trebali biti plaćeni na temelju posla koji rade, a ne na temelju onoga tko su”; navodi Google u priopćenju i obećava “ulagati velika sredstva kako bi naši procesi zapošljavanja i kompenzacija bili pošteni i nepristrani”.


05. veljače 2021.

Javno savjetovanje o strateškom okviru EU-a o zdravlju i sigurnosti na radu (2021. – 2027.)

Kriza uzrokovana COVID-om 19 istaknula je ključnu važnost zdravlja, uključujući i važnost zdravlja i sigurnosti na radu. Ova se inicijativa temelji na prethodnom strateškom okviru EU-a za razdoblje 2014. – 2020. Njome se nastoje održati i poboljšati zdravstveni i sigurnosni standardi za radnike u EU-u (imajući na umu i nove okolnosti), a pridonijet će i u pripremi za nove krize i prijetnje.

Njome će se utvrditi ključni ciljevi i predstaviti strateški okvir kojim bi se potaknula zajednička suradnja zemalja EU-a i dionika na zajedničkim prioritetima. Svoje povratne informacije o budućem strateškom okviru EU-a o zdravlju i sigurnosti na radu (2021. – 2027.) možete poslati do 1. ožujka.

U sklopu svojeg programa rada za 2021. pod nazivom Vitalna Unija u krhkom svijetu, Europska će komisija izložiti novi strateški okvir EU-a o zdravlju i sigurnosti na radu.

Doznajte više o javnom savjetovanju i odgovorite na upitnik

Izvor: https://osha.europa.eu/hr/highlights/eu-strategic-framework-health-and-safety-work-2021-2027

Javni poziv za podnošenje prijedloga za dodjelu priznanja i nagrade za životno djelo za promicanje zaštite na radu

NHS – Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike na svojim je mrežnim stranicama objavilo Javni poziv za podnošenje prijedloga za dodjelu priznanja i nagrade za životno djelo za promicanje zaštite na radu u Republici Hrvatskoj. Priznanja i nagrada za životno djelo dodjeljuju se za ostvarene značajne rezultate i postignuća u zaštiti na radu s ciljem smanjenja broja i težina posljedica ozljeda na radu, profesionalnih bolesti i bolesti u vezi s radom. Priznanja i nagrada se dodjeljuju prigodom obilježavanja Nacionalnog dana zaštite na radu, 28. travnja 2021. godine. Prijedlog za dodjelu priznanja i nagrade za životno djelo mogu podnijeti pravne i fizičke osobe, a rok za podnošenje prijedloga je 12. ožujka 2021. godine.

Više o priznanjima i nagradi, uvjetima i kriterijima za kandidiranje te postupku odlučivanja na

Javni poziv za podnošenje prijedloga za dodjelu priznanja i nagrade za životno djelo za promicanje zaštite na radu

Šefica MMF-a vladama: Molim vas, trošite. Trošite koliko god možete i onda još malo povrh toga

JEDINI LIJEK

(SLOBODNA DALMACIJA) - Vlade diljem svijeta trebale bi više trošiti kako bi pomogle oživjeti pandomijom uzdrmana gospodarstva, poručila je u petak čelnica Međunarodnog monetarnog fonda (MMF). "Što se tiče politike za aktualnu situaciju, od početka ožujka obilazila sam svijet govoreći: 'molim vas, trošite'. Trošite koliko god možete i onda još malo povrh toga", izjavila je Kristalina Georgieva na ruskom godišnjem gospodarskom forumu Gaidar.

"I dalje zagovaram poticajnu monetarnu politikui fiskalne poticaje koji štite gospodarstvo od kolapsa u vrijeme kada namjerno ograničavamo i proizvodnju i potrošnju", naglasila je Georgieva.

Nije iznijela nikakve konkretne gospodarske procjene, istaknuvši da je sinkronizirani pristup na međunarodnoj razini najbolji za rast.

"Stručne službe MMF-a izračunale su da bi koordinirani fiskalni poticaji zemalja skupine G20 u zelenoj infrastrukturi, budu li koordinirani, donijeli za dvijetrećine veći rast... nego kada bi svaka zemlja djelovala samostalno", rekla je.

Pozvala je ujedno na pojačanu međunarodnu suradnju u poticanju digitalnog i zelenog rasta, nalik suradnji na razvoju cjepiva protiv covida 19 i podsjetila da je MMF u 2020. omogućio potporu za 83 zemlje.

Pohvalila je sinkronizirani odgovor organizatora skupa Rusije na gospodarske izazove povezane s pandemijom Covida-19, ukazujući na popuštanje monetarne politike središnje banke i fiskalne poticaje ministarstva financija.


19. siječnja 2021.

Što se sve mijenja od danas? Veći minimalac, manji porez na dohodak…

Autor: Poslovni.hr/Hina - Na snagu su s početkom ove godine stupili i neki podzakonski akti, primjerice uredba o minimalnoj plaći. Hrvatska u 2021.uvodi nacionalnu naknadu za starije u iznosu od800 kuna, povećava minimalnu plaću na 3.400 kuna neto, smanjuje stope poreza na dohodak na 20 odnosno 30 posto, a na 10 posto stopu poreza na dobit za poduzetnike s prihodom do 7,5 milijuna kuna, ukida kvote za strane radnike, regulira privremeni boravak digitalnih nomada…

Uobičajeno, naime, s početkom godine na snagu stupa niz novih zakona, ili izmjena i dopuna već postojećih, primjerice novi Zakon o nacionalnoj naknadi za starije osobe, novi Zakon o strancima, paket zakona kojima se regulira peti krug porezne reforme – izmjene zakona o porezu na dohodak, na dobit, o PDV-u, o fiskalizaciji u prometu gotovinom, o financiranju lokalnih jedinica, kao i novi zakoni koji reguliraju bankarski sektor….

Na snagu su s početkom ove godine stupili i neki podzakonski akti, primjerice uredba o minimalnoj plaći.

Minimalna neto plaća u 2021. –3.400 kuna

Tako od početka 2021. minimalna neto plaća u Hrvatskoj iznosi 3.400 kuna, što je za 150 kuna ili za 4,61 posto više nego li 2020. godine.

Uredbom je, naime, Vlada propisala da minimalna bruto plaća u ovoj godini iznosi 4.250 kuna, što je za 187,49 kuna više nego u prošloj godini.

Minimalna satnica za student servis –26,56 kuna

Od povećanja minimalne plaće ‘profitirat’ će i studenti koji rade preko student servisa, kojima poslodavci od početa ove godine moraju plaćati minimalno 26,56 kuna po satu, što je oko 4,7 posto više od dosadašnjih 25,39 kuna.

Naime, odluku o minimalnoj naknadi za student svake godine donosi ministar znanosti i obrazovanja, a ona se izračunava tako da se iznos minimalne bruto plaće u Hrvatskoj podijeli sa 160.

U veljači prve isplate nacionalne naknade za starije –800 kuna

Hrvatska će od ove godine svojim državljanima starijim od 65 godina koji nisu osigurali prihod za starost i ne ostvaruju pravo na mirovinu početi isplaćivati nacionalnu naknadu za starije osobe, i to u iznosu od 800 kuna.

Ta je, popularno zvana nacionalna mirovina, regulirala novim Zakonom o nacionalnoj naknadi za starije osobe, a ministar rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike Josip Aladrović očekuje kako će je u prvoj godini primati oko 20.000 korisnika.

“Nacionalna naknada za starije osobe zamišljena je kao naknada koja će pokriti najnezaštićeniji dio stanovništva. Očekujemo da će u prvoj godini biti nešto manje od 20.000 onih koji će koristiti pravo na tu naknadu i okvirni trošak državnog proračuna je 132 milijuna kuna. To smo osigurali za 2021. godinu”, istaknuo je Aladrović sredinom prosinca, kada je Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje (HZMO) počeo zaprimati prijave za tu nacionalnu mirovinu.

HZMO će isplaćivati tu naknadu, i to preko poslovnih banaka.

Prve isplate te naknade trebale bi krenuti u veljači, a za siječanj 2021. godine.

Izmjenama Zakona o porezu na dohodak definiran je i porezni tretman te naknade –ona se, kao ni ostale socijalne naknade, neće smatrati primitkom na koji se plaća porez na dohodak te se neće uzimati u obzir ni pri utvrđivanju prava na osobni odbitak za uzdržavane članove.

Niže stope poreza na dohodak

Izmjene Zakona o porezu na dohodak dio su zakonskog paketa koji regulira peti krug porezne reforme.

Tim su izmjenama snižene stope poreza na dohodak –stopa od 24 posto na 20 posto, a od 36 na 30 posto.

Građanima koji s obzirom na svoju plaću pa tako i poreznu osnovicu plaćaju porez na dohodak niže bi stope trebale donijeti i veću plaću, od desetak kuna pa sve do tisuću-dvije ili više kuna. Koliko točno ovisi, naime, o samom iznosu plaće, olakšicama na uzdržavane članove i mjestu stanovanja odnosno stopi prireza.

Procjena koju je ranije iznio ministar financija Zdravko Marić govori da veća primanja od smanjenja stopa poreza na dohodak može očekivati oko 900 tisuća poreznih obveznika, ovisno o visini njihova dohotka. Od ukupno 2,8 milijuna zaposlenih i umirovljenika trenutno njih 1,9 milijuna, s obzirom na visinu svog dohotka odnosno mirovine, ne plaća porez na dohodak, podaci su ministra financija.

Izmjenama Zakona o porezu na dohodak smanjuje se s 12 na 10 posto stopa koja se primjenjuje pri oporezivanju godišnjih i konačnih dohodaka te paušalnog oporezivanja djelatnosti (kao što su npr. iznajmljivači stanova ili apartmana).

Ukida se, pak, oporezivanje godišnjom stopom od 24 posto poreznih obveznika koji su ostvarili dodatne primitke po osnovi drugog dohotka do visine peterostrukog iznosa osnovice osobnog odbitka.

No, povećava se porezno opterećenje za one koji ne prijavljuju primitke u skladu sa zakonskim propisima odnosno povećava se ta tzv. kaznena stopa za nesrazmjer imovine, s 54 na 60 posto.

Riječ je o drugom dohotku po osnovi razlike vrijednosti imovine i visine sredstava kojima je stečena. Do sada se taj nesrazmjer imovine i primitaka oporezivao stopom od 36 posto uvećano za 50 posto, što znači s 54 posto, a od sada će se primjenjivati stopa od 30 posto uvećana za sto posto, što znači ukupno 60 posto.

Novina je zakonskih izmjena i da građani koji iznajmljuju stan, ako ugovor ovjere kod javnog bilježnika, više sami neće morati u Poreznu upravu već će obvezu da taj ovjereni ugovor pošalju poreznicima imati javni bilježnici. Ako se, pak, ugovor sklapa bez ovjeravanja kod javnog bilježnika, građani će ga i nadalje sami trebati donijeti u Poreznu upravu.

Financijski efekt izmjena poreza na dohodak procjenjuje se na dvije milijarde kuna, a kako je taj porez prihod lokalnih jedinica država će im to nadoknaditi preuzimajući na sebe fond izravnanja.

Država fond izravnanja preuzima na sebe

Tako se, sukladno izmjenama Zakona o financiranju jedinica lokalne (područje) samouprave, povećavaju udjeli općina i gradova u raspodjeli poreza na dohodak sa 60 na 74 posto, ažupanija sa 17 na 20 posto, dok udio za decentralizirane funkcije i dalje ostaje 6 posto.

No, sredstva za fond izravnanja, koji je do sada u raspodjeli poreza na dohodak imao udio od 17 posto, od ove godine se osiguravaju u državnom proračunu.

Porez na dobit – stopa za poduzetnike s prihodom do 7,5 milijuna kuna pada s 12 na 10 posto

S početkom godine na snagu su stupile i izmjene Zakona o porezu na dobit, kojima se stopa toga poreza poduzetnike s godišnjim prihodom do 7,5 milijuna kuna smanjuje s 12 na 10 posto.

Također je s 12 na 10 posto smanjena stopa poreza po odbitku pri isplati dividendi i udjela u dobiti, a s 15 posto na 10 posto stopa poreza po odbitku na naknade za nastupe inozemnih izvođača (umjetnika, zabavljača, sportaša i sl.).

Izmjene zakona stimuliraju i banke da s klijentima koji zapadnu u teškoće probaju dogovoriti djelomični ili potpuni otpis potraživanja. Naime, porezno priznati rashod kreditne institucije bio bi iznos otpisa potraživanja od nepovezane fizičke ili pravne osnove, po osnovi kreditnih plasmana čija je vrijednost usklađena u skladu s posebnim propisima Hrvatske narodne banke.

PDV – prag za plaćanje prema naplaćenim računima diže se na 15 milijuna kuna

Izmjenama Zakona o PDV-u podignutje prag za plaćanje PDV-a prema naplaćenim naknadama – sa 7,5 na 15 milijuna kuna.

Također se proširuje mogućnost primjene obračunske kategorije PDV-a pri uvozu.

Iako većina odredbi toga zakona stupa na snagu s početkom ove godine, jedna važna odredba stupit će na snagu sredinom godine – od 1. srpnja 2021. i u Hrvatskoj će se na uvoz dobara iz trećih zemalja za proizvode male vrijednosti – do 22 eura (do 160 kuna) plaćati PDV.

Fiskalizacija – blagajnički maksimum pravilnikom će propisati ministar financija

U paketu petog kruga porezne reforme su i izmjene Zakona o fiskalizaciji u prometu gotovinom, čijim se odredbama više ne propisuje blagajnički maksimum već će to pravilnikom propisati ministar financija, i to prema pojedinim kategorijama poreznih obveznika.

S početkom godine počinje i primjena nekih odredbi usvojenih još krajem 2019. godine pa tako od 1. siječnja 2021. počinje obveza provođenja postupka fiskalizacije prodaje putem samoposlužnih uređaja, kao i obveza iskazivanja QR koda na svakom izdanom i fiskaliziranom računu.

Zakon o strancima –ukidaju se kvote za strane radnike

Hrvatska s početkom 2021. ukida model kvota za zapošljavanje stranaca iz trećih država i prelazi na novi model koji bi poslodavcima trebao olakšati zapošljavanje stranaca.

Naime, do sada je Vlada donosila odluke o utvrđivanju godišnje kvote dozvola za zapošljavanje stranaca, kojima je ujedno utvrdila i popis djelatnosti i zanimanja te za njih i broj dozvola u jednoj godini.

No, novim Zakonom o strancima, koji je također s današnjim danom stupio na snagu,uvodi se novi model koji se temelji na mišljenju Hrvatskog zavoda za zapošljavanje (HZZ) o opravdanosti zapošljavanja državljana trećih zemalja i izdavanja dozvola za boravak i rad.

To znači da će poslodavci prije podnošenja zahtjeva za dozvolu za boravak i rad stranaca prethodno zatražiti od HZZ-a provedbu testa tržišta rada. Ako se utvrdi da u Hrvatskoj nema nezaposlenih osoba koje ispunjavaju zahtjeve poslodavaca, poslodavci će tada podnositi zahtjev za izdavanje dozvole za boravak i rad Ministarstvu unutarnjih poslova, koje će po službenoj dužnosti od HZZ-a zatražiti mišljenje za zapošljavanjem konkretnog stranca kod hrvatskog poslodavca. Postupak izdavanja dozvola za boravak i rad, uključujući provedbu testa tržišta rada, pred nadležnim tijelima trajat će najviše 30 dana.

Zakonje propisao i iznimke od provedbe testa tržišta rada vezano uz deficitarna zanimanja poput tesara, zidara, konobara, mesara te u slučaju sezonskog rada do 90 dana u poljoprivredi, šumarstvu, ugostiteljstvu i turizmu.

Zakon o upućivanju radnika u RH

S prvim danom nove godine na snagu stupa i Zakon o upućivanju radnika u Republiku Hrvatsku i prekograničnoj provedbi odluka o novčanoj kazni. Njime seuređuju temeljna pitanja vezana uz položaj radnika u skladu i na temelju europskih pravnih izvora te se pruža okvir za naknadu za obavljeni rad i druge uvjete rada upućenih radnika.

U to spadaju prava i zajamčene visine naknade za obavljeni rad u Hrvatskoj, prava na zaštitu na radu, radno vrijeme i odmore, zaštitu od diskriminacije, pravo na kvalitetu smještaja i troškove unutarnje mobilnosti radnika na koje ima pravo i domaći radnik te sudsku zaštitu tih prava.

Regulira se privremeni boravak digitalnih nomada

Hrvatska je i među rijetkim zemljama koje su regulirale privremeni boravak digitalnih nomada.

Zakon o strancima je definirao i pojam digitalnog nomada –državljanin treće zemlje koji je zaposlen ili obavlja poslove putem komunikacijske tehnologije za tvrtku ili vlastitu tvrtku koja nije registrirana u Republici Hrvatskoj i ne obavlja poslove ili pruža usluge poslodavcima na području RH.

Privremeni boravak može se odobriti državljanima treće zemlje koji u Hrvatskoj namjerava boraviti ili boravi u svrhu boravka digitalnih nomada – regulirao je novi zakon.

Uglavnom je riječ o visokokvalificiranim strancima i IT stručnjacima, a njihovu privlačenju trebale bi pridonijeti i porezno oslobođenje njihovih primitaka, regulirano izmjena Zakona o porezu na dohodak koje su danas stupile na snagu.

Stopa za obračun i plaćanje turističke članarine smanjuje se za 12 posto

Poduzetnici u ovoj godinimogu računati na smanjenje nekih parafistaklnih nameta.

Tako će plaćati 12 posto manju članarinu turističkoj zajednici, regulirano je izmjenama Zakona o članarinama u turističkoj zajednici.

Njima je također omogućeno i da Porezna uprava rješenjem izmijeni visinu mjesečnog predujma članarine zbog značajnog pada poduzetničke aktivnost, a uređen je i obračun obračun paušalnog iznosa članarine kada osobe koje pružaju ugostiteljske usluge u domaćinstvu ili na obiteljskom poljoprivrednom gospodarstvu prvi put ishode rješenje o odobrenju u tekućoj godini, s obzirom na to da se članarina obračunava temeljem kapaciteta iz prethodne godine prema podacima iz sustava eVisitor.

Za izmjene Zakona o članarinama u turističkoj zajednici izrijekom je propisano da stupaju na snagu 1. siječnja, a iako taj datum izrijekom nije predviđen za izmjene Zakona o šumama, vremenski se ipak s početkom godine poklapa i primjena tih zakonskih odredbi.

Naime, Sabor je 15. prosinca izglasao izmjene Zakona o šumama, koje su objavljene u Narodnim novinama (145/2020) 24. prosinca, a kako stupaju na snagu osam dana od objave to se poklapas početkom ove godine.

Te zakonske izmjene predviđaju sniženje još jednog parafiskalnog nameta –naknade za općekorisne funkcije šuma, i to za oko 10 posto – s 0,0265 posto godišnjeg prihoda ili primitka na 0,024 posto.

Ujedno se povećava granica za utvrđivanje obveze nastanka plaćanja te naknade –s tri na 7,5 milijuna kuna godišnjeg prihoda ili primitka. Procjenjuje se da će time i broj obveznika plaćanja te naknade biti smanjen za oko 50 posto –s dosadašnjih nešto više od 20.000 na njih oko 10.500.

Ukupno rasterećenje za gospodarstvo procijenjeno jena oko 33 milijuna kuna (zbog smanjenja stope oko 19 milijuna kuna, a 14 milijuna kuna temeljem povećanja granice ukupnog prihoda).

Nova uredba o posebnom porezu na aute – Marić očekuje njihovo pojeftinjenje

Krajem prošle godine Vlada je donijela i novu uredbu o posebnom porezu na motorna vozila, a ministar financija očekuje da bi to moglo voditi i pojeftinjenju auta.

Tom je uredbom reguliran izračun tog posebnog porezas obzirom na novi sustav mjerenja emisija ugljičnog dioksida (CO2) novih automobila. Naime, s početkom 2021. u Europskoj uniji počinjepuna primjenatzv. Globalno usklađenog ispitnog postupka za laka vozila (WLTP), a kako to znači da nova vozila više neće imati podatak o mjerenja CO2 prema starim homologacijskim pravilima već isključivo novi podatak, koji je prosječno veći za 25 posto, nužno je donijeti novu uredbu kako ne bi došlo do poskupljenja vozila, objasnio je Marić na sjednici Vlade održanoj 30. prosinca.

Uz ekološku komponentu, poseban porez na motorna vozila ima i vrijednosnu komponentu, a novom je uredbom vrijednosni prag do kojega se poseban porez ne plaća podignut sa 150 na 200 tisuća kuna.

Temeljem dosadašnjeg praga od 150 tisuća kuna oko52 posto novih vozila je bilo izvan obuhvata poreznih škara po vrijednosnom kriteriju, a sada će dizanjem praga na 200 tisuća kuna to biti tri četvrtine motornih vozila ili njih 75 posto, rekao je Marić.

Time sesmanjuje ukupno porezno opterećenje, i to između 15 i 27 posto, a ministar financija procjenjuje kako će to značiti i oko 160 milijuna kuna manji prihod proračuna temeljem posebnog poreza na aute.

“Smatramo da ovom promjenom mjerenja sustava ispušnih plinova za kupce motornih vozila ne samo da neće doći do povećanja poreznog opterećenja i poskupljenja, već će doći i do njihova pojeftinjenja”, rekao je Marić, koji očekuje da distributeri automobilasmanjenje poreznog opterećenja pretoče u niže cijene.

DAB mijenja ime u Hrvatska agencija za osiguranje depozita

Nakon što je Hrvatska sredinom prošle godine ušla u predvorje za uvođenje eura –Europski tečajni mehanizam (ERM II), i u području bankarstva nastavljeno je i usklađivanje zakonodavstva s europskim pravilima.

Tako su s 1. siječnja 2021. na snagu stupili novi zakoni o sustavu osiguranja depozita, o likvidaciji i sanaciji kreditnih institucija, o sanaciji investicijskih društava, a nekoliko dana ranije i izmjene Zakona o kreditnim institucijama.

Novine su među ostalim vezaneuz ovlasti nad izvršenjem sanacija – Hrvatska narodna banka (HNB) preuzme ovlast za izvršenje sanacije nad kreditnim institucijama, a Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga (Hanfa) nad investicijskim društvima.

Do sada je ulogu sanacijskog tijela i za kreditne institucije i investicijska društva, osim HNB-a i Hanfe, imala i Državna agencija za osiguranje štednih uloga i sanaciju banaka (DAB), no to više neće biti u njenom djelokrugu.

Stoga DAB s početkom ove godine mijenja i ime, i to u – Hrvatska agencija za osiguranje depozita.

Inače, cilj je predloženim izmjena o likvidaciji i sanaciji kreditnih institucija skratiti trajanje stečajnih postupaka banaka, kontrolirani izlazak propale banke s tržišta s ciljem smanjenja rizika te prelijevanja negativnih učinaka na ostatak financijskog tržišta, kao i brzo i učinkovito skupno namirenje vjerovnika kreditne institucije u prisilnoj likvidaciji, očuvanjem vrijednosti financijske imovine i unovčenjem imovine kreditne institucije u što kraćem roku.

ARZ se pripaja HAC-u

I dok DAB samo mijenja naziv i dijelom nadležnosti, nakon 22 godine s poslovne scene kao samostalan poslovni subjekt nestaje tvrtka Autocesta Rijeka-Zagreb, koja se pripaja Hrvatskimautocestama (HAC).

Tvrtka Autocesta Rijeka-Zagreb (ARZ) osnovana je početkom 1998. godine, a sukladno ranijim najavama zadnji dan 2020. godine u registar zagrebačkog Trgovačkog suda upisuje se pripajanje ARZ-a

Potpora Međunarodne konfederacije sindikata

NHS – Sharan Burrow, glavna tajnica Međunarodne konfederacije sindikata (ITUC), koja okuplja 200 milijuna članova sindikata širom svijeta, uputila je Nezavisnim hrvatskim sindikatima pismo potpore..

U svojem pismu izražava solidarnost ITUC-a te divljenje radu hitnih službi u Hrvatskoj, kao i zabrinutost za preživjele i sve one čiji rođaci, prijatelji i sugrađani osjećaju posljedice potresa.

ITUC je uvjeren kako će naša hrabrost i odlučnost prevladati sva iskušenja i brige kroz koje prolaze građani Hrvatske.

Sharan naglašava kako je ITUC tu uz građane, radnike i sindikate u Hrvatskoj.

Hrvatska protiv prijedloga Europske komisije o širenju kolektivnih ugovora

Autor/ica: Gabrijela Galić

(FAKTOGRAF) - Članice EU raspravljaju o direktivi o minimalnoj plaći. Hrvatska, iako deklarativno pozdravlja direktivu, ne odobrava od Komisije proklamirani cilj da kolektivnim ugovorima pokrije 70 posto radnika. Minimalne plaće u većini zemalja Europske unije (EU) nisu adekvatne te je stoga Europska komisija (EK), nakon provedenih konzultacija, krajem listopada predložila donošenje Direktive o primjerenim minimalnim plaćama u Europi. Minimalne plaće u većini zemalja Europske unije (EU) nisu adekvatne te je stoga Europska komisija (EK), nakon provedenih konzultacija, krajem listopada predložila donošenje Direktive o primjerenim minimalnim plaćama u Europi. O tekstu tog dokumenata započele su konzultacije među članicama EU, a već sada dosta država, uz načelnu podršku budućem zakonodavnom rješenju, iznosi niz kritika na sadržaj dokumenta.

Komisija je zakonodavno rješenje predložila kako bi radnici u Uniji, gdje god bili zaposleni, bili zaštićeni instrumentom primjerene minimalne plaće kojim im se omogućuje pristojan život.

„Ako su primjerene, minimalne plaće imaju pozitivan socijalni učinak, ali i šire gospodarske koristi jer se smanjuje nejednakost plaća, održava domaća potražnja te jačaju poticaji za rad. Primjerene minimalne plaće mogu pomoći i u smanjenju razlike u plaćama između muškaraca i žena jer minimalnu plaću češće zarađuju žene. Prijedlogom se usto osigurava pošteno tržišno natjecanje te tako štite poslodavci koji radnicima isplaćuju pristojne plaće“, navela je EK.

Pritom je EK istaknula kako je trenutačna kriza uzrokovana koronavirusom posebno pogodila sektore s većim udjelom radnika s niskim plaćama, kao što su čišćenje, maloprodaja, zdravstvena i dugotrajna skrb te skrb u kući.

„Osiguravanje pristojnog života za radnike i smanjenje siromaštva zaposlenih nije samo važno tijekom krize, nego je ključno i za održiv i uključiv gospodarski oporavak“, istaknula je EK.

Europska komisija: 70 posto radnika bi trebalo biti pokriveno kolektivnim ugovorima

Minimalne plaće postoje u svim zemljama članicama, no različito se reguliraju. U 21 zemlji EU, a među njima je i Hrvatska, minimalna plaća propisana je zakonom, dok je u šest zemalja (Austrija, Cipar, Danska, Finska, Italija i Švedska), kako navodi Komisija, ona predmet kolektivnog pregovaranja. Odnosno, uređuje se isključivo kolektivnim ugovorima.

„Međutim, u većini su država članica minimalne plaće nedovoljne i/ili na njih pravo ne ostvaruju svi radnici. Predloženom se direktivom stoga u EU-u stvara okvir za primjerenije minimalne plaće i šire korištenje tog instrumenta kako bi se zaštitili radnici“, ustvrdila je EK.

No cilj direktive nije usklađivanje razine minimalnih plaća unutar EU-a, niti uspostava jednoobraznog mehanizma za određivanje minimalnih plaća u državama članicama, jer Unija u tim pitanjima nema nadležnost. Cilj je uspostaviti minimalne uvjete za određivanje adekvatne minimalne plaće s jasnim i stabilnim kriterijima, koji će biti redovito i pravodobno dopunjavani te osigurati uključenost socijalnih partnera.

Naime, EK navodi da zemlje koje minimalne plaće dogovaraju kroz kolektivne pregovore u pravilu imaju manje radnika s minimalnim plaćama i one su uglavnom veće nego u zemljama u kojima se to zakonski propisuje. Komisija stoga preporučuje kolektivno pregovaranje te navodi kako bi pokrivenost radnika kolektivnim ugovorima trebala biti najmanje na razni od 70 posto.

S druge strane, zemlje koje minimalne plaće propisuju zakonom trebaju uspostaviti jasne, transparentne i stabilne kriterije za određivanje adekvatnosti minimalnih plaća. Ti kriteriji, smatra Komisija, trebaju uključivati barem kupovnu moć minimalnih plaća i uzimati u obzir poreze i socijalne benefite, opći rast bruto plaća, razvoj produktivnosti.

Vlada RH štiti pravo radnika da se u sindikat – ne udruži

Prijedlog EK o tome da bi najmanje 70 posto radnika trebao biti pokriven kolektivnim ugovorima, izazvao je najviše prijepora u dosadašnjem usuglašavanju na razini članica EU. Taj detalj i za Hrvatsku je „sporno“ odnosno „otvoreno pitanje“.

„Hrvatska smatra da je prag od 70 posto pokrivenosti kolektivnim ugovorima, koji je očigledno postavljen kao ideal kojemu treba težiti, previsok te da ničime nije opravdano određivanje upravo navedenog udjela, a ne primjerice 65 ili 75 posto“, navodi Hrvatska u svom stajalištu na tekst direktive. Dodaje pritom da pokrivenost radnika kolektivnim ugovorima, između ostalog, ovisi o volji radnika za udruživanjem u sindikate, a „osnovno načelo slobode udruživanja obuhvaća i pravo radnika da se u sindikat ne udruže“.

Prijedlog direktive predviđa i obavezu država članica u poduzimanju mjera za promicanje izgradnje i jačanje kapaciteta socijalnih partnera za sudjelovanje u kolektivnom pregovaranju o određivanju plaća te poticanje konstruktivnih, smislenih i utemeljenih pregovora o plaćama među socijalnim partnerima.

Hrvatska smatra upitnim, promatrajući te odredbe isključivo s pravne strane, ulazi li se njima u djelokrug predložene direktive jer je njeno „područje minimalna plaća, a ne kolektivno pregovaranje“.

Stav je Hrvatske da odredbe o poticanju socijalnog dijaloga od strane same države kao i odredbe o postotku radnika koji trebaju biti obuhvaćeni kolektivnim ugovorima ne bi smjele biti obvezujuće, već da ih treba urediti „pravno neobvezujućim dokumentom“. Naime, kako stoji u hrvatskom stajalištu, „država članica bi trebala preuzeti obvezu utjecati na kolektivno pregovaranje na način da se poveća pokrivenost subjekata radnog odnosa kolektivnim ugovorima, pri čemu se ne uzima u obzir da kolektivno pregovaranje ovisi o volji strana koje bi kolektivno pregovarale“.

Hrvatska u skupini zemalja s niskim plaćama

Zbog čega je Hrvatskoj problematično propisivanje obaveze da je najmanje 70 posto radnika pokriveno kolektivnim ugovorima, najzornije prikazuje trenutno stanje o pokrivenosti radnika kolektivnim ugovorima.

Hrvatska pripada skupini 10 zemalja EU s niskim plaćama. Osim nje, u toj su grupi Bugarska, Rumunjska, Litva, Latvija, Mađarska, Poljska, Slovačka, Estonija i Češka.

Plaćama ugovorenim kolektivnim pregovaranjem, pokazuju podaci ETUC-a iz rujna 2020. godine, u Hrvatskoj je pokriveno svega 45 posto radnika. Tijekom dva desetljeća ta je pokrivenost pala 19 posto.

Međutim, Hrvatska u skupini tih deset promatranih zemalja stoji najbolje. Najbliža joj je Češka s pokrivenošću od 30 posto, dok su sve ostale zemlje ispod tog postotka. Primjerice, u Slovačkoj je kolektivnim ugovorima pokriveno 25 posto radnika, Mađarskoj 21 posto, Poljskoj 17 posto radnika, a u Bugarskoj i Rumunjskoj po 23 posto radnika.

Zanimljiv je i podatak koliko je radnika u tim zemljama, u periodu od 2000. do 2020. godine, ostalo bez zaštite sindikata. I dok je u Hrvatskoj zabilježen pad od 19 posto, u Rumunjskoj je on čak 77 posto, a u Bugarskoj 33 posto, u Slovačkoj 26 posto, u Mađarskoj 17 posto. U ostalim zemljama bilježi se pad od četiri do osam posto.

Ciljanih 70 posto već je dosegnula ili znatno premašila četvrtina zemalja EU

Istodobno, kolektivnim ugovorima je na razini EU27 pokriveno 61 posto radnika. Daleko iznad tog prosjeka su Danska (82 posto), Belgija (93 posto), Francuska (94 posto), Austrija (98 posto). Predloženom direktivom ciljanih najmanje 70 posto radnika obuhvaćenih kolektivnim pregovorima, već su sada dosegnule i Nizozemska, Portugal te Slovenija.

Europska konfederacija sindikata, baš kao i EK, ukazuje da je razina plaća u Europi usko povezana s tim jesu li radnici obuhvaćeni kolektivnim ugovorima ili ne. Tako u devet od deset članica EU s najnižim prosječnim i minimalnim plaćama, svega 7 do 30 posto radnika ima plaće koje su ugovorene pregovorima sa sindikatima.

S druge strane, u sedam od 10 zemalja u kojima se bilježe najviše plaće, više od 70 posto radnika „pokriveno“ je pregovorima sa sindikatima.

No, kako ETUC upozorava, problemi postoje u svakoj zemlji pa tako npr. u Njemačkoj 19 milijuna radnika nije obuhvaćeno kolektivnim pregovaranjem. U cijeloj Europskoj uniji, riječ je o 76 milijuna radnika ili 39 posto svih zaposlenih.

Odredbe direktive o primjerenim minimalnim plaćama u dijelu koji govori da bi najmanje 70 posto radnika trebalo biti pokriveno kolektivnim ugovorima nisu sporne samo Hrvatskoj, već i dijelu drugih zemalja s nižim plaćama i niskom obuhvatom radnika kolektivnim ugovorima. To je pitanje tako otvoreno i za Slovačku, Poljsku, Litvu, Latviju, Češku, Mađarsku. No, EK ističe kako prijedlog direktive ne nameće državama članicama dosezanje praga koji se odnos na pokrivenost radnika koji primaju minimalnu plaću kolektivnim ugovorima.

S druge strane, razvijenije zemlje s kulturom kolektivnog pregovaranja pitaju se kako će se to odraziti na njihov model socijalnog dijaloga. Primjerice, Danska ističe kako želi zadržati model bez utjecaja politike i ubuduće te je protiv svakog prijedloga koji bi mogao potkopati njihov model tržišta rada direktno ili indirektno. Ta je zemlja jedina u kojoj je u periodu od 2000. do 2020. godine došlo do porasta broja radnika koji su pokriveni kolektivnim ugovorima i to za pet posto. Slično razmišlja i Austrija.

Hrvatska protiv miješanja države, unatoč proklamiranog dijaloga preko GSV-a

Poticanje socijalnog dijaloga kroz direktivu o minimalnoj plaći, primjerice, nije sporno Belgiji i Bugarskoj koje tu inicijativu pozdravljaju. Hrvatska smatra da te odredbe ne trebaju biti obvezujuće te da tu država ne bi trebala imati utjecaja.

Istodobno, da bi država trebala imati aktivnu ulogu u razvoju socijalnog dijaloga i kolektivnog pregovaranja proizlazi iz Sporazuma o osnivanju Gospodarsko-socijalnog vijeća (GSV). To je tripartitno tijelo sastavljeno od Vlade i predstavnika socijalnih partnera – sindikata i poslodavaca.

„Vlada i socijalni partneri suglasni su da je socijalni dijalog jedna od najvažnijih demokratskih vrednota društva i temeljni uvjet zajedničkog djelovanja na ostvarivanju postavljenih ciljeva i postizanja konsenzusa o razvoju hrvatskog društva“, stoji u Sporazumu o osnivanju GSV-a.

GSV se, nadalje, osniva radi zaštite i promicanja gospodarskih i socijalnih prava, odnosno interesa radnika i poslodavaca, vođenja usklađene gospodarske, socijalne i razvojne politike tepoticanja, sklapanja i primjene kolektivnih ugovora.


30. prosinca 2020.

Znanstvenici tri godine istraživali hrvatsko društvo, identificirali tri klase: Tko pripada eliti, tko srednjem sloju, a tko najbrojnijem na dnu?

VELIKO ISTRAŽIVANJE

Hrvatsko društvo ima malu elitu na vrhu, nešto veći broj ljudi u sredini i većinu na dnu klasne hijerarhije, a više od polovice toga društva posebno je ranjivo u kriznim situacijama, kažu najnovija istraživanja

(tportal.hr) - Trogodišnje istraživanje skupine hrvatskih znanstvenika okupljenih oko projekta Društvena stratifikacija u Hrvatskoj provedeno je anketnim upitnikom tijekom 2017. godine na uzorku od tisuću ispitanika. Društvo je sve više izloženo krizama. U literaturi se smatra da je pripremljenost na katastrofe i sposobnost oporavka od njihovih posljedica klasno pitanje. Elite će se u kriznim situacijama bolje snaći od onih na dnu klasne hijerarhije, objašnjava voditeljica projekta Karin Doolan.

Istraživanja klasa marginalizirano

Analitički pojam klase, koje je primijenjen u istraživanju, u velikoj je mjeri marginaliziran kod nas od početka 90-tih. U jednom broju međunarodnog znanstvenog časopisa posvećenu klasama, urednik je konstatirao da je pojam klase u postkomunističkim zemljama zamijenio diskurs o nacionalizmu. U hrvatskom kontekstu politologinja Danijela Dolenec pisala je kako u Hrvatskoj društveni sukobi proizlaze iz kulturnih identiteta pa je tako „neprijatelj“ na primjer etnički drugi, a ne ekonomski sustav koji proizvodi klasne nejednakosti, kaže ona.

U navedenom istraživanju klasnu pripadnost s jedne strane čini zanimanje koje netko obavlja i njegov ili njezin položaj u tom zanimanju, odnosno je li osoba poslodavac ili zaposlenik, a s druge klasni položaj određuje količina ekonomskog, kulturnog i društvenog kapitala koji netko posjeduje. Tako, razlike među klasama čini dominantni stupanj obrazovanja pripadnika određene klase, njihov prosječni mjesečni prihod, vrijednost nekretnine ili pak koliko je široka njihova mreža poznanstava.

S obzirom da je sada aktualno pitanje našeg zdravlja i važnost dostatno financiranog, kvalitetnog i svima dostupnog sustava javnog zdravstva, važni su naši nalazi prema kojima se klasne razlike manifestiraju u pristupu zdravstvenim uslugama. Ekonomske ili kulturne elite značajno češće od radničke klase obavljaju dijagnostičke i specijalističke preglede u privatnom sektoru jer su to troškovi koje si mogu priuštiti, napominje sociologinja Doolan.

Elite nisu samo bogataši i političari

Na vrhu društva se nalazi mala elita koju čini oko 12 posto ispitanika, ispod nje je srednja klasa s 29 posto ispitanika, zatim najbrojnija radnička kasa s 44 posto ispitanika i na dnu je niža klasa sa 15 posto ispitanika, najkraći su kvantitativni rezultati istraživanja.

U elitu po zanimanjima ulaze izvršni direktori, profesori, liječnici, odvjetnici. Veći udio njih ima završeno visoko obrazovanje, posjeduje štednju te živi u većim gradovima. U toj društvenoj klasi je nešto više muškaraca.

Elita je dakle i ekonomska i politička i kulturna. Da, ovdje spadaju i političari. U klasifikaciji zanimanja koju smo mi koristili, političari pripadaju „menadžerima“. Zanimljivo je kako su sudionici istraživanja elitu dominantno vidjeli kao „bogataše“ i „političare“, pri čemu se bogatima zamjera da su bogatstvo ili naslijedili ili se pak obogatili na korumpiranoj privatizaciji društvene imovine. Ljudi obično ne pomisle da u elitu spadaju i stručnjaci, iako je jedan naš sugovornik rekao da elitom smatra doktore i profesore, kaže izvanredna profesorica na Sveučilištu u Zadru.

Srednja klasa

Srednju klasu čine osobe sa zanimanjima poput medicinskih sestara, malih poduzetnika i činovnika. Ovdje pripadaju ispitanici s višim razinama ekonomskog, kulturnog i društvenog kapitala od radničke klase, ali manjim razinama od elite. Stariju srednju klasu čini 14 posto sudionika, a mlađu srednju klasu 15 posto. Mlađa je u prosjeku bolje obrazovana od starije, veći udio njih posjeduje štednju u odnosu na stariju srednju klasu i govore više stranih jezika. Žene i muškarci su podjednako zastupljeni u ovim klasama.

U pristupu koji se temelji na zanimanjima u srednju klasu spadaju i poduzetnici, dok bi prema neo-marksističkoj klasnoj analizi oni bili viša klasa jer posjeduju sredstva za proizvodnju, kupuju rad drugih i kontroliraju ga. U našem istraživanju poduzetnici su prema svojim različitim karakteristikama sličniji menadžerima i stručnjacima koji su na vrhu klasne hijerarhije.

Zajedničko im je što u većoj mjeri od ostalih grupa zanimanja procjenjuju da njihovo kućanstvo može zadovoljiti svoje potrebe ili, kako neki kažu, „spajati kraj s krajem“. U manjoj mjeri očekuju financijske poteškoće u budućnosti, iako bi taj odgovor u kontekstu pandemije vjerojatno bio drugačiji, a i od svih drugih grupa zanimanja procjenjuju nekretninu koju posjeduju skupljom, kaže Karin Doolan i napominje: Naravno naše nalaze ne treba generalizirati na sve poduzetnike, ali čini se da u većoj mjeri uživaju viši životni standard, posebno u odnosu na radničku klasu.

Radnička klasa

Radnička klasa je najprisutnija u Hrvatskoj, ali nije to više ona radnička klasa u smislu rada u industriji; to su sada više zanimanja konobara, čistačica, kuhara ili dostavljača, kaže Karin Doolan.

Analize pokazuju razliku između mlađe radničke klasa, koja čini 25 posto ispitanika i ima više razine ekonomskog, društvenog i kulturnog kapitala, od starije radničke klase koja čini 19 posto sudionika. Oko 10 posto mlađe radničke klase ima štednju. Žene i muškarci su podjednako zastupljeni u ovim klasama.

Kada se uspoređivalo hrvatsko društvo danas i u Jugoslaviji, spominjala se razlika u statusu radničke klase i to s nostalgijom za vremenom kada je radnička klasa po sjećanju sugovornika živjela bolje nego danas.

Jedna sugovornica je rekla da je radnička klasa u socijalizmu bila „sveti“ pojam, a druga je spominjala „zaštićenu“ radničku klasu u to doba, ali se u odgovorima prepoznalo da je bilo razloga i za nezadovoljstvo radničke klase. Poruka je bila da danas radnička klasa ne uživa nikakav status, ističe Karin Doolan.

Nižu klasu u većoj mjeri čine osobe sa završenim osnovnoškolskim obrazovanjem iz ruralnih krajeva i osobe starije dobi, dok su po zanimanju češće kvalificirani radnici u industriji i poljoprivredi i niže kvalificirani radnici.

Kako se vide?

Prema dobivenim nalazima hrvatsko društvo nije egalitarno, ali ga ispitanici subjektivno procjenjuju još manje egalitarnim. Čak 54 posto ispitanika vidi malu elitu na vrhu, vrlo malo ljudi u sredini i najveći broj ljudi na dnu. Te razlike čine nešto više od pola ispitanika ljutim, a oko trećinu ispitanika tužnim, dok je samo desetina njih indiferentna na to, objašnjava zadarska sociologinja i napominje da je u višoj klasi elite nešto veći udio muškaraca, a u nižoj klasi veći udio žena.

Biti pripadnikom određene klase ne znači samo možeš li si ili ne možeš nešto priuštiti, već i kako se osjećaš. U našim intervjuima klasnu pripadnost obilježavaju sram, zavist, prezir, sreća, sigurnost i nesigurnost i nada. I ovo nije prvo istraživanje koje pokazuje da se u kapitalizmu radnička klasa, koja obavlja zanimanja koja su ključna za funkcioniranje društva, češće od drugih klasa osjeća neuspješno i anksiozno u pogledu svog rada ili plaće, poručuje ona.

Istodobno, postoji svojevrsni prezir prema političkim i ekonomskim elitama, u smislu da nisu zaslužili imati bogatstvo i moć s kojima raspolažu. Čak je i jedna pripadnica te elite rekla da joj je neugodno reći da pripada eliti jer to ima negativne konotacije.

S druge strane, čini se da je srednja klasa poželjna destinacija. Nju se doživljava kao klasu u kojoj ljudi dobro žive. Jedna sudionica rekla je kako je sretna što je u srednjoj klasi. Drugi pak sugovornik iz privatnog sektora u srednju klasu smješta „uhljebe“ za koje smatra da su kočnica razvoju zemlje, kaže Karin Doolan i zaključuje: Što se tiče niže klase, čija je česta slika prebiranje po kontejnerima, prema njoj sudionici iskazuje sažaljenje.

Prosječna plaća u mjesecu listopadu 2020. godine

DZS - Prosječna mjesečna isplaćena neto plaća po zaposlenome u pravnim osobama Republike Hrvatske za listopad 2020. iznosila je 6 756 kuna, što je nominalno više za 0,1%, a realno niže za 0,3% u odnosu na rujan 2020. Prosječna mjesečna bruto plaća po zaposlenome u pravnim osobama Republike Hrvatske za listopad 2020. iznosila je 9 190 kuna, što je nominalno više za 0,1%, a realno niže za 0,3% u odnosu na rujan 2020. Najviša prosječna mjesečna isplaćena neto plaća po zaposlenome u pravnim osobama za listopad 2020. isplaćena je u djelatnosti Znanstveno istraživanje i razvoj, u iznosu od 10 471 kunu, a najniža je isplaćena u djelatnosti Zaštitne i istražne djelatnosti, u iznosu od 4 433 kune.

Najviša prosječna mjesečna bruto plaća po zaposlenome u pravnim osobama za listopad 2020. isplaćena je u djelatnosti Znanstveno istraživanje i razvoj, u iznosu od 15 473 kune, a najniža je isplaćena u djelatnosti Zaštitne i istražne djelatnosti, u iznosu od 5 693 kune.

Prosječna mjesečna isplaćena neto plaća po zaposlenome u pravnim osobama Republike Hrvatske za listopad 2020. u odnosu na isti mjesec prethodne godine nominalno je viša za 2,4%, realno za 2,5%.

Prosječna mjesečna bruto plaća po zaposlenome u pravnim osobama Republike Hrvatske za listopad 2020. u odnosu na isti mjesec prethodne godine nominalno je viša za 2,1%, a realno za 2,2%.

Za razdoblje od siječnja do listopada 2020. prosječna mjesečna isplaćena neto plaća po zaposlenome u pravnim osobama Republike Hrvatske iznosila je 6 730 kuna, što je u odnosu na isto razdoblje 2019. nominalno više za 2,5%, a realno za 2,2%.

Za razdoblje od siječnja do listopada 2020. prosječna mjesečna bruto plaća po zaposlenome u pravnim osobama Republike Hrvatske iznosila je 9 181 kunu, što je u odnosu na isto razdoblje 2019. nominalno više za 2,3%, a realno za 2,0%.

U listopadu 2020. bilo je prosječno 175 plaćenih sati, što je za 0,6% više nego u rujnu 2020. Najveći broj plaćenih sati bio je u djelatnosti Proizvodnja kože i srodnih proizvoda (185), a najmanji broj plaćenih sati bio je u Djelatnosti socijalne skrbi bez smještaja (158).

Prosječna mjesečna isplaćena neto plaća po satu za listopad 2020. iznosila je 37,86 kuna, što je u odnosu na rujan 2020. niže za 0,2%, a u odnosu na isti mjesec prethodne godine više za 6,7%.

Prosječna mjesečna bruto plaća po satu za listopad 2020. iznosila je 51,50 kuna, što je u odnosu na rujan 2020. niže za 0,2%, a u odnosu na isti mjesec prethodne godine više za 6,3%.

Medijalna neto plaća za listopad 2020. iznosila je 5 776 kuna, dok je medijalna bruto plaća iznosila 7 546 kuna.

Hrvatska među četiri zemlje EU-a s padom troškova rada u trećem tromjesečju

(N1) - Troškovi rada po satu u EU i eurozoni porasli su u trećem tromjesečju upola slabije nego u prethodna tri mjeseca, a u Hrvatskoj su pali prvi puta u gotovo četiri godine, pokazali su u srijedu podaci Eurostata. Na razini 27-člane Europske unije kalendarski prilagođeni troškovi rada po satu porasli su u trećem tromjesečju 1,8 posto u odnosu na isto prošlogodišnje razdoblje, izračunali su europski statističari. U drugom tromjesečju uvećani su prema revidiranim Eurostatovim podacima 3,5 posto. U eurozoni su ukupni troškovi rada po satu u trećem tromjesečju porasli 1,6 posto, nakon revidiranog 3,6-postotnog povećanja u prethodna tri mjeseca.

Troškove rada smanjile su porezne olakšice i potpore kojima su vlade nastojale poduprijeti poduzeća u koronakrizi, smanjivši time troškove doprinosa, ističe Eurostat. Tako su troškovi doprinosa u EU u trećem tromjesečju pali 0,1 posto u usporedbi s istim prošlogodišnjim razdobljem. U prethodnom su tromjesečju stagnirali. U eurozoni pali su 0,4 posto, nakon 0,7-postotnog povećanja u prethodna tri mjeseca.

Troškovi plaća porasli su pak upola slabije nego u prethodna tri mjeseca, za 2,4 posto posto u EU, nakon 4,6-postotnog skoka u drugom tromjesečju. U eurozoni uvećani su 2,2 posto, nakon 4,5-postotnog povećaja u razdoblju od travnja do lipnja.

Sektor kulture, zabave i rekreacije bilježio je najveći skok troškova rada po satu, za 4,6 posto u usporedbi s istim prošlogodišnjim razdobljem. Troškovi doprinosa najviše su pali u sektoru ugostiteljstva, za 11,9 posto, utvrdio je Eurostat.

Niži troškovi u četiri zemlje

Među zemljama EU-a najviše su porasli ukupni troškovi rada po satu u Slovačkoj, Češkoj, Portugalu i Rumunjskoj, oko šest posto. Najslabije su porasli u Italiji i Austriji, za 0,3 odnosno 0,6 posto, dok su u Nizozemskoj stagnirali. Hrvatska je zajedno s Irskom, Ciprom i Maltom u skupini zemalja EU-a koje su u trećem tromjesečju bilježile pad troškova rada po satu. Kalendarski prilagođeni troškovi rada po satu u Hrvatskoj su u trećem tromjesečju bili 0,7 posto niži nego u istom prošlogodišnjem tromjesečju. To je njihov prvi pad od četvrtog tromjesečja 2016. godine, pokazuju podaci europskog statističkog ureda.

U drugom ovogodišnjem tromjesečju bilježili su isti postotni rast.

Pritom su troškovi plaća u Hrvatskoj u razdoblju od srpnja do rujna porasli 0,2 posto dok su troškovi doprinosa smanjeni 5,9 posto. U drugom tromjesečju troškovi plaća porasli su 1,5 posto dok su troškovi doprinosa pali 4,0 posto.

Najviše su u razdoblju od srpnja do rujna pali ukupni troškovi plaća po satu na Malti, za 6,1 posto, pokazuje Eurostatovo izvješće.


21. prosinca 2020.

Dvostruko više poslovno uvjetovanih otkaza: Na zatvaranje ekonomije poslodavci odgovorili rezanjem

COVID KRIZA
AUTOR Ljubica Gatarić

Kriza nije dobro vrijeme da se mijenjaju važne odredbe Zakona o radu. I poslodavcima i radnicima danas je teško preživjeti pa ministru Aladroviću profesor Gotovac i sudac Veselić preporučuju da im ne otežava

(VEČERNJI LIST) - Ove je godine udvostručen broj poslovno uvjetovanih otkazau odnosu na prethodnu godinu. Na državnu burzu rada u jedanaest mjeseci 2020. prijavilo se 43 tisuće radnika koji su ostali bez posla jer poslodavac više nije imao potrebu za njihovim radom, u odnosu na 24 tisuće takvih prijava u cijeloj prošloj godini. Osim ljudi koji su dobili otkaz kao “tehnološki višak”, na burzi je evidentirano ioko 97 tisuća radnika kojima je istekao ugovor na određeno. Njihov se broj nije znatnije mijenjao u odnosu na prethodnu godinu. Manje je bilo otkaza zbog likvidacije ili stečaja tvrtki, sporazumnih otkaza, kao i otkaza zbog sezonskih poslova, a radnici su također manje otkazivali poslodavcu nego 2019.

Stručnjaci nisu konzultirani

Povećan broj poslovno uvjetovanih otkaza posljedica je pandemije i zatvaranja ekonomije na koje su poslodavci odgovorili rezanjem broja zaposlenih. Vlada je krenula u izmjene Zakona o radu kako bi uz postojeći rad na izdvojenom mjestu ozakonila i rad na daljinu te pripremila izmjene u režimu zapošljavanja, odnosno otkazivanja. Ministar Josip Aladrović kaže da mu je želja „povećati broj ugovora na neodređeno i smanjiti broj ugovora na određeno vrijeme, ali s realnim mogućnostima, odnosno s pojednostavljivanjem otkazivanja ugovora na neodređeno vrijeme kako bi zaštitili poslodavce od potencijalnih problema koje bi mogli imati s određenim vrstama radnika. S druge straneželimo zaštititi i radna prava i naći tu balans.“Što bi to moglo značiti i u kojem bi smjeru olakšavali otkaze, u Vladi još ne žele reći pa smo za komentar zamolili stručnjake za radno pravo. Viktor Gotovac, profesor na katedri za radno pravo zagrebačkog Pravnog fakulteta, kaže da “olakšanje” može ići u tri smjera, i to smanjenjem iznosa otpremnina, skraćenjem otkaznog roka te drukčijim definiranjem razloga otkaza uz smanjenje zaštite za pojedine kategorije zaposlenih kao što su invalidi, sindikalni povjerenici, zaposleni stariji od 60 i sl.

– Nemam informaciju da se Vlada konzultirala s nekim od stručnjaka, niti mislim da je ovo gorući problem zbog kojega treba dizati tenzije.Kriza nije najbolje vrijeme da se mijenjaju ovako važne odredbe zakona. Stvorio bi se interesni disbalans sa sindikatima ako bi radnici loše prošli – ističe Gotovac. Otkazni rok, ovisno o stažu, traje od dva tjedna do četiri mjeseca. Gotovac ističe da bi se kao “smislena i prihvatljiva promjena” moglo uvesti skraćenje otkaznog roka te u tom području vidi prostor za dogovor i moguću trampu. – Postoje situacije u kojima niti radnik smije raditi niti ga poslodavac treba, no to nisu razlozi zbog kojih bi radnika trebalo lišiti prava na otpremninu – kaže Gotovac.

Inače, zakonska otpremnina u Hrvatskoj iznosi trećinu plaće po godini staža, a radnik koji dobije poslovno uvjetovani otkaz ima pravo na otpremninu od najviše šest svojih plaća. – To nisu neki nesuvisli iznosi i ne bih rekao da otpremnina stvara krucijalni trošak. Državna je pozicija ovdje prilično licemjerna, jer u kolektivnim ugovorima u javnom sektoru imamo rješenja prema kojima je otpremnina 65 posto prosječne plaće po godini rada. To su ozbiljni iznosi. Država bi prvenstveno trebala u svojim kolektivnim ugovorima djelovati na trošak jer se isplaćuje iz sredstava koja se prikupljaju porezima, bez zadiranja u opće uređenje – veli Gotovac.

Manje parnica zbog otkaza

Sudac Županijskog suda u Zagrebu Ivica Veselić ističe da u sudskoj praksi ne vidi previše parnica vezanih uz otkaze. – Puno je više parnica vezano uz novčana potraživanja, regres, prekovremene sate, otpremnine. Ako nema takvih prijepora na sudovima, onda ni u praksi nema prijepora takve vrste koji bi tražili intervenciju zakonodavca u taj dio Zakona o radu – ističe Veselić. Sporovi vezani za novčana potraživanja rjeđi su u privatnom sektoru i većinom se odnose na javne službe i državne sustave. Viktor Gotovac dodaje da radno pravo treba osuvremenjivati, u puno poslova, kojekakvih dostava, dijeljenja poslova, ugovora o djelu, ljudi koji ih rade nemaju nikakve zaštite. Intervencija u otkaznu proceduru u ovoj bi se situaciji mogla shvatiti i kao provociranje. – Načelno, dobrog radnika štiti isključivo njegov rad, malo će koji poslodavac otkazati radni odnos dobrom radniku. No danas je poslodavcima teško preživjeti pa ne bi trebalo nikome onemogućavati da preživi ovo vrijeme koje je jako teško – zaključuje sudac Veselić.

Covid pojeo 10 posto godišnjeg dohotka zaposlenih iz 2019., Hrvati najveći gubitnici u EU

EUROSTAT
AUTOR Ljubica Gatarić

Sedam od deset osoba koje su u Hrvatskoj izgubile posao zbog pandemije Eurostat je okarakterizirao kao osobe sa nižim primanjima.

(VEČERNJI LIST) - Pandemija i zatvaranje ekonomije doveli su do neviđenog povećanja broja radnika koji su izostajali s posla, radili bitno kraće ili ostali bez posla. Te su tri pojave smanjile primanja zaposlenih u Europskoj uniji u ovoj godini za oko pet posto u odnosu na prihode iz 2019. godine, a najlošije su, prema prvom istraživanju Eurostata koje se bavilo učinkom pandemije na primanja, prošli hrvatski građani. Zaposleni i oni koji se vode kaosamozaposleniu Hrvatskoj su ostali ostali bez 10,6 posto dohotka ostvarenog u prethodnoj godini. Slijede Grci, Francuzi i Ciprani čiji se gubitak kreće više od 7 posto. Najmanje gubitaka bilježi se u Latviji, Mađarskoj, Danskoj i Švedskoj, s tim što u analizunisu uključeni gubici koji će nastati zbog drugog vala pandemije.

Glavnina izgubljenog dohotka zaposlenih radnika posljedica je izostanaka, bilo da se radi o bolovanju, privremenom nedostatku posla ili smanjenom broju radnih sati.

Eurostat procjenjuje da se usred zaključavanja u travnju broj odsutnih radnika ili smanjenih radnih sati kretao od 1% do 50% u najugroženijim zemljama. U otprilike polovici članica EU udio ljudi koji su radili 80% ili manje sati prelazio je 20%, dok se u ostalih 11 zemalja taj udio kretao između 11% i 20%. Gubici dohotka iz radnog odnosa odnose se na tri procesa, prvi kada radnici ostaju bez posla ili im se ugovor ne obnavlja; drugo, kada radnici ostaju zaposleni, ali ulaze u privremena otpuštanja te treću situaciju kada radnici ostaju zaposleni, ali rade samo dio svog uobičajenog radnog vremena.

Polovica zemalja registrirala je više od 50% odsutnih radnika ili u privremenom programu državne potpore u sektoru hrane i smještaja. Na razini Europske unije najveći gubitak dohotka evidentiran je u turizmu i ugostiteljstvu -16,8%, te umjetnosti i zabave -10,9%. Gubici dohotka visoko su koncentrirani u ranjivim podskupinama, prije svega kod mladih, privremeno nezaposlenih i žena. U Hrvatskoj je udio izgubljenog dohotka – 13 posto – najveći u nižim dohodovnim skupinama zaposlenih.

Sedam od deset osoba koje su u Hrvatskoj izgubile posao zbog pandemije Eurostat je okarakterizirao kao osobe sa nižim primanjima.

Većina država uspjela je kompenzirati dio gubitaka onima koji su ostali zaposleni, pa su i u Hrvatskoj državne potpore za čuvanje radnih mjesta nadoknadile radnicima oko polovice izgubljenih prihoda. No, ta kompenzacija nije dosezala do osoba koje su ostale bez posla.

Eurostat: U vrijeme pandemije najviše u EU su pale plaće u Hrvatskoj; domaći ekonomisti u čudu

NA DNU LJESTVICE
Statistika hrvatskog tržišta rada ne pokazuje ni značajan pad zaposlenosti, ni značajno smanjenje plaća pa se to kosi s ovim nalazima

Piše: Marina Klepo

 

(JUTARNJI LIST) - Iako nacionalna statistika upućuje na kontinuirani rast plaća, unatoč pandemiji, podaci Eurostata pokazuju suprotno: među zemljama EU, plaće zaposlenih u Hrvatskoj najviše su pale. Razlika u dohotku zaposlenih prije i poslije krize iznosi oko 11 posto, ali zahvaljujući Vladinim mjerama, taj je minus ipak prepolovljen te iznosimalo više od pet posto.

Najmanje su krizu osjetili zaposleni u Mađarskoj, s padom primanja od oko jedan posto, pa se Vlada te zemlje nije posebno ni angažirala oko tog pitanja. U većini zemalja sheme za očuvanje radnih mjesta su značajno pridonijele smanjenju pada dohodaka zaposlenih. Utjecaj krize je vrlo neravnomjerno rasprostranjen među članicama, navodi Eurostat, pri čemu je najviše pogođen najranjiviji dio radne populacije, radnici s niskim primanjima su znatno više pogođeni od onih s visokim.

Podaci Eurostata koji upućuju da su primanja zaposlenih u Hrvatskoj najviše pala, čini se, pomalo su iznenadila i ekonomiste. Stoga Danijel Nestić s Ekonomskog instituta i Iva Tomić, glavna ekonomistica HUP-a, ocjenjuju kako nije riječ o redovnoj statistici već se pokazatelji Eurostata temelje na anketi i rezultat su neke eksperimentalne analize ili simulacije. U objavi Eurostata, kaže Tomić, navodi se kako su 'različite sheme naknada plaće ublažile gubitak dohotka na minus od oko dva posto na razini EU. U 15-ak zemalja smanjenje plaća je nakon uzimanja u obzir ovih shema prepolovljen. To je najviše primjetno u zemljama poput Hrvatske, Francuske, Austrije, Slovačke i Nizozemske'.

Eurostatovi podaci - Strandell Helene (estat)Eurostatovi podaci - Strandell Helene (estat)
- S druge strane, relevantna statistika hrvatskog tržišta rada ne pokazuje niti značajan pad zaposlenosti, odnosno povećanje nezaposlenosti, niti značajno smanjenje plaća pa se to donekle kosi s ovim nalazima. Primjerice, u drugom tromjesečju 2020., u razdoblju na kojem se temelji ova analiza, prosječna mjesečna bruto plaća po zaposlenome u pravnim osobama RH iznosila je 9.123 kune, što je u odnosu na drugo tromjesečje prethodne godine nominalno više za jedan posto, a realno za 1,3 posto, navodi Tomić. Dodaje, kako u razdoblju od siječnja do lipnja ove godine, u odnosu na isto razdoblje prethodne godine, broj ukupno zaposlenih je pao je za 0,8 posto, a u drugom tromjesečju 2020. u odnosu na drugo tromjesečje 2019. za 2,2 posto. Za cjelovit komentar, zaključuje, trebatće ipak dublja analiza.

No, ni nacionalni pokazatelji ne upućuju na jednoznačan zaključak. S jedne strane, ističe Nestić, podaci Eurostata su u kontradikciji s ostalim raspoloživim podacima u Hrvatskoj, kao što su fiskalizirani račun i potrošnja u trgovini na malo.

Da su dohoci pali više od 10 posto, to bi se sigurno više odrazilo na potrošnji. Istodobno, pad BDP-a od oko devet posto sugerira da je moralo doći i do pada mase primanja radnika. Stoga je moguće da Eurostata simulacija obuhvaća i neke netipične oblike rada, ili da broj odrađenih sati značajno smanjen u odnosu na vrijeme prije krize.


15. prosinca 2020.

Hrvatsko gospodarstvo u trećem kvartalu palo 10 posto

(N1) - Hrvatsko gospodarstvo palo je u trećem tromjesečju 10 posto u odnosu na isto lanjsko razdoblje, što je ponajviše posljedica pada osobne potrošnje, no pad je manji u odnosu na rekordnih 15 posto u prethodnom kvartalu. Državni zavod za statistiku (DZS) objavio je u petak prvu procjenu prema kojoj je bruto domaći proizvod (BDP) u proteklom kvartalu pao 10 posto na godišnjoj razini.

Pad je nešto manji od očekivanja analitičara. Sedam analitičara, koji su sudjelovali u anketi Hine, u prosjeku su očekivali pad BDP-a za 10,4 posto, a njihove procjene pada kretale su se u rasponu od 9,5 do 11 posto.

To je drugo tromjesečje zaredom kako je gospodarstvo palo na godišnjoj razini, što znači da je uronilo u prvu recesiju od 2014. godine.

Ipak, pad u trećem tromjesečju manji je nego u drugom, kada je gospodarstvo zbog restriktivnih mjera usmjerenih na suzbijanje koronavirusa, potonulo rekordnih, prema revidiranim podacima, 15,4 posto.

Realni pad BDP-a od 10 posto drugi je najveći realni pad od 1995. godine, kada se počela provoditi tromjesečna procjena BDP-a, navodi se u izvješću DZS-a.

Osobna potrošnja pala 7,5 posto

Pad gospodarstva u trećem tromjesečju ponajviše je posljedica slabosti osobne potrošnje, najveće sastavnice BDP-a.

Prema danas objavljenim podacima DZS-a, potrošnja kućanstava potonula je u proteklom kvartalu za 7,5 posto u odnosu na isto razdoblje godinu dana prije.

Bruto investicije u fiksni kapital pale su, pak, za 3 posto na godišnjoj razini.

Izvoz roba i usluga pao je u proteklom kvartalu za 32,3 posto na godišnjoj razini.

Pritom je izvoz roba pao 3 posto, dok je izvoz usluga potonuo 45,3 posto.

Uvoz roba i usluga smanjen je istodobno za 14,1 posto na godišnjoj razini.

Pritom je uvoz roba smanjen 9,9 posto, a usluga 33,3 posto.

U trećem je tromjesečju porasla samo državna potrošnja, za 1,5 posto na godišnjoj razini.

Podaci slabiji od prosjeka EU-a

Prema sezonski prilagođenim podacima, BDP je u trećem tromjesečju porastao za 6,9 posto u odnosu na prethodni kvartal, dok je na godišnjoj razini potonuo 10 posto.

To su slabiji podaci u odnosu na prosjek Europske unije. Prema podacima Eurostata, u trećem je tromjesečju gospodarstvo EU-a poraslo za 11,6 u odnosu na prethodni kvartal, dok je u odnosu na treći kvartal prošle godine palo 4,3 posto.

Akcijski plan za rodnu ravnopravnost – prava žena i djevojčica okosnica su globalnog oporavka za rodno ravnopravno društvo

Priopćenje Europske komisije

Europska komisija i Visoki predstavnik Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku danas su iznijeli ambiciozne planove za promicanje rodne ravnopravnosti i osnaživanja žena u okviru svih vanjskih djelovanja Europske unije.Iako je ostvaren znatan, ali neujednačen napredak u promicanju prava žena i djevojčica, nijedna zemlja u svijetu nije na dobrom putu da postigne rodnu ravnopravnost i osnaži sve žene i djevojčice do 2030. Osim toga, zdravstvene i socioekonomske posljedice krize uzrokovane pandemijom bolesti COVID-19 nerazmjerno utječu na žene i djevojčice. Primjerice, stopa gubitka posla kod žena je 1,8 puta veća nego kod muškaraca zbog većeg udjela žena u neformalnom radu i u ugroženim sektorima. Stopa siromaštva kod žena mogla bi porasti za 9,1 %.

Stoga je cilj novog Akcijskog plana EU-a za rodnu ravnopravnost i osnaživanje žena u vanjskim odnosima za razdoblje 2021. – 2025. (GAP III) ubrzati napredak u osnaživanju žena i djevojčica te očuvati postignuća u pogledu rodne ravnopravnosti ostvarena tijekom 25 godina od donošenja Pekinške deklaracije i njezine Platforme za djelovanje.

Visoki predstavnik / potpredsjednik Josep Borrell izjavio je: Jamčenje jednakih prava svima osnažuje naša društva. Zbog toga su bogatija i sigurnija. To je činjenica koja nadilazi načela i moralne obveze. Sudjelovanje žena i djevojčica u donošenju odluka i njihovo postavljanje na vodeće položaje nužni su za demokraciju, pravdu, mir, sigurnost, blagostanje i zeleniji planet. Ovim novim Akcijskim planom za rodnu ravnopravnost zalažemo se za veći i brži napredak prema rodnoj ravnopravnosti.

Povjerenica za međunarodna partnerstva Jutta Urpilainen izjavila je: Snažniji angažman u području rodne ravnopravnosti ključan je za održiv globalni oporavak od krize uzrokovane pandemijom bolesti COVID-19 i izgradnju pravednijih, uključivijih i naprednijih društava. Žene i djevojčice najviše su pogođene pandemijom i moraju imati prednost po pitanju oporavka. Komisija je rodno osjetljiva i geopolitički orijentirana, stoga je naš cilj bliže surađivati s državama članicama, kao i sa svim partnerima, u izgradnji istinski rodno ravnopravnog društva.

Promicanje rodne ravnopravnosti u vanjskom djelovanju EU-a za razdoblje 2021. – 2025.

Akcijskim planom za rodnu ravnopravnost III osigurava se okvir politike EU-a s pet stupova djelovanja kako bi se ubrzao napredak u ispunjavanju međunarodnih obveza i izgradio svijet u kojem svatko ima prostora za uspjeh. Promicanje rodne ravnopravnosti smatra se prioritetom svih vanjskih politika i djelovanja; nudi se plan za suradnju s dionicima na nacionalnoj, regionalnoj i multilateralnoj razini; intenziviraju se djelovanja u strateškim tematskim područjima; institucije se poziva da budu primjer drugima te se osigurava transparentnost rezultata.

Detaljan opis pet stupova djelovanja:

1) 85% svih novih djelovanja u okviru vanjskih odnosa pridonijet će rodnoj ravnopravnosti i osnaživanju žena do 2025. Akcijskim planom GAP III uvode se stroga pravila za primjenu i praćenje načela rodne ravnopravnosti u svim sektorima. Sva vanjska pomoć u svim sektorima, uključujući infrastrukturu, digitalizaciju, energetiku, poljoprivredu i mješovita sredstva itd., trebala bi uključivati rodnu perspektivu i podupirati rodnu ravnopravnost.

2) Zajednička strateška vizija i bliska suradnja s državama članicama i partnerima na multilateralnoj, regionalnoj i nacionalnoj razini. Akcijski plan GAP III zalaže se za razvoj zajedničkog pristupa za sve dionike EU-a na razini država članica i usmjerenost na odabrana strateška pitanja. Pomna rodna analiza i blisko savjetovanje s državama članicama, organizacijama civilnog društva, aktivistima za prava žena i mladima bit će čvrst temelj za djelovanje na terenu.

3) U okviru Akcijskog plana GAP III poziva se na ubrzanje napretka s naglaskom na ključna tematska područja djelovanja, uključujući borbu protiv rodno uvjetovanog nasilja i promicanje gospodarskog, socijalnog i političkog osnaživanja žena i djevojčica. Ponovno se naglašava univerzalni pristup zdravstvenoj skrbi, spolnom i reproduktivnom zdravlju i pravima te rodnoj ravnopravnosti u obrazovanju, kao i promicanju ravnopravnog sudjelovanja u donošenju odluka i ravnopravne podjele vodećih položaja. Planom se isto tako u potpunosti obuhvaća okvir politike EU-a o ženama, miru i sigurnosti, a rodna perspektiva postaje dio novih područja politike, kao što su zelena tranzicija i digitalna transformacija.

4) Pružanje dobrog primjera. Akcijskim planom poziva se Europsku uniju da bude primjer drugima, među ostalim uspostavom rodno osviještenog i rodno uravnoteženog vodstva na najvišoj političkoj i upravljačkoj razini.

5) Mjerenje rezultata. Akcijskim planom GAP III donosi se novi pristup praćenju, evaluaciji i učenju, s većim naglaskom na mjerenje rezultata. EU će uspostaviti kvantitativan, kvalitativan i uključiv sustav praćenja kako bi se povećala javna odgovornost, osigurala transparentnost i pristup informacijama o njegovoj podršci rodnoj ravnopravnosti u čitavom svijetu. Komisija će u suradnji s Europskom službom za vanjsko djelovanje svake godine pratiti napredak u provedbi Akcijskog plana GAP III.

Pristup koji donosi korjenite promjene

Ključni je cilj novog akcijskog plana doprinijeti osnaživanju žena, djevojčica i mladih kako bi u potpunosti iskoristili svoja prava i povećali svoje sudjelovanje u političkom, gospodarskom, društvenom i kulturnom životu. Akcijskim planom GAP III snažno se podupire sudjelovanje i vodstvo djevojčica i žena, promičući ga primjerice programima upravljanja i reformama javne uprave.

Promicat će se pristup koji donosi korjenite promjene i intersekcijski pristup te će se rodna pitanja uključiti u sve politike i djelovanja. Cilj je otkloniti strukturne uzroke rodne neravnopravnosti i rodno uvjetovane diskriminacije, među ostalim aktivnim uključivanjem muškaraca i dječaka u osporavanje rodnih normi i stereotipa. Naposljetku, kako nitko ne bi bio zapostavljen, akcijskim planom nastoji se riješiti pitanje intersekcijske diskriminacije pri čemu će se posebna pozornost posvetiti primjerice ženama s invaliditetom, migranticama i diskriminaciji na temelju dobi ili spolne orijentacije.

Kontekst

Ovaj vanjski Akcijski plan za rodnu ravnopravnost odražava ciljeve strategije EU-a za rodnu ravnopravnost, prve Komisijine strategije u području ravnopravnosti kojom se ispunjavaju obveze koje je predsjednica von der Leyen preuzela u svojim političkim smjernicama.

Zaštita žena od on-line uznemiravanja

ETUC/NHS -Povodom Međunarodnog dana borbe protiv nasilja nad ženama, Europska konfederacija sindikata poziva na dodatnu zaštitu žena protiv on line uznemiravanja. Zakonodavstvo protiv uznemiravanja na radnom mjestu mora biti dopunjeno na način da zaštiti žene koje rade od kuće protiv online zlouporaba putem tehnika nadzora koje koriste poslodavci. Žene koje rade na prvim crtama za vrijeme epidemije, osobito njegovateljice, radnice u prometu, trgovinama i čistačice su izložene nasilju i uznemiravanju licem u lice za vrijeme ove krize.

Međutim, veliki dio nasilja na mjestu rada s kojim se žene suočavaju premjestilo se online za vrijeme zatvaranja, koje je olakšano zbog nametljivih alata nadzora koje koristi dosta tvrtki.

Kako bi se borilo protiv nove prijetnje, ali i svih drugih oblika nasilja i uznemiravanja u svijetu rada, sindikati traže od vlada ratificiranje nove Konvencije Međunarodne organizacije rada br. 190. o eliminaciji nasilja i uznemiravanja u svijetu rada, koja bi ih obvezala i na prevenciju i suočavanje s cyber – nasiljem i uznemiravanjem.

„Konvencija br. 190. štiti od svih oblika nasilja i uznemiravanja u svijetu rada. Konvencija je temeljena na širokom konceptu svijeta rada, koji uzima u obzir činjenicu da se današnji rad ne odvija uvijek na fizičkom mjestu rada. Konvencija pokriva npr. nasilje i uznemiravanje koje se događa tijekom putovanja povezanog s radom, putovanja na posao i s posla, u smještaju koji je osigurao poslodavac ili kroz komunikaciju povezanu s poslom, uključujući onu omogućenu informacijskim i komunikacijskim tehnologijama“, kaže Međunarodna organizacija rada.

Konvencija, koja će stupiti na snagu sljedeće godine, je prvi međunarodni standard koji se bavi nasiljem i uznemiravanjem u svijetu rada. Vlade i poslodavci, članovi Međunarodne organizacije rada, podržali su Konvenciju i obvezali su se na poboljšanje zakonodavstva, usluga i postupaka za borbu protiv nasilja i uznemiravanja.

Esther Lynch, zamjenica glavnog tajnika ETUC-a naglašava:

„Iako određeni zakoni, politike i usluge postoje, nasilje i uznemiravanje na poslu i dalje ostaje veliki problem, posebno za žene. Danas nema dovoljno učinkovitih mehanizama za sprječavanje i borbu protiv cyber- uznemiravanja, a posebno za sprječavanje nametljivog nadzora.

Tvrtke općenito znaju ili mogu lako saznati kako rješavati uznemiravanje na poslu, ali trebaju ažurirati svoje procedure za primjenu istih na uznemiravanje radnika koji rade od kuće. Trend rada od kuće će se nastaviti i poslije epidemije tako da je Konvencija Međunarodne organizacije rada pravovremena i treba hitnu pozornost.

Najbolji način za postizanje napretka je da vlade osiguraju ispravan zakonodavni okvir za borbu protiv problema, kao što su cyber uznemiravanje, cyber nadzor i ohrabre poslodavce na pregovore vezane za procedure sa sindikatima. Navedeno se već pokazalo uspješnim jer tvrtke u kojima djeluju sindikati imaju 60% manje seksualnog uznemiravanja.“

Konvencija također obvezuje vlade i poslodavce na ublažavanje utjecaja obiteljskog nasilja uključujući situacije kada je dom mjesto rada, a što je sve učestalije posebno u slučaju epidemije bolesti Covid-19 . Ona ,također, poziva na poduzimanje mjera kao što su dopust za žrtve, fleksibilni radni aranžmani, privremena zaštita od otkaza te omogućavanje žrtvi obiteljskog nasilja potporu na radnom mjestu.

Nezavisni hrvatski sindikati su krajem 2019. godine zatražili su od Vlade RH da pristupi ratifikaciji Konvencije br. 190. o eliminaciji nasilja i uznemiravanja u svijetu rada.

Prema EU Agenciji za temeljna prava

16% žena u EU je doživjelo ozbiljno nasilje na poslu

11% žena u EU je doživjelo seksualno i/ili fizičko nasilje od nekoga na poslu


27. studenog 2020.

"Jednaka prava - jednake plaće - jednake mirovine"

(HRT) - Završna konferencija projekta EU-a "Jednaka prava - jednake plaće - jednake mirovine" upozorila je, kako bi se smanjio rizik od siromaštva za žene, na društveni problem jaza u plaćama i mirovinama između muškaraca i žena koji u Hrvatskoj iznosi 12,74 posto. Prema dostupnim podacima Državnog zavoda za statistiku o prosječnim bruto plaćama zaposlenih u pravnim osobama u 2018. godini, muškarci u Hrvatskoj prosječno mjesečno zarađuju 8837 kuna, a žene 7711 kuna. Navedeni podaci upućuju na prosječni jaz u plaćama od 12,74 posto, iznijela je pravobraniteljica za ravnopravnost spolova i nositeljica projekta Višnja Ljubičić na početku online konferencije.

Konferencija se održava u mjesecu u kojem se obilježava i Dan jednakih plaća. Ove godine taj dan je bio 10. studeni, od kada se simbolično računa da u prosjeku žene, za razliku od muških kolega, do kraja godine više ne primaju plaću jer rade "besplatno".

Projekt "Jednaka prava - jednake plaće - jednake mirovine" provodi se od 1. listopada 2018. do 31. prosinca 2020., a kroz istraživanja i analize dobivena su nova znanja kojima se teži boljem razumijevanju uzroka i posljedica jaza u plaćama i mirovinama. Kreiran je edukacijski program, kao i standardi i mjere za smanjivanje jaza u plaćama i mirovinama.

Tako je potrebno donijeti i primjenjivati standarde poput mjera transparentnosti plaća u svim djelatnostima, definiranja i ujednačenja mehanizama praćenja plaća, dok je pitanje rodnog jaza u plaćama potrebno standardizirano koristiti u procesima kolektivnog pregovaranja. Potrebno je i uvoditi pozitivne mjere poput promicanja rodno uravnotežene strukture zaposlenika u cilju uklanjanja horizontalne i vertikalne segregacije, odnosno uvoditi rodne kvote u praksama zapošljavanja, prilikom napredovanja te povećanja plaća u dominantno ženskim zanimanjima.

Uz ostalo, potrebno je uvesti i očev dopust te unaprjeđenje sustava roditeljskog dopusta i kreiranje politika s ciljem ravnopravnog angažiranja očeva u roditeljstvu i osiguranje međuresornog pristupa. Uz to, potrebna je veća dostupnost predškolskih programa s prilagodbom organizacije radnog vremena predškolskih ustanova prema potrebama zaposlenih roditelja. Potrebno je i unaprjeđenje sustava javnih usluga skrbi za starije i druge članove obitelji na nacionalnom i lokalnom nivou s obzirom na to da žene, osim o djeci, češće skrbe i o starijim članovima obitelji.

Hrvatska po jazu u plaćama bolja odprosjeka EU-a

Ministar rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike Josip Aladrović istaknuo je kako prema Eurostatovim podacima, Hrvatska po pitanju jaza u plaćama stoji mnogo bolje od europskog prosjeka. U Hrvatskoj je taj jaz 10,5 posto, a europski prosjek je 14,8 posto.

Ono što zabrinjava je utjecaj pandemije covida-19 na sadašnje trendove jer je dovela do velikih otpuštanja na svjetskoj razini, što će vjerojatno imati negativan učinak na rodno uvjetovanu razliku u plaćama. Otpuštanja u slabije plaćenim sektorima, poput tekstilne industrije, gdje je ionako prisutna određena nesigurnost u smislu manjih prihoda i ugovora na određeno, tiču se upravo žena koje dominantno rade u toj industriji, dodao je Aladrović.

Žene u Hrvatskoj prestigle muškarce po obrazovanju

Ministar znanosti i obrazovanja Radovan Fuchs istaknuo je da su žene u Hrvatskoj prestigle muškarce po obrazovanju, ali da veći broj žena na studijima nije jednak u svim područjima znanosti, gdje dječaci i muškarci više završavaju tehničke škole i studije.

Istraživanja pokazuju kako postoji statistička razlika u primanjima žena i muškaraca, a Fuchs navodi kako uzrok tome može biti veća zastupljenost žena na hijerarhijski nižim i manje plaćenim poslovima. Uz to, žene rade vremenski više i imaju više prekida rada zbog roditeljskog i rodiljnog dopusta te je veća vjerojatnost da će odabrati rad sa skraćenim ili fleksibilnim radnim vremenom kako bi pomirile posao i privatne obaveze.

- Zato je nužno razbijati stereotipe i podjele na tradicionalno muške i ženske poslove i zanimanja te osmišljavati mehanizme koji će ženama omogućiti usklađivanje privatnog i poslovnog života, poručio je Fuchs, dodavši da su jednake mogućnosti na tržištu rada ključna pretpostavka za razvoj društva.

Neravnopravnost na tržištu rada dovodi i do jaza u mirovinama

Stručni savjetnik u Institutu za društvena istraživanja u Zagrebu Josip Šipić iznio je rezultate nekoliko istraživanja prema kojima ispitanici većinom prepoznaju da neravnopravnost na tržištu rada dovodi i do jaza u mirovinama.

Kao neke od razloga koji su doveli do rodnog jaza, ispitanici su naveli trudnoću i majčinstvo zbog kojih su žene na neravnopravnom položaju. Također su naveli da društvo općenito drugačije gleda na žene, da je tržište rada patrijarhalno te da postoji podjela na muške i ženske poslove, ali i nejednako vrednovanje rada.

Prosječna plaća u RH za mjesec rujan

DZS/NHS - Prosječna mjesečna isplaćena neto plaća po zaposlenome u pravnim osobama Republike Hrvatske za rujan 2020. godine iznosila je 6 747 kuna, što je nominalno više za 0,4%, a realno niže za 0,4% u odnosu na kolovoz 2020. godine, dok je prosječna mjesečna bruto plaća po zaposlenome u pravnim osobama RH za rujan 2020. godine iznosila 9 179 kuna, što je nominalno niže za 0,1%, a realno za 0,9% u odnosu na kolovoz 2020. godine, izvijestio je danas Državni zavod za statistiku. Najviša prosječna mjesečna isplaćena neto plaća po zaposlenome u pravnim osobama za rujan 2020. isplaćena je u djelatnosti Proizvodnja koksa i rafiniranih naftnih proizvoda, u iznosu od 10 175 kuna, a najniža je isplaćena u djelatnosti Zaštitne i istražne djelatnosti, u iznosu od 4 370 kuna.

Najviša prosječna mjesečna bruto plaća po zaposlenome u pravnim osobama za rujan 2020. isplaćena je u djelatnosti Proizvodnja koksa i rafiniranih naftnih proizvoda, u iznosu od 15 118 kuna, a najniža je isplaćena u djelatnosti Zaštitne i istražne djelatnosti, u iznosu od 5 601 kunu.

Prosječna mjesečna isplaćena neto plaća po zaposlenome u pravnim osobama Republike Hrvatske za rujan 2020. u odnosu na isti mjesec prethodne godine nominalno je i realno viša za 3,4%.

Prosječna mjesečna bruto plaća po zaposlenome u pravnim osobama Republike Hrvatske za rujan 2020. u odnosu na isti mjesec prethodne godine nominalno je i realno viša za 3,2%.

Za razdoblje od siječnja do rujna 2020. prosječna mjesečna isplaćena neto plaća po zaposlenome u pravnim osobama Republike Hrvatske iznosila je 6 727 kuna, što je u odnosu na isto razdoblje 2019. nominalno više za 2,5%, a realno za 2,2%.

Za razdoblje od siječnja do rujna 2020. prosječna mjesečna bruto plaća po zaposlenome u pravnim osobama Republike Hrvatske iznosila je 9 180 kuna, što je u odnosu na isto razdoblje 2019. nominalno više za 2,3%, a realno za 2,0%.

U rujnu 2020. bila su prosječno 174 plaćena sata, što je za 4,2% više nego u kolovozu 2020. Najveći broj plaćenih sati bio je u djelatnosti Proizvodnja kože i srodnih proizvoda (183), a najmanji broj plaćenih sati bio je u Djelatnosti socijalne skrbi bez smještaja (157).

Prosječna mjesečna isplaćena neto plaća po satu za rujan 2020. iznosila je 37,94 kune, što je u odnosu na kolovoz 2020. niže za 3,6%, a u odnosu na isti mjesec prethodne godine za 0,8%.

Prosječna mjesečna bruto plaća po satu za rujan 2020. iznosila je 51,62 kune, što je u odnosu na kolovoz 2020. niže za 4,0%, a u odnosu na isti mjesec prethodne godine za 1,0%.

Medijalna neto plaća za rujan 2020. iznosila je 5 757 kuna, dok je medijalna bruto plaća iznosila 7 518 kuna.

ČETIRI OD PET OTPUŠTENIH RADILO JE NA ODREĐENO. U HRVATSKOJ JE TAKVIH 30.000

PODACI EUROSTATA
Podaci Eurostata pokazuju da je u drugom tromjesečju ove godine u Europskoj uniji bez posla ostalo 2,3 milijuna ljudi koji nisu bili stalno zaposleni

Piše: Marina Klepo

(Novac.hr) - Iako se među zemljama EU Hrvatska ističe po velikom broju prekarnih radnika, tijekom koronakrize nisu bili tako snažno izloženi otpuštanju kao u nekim drugim zemljama. Podaci Eurostata pokazuju da je u drugom tromjesečju ove godine u EU bilo 19,2 milijuna privremeno zaposlenih, što je 2,3 milijuna ljudi manje nego u prethodna tri mjeseca i čak tri milijuna manje nego u posljednjem kvartalu prošle godine.

Od ukupnog broja ljudi koji su tijekom koronakrize ostali bez posla, čak 80,5 posto njih čine oni koji su imali ugovore o radu na određeno vrijeme, ili četiri od njih pet. Pritom su posebno pogođeni mladi; njihov udjel u tim ugovorima pao je s 46,2 posto krajem prošle godine na 42,7 posto. S gubitkom posla privremeno zaposlenih bile su suočene sve zemlje EU, a u sedam zemalja bio je veći od 20 posto nego krajem prošle godine. Pritom najviše u Latviji, čak 35 posto, zatim u Bugarskoj, Malti, Sloveniji, Estoniji, Grčkoj i Slovačkoj. Oni koji su imali skraćeno radno vrijeme također su bili pojačano na meti otpuštanja: bez posla ih je u EU ukupno ostalo 2,8 milijuna, a pri čemu više od 10 posto u Irskoj, Španjolskoj, Portugalu i Latviji. S druge strane, u četiri zemlje je privremeno zapošljavanje čak povećano u vrijeme karantene, a najviše u Mađarskoj, čak 27,7 posto, te u Bugarskoj 10,9 posto.

Vladine mjere

U Hrvatskoj je tijekom drugog tromjesečja bilo 205 tisuća ljudi s ugovorom na određeno, što je 21 tisuću manje nego u prva tri mjeseca ove godine. Istodobno, onih koji rade skraćeno radno vrijeme bilo je 69 tisuća, osam tisuća manje nego u prethodnom kvartalu. U smislu udjela u ukupnom otpuštanju, Hrvatska se sasvim dobro uklapa u trend pretežitog otpuštanja privremeno i "part time" zaposlenih, ali ovaj put nije ga predvodila. U 11 zemalja EU problem je bio još izraženiji, među kojima su Italija, Španjolska i Slovenija. Glavni razlog tome, čine se, je obuhvat mjera za očuvanje radnih mjesta.

- Iako je sezonski rast zaposlenih značajno izostao, snažan pad gospodarske aktivnosti nije popraćen zamjetnim pogoršanjem na tržištu rada koje izdašnu potporu i dalje nalazi u Vladinim mjerama. Pritom trenutačno najveći korisnici Vladinih potpora za zapošljavanje su mikro i mali poduzetnici - navode analitičari RBA.

Kako je udjel privremeno zaposlenih u Hrvatskoj, koji je počeo rasti od 2013. godine, dosezao i do četvrtine ukupno zaposlenih, to je pitanje postalo jedna od važnih tema novog Zakona o radu. Poslodavci smatraju da se to može postići na način da se olakša otkazivanje ugovora o radu stalno zaposlenima.

Zakonska rješenja

No, rast nezaposlenosti teško je zaustaviti. Prema posljednjim podacima HZZ-a, krajem listopada ih je bilo 154.168, što je 6734 nezaposlene osobe više nego u rujnu. Na godišnjoj razini broj je povećan za 32.571 osobu. Posljednji podaci također pokazuju da više od 60 posto nezaposlenih u Hrvatskoj ima završenu srednju školu, dok je 17 posto njih s tek završenom osnovnom školom. Eurostat je objavio i strukturu zaposlenih u EU, a prosjek pokazuje da od 195 milijuna ukupno zaposlenih samo osam posto su u osnovnim zanimanjima, kao što su čistači i pomagači, radnici, pomoćnici u pripremi hrane, ulični i srodni prodavači i uslužni radnici.

Čak 21 posto zaposlenih čine visokoobrazovani profesionalci (znanstvenici, inženjeri, liječnici, nastavnici, zaposleni u područjima informacija, komunikacija, pravosuđu i kulturi), slijede tehničari i srodna zanimanja sa 17 posto, zatim uslužni radnici i prodavači (16 posto), obrtnici i službenici. Menadžera je pet posto, a kvalificiranih u poljoprivredi i ribarstvu četiri posto.


20. studenog 2020.

Velika njemačka banka predlaže dodatno oporezivanje ljudi koji rade od kuće

Autor: Poslovni.hr - Mjeru opravdavaju time da je to jedino pošteno, jer oni koji rade od kuće štede novac i ne plaćaju u sustav kao oni koji izlaze iz kuće da bi otišli na posao. Ekonomisti u Deutsche Banku predlažu porez od 5 posto na plaću radnika koji odluče raditi od kuće. Porez bi plaćali poslodavci, a generirani prihod bio bi isplaćen ljudima koji svoje poslove ne mogu obavljati od kuće.

Mjeru opravdavaju time da je to jedino pošteno, jer oni koji rade od kuće štede novac i ne plaćaju u sustav kao oni koji izlaze iz kuće da bi otišli na posao. “Već godinama trebamo porez na radnike na daljinu. Covid je to učinio očitim”, rekao je strateg Deutsche Banka, Luke Templeman.

“Jednostavno je, naš gospodarski sustav nije složen da se nosi s ljudima koji se mogu odvojiti od društva”, dodao je Templeman, piše BBC, a prenosiN1.

Od pojave pandemije koronavirusa, milijuni ljudi prebacili su se na rad od kuće. Mnogo velikih tvrtki reklo je da će i nakon pandemije velikom broju svog osoblja omogućiti opciju trajnog rada od kuće.

Ipak, postoje i milijuni ljudi koji ne mogu raditi od kuće, kao što su medicinsko osoblje ili radnici u tvornicama, a porez koji bi se uveo pomogao bi da se održe njihove plaće.

“Virus je koristio onima koji svoje poslove mogu odrađivati virtualno, a ugrozio je platežnu moć ili zdravlje onih koji ne mogu”, rekao je Templeman.

Istaknuo je da ljudi koji rade na daljinu manje doprinose infrastrukturi gospodarstva, “iako i dalje primaju njegove dobrobiti”.

Radom od kuće ljudi ne plaćaju javni prijevoz niti jedu u restoranima, dok njihovi skupi uredi zjape prazni.

“Rad od kuće nudi izravnu uštedu na troškove poput putovanja, ručka, odjeće ili čišćenja. Porez od pet posto ne bi ugrozio te ljude ništa više nego da svaki dan odlaze na posao”, rekao je Templeman.

Istraživanje Deutsche Banka pokazuje da jedna trećina ljudi i nakon završetka pandemije žele ostati raditi od kuće barem dva dana u tjednu.

Porez bi izravno plaćali poslodavci koji dopuštaju svojim zaposlenicima da rade od kuće, ali ne bi se odnosio na samozaposlene i one koji imaju niska primanja, ali ni one ljude koji moraju ostati doma zbog različitih zdravstvenih razloga.

Iz Deutsche Banka kažu da je njihovo istraživanje napravljeno kako bi potaknulo raspravu o nizu važnih tema. Templeman kaže da je dobio mnogo povratnih informacija. “Mnogi ljudi kažu da nisu oduševljeni idejom uvođenja novog poreza, ali drugi to vide kao zanimljivu politiku koju bi vlade mogle iskoristiti kako bi raspodijelile prihode od pandemije, koje su neki ljudi generirali, dok su drugi, njome pogođeni, izgubili primanja”, rekao je Templeman.

Bez obzira na sve: U Njemačkoj 90 posto zaposlenih s kolektivnim ugovorima prima božićnicu

OKO 2660 EURA BRUTO
U Njemačkoj je u poduzećima i ustanovama koje se drže kolektivnog ugovora zaposleno 47 posto zaposlenih

(RTL.HR) - Gotovo 90 posto zaposlenih u Njemačkoj s kolektivnim ugovorima primit će ove godine božićnicu koja u prosjeku iznosi oko 2660 eura bruto, priopćio je u srijedu Državni zavod za statistiku iz Wiesbadena. "I ove godine će 87,4 posto zaposlenih u poduzećima i ustanovama koje prihvaćaju kolektivni ugovor primiti božićnicu", stoji u priopćenju Državnog ureda za statistiku. Prosječna božićnica iznosi 2.660 eura bruto, dok najviše božićnice primaju zaposleni u energetskom sektoru, 5.910 eura. U prosjeku 5.509 eura primaju i zaposleni u TV i radio produkciji, kako u javnom tako i u privatnom sektoru. Najniže božićnice, 364 eura, primaju zaposleni u sektoru posredovanja u zapošljavanju radne snage.

U Njemačkoj je u poduzećima i ustanovama koje se drže kolektivnog ugovora zaposleno 47 posto zaposlenih. To se prije svega odnosi na zaposlene u javnom sektoru, ali i branšama s tradicionalno dobro organiziranim sindikatima poput metaloprerađivačkog sektora, u što spada i njemačka automobilska industrija.

Kako ćete proći u novoj poreznoj reformi? Nekome ništa, a nekome 1800 kuna

POREZNA REFORMA
Adriano Milovan

(INDEX.HR) - VLADA je u sabor uputila novi prijedlog izmjena u poreznom sustavu koje bi građanima u džepovima trebale ostaviti nešto više novca nego što je to slučaj sada. No prijedlog Banskih dvora već je naišao na žestoke kritike, kako oporbe tako i sindikalaca, ali i poslodavaca.

U fokusu novog, petog kruga porezne reforme su izmjene u sustavu poreza na dohodak i poreza na dobit. U vladi predlažu da se stope poreza na dohodak od sljedeće godine smanje sa sadašnjih 24 i 36 posto na 20 i 30 posto, pri čemu zadržavaju iste porezne razrede, ali i isti neoporezivi dio dohotka od 4000 kuna. Također, predlažu da se stopa poreza na dobit smanji sa sadašnjih 12 na 10 posto za poduzetnike koji ostvaruju godišnje prihode do 7,5 milijuna kuna, čime će se, ističu u Banskim dvorima, obuhvatiti više od 93 posto poduzetnika u Hrvatskoj. Porezna reforma obuhvaća još nekoliko prijedloga, no oni su manje bitni za ovu priču.

U vladi kažu da će svi biti na dobitku

"Petim krugom porezne reforme građanima i poduzetnicima ostavljamo više novaca", kaže za Index izvor iz vladinih krugova. Dodaje kako vlada time daje svoj obol jačanju potrošnje i gospodarskom rastu u sljedećoj godini, u kojoj očekuje oporavak od koronakrize. No upozorava i da mogućnosti vlade da pomogne rast plaća manjim zahvatom poreznih škara ipak nisu neograničene. Drugim riječima, dodaje, i poslodavci bi morali dati svoj doprinos povećanju plaća zaposlenih.

"Zakon o porezu na dohodak ne definira plaće, one su stvar dogovora poslodavaca i radnika, nego definira oporezivanje plaća. Svi koji plaćaju porez na dohodak ovim će nešto dobiti, no dio toga je i na samim poslodavcima", poručuje naš sugovornik.

Pritom podsjeća kako oko dvije trećine poreznih obveznika u Hrvatskoj ne plaća porez na dohodak jer njihova primanja nisu dovoljna da bi ih zahvatile porezne škare. Njima, dodaje, izmjene u sustavu tog poreza ne mogu pomoći. S druge strane, ističe kako je vlada u nekoliko navrata povećavala neoporezivi dio dohotka, koji je još prije nekoliko godina iznosio 2600 kuna mjesečno, a sada iznosi 4000 kuna, što je uvelike pomoglo građanima. Svako daljnje povećanje neoporezivog dijela, dodaje, vodilo bi k još manjem broju građana koji plaćaju porez na dohodak.

"Statistike pokazuju da su najveći rast plaća u zadnje četiri godine imali upravo oni s manjim plaćama. To je rezultat dosadašnjih krugova porezne reforme", poručuje naš sugovornik.

Računice pokazuju da će oni s višim primanjima najbolje proći

Izmjene koje vlada sada predlaže u osnovi se svode na mijenjanje poreznih stopa, dok ostali parametri u sustavu poreza na dohodak ostaju isti. Tako bi zaposleni koji plaćaju porez na dohodak, ako sabor prihvati vladin prijedlog, od sljedeće godine taj porez plaćali po stopama od 20 i 30 posto, umjesto po stopama od 24 i 36 posto, kao sada.

Računice koje je za Index izradila RRIF-ova Visoka škola za financijski menadžment potvrđuju da zaposleni s malim primanjima, primjerice s neto plaćom od 4000 kuna ili manje, neće ni osjetiti promjene u sustavu poreza na dohodak. Njihova su primanja jednostavno premala da bi ih se oporezivalo. S druge strane, u novoj rundi porezne reforme najbolje će proći oni s visokim primanjima. Primjerice, neto plaća samca u Zagrebu koja sada iznosi gotovo 29.000 kuna podebljat će se za preko 1800 kuna!


11. studenog 2020.

Kako ćete proći u novoj poreznoj reformi? Nekome ništa, a nekome 1800 kuna

POREZNA REFORMA
Adriano Milovan

(INDEX.HR) - VLADA je u sabor uputila novi prijedlog izmjena u poreznom sustavu koje bi građanima u džepovima trebale ostaviti nešto više novca nego što je to slučaj sada. No prijedlog Banskih dvora već je naišao na žestoke kritike, kako oporbe tako i sindikalaca, ali i poslodavaca. U fokusu novog, petog kruga porezne reforme su izmjene u sustavu poreza na dohodak i poreza na dobit. U vladi predlažu da se stope poreza na dohodak od sljedeće godine smanje sa sadašnjih 24 i 36 posto na 20 i 30 posto, pri čemu zadržavaju iste porezne razrede, ali i isti neoporezivi dio dohotka od 4000 kuna. Također, predlažu da se stopa poreza na dobit smanji sa sadašnjih 12 na 10 posto za poduzetnike koji ostvaruju godišnje prihode do 7,5 milijuna kuna, čime će se, ističu u Banskim dvorima, obuhvatiti više od 93 posto poduzetnika u Hrvatskoj. Porezna reforma obuhvaća još nekoliko prijedloga, no oni su manje bitni za ovu priču.

U vladi kažu da će svi biti na dobitku

"Petim krugom porezne reforme građanima i poduzetnicima ostavljamo više novaca", kaže za Index izvor iz vladinih krugova.

Dodaje kako vlada time daje svoj obol jačanju potrošnje i gospodarskom rastu u sljedećoj godini, u kojoj očekuje oporavak od koronakrize. No upozorava i da mogućnosti vlade da pomogne rast plaća manjim zahvatom poreznih škara ipak nisu neograničene. Drugim riječima, dodaje, i poslodavci bi morali dati svoj doprinos povećanju plaća zaposlenih.

"Zakon o porezu na dohodak ne definira plaće, one su stvar dogovora poslodavaca i radnika, nego definira oporezivanje plaća. Svi koji plaćaju porez na dohodak ovim će nešto dobiti, no dio toga je i na samim poslodavcima", poručuje naš sugovornik.

Pritom podsjeća kako oko dvije trećine poreznih obveznika u Hrvatskoj ne plaća porez na dohodak jer njihova primanja nisu dovoljna da bi ih zahvatile porezne škare. Njima, dodaje, izmjene u sustavu tog poreza ne mogu pomoći. S druge strane, ističe kako je vlada u nekoliko navrata povećavala neoporezivi dio dohotka, koji je još prije nekoliko godina iznosio 2600 kuna mjesečno, a sada iznosi 4000 kuna, što je uvelike pomoglo građanima. Svako daljnje povećanje neoporezivog dijela, dodaje, vodilo bi k još manjem broju građana koji plaćaju porez na dohodak.

"Statistike pokazuju da su najveći rast plaća u zadnje četiri godine imali upravo oni s manjim plaćama. To je rezultat dosadašnjih krugova porezne reforme", poručuje naš sugovornik.

Računice pokazuju da će oni s višim primanjima najbolje proći

Izmjene koje vlada sada predlaže u osnovi se svode na mijenjanje poreznih stopa, dok ostali parametri u sustavu poreza na dohodak ostaju isti. Tako bi zaposleni koji plaćaju porez na dohodak, ako sabor prihvati vladin prijedlog, od sljedeće godine taj porez plaćali po stopama od 20 i 30 posto, umjesto po stopama od 24 i 36 posto, kao sada.

Računice koje je za Index izradila RRIF-ova Visoka škola za financijski menadžment potvrđuju da zaposleni s malim primanjima, primjerice s neto plaćom od 4000 kuna ili manje, neće ni osjetiti promjene u sustavu poreza na dohodak. Njihova su primanja jednostavno premala da bi ih se oporezivalo. S druge strane, u novoj rundi porezne reforme najbolje će proći oni s visokim primanjima. Primjerice, neto plaća samca u Zagrebu koja sada iznosi gotovo 29.000 kuna podebljat će se za preko 1800 kuna!

Čak 34 posto starijih u riziku siromaštva: Mirovinski sustav muče tri ključna problema

Autor: Poslovni.hr/Hina - S imovinom čija vrijednost trenutno nadmašuje 120 milijardi kuna mirovinski fondovi mogu i nadalje pružati pomoć gospodarstvu, pa tako i u kontekstu potencijalnih privatizacija i razvoja tržišta kapitala, rekao je Žigman. Nepovoljan omjer između zaposlenih i umirovljenika, produljenje prosječnog životnog vijeka građana te nizak iznos mirovina najveći su izazovi s kojima se suočava hrvatski mirovinski sustav,istaknuto je u petak na međunarodnoj konferenciji o stanju i perspektivama mirovinskih reformi. Konferenciju su putem video poziva organizirali Institut za javne financije (IJF) i Zaklada Friedrich Ebert, a većina uvodnih govornika je ocijenila da mirovinska reforma, provedena prije gotovo 20 godina u Hrvatskoj, predstavlja jedan uspješan primjer. Tada su, između ostalog, uz prvi stup, uvedeni i drugi i treći stup mirovinskog osiguranja, koji u većoj mjeri individualiziraju mirovinsku štednju i potiču dobrovoljnost.

Potpredsjednik Vlade i ministar financija Zdravko Marić rekao je da stavka mirovina, pojedinačno promatrano, predstavlja najveći izdatak na rashodnoj strani proračuna, da imaju udio u BDP-u od oko deset posto.

Unatoč svim izazovima, Hrvatska je uspjela održati drugi i treći mirovinski stup, na što smo ponosni, a cilj u budućnosti je i njihovo daljnje jačanje, poručio je Marić.

Napomenuo je kako je, ne samo iz perspektive Hrvatske, već cijelog svijeta, sveprisutan trend produženja životnog vijeka populacije, a zbog razvoja tehnologije, medicine i znanosti.

To je dobro, no, ima i određene posljedice na mirovinski sustav, dodao je Marić.

Kao specifičnosti hrvatskog mirovinskog sustava izdvojio je poprilično nepovoljan omjer između broja umirovljenika i zaposlenih, kao i u iznadprosječan udjel ranou mirovljenih građana, što su i neki od razloga nastavljanja napora ka daljnjim reformama mirovinskog sustava.

Čak 34 posto starijih u riziku siromaštva i socijalne isključenosti

Viša ekonomska savjetnica u predstavništvu Europske komisije u Hrvatskoj Judita Cuculić Župa podsjetila je da uplate u drugi mirovinski stup od njegova osnivanja iznose pet posto pa je stoga predložila hrvatskoj vladida se, čim to fiskalne mogućnosti dopuste, povećaju doprinosi za drugi stup, koji se izdvajaju iz bruto plaće svakog osiguranika.

Cuculić Župa je također istaknula da Hrvatska ima premali broj ljudi koji uplaćuje sredstva u mirovinski sustav, što je posljedica vrlo niske stope zaposlenosti, koja je treća najniža među zemljama EU-a.

Ocijenila je kako je niska stopa zaposlenosti najveći makroekonomski problem Hrvatske, za čije rješavanje je potrebna implementacija mnogih politika, odnosno reformi.

I Cuculić Župa je istaknula da produljenje životnog vijeka predstavlja izazov za mirovinske sustave. Ako ljudi žive dulje, tada će i više vremena primati mirovinu, a ako nema dovoljno ljudi koji će uplaćivati u mirovinski sustav, on u budućnosti postaje neodrživ, a adekvatnost mirovina niska, rekla je.

Upozorila je i da udio starijih ljudi kojima prijeti rizik siromaštva i socijalne isključenosti u Hrvatskoj doseže 34 posto, što je 15 postotnih bodova više od prosjeka EU-a, a uvelike je posljedica neadekvatnih iznosa mirovina.

Kao specifičnost hrvatskog mirovinskog sustava izdvojila je i značajnu zastupljenost povlaštenih i mirovina po posebnim propisima.

Imovina mirovinskih fondova premašuje 120 milijardi kuna

Uplate od pet posto u drugi stup (individualna kapitalizirana štednja) su također obvezno mirovinsko osiguranje, a građani odabiru obvezni mirovinski fond koji upravlja njihovim sredstvima, pri čemu nadzor nad poslovanjem tih fondova provodi Hrvatska agencijaza nadzor financijskih usluga (Hanfa).

U pravilu novi zaposlenici sami biraju mirovinski fond, a ako to ne učine u određenom roku tada ih raspoređuje Središnji registar osiguranika (Regos).

Predsjednik Upravnog vijeća Hanfe Ante Žigman rekao je da više od 95 posto novih zaposlenika samo ne odabire obvezni mirovinski fond u koji će ulagati mirovinsku štednju, zbog čega se radi na edukaciji građana.

Ustvrdio je i da je industrija mirovinskih fondova u Hrvatskoj pokazala znatnu otpornost u vrijeme nestabilnosti tržišta.

S imovinom čija vrijednost trenutno nadmašuje 120 milijardi kuna mirovinski fondovi mogu i nadalje pružati pomoć gospodarstvu, pa tako i u kontekstu potencijalnih privatizacija i razvoja tržišta kapitala, rekao je Žigman.

Predstavnik Udruge društava za upravljanje mirovinskim fondovima i mirovinskih osiguravajućih društava (UMFO) Petar Vlaić ustvrdio je da su u posljednje dvije financijske krize u Hrvatskoj mirovinski fondovi djelovali kao stvarni stabilizatori na tržištima kapitala.

Važnost četiri obvezna mirovinska fonda u Hrvatskoj između ostalog se ogledai u tome da su pojedinačno najveći imatelji državnih obveznica, a imaju i udio i u brojnim hrvatskim kompanijama, naveo je Vlaić.

Poručio je i kako će imovina u hrvatskim mirovinskim fondovima ljudima u mirovini omogućiti budućnost s adekvatnim prihodima.

Direktorica Zaklade Friedrich Ebert Türkan Karakurt rekla je da, iako su ciljevi mirovinskih sustava u većini zemalja slični, postoji cijeli niz različitih sustava, koji su uglavnom manje zadovoljavajući, pri čemu je siromaštvo među umirovljenicima široko rasprostranjeno.

Stoga bi se reformama trebala postići održivost mirovinskih sustava, koji omogućavaju jednake životne uvjete za umirovljenike u Europi, poručila je.

Ravnatelj IJF-a Vjekoslav Bratić podsjetio je da taj institut ove godine slavi 50 godina postojanja, a kroz kroz sve te godine stanje i perspektive mirovinskih reformi u Hrvatskoj, kao i u drugim zemljama, bile su među najvažnijim istraživačkim temama.

Krešimir Sever: Novac iz EU treba iskoristiti za restrukturiranje gospodarstva

HRVATSKI SWOT
Goran Litvan

(LIDER) - Prvi čovjek Nezavisnih hrvatskih sindikata u dobrom dijelu svoje SWOT analize izašao je iz uskih sindikalnih okvira zastupnika radničke klase. Klasična prava radnika ostala su u drugom planu, a Sever posebno inzistira na okretanju Hrvatske inovacijama, ulaganjima u istraživanje i razvoj, boji se slabog i sporog tehnološkog napretka i tehnološke zaostalosti. Ističe i premalo poslova za visokoobrazovanu radnu snagu i poslova s višom dodanom vrijednošću te namobjašnjava da prijeti konkurentnost zasnovana na slabo plaćenim i obespravljenim radnicima koji rade na nesigurnim poslovima.

Detektira problem u iseljavanju, posebno visokoobrazovanih. Tvrdi da treba naći rješenje za povratak u zemlju naših građana, posebno mladih, visokoobrazovanih, za prijenos znanja i ponašanja iz gospodarstava zemalja u kojima su bili na privremenom radu. Vrijedne ljude ubraja u snagu Hrvatskei tu koristi priliku da upozori kako njihove radne vrijednosti 'nerijetko dolaze do punog izražaja tek u inozemstvu, u uređenim sustavima rada i pod vodstvom sposobnih menadžera koji organiziraju i vode poslovne procese'.

Posebno bismo izdvojili priliku koju Sever vidi u velikom iznosu raspoloživog EU novca, ali naglašava da ta sredstva treba iskoristiti 'za restrukturiranje gospodarstva prema naprednim tehnologijama, zelenoj energiji i otvaranju novih kvalitetnih radnih mjesta'.

To je ista teza koju je ovog tjedna objavilo saborsko fiskalno povjerenstvo, upozorivši da se europski novac ne smije koristiti samo za javni sektor. Nažalost, država svojim prvim najavama pokazuje da neće slušati ni Povjerenstvo koje je sama osnovala, ni Severa.


06. studenog 2020.

Krešimir Sever: Novac iz EU treba iskoristiti za restrukturiranje gospodarstva

HRVATSKI SWOT
Goran Litvan

(LIDER) Prvi čovjek Nezavisnih hrvatskih sindikata u dobrom dijelu svoje SWOT analize izašao je iz uskih sindikalnih okvira zastupnika radničke klase. Klasična prava radnika ostala su u drugom planu, a Sever posebno inzistira na okretanju Hrvatske inovacijama, ulaganjima u istraživanje i razvoj, boji se slabog i sporog tehnološkog napretka i tehnološke zaostalosti. Ističe i premalo poslova za visokoobrazovanu radnu snagu i poslova s višom dodanom vrijednošću te namobjašnjava da prijeti konkurentnost zasnovana na slabo plaćenim i obespravljenim radnicima koji rade na nesigurnim poslovima.

Detektira problem u iseljavanju, posebno visokoobrazovanih. Tvrdi da treba naći rješenje za povratak u zemlju naših građana, posebno mladih, visokoobrazovanih, za prijenos znanja i ponašanja iz gospodarstava zemalja u kojima su bili na privremenom radu. Vrijedne ljude ubraja u snagu Hrvatskei tu koristi priliku da upozori kako njihove radne vrijednosti 'nerijetko dolaze do punog izražaja tek u inozemstvu, u uređenim sustavima rada i pod vodstvom sposobnih menadžera koji organiziraju i vode poslovne procese'.

Posebno bismo izdvojili priliku koju Sever vidi u velikom iznosu raspoloživog EU novca, ali naglašava da ta sredstva treba iskoristiti 'za restrukturiranje gospodarstva prema naprednim tehnologijama, zelenoj energiji i otvaranju novih kvalitetnih radnih mjesta'.

To je ista teza koju je ovog tjedna objavilo saborsko fiskalno povjerenstvo, upozorivši da se europski novac ne smije koristiti samo za javni sektor. Nažalost, država svojim prvim najavama pokazuje da neće slušati ni Povjerenstvo koje je sama osnovala, ni Severa.

Plenković iznio glavne ciljeve Vlade, a HUP mu poručio: 'Nema nikakvog rasta bez reformi'

RAD VLADE
AUTOR Božena Matijević

Plenković podnio izvješće o radu Vlade i naveo buduće prioritete

(VEČERNJI LIST) – Da u protekle tri godine nismo povećavali plaće, mirovine i naknade, građanima bi danas bilo financijski puno teže. Da nismo smanjivali porezno opterećenje, još veći broj građana i poduzeća puno bi teže izdržavao teret pritiska ove krize. Da nismo povećali zaposlenost i očuvali radna mjesta, danas bi brojni građani bili socijalno ugroženi. Da nismo smanjili broj blokiranih i siromašnih, cjelokupna društvena situacija bila bi teža, a danas nalazimo socijalno pravedna i održiva rješenja kako bi se što veći broj blokiranih postupno vratio u gospodarsku aktivnost. Da nismo racionalno upravljali javnim financijama i ostvarili tri proračunska suficita, danas ne bismo bili u stanju donijeti mjere kojima smo pridonijeli spašavanju 630 tisuća radnih mjesta i više od 107 tisuća poduzeća. Da nismo smanjili udjel javnog duga u BDP-u, danas bi on bio preko 100% što bi bio ogroman financijski i reputacijski teret – kazao je jučer u Saboru, podnoseći godišnje izvješće o radu Vlade, premijer Andrej Plenković.

Porezna politika

Potom je naveo i prioritete u narednom razdoblju. Prvi je – osigurati socijalnu sigurnost, što je preduvjet razvoja društva u kojem svatko ima pravo na kvalitetnu zdravstvenu skrb, društvenu solidarnost, ravnopravnost i jednake prilike. Socijalna kohezija i smanjivanje nejednakosti naš su cilj, reče premijer.

Drugi je prioritet osigurati perspektivnu budućnost svima, osobito mladima, poduzetnicima jer “hrvatsko gospodarstvo treba biti konkurentno i temeljiti se na demografski vitalnom i obrazovanom društvu”.

Treća je zadaća učvršćivanje ekonomske suverenosti postizanjem samodostatnosti u proizvodnji hrane i energije, kao i jačanjem energetske neovisnosti i hrvatskog sela te razvojem kružnog gospodarstva.

Posljednja dva prioriteta čine osnaživanje državnih institucija, podizanje učinkovitosti javnih službi i otpornosti javnih financija, te povećanje globalne prepoznatljivosti zemlje. No, kako je istaknuo Plenković, najvažnija je zadaća –demografska revitalizacija.

– U tu ćemo svrhu donijeti niz novih mjera koje će olakšati odluku o zasnivanju ili proširenju obitelji i koje će podizati kvalitetu života naših obitelji. Radit ćemo na stvaranju preduvjeta koji će smanjiti iseljavanje, i to gospodarskom i poreznom politikom koje će poslodavcima olakšati da otvaraju nova radna mjesta i daju adekvatne plaće – kazao je Plenković obećavši iulaganjeu prometnu, energetsku i vodno-komunalnu infrastrukturu.

Na sve izrečeno šef SDP-a Peđa Grbin uzvratio je da je Vlada, u godini koju je obilježila korona, izabrala “lošiji put, put bez plana, bez vizije, put ad hoc odgovora” te rekao da Vlada bježi od odgovornosti, pa je premijera pozvao da svi skupa nađu rješenje kako izbjeći lockdown u koji srljamo”.

– Usprkos dobrom početku, 2020. bila je izuzetno teška, puna izazova. Treba očekivati težak završetak godine s teškim posljedicama u gospodarstvu zbog izrazito negativnog utjecaja svjetske pandemijske krize. Reakcije Vlade na pandemiju, posebno kad je riječ o brzom donošenju mjera za spas gospodarstva, bile su pravodobne i podržavamo svaki iskorak u tom smjeru. No hrvatske poslodavce zanima pogled naprijed, u budućnost, a mjere su samo kratkoročnog karaktera. Moramo više razmišljati i pripremati se za vrijeme pred nama. Potreban nam je ubrzan rast, brži od zemalja koje se nalaze u našem neposrednom okruženju, makroekonomska stabilnost i fiskalna disciplina koji su preduvjeti oporavka. Rast nije moguć bez provođenja ozbiljnih reformi. Nereformirani javni sustavi vuku nas unatrag te sav raspoloživi višak dohotka koji ostvarimo izgubimo na krpanje gubitaka u takvim sustavima koji troše više nego su u stanju uprihoditi – ovako nam je premijerov istup prokomentirao glavni direktor HUP-a Damir Zorić.

A čelnik Nezavisnih hrvatskih sindikata Krešimir Sever, uzimajući u obzir okolnosti koronakrize, zapitao se zašto se Vlada i sad nije postavila oštrije, kao u prvom valu epidemije.

‘Podilaženje interesima’

– Tada bi bilo puno manje bolesnih i umrlih. Ako se podilazi pojedinim društvenim i interesnim skupinama kojima bi zaključavanje bilo nepremostiv problem, onda se zbog tog podilaženja sve veći broj ljudi šalje prema bolnicama i širi se zaraza pa se postavlja pitanje – je li se trebalo opredijeliti za čovjeka ili za pojedine djelatnosti u gospodarstvu. Jasno je da je čovjek trebao biti na prvom mjestu svakome tko u politici donosi važne odluke. Jer ni mrtvi ni teško bolesni ne obilaze restorane, kafiće ..., ali zato izostaju s posla i opterećuju zdravstveni sustav – rekao je Sever.

Sindikati objavili svoj prijedlog direktive o jednakoj plaći u znak prosvjeda zbog odugovlačenja Komisije

ETUC / NHS - Europska konfederacija sindikata (ETUC) poduzela je neuobičajen korak objavivši svoj prijedlog direktive o transparentnosti plaća u znak prosvjeda zbog kašnjenja Komisije s objavom zakona koji je prvotno trebao biti objavljen danas - na Europski dan jednakih plaća. Predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen obećala je “obvezujuće mjere o transparentnosti plaća” u prvih sto dana svojeg mandata. Međutim, 339 dana nakon što je von der Leyen preuzela vođenje Komisije, žene i dalje čekaju prijedlog Komisije koji će riješiti 16% razliku u plaćama između žena i muškaraca u EU. Komisija je svoje obećanje stavila pod znak pitanja označivši ga oznakom „treba biti potvrđeno“ u svojem kalendaru, a objava je odgođena najranije za 15. prosinca.

Kako bi pomogao osigurati nastavak procesa, ETUC je od stručnjaka za europsko radno pravo naručio izradu pravno neoborivog zakona iz kojega Europska komisija može crpiti inspiraciju.

18 članaka ETUC-ov prijedloga između ostalog uključuju sljedeće mjere:

Objava prijedloga zakona dolazi mjesec dana nakon što je ETUC objavio kako će žene u EU morati čekati do 2104. godine kako bi dobile jednaku plaću ukoliko se ne ubrzaju mjere.

„Izbor prve žene predsjednice Europske komisije i njeno obećanje o transparentnosti plaća donijeli su stvarnu nadu u pozitivne promjene za žene čiji se rad predugo sustavno podcjenjuje. Na žalost, čini se da je pitanje jednake plaće „skliznulo“ sa dnevnog reda Komisije unatoč tome što žene čine većinu radne snage koja je najizloženija u Covid-19 pandemiji i to na potplaćenim poslovima kao što su poslovi skrbi i čišćenja.

Kako bi pomogli predsjednici von der Leyen u ispunjenju njenog obećanja sindikati su pripremili prijedlog direktive o transparentnosti plaća između žena i muškaraca koji Europska komisija može slobodno koristiti.

Na Europski dan jednakih plaća, pozivamo predsjednicu von der Leyen da se ponovno obveže donijeti zakon o transparentnosti plaća kako europske žene ne bi trebale čekati do idućega stoljeća na jednakost plaća“, izjavila je Esther Lynch, zamjenica glavnog tajnika ETUC-a.


04. studenog 2020.

Pandemija nam je smanjila plaće, ali zato cijene hrane rastu

Pandemija nam je smanjila plaće, ali zato cijene hrane rastu: Piletina je skuplja nego u Njemačkoj i Finskoj, nije puno bolje ni s drugim namirnicama
Piše Sanja Stapić

Slobodna Dalmacija - Standard građana Hrvatske i bez korone nije bio blistav, a s virusom bi bio i lošiji da Vlada nije subvencionirala plaće. Lani je u riziku od siromaštva bilo 743.000 građana koji su zarađivali manje od praga rizika za siromaštvo, što za jednočlana kućanstva mjesečno iznosi 2710 kuna i 5691 kunu za obitelji s dvoje djece.

Svaki četvrti zaposleni u kolovozu ove godine primio je plaću manju od 4411 kuna, a 10 posto njih dobilo je plaću 3711 kuna i manje, prema podacima Državnog zavoda za statistiku. Moglo bi se reći da je zaposlenih s plaćama koje osiguravaju standard života bez problema krpanja kraja s krajem mjeseca oko 30 posto, a riječ je o onima s plaćama većim od 7280 kuna, pri čemu ih 10 posto prima više od 10.346 kuna. Korona je pokazala zube na potrošnji: prošlog tjedna su građani u trgovinama ostavili 2,28 milijardi kuna ili 75 milijuna kuna manje nego u istom lanjskom razdoblju, prema podacima Porezne uprave.

Padanje

Dok statistika kaže da je promet u maloprodaji pao za 6,9 posto u devet ovogodišnjih mjeseci u usporedbi s lani, cijene su istovremeno porasle za 0,3 posto, pri čemu je hrana skuplja 2,4 posto. Voće je skuplje 10,9 posto, meso 5,9 posto, mineralna voda i sokovi 3,6 posto, kruh jedan posto... Hrana je poskupjela više nego su porasle plaće koje su u osam mjeseci realno porasle 2,1 posto u odnosu na iste lanjske mjesece ili za 290 kuna na 6724 kune, dok je medijalna plaća za kolovoz znatno manja i iznosi 5747 kuna. Ekonomist Petar Vušković kaže da je standard građanima sigurno pao uslijed korekcija plaća na tržištu, a smanjeni dohoci i neizvjesnost utjecali su na pad u osobnoj potrošnji.

- Neobično je da je cijena hrane skočila za 2,4 posto u prvih devet mjeseci u odnosu na razdoblje prošle godine, dok je promet hrane pao za 11,4 posto u prvih osam mjeseci u odnosu na isto lanjsko razdoblje. Mogući razlozi za tu kontradikciju su u trgovcima koji pad prihoda zbog smanjene potrošnje nastoje kompenzirati višim cijenama egzistencijalno važnih, osnovnih prehrambenih i higijenskih potrepština. Međutim, to je moguće napraviti samo u kratkom roku dok odnos ponude i potražnje ne definira novu tržišnu cijenu. Ako ipak građani ne odgovore na rast cijene, a njihova neto plaća ostane smanjena, tada možemo sigurno reći da se standard smanjio i u dužem roku – smatra Vušković.

Ističe da se prodaja automobila uzima kao drugi parametar standarda građana, odmah nakon potrošačke košarice, a ona je smanjena 24 posto u prvih osam mjeseci 2020. u odnosu na isto lanjsko razdoblje i dodaje da bi porezna politika rasterećenja dohodaka i dobiti za sljedeću godinu mogla dati impuls rastu standarda.

Sudeći prema indeksu troškova života internetskog portala Numbeo, Hrvatska je na ljestvici najskupljih zemalja skočila za 15 mjesta, s 56., na kojem je bila sredinom prošle godine, na 41. mjesto među 135 zemlje sredinom ove godine. Indeks troškova života popeo se s 50,05 na 56,31, što je papreniji indeks nego u Češkoj, Poljskoj, Slovačkoj, Mađarskoj, Sloveniji, Kuvajtu, Španjolskoj, Portugalu, Estoniji...
Cijene namirnica su tom plasmanu dale značajan doprinos. Tako, primjerice, pileće filete, jaja i govedinu plaćamo skuplje nego Nijemci, Česi, Slovenci, Poljaci, Finci, Kanađani, Amerikanci... Po cijenama pilećih fileta šesti smo u svijetu, po cijenama sira domaće proizvodnje na 19. smo mjestu, po cijenama riže na 20. mjestu, jaja na 23., dok po cijenama govedine držimo 24. mjesto u svijetu. S cijenama goriva smo 15. u svijetu, isti plasman zaradili smo i cijenom bočice cole u restoranima od 1,93 eura.

U Hrvatskoj se, što se cijena tiče, isplati jesti kruh jer štruca od pola kilograma svježega bijelog kruha košta 0,93 eura i po toj je cijeni negdje oko polovice ljestvice. Koliko je to zdravo, već je druga tema.

Semafor

- Cijena kilograma pilećih fileta od 10,04 eura osigurala nam je šesto mjesto po skupoći tog mesa u svijetu: skuplji su samo Švicarska, Island, Norveška, Francuska i Austrija. Tako pileći fileti u Njemačkoj koštaju 7,16 eura, u Češkoj 5,23 eura, Rusiji 2,77 eura, a u Brazilu 1,94 eura, podaci su numbeo.coma, koji prikuplja podatke o troškovima, cijenama i životu u gradovima od pola milijuna korisnika širom svijeta koji upisuju potrošačke cijene i troškove mjesta u kojem se nalaze, a svi podaci prolaze zaštitne filtre i provjere.

- Indeks troškova života po kojem je Hrvatska 41. među zemljama sadrži gotovo 50 faktora, od cijena namirnica, odjeće, obuće, do obroka u restoranu srednje kategorije, školarina, članarina u teretani, boce vina ili šalice kave...
Po tim podacima Hrvatska je cijenama domaćeg sira 19. u svijetu i kod nas kilogram sira domaće proizvodnje košta 9,94 eura, a numbeo.com za cijene jaja ima podatak da u Hrvatskoj paket od 12 jaja košta 2,34 eura, što joj je osiguralo 23. mjesto. Cijene govedine od 10,55 eura za kilogram tog crvenog mesa donijelo je Hrvatskoj plasman na 24. mjesto u svijetu.

Jeftinije samo gorivo

Nije samo hrana skuplja u Hrvatskoj, pokazuju podaci Državnog zavoda za statistiku, prema kojima su u prvih devet mjeseci u odnosu na isto razdoblje prošle godine duhan i alkoholna pića bili skuplji za 3,2 posto, farmaceutski proizvodi 0,9 posto, ostali medicinski proizvodi 3,1 posto, financijske usluge 3,8 posto, restorani i kafići 1,7 posto, struja za kućanstva 0,8 posto...
Da nije jeftinijega goriva kojemu su cijene niže ove godine za 8,9 posto, bilo bi baš nezgodno.

Sindikalac Krešimir Sever: Cijene europske, plaće triput niže

Krešimir Sever, predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata, kaže da bogatiji u ovim vremenima bolesti COVID-19 mogu sebi priuštiti da troše par tisuća kuna na različite vitamine i pripravke za poboljšavanje imuniteta i da potrošnja bezreceptnih lijekova raste, dok su siromašni i s te strane prepušteni sami sebi.


- Na žalost, cijene nam diktiraju život u odnosu na dohodak, poskupljenja puzajući idu prema gore, a u ovoj korona-krizi sve to još više dolazi do izražaja. S jedne strane, same potpore za plaće, koje za velik broj zaposlenih daje država, jasno pokazuju u kojoj smo situaciji, a s druge strane, cijene onog što svakodnevmo trebamo nisu padale, nego je puno toga poskupjelo i negdje se izgubio dio spuštenog PDV-a za hranu. Plaće ne rastu do te mjere kao cijene, iako smo bilježili rast plaća. Nama je problematičan život zbog tih cijena, primanja su nam na razini jedne trećine onog što se zaradi u Europi, a cijene su nam tu na razini europskih. Situacija s koronom natjerala je ljude na oprez, vidi se to po potrošnji koja je pala jer se ljudi boje smrti, bolesti, da će ostati bez posla i plaće ili se boje da će im plaća biti smanjena. Isto je s mirovinama. Sve su to opravdani strahovi koji rezultiraju manjom potražnjom i potrošnjom. Prihodi građana su problematični, a rashodi pogotovo – kaže Krešimir Sever.

ETUC - Nezaposlenost će se udvostručiti ako se ne produže izvanredne mjere

ETUC/NHS - Broj nezaposlenih u EU mogao bi se udvostručiti i doseći 30 milijuna ljudi ako vlade ne produže mjere potpore kako bi odgovorile na pandemiju COVID-19, upozorila je Europska konfederacija sindikata u pismu koje je uputila ministrima zapošljavanja i financija u državama članicama EU. U EU je trenutno nezaposleno 15,9 milijuna ljudi, što je povećanje za 2 milijuna od početka krize u ožujku ove godine. Situacija bi bila puno lošija da se nisu uvele nacionalne mjere skraćenog rada koje podupire EU-ov program SURE. Prema procjenama ETUC-a te mjere trenutačno štite radna mjesta i plaće najmanje 39.6 milijuna radnika. Naglo odustajanje od tog programa bi 14 milijuna radnih mjesta izravno izložilo riziku, dok bi milijuni drugih bili suočeni sa padom dohotka. ETUC je upozorio ministre financija i zapošljavanja svih država članica na ovu situaciju temeljem informacija prikupljenih od nacionalnih sindikalnih središnjica udruženih u ETUC. Ovo upozorenje dolazi u vrijeme kada države članice odlučuju o produljenju ovih mjera. Većina ih je produljila i za 2021. godinu, no druge ih ograničavaju ili ih namjeravaju prekinuti u narednim mjesecima.

ETUC poziva ministre zadužene za zapošljavanje da

Luca Visentini, glavni tajnik ETUC-a, u pismu ministrima navodi:

„Postoji visok rizik da deseci milijuna radnika, koji su suspendirani s posla i koji koriste različite mjere zaštite zaposlenja koje su uspostavile vlade, postanu nezaposleni ako se ne premosti jaz između hitnih mjera i isplata kroz plan oporavka putem odgovarajućih mjera potpore za radnike i tvrtke.“

„Sve nacionalne i EU mjere – posebice one vezane za zaštitu zaposlenja i dohotka te SURE – moraju se nastaviti do punog oporavka gospodarstva i stabiliziranja radnih mjesta.

Visentini ističe kako dosta vlada produljuje izvanredne mjere za radnike. Međutim to se ne događa svugdje i nisu sve kategorije radnika obuhvaćene tim mjerama, a naročito nesigurni i nestandardni poslovi, samozaposleni, radnici zaposleni na ugovore o radu na određeno vrijeme i sezonski radnici.

"Apeliramo na vas da žurno razmotrite ove zahtjeve kako biste izbjegli tragediju nezaposlenosti od koje se Europa neće biti u stanju oporaviti", dodao je Visentini.

Europska komisija predložila Direktivu o primjerenim minimalnim plaćama u EU

NHS/N1 - Europska komisija je u srijedu predložila direktivu čiji je cilj povećati minimalne plaće i učiniti ih primjerenim troškovima života jer su u većini članica EU-a nedostatne za pristojan život. "Danas predlažemo okvir za minimalne plaće uz puno poštovanje nacionalnih tradicija i slobode socijalnih partnera. Poboljšanje radnih i životnih uvjeta neće zaštiti samo radnike, nego i poslodavce koji isplaćuju pristojne plaće, te će stvoriti temelje za pravedan, uključiv i održiv oporavak", izjavila je predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen. Minimalne plaće postoje u svim zemljama članicama. U 21 članici, među njima i Hrvatskoj, one se propisuju zakonom, a u šest zemalja (Austriji, Cipru, Danskoj, Finskoj, Italiji i Švedskoj) minimalne plaće se dogovaraju u kolektivnim pregovorima.

U većini zemalja članica minimalne plaće nisu adekvatne i Komisija ovim prijedlogom želi osigurati veću adekvatnost tih plaća.

Cilj direktive nije usklađivanje razine minimalnih plaća unutar EU-a niti uspostava jednoobraznog mehanizma za određivanje minimalnih plaća u državama članicama, jer Unija u tim pitanjima nema nadležnost. Cilj je uspostaviti minimalne uvjete za određivanje adekvatne minimalne plaće s jasnim i stabilnim kriterijima, koji će biti redovito i pravodobno dopunjavani te osigurati uključenost socijalnih partnera.

Komisija se umjesto preporuka, koje su neobvezujuće, odlučila za direktivu, zakonodavni akt EU-a koji definira cilj koji se želi postići, a zemlje članice su autonomne u izboru načina na koji će taj cilj ispunjavati. Jednom kada se konačni tekst direktive ispregovora između Vijeća i Parlamenta, države članice imat će dvije godine da je transponiraju u svoja zakonodavstva.

Zemlje koje minimalne plaće dogovaraju kroz kolektivne pregovore, u pravilu imaju manje radnika s minimalnim plaćama i koje su uglavnom veće nego u zemljama u kojima se to zakonski propisuje. Komisija stoga preporučuje kolektivno pregovaranje.

Zemlje koje minimalne plaće propisuju zakonom trebaju uspostaviti jasne, transparentne i stabilne kriterije za određivanje adekvatnosti minimalnih plaća. Ti kriteriji trebaju uključivati barem kupovnu moć minimalnih plaća i uzimati u obzir poreze i socijalne benefite, opći rast bruto plaća, razvoj produktivnosti.


30. listopada 2020.

Europska komisija predložila Direktivu o primjerenim minimalnim plaćama u EU

NHS/N1 - Europska komisija je u srijedu predložila direktivu čiji je cilj povećati minimalne plaće i učiniti ih primjerenim troškovima života jer su u većini članica EU-a nedostatne za pristojan život. "Danas predlažemo okvir za minimalne plaće uz puno poštovanje nacionalnih tradicija i slobode socijalnih partnera. Poboljšanje radnih i životnih uvjeta neće zaštiti samo radnike, nego i poslodavce koji isplaćuju pristojne plaće, te će stvoriti temelje za pravedan, uključiv i održiv oporavak", izjavila je predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen.

Minimalne plaće postoje u svim zemljama članicama. U 21 članici, među njima i Hrvatskoj, one se propisuju zakonom, a u šest zemalja (Austriji, Cipru, Danskoj, Finskoj, Italiji i Švedskoj) minimalne plaće se dogovaraju u kolektivnim pregovorima. U većini zemalja članica minimalne plaće nisu adekvatne i Komisija ovim prijedlogom želi osigurati veću adekvatnost tih plaća.

Cilj direktive nije usklađivanje razine minimalnih plaća unutar EU-a niti uspostava jednoobraznog mehanizma za određivanje minimalnih plaća u državama članicama, jer Unija u tim pitanjima nema nadležnost. Cilj je uspostaviti minimalne uvjete za određivanje adekvatne minimalne plaće s jasnim i stabilnim kriterijima, koji će biti redovito i pravodobno dopunjavani te osigurati uključenost socijalnih partnera.

Komisija se umjesto preporuka, koje su neobvezujuće, odlučila za direktivu, zakonodavni akt EU-a koji definira cilj koji se želi postići, a zemlje članice su autonomne u izboru načina na koji će taj cilj ispunjavati. Jednom kada se konačni tekst direktive ispregovora između Vijeća i Parlamenta, države članice imat će dvije godine da je transponiraju u svoja zakonodavstva.

Zemlje koje minimalne plaće dogovaraju kroz kolektivne pregovore, u pravilu imaju manje radnika s minimalnim plaćama i koje su uglavnom veće nego u zemljama u kojima se to zakonski propisuje. Komisija stoga preporučuje kolektivno pregovaranje.

Zemlje koje minimalne plaće propisuju zakonom trebaju uspostaviti jasne, transparentne i stabilne kriterije za određivanje adekvatnosti minimalnih plaća. Ti kriteriji trebaju uključivati barem kupovnu moć minimalnih plaća i uzimati u obzir poreze i socijalne benefite, opći rast bruto plaća, razvoj produktivnosti.

KREŠIMIR SEVER ZA DNEVNO: ‘Tko će raditi, ako se svi razbole ili ne daj Bože, umru?’ Zdravlje mora biti iznad i ispred svega!

ŠTO U SLUČAJU NOVOG LOCKDOWNA?
Autor: Sanja Plješa

(Dnevno.hr) - Pred europskim državama je presudni tjedan u odluci hoće li ponovno proglasiti lockdown kako bi zaštitili zdravlje svojih stanovnika od koronavirusa. Brojke novozaraženih sve više rastu i ne vidi se kraj “divljanja” virusa. Jedno od rješenja je ponovno “zaključavanje” odnosno boravak građana kod kuće, ne izlazak u kafiće, restorane, trgovine… Slična situacija je i u Hrvatskoj. Kako će se potencijalni novi lockdown odraziti na tržište rada i radnike te postoji li mogućnost velikog štetnog utjecaja na ekonomiju, upitali smo Krešimira Severa, predsjednika Nezavisnih hrvatskih sindikata. Na početku je rekao kako će se “sasvim sigurno odraziti negativno na ekonomiju i ostale aspekte”.

“Međutim, ono o čemu bi svi trebali voditi prvenstveno računa i kod nas i u svijetu je zdravlje građana. Zdravlje bi doista trebalo biti prije svega odnosno čovjek prije novca”, dodao je. Prisjetio se izjave jedne starije Španjolke koja je govorila o tome kako “mrtvi i teško bolesni ne idu u kafiće ni u restorane niti ne kupuju”. “To mi se silno svidjelo i to je, zapravo, životna istina”, istaknuo je.

Dodao je kako moramo sve učiniti kako bismo očuvali zdravlje građana pa da se nakon toga polako budi gospodarstvo. Zapitao se tko će raditi, ako nam se građani razbole, ako oni umiru? U svakom slučaju, zdravlje mora biti iznad i ispred svega.

“Čini mi se da se u proteklom razdoblju malo previše popuštalo pojedinim skupinama koje su iz raznih razloga govorile o svom problemu, a gledale su problem isključivo kroz razinu koliko bi mogli gubiti ili koliko gube ako ne rade, a nisu razmišljali o tome da se upravo kod njih netko zarazi i tu zarazu prenese dalje pa taj isti nakon toga ode u bolnicu, a možda i umre. Koliko to u krajnjoj liniji vrijedi u ljudskom zdravlju i životima, ali i u gospodarskom smislu? Vidimo da nam je zdravstveni sustav već prenapregnut. Liječnici i medicinsko osoblje ‘padaju s nogu’. Sve to ima svoju cijenu. A ona nije samo u novcima već u izmorenosti i ‘pucanju’ ljudi koji rade i na kraju ima svoju cijenu u zdravlju”, rekao je Sever.

Dodao je da ti ljudi kada se jednom razbole niti ne kupuju, niti potražuju niti rade već padaju na teret i skrb države.

‘Gospodarstvo će se oporaviti i krenuti, makar ispočetka’

Govoreći o gospodarstvu, napomenuo je kako se možda mnogima neće svidjeti njegova izjava, ali “kako god bilo gospodarstvo će se oporaviti i krenuti makar ispočetka”. “Možda to neće biti s istim vlasnicima, ali u svakom slučaju ponovno će biti potrebni ljudi za rad te ljudi koji će potraživati robe i usluge. Zbog toga smatram iznimno važnim u prvom planu zdravlje po svaku cijenu, a gospodarstvo u drugom planu. To ne znači da treba sve propasti već uravnotežiti mjere. Očito je da samo apeliranje na savjest građana u Hrvatskoj ne uspijeva najbolje, ali ni u velikom dijelu svijeta”, rekao je Sever.

Napomenuo je kako se s jedne strane javljaju skupine ljudi koji opovrgavaju sve to skupa, govore o zavjerama, međutim, ovo što imamo su posljedice pandemije i, prema njegovom mišljenju, sada se manje trebamo baviti uzrocima i teoretičarima zavjera, a više se trebamo baviti time kako ćemo rješavati posljedice. Zbog toga se trebaju i mjere tako donositi.

S jedne strane, ide se u smanjivanje društvenih kontakata i treba to svesti na najmanju moguću mjeru kako bi se “zauzdala boleština”, a s druge strane kako bi se sačuvala radna mjesta. “Od toga imaju najviše koristi sami poslodavci jer imaju nekakvu sigurnost da kada kriza prođe nastavit će posao s istim radnicima, a država sada to plaća. A ti bi ljudi možda završili na zavodu za zapošljavanje. No, kada se jednog dana gospodarstvo ponovno pokrene možda bi se poslodavcima moglo dogoditi da njihovi kolege – konkurenti traže tu istu radnu snagu pa da dođe do licitiranja što se tiče i same cijene rada. Možda ti isti radnici više ne bi radili za onu istu plaću za koju su ‘rezervirani’ raditi i ubuduće kada se gospodarstvo pokrene”, mišljenja je Sever.

S druge strane radnicima je vrlo važna sigurnost radnog mjesta. I to je jedna od komponenti da se s jedne strane vodi maksimalna briga o njihovom zdravlju, a s druge strane da se vodi briga o njihovom zaposlenju i primanjima. “Vidimo da je solidno pala potražnja i potrošnja u ovom razdoblju baš zbog toga jer se ljudi boje bolesti, smrti i da će ostati bez posla te da bi mogao oboliti netko u njihovoj obitelji, ali i da će im se smanjiti primanja. Stoga doista minimalno troše kako bi stvorili pričuve za ne daj Bože još gore vrijeme”, rekao je.

Sredstva EU-a treba iskoristiti za restrukturanje hrvatskog gospodarstva

“Mjere treba donositi uravnoteženo. Računamo i na financijska sredstva iz EU-a koja treba iskoristiti u restrukturiranju hrvatskog gospodarstvo. Vidjeli smo u proteklim godinama da nam je gospodarstvo u popriličnom zaostatku, ne samo za razvijenim svijetom već i za nekim tranzicijskim zemljama koje su nam davno prije ‘puhale u leđa’. One su restrukturirale gospodarstvo i lagano se okretale prema poslovima više dodane vrijednosti, a mi smo praktički veliki dio visokoobrazovanih mladih nekakvim politikama potjerali u inozemstvo i sada će ih biti teško vratiti”, istaknuo je Sever.

On smatra kako bi europska sredstva trebalo iskoristiti u dva pravca – jedno je u preobraćenje gospodarstva u smjeru novih tehnologija i procesa, zelene energije, digitalizacija, a drugo da se radnicima koji sada rade na nekim drugim poslovima i nemaju tehnološka znanja omogući dokvalifikacija, prekvalifikacija i školovanje. “Tada bismo doista mogli reći da se iz te krize rodilo nešto bolje. Ta sredstva bi trebalo usmjeriti i u obuku menadžera za nove tehnologije jer se često uspostavi da oni nemaju određena znanja za suvremena događanja, ali i za ono što će se tek dogoditi”, naglasio je.

Na kraju se osvrnuo na mogućnost rada na izdvojenom radnom mjestu. “Treba doista voditi računa o tome tko može tako raditi, na koji način, što se događa u obiteljima, izoliranosti te kakve će ostaviti psihofizičke posljedice tako da to doista traži široki pristup raznih stručnjaka, ne samo ekonomista već i pravnika, sociologa, psihologa, liječnika te svih onih koji mogu o čovjeku progovarati i usmjeravati kako takav način rada ne bi bio na štetu nego na korist radnika”, zaključio je Sever.

Njemačka povećala minimalac i apelira na minimalac na razini EU-a

(N1) - Njemačka vlada donijela je u srijedu odluku o postupnom povećanju minimalne satnice do sredine 2022. na 10,45 eura. Njemačka vlada je prihvatila plan ministra rada Hubertusa Heila koji je predložio postupno podizanje minimalne satnice sa sadašnjih 9,35 eura na 10,45 eura. Satnica bi se postupno povećavala u polugodišnjem ritmu. Prvo povećanje stupa na snagu 1. siječnja 2021., kada bi minimalna satnica trebala biti povećana za 15 eurocenta na 9,50 eura.U 2021. povećanje će biti niže, što je posljedica "gospodarske nesigurnosti" uzrokovane koronakrizom.Glasnogovornik vladajuće Unije CDU/CSU za socijalno-politička pitanja u BundestaguPeter Weisspozdravio je potez vlade i ukazao na inicijativu Europske komisije za uvođenje jedinstvene minimalne satnice na području Europske unije.

"To je važan signal iz Bruxellesa za stvaranje europskog okvira za uvođenje minimalne satnice uzimajući u obzir gospodarske prilike u pojedinim zemljama članicama", priopćio je Weiss.

On je zaključio kako je minimalna satnica važan element za stvaranje pravedne konkurencije i borbe protiv obaranja plaća.Zakonski propisana minimalna naknada za rad u Njemačkoj je uvedena početkom 2015.


26. listopada 2020.

Hrvatska zbilja: "U riziku od siromaštva 23,3 posto Hrvata. Svaki šesti građanin ne može redovito platiti režije"

PORAZNI PODACI

Piše: Viktorija Bednjanec

U subotu je obilježen Međunarodni dan borbe protiv siromaštva. Svaki šesti građanin ne može redovito platiti režije, upozoreno je.

(DNEVNIK.HR) - Djelatnice Crvenog križa pomažu Zdenku i Snježani iz Farkaševaca, a njima je svaka pomoć dobro došla, jer su nezaposleni. Zdenko ima cerebralnu paralizu,prošli su urušavanje jedne kuće i požar u drugoj,mjesečna primanja im iznose 1980 kuna. O njima brine Centar za socijalnu skrb. "Ako mi se dogodi da trebam neki popravak u kući izvršiti onda jednostavno napišem socijalnoj radnici, kažem joj točno o čemu se radi, što mi treba, koliko to po prilici košta i onda naravno stručni tim centra na čelu s ravnateljicom odobrava tu svotu, taj iznos", rekao je Zdenko Perković iz Farkaševaca.

Osim Centra za socijalnu skrb, pomažu im i volonteri Crvenog križa. Ravnateljica vrbovečkog Crvenog križa Jelena Mucko kaže - svake godine ih sve više ljudi treba."S obzirom da naša populacija sve više stari, evo mi smo u jednom selu koje je dosta daleko od sjedišta općine još dalje od nekih zdravstvenih ustanova, trgovina, nema javnog prijevoza, nema mreže, puno ljudi ovisi o nama", napominje.

"Prošle godineu riziku od siromaštvabilo je 23,3 posto Hrvata. Svaki šesti građanin ne može redovito platiti režije. Razlog tome su još uvijek premale plaće i mirovine", poručuje Krešimir Sever iz Nezavisnih hrvatskih sindikata.

"To je naša Hrvatska zbilja, ono što je još veća tragedija je to da u Hrvatskoj u ovom trenutku imamo čak negdje 5 posto onih koji su zaposleni i redovno primaju plaću i tu su negdjepraktički siromasi", upozorava.

"U ponedjeljak kreće novi val ovrha, sa nekih 270 tisuća vrlo smo blizu pola milijuna blokiranih, ne samo građana, nego pola milijuna blokiranih familija", upozorava Sarajko Baksa iz Udruge blokirani.
U svemu tome - Zdenko i Snježana uspjeli su zadržati optimizam. Zdenko je otkrio u čemu je njihova tajna.

"Sve ono što valja, što vam je lijepo u životu, to stavite uvijek ispred sebe, ono što ne možete nikako izbjeći i morate to popravit - to popravite. Ono na što ne možete utjecati, ma to zaboravite iste sekunde i to vam je recept za uspjeh, biti pozitivan svaki dan i nema te sile koja me može pokoriti, ne postoji", kaže.

Prosječna mjesečna neto plaća za kolovoz iznosi 6.723,00 kuna

DZS/NHS - Temeljem danas objavljenih podataka Državnog zavoda za statistiku prosječna mjesečna isplaćena neto plaća po zaposlenome u pravnim osobama Republike Hrvatske za kolovoz 2020. iznosila je 6 723 kune, što je nominalno isto, a realno više za 0,1% u odnosu na srpanj 2020. Prosječna mjesečna bruto plaća po zaposlenome u pravnim osobama Republike Hrvatske za kolovoz 2020. iznosila je 9 188 kuna, što je nominalno više za 0,2%, a realno za 0,3% u odnosu na srpanj 2020.

Najviša prosječna mjesečna isplaćena neto plaća po zaposlenome u pravnim osobama za kolovoz 2020. isplaćena je u djelatnosti Proizvodnja koksa i rafiniranih naftnih proizvoda, u iznosu od 10 006 kuna, a najniža je isplaćena u djelatnosti Proizvodnja odjeće, u iznosu od 4 324 kune. Najviša prosječna mjesečna bruto plaća po zaposlenome u pravnim osobama za kolovoz 2020. isplaćena je u djelatnosti Proizvodnja koksa i rafiniranih naftnih proizvoda, u iznosu od 14 780 kuna, a najniža je isplaćena u djelatnosti Proizvodnja odjeće, u iznosu od 5 522 kune.

Prosječna mjesečna isplaćena neto plaća po zaposlenome u pravnim osobama Republike Hrvatske za kolovoz 2020. u odnosu na isti mjesec prethodne godine nominalno je viša za 3,0%, a realno za 3,1%.

Prosječna mjesečna bruto plaća po zaposlenome u pravnim osobama Republike Hrvatske za kolovoz 2020. u odnosu na isti mjesec prethodne godine nominalno je viša za 2,8%, a realno za 2,9%.

Za razdoblje od siječnja do kolovoza 2020. prosječna mjesečna isplaćena neto plaća po zaposlenome u pravnim osobama Republike Hrvatske iznosila je 6 724 kune, što je u odnosu na isto razdoblje 2019. nominalno više za 2,4%, a realno za 2,1%.

Za razdoblje od siječnja do kolovoza 2020. prosječna mjesečna bruto plaća po zaposlenome u pravnim osobama Republike Hrvatske iznosila je 9 181 kunu, što je u odnosu na isto razdoblje 2019. nominalno više za 2,2%, a realno za 1,9%.

U kolovozu 2020. bilo je prosječno 167 plaćenih sati, što je za 8,7% niže nego u srpnju 2020. Najveći broj plaćenih sati bio je u djelatnostima Vodeni prijevoz i Djelatnosti zdravstvene zaštite (177), a najmanji broj plaćenih sati bio je u djelatnostima Usluge u vezi s upravljanjem i održavanjem zgrada te djelatnosti uređenja i održavanja krajolika i Djelatnosti socijalne skrbi bez smještaja (153).

Prosječna mjesečna isplaćena neto plaća po satu za kolovoz 2020. iznosila je 39,36 kuna, što je u odnosu na srpanj 2020. više za 8,6%, a u odnosu na isti mjesec prethodne godine više za 8,0%.

Prosječna mjesečna bruto plaća po satu za kolovoz 2020. iznosila je 53,78 kuna, što je u odnosu na srpanj 2020. više za 8,8%, a u odnosu na isti mjesec prethodne godine više za 7,7%.

Medijalna neto plaća za kolovoz 2020. iznosila je 5 747 kuna, dok je medijalna bruto plaća iznosila 7 522 kune.

Sindikati nakon sastanka u Vladi: Hrvatska na dnu, liberalizacija nije rješenje

AUTOR: N1 Hrvatska

Nakon sastanka sindikata i Vlade ministar rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike Josip Aladrović istaknuo je da su prošli brojne teme, no razgovori su još u tijeku. "Teme sastanka bile su novi prijedlog Zakona o radu, formirarnje minimalne plaće za 2021. što zakonski moramo definirati do 31. listopada, te nova regulacija rada nedjeljom. Govorili smo i o temama za očuvanje radnih mjesta i setu tema koje se tiču radno-pravnih odnosa."

"Svi smo naglasili važnost snage kolektivnog pregovaranja i jačanja socijalnog dijaloga jer tako najbolje možemo utjecati na društveno-ekonomske teme. Pred nama je zanimljivo razdoblje s puno tema, ali i jačanje socijalnog dijaloga, poduzetništva, radničkih prava i da dižemo nivo društvene i ekonomske odgovornosti u društvu", rekao je Josip Aladrović.

Važnost kolektivnih ugovora

Nakon njega predsjednik SSSH Mladen Novosel rekao je da se trenutno vrše konzultacije oko izmjene Zakona o radu i istaknuo važnost kolektivnih ugovora:

"Naglašavamo da se u Hrvatskoj prečesto mijenjaju zakoni. HUP kad god ima potrebe za promjenama u radnom zakonodavstvu, izbjegava kolektivno pregovaranje, okreće se prema vladama i u pravilu vlade prihvaćaju inicijative HUP-a i pokušavaju nametnuti pregovore oko izmjena zakona o radu. Isto je i sad."

"Dovoljan je povod pandemija, da je teško regulirati rad od kuće i onda mijenjamo zakon. Treba promijeniti smjer reguliranja poslodavaca i radnika onako kako to rade zemlje zapadne Europe i nordijske zemlje - kolektivnim ugovorima.

Novosel dodaje i kako u Hrvatskoj postoje samo dva sektorska kolektivna ugovora - onda u sektoru graditeljstva i turizma.

"O tome smo razgovarali, predsjednik Vlade je shvatio problem. Očekujemo, sad smo na konzultacijama, da Zakon o radu bude okvir, a da kroz kolektivne ugovore budemo brži, prilagodljiviji za svake promjene. Jedino se u Sloveniji od susjednih zemalja nije krenulo u izmjenu Zakona o radu jer su oni davno prihvatili vrijednosti kolektivnog pregovaranja. To želimo nametnuti u Hrvatskoj i sigurni smo da može pridonijeti većoj produktivnosti, da radnici ne idu van, da imaju motiv vratiti se."

Ugovori na određeno - loš model

Predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata Krešimir Sever naglasio je da omogućavanje većeg broja ugovora na određeno ne donosi ništa dobro:

"U Njemačkoj se to nije pokazalo kao dobar model osim na razini administrativnog smanjenja nezaposlenih, a mi bi na inicijativu poslodavačkih udruga i dijela gospodarskih analitičara pokušali to ugraditi u Hrvatskoj. Danas smo htjeli predsjedniku Vlade pokazati da je takva politika svaki put pod krinkom da se Zakon o radu treba fleksibilizirati da bi se povećala zaposlenost, dogodilo to da smo imali egzodus ljudi iz Hrvatske. Ako želimo u Hrvatsku vratiti one koji su otišli i zadržati hrvatske radnike, onda izmjene Zakona o radu u pravcu fleksibilnosti nisu dobre jer su sve dosadašnje tjerale ljude van. Odgovnost Vlade je golema jer predlaže izmjene i onda ih potvrđuje Aabor, ali onda se mora nositi i s odlaskom ljudi."

Sever je još o zapošljavanju na određeno rekao: "Zapošljavanje na određeno vrijeme će dodatno produbiti jaz. Kad im treba radnik, uzet će ga, kad im ne treba, otupustit će ga... Nismo protiv stranaca nego smo protiv toga da ovakvi uvjeti tjeraju naše ljude van."

Na pitanje kakva će biti dinamika provedbe ovih mjera, ministar Aladrović je rekao:

"Dinamika je prvo definirati iznos minimalne plaće. Što se tiče Zakona o radu, svaki tjedan se nalazimo po tom pitanju, naravno da ima prijepora. Naša ideja je da pokušamo naći kroz te sastanke što veću razinu konsenzusa. Ne slažemo se po pitanju te fleksibilizacije, mase ugovora na određeno i neodređeno. No, to su sve teme o kojima razgovaramo. Smatramo da moramo urediti rad na daljinu, nije dovoljno definiran. Spominju se i dodatni poslovi. Imamo akt koji nije dovoljno usklađen s ovim vremenom, učinit ćemo sve da to izmijenimo. Radna skupina o radu nedjeljom idući tjedan počinje s radom, ideja je da većina nedjelja u godini bude neradna."

Zaključka sastanka nema, ovo je tek početak razgovora, napomenuo je na kraju.


16. listopada 2020.

Sindikati nakon sastanka u Vladi: Hrvatska na dnu, liberalizacija nije rješenje

AUTOR: N1 Hrvatska - Nakon sastanka sindikata i Vlade ministar rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike Josip Aladrović istaknuo je da su prošli brojne teme, no razgovori su još u tijeku. "Teme sastanka bile su novi prijedlog Zakona o radu, formirarnje minimalne plaće za 2021. što zakonski moramo definirati do 31. listopada, te nova regulacija rada nedjeljom. Govorili smo i o temama za očuvanje radnih mjesta i setu tema koje se tiču radno-pravnih odnosa."

"Svi smo naglasili važnost snage kolektivnog pregovaranja i jačanja socijalnog dijaloga jer tako najbolje možemo utjecati na društveno-ekonomske teme. Pred nama je zanimljivo razdoblje s puno tema, ali i jačanje socijalnog dijaloga, poduzetništva, radničkih prava i da dižemo nivo društvene i ekonomske odgovornosti u društvu", rekao je Josip Aladrović.

Važnost kolektivnih ugovora

Nakon njega predsjednik SSSH Mladen Novosel rekao je da se trenutno vrše konzultacije oko izmjene Zakona o radu i istaknuo važnost kolektivnih ugovora:

"Naglašavamo da se u Hrvatskoj prečesto mijenjaju zakoni. HUP kad god ima potrebe za promjenama u radnom zakonodavstvu, izbjegava kolektivno pregovaranje, okreće se prema vladama i u pravilu vlade prihvaćaju inicijative HUP-a i pokušavaju nametnuti pregovore oko izmjena zakona o radu. Isto je i sad."

"Dovoljan je povod pandemija, da je teško regulirati rad od kuće i onda mijenjamo zakon. Treba promijeniti smjer reguliranja poslodavaca i radnika onako kako to rade zemlje zapadne Europe i nordijske zemlje - kolektivnim ugovorima.

Novosel dodaje i kako u Hrvatskoj postoje samo dva sektorska kolektivna ugovora - onda u sektoru graditeljstva i turizma.

"O tome smo razgovarali, predsjednik Vlade je shvatio problem. Očekujemo, sad smo na konzultacijama, da Zakon o radu bude okvir, a da kroz kolektivne ugovore budemo brži, prilagodljiviji za svake promjene. Jedino se u Sloveniji od susjednih zemalja nije krenulo u izmjenu Zakona o radu jer su oni davno prihvatili vrijednosti kolektivnog pregovaranja. To želimo nametnuti u Hrvatskoj i sigurni smo da može pridonijeti većoj produktivnosti, da radnici ne idu van, da imaju motiv vratiti se."

Ugovori na određeno - loš model

Predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata Krešimir Sever naglasio je da omogućavanje većeg broja ugovora na određeno ne donosi ništa dobro:

"U Njemačkoj se to nije pokazalo kao dobar model osim na razini administrativnog smanjenja nezaposlenih, a mi bi na inicijativu poslodavačkih udruga i dijela gospodarskih analitičara pokušali to ugraditi u Hrvatskoj. Danas smo htjeli predsjedniku Vlade pokazati da je takva politika svaki put pod krinkom da se Zakon o radu treba fleksibilizirati da bi se povećala zaposlenost, dogodilo to da smo imali egzodus ljudi iz Hrvatske. Ako želimo u Hrvatsku vratiti one koji su otišli i zadržati hrvatske radnike, onda izmjene Zakona o radu u pravcu fleksibilnosti nisu dobre jer su sve dosadašnje tjerale ljude van. Odgovnost Vlade je golema jer predlaže izmjene i onda ih potvrđuje Aabor, ali onda se mora nositi i s odlaskom ljudi."

Sever je još o zapošljavanju na određeno rekao: "Zapošljavanje na određeno vrijeme će dodatno produbiti jaz. Kad im treba radnik, uzet će ga, kad im ne treba, otupustit će ga... Nismo protiv stranaca nego smo protiv toga da ovakvi uvjeti tjeraju naše ljude van."

Na pitanje kakva će biti dinamika provedbe ovih mjera, ministar Aladrović je rekao:

"Dinamika je prvo definirati iznos minimalne plaće. Što se tiče Zakona o radu, svaki tjedan se nalazimo po tom pitanju, naravno da ima prijepora. Naša ideja je da pokušamo naći kroz te sastanke što veću razinu konsenzusa. Ne slažemo se po pitanju te fleksibilizacije, mase ugovora na određeno i neodređeno. No, to su sve teme o kojima razgovaramo. Smatramo da moramo urediti rad na daljinu, nije dovoljno definiran. Spominju se i dodatni poslovi. Imamo akt koji nije dovoljno usklađen s ovim vremenom, učinit ćemo sve da to izmijenimo. Radna skupina o radu nedjeljom idući tjedan počinje s radom, ideja je da većina nedjelja u godini bude neradna."

Zaključka sastanka nema, ovo je tek početak razgovora, napomenuo je na kraju.

Sindikati protiv zabrane prosvjeda na Markovu trgu, Sever ističe: To je gušenje demokracije! I Sanader je jednom to napravio, oštro smo se usprotivili

PORUKA IZ NHS-A
PIŠE: MARIJANA CVRTILA

(SLOBODNA DALMACIJA) - Treba ostaviti mogućnost prosvjedovanja i izražavanja nezadovoljstva na Markovu trgu, ali je s druge strane svakako potrebno pojačati nadzor i izmijeniti regulaciju prometa u području štićene zone, to jest neposrednoj blizini zgrade Vlade, Hrvatskog sabora i Ustavnog suda. Pri tom svakako treba uzeti u obzir kako u susjednim zgradama žive stanari kojima mora biti omogućen dolazak automobilima do njihovih domova. Ističe to Krešimir Sever, predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata (NHS), središnjice koja se i 2005. godine u vrijeme Vlade Ive Sanadera žestoko usprotivila izmjenama Zakona o javnom okupljanju prema kojima je bilo zabranjeno okupljanje i prosvjedi u krugu od stotinu metara od zgrada Vlade, Sabora, Ustavnog suda i Ureda Predsjednika RH.

Podsjetimo, Sanader je tada takvu odluku obrazložio upravo sigurnosnim razlozima i „procjenama sigurnosnih službi da se broj štićenih objekata proširi i na Vladu i na Hrvatski sabor“. Prosvjedna okupljanja na Markovu trgu tako godinama nisu bila moguća, a NHS je uz nekoliko građanskih udruga podnio Ustavnom sudu zahtjev za ocjenom ustavnosti takve odluke.

Ustavni je sud u srpnju 2011. godine potvrdio, doduše, kako „zakonska zabrana javnog okupljanja na Markovom trgu gdje su smještani Sabor, Vlada i Ustavni sud ima legitiman cilj i razmjerna je tom cilju budući je riječ o prostoru uvelike neprikladnom za javno okupljanje“ ali da svejedno „zabrana nije nužna u demokratskom društvu jer ne postoji 'prijeka društvena potreba' za njezinu opstojnost“. Zakonodavcu su dali mogućnost da u idućih godinu dana izmijeni osporeni zakon i uredi ga u skladu s Ustavom, to jest da vrati mogućnost okupljanja i prosvjedovanja na Markovu trgu, što je tadašnja Vlada Zorana Milanovića 2012. godine i učinila.

Nakon što se u ponedjeljak dogodio nemili incident ispred zgrade Vlade, kada je u pucnjavi teško ranjen policajac, kao jedno od glavnih pitanja nametnulo se ono o načinima pojačanja sigurnosti na tome prostoru. Predsjednik Milanović i sam je pozvao na to da se „fizički spriječe“ ovakve situacije te istaknuo kako su tu „državne institucije, centralne, najviše i nisu turistička destinacija“ te da ih treba „štititi na odgovarajući način“.

Za jednu od najvećih sindikalnih središnjica, NHS, ti „odgovarajući načini“ sigurno nisu zabrana okupljanja i prosvjedovanja ispred Banskih dvora.

- Mi u NHS ne bismo pristali na takvu zabranu, kako onda, tako i danas. To bi bilo gušenje demokracije. Sanader je govorio da je to pitanje sigurnosti, a zapravo mu je bilo najvažnije zabraniti prosvjede i okupljanja pod svojim prozorom, što mu je i uspjelo. Dolaske na Markov trg ne možete ni zabraniti jer je ondje crkva sv. Marka, tamo se organiziraju svadbe, kao i u Gradskoj vijećnici u neposrednoj blizini, tu se održavaju različite manifestacije, posjeti turista, a na to je i u svojoj odluci upozorio Ustavni sud – podsjeća Sever, koji je 2005. godine zajedno s kolegom iz sindikata simbolično metrom izmjerio tih stotinu metara udaljenosti na kojoj prosvjednici nisu smjeli prići zgradi Vlade i Sabora..

Ustavni su suci i 2011. godine upozorili kako na Markovu trgu nikada nisu bile zabranjene, primjerice, kazališne predstave i druge javne priredbe te okupljanja kojima je svrha ostvarivanje gospodarskih, vjerskih, kulturnih, humanitarnih, športskih zabavnih i drugih interesa. Stoga se zabranom samo onih javnih okupljanja kojima je svrha izražavanje političkih, socijalnih i nacionalnih uvjerenja i ciljeva, zaključili su ustavni suci, ta uvjerenja i ciljevi bez objektivnog i razumnog opravdanja postavljaju na razinu diskriminatornih osnova što je suprotno Ustavu. Tadašnja predsjednica Ustavnog suda Jasna Omejec objasnila je da zabrana okupljanja na Markovu trgu "nije apriori neustavna" već je neustavno praviti razliku u vrstama okupljanja na tome trgu.

Zanimljivo je kako su ustavni suci tada naveli i kako „poruke prosvjednika moraju biti u dosegu oka i uha adresata onih kojima su upućene“, pa je teško vjerovati da bi danas, kada se traže načini kako pojačati sigurnost na Markovu trgu, moglo posegnuti za odlukom koja bi zabranila izražavanje građanskog nezadovoljstva na tome prostoru.

Dodajmo i kako je izmjenama Zakona o javnom okupljanju iz 2012. godine propisano da javno okupljanje nije dopušteno najmanje deset metara od zgrade Vlade i Sabora te 20 metara od zgrade Ustavnog suda, da na Markovu trgu tijekom većeg okupljanja smije biti najviše 1500 osoba, propisano je i dopušteno vrijeme za bunt od 8 do 22 sata te točna ruta kretanja prosvjednika. Sever podsjeća i kako je u vrijeme prosvjeda prostor u kojemu se ljudi okupljaju najčešće ograđen metalnim ogradama.

KREŠIMIR SEVER: ‘Radnik ne smije biti na ‘vjetrometini’, a država se mora pobrinuti da svojim zakonima zaštiti radnika od moćnijeg iznad njega u sustavu rada i kapitala’

'RADNIK SVOJIM RADOM STVARA NOVE VRIJEDNOSTI'
Autor: Sanja Plješa

Prijedlozi izmjena i dopuna novog Zakona o radu još uvijek nisu gotovi jer socijalni partneri – poslodavci, predstavnici sindikata i predstavnici Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike svakoga tjedna imaju zajednički sastanak na kojem razmjenjuju mišljenja. Kakav je tijek tih razgovora upitali smoKrešimira Severa, predsjednika Nezavisnih hrvatskih sindikata koji je rekao kako je “dogovor socijalnih partnera da oni nakon svakog kruga razgovora koji se održavaju svakoga petka ne izlaze u javnost s informacijama, i to ne zbog toga što oni ne bi željeli nešto ‘pustiti’ u javnost već stoga jer se neka poglavlja mogu mijenjati do kraja svih razgovora”. To znači, dodao je, da se iz nekog razloga mogu vratiti na one članke koje su praktički zatvorili, ali su ih neki drugi članci “dotaknuli” pa ih zbog toga treba još mijenjati. “Nama na sindikalnoj strani zapravo odgovara senzibilizirati javnost o temi o kojoj se pregovara, ali s druge strane, to bi moglo zbuniti ljude jer u slučaju da dođe do većih razmimolaženja u stavovima, svaka strana može izvijestiti javnost o tome što se dogodilo u pregovorima”, rekao je Sever.

Dodao je da je vjerojatno sada svima postalo jasno da do kraja ove godine izmjene i dopune novog Zakona o radu neće biti u čitanju u Hrvatskom saboru, a time se ni taj zakon ne bi počeo primjenjivati s prvim danom nove godine. “Vjerojatno će se sa izmjenama i dopunama Zakona o radu prijeći u sljedeću godinu”, istaknuo je Sever.

“Sa sindikalne strane bili smo protiv da se u doba koronakrize Zakon o radu uopće dira iako smo nezadovoljni kako je on uređen. No, smatramo da u kriznim vremenima zakone ne treba mijenjati. Kriza je uvijek privremeno razdoblje bez obzira što, nažalost, u Hrvatskoj te krize dugo traju. No, u svakom slučaju kada je riječ o gospodarstvu, ta kriza je jedan poremećaj koji se može pojavljivati uslijed raznih razloga, ali ne smije se cijeli zakon – bez obzira o kojem je zakonu riječ – prilagoditi tome. Zakon treba biti takav da prihvati opća načela pa se u nekim dijelovima može definirati na način da se i u slučaju krize nešto događa”, istaknuo je Sever.

‘Očekivali smo da se poslodavci pojave s takvim zahtjevima’

Na upit o tome što misle sindikalni predstavnici o prijedlogu poslodavaca da u izmjene i dopune zakona uđe članak u kojem se definira neplaćanje pauze odnosno da ona više ne ulazi u radno vrijeme, Sever je odgovorio kako su oni “očekivali da će se poslodavci pojaviti s nečim takvim te se mogu očekivati još neki njihovi zahtjevi”.

“Zanimljivo je da oni to pitanje nisu otvorili u razgovorima već je taj njihov prijedlog ugledao ‘svjetlo dana’ kroz medije. To je samo znak da oni takvih svojih prijedloga imaju sasvim sigurno još. Oni godinama traže i inzistiraju na istim stvarima. Razlozi promjene zakona kriju se u nečem mnogo dubljem. Čak i stručnjaci radnog zakonodavstva i radnog prava govore o tome da možda sada i nije najzgodnije vrijeme za promjene. Iako se neki od tih stručnjaka, primjerice pojedini stručnjaci koji se nalaze na katedri radnog prava na Sveučilištu u Zagrebu, a koji su liberalniji nastrojeni, mogu svrstati na stranu poslodavaca”, rekao je Sever.

Kada je riječ o spomenutom zahtjevu, Sever ističe kako to nije neuobičajeno jer su poslodavci tu ideju spominjali i prijašnjih godina. Paradoksalno je da u nekim razvijenim zemljama vladajući traže smanjenje radničkih prava kako bi tu zemlju proglasili povoljnijom za ulaganje. “To nije dobro, pogotovo takav jedan liberalistički duh koji vlada. Plaćena pauza nije u svim zemljama u Europi tako postavljena. Neke države su je izbacile iz radnog vremena i nije plaćena, međutim, oni su naknadu za pauzu prebacili u plaću radniku bez obzira na radno vrijeme. Oni su primjerice skratili radno vrijeme”, rekao je Sever.

Dodao je kako kod nas sindikati zagovaraju skraćivanje radnog vremena jer dolaze nove tehnologije, a treba zaposliti što veći broj ljudi, a pri skraćivanju radnog vremena treba zadržati istu razinu plaće jer nije smisao u tome da ako se skrati radno vrijeme tada treba smanjiti plaću. No, Sever ističe kako su poslodavci cijelo vrijeme zagovarali i uspoređivali se s nekim drugim zemljama da pauza nije u radnom vremenu, nije plaćena i nestala je. Dodatno su zagovarali i stav da s obzirom na to da je Hrvatska u teškom stanju te da treba još više raditi kako bi izašli iz krize, to je samo stav da oni ne znaju primjenjivati neke druge metodologije i nemaju mnogo doticaja sa suvremenom tehnologijom i oblicima rada.

Usporedbe radi, u Austriji ili Njemačkoj je radnik zaštićen, ima radno vrijeme, adekvatnu plaću…a naši poslodavci traže da se radno vrijeme zadrži na 40 sati, a plaćena pauza izbaci iz radnog vremena ili pak alternativno da se pauza izbaci pa se na taj način radnicima smanji upisani broj radnih sati. “To je stvar koju još nisu stavili na stol, izbacili su je van, ali još nismo o tome razgovarali. Sada ćemo se i mi spremiti na to i vidjeti što oni zapravo žele. Jasno je da prilično žele liberalizirati sustav rada. No, vidljivo je da građani zapravo misle suprotno”, istaknuo je Sever.

Dodao je da sve institucije, poslodavci i udruge zapravo “pušu u isti rog” i svi su na jednoj strani, a sindikati i radnici su na drugoj strani. Poslodavci su željeli instalirati dodanu fleksibilnost u taj sustav. Građani su zapravo za to da se smanji fleksibilnost Zakona o radu, a ne obrnuto.

‘Poslodavci odgovornost žele prebaciti na državu i radnike, a sebe izuzeti’

U prijedlogu novog zakona je i odredba “čekanje na rad”. Ranije je bilo riječi o tome da kada nema posla, poslodavac može uputiti radnika na “čekanje”, ali mu za to vrijeme mora isplatiti plaću, ali ne nižu od minimalne plaće. Međutim, sada su poslodavci taj pojam počeli ponovno otkrivati. Članak 95. Zakona o radu kaže da kada radnik ne radi zbog svoje krivice već zbog objektivnih okolnosti ili zbog krivice poslodavca tada mu on mora isplatiti ugovorenu plaću odnosno prosjek zadnja tri mjeseca.

No, kolektivnim ugovorom može se drugačije dogovoriti. “Mi tvrdimo da je to ‘korak unazad’ i to smo napustili još donošenjem prvog Zakona o radu 1996. godine. To je napuštena kategorija i tu priču više ne bi trebalo otvarati. Zanimljivo je da su tu priču ponovno otvorili predstavnici Američke gospodarske komore čiji se članovi također miješaju u promjene našeg zakona o radu”, istaknuo je.

“Poslodavci bi cijelu odgovornost prebacili na državu i radnike, a sebe izuzeli koliko god je to moguće. To znači da poslodavac u razdoblju krize koja ne bi trajala predugo zapravo nema nikakvih rizika. On prema radniku nema obveze jer će, prema njihovim prijedlozima, to rješavati država. Na drugoj strani kada kriza prođe, žele vratiti radnika na istu razinu na kojoj je bio prije nje, na istu plaću i sva ostala prava. Ako bi se dogodilo da bi poslodavac otpuštao radnike, oni bi bili na skrbi države i ona bi im isplaćivala naknadu za vrijeme nezaposlenosti. Nakon toga poslodavcima bi se dogodili rizici da bi ostali bez radnika jer oni mogu naći negdje drugdje posao za višu plaću”, naglasio je Sever.

Pritom je istaknuo da Nezavisni sindikat Hrvatske ne smatra da su svi poslodavci “nevaljali” i da rade loše.

“Ima mnogo primjera dobrih poslodavaca koji su posegnuli u svoje pričuve kako bi radnicima u doba koronakrize isplatili plaće. Međutim, činjenica je da se među njima nalaze i oni koji su to zloupotrebljavali. Mi razumijevamo sve probleme poslodavaca. No, oni ništa ne mogu postići bez radnika. I kada se često u javnosti čuje teza da su poslodavci oni koji stvaraju nove vrijednost to apsolutno nije točno. Oni osiguravaju uvjete materijalne sigurnosti, strojeve, opremu za rad…ali činjenica je da jedino radnik svojim radom stvara nove vrijednosti pa čak i kada je riječ o novim tehnologijama i umjetnoj inteligenciji. U svemu tome još je uvijek radnik ključni nositelj rada. To mi gledamo sa sindikalne strane, a tako gledaju i mnogi teoretičari rada koji nisu naslonjeni na liberalizam koji se sve češće događa u suvremenom svijetu. Radnik ne smije biti na ‘vjetrometini’, a država se mora pobrinuti da svojim zakonima zaštiti radnika od moćnijeg iznad njega u sustavu rada i kapitala”, zaključio je Sever.


12. listopada 2020.

Svjetski dan dostojanstvenog rada

NHS - I ove se godine, trinaesti put po redu, 7. listopada širom svijeta obilježava Svjetski dan dostojanstvenog rada. Iako se početak njegovog obilježavanja nekako „poklopio“ s početkom velike svjetske gospodarske krize i recesije, nije njegovom obilježavanju ona bila neposredan povod. Povod je bilo dugogodišnje udaljavanje sustava rada od njegovog temeljnog smisla i sve veće priklanjanje gospodarskih politika interesu kapitala. Svake je godine za taj dan Međunarodna konfederacija sindikata (ITUC) istaknula neku prigodnu temu.
Ove godine, posebno i zbog globalne pandemije bolesti COVID-19 i razornih posljedica koje ostavlja iza sebe od udara na ljudsko zdravlje, dijelom i sa smrtnim posljedicama, preko snažnog i brzog udara na gospodarstva zemalja širom svijeta pa sve do udara na radna mjesta, plaće i prava radnika, tema nosi naziv. „Novi društveni ugovor za oporavak i otpornost“. ITUC, između ostaloga navodi:

„Više je od milijun smrtnih slučajeva zbog pandemije COVID-19, više od 35 milijuna osoba je zaraženo. Izgubljeno je 400 milijuna radnih mjesta. Izgubljene su stotine milijuna prihoda koji su se ostvarivali u neformalnoj ekonomiji.

Potreban je novi društveni ugovor za osiguranje oporavka globalne ekonomije i izgradnju otpornosti potrebnih za suočavanje s istovremenim izazovima pandemije, klimatskih promjena i nejednakosti.

Dostojanstven rad mora biti u središtu djelovanja vlada koje rade na obnovi gospodarskog rasta i izgradnji nove globalne ekonomije u kojoj će ljudi biti na prvom mjestu. Učinci pandemije na zdravlje, zapošljavanje, prihode i rodnu jednakost su još pogubniji jer je svijet već bio razoren izuzetno pogrešnim modelom globalizacije koja je uzrokovala duboko ukorijenjene nejednakosti i nesigurnosti za radnike. Novi društveni ugovor ključan je za otvaranje puta ka oporavku od učinaka COVID-19 te za izgradnju gospodarstva u kojemu se napredak i održivost pravedno raspoređuju.“

I baš je ove godine i u takvim kriznim uvjetima hrvatska vlada odlučila pokrenuti izmjene Zakona o radu, uz svesrdnu potporu raznih poslodavačkih udruga i organizacija, kao i pojedinaca koji su godinama  zauzeti za liberalizaciju i fleksibilizaciju Zakona o radu, odnosno hrvatskoga sustava rada. Za opravdanje toga postupka pokušavaju izvući razloge u, kako kažu, „nužnosti preciznijeg uređenja rada na izdvojenom mjestu (rada od kuće), povećanju ili brisanju kvota sati za dopunski rad te boljem uređenju rada na određeno vrijeme“ (u čemu je Hrvatska u samom europskom vrhu).

Poslodavci odmah, kako bi ponovno uspostavili željenu neravnotežu, (ako se malko „postroži“ zapošljavanje na određeno vrijeme) traže labavljenje Zakona na području zapošljavanja i ugovora o radu na neodređeno vrijeme.

Stavovi Međunarodne konfederacije sindikata i Europske konfederacije sindikata, kao i stavovi hrvatskih sindikata su da se ova kriza, izazvana globalnom pandemijom bolesti COVID-19, ne smije zloupotrijebiti za bilo kakve oblike  smanjenja radničkih prava, uključujući i zakonske promjene, već, upravo obratno, da radnike treba dodatno zaštititi.

I dok svjetske, odnosno europske države čine sve da pomognu gospodarstvu i građanima, radnicima da što lakše i bezbolnije, sa što manje posljedica „prebole“ ovu krizu, hrvatska vlada odlučila ju je iskoristiti za izmjene ZOR-a. Opravdava se, uz već navedeno i time da je to bilo i u njihovom  predizbornom programu, a nakon pobjede na izborima, stavljeno je u vladin program. No, i jedno i drugo pisali su usred globalne pandemije bolesti i krize njom izazvane pa, što god rekli, jasno je da krizu koriste kao dimnu zavjesu za izmjene ZOR-a. Nezavisni hrvatski sindikati su to na vrijeme predvidjeli i pripremili se s nizom argumenata, a u tom će slučaju i sami otvoriti niz područja i u cjelini se, zajedno s drugim sindikatima, zauzeti za „defleksibilizaciju“ ZOR-a.

Kao što je vidljivo, ove godine Svjetski dan dostojanstvenog rada hrvatski radnici obilježavaju ne samo u strahu i strepnji od bolesti, smrti, gubitka posla i gubitka ili smanjenja prihoda, nego im vlada i poslodavci nameću još jednu dodatnu strepnju, strepnju od gubitka i smanjenja prava kroz izmjene ZOR-a.

Nezavisni hrvatski sindikati očekuju da će ne samo članovi sindikata nego i najveći dio ostalih građana poduprijeti sindikalne napore da i kroz predstojeće pregovore  o izmjenama ZOR-a još snažnije zastupaju, brane i obrane radnička prava i interese.

Ove godine to je ozračje u kojemu ćemo u Hrvatskoj obilježiti Svjetski dan dostojanstvenog rada. Pa kad je već tako, neka nam taj dan posluži kao toliko nužna budnica.

S poštovanjem

Predsjednik

Krešimir Sever

MMF mora prestati zagovarati mjere štednje, upozoravaju društvene organizacije

(N1) Programi pomoći koje je Međunarodni monetarni fond (MMF) povećao kako bi zemljama pomogao prevladati koronakrizu osudit će mnoge među njima na višegodišnje mjere štednje, upozorile su vodeće svjetske dobrotvorne i društvene organizacije. Važeći programi MMF-a zahtijevat će od 80 zemalja da u razdoblju od 2021. do 2023. provode mjere štednje prosječne vrijednosti 3,8 posto njihovog godišnjeg bruto domaćeg proizvoda (BDP), upozorile su skupine u pismu upućenom netom pred godišnje sastanke MMF-a i Svjetske banke.

Buduća fiskalna konsolidacija iziskivat će gotovo pet puta više novca no što je dodijeljeno u ovogodišnjim paketima za prevladavanje pandemije Covida-19, procjenjuje u analizi Europska mreža za dugovanje i razvoj (EURODAD), jedna od potpisnica pisma.

Više od polovine predviđenih mjera konsolidacije, koje odgovaraju dva posto BDP-a, bit će provedeno sljedeće godine, dodali su. Javni dug povećat će se do 2023. u približno 56 zemalja, a 30 zemalja bit će primorano vjerovnicima platiti dodatne iznose, ekvivalentne njihovim paketima pomoći za 2020. za prevladavanje Covida-19, budući da troškovi servisiranja dugova rastu iz godine u godinu.

"U 46 zemalja za koje su podaci dostupni, mjere štednje koje će se provoditi u razdoblju od 10 godina smanjit će njihove javne rashode s 25,7 posto BDP-a, na 23 posto u razdoblju od 2020. do 2030.", navodi se u analizi.

Pomoć zatražilo više od 100 zemalja

Stoga organizacije u pismu apeliraju na MMF da "smjesta prestane zagovarati štednju u svijetu".

MMF je dodijelio nezapamćene pakete pomoći zemljama koje su zatražile hitno financiranje u uvjetima recesije u globalnom gospodarstvu, povezane s mjerama suzbijanja pandemije i zatvaranja gospodarstva.

Pomoć je dosad zatražilo više od 100 zemalja a MMF je omogućio dvostruko veću dostupnost programu hitnih kredita i instrumentu hitnog financiranja i očekuju da će potražnja za pomoći dosegnuti oko 100 milijardi dolara.

MMF-ov odbor u ponedjeljak je odobrio i drugu šestomjesečnu tranšu pomoći u servisiranju duga za 28 zemalja članica u sklopu Zaklade za ograničavanje posljedica katastrofa i pomoć u katastrofama.

Zaklada je već osigurala preko 30 milijardi dolara pomoći i podupire produljenje inicijative grupe G20 za obustavu servisiranja dugova više od 70 najsiromašnijih zemalja svijeta i na iduću godinu.

„Tamo gdje je dug neodrživ, treba ga restrukturirati - što prije, to bolje", napisala je prošlog tjedna na blogu šefica MMF-a Kristalina Georgieva.

Jaz u plaćama između muškaraca i žena neće biti eliminiran još skoro sto godina

(N1) - Rodni jaz u plaćama u Europskoj uniji neće biti eliminiran do idućeg stoljeća sadašnjim ritmom promjena, upozorava Europska konfederacija sindikata (ETUC). Podaci Eurostata pokazuju da se rodni jaz u plaćama u Europskoj uniji smanjio za jedan posto u zadnjih osam godina, što znači da će žene morati pričekati još 84 godine, do 2104., da bi zarađivale jednako kao i muškarci ako se sadašnji trendovi nastave, upozorava ETUC u priopćenju objavljenom u ponedjeljak. Godine 2010. rodni jaz u plaćama u Europskoj uniji iznosio je 15,8 posto, a 2018. 14,8 posto. Bez obvezujućih mjera za rodnu ravnopravnost kad je riječ o plaćama, navodi ETUC, rodni jaz u plaćama nastavit će se povećavati u devet država članica.

Žene u drugih devet država članica morat će čekati do druge polovice ovog stoljeća da bi imale jednake plaće kao i muškarci. U Njemačkoj i Češkoj žene bi jednake plaće mogle doživjeti tek 2121., dok se rodni jaz u plaćama u Francuskoj smanjuje tako sporo (0,1 posto od 2010). da će za ravnopravnost trebati preko tisuću godina, ističe ETUC.

U Njemačkoj je taj jaz 2018. iznosio 20,9 posto (prema 22,3 posto 2010.), a u Češkoj 20,1 posto (prema 21,6 posto 2010.).

Jaz u plaćama između žena i muškaraca u Francuskoj iznosio je 2018. 15,5 posto., a 2010. 15,6 posto.

U Hrvatskoj, 2018. rodni jaz u plaćama iznosio je 10,5 posto, prema 5,7 posto 2010., i nastavlja rasti, navodi ETUC.

Rodni jaz u plaćama bit će eliminiran ovog desetljeća bez daljnjih mjera u samo tri države - Belgiji, Luksemburgu i Rumunjskoj, s time da će u slučaju Rumunjske plaće biti neprihvatljivo niske.

ETUC je stoga izrazio zabrinutost što je Europska komisija u takvoj situaciji odgodila objavu prijedloga direktive za eliminaciju nejednakosti u plaćama.

Prijedlog direktive o transparentnosti plaća trebao je biti objavljen 4. studenoga (na Dan jednakih plaća), no to je odgođeno za 15. prosinca.

Osim toga, u govoru o stanju Unije nisu bile spomenute obvezujuće mjere za transparentnost plaća koje je predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen obećala iznijeti u prvih stotinu dana svojeg mandata.

ETUC je predsjednici Komisije poslao pismo tražeći objašnjenje za odgodu objave prijedloga direktive te jamstva da će ona biti donesena unatoč pritiscima da se ne djeluje po tom pitanju.

„Velika poduzeća vole se pretvarati da dobro napredujemo u smanjenju rodnog jaza u plaćama putem dobrovoljnih mjera. Ali žene u Europi čekat će još preko 100 godina na jednake plaće ako se promjene nastave odvijati sadašnjim tempom. Žene koje su radile na prvoj liniji tijekom krize covida-19 na sustavno podcijenjenim radnim mjestima u skrbi i na čišćenju trebaju pravdu kad je riječ o plaćama sada”, poručila je zamjenica glavnog tajnika ETUC-a Esther Lynch.


05. listopada 2020.

Burilović hrvatski Zakon o radu proglasio atavizmom, pripisavši tako “nasljeđe drugog sustava” i zemljama EU

Burilović hrvatski Zakon o radu proglasio atavizmom, pripisavši tako “nasljeđe drugog sustava” i zemljama EU

Gabrijela Galić

(FAKTOGRAF) - "Ovaj stari zakon je čisti atavizam i nekakav mješanac nečega. Naslijeđe iz drugog sustava, pa čak industrijskog. (…) Hoću reći atavizam. Zna se da to u jednoj socijalnoj tendenciji znači da ljudi u modernom vremenu pokušavaju provesti, imaju razmišljanja i djelovanja jednog starog vremena“ ustvrdio je Luka Burilović, predsjednik Hrvatske gospodarske komore (HGK), govoreći o potrebi izmjene Zakona o radu tijekom gostovanja u HRT-ovoj emisiji Otvoreno. Tijekom emisije Burilović se osvrnuo i na uspjehe domaće IT industrije navodeći kako je „to jedna branša koja kada se radio stari zakon nije ni postojala“. Pritom je apostrofirao tvrtku Nanobit koja je osnovana prije 12 godina te je ovih dana objavljeno da postaje dijelom Stillront grupe, jedne od vodećih svjetskih gaming kompanija iz Švedske (N1).

Zakon o radu, prema onom što je Burilović izrekao govoreći da je on čisti atavizam, predstavlja nešto što je vrijeme pregazilo, odnosno on je neki primitivni zaostatak iz prošlih vremena. Detaljniju definiciju atavizma moguće je vidjeti u Hrvatskoj enciklopediji.

Hrvatska je u svojoj dosadašnjoj povijesti donijela tri Zakona o radu. Svaki od njih tijekom godina doživljavao je cijeli niz izmjena, a trenutno je na snazi Zakon donesen 2014. godine, koji je manje izmjene doživio 2017. i 2019. godine. Taj je zakon usklađen s Direktivama Europske unije (EU), odnosno europskim zakonodavstvom koje su države članice dužne prenijeti u svoje nacionalne propise. Riječ je o 15 direktiva čije su odredbe ugrađene u domaći ZOR te se one navode u samom tekstu Zakona o radu.

Usklađivanje s europskim zemljama

Prvi ZOR donesen je 1955. godine i temeljen je na njemačkim iskustvima u području radnog zakonodavstva posebno u dijelu prestanka ugovora o radu, produžene primjene pravnih pravila, radničke participacije kroz radnička vijeća.

Do donošenja ZOR-a iz 1995. godine sustav radnih odnosa bio je prilagođen „posebnom obliku (samoupravnog) socijalizma“, navodi Željko Potočnjak, profesor na Katedri radnog i socijalnog prava Pravnog fakulteta u Zagrebu koji je i jedan od autora domaćeg radnog zakonodavstva u izlaganju„Razvoj i daljnji izazovi razvoja hrvatskog radnog zakonodavstva“.

Prvim Zakonom o radu iz ’95. godine napuštena je statusna i uvedena ugovorna koncepcija radnih odnosa te je, među ostalim, uređen pisani oblik ugovora u radu u skladu s europskim direktivama. Zakon je sadržavao i prve odredbe o zabrani diskriminacije, također u skladu s europskim direktivama, regulirao je malog poslodavca.

Značajnije izmjene taj prvi ZOR doživio je 2001. godine, odnosno 2003. godine, kada je snažno fleksibiliziran uvođenjem agencijskog rada, kao i skraćivanjem otkaznih rokova i otpremnina. Pritom su zakonske izmjene usklađene s nekoliko direktiva EU. Manje izmjene uslijedile su i u naredim godinama.

No, sveobuhvatnije usklađivanje s pravnom stečevinom EU uslijedilo je u jeku krize, a novi zakon donesen je koncem 2009. godine nakon više od godinu dana pregovora i sindikalnih prosvjeda. Taj je zakon donio veće promjene u radnom vremenu jer je usklađen s direktivom koja regulira to područje pa je, primjerice, prekovremeni rad skraćen na osam s 10 sati, dodatno su regulirane odredbe o preraspodjeli radnog vremena, uvedena ograničenja na mjesečnoj i godišnjoj razini kod prekovremenog rada. Radi usklađivanja s pravnom stečevinom EU, mijenjane su odredbe o kolektivnim viškovima radnika.

Zakonske su odredbe u dva navrata mijenjane (2011. i 2013.) kako bi se popravile loše prenesene direktive, odnosno kako bi se zakon dodatno uskladio s pravnom stečevinom. Tako je tim izmjenama kod rada na određeno vrijeme propisano da se ograničenje od tri godine ne odnosi na prvi ugovor na određeno vrijeme već on može trajati i duže od tri godine.

Treći ZOR u primjeni je od 2014. godine i njime je dodatno fleksibiliziran rad agencija za privremeno zapošljavanje, otvorena je mogućnost dopunskog rada za drugog poslodavca do osam sati tjedno, kao i ustupanja radnika unutar povezanih poduzeća, nestala je obveza poslodavca da radnika zaposli na drugim poslovima ako je višak, odnosno da ga obrazuje ili osposobi za rad na drugim poslovima, dodatno je regulirano pitanje preraspodjele radnog vremena, omogućeno uvođenje banke radnih sati.

U aktualni zakon ugrađeno je 15 direktiva s područja radnih odnosa

Svaka izmjena radnog zakonodavstva, od 1995. kada je Zakon o radnim odnosima kao ostatak bivšeg sustava zamijenio Zakon o radu kojim se uvodi ugovorni radni odnos, dijelom je vezana uz usklađivanje s europskom pravnom praksom. Hrvatska je dijelove europskog zakonodavstva u tom području počela prenositi u nacionalno zakonodavstvo još s prvim ZOR-om, da bi se sa svakom izmjenom postojećeg ili donošenjem novog zakona proširio krug direktiva koje su prenošene u nacionalno zakonodavstvo.

U aktualni zakon ugrađeno je 15 direktiva s područja radnih odnosa, odnosno komplet EU propisa koji je do sada trebao biti prenesen. To znači da je domaće zakonodavstvo usklađeno s propisima koji vrijede u tržišnoj ekonomiji.

Što se tiče IT sektora i tvrtke koju Burilović apostrofira, navodeći kako je to branša koja nije postojala kada se radio stari Zakon o radu, to nije točno. Sama tvrtka Nanobit koju je spomenuo postoji 12 godina, što znači da je poslovala dok je na snazi bio još zakon donesen 1995. godine, u vrijeme donošenja zakona 2009., kao i u vrijeme donošenja ZOR-a 2014. godine, a koji je još na snazi.

Slovenija zabranila trgovinama rad nedjeljom: Ovo nema veze s koronom, a postoje i iznimke

NA PRIJEDLOG LJEVIČARA
Izmjenama zakona oštro se protivi i Gospodarska komora Slovenije, iz koje također spominju i mogućnost ustavne ocjene.

AUTOR Večernji.hr - U Sloveniji se ukida rad nedjeljom. Narodna skupština Slovenije jučer je usvojila izmjene Zakona o trgovini prema kojima prodavaonice neće raditi nedjeljom i blagdanima. Radi se o prijedlogu zastupnika Ljevice, a izmjene zakona je podržalo 72 od 88 zastupnika koji su jučer navečer bili u slovenskoj skupštini. Njihova odluka stupa na snagu 15 dana nakon objave u službenom glasniku. 24uhr piše kako su iznimka trgovine do 200 četvornih metara koje se nalaze na benzinskim crpkama, graničnim prijelazima, lukama, zračnim lukama, željezničkim i autobusnim kolodvorima te bolnicama. Iznimka su i druge prodavaonice manje od 200 metara četvornih ali pod uvjetom da vlasnici sami poslužuju kupce, uz eventualnu pomoć studenata i umirovljenika.

Rasprava o tome trebaju li trgovine biti zatvorene nedjeljom i blagdanima u Sloveniji traje većdesetljećima, slično kao i u Hrvatskoj gdje se u posljednje vrijeme opet aktualizirala. Njime se u Sloveniji bavio i Ustavni sud, a u rujnu 2003. građani su o tome odlučivali i na referendumu. Zabranu rada nedjeljom tada je podržalo nešto više od 57 posto birača koji su izašli na birališta.

No, odluku koju je jučer donijela Narodna skupština ne podržava i slovenska vlada. Državni tajnik u Ministarstvu gospodarstva Simon Zajc jučer je u Skupštini izrazio zabrinutost Vlade jer je riječ o odluci koja se odnosi na stratešku granu gospodarstva države i to u vrijeme dok je situacija dosta teška.

Izmjenama zakona oštro se protivi i Gospodarska komora Slovenije, iz koje također spominju i mogućnost ustavne ocjene.

Sever: Što je s radnicima? Aladrović: Nalazimo se u novom normalnom

Autor: Otvoreno/B.A./HRT - Činjenica je da se nalazimo u novom normalnom i da kao gospodarstvo na to moramo odreagirati, rekao je ministar rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike Josip Aladrović u večerašnjem Otvorenom na temu o položaju radnika u Hrvatskoj, dok je predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata Krešimir Sever poručio da sindikalna strana neće dopustiti daljnje obespravljivanje radnika. U emisiji se govorilo prvenstveno o izmjenama Zakonu o radu, kojima Vlada želi osuvremeniti i omogućiti veću konkurentnost gospodarstvu. Poslodavci traže bolju organizaciju rada na daljinu i veću fleksibilnost ugovora o radu na neodređeno, dok sindikati poručuju da se ne smije olakšati otpuštanje zaposlenika i ističu svoje zahtjeve za bolju zaštitu prava radnika. Traže i proširenje djelatnosti kojima država daje financijsku potporu za očuvanje radnih mjesta ugroženih pandemijom.

Sever je rekao da je svaka fleksibilizacija bila korak nagore i da su radnici uvijek izvlačili deblji kraj.

- Na dnu smo. Činjenica je da su svi puno brže napredovali, mi tvrdoglavo držimo nešto što su već svi napustili, rekao je Sever.

Aladrović je rekaoda smo na europskom vrhu po broju ugovora na određeno vrijeme.

- S obzirom na to da su ugovori na određeno i neodređeno vrijeme zapravo nekakav sustav spojenih posuda, moramo postići određene fleksibilnosti u samom formiranju ugovora na neodređeno kako bismo ostavili određenu poziciju poslodavcima da bolje mogu planirati svoje poslovne aktivnosti, rekao je Aladrović.

Dodao je da se moramo pomiriti s tim da se nalazimo u novom normalnom i da ulazimo u novi ekonomski ciklus za koji više ne možemo tražiti opravdanje u slučaju neuspjeha.

- Konkurentnije gospodarstvo, što je s radnicima? Cijelo vrijeme se govori o tom konkurentnijem gospodarstvu, radnici uvijek ispadaju kolateralne žrtve, reagirao je Sever na Aladrovićeve izjave.

- Konkurentnije gospodarstvo definitivno ne ugrožava radnička prava, uzvratio je Aladrović.

- Ne ugrožava u Njemačkoj, Austriji, ne ugrožava u Francuskoj, ali ugrožava u Hrvatskoj, rekao je Sever.

- Mi govorimo o balansu između radničkih prava, između fleksibilnosti koja je potrebna poslodavcima da formiraju svoje poslovne cikluse, da lakše formiraju svoje poslovanje, na kraju krajeva, da na tom europskom ili domaćem tržištu mogu kreirati dodanu vrijednost, rekao je Aladrović.

Također je poručio da je činjenica da se nalazimo u novom normalnom i da kao gospodarstvo na to moramo odreagirati.

Benčić: Već smo imali nekoliko valova fleksibilizacije

Damir Zorić, glavni direktor Hrvatske udruge poslodavaca poželio je da dobijemo europsko radno zakonodavstvo.

- 'Ajmo uvesti samo to što imaju Slovaci, Česi, što ima Slovenija, rekao je Zorić, dodavši da oni ubrzano idu naprijed, a mi zaostajemo.

Sandra Benčić iz Možemo! poručila je da smo imali već nekoliko valova fleksibilizacije i smanjivanja radničkih prava kroz izmjene ZOR-a, a najveći val bio je 2014. godine kad je, kako je rekla, SDP-ova vlada poklonila poslodavcima ono što su dugo tražili.

- Govorimo o tome da smo val fleksibilizacije već imali i 'ajmo sad okrenuti pilu naopako. Što smo dobili fleksibilizacijom? Dobili smo nesigurno tržište rada, nezaštićene radnike, dobili smo to da smo među četiri zemlje s najnižom minimalnom plaćom u EU i zemlja s najvećim udjelom radnika koji rade za plaću koja je na dnu ljestvice Europske unije, rekla je Benčić, dodavši da naše gospodarstvo time nije postalo konkurentnije, otpornije, snažnije ni dinamičnije.

Burilović: Neradnici u manjini

Luka Burilović, predsjednik Hrvatske gospodarske komore, rekao je da podržava izmjene ZOR-a jer je stari zakon čisti atavizam.

- Nekada interesi radnika i interesi poslodavca nisu istovjetni interesima tvrtke. Čak imamo i tog, rekao je Burilović.

Sever je reagirao rekavši da je zanimljiva teza da su radnici krivi za propast tvrtke.

- Dovoljno je da ne rade kako treba, odgovorio je Burilović, dodavši kako smatra da su neradnici u manjini.

- Ima loših poslodavaca i imate loših radnika, rekao je.

Sever: Svi pobjegoše

Sever je rekao da je Hrvatska postala zemlja nepoželjna za život mladim ljudima te da je prema svim statistikama u samom dnu po brzini zapošljavanja mladih visokoobrazovanih.

- Svi pobjegoše koji mogu van! Očito je da taj zakon treba defleksibilizirati, rekao je.

Benčić je rekla da se u prošloj krizi išlo na fleksibilizaciju rada i pala nam je potrošnja, nakon čega smo ušli u začarani ciklus koji je trajao osam godina.

- Upravo sada treba ulagati ne samo u radna mjesta i zaštitu tvrtki, nego i u radnike i radnička primanja, poručila je Benčić.

Zorić je rekao da su poslodavci hvale vrijedan sloj u društvu te da cijena rada nije pala. Dodao je da je u jučerašnjem Otvorenom bila genijalna skupina mladih IT-jevacakoje je propušteno pitati kako oni gledaju na fleksibilizaciju, na sindikate u svojim radnim tvrtkama, otpuštanja...

- Kako mi radimo u ovom starom sektoru? Sve radimo rigidno, prema regulama koje nas koče, rekao je Zorić.
"Govorimo o novom normalnom"

Pri kraju emisije ponovno je "zaiskrilo" između Severa i Aladrovića.

- Nikad se zakoni ne mijenjaju u krizama da se prilagođuju krizama, rekao je Sever.

- Mi govorimo, gospodine Sever, o novom normalnom, odgovorio mu je Aladrović.

Porječkali su se i Zorić i Benčić. Zorić je, naime, Benčić pitao je li ikad bila radnica, na što je ona odgovorila da je bila i radnica i poslodavka, bila je suvlasnica tvrtke.

- Očito vam nije išlo ni jedno ni drugo, ni radništvo ni poslodavstvo, rekao je Zorić, na što je Benčić uzvratila da je s kolegicama izgradila danas jednu od najvećih konzultantskih tvrtki u Hrvatskoj.


30. rujna 2020.

Borba protiv raka: bolja zaštita radnika od karcinogenih kemikalija

Priopćenje Europske komisije

U EU-u se svake godine zabilježi oko 120000 slučajeva raka povezanog s izloženošću karcinogenim tvarima na radu, što dovodi do otprilike 80000 smrtnih slučajeva godišnje. Kako bi se poboljšala zaštita radnika od raka, Komisija je danas predložila dodatno ograničavanje njihove izloženosti karcinogenim kemikalijama. Četvrtom revizijom Direktive o karcinogenim i mutagenim tvarima utvrđene su nove ili revidirane granične vrijednosti za tri važne tvari: akrilonitril, spojeve nikla i benzen. Procjene pokazuju da će se novim pravilima poboljšati zaštita za više od 1,1milijun radnika u raznim sektorima. Današnji je prijedlog prva Komisijina inicijativa kao dio budućeg europskog plana za borbu protiv raka.

Nicolas Schmit, povjerenik za zapošljavanje i socijalna prava, izjavio je: Radna mjesta trebala bi biti sigurna, no rak je uzrok čak polovine smrtnih slučajeva povezanih s radom. Današnje ažuriranje Direktive o karcinogenim i mutagenim tvarima jedan je od prvih koraka našeg ambicioznog plana za borbu protiv raka. To pokazuje da smo odlučni djelovati i da nema kompromisa kad je riječ o zdravlju radnika. S obzirom na veliku zdravstvenu krizu uzrokovanu bolešću COVID-19, još ćemo intenzivnije raditi na zaštiti radnika u Europi. Razmotrit ćemo konkretne načine za postizanje tog cilja putem budućeg strateškog okvira za sigurnost i zdravlje na radu.

Stella Kyriakides, povjerenica za zdravlje i sigurnost hrane, izjavila je: Prioritet nam je umanjiti patnju prouzročenu rakom i stoga je prevencija vrlo važna. Danas započinjemo s radom na europskom planu za borbu protiv raka i poduzimamo važan korak za zaštitu naših radnika od izloženosti opasnim tvarima na radnome mjestu. Tim ćemo planom nastojati suzbijati glavne čimbenike rizika od raka, ali i usmjeravati pacijente na svakom koraku njihova puta i poboljšavati kvalitetu njihova života.

Tri nove ili revidirane granične vrijednosti

Direktiva o karcinogenim i mutagenim tvarima redovito se ažurira u skladu s novim znanstvenim dokazima i tehničkim podacima. Tri prethodna ažuriranja odnosila su se na izloženost radnika utjecaju 26 kemikalija. Današnjim se prijedlogom dodaju nove ili revidirane granične vrijednosti izloženosti na radnom mjestu za sljedeće tvari:

Koristi za radnike i poduzeća

Uvođenje novih ili revidiranih graničnih vrijednosti izloženosti na radnom mjestu za akrilonitril, spojeve nikla i benzen imat će jasne koristi za radnike. Spriječit će se slučajevi raka i drugih teških bolesti povezanih s radom, čime će se poboljšati zdravlje i kvaliteta života radnika. Prijedlog će koristiti i poduzećima jer će im smanjiti troškove nastale zbog lošeg zdravlja radnika i raka povezanog s radom, primjerice zbog izostanaka s posla i isplata osiguranja.

Izrada prijedloga i daljnji koraci

Inicijativa je razvijena u bliskoj suradnji sa znanstvenicima, predstavnicima radnika, poslodavcima i državama članicama EU-a. Socijalni partneri (sindikati i organizacije poslodavaca) sudjelovali su putem savjetovanja u dvije faze.

Europski parlament i Vijeće sada će pregovarati o prijedlogu Komisije.

Kontekst

Ova se Komisija obvezala odlučnije boriti protiv raka te će do kraja 2020. predstaviti europski plan za borbu protiv raka. Plan će služiti kao potpora državama članicama u poboljšanju prevencije, otkrivanja i liječenja raka u EU-u uz istodobno smanjenje zdravstvenih nejednakosti među državama članicama i unutar njih.

U svojoj Komunikaciji „Jaka socijalna Europa za pravednu tranziciju” Komisija se obvezala preispitati strategiju za zdravlje i sigurnost na radu kako bi, među ostalim, smanjila izloženost opasnim tvarima, s ciljem održavanja visokih europskih standarda zdravlja i sigurnosti na radu. To je u skladu s europskim stupom socijalnih prava, koji su zajednički proglasili Europski parlament, Vijeće i Komisija na sastanku na vrhu za pravedno zapošljavanje i rast 17.studenoga2017., i u kojem je utvrđeno pravo radnikâ na zdravo, sigurno i dobro prilagođeno radno okruženje, uključujući zaštitu od karcinogenih tvari.

Dodatno poboljšanje zaštite radnika od raka povezanog s radom tim je važnije jer je prema Europskoj agenciji za sigurnost i zdravlje na radu (EU-OSHA) rak glavni uzrok smrtnih slučajeva povezanih s radom u EU-u: 52% smrti povezanih s radom na godišnjoj razini trenutačno se pripisuje raku povezanom s radom, dok se 24% pripisuje bolestima krvožilnog sustava, 22% drugim bolestima i 2% ozljedama.

Ova je inicijativa četvrta revizija Direktive o karcinogenim i mutagenim tvarima. U proteklih nekoliko godina Komisija je predložila tri inicijative za izmjenu tog zakonodavnog akta. Europski parlament i Vijeće donijeli su te tri inicijative, koje su se odnosile na 26 tvari, u prosincu 2017., siječnju 2019. i lipnju 2019..

Prosječna bruto plaća u mjesecu srpnju iznosila je 9.172,00 kune

DZS/NHS – Temeljem danas objavljenih podataka Državnog zavoda za statistiku prosječna mjesečna isplaćena neto plaća po zaposlenome u pravnim osobama Republike Hrvatske za srpanj 2020. iznosila je 6 722 kune, što je nominalno niže za 0,8%, a realno za 0,3% u odnosu na lipanj 2020. Prosječna mjesečna bruto plaća po zaposlenome u pravnim osobama Republike Hrvatske za srpanj 2020. iznosila je 9 172 kune, što je nominalno niže za 0,8%, a realno za 0,3% u odnosu na lipanj 2020. Najviša prosječna mjesečna isplaćena neto plaća po zaposlenome u pravnim osobama za srpanj 2020. isplaćena je u djelatnosti Zračni prijevoz, u iznosu od 10 343 kune, a najniža je isplaćena u djelatnosti Proizvodnja odjeće, u iznosu od 4 436 kuna.

Najviša prosječna mjesečna bruto plaća po zaposlenome u pravnim osobama za srpanj 2020. isplaćena je u djelatnosti Proizvodnja osnovnih farmaceutskih proizvoda i farmaceutskih pripravaka u iznosu od 14 860 kuna, a najniža je isplaćena u djelatnosti Proizvodnja odjeće, u iznosu od 5 660 kuna.

Prosječna mjesečna isplaćena neto plaća po zaposlenome u pravnim osobama Republike Hrvatske za srpanj 2020. u odnosu na isti mjesec prethodne godine nominalno je viša za 2,9%, a realno za 3,2%.

Prosječna mjesečna bruto plaća po zaposlenome u pravnim osobama Republike Hrvatske za srpanj 2020. u odnosu na isti mjesec prethodne godine nominalno je viša za 2,6%, a realno za 2,9%.

Za razdoblje od siječnja do srpnja 2020. prosječna mjesečna isplaćena neto plaća po zaposlenome u pravnim osobama Republike Hrvatske iznosila je 6 724 kune, što je u odnosu na isto razdoblje 2019. nominalno više za 2,3%, a realno za 1,9%.

Za razdoblje od siječnja do srpnja 2020. prosječna mjesečna bruto plaća po zaposlenome u pravnim osobama Republike Hrvatske iznosila je 9 180 kuna, što je u odnosu na isto razdoblje 2019. nominalno više za 2,2%, a realno za 1,8%.

U srpnju 2020. bila su prosječno 183 plaćena sata, što je za 5,2% više nego u lipnju 2020. Najveći broj plaćenih sati bio je u djelatnosti Vodeni prijevoz (194), a najmanji broj plaćenih sati bio je u Djelatnosti socijalne skrbi bez smještaja (167).

Prosječna mjesečna isplaćena neto plaća po satu za srpanj 2020. iznosila je 36,23 kune, što je u odnosu na lipanj 2020. niže za 5,0%, a u odnosu na isti mjesec prethodne godine više za 3,2%.

Prosječna mjesečna bruto plaća po satu za srpanj 2020. iznosila je 49,44 kune, što je u odnosu na lipanj 2020. niže za 5,0%, a u odnosu na isti mjesec prethodne godine više za 3,0%.

Medijalna neto plaća za srpanj 2020. iznosila je 5 791 kunu, dok je medijalna bruto plaća iznosila 7 586 kuna.

Izvor: DZS

Pregled zapošljavanja i socijalnog razvoja u Europi: zašto su socijalna pravednost i solidarnost važniji nego ikad

Europska komisija - Službe Europske komisije objavile su izdanje pregleda Zapošljavanja i socijalnog razvoja u Europi (ESDE) za 2020. godinu posvećenog temi socijalne pravednosti i solidarnosti. Pregled pruža analizu utemeljenu na dokazima o tome kako postići veću pravednost u cijeloj Europskoj uniji u uvjetima kriza poput pandemije COVID-19, kao i strukturnih promjena uslijed demografskog starenja te zelenih i digitalnih tranzicija. Povjerenik za radna mjesta i socijalna prava Nicolas Schmit rekao je: „Izvješće ESDE pokazuje kako je jačanje socijalne pravednosti ključno za prevladavanje krize. To zahtjeva stavljanje ljudi ispred i u središte. Kako bi se osigurala otpornost, solidarnost i kohezija, odgovor EU-a mora dati prioritet zapošljavanju, smanjiti nejednakosti i osigurati jednake mogućnosti. Učinkovita provedba Europskog stupa socijalnih prava služit će nam kao vodič. "

U Pregledu se navodi kako pandemija COVID-19 ima duboke zdravstvene, ekonomske, socijalne te učinke na zapošljavanje prijeteći napretku koji je EU ranije postigla. Sve države članice doživljavaju veći ekonomski šok nego u 2008.-2009. godini. Ekonomska proizvodnja naglo se smanjila, a nezaposlenost raste. Najosjetljivije osobe, uključujući mlade u Europi, posebno su pogođene.

U tom kontekstu ESDE izvješće upućuje na sljedeće nalaze:

Općenitije, kako bi popravili štetu koju je nanio COVID-19 i pripremili gospodarstvo i društvo za budućnost bržih strukturnih promjena, EU i države članice moraju u potpunosti prihvatiti mogućnosti koje nudi prijelaz na zelenije, digitalizirano gospodarstvo i ugraditi uključivost, solidarnost i otpornost u sadržaj svih politika. Osiguravanje široko zasnovanog oporavka ključni je politički cilj našeg djelovanja koji će dugoročno pomoći u jačanju socijalne otpornosti.


22. rujna 2020.

Pregled zapošljavanja i socijalnog razvoja u Europi: zašto su socijalna pravednost i solidarnost važniji nego ikad

Europska komisija - Službe Europske komisije objavile su izdanje pregleda Zapošljavanja i socijalnog razvoja u Europi (ESDE) za 2020. godinu posvećenog temi socijalne pravednosti i solidarnosti. Pregled pruža analizu utemeljenu na dokazima o tome kako postići veću pravednost u cijeloj Europskoj uniji u uvjetima kriza poput pandemije COVID-19, kao i strukturnih promjena uslijed demografskog starenja te zelenih i digitalnih tranzicija.

Povjerenik za radna mjesta i socijalna prava Nicolas Schmit rekao je: „Izvješće ESDE pokazuje kako je jačanje socijalne pravednosti ključno za prevladavanje krize. To zahtjeva stavljanje ljudi ispred i u središte. Kako bi se osigurala otpornost, solidarnost i kohezija, odgovor EU-a mora dati prioritet zapošljavanju, smanjiti nejednakosti i osigurati jednake mogućnosti. Učinkovita provedba Europskog stupa socijalnih prava služit će nam kao vodič. "

U Pregledu se navodi kako pandemija COVID-19 ima duboke zdravstvene, ekonomske, socijalne te učinke na zapošljavanje prijeteći napretku koji je EU ranije postigla. Sve države članice doživljavaju veći ekonomski šok nego u 2008.-2009. godini. Ekonomska proizvodnja naglo se smanjila, a nezaposlenost raste. Najosjetljivije osobe, uključujući mlade u Europi, posebno su pogođene.

U tom kontekstu ESDE izvješće upućuje na sljedeće nalaze:

Općenitije, kako bi popravili štetu koju je nanio COVID-19 i pripremili gospodarstvo i društvo za budućnost bržih strukturnih promjena, EU i države članice moraju u potpunosti prihvatiti mogućnosti koje nudi prijelaz na zelenije, digitalizirano gospodarstvo i ugraditi uključivost, solidarnost i otpornost u sadržaj svih politika. Osiguravanje široko zasnovanog oporavka ključni je politički cilj našeg djelovanja koji će dugoročno pomoći u jačanju socijalne otpornosti.

Korona udar na građane: Mnogi već sada kupuju samo hranu i lijekove

KORONAKRIZA
Adriano Milovan

(INDEX.HR) - KORONA udar na potrošnju hrvatskih kućanstava već sada je velik, a u nastavku godine potrošnja kućanstava mogla bi se dodatno smanjiti. I sada je, naime, primjetno da hrvatska kućanstva više novca izdvajaju za kupnju osnovnih živežnih namirnica poput hrane. Uz to, pandemija koronavirusa donijela je i neke nove, većini ljudi donedavno nezamislive troškove, poput kupnje maski i dezinficijensa te veće potrošnje za lijekove. S druge strane, u slobodnom je padu kupnja svega onoga što ne spada u kategoriju nužnog.

Ljudi u krizi manje troše i više stavljaju na stranu

"Uobičajeni je obrazac ponašanja potrošača u krizi da ljudi postaju oprezniji u potrošnji te da potrošnju prilagođavaju trenutnoj situaciji, ali i očekivanjima. U vrijeme krize ljudi su novac skloniji staviti na stranu, odnosno uštedjeti, jer ne znaju što im nosi sutra. Kupuju se osnovne stvari, poput hrane i lijekova, dok se znatno manje troši na luksuzna dobra, poput automobila i namještaja", objašnjava za Index makroekonomistica Raiffeisena Zrinka Živković Matijević.

I dosad objavljeni podaci o potrošnji kućanstava u ovoj godini pokazuju da su hrvatska kućanstva u prvoj polovici godine znatno manje trošila nego ranije. Prema podacima državne statistike, potrošnja kućanstava u prvom je ovogodišnjem tromjesečju porasla zanemarivo malih 0,7 posto u odnosu na isto lanjsko razdoblje, dok je u drugom kvartalu potonula čak 14 posto u odnosu na drugo tromjesečje prošle godine.

Sunovrat osobne potrošnje u drugom je tromjesečju ponajprije posljedicalockdowna, za vrijeme kojeg potrošači uglavnom nisu imali gdje potrošiti novac, no dijelom se, kažu ekonomisti, može pripisati i početku rezanja plaća u privatnom sektoru te otkazima, što je sve smanjilo raspoloživi dohodak kućanstava.

Čeka nas "odmrzavanje" ovrha

Iako smo iz karantene izašli prije otprilike četiri mjeseca, oprez kod potrošnje je ostao. Krnja turistička sezona svakako je potakla potrošnju građana, no u nastavku godine potrošnja će ovisitio brojnim faktorima, od kojih će najvažniji biti razina plaća i sigurnost radnih mjesta, kao i očekivanja o daljnjem razvoju situacije s koronavirusom te "odmrzavanje" ovrha.

"Mislim da ćemo u narednom razdoblju moći zaboraviti na kupnju takozvanih luksuznih proizvoda i usluga, poput kućanskih aparata, namještaja ili putovanja. Ljudi su jako oprezni, postoji strah oko toga hoće li sačuvati radno mjesto i plaću. I stanje na tržištu rada, na kojem raste nezaposlenost, iako to zasad još nije dramatično, ljude tjera na promjene u potrošnji", ističe za Index Predrag Bejaković iz Instituta za javne financije.

Problem je i velika neizvjesnost. Nitko, naime, u ovom trenutku još ne može reći koliko će dugo koronakriza trajati, ni kada će točno krenuti oporavak te kojom dinamikom ćemo se vraćati na pretkrizne razine. Većina analitičara očekuje oporavak u sljedećoj godini, no naši sugovornici kažu da, ako on i krene u 2021., ne treba očekivati onako velik rast potrošnje i gospodarske aktivnosti kakav se ranije najavljivao.Stoga su i u svojim prognozama oprezni te ističu da su one sklone promjenama.

Oporavak u sljedećoj godini je izgledan, ali bit će sporiji od ranijih očekivanja

Tako, primjerice, Živković Matijević zasad očekuje da će potrošnja kućanstava u Hrvatskoj u ovoj godini pasti 8,5 posto, dok bi u sljedećoj godini trebala porasti 4,5 posto. No, napominje naša sugovornica, sve je puno neizvjesnosti i ovisit će o epidemiološkoj situaciji, odnosno o tome hoće li se i kada naći cjepivo i lijek za koronavirus, ili ćemo se morati naviknuti na život s covidom.

Iako za to još nema konkretnih podataka, iz dosadašnjeg obrasca ponašanja hrvatskih potrošača izgledno je da će koronakriza promijeniti i strukturu potrošnje naših kućanstava. I to, nažalost, u krivom smjeru. Mnogi su već sveli potrošnju na, kako se to kaže,kupnju "kruha i mlijeka", a neizvjesnost koju nam nose jesen i zima je velika, što znači da je još puno kandidata za svođenje potrošnje samo na ono najosnovnije.

Već sada se stoga može reći kako će posljedica koronakrize biti dodatni rast udjela hrane u potrošačkoj košarici hrvatskih kućanstava. Naime, umjesto da se udio hrane u potrošnji kućanstava smanjuje, kod nas će on, po svemu sudeći, porasti. Slično stoje stvari, upozoravaju ekonomisti, i s troškovima za zdravstvo. S druge strane, može se očekivati pad ostalih stavki u potrošnji kućanstava, što će strukturu osobne potrošnje u Hrvatskoj "zacementirati"kao potrošnju karakterističnu za nerazvijene zemlje.

Po potrošnji smo sve sličniji zemljama Trećeg svijeta

"Što je ekonomija razvijenija, to je u potrošnji kućanstava manji udio hrane, i obratno", poručuje Živković Matijević.

Podaci Državnog zavoda za statistiku (DZS) za 2017. godinu pokazuju da hrvatska kućanstva gotovo 30 posto novca troše na kupnju hrane i bezalkoholnih pića. U razvijenim zemljama EU udio hrane u potrošačkoj košarici kućanstava znatno je manji. Primjerice, u Austriji i Njemačkoj, prema podacima Eurostata, kućanstva na hranu troše manje od 10 posto svog budžeta, dok prosječno kućanstvo u EU za hranu troši 11 posto svog dohotka.

Usporedbama koje nam ne idu u prilog tu nije kraj. Hrvatska kućanstva, proizlazi iz podataka koje povremeno objavljuju eurostatističari, manje od prosječnog domaćinstva u EU troše na odjeću i obuću, stanovanje, namještaj i bijelu tehniku, restorane i kupnju vozila te osiguranja. S druge strane, osim po potrošnji za hranu, iznad prosjeka Unije smo i po izdacima za alkohol i duhanske proizvode, komunikacije i hotelske usluge.Ukratko, već sada imamo potrošnju koja je primjerenija nerazvijenim nego razvijenim državama, a u budućnosti ćemozbog koronakrize po tome još i više sličiti zemljama u razvoju.

Pozitivna stvar u cijeloj priči je što se ipak očekuje da će koronakriza biti razmjerno kratka, svakako znatno kraća od posljednje recesije u kojoj smo proveli punih šest godina. To znači, ističu stručnjaci, da će se postupno i potrošnja kućanstava vratiti na pretkrizne razine. Ipak, nitko od naših sugovornika u ovom trenutku se ne usuđuje prognozirati kada bi se to moglo dogoditi.

Potrebno je smanjiti troškove koji nisu neophodni, ali ovisno o individualnom stanju

Financijski savjetnik Vjeko Peretić upozorava da zbog straha i opreza u ovakvim situacijama i građani koji nisu pogođeni valom otpuštanja i nesigurnošću oprezno počinju promišljatio svakoj potrošenoj ili uloženoj kuni.

"Radi opreza, mudro je smanjiti troškove koji nisu neophodni i pokušati iskoristiti priliku za još veću kontrolu nad osobnim financijama, ali svatko unutar individualnih okvira. Građani koji si to mogu priuštiti trebali bi nastaviti živjeti normalno, a poduzetnici upravo sada stvarati i gurati jer time pomažu bržem oporavku", zaključuje Peretić.

Stručnjaci upozoravaju: Zakon o strancima srušit će cijenu rada i potaknuti iseljavanje

ŠTO DONOSI LIBERALIZACIJA
AUTOR Dijana Jurasić

70.800 državljana trećih država trenutačno boravi u RH, njih 10.200 ima stalni boravak. 40.148 ljudi lani se iselilo iz RH, a doselilo 37.726 ljudi među kojima 27.834 stranca

(VEČERNJI LIST) - Sve uređene države EU imaju imigracijsku politiku odnosno širu migracijsku, a u Hrvatskoj, koja nema nikakvu, od sljedeće godine bit će ukinute kvote na zapošljavanje stranih radnika iz trećih zemlja ako u Saboru prođe liberalni prijedlog Zakona o strancima koji bi mogao spustiti cijenu rada i potaknuti dodatno iseljavanje hrvatskih građana.

Kakva nam politika treba?

Prijedlog Zakona o strancima nije dobio zeleno svjetlo ni na Odboru za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost i pitanje je što ćemo dobiti krajnjom liberalizacijom uvoza radnika, a što izgubiti? Kakva migracijska, odnosnoimigracijska politikatreba Hrvatskoj vodeći računa o tome da imamo manje od četiri milijuna ljudi, da iseljavanje nije zaustavljeno i da u zemlji imamo gotovo 71 tisuću radnika iz trećih zemalja s privremenim i stalnim boravkom?

Ni građanima ni odgovornoj vlasti ne može biti svejedno useljavamo li samo jeftinu radnu snagu ili smo u stanju kao razvijene zemlje privlačiti i mlade i obrazovane ljude izadržati svoje stanovništvo. Lani se iz Hrvatske iselilo 40.148 ljudi, 32.453 hrvatskih državljana (80,8%) te 7667 stranaca, a doselilo 37.726 ljudi među kojima je bilo 27.834 stranaca (73,8 %) i samo 9882 hrvatska državljanina. Usporedbe radi, od 2013. do 2016. u Hrvatsku se u prosjeku doseljavalo 10-ak tisuća ljudi godišnje, a prvi skok doseljenika imali smo 2018. No podaci su nam za 2018. pokazali da Hrvatska privlači slabije obrazovane jer od 43.219 stranaca kojima je te godine odobren privremeni boravak samo je njih 2064 imalo visoku i višu stručnu spremu. Najviše ih je bilo sa srednjom školom, više od 23 tisuće, a nepoznatog obrazovanja gotovo 9000, dok ih je s osnovnom školom bilo 2690. Lani smo najviše stranih doseljenika imali iz BiH, Srbije, Kosova, Azije, Sjeverne Makedonije i Ukrajine. No kakvog su obrazovanja i dobi, to ćemo saznati kad nam MUP dostavi podatke, no nije za očekivati promjenu trenda jer i iz susjednih zemlja kao i iz naše mladima i obrazovanima su privlačnije razvijene zemlje EU.

Prema prijedlogu Zakona o strancima od 2021., na zahtjev poslodavaca dozvola za boravak i rad državljanima trećih zemalja može se izdati ako Hrvatski zavod za zapošljavanje dostavi MUP-u pozitivno mišljenje za zapošljavanje nakonprovedbe testa tržišta radakoji znači provjeru stanja u evidenciji nezaposlenih i postupak posredovanja u cilju zapošljavanja radnika s nacionalnog tržišta rada. Ako domaćih radnika nema ili ih nema zato što poslodavci nude niske plaće i loše uvjete rada mogu slobodno uvoziti strane. Za zapošljavanje sezonaca u ugostiteljstvu, poljoprivredi, šumarstvu na tri mjeseca poslodavcima neće trebati ni pozitivno mišljenje HZZ-a, što znači da ćemo ubuduće biti pošteđeni svjedočenja domaćih sezonaca u turizmu koji rade po 10-12 sati bez slobodnog dana i na niskim plaćama jer će ugostitelji taj problem riješiti uvozom stranih. Usto, u nizu deficitarnih zanimanja prema Zakonu o strancima Upravno vijeće HZZ-a može odlučiti da za neka zanimanja poslodavcima za uvoz radnika ne treba ni pozitivno mišljenje HZZ-a. Kad bi to dovelo do uvoza obrazovanih i stručnih u Hrvatsku i u javni sektor, profitirali bismo, no ne slovimo za zemlju u koju ti radnici hrle.

Demograf Anđelko Akrap upozorava da migracijsku politiku na pritisak poslodavaca ne može voditi MUP jer se ona treba temeljiti na dogovoru države, sindikata i poslodavaca. U Hrvatskoj, dodaje, treba biti dodatno oprezan zbog krajnje loše demografske situacije i iseljeničkih prostora.

– Totalna liberalizacija uvoza radne snage kratkoročno je poželjna poslodavcima, ali nije ni njima dugoročno. Takva liberalizacija uvoza radnika ruši cijenu rada u Hrvatskoj u odnosu na razvijene zemlje EU u koje se naši građani iseljavaju i sigurno će doprinijeti daljnjem iseljavanju građana među kojimaiseljavaju mladi i obrazovani. Time se, ne omalovažavajući nikoga, provodi supstitucija kvalitetnije radne snage onom manje kvalitetnom. Osobito treba voditi računa što će se dogoditi s iseljeničkim krajevima Hrvatske kad padne cijena rada zbog uvoza jeftine radne snage. Hrvatska mora oblikovati migracijsku politiku u okviru koje je i imigracijska i razvojna politika i to treba biti strogo regulirano jer je to pitanje budućeg razvoja zemlje i nacionalne sigurnosti. Moramo imati dugoročnu strategiju gospodarskog razvoja u sklopu kojeg je i demografska politika – kaže Akrap dodajući da se prostorni aspekt razvoja ne može prepustiti poduzetnicima i takva liberalizacija tržišta rada neće riješiti naše probleme.

I članovi Odbora za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost istaknuli su da je Zakon o strancima kompleksan, ključan na više društvenih i gospodarskih razina, ima važnu ulogu za upravljanje demografskim kretanjima u Hrvatskoj, zato je važna temeljita rasprava o njemu.

I demograf Stjepan Šterc ističe da ne može MUP voditi imigracijsku politiku.

– Mi uz klasičnu populacijsku politiku moramo imati selektivnu imigracijsku kakvu imaju sve uređene zemlje. Lani je započela supstitucija stanovništva jer se broj stranih useljenika približiobroju iseljenih naših građana i ne možemo useljavati ljude bez plana i bez imigracijske politike koja podrazumijeva da moramo znati koji profil radnika nam treba, kojeg obrazovanja, za koje točno poslove i djelatnosti i u koje dijelove zemlje će se useljavati. To bi trebao biti posaoDržavnog ureda za demografiju. Ne mogu poslodavci diktirati useljeničku politiku na način da uvoze jeftinu radnu snagu jer bez selektivne imigracijske politike neće biti revitalizacije zemlje ni razvoja. Nužno je voditi računa o demografskim kretanjima jer se brzo može dogoditi da broj stranih useljenika premaši broj iseljenika. Uz ovakav trend sa sadašnjih 2% stranih radnika za sedam godina imat ćemo ih 400 tisuća iz trećih zemalja, a možda i više, dok se hrvatsko stanovništvo zbog iseljavanja i pada nataliteta stalno smanjuje – kaže Šterc

Treba paziti i na iseljavanje

I demograf Marin Strmota ističe da MUP ne može biti nositelj imigracijske politike koja podrazumijeva razvojnu i redistribucijsku politiku razmještaja useljenika.

– Zakon o strancima samo je instrument za provođenje imigracijske politike koju mi nemamo. Bitno je i tko će diktirati potrebe tržišta rada za uvozom radnika i hoće li to biti samo poslodavci? Tko će upravljati integracijom useljenika? Mi nemamo glavu i rep imigracijske politike. Za imigracijsku politiku važno je znatitko njome upravlja, tko će biti ljudi koji će se useljavati i na koja područja Hrvatske? Moramo imati i redistributivnu politiku razmještaja useljenika, znati koju radnu snagu trebamo, gdje će ti ljudi živjeti, hoće li živjeti u limenkama ili kontejnerima? Moramo imati i dugoročnu strategiju razvoja. Nije useljenička politika samo otvoriti granice, pa tko nam dođe na manju plaću, a ne vodeći računa tko se iseljava od naših građana i zašto ulažemo u obrazovanje ako će mladi otići? Takvo nešto nema ni jedna zemlja – kaže Strmota.

Ne možemo, zaključuje, očekivati da ćemo sve probleme riješiti osobitouvozom jeftine radne snagekoji ne doprinosi razvoju zemlje. Slaže se da će, ako uvozimo jeftinu radnu snagu, padati cijena rada ili će se plaće zadržati na niskim razinama što opet doprinosi iseljavanju naših ljudi.


16. rujna 2020.

Stručnjaci upozoravaju: Zakon o strancima srušit će cijenu rada i potaknuti iseljavanje

ŠTO DONOSI LIBERALIZACIJA
AUTOR Dijana Jurasić

70.800 državljana trećih država trenutačno boravi u RH, njih 10.200 ima stalni boravak. 40.148 ljudi lani se iselilo iz RH, a doselilo 37.726 ljudi među kojima 27.834 stranca

(VEČERNJI LIST) - Sve uređene države EU imaju imigracijsku politiku odnosno širu migracijsku, a u Hrvatskoj, koja nema nikakvu, od sljedeće godine bit će ukinute kvote na zapošljavanje stranih radnika iz trećih zemlja ako u Saboru prođe liberalni prijedlog Zakona o strancima koji bi mogao spustiti cijenu rada i potaknuti dodatno iseljavanje hrvatskih građana.

Kakva nam politika treba?

Prijedlog Zakona o strancima nije dobio zeleno svjetlo ni na Odboru za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost i pitanje je što ćemo dobiti krajnjom liberalizacijom uvoza radnika, a što izgubiti? Kakva migracijska, odnosnoimigracijska politikatreba Hrvatskoj vodeći računa o tome da imamo manje od četiri milijuna ljudi, da iseljavanje nije zaustavljeno i da u zemlji imamo gotovo 71 tisuću radnika iz trećih zemalja s privremenim i stalnim boravkom?

Ni građanima ni odgovornoj vlasti ne može biti svejedno useljavamo li samo jeftinu radnu snagu ili smo u stanju kao razvijene zemlje privlačiti i mlade i obrazovane ljude izadržati svoje stanovništvo. Lani se iz Hrvatske iselilo 40.148 ljudi, 32.453 hrvatskih državljana (80,8%) te 7667 stranaca, a doselilo 37.726 ljudi među kojima je bilo 27.834 stranaca (73,8 %) i samo 9882 hrvatska državljanina. Usporedbe radi, od 2013. do 2016. u Hrvatsku se u prosjeku doseljavalo 10-ak tisuća ljudi godišnje, a prvi skok doseljenika imali smo 2018. No podaci su nam za 2018. pokazali da Hrvatska privlači slabije obrazovane jer od 43.219 stranaca kojima je te godine odobren privremeni boravak samo je njih 2064 imalo visoku i višu stručnu spremu. Najviše ih je bilo sa srednjom školom, više od 23 tisuće, a nepoznatog obrazovanja gotovo 9000, dok ih je s osnovnom školom bilo 2690. Lani smo najviše stranih doseljenika imali iz BiH, Srbije, Kosova, Azije, Sjeverne Makedonije i Ukrajine. No kakvog su obrazovanja i dobi, to ćemo saznati kad nam MUP dostavi podatke, no nije za očekivati promjenu trenda jer i iz susjednih zemlja kao i iz naše mladima i obrazovanima su privlačnije razvijene zemlje EU.

Prema prijedlogu Zakona o strancima od 2021., na zahtjev poslodavaca dozvola za boravak i rad državljanima trećih zemalja može se izdati ako Hrvatski zavod za zapošljavanje dostavi MUP-u pozitivno mišljenje za zapošljavanje nakonprovedbe testa tržišta radakoji znači provjeru stanja u evidenciji nezaposlenih i postupak posredovanja u cilju zapošljavanja radnika s nacionalnog tržišta rada. Ako domaćih radnika nema ili ih nema zato što poslodavci nude niske plaće i loše uvjete rada mogu slobodno uvoziti strane. Za zapošljavanje sezonaca u ugostiteljstvu, poljoprivredi, šumarstvu na tri mjeseca poslodavcima neće trebati ni pozitivno mišljenje HZZ-a, što znači da ćemo ubuduće biti pošteđeni svjedočenja domaćih sezonaca u turizmu koji rade po 10-12 sati bez slobodnog dana i na niskim plaćama jer će ugostitelji taj problem riješiti uvozom stranih. Usto, u nizu deficitarnih zanimanja prema Zakonu o strancima Upravno vijeće HZZ-a može odlučiti da za neka zanimanja poslodavcima za uvoz radnika ne treba ni pozitivno mišljenje HZZ-a. Kad bi to dovelo do uvoza obrazovanih i stručnih u Hrvatsku i u javni sektor, profitirali bismo, no ne slovimo za zemlju u koju ti radnici hrle.

Demograf Anđelko Akrap upozorava da migracijsku politiku na pritisak poslodavaca ne može voditi MUP jer se ona treba temeljiti na dogovoru države, sindikata i poslodavaca. U Hrvatskoj, dodaje, treba biti dodatno oprezan zbog krajnje loše demografske situacije i iseljeničkih prostora.

– Totalna liberalizacija uvoza radne snage kratkoročno je poželjna poslodavcima, ali nije ni njima dugoročno. Takva liberalizacija uvoza radnika ruši cijenu rada u Hrvatskoj u odnosu na razvijene zemlje EU u koje se naši građani iseljavaju i sigurno će doprinijeti daljnjem iseljavanju građana među kojimaiseljavaju mladi i obrazovani. Time se, ne omalovažavajući nikoga, provodi supstitucija kvalitetnije radne snage onom manje kvalitetnom. Osobito treba voditi računa što će se dogoditi s iseljeničkim krajevima Hrvatske kad padne cijena rada zbog uvoza jeftine radne snage. Hrvatska mora oblikovati migracijsku politiku u okviru koje je i imigracijska i razvojna politika i to treba biti strogo regulirano jer je to pitanje budućeg razvoja zemlje i nacionalne sigurnosti. Moramo imati dugoročnu strategiju gospodarskog razvoja u sklopu kojeg je i demografska politika – kaže Akrap dodajući da se prostorni aspekt razvoja ne može prepustiti poduzetnicima i takva liberalizacija tržišta rada neće riješiti naše probleme.

I članovi Odbora za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost istaknuli su da je Zakon o strancima kompleksan, ključan na više društvenih i gospodarskih razina, ima važnu ulogu za upravljanje demografskim kretanjima u Hrvatskoj, zato je važna temeljita rasprava o njemu.

I demograf Stjepan Šterc ističe da ne može MUP voditi imigracijsku politiku.

– Mi uz klasičnu populacijsku politiku moramo imati selektivnu imigracijsku kakvu imaju sve uređene zemlje. Lani je započela supstitucija stanovništva jer se broj stranih useljenika približiobroju iseljenih naših građana i ne možemo useljavati ljude bez plana i bez imigracijske politike koja podrazumijeva da moramo znati koji profil radnika nam treba, kojeg obrazovanja, za koje točno poslove i djelatnosti i u koje dijelove zemlje će se useljavati. To bi trebao biti posaoDržavnog ureda za demografiju. Ne mogu poslodavci diktirati useljeničku politiku na način da uvoze jeftinu radnu snagu jer bez selektivne imigracijske politike neće biti revitalizacije zemlje ni razvoja. Nužno je voditi računa o demografskim kretanjima jer se brzo može dogoditi da broj stranih useljenika premaši broj iseljenika. Uz ovakav trend sa sadašnjih 2% stranih radnika za sedam godina imat ćemo ih 400 tisuća iz trećih zemalja, a možda i više, dok se hrvatsko stanovništvo zbog iseljavanja i pada nataliteta stalno smanjuje – kaže Šterc

Treba paziti i na iseljavanje

I demograf Marin Strmota ističe da MUP ne može biti nositelj imigracijske politike koja podrazumijeva razvojnu i redistribucijsku politiku razmještaja useljenika.

– Zakon o strancima samo je instrument za provođenje imigracijske politike koju mi nemamo. Bitno je i tko će diktirati potrebe tržišta rada za uvozom radnika i hoće li to biti samo poslodavci? Tko će upravljati integracijom useljenika? Mi nemamo glavu i rep imigracijske politike. Za imigracijsku politiku važno je znatitko njome upravlja, tko će biti ljudi koji će se useljavati i na koja područja Hrvatske? Moramo imati i redistributivnu politiku razmještaja useljenika, znati koju radnu snagu trebamo, gdje će ti ljudi živjeti, hoće li živjeti u limenkama ili kontejnerima? Moramo imati i dugoročnu strategiju razvoja. Nije useljenička politika samo otvoriti granice, pa tko nam dođe na manju plaću, a ne vodeći računa tko se iseljava od naših građana i zašto ulažemo u obrazovanje ako će mladi otići? Takvo nešto nema ni jedna zemlja – kaže Strmota.

Ne možemo, zaključuje, očekivati da ćemo sve probleme riješiti osobitouvozom jeftine radne snagekoji ne doprinosi razvoju zemlje. Slaže se da će, ako uvozimo jeftinu radnu snagu, padati cijena rada ili će se plaće zadržati na niskim razinama što opet doprinosi iseljavanju naših ljudi.

Sastanak u vezi najavljenog pokretanja pregovora za izmjene Zakona o radu

NHS - U prostorijama Sindikata grafičke i nakladničke djelatnosti Hrvatske u utorak, 8. rujna 2020. godine, uz pridržavanje preporučenih epidemioloških mjera, održan je sastanak predstavnika sindikata i pravnika zaposlenih u sindikatima udruženima u Nezavisne hrvatske sindikate na kojem se raspravljalo o najavi pokretanja pregovora radi izmjena Zakona o radu. U uvodnom obraćanju sudionicima predsjednik NHS-a Krešimir Sever iznio je moguća područja izmjene zakona, temeljem najava koje dolaze od strane ministra rada i iz poslodavačkih redova, a koje se odnose na uređenje rada od kuće, odnosno rada na izdvojenom mjestu rada, rada kod više poslodavaca, rada na određeno vrijeme te olakšavanje otkazivanja. U nastavku rada predstavljeno je uređenje instituta rada na izdvojenom mjestu rada kroz hrvatsko i europsko zakonodavstvo, kao i prijedlozi sindikata za izmjenama Zakona o radu s obzirom na probleme uočene u njegovoj primjeni od 2014. godine.

Rasprava sudionika sastanka najvećim je dijelom bila usmjerena na najavu poslodavaca za potrebom dodatnog uređenja rada od kuće, kao i probleme u primjeni zakona u praksi, koji otežavaju ili onemogućavaju ostvarenje pojedinih prava radnika. U raspravi je posebno naglašeno kako, ako se pokrenu razgovori i pregovori o izmjenama Zakona o radu, radnici očekuju i traže da to ide u pravcu „defleksibilizacije“, a ne daljnje fleksibilizacije Zakona.

Na kraju rasprave dogovorena je dinamika budućih sastanaka. (AKJ)

Potpore za očuvanje radnih mjesta se nastavljaju, početak prijava od idućeg tjedna

(HZZ) Zagreb, 7. rujna 2020. – Upravno vijeće Hrvatskog zavoda za zapošljavanje je na današnjoj sjednici donijelo odluku o Izmjenama i dopunama Uvjeta i načina korištenja sredstava za provođenje mjera aktivne politike zapošljavanja u 2020. godini. Primjena potpora za očuvanje radnih mjesta u djelatnostima pogođenim Koronavirusom (COVID – 19) i potpora za Mikropoduzetnike nastavlja se i u razdoblju od rujna do prosinca 2020. Potpora za očuvanje radnih mjesta pogođenim Koronavirusom uključuje sve djelatnosti kao i do sada, poput putničkog prijevoza, djelatnosti pružanja smještaja, pripreme hrane i pića, tzv. event industriju, itd. kojima je i nadalje omogućeno korištenje potpore do 4.000 kuna po radniku uz uvjet pada prihoda za najmanje 60 posto.

Što se tiče potpore za Mikropoduzetnike ona i nadalje uključuje iznos do 2.000 kuna po radniku za poslodavce koji zapošljavaju do 10 radnika uz uvjet pada prihoda za najmanje 50 posto.

Važno je naglasiti da će svi poslodavci, bez obzira na djelatnost, koji ne mogu poslovati ili kojima je na bilo koji način ograničen rad sukladno Odlukama Stožera civilne zaštite moći koristiti ove mjere, s time da će se za one kojima je rad ograničen odlukom Stožera (npr. skraćeno radno vrijeme, smanjen broj posjetitelja, itd.) po potrebi morati dokazati poteškoće u poslovanju (pad prihoda za 60 odnosno 50 posto).

Rok za podnošenje zahtjeva za dobivanje potpora za rujan je od 15. rujna do 15. listopada.

Stalni sezonac

S obzirom na produžene izvanredne okolnosti uslijed situacije izazvane Koronavirusom , određena je odredba kojom je definirano na koje se načine novčana pomoć određuje u slučajevima kada korisnik mjere Stalni sezonac u 2020.g. nije uopće radio, ukoliko je radio najmanje tri cijela kalendarska mjeseca, te ukoliko je radio kraće od tri cijela kalendarska mjeseca.

Nakon isteka prvih šest mjeseci za osobe koje su koristile mjeru, a za vrijeme trajanja posebnih okolnosti uzrokovanih Koronavirusom (COVID – 19), novčana pomoć određuje se na sljedeći način:

Također, kako bi se pomoglo poslodavcima i stalnim sezoncima, nastavlja se produljenje mjere Stalni sezonac (COVID - 19) za stalne sezonce kojima je radni odnos u sezoni 2020.g. bio kraći od šest mjeseci, jer se navedeno (rad kraći od 6 mjeseci) s obzirom na epidemiju Koronavirusa smatra opravdanim razlogom. Poslodavci i dalje podnose zahtjev za Stalni sezonac (COVID – 19) uz dokumentaciju koja se od njih traži.

S obzirom na izvanredne okolnosti također su revidirane i obveze poslodavca koje se odnose na zapošljavanje u narednoj sezoni u trajanju od najmanje 6 mjeseci, s izuzetkom zapošljavanja za vrijeme trajanja posebnih okolnosti uzrokovanih Koronavirusom (COVID – 19) tijekom 2020. i 2021. godine.

Više informacija o potporama za očuvanje radnih mjesta potražite na mjera-orm.hzz.hr.


07. rujna 2020.

Slijedi li nam vruća sindikalna jesen? "Ako se to pokuša lomiti preko koljena i na silu, mi ćemo znati odgovoriti"

SINDIKATI NA NOGAMA

Piše Dalibor Špadina

Pred Vladom je još jedna burna jesen i nova runda teških pregovora sa sindikatima. Najave ministra rada Aladrovića da će krenuti u izmjene Zakona o radu te da je upitan iznos povišice za javne službe digle su na noge sindikalne čelnike. Jedni najavljuju prosvjede ako se Zakon o radu bude mijenjao u korist poslodavaca, a javne službe pak ne žele ni čuti za manju povišicu.

(Dnevnik.hr) - Sindikati su najavili otpor promjenama Zakona o radu koje bi omogućile lakše otpuštanje. Ne žele nikakve izmjene tog zakona jer strahuju da bi Vlada i poslodavci našli još puno odredbi koje bi mijenjali na štetu radnika. ''Zato se spremamo i sa svojim različitim oblicima otpora. Ako se to pokuša lomiti preko koljena i na silu, mi ćemo na to znati odgovoriti, pa čak i ako nas kriza u jednom trenutku spriječi. Ili ako je to pitanje zabrane izlaska van, okupljanja i slično, doći će i nekakvo mirnije razdoblje kad ćemo krenuti i po potpise i po sve ono što je moguće'', kaže Krešimir Sever iz Nezavisnih hrvatskih sindikata.

Dok sindikati pristaju jedino na to da se po zakonu teže sklapaju nesigurni ugovori na određeno, poslodavcima su to povezane teme.''Naravno da bismo željeli što više dobrih ugovora na neodređeno vrijeme i lakši način da se svi oni koji neadekvatno sudjeluju u radnom procesu mogu poslati negdje drugdje. Onih koji dobro rade ni po kakvom zakonodavstvu nijedan se poslodavac ne želi rješavati'', kaže glavni direktor HUP-a Damir Zorić.

Liječnici pak ne žele ni čuti za manju povišicu jer, kažu, zdravstvo čuva ekonomiju. Oko božićnice su spremni na pregovore, ali ističu kako nisu sve javne službe dale jednak obol u borbi protiv pandemije.''Osobno mislim da najviše napora i najveći teret u ovoj situaciji podnose upravo zdravstveni radnici i u skladu s tom činjenicom mislim da treba razmišljati i u pregovorima za povišicu'', smatra Renata Čulinović Čaić, predsjednica Hrvatskog liječničkog sindikata.

Podrška stiže od resornog ministra. ''Načelno, ja bih mogao reći da nismo svi tijekom ove krize jednako opterećeni, tu se moram složiti s vama'', kaže ministar Vili Beroš.Na pitanje za ministra Beroša odmah je poželio odgovoriti i ministar policije. ''Kao ministar unutarnjih poslova, moram se složiti da je i policija sigurno ona služba koja je itekako opterećena i u ovoj korona krizi, ali i u migrantskoj krizi'', kaže ministar Davor Božinović.

A sindikati se slažu - neće dopustiti da se kriza iskoristi za udar na radnička prava.

Tko će biti gubitnici: Marić poziva na rezove, ali sindikati ne odustaju od rasta plaća u 2021.

PRIPREMA PRORAČUNA
Postignuti dogovor Vlade i sindikata ujedno znači da je ovogodišnji rast plaća samo odgođen

Piše: Marina Klepo

(JUTARNJI LIST) - Kada ministar financija kaže “sve je podložno rezovima, osim mirovina”, ujedno šalje poruku ostalim korisnicima proračuna ne samo da bi se mogli naći na listi “gubitnika”, nego i da u ova teška vremena nema mjesta velikim zahtjevima. Gotovo identične riječi mogle su se čuti i u travnju uoči rebalansa proračuna. Tada je saborski zastupnik Branko Bačić, primjerice, rekao: “Postoje rashodi poput mirovina koji se ne mogu smanjivati i na to treba paziti, sve drugo može biti na stolu”.

Ipak, prvi koji bi se mogli prepoznati u ovim načelnim obraćanjima proračunskim korisnicima zacijelo su sindikati s kojima će Vlada uskoro morati otvoriti pregovore o rastu plaća u idućoj godini. Nakon izbijanja koronakrize, uoči rebalansa proračuna, sindikati su pristali odreći se prije dogovorene povišice u lipnju i listopadu od 2+2, dok je dogovor oko nekih materijalnih prava, poput božićnice za ovu godinu, ostavljen za jesen kada će razmjeri krize biti jasniji. Postignuti dogovor Vlade i sindikata ujedno znači da je ovogodišnji rast plaća samo odgođen te da će plaće javnog sektora od 1. siječnja iduće godine rasti četiri posto.

Jasna pozicija

Krešimir Sever, predsjednik Nezavisnog hrvatskog sindikata, svjestan je da situacija neće biti jednostavna jer očekuje da će Vlada, u nastojanju da smanji deficit, ići na mjere štednje. Međutim, čini se da sindikati oko toga imaju dosta jasnu poziciju.

“Očekujem poziv sindikatima, da će to biti na vrijeme i da će se s njima razgovarati”, kaže Sever. Sudeći na temelju razgovora s predstavnicima sindikata koje okuplja NHS, on zaključuje da će ustrajati u svojim zahtjevima kako po pitanju isplate božićnica za ovu godinu tako i u slučaju rasta osnovice plaća od četiri posto početkom iduće godine.

“To su pozicije s kojih se ide u pregovore. Iskustvo nam govori da jednom kada se odreknemo povišice ili kada se zamrznu materijalna prava, potrebne su godine da se vratimo na iste pozicije”, objašnjava Sever. Poput nekih svojih kolega, i on smatra da odustajanje od rasta plaća nije dobro ni za gospodarstvo jer u uvjetima velike neizvjesnosti to dodatno smanjuje potrošnju. Nije to dobro ni za privatni sektor, dodaje, jer upravo od njega kupujemo proizvode i usluge.

Nastavak moratorija

Da situacija neće biti jednostavna, smatraju i ekonomisti, ističući da veliki proračunski deficit i nužnost vraćanja javnih financija u održive okvire neizbježno nameće smanjenje rashoda.

S druge strane, velik dio javnog sektora, liječnici, nastavnici, kao i oni koji rade u socijalnoj skrbi, proteklih su mjeseci izloženi ne samo velikom pritisku, nego i dodatnim poslovima. Ipak, u usporedbi s neizvjesnošću koja čeka privatni sektor, oni koji rade u javnom sektoru barem ne moraju strahovati za posao.

Imajući sve te okolnosti u vidu, kako ističe jedan ekonomist koji je želio ostati anoniman, možda bi optimalno rješenje u ovoj situaciji bilo produljenje moratorija na rast plaća u javnom sektoru. Tim prije što Ministarstvo financija najavljuje smanjenje poreza na dohodak koji bi većem dijelu zaposlenih trebao donijeti povišicu.

Težak kompromis

No, ne treba dvojiti da će potraga za kompromisom između Vlade i sindikata, kao i proteklih godina, sigurno potrajati. Valja podsjetiti da je krajem prošle godine, nakon višetjednog štrajka u školama i dramatičnih pregovora sa sindikatima, uz ostalo, Vlada obećala da će do lipnja napraviti analizu plaća i izraditi novi sustav koeficijenata plaća u javnom sektoru. PremijerAndrej Plenkovićobećao je da će se angažirati stručnjaci koji će utvrditi realnu složenost poslova te da će se prema tome izračunati koeficijenti za sve u javnim službama, a prvi rezultati trebali su biti poznati u prvoj polovici godine.

Osim prijedloga koeficijenata, analiza je trebala pokazati i koliko je zaposlenika potrebno u kojem sektoru. No, koronakriza je, čini se, malo poremetila planove, ali sve dok se Vlada ozbiljno ne pozabavi plaćama u javnom sektoru, pregovori sa sindikatima nastavit će se uhodanim putem.

Neovisno o tome kako će oni završiti ovaj put, nema sumnje da izrada proračuna za iduću godinu ministru financija predstavlja velik izazov. Prema planovima iz travanjskog Programa konvergencije, deficit proračuna u idućoj godini trebao bi se smanjiti na 2,4 posto BDP-a s ovogodišnjih sedam posto, što znači za oko 16 milijardi kuna, pa bi u idućoj godini trebao iznositi oko devet milijardi kuna. S obzirom na očekivani rast BDP-a u idućoj godini, prema posljednjim projekcijama od 6,1 posto, izgledan je i solidan rast prihoda, kao i priljev novca iz EU.

Manje izdataka

U idućoj godini proračun više neće imati izdatke za ublažavanje posljedica od koronakrize, kao što je sufinanciranje radnih mjesta, barem ne u mjeri u kojoj je to bilo ove godine. Međutim, pritisak na povećanje rashoda sigurno će biti snažan jer će mnogi i dalje trebati pomoć. Osim toga, da bi se potaknuo oporavak i u većoj mjeri angažirao novac iz EU, Vlada će morati dati i svoj dio.

Izdaci za zaposlene i socijalne naknade čine 60 posto budžeta

Za razliku od Vlade koja u 2021. godini očekuje rast BDP-a od 6,1 posto i proračunski deficit od 2,4 posto, analitičarka Raiffeisen banke Zrinka Živković-Matijević smatra da će oporavak biti znatno sporiji, a time i rast poreznih prihoda.

Ona procjenjuje da će BDP iduće godine rasti po stopi od tri posto, a toliko će iznositi i deficit proračuna, što znači oko 11 milijardi kuna. S obzirom na projekt uvođenja eura, ne sumnja da će Vlada nastojati značajno smanjiti deficit, ali ostaje pitanje koliko će u tome uspjeti.

- Imamo rigidnu strukturu rashoda, pri čemu izdaci za zaposlene i socijalne naknade čine oko 60 posto BDP-a. Proteklih godina značajno su se smanjili izdaci proračuna za subvencije i kamate, što znači da još preostaju materijalni i kapitalni rashodi. Međutim, treba imati na umu da manji izdaci za investicije znače i manju gospodarsku aktivnost - kaže Živković-Matijević.

Kada je, pak, riječ o povlačenju novca iz EU, dodaje kako ostaje upitno koliki su nam uopće projektni kapaciteti.

Prosječna plaća za lipanj 2020. godine

DZS / NHS - Prosječna mjesečna isplaćena neto plaća po zaposlenome u pravnim osobama Republike Hrvatske za lipanj 2020. iznosila je 6 774 kune, što je nominalno više za 1,8%, a realno za 1,7% u odnosu na svibanj 2020. Prosječna mjesečna bruto plaća po zaposlenome u pravnim osobama Republike Hrvatske za lipanj 2020. iznosila je 9 247 kuna, što je nominalno više za 2,0%, a realno je za 1,9% u odnosu na svibanj 2020. Najviša prosječna mjesečna isplaćena neto plaća po zaposlenome u pravnim osobama za lipanj 2020. isplaćena je u djelatnosti Vađenje sirove nafte i prirodnog plina, u iznosu od 13 684 kune, a najniža je isplaćena u djelatnosti Proizvodnja odjeće, u iznosu od 4 401 kune.

Najviša prosječna mjesečna bruto plaća po zaposlenome u pravnim osobama za lipanj 2020. isplaćena je u djelatnosti Proizvodnja koksa i rafiniranih naftnih proizvoda, u iznosu od 20 964 kune, a najniža je isplaćena u Proizvodnji kože i srodnih proizvoda, u iznosu od 5 591 kune.

Prosječna mjesečna isplaćena neto plaća po zaposlenome u pravnim osobama Republike Hrvatske za lipanj 2020. u odnosu na isti mjesec prethodne godine nominalno je viša za 2,9%, a realno za 3,1%.

Prosječna mjesečna bruto plaća po zaposlenome u pravnim osobama Republike Hrvatske za lipanj 2020. u odnosu na isti mjesec prethodne godine nominalno je viša za 2,5%, a realno za 2,7%.

Za razdoblje od siječnja do lipnja 2020. prosječna mjesečna isplaćena neto plaća po zaposlenome u pravnim osobama Republike Hrvatske iznosila je 6 725 kuna, što je u odnosu na isto razdoblje 2019. nominalno više za 2,2%, a realno za 1,7%.

Za razdoblje od siječnja do lipnja 2020. prosječna mjesečna bruto plaća po zaposlenome u pravnim osobama Republike Hrvatske iznosila je 9 181 kunu, što je u odnosu na isto razdoblje 2019. nominalno više za 2,1%, a realno za 1,6%.

U lipnju 2020. bila su prosječno 174 plaćena sata, što je za 4,2% više nego u svibnju 2020. Najveći broj plaćenih sati bio je u djelatnostima Vodeni prijevoz i Djelatnosti zdravstvene zaštite (182), a najmanji broj plaćenih sati bio je u Djelatnosti socijalne skrbi bez smještaja (157).

Prosječna mjesečna isplaćena neto plaća po satu za lipanj 2020. iznosila je 38,13 kuna, što je u odnosu na svibanj 2020. niže za 2,5%, a u odnosu na isti mjesec prethodne godine niže za 5,1%.

Prosječna mjesečna bruto plaća po satu za lipanj 2020. iznosila je 52,05 kuna, što je u odnosu na svibanj 2020. niže za 2,3%, a u odnosu na isti mjesec prethodne godine niže za 5,4%.

Medijalna neto plaća za lipanj 2020. iznosila je 5 751 kunu, dok je medijalna bruto plaća iznosila 7 500 kuna.


24. kolovoza 2020.

Kažnjivo je radniku umanjiti godišnji odmor za dane koje je poslodavac rasporedio kao neradne

Gabrijela Galić

(FAKTOGRAF) - Poslodavac radniku ne može umanjiti broj dana godišnjeg odmora za one dane koji su radniku bili neradni odlukom poslodavca, potvrđeno je Faktografu iz Ministarstva rada. Poslodavac koji je radniku uskratio dane godišnjeg odmora, pravdajući ih rasporedom radnog vremena kakav je sam odredio, nalazi se u prekršaju. Za taj prekršaj Zakonom o radu propisana kazna penje se do 60 tisuća kuna.

Problemi s godišnjim odmorima

Problem korištenja godišnjeg odmora, „oduzimanja“ dana godišnjeg odmora ili prisilnog slanja radnika na godišnji odmor, jedno je od najčešćih pitanja koje su nam čitatelji slali od početka krize uzrokovane koronavirusom.

Tijekom zatvaranja gospodarstva mnoge radnike su poslodavci slali na godišnji odmor, odnosno korištenje preostalih dana godišnjeg odmora od lani, ali i na korištenje godišnjeg odmora iz tekuće godine.

No problem korištenja godišnjih odmora aktualan je i nakon otvaranja gospodarstva. Tako je jednu od naših čitateljica zanimalo može li joj poslodavac smanjiti broj dana godišnjeg odmora isključivo zbog toga što je za vrijeme krize uzrokovane novim koronavirusom radnike rasporedio tako da su jedan dan radili, a jedan dan bili kod kuće.

Pritom radnici u dane koje su bili na poslu nisu radili osmosatno radno vrijeme, već su na radnom mjestu provodili devet sati.

Što Zakon o radu kaže o radnom vremenu

Puno radno vrijeme, prema Zakonu o radu, ne može biti duže od 40 sati tjedno (što u petodnevnom radnom tjednu znači osam sati rada dnevno). Ako zakonom, kolektivnim ugovorom, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca ili ugovorom o radu nije određeno radno vrijeme, smatra se da je puno radno vrijeme 40 sati tjedno. U slučaju „više sile, izvanrednog povećanja opsega poslova i u drugim sličnim slučajevima prijeke potrebe, radnik je na pisani zahtjev poslodavca dužan raditi duže od punog, odnosno nepunog radnog vremena“.

To se smatra prekovremenim radom, a ako radnik radi prekovremeno, ukupno trajanje rada ne smije biti duže od 50 sati tjedno (40 sati redovnog rada i 10 sati prekovremenog).

Iznimno, „ako priroda prijeke potrebe onemogućava poslodavca da prije početka prekovremenog rada uruči radniku pisani zahtjev, usmeni zahtjev poslodavac je dužan pismeno potvrditi u roku od sedam dana od kada je prekovremeni rad naložio“.

Radnici zakinuti za dane godišnjeg odmora

Što se tiče uskraćivanja dana godišnjeg odmora, iz odgovora koji smo dobili od Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike (MRMSOSP), evidentno je da je poslodavac zakinuo radnike kojima je dane koje nisu radili oduzeo od godišnjeg odmora.

Poslodavac je dužan, ističu u resornom ministarstvu, omogućiti i utvrditi korištenje godišnjeg odmora prema broju radnih dana, „ovisno o radnikovom tjednom rasporedu radnog vremena, odnosno utvrditi godišnji odmor u one radne dane određenog tjedna, u kojima taj radnik ima obvezu rada“.

„Drugim riječima, poslodavac ne može radniku umanjiti broj tako utvrđenih dana za korištenje godišnjeg odmora, jer se ne uračunavaju oni dani u koje radnik prema njegovu tjednom rasporedu, nije dužan raditi odnosno, ne radi i ostvaruje pravo na naknadu po drugoj osnovi“, naglašava Ministarstvo rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike.

Kazna do 60 tisuća kuna

Odredbama Zakona o radu, postupak poslodavca koji radniku nije omogućio korištenje godišnjeg odmora kako je to zakonski propisano smatra se težim prekršajem.

Iz resornog ministarstva podsjećaju da je za takav prekršaj propisana novčana kazna za poslodavca pravnu osobu u visini od 31 do 60 tisuća kuna, a za poslodavca fizičku osobu i odgovornu osobu pravne osobe u visini od četiri do šest tisuća kuna.

„Radnik ima pravo na plaćeni godišnji odmor u najmanjem Zakonom određenom trajanju od četiri tjedna za svaku kalendarsku godinu, odnosno u trajanju dužem od Zakonom propisanog kada je tako uređeno kolektivnim ugovorom, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu“, podsjećaju iz ministarstva.

Iznimka od toga prava, odnosno prava na „puni“ godišnji odmor propisana je za slučaj kada u određenoj kalendarskoj godini radniku prestane radni odnos. Tada radnik za tu kalendarsku godinu ostvaruje pravo na razmjeran dio godišnjeg odmora.

„Poslodavac utvrđuje raspored korištenja godišnjeg odmora i to tako da najmanje petnaest dana prije korištenja godišnjeg odmora obavijestiti radnika o trajanju godišnjeg odmora i razdoblju njegova korištenja“, podsjećaju iz resornog ministarstva.

O načinu utvrđivanja godišnjeg odmora radnika, slanju radnika na godišnji odmor zbog smanjivanja gospodarske aktivnosti, odnosno zabrane rada temeljem odluka Stožera civilne zaštite, zahtjevima da se „prisilni“ godišnji ili smanjena satnica naknadno odrade, kao i isplatama plaća nižim od subvencija koje je država poslodavcima za isplatu plaća isplaćivala već smo pisali (1,2,3).

Preraspodjela radnog vremena

Kao i godišnji odmor i preraspodjela radnog vremena regulirana je Zakonom o radu i to je institut za kojim poslodavac može posegnuti kao što je zanimalo čitatelja kojemu je poslodavac tjedne koje nije radio tijekom koronakrize preraspodijelio do ožujka iduće godine. No poslodavac preraspodjelu treba regulirati kako zakon propisuje.

Naime, radno vrijeme (puno i nepuno) može biti raspoređeno u jednakom, odnosno nejednakom trajanju po danima, tjednima i mjesecima. Ako je jednako raspoređeno onda radnik tjedno u redovnom radu radi puno radno vrijeme od 40 sati uz mogućnost dodatnih 10 sati prekovremenog rada (ili radi u nepunom radnom vremenu što je sve ispod 40 sati tjedno).

Kada je radno vrijeme raspoređeno nejednako, ono tijekom jednog razdoblja može trajati duže, a tijekom drugog razdoblja kraće od punog, odnosno nepunog radnog vremena.

Taj raspored radnog vremena utvrđuje se propisom, kolektivnim ugovorom, sporazumom između radničkog vijeća i poslodavca, pravilnikom ili ugovorom o radu. Ako tako nije utvrđeno, o rasporedu odlučuje poslodavac pisanom odlukom.

Kod nejednakog raspreda radnog vremena otvorena je mogućnost i dužeg prekovremenog rada samo ako je to ugovoreno kolektivnim ugovorom. U tom slučaju tjedno se može raditi maksimalno 60 sati (40 sati redovnog rada i 20 sati prekovremenog).

No u nejednako raspoređenom radnom vremenu radnik „u svakom razdoblju od četiri uzastopna mjeseca, ne smije raditi duže od prosječno 48 sati tjedno, uključujući prekovremeni rad“.

Puno ili nepuno radno vrijeme, pritom se može i preraspodijeliti tako „da tijekom razdoblja koje ne može biti duže od dvanaest neprekidnih mjeseci, u jednom razdoblju traje duže, a u drugom kraće od punog ili nepunog radnog vremena“.

Prosječno radno vrijeme tijekom preraspodjele ne smije biti duže od punog ili nepunog radnog vremena.

I preraspodjela radnog vremena ugovara se i uređuje kolektivnim ugovorom, sporazumom radničkog vijeća i poslodavca. Ako nije tako utvrđena „poslodavac je dužan utvrditi plan preraspodjele radnog vremena s naznakom poslova i broja radnika uključenih u preraspodijeljeno radno vrijeme te takav plan preraspodjele prethodno dostaviti inspektoru rada“.

Radnik koji u preraspodijeljenom radnom vremenu ne pristane na rad duži od četrdeset osam sati tjedno, navodi se u Zakonu o radu, ne smije zbog toga trpjeti štetne posljedice.

Radnici koji misle da su zakinuti trebaju se javiti Državnom inspektoratu

Količina upita čitatelja koji smatraju da im je poslodavac „uzeo“ godišnji odmor ili im je radne sate rasporedio na upitan način ukazuje kako je tijekom proljetnog vrhunca korona krize, ali i kasnije, dio poslodavaca „lovio u mutnom“. Što je i je li krivo učinjeno, odnosno jesu li radnici zakinuti može utvrditi Državni inspektorat, odnosno inspektori rada.

Prijavu radnici mogu podnijeti sami, ako rade kod poslodavca kod kojeg nema organiziranog sindikata. Tamo gdje djeluju sindikati taj bi posao trebali oni obaviti.

VFO i plan oporavka: ETUC zahtijeva jačanje sudjelovanja socijalnih partnera

ETUC/NHS - Europska konfederacija sindikata (ETUC) uputila je pismo predsjednicima Europskog vijeća i Europske komisije i zatražila hitne sastanke s ciljem rasprave o tome kako pojačati sudjelovanje socijalnih partnera u izradi, upravljanju i provedbi Višegodišnjeg financijskog okvira (VFO) i plana oporavka, kako na europskoj tako i na nacionalnoj razini. ETUC, također, inzistira na osiguravanju poštivanja socijalnog dijaloga, kolektivnog pregovaranja i demokracije na radnom mjestu kao obvezujućim uvjetima financiranja.

Iako pozdravlja nedavno prihvaćanje Plana oporavka EU u iznosu od 750 milijardi eura za suočavanje s krizom COVID-19 i Višegodišnjeg financijskog okvira od 2021.-2027. godine u iznosu od 1,074 milijardi eura, neki su aspekti sporazuma koje je postiglo Vijeće ili negativni ili im je potrebno pojašnjenje. To uključuje:

Što se tiče sadržaja Plana oporavka, ETUC traži od oba predsjednika da razmotre potrebu za:

ETUC poziva sve institucije EU-a i nacionalne vlade da podrže plan oporavka i da njegovu primjenu učine najvišim prioritetom, pravodobno primjenjujući nacionalne i sektorske planove oporavka

Konačno, europski sindikalni pokret uvjeren je da se reforme upravljanja EU-om i odlučivanja, kao i daljnja integracija eurozone ne mogu nadalje odgađati.

Konferencija o budućnosti Europe stoga je još važnija, a ETUC poziva predsjednike Europskog vijeća i Europske komisije da osiguraju zajamčeno sudjelovanje socijalnih partnera, izbjegavanje prava veta i izgradnju socijalnije i pravednije EU, te uključivanje Protokola o društvenom napretku u Ugovore EU.

Učite i nasmijte se uz Napa kako biste bili sigurni i zdravi na radnom mjestu

EUROPSKA AGENCIJA ZA SIGURNOST I ZDRAVLJE NA RADU

 

(OSHA) - Svaki put postupa na isti način: s velikim osmijehom na licu pruža vam savjete o sigurnosti koje nećete zaboraviti. Bez obzira na životnu dob, Napo ima važnu lekciju za svakoga tko uđe u njegov animirani svijet rada, suočen sa sigurnosnim pitanjima. Zanimljiv pristup „učenja uz osmijeh”, jezik bez riječi i kulturna neutralnost ono je što seriju filmova s Napom u glavnoj ulozi čini univerzalnim i snažnim resursom koji se može upotrebljavati u poduzećima i strukovnim školama za jačanje svijesti o raznim aspektima sigurnosti i zdravlja na radu (OSH). Odjeljak Napo na radnom mjestu sa serijom aktivnosti „Razumijevanje mišićno-koštanih poremećaja uz Napa” može poslužiti kao vodič kroz raspravu o glavnim rizičnim faktorima za poremećaje mišićno-koštanog sustava i predloženim rješenjima uz podršku scena iz filmova o Napu na tu temu.

Napo čak odlazi u osnovne škole s nizom prilagođenih lekcija kako bi pomogao učiteljima da na jedinstven i maštovit način radnicima budućnosti predstave sigurnost i zdravlje na radu.

Još niste upoznali Napa? Otkrijte sve njegove filmove. Filmovi mogu biti od velike pomoći za poticanje kreativne rasprave na radnom mjestu o pitanjima sigurnosti i zdravlja na radu. Uz pomoć Napa možete ojačati svijesti o radnim izazovima koje predstavlja COVID-19. Pogledajte i podijelite: Napo u… zaustavite pandemiju i Napo… radi od kuće i doprinosi suzbijanju pandemije


14. kolovoza 2020.

Nakon pet dana pregovora EU lideri postigli dogovor, Hrvatskoj idu 22 milijarde eura

MARATONSKI SUMMIT
Ukupno je dogovor o paketu pomoći i proračunu EU težak čak 1,83 bilijuna eura (1830 milijardi eura)

Autor: Jutarnji.hr, Hina - Nakon pet dana maratonskih pregovora, usporedivima čak i s onim iz Nice 2000. godine, lideri zemalja članica Europske unije, okupljeni u Europskom vijeću pod vodstvom Charlesa Michela, konačno su postigli dogovor oko instrumenta pomoći Next Generation EU i višegodišnjeg financijskog okvira, to jest proračuna EU za narednih 7 godina. Ukupno je dogovoreni paket težak čak 1,824 bilijuna eura (1824 milijarde eura). Od toga na instrument pomoći otpada 750 milijardi eura, a na sedmogodišnji proračun EU 1074,3 milijarde eura.

- Uspjeli smo. Vjerujem da će ovaj dogovor biti promatran kao ključni trenutak na europskom putovanju, ali će nas također uvesti u budućnost. Ovaj sporazum šalje konkretan signal da je Europa snaga za akciju - kazao je Charles Michel na konferenciji za novinare.

- Ne radi se samo o puno novca, već o radnicima i obiteljima, njihovim radnim mjestima, zdravlju i njihovoj dobrobiti. Vjerujem da će se na ovaj sporazum gledati kao na ključni trenutak europskog putovanja, ali će nas također lansirati u budućnost - istaknuo je Michel.

- Veličanstveno je vidjeti da smo uspjeli. Učinili smo golemi korak i zacrtali budućnost Europske unije, kazala je predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyennakon gotovo 100 sati pregovaranja.

Oko paketa pomoći državama članicama pogođenima koronakrizomsu se najviše lomila koplja. Nakon mnogo kompromisa on je prihvaćen u Europskom vijeću tako da 390 milijardi eura bude u obliku bespovratne pomoći, a 360 milijardi u obliku povoljnih zajmova. Originalani omjer, prema prijedlogu Angele Merkel i Emmanuela Macrona, bio je 500 milijardi eura bespovratne pomoći i 250 milijardi zajmova, ali na njega nije pristala skupina četiri "štedljive članice" - Austrije, Nizozemske, Švedske i Danske.

Konačno, Hrvatskoj će iz fonda oporavka i sedmogodišnjeg proračuna na raspolaganju biti 22 milijarde eura, što je jutros na svojem Twitter profilu istaknuo i premijer Andrej Plenković.

Premijer je kasnije pred novinarima u Bruxellesu objasnio da od tih 22 milijarde eura, 9,4 milijardi otpada na sredstva iz instrumenta EU iduće generacije, a 12,6 na višegodišnji financijski okvir.

Poticanje zelenog oporavka u EU-u: EU ulaže više od 2 milijarde eura u 140 važnih projekata u području prometa radi pokretanja gospodarstva

Priopćenje za tisak

EU podupire gospodarski oporavak u svim državama članicama ulaganjem gotovo 2,2 milijarde eura u 140 važnih projekata u području prometa. Tim će se projektima pomoći u izgradnji prometnih veza koje nedostaju, poduprijeti održivi promet te stvoriti radna mjesta. Financirat će se putem Instrumenta za povezivanje Europe (CEF), EU-ova programa bespovratnih sredstava za potporu prometnoj infrastrukturi. Tim će sredstvima EU ostvariti svoje klimatske ciljeve iz europskog zelenog plana. Velik naglasak stavlja se na projekte unaprjeđenja željeznice, uključujući prekogranične veze i veze s lukama i zračnim lukama. Prijevoz unutarnjim plovnim putovima potiče se povećanjem kapaciteta i boljim multimodalnim vezama s cestovnim i željezničkim mrežama. U pomorskom sektoru prednost se daje projektima pomorskog prometa na kratkim udaljenostima koji se baziraju na alternativnim gorivima i napajanju električnom energijom u lukama kako bi se smanjile emisije iz brodova u pristaništu.

Povjerenica za promet Adina Vălean izjavila je: Doprinos EU-a od 2,2 milijarde eura toj ključnoj prometnoj infrastrukturi potaknut će oporavak te bi trebao generirati 5 milijardi eura ulaganja. Projekti u koje ulažemo obuhvaćaju, među ostalim, prijevoz unutarnjim plovnim putovima, multimodalne veze, alternativna goriva i veliku željezničku infrastrukturu. Instrument za povezivanje Europe jedan je od naših ključnih instrumenata za izgradnju snažnog prometnog sustava otpornog na krizu, koji je neophodan sada i u budućnosti.

EU će dodijeliti ukupno 1,6milijardieura za projekte u području željezničke infrastrukture uzduž osnovne transeuropske prometne mreže (TEN-T) (55 projekata). Među tim su projektima i projekt Rail Baltica za uključivanje baltičkih država u europsku željezničku mrežu te prekogranična dionica željezničke pruge između Dresdena (Njemačka) i Praga (Češka).

Gotovo 142milijuna eura uložit će se u prelazak na zelenija goriva u prometu (19 projekata). Mnogi projekti uključuju konverziju brodova kako bi mogli voziti na ukapljeni prirodni plin te ugradnju odgovarajuće infrastrukture u lukama.

Infrastruktura za alternativna goriva u cestovnom prometu uvest će se postavljanjem 17275 mjesta za punjenje diljem cestovne mreže i uvođenjem 355 novih autobusa.

U okviru Europskog sustava za upravljanje željezničkim prometom (ERTMS) devet projekata olakšat će prometovanje vlakova i pridonijeti interoperabilnom željezničkom sustavu u EU-u. Modernizacijom lokomotiva i željezničkih pruga u skladu s Europskim sustavom upravljanja i nadzora vlakova povećat će se sigurnost, skratiti vrijeme putovanja i optimizirati korištenje pruga. Za tih devet projekata izdvojit će se više od 49,8 milijuna eura.

Kontekst

Projekti su odabrani za financiranje putem dvaju konkurentnih poziva na podnošenje prijedloga iz listopada 2019. (redoviti poziv za promet u okviru CEF-a) i studenoga 2019. (poziv za mješovito financiranje za promet u okviru CEF-a). EU daje financijski doprinos u obliku bespovratnih sredstava, s različitim stopama sufinanciranja, ovisno o vrsti projekta. Za 10 projekata odabranih u okviru mehanizma mješovitog financiranja potpora EU-a kombinirat će se s dodatnim financiranjem banaka (putem zajma, duga, vlasničkog kapitala ili bilo kojeg drugog povratnog oblika potpore).

U okviru programa CEF-a, iz proračuna EU-a za razdoblje 2014. – 2020. dostupno je 23,2 milijarde eura za sufinanciranje projekata transeuropske prometne mreže (TEN-T) u državama članicama. Od 2014., prve programske godine CEF-a, objavljeno je šest poziva na podnošenje projektnih prijedloga (jedan godišnje). CEF je dosad potpomogao 794 projekta u prometnom sektoru, u vrijednosti od ukupno 21,1 milijardu eura.

Sljedeći koraci

Nakon što države članice odobre odabrane projekte iz oba poziva, Komisija će narednih dana donijeti formalne odluke o financiranju. Izvršna agencija Komisije za inovacije i mreže (INEA) potpisat će sporazume o dodjeli bespovratnih sredstava s korisnicima projekta najkasnije do siječnja 2021.

Koronavirus: Europska komisija poziva na djelovanje u zaštiti sezonskih radnika

Priopćenje za tisak

Europska komisija je 16. srpnja predstavila smjernice za zaštitu sezonskih radnika u EU-u u kontekstu pandemije koronavirusa. One služe kao orijentir nacionalnim tijelima, inspektoratima rada i socijalnim partnerima da zajamče prava, zdravlje i sigurnost sezonskih radnika te da se pobrinu za to da sezonski radnici budu upoznati sa svojim pravima. Prekogranični sezonski radnici imaju mnoga prava, no s obzirom na privremenu prirodu posla izloženiji su riziku nesigurnih radnih i životnih uvjeta. Ti su uvjeti uslijed pandemije koronavirusa postali vidljiviji, a u nekim su se slučajevima i pogoršali te mogu povećati rizik stvaranja žarišta zaraze COVID-om 19. Nicolas Schmit, povjerenik za zapošljavanje i socijalna prava, izjavio je: Svake godine stotine tisuća sezonskih radnika pomažu u iznimno važnim sektorima gospodarstva EU-a kao što su sektor hrane i poljoprivredni sektor. Pandemija koronavirusa ukazala je na problematične životne i radne uvjete s kojima se ti radnici suočavaju i na tome moramo poraditi. Naše su smjernice podsjetnik državama članicama i poduzećima da moraju ispunjavati svoju dužnost u zaštiti ključnih, ali ranjivih, radnika.

Komisija prati pravilnu primjenu pravila Unije u vezi sa sezonskim radnicima u EU-u, a nacionalna su tijela odgovorna za samu primjenu. Stoga su hitno potrebne odgovarajuće mjere.

Smjernicama su obuhvaćeni mnogi aspekti:

- pravo sezonskih radnika da rade u državi članici EU-a neovisno o tome jesu li građani EU-a ili dolaze iz trećih zemalja
- odgovarajući životni i radni uvjeti, uključujući ograničavanje fizičkog kontakta i odgovarajuće higijenske mjere
- jasno informiranje radnika o njihovim pravima
- neprijavljeni rad
- socijalna sigurnost.

Djelovanje na nacionalnoj razini

U smjernicama se nacionalna tijela i socijalni partneri pozivaju da preuzmu aktivniju ulogu u osiguravanju pravilne primjene i provedbe pravila. Navedene su konkretne preporuke i prijedlozi aktivnosti koje treba poduzeti na nacionalnoj razini ili na razini EU-a, primjerice:

- države članice pozivaju se da poduzmu sve potrebne mjere kako bi osigurale pristojne radne i životne uvjete za sve sezonske radnike
- države članice pozivaju se da podignu svijest o zahtjevima u pogledu sigurnosti i zdravlja na radu koji se odnose na sezonske radnike te time pomognu poslodavcima u provedbi relevantnih pravnih zahtjeva i radnicima daju jasne informacije na jeziku koji razumiju
- države članice pozivaju se da manjim poduzećima pruže praktične smjernice
- države članice pozivaju se da pojačaju inspekcije na terenu kako bi se osigurala pravilna primjena pravila o sigurnosti i zdravlju na radu za sezonske radnike.

Komisija će nastaviti surađivati s državama članicama, socijalnim partnerima, Europskom agencijom za sigurnost i zdravlje na radu (EU-OSHA) i Europskim nadzornim tijelom za rad (ELA) na tom važnom pitanju.

Djelovanje EU-a

Komisija planira niz mjera za jačanje zaštite prava sezonskih radnika, uključujući:

- studiju u kojoj će se prikupiti podaci o sezonskom radu unutar EU-a i utvrđuju glavne poteškoće, među ostalim u vezi s podizvođenjem
- studiju o visokorizičnim zanimanjima, koja uključuju sezonske radnike, a koju će provesti EU-OSHA u bliskoj suradnji s Odborom viših inspektora rada
- kampanju podizanja svijesti usmjerenu na sektore izloženije sezonskom radu, koju će koordinirati ELA
- saslušanje s europskim socijalnim partnerima na temu sezonskih radnika
- komparativnu analizu u nekoliko država članica koju će provesti mreža pravnih stručnjaka za slobodno kretanje i koordinaciju socijalne sigurnosti (MoveS)
- potporu državama članicama putem Europske platforme za rješavanje neprijavljenog rada i kampanje #EU4FairWork radi povećanja informiranosti o pravima i obvezama među radnicima i poslodavcima.

Kontekst

Smjernicama koje su danas predstavljene ponovno se ističu prava sezonskih radnika bez obzira na to jesu li građani EU-a ili državljani trećih zemalja, uključujući one koji redovito rade u inozemstvu na vlastitu inicijativu ili su upućeni primjerice preko poduzeća za privremeno zapošljavanje i agencija za zapošljavanje.

Nužno je da sezonski radnici i njihovi poslodavci imaju sve potrebne informacije o zaštiti koju uživaju i obvezama koje moraju ispuniti.

Više od 17,6 milijuna građana EU-a živi ili radi u državi članici čiji nisu državljani. Određeni sektori europskoga gospodarstva, posebice poljoprivredno-prehrambeni i turistički sektor, ovise o potpori sezonskih radnika iz zemalja EU-a i trećih zemalja u određenim razdobljima u godini. Komisija procjenjuje da se godišnji prosjek aktivnih sezonskih radnika u EU-u kreće između nekoliko stotina tisuća i milijun.

Komisija prati pravilnu primjenu pravila Unije i nacionalnih zakona u vezi sa sezonskim radnicima u EU-u, a nacionalna su tijela odgovorna za njihovu pravilnu primjenu. Kako bi se zaštitili sezonski radnici, države članice pozivaju se da pojačaju provedbu postojećeg prava EU-a i nacionalnog prava te da pojačaju inspekcije na terenu u tom pogledu, među ostalim uz potporu Europskog nadzornog tijela za rad (ELA).

Ove smjernice dopunjuju Smjernice o ostvarivanju slobodnog kretanja radnika tijekom pandemije bolesti COVID-19, objavljene 30. ožujka 2020., i odgovor su na poziv Europskog parlamenta iz Rezolucije od 19.lipnja 2020. o zaštiti prekograničnih i sezonskih radnika.


23. srpnja 2020.

Ako su obavezne, maske za lice trebaju biti i dostupne

KORONAVIRUS

(Ombudsman.hr) - Prema odluci Stožera civilne zaštite, korištenje javnog prometa dozvoljeno je samo putnicima s maskom na licu, a ako je u vozilu netko tko ju ne koristi, vozač ne smije krenuti. Ista mjera proširena je, između ostaloga, na stranke koje odlaze u ustanove i institucije te na kupce u prodavaonicama, a cilj joj je utjecati na sprečavanje širenja koronavirusa, zbog čega ju je iznimno važno poštivati.

No, ova mjera mogla bi značajno otežati ili onemogućiti pristup javnim uslugama svima koji si masku ne mogu priuštiti. Zato bi bilo potrebno da same ustanove i institucije ponude masku strankama u toj situaciji, kao i da ih jedinice lokalne samouprave osiguraju socijalno ugroženim građanima sa svog područja. Naime, ako su obavezne, maske bi građanima trebale biti i dostupne kako ne bi predstavljale prepreku u ostvarivanju temeljnih ljudskih prava, pogotovo najsiromašnijima – mnogi jedino pomoću javnog prometa mogu doći do svojih liječnika, socijalnih radnika ili drugih pružatelja javnih usluga, a brojni nemaju koga zamoliti da im ode u nabavku osnovnih namirnica.

Iako to nije bio slučaj od početka provođenja ove mjere u lipnju, pozitivno je što su od obaveze korištenja maski od sredine srpnja izuzete pojedine skupine građana, među kojima i oni s teškoćama disanja uslijed kroničnih bolesti, koji od svog obiteljskog liječnika pribave potvrdu da ne moraju nositi masku. Naime, pritužitelji su nam isticali kako osobama u toj situaciji nošenje maski može čak i uzrokovati kontraindikacije, posebice u ljetnom razdoblju visokih temperatura, zbog čega im liječnici preporučuju da ih ne nose. Slični izuzeci uvedeni su i u drugim zemljama, pa maske u javnom prometu ne moraju nositi osobe s određenim zdravstvenim poteškoćama u, primjerice, Engleskoj, Irskoj ili Španjolskoj.

Korištenje maski u javnom prometu i drugim prostorima korisno je za sprečavanje širenja zaraze koronavirusom, o čemu govori Europski centar za sprečavanje i kontrolu bolesti, stoga je važno ponašati se odgovorno i pridržavati se mjera koje donosi Stožer civilne zaštite. No, pri njihovom planiranju i provedbi potrebno je odgovoriti na specifične potrebe određenih skupina građana, kao što je u slučaju obveze korištenja maski učinjeno za sve koji ju iz zdravstvenih razloga ne mogu koristiti.

Pravedno i jednostavno oporezivanje: Komisija predlaže novi paket mjera koje će pridonijeti oporavku i rastu Europe

Priopćenje za tisak

Europska komisija danas je donijela ambiciozan novi porezni paket kako bi se osiguralo da porezna politika Unije podupire gospodarski oporavak i dugoročni rast Europe. Paket se temelji na dva stupa: pravednost i jednostavnost. Pravedno oporezivanje i dalje je glavni prioritet Europske komisije kao sredstvo za zaštitu javnih prihoda koje će kratkoročno imati važnu ulogu za gospodarski oporavak, a dugoročno za prosperitet Unije.

Današnjim se paketom nastoji povećati porezna pravednost jačanjem borbe protiv zlouporabe poreznog sustava i nepoštene porezne konkurencije te povećanjem porezne transparentnosti. Paketom se i pojednostavnjuju porezna pravila i postupci kako bi se poboljšalo okruženje za poduzeća u cijeloj Uniji. To uključuje uklanjanje poreznih prepreka i administrativnih opterećenja za porezne obveznike u mnogim sektorima kako bi poduzeća lakše napredovala i rasla na jedinstvenom tržištu.

Današnji porezni paket sastoji se od tri zasebne, ali povezane inicijative:

Današnji Paket prvi je dio sveobuhvatnog i ambicioznog poreznog programa Unije za naredne godine. Komisija će raditi i na novom pristupu oporezivanju poduzeća za 21. stoljeće kako bi se riješili izazovi digitalnog gospodarstva i osiguralo da sva multinacionalna poduzeća pošteno plate svoj dio. U kontekstu zelenog plana Komisija će iznijeti prijedloge kako bi se osiguralo da se oporezivanjem podupire Unijin cilj postizanja klimatske neutralnosti do 2050. Tim višedimenzionalnim pristupom reformiranja oporezivanja u Uniji nastoji se oporezivanje učiniti pravednijim, zelenijim i prikladnim za moderno gospodarstvo, čime se pridonosi dugoročnom, održivom i uključivom rastu.

Izvršni potpredsjednik Komisije zadužen za gospodarstvo u interesu građana Valdis Dombrovskis, izjavio je: Sada više nego ikad prije državama članicama potrebni su sigurni porezni prihodi kako bi mogle ulagali u ljude i poduzeća kojima je to najpotrebnije. Istovremeno moramo ukloniti porezne prepreke te poduzećima iz Unije olakšati inovacije, ulaganja i rast. Današnji porezni paket korak je u pravom smjeru koji će pridonijeti da oporezivanje postane pravednije, prilagođenije korisnicima i našem digitalnom svijetu.

Povjerenik za gospodarstvo Paolo Gentiloni izjavio je: Pravedno oporezivanje odskočna je daska koja će našem gospodarstvu pomoći da se oporavi od krize. Kada je riječ o plaćanju poreza, moramo olakšati život poštenim građanima i poduzećima, a otežati ga prevarantima i utajivačima poreza. Tim će se prijedlozima državama članicama pomoći da osiguraju prihode koji su im potrebni za ulaganja u ljude i infrastrukturu, te će se istodobno stvoriti bolje porezno okruženja za građane i poduzeća u cijeloj Europi.

Državne potpore: Komisija preporučuje nedodjeljivanje financijske potpore poduzećima povezanim s poreznim oazama

Priopćenje Europske komisije

Europska komisija je danas preporučila državama članicama da ne dodjeljuju financijsku potporu poduzećima koja su povezana sa zemljama uvrštenima na EU-ov popis nekooperativnih poreznih jurisdikcija. Restrikcije bi se trebale primjenjivati i na poduzeća koja su osuđivana zbog teških financijskih kaznenih djela uključujući, među ostalim, financijske prijevare, korupciju te neplaćanje poreza i socijalnih doprinosa. Cilj je današnjih preporuka pružiti državama članicama smjernice o tome kako utvrditi uvjete za financijsku potporu kojima se sprječava zloupotreba javnih sredstava i jačaju zaštitne mjere protiv zloupotrebe poreznog sustava u cijelom EU-u, u skladu sa zakonodavstvom EU-a. Koordinacijom ograničenjâ financijske potpore države članice bi također spriječile neusklađenosti i poremećaje unutar jedinstvenog tržišta.

Izvršna potpredsjednica nadležna za politiku tržišnog natjecanja Margrethe Vestager izjavila je: Nalazimo se u nezapamćenoj situaciji u kojoj se poduzećima u kontekstu pandemije koronavirusa dodjeljuju iznimne količine državne potpore. Osobito u tom kontekstu nije prihvatljivo da se javna potpora dodjeljuje poduzećima koja izbjegavaju plaćanje poreza s pomoću poreznih oaza. To bi bila zloupotreba nacionalnih proračuna i proračuna EU-a na štetu poreznih obveznika i sustavâ socijalne sigurnosti. Želimo to spriječiti u suradnji s državama članicama.

Povjerenik za gospodarstvo Paolo Gentiloni izjavio je: Pravednost i solidarnost okosnica su EU-ovih mjera oporavka. Svi smo zajedno u ovoj krizi i svatko mora pošteno platiti svoj udio u porezima kako bismo mogli poduprijeti zajedničke napore za oporavak, a ne ih ugrožavati. Oni koji namjerno zaobilaze porezna pravila ili sudjeluju u kriminalnim aktivnostima ne bi smjeli izvlačiti koristi iz sustavâ koje pokušavaju zaobići. Moramo zaštititi svoja javna sredstva kako bismo njima mogli istinski podupirati poštene porezne obveznike diljem EU-a.

Na državama je članicama da odluče žele li dodijeliti financijsku potporu i da osmisle mjere u skladu s pravilima EU-a, uključujući pravila o državnim potporama, i svojim političkim prioritetima. Pandemija koronavirusa iziskuje nezapamćene napore, i na nacionalnoj razini i na razini EU-a, u cilju podupiranja gospodarstava država članica i olakšavanja njihovog oporavka. To uključuje znatnu financijsku potporu radi osiguravanja likvidnosti i kapitala za poduzeća, očuvanja radnih mjesta i lanaca opskrbe te olakšavanja istraživanja i razvoja. U tom kontekstu nekoliko država članica izrazilo je spremnost da donesu pravila kojima bi se pristup takvoj potpori ograničio za poduzeća koja izbjegavaju plaćanje poreza s pomoću poreznih oaza ili su osuđivana zbog financijskih kaznenih djela te su od Komisije zatražile smjernice o tome kako najbolje pristupiti tom problemu.

Današnja preporuka ima za cilj pružiti državama članicama predložak, u skladu sa zakonodavstvom EU-a, o tome kako spriječiti korištenje javne potpore u sustavima poreznih prijevara, izbjegavanja plaćanja poreza ili pranja novca te za financiranje terorizma. Konkretno, poduzećima koja su povezana s jurisdikcijama uvrštenima na EU-ov popis nekooperativnih poreznih jurisdikcija (npr. poduzećima koja su u porezne svrhe rezidenti u takvim jurisdikcijama) ne bi trebalo dodijeliti javnu potporu. Ako države članice odluče uvesti takve odredbe u svoje nacionalno zakonodavstvo, Komisija predlaže niz uvjeta o kojima bi trebala ovisiti dodjela financijske potpore. EU-ov popis nekooperativnih poreznih jurisdikcija najbolja je osnova za primjenu takvih ograničenja jer će državama članicama omogućiti da postupaju dosljedno i izbjegnu pojedinačne mjere kojima bi se moglo kršiti pravo EU-a. Upotrebom tog popisa za provedbu ograničenja postići će se i veća jasnoća i sigurnost za poduzeća.

Istovremeno, Komisija je spremna s državama članicama raspraviti njihove konkretne planove radi osiguravanja da dodjela državne potpore, osobito u obliku dokapitalizacija, bude ograničena na poduzeća koja pošteno plaćaju svoj udio u porezima.

U cilju zaštite poštenih poreznih obveznika Komisija preporučuje i iznimke od tih ograničenja, koje treba primjenjivati uz stroge uvjete. Poduzećima bi financijska potpora trebala biti dostupna čak i ako su povezana s jurisdikcijama s EU-ova popisa nekooperativnih poreznih jurisdikcija, ali pod određenim uvjetima. To bi mogao biti slučaj, na primjer, ako poduzeće može dokazati da je platilo adekvatan porez u predmetnoj državi članici u određenom vremenskom razdoblju (npr. posljednje tri godine) ili ako ima stvarnu gospodarsku prisutnost u zemlji uvrštenoj na taj popis. Državama članicama savjetuje se da uvedu odgovarajuće sankcije u cilju odvraćanja podnositelja zahtjeva od davanja lažnih ili netočnih informacija.

Države članice bi se osim toga trebale dogovoriti o razboritim zahtjevima koje poduzeća trebaju ispuniti kako bi dokazala da nisu povezana s jurisdikcijama s EU-ova popisa nekooperativnih poreznih jurisdikcija. U preporukama su navedena načela koja bi državama članicama trebala pomoći u tom pogledu.

Konačno, u skladu s načelima EU-a za dobro upravljanje, države članice bi trebale informirati Komisiju o mjerama koje će provesti kako bi se uskladile s današnjom preporukom. Izvješće o učinku današnje preporuke Komisija će objaviti u roku od tri godine.


14. srpnja 2020.

Hrvatska na dnu prema zapošljavanju mladih nakon fakulteta

Jozo Knez

Nedavno objavljeni rezultati novoga pokusnog projekta europskog istraživanja o zapošljivosti diplomaca prilično su porazni za hrvatske studente. Nezaposlenost mladih najveća je u Grčkoj, gotovo četrdeset posto, i Hrvatskoj, vrlo blizu 24 posto, a najniža je u Njemačkoj, samo šest posto

(LIDER) - Rezultate pilot-istraživanja o iskustvu studiranja i zapošljavanju diplomiranih studenata u okviru projekta 'Eurograduate' Europska komisija objavila je u publikaciji Eurograduate Pilot Survey – Design and implementation of a pilot European graduate survey i pregledu rezultata Eurograduate Pilot Study – Key Findings. Uz Republiku Hrvatsku u projektu je sudjelovalo još sedam europskih zemalja: Austrija, Češka, Njemačka, Grčka, Litva, Malta i Norveška. Od svih zemalja nezaposlenost mladih bila je najveća u Grčkoj (39,9%) i Hrvatskoj (23,8%), a najniža u Njemačkoj (6,2%). Istraživanje je obuhvatilo 21 tisuću diplomiranih studenata koji su studij završili u akademskim godinama 2012./2013. i 2016./2017., odnosno jednu i pet godina nakon završetka studija. Istraživanje u Hrvatskoj provedeno je od listopada do prosinca 2018., a proveli su ga Agencija za znanost i visoko obrazovanje i Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu.

Utjecaj na zapošljavanje

Između ostalog, istraživanje je pokazalo kako na zaposlenje u struci nakon završenog studija najviše utječu tržište rada pojedine zemlje, studiranje STEM-a, poticajno okružje tijekom studiranja te visokoobrazovani roditelji. Istraživanje pokazuje i da pet godina nakon završetka studija četiri od pet diplomiranih studenata u svakoj od zemalja posjeduje ugovor na neodređeno, a plaća se znatno razlikuje od države do države, pa tako studenti u Njemačkoj i Norveškoj zarađuju dvostruko više od onih u Hrvatskoj i Grčkoj.

Od svih ispitanika 13 posto imalo je iskustvo studiranja u inozemstvu, uglavnom u sklopu programa mobilnosti EU, a najniža participacija u mobilnosti bilježi se među ispitanicima u Grčkoj i Hrvatskoj. Kad je riječ o iseljavanju u svrhu zapošljavanja, među ispitanicama prednjače oni iz Grčke, a najmanje ih je iz Njemačke i Norveške.

Bolje je otići van

Rezultati kažu i da diplomirani studenti zaposleni izvan države u kojoj su stekli diplomu zarađuju oko 30 posto više od onih koji su ostali u državi, čak i na niže rangiranim poslovima, a ističu se diplomirani studenti iz Grčke, koji zarađuju u prosjeku 2000 eura više od onih koji ostanu u državi, dok oni iz Norveške u inozemstvu zarađuju manje nego u vlastitoj državi. Rezultati toga pokusnog istraživanja omogućit će uvid u problematiku prelaska diplomaca na tržište rada u svrhu daljnjih, obuhvatnih istraživanja i poboljšanja obrazovanja i osposobljavanja u Europi.

EK upozorava na povećanje nezaposlenosti među mladima tijekom pandemije

(N1) - Europska komisija pozvala je u srijedu države članice EU-a da se borbe protiv nezaposlenosti među mladima koja je u zadnjih nekoliko mjeseci zbog pandemije koronavirusa poletjela u nebo. U cilju borbe protiv nezaposlenosti među mladima, Europska komisija predložila je širenje postojećeg programa Garancija za mlade, koji je uveden 2013. Program predviđa da se mladima u dobi od 15 do 25 godina u roku od najviše četiri mjeseca po završetku obrazovanja ili početka nezaposlenosti osigura ponuda za posao, ponuda za vježbeništvo ili pripravništvo ili ponuda za povratak u obrazovanje.

Europska komisija želi da se ta dobna granica povisi na 29 godina.

Potpredsjednik Europske komisijeValdis Dombrovskisupozorio je na činjenicu da je tijekom pandemije koronavirusa nezaposlenost među mladima rasla dvostruko brže od opće stope nezaposlenosti. Sada iznosi 15,4 posto, ali povjerenici Europske komisije upozorili su na konferenciji za novinare da bi mogla porasti na razinu iz 2008., kada je u nekim članicama zabilježena stopa od 50 posto. Europski povjerenik za rad i socijalna prava Nicolas Schmit rekao je da se EU mora pobrinuti da se ne dogodi druga „izgubljena generacija”, što je termin koji se koristi za nezaposlene mlade zbog globalne ekonomske krize 2008.

„Još nije došlo do toga, ali postoji rizik da će mladi biti žrtve ove pandemije”, rekao je.

Prijedlog predviđa i snažniji fokus na izobrazbu i razvoj vještina mladih povećanjem ulaganja u takve programe.

Prijedlozi Europske komisije neobvezujuće su preporuke koje države članice EU-a mogu prihvatiti.

Globalni samit MOR-a - COVID-19 i svijet rada

NHS - Globalna pandemija bolesti COVID-19 ima snažan, vrlo često razoran utjecaj na svijet rada. Ne samo da prijeti zdravlju ljudi, nego gospodarski i socijalni poremećaji prijete dugoročnoj dobrobiti i životima milijuna radnika i članova njihovih obitelji. Međunarodna organizacija rada (MOR) zajedno sa vladama, radnicima i poslodavcima imati će ključnu ulogu u suzbijanju širenja pandemije, osiguranju sigurnosti pojedinaca i održivosti poslovnog sektora i radnih mjesta. Iz tog je razloga MOR organizirao Globalni virtualni samit „COVID-19 i svijet rada“, koji se održava od 1. do 9. srpnja kroz pet regionalnih događaja i tri globalna. Na njemu će radnici, poslodavci i vlade raspravljati o gospodarskim i socijalnim učincima pandemije. 1. srpnja održan je regionalni sastanak za Europu i Središnju Aziju na kojemu su nakon pozdravnih riječi vodećih ljudi MOR-a, Europske unije, Međunarodne organizacije poslodavaca i Europske konfederacije sindikata održana dva panela. Prvi se panel bavio potporama poslovnom sektoru, radnim mjestima i plaćama, dok se na drugom panelu raspravljalo o zaštiti radnika na radnim mjestima sa naglaskom na zaštitu na radu, siguran povratak na posao, sprječavanju diskriminacije, novim načinima rada uključujući rad na daljinu te pravu na socijalnu zaštitu. U tom je panelu uz ministre rada iz Uzbekistana i Švedske, te predstavnika belgijskih poslodavaca sudjelovala i Marija Hanževački, glavna tajnica NHS-a.

U svojem izlaganju Hanževački je naglasila potrebu poštivanja temeljnih radničkih prava koja trebaju biti sadržana u strategijama oporavka. Također je naglasila kako MOR svim zemljama koje COVID-19 koriste kao izliku za snižavanje radničkih prava treba poslati jasan signal da se to ne čini.

Pozvala je vlade da Covid-19 priznaju kao profesionalnu bolest, ali i ILO na nužnost donošenja Konvencije o biološkim opasnostima.

Upozorila je na položaj u kojemu se nalaze nestandardni radnici, posebice mladi i žene, ali i radnici migranti, radnici koji rade preko internetskih platformi te radnici zaposleni u neformalnoj ekonomiji.

Također je naznačila nužnost reguliranja rada od kuće kako se kroz taj način rada ne bi kršila prava radnika, ali je upozorila i zatražila da svaka izmjena koja se odnosi na radna prava mora biti dogovorena sa oba socijalna partnera – sindikatima i poslodavcima, a ne samo sa poslodavcima. Socijalni dijalog je u ovim izazovnim vremenima potrebniji nego ikad prije.


06. srpnja 2020.

Radnik ne može odgovarati za eventualni manjak radnih sati i poslodavac ne može tražiti da smanjenu satnicu odradi

Gabrijela Galić

(FAKTOGRAF) - Bez obzira na razloge zbog kojih je poslodavac skratio radno vrijeme, radnik ne može odgovarati za eventualni manjak sati i nije ih dužan naknadno odrađivati, vrlo jasno poručuju iz Ministarstva rada i mirovinskog sustava. Naime, našeg čitatelja je zanimalo može li mu poslodavac koji je primio potporu države od četiri tisuće kuna za subvenciju plaće, skratiti radno vrijeme i od njega tražiti da naknadno te sate odradi. Takvo ponašanje poslodavca, evidentno je i iz odgovora resornog ministarstva rada, nije zakonito. U slučaju našeg čitatelja, naime, poslodavac je tijekom radnog mjeseca odlučio radni tjedan skratiti za jedan dan, a te neodrađene sate radnicima pisati „kao minus“ koji će naknadno odraditi.

 

Radnicima skratio radni tjedan, pa traži da “minus” naknadno odrade

 

Pritom je riječ o poslodavcu koji je potporu koristio i u travnju u kojem poduzeće uopće nije radilo. Radnicima je, uz korištenje državne potpore, travanjska plaća isplaćena za puno radno vrijeme.

 

Poslodavac je u svibnju pokrenuo proizvodnju, zatražio potporu za isplatu plaća, ali je i radnicima odlučio skratiti radno vrijeme tražeći od njih da ga naknadno odrade.

 

Točnije, radnici umjesto četiri, rade tri dana u tjednu. Poslodavcu bi, naknadno, trebali „vratiti“ 40 neodrađenih sati na razini cijelog svibnja.

 

„Ukoliko bi organizacijom radnog vremena radnik došao u situaciju da u jednom mjesecu odradi manje sati u odnosu na njegovo ugovoreno radno vrijeme, radnik radi toga ne bi mogao trpjeti štetne posljedice, odnosno poslodavac bi mu za taj mjesec morao isplatiti plaću kao redovan rad, odnosno njegovu ugovorenu plaću.Također, ukoliko radnik uopće nije radio zbog prekida rada za koji nije odgovoran, tada ima pravo na naknadu plaće“, ističu u Ministarstvu rada i mirovinskog sustava.

 

Pritom, vrlo jasno poručuju:

 

„Bez obzira na razloge, radnik ne može odgovarati za eventualni manjak sati pri organizaciji radnog vremena, odnosno nije u obvezi naknadno ‘odrađivati’ takve sate“.

Svaki rad preko ugovorene satnice je prekovremeni rad

Kada bi poslodavac u praksi radnicima doista i „zamrznuo“ 40 radnih sati u jednom mjesecu i od njih tražio da ih u narednom mjesecu odrade –što prema odgovoru resornog ministarstva nije zakonito – odnosno, ako bi broj radnih sati bio veći od ugovorenog radnog vremena, to bi se „smatralo prekovremenim radom“.

Potpora za očuvanje radnih mjesta u djelatnostima pogođenim koronavirusom koju je ostvario poslodavac u okviru mjera Vlade za očuvanje radnih mjesta, objašnjavaju u resornom ministarstvu, nema u radno-pravnom smislu utjecaja na vrstu, visinu i dospijeće njegovih obveza isplate plaće ili naknade plaće radnicima koji su po osnovi sklopljenog ugovora o radu zaposleni kod toga poslodavca.

Drugim riječima, „potpora se daje poslodavcima radi lakšeg podnošenja onih obveza koje oni imaju prema radnicima, neovisno o tome je li riječ o obvezi isplate plaće za obavljeni rad ili o obvezi isplate naknade plaće za razdoblje korištenja godišnjeg odmora ili za razdoblje za koje prema nekom posebnom propisu radnik ima pravo ne raditi uz naknadu plaće“.

Kako objašnjavaju iz ministarstva rada, i u „novonastalim okolnostima epidemije Covid-19 te korištenja Vladinih potpora, za poslodavca i dalje postoji dužnost ispunjavanja obveza prema radnicima u skladu sa Zakonom o radu, odnosno dužnost primjene svih zakona i propisa kao i u redovitim uvjetima“.

To se, konkretno odnosi, i na obvezu obračuna i isplate naknade plaće za vrijeme prekida rada do kojeg je došlo krivnjom poslodavca ili zbog drugih okolnosti za koje radnik nije odgovoran.

 

Ministarstvo rada: Rizik prekida rada snosi poslodavac

 

„Za vrijeme prekida rada radnik ima pravo na naknadu plaće u visini prosječne plaće koja mu je isplaćena u prethodna tri mjeseca ako zakonom, drugim propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu nije drukčije određeno“, podsjećaju iz resornog ministarstva.

 

Imajući u vidu posebne okolnosti uzrokovane proglašenom epidemijom bolesti Covid-19 te obveze iz Zakona o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti, napominju iz ministarstva rada, svaki je poslodavac u proteklom vremenu „bio dužan organizirati radno vrijeme vodeći računa o potrebi provedbe protuepidemijskih mjera kojima se štiti zdravlje građana“.

 

Neovisno o zakonskoj odredbi iz koje, ističu u resornom ministarstvu, „nesporno proizlazi da rizike prekida rada snosi poslodavac, činjenica organizacije rada, uvedena radi provođenja protuepidemijskih mjera, ne mijenja zakonsku obvezu poslodavca da radniku isplati naknadu plaće u propisanom iznosu“.

 

Pritom podsjećaju da se radni odnos zasniva ugovorom o radu i predstavlja ugovorni odnos dvije strane koji je rezultat „suglasnosti volja ugovornih strana (radnika i poslodavca) o bitnim sastojcima ugovora o radu“.

 

Sastavnice ugovora o radu su, među ostalim, podatak o osnovnoj plaći, dodaci na plaću, razdoblje isplate primanja na koja radnik ima pravo, „uz mogućnost da se umjesto navedenog podatka uputi na neki drugi izvor prava, odnosno na neki zakon, drugi propis, kolektivni ugovor ili pravilnik o radu koji uređuje ta pitanja“.

Državna subvencija i za godišnji odmor, ali ga zakonski treba najaviti

Jedno od pitanja koje čitatelji često ponavljaju je i organizacija godišnjih odmora u okolnostima epidemije koronavirusa i u slučajevima u kojima poslodavci primaju državnu potporu za očuvanje radnih mjesta. Ranije smo pisali o tome da poslodavac radnika kojeg je tijekom ožujka i travnja uputio na godišnji odmor ne može tražiti da dane godišnjeg naknadno odradi.

Među ostalim, postavlja pitanje može li poslodavac ako je dobio potporu države za subvenciju plaće, radnika uputiti na godišnji odmor, ali i može li to učiniti bez dogovora s radnikom.

Potpora za očuvanje radnih mjesta može se koristiti za isplatu svih obaveza poslodavca prema radniku, dakle i za isplatu naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora.

Međutim, samo korištenje godišnjeg odmora poslodavac bi s radnikom trebao dogovoriti u skladu s odredbama Zakona o radu.

„U okviru Zakonom o radu propisanih prava na odmore, poslodavac može donijeti odnosno prilagoditi raspored korištenja godišnjih odmora radnika novonastaloj situaciji. Pri tome i nadalje postoji obveza primjene Zakona o radu u pogledu savjetovanja i obavješćivanja radnika o istom“, stoji u mišljenju koje je ministarstvo rada objavilo na mrežnim stranicama.

Prema odredbama Zakona o radu (ZOR), raspored godišnjeg odmora utvrđuje poslodavac, u skladu s kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu, odnosno ZOR-om najkasnije do 30.lipnja tekuće godine. Poslodavac „mora radnika najmanje 15 dana prije korištenja godišnjeg odmora obavijestiti o trajanju godišnjeg odmora i razdoblju njegova korištenja“.

Kako reorganizirati gospodarstvo u uvjetima pandemije?

Autor: T.D./Otvoreno/HRT

Mogu li se hrvatske tvrtke uspješno prilagoditi poslovanju u uvjetima dugotrajne pandemije? Kako spasiti radna mjesta? Kakva nas jesen čeka?

U emisiji urednika i voditelja Mislava Togonala gostovali su Marin Pucar, predsjednik Uprave Podravke, Ivan Ergović, predsjednik Uprave NEXE grupe, Darinko Bago, predsjednik Hrvatskih izvoznika, Krešimir Sever, predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata, U Splitu Krunoslav Šošić, Sunce Hoteli, Brela.

Marin Pucar kaže kako su u Podravci u prvih 6 mjeseci funkcionirali više nego dobro.

- Strateški dio u kojem je Podravka uvijek bila okrenuta izvozu, tako da ne ovisi o jednom tržištu. Nama je hrvatsko tržište svega 1/3 prihoda. Upravo zahvaljujući takvoj strukturi prihoda, nakon 6 mjeseci mi danas možemo reći da imamo rast od 5%. Isplatili smo radnicima regres od 3.000 kuna i bonus od 1.000 kuna koji su zaslužili, rekao je Pucar.

Marin Pucar ističe kako druga polovica ove godine kazuje da ćemo imati puno više izazova nego u prvoj polovici.

- Imali smo problem s dobavom ambalaže i sirovina, onda s organizacijom proizvodnje. U drugom smo kvartalu generirali i negativne prihode koji su bili prisutni u travnju, dodao je.

Pucar ističe kako se jedan dio zaliha prelio kod trgovaca, a drugi dio kod kućanstva.

- Zalihe se polako tope, lipanj je došao u stabilizaciju gdje bi trebali biti na razini prošle godine, dodao je Pucar.

Pucar: Potrošač je postao puno racionalniji, kompanije će imati veći izazov

Marin Pucar ističe promjenu navika kod potrošača.

- Imamo privilegiju da su naši proizvodi primarni u trgovačkoj košarici. Potrošač je postao puno racionalniji, kompanije će imati puno veći izazov. Turistički dio neće funkcionirati na razini, kroz pad prihoda i pad potrošnje, rekao je Pucar.

- Potrošnja bi trebala biti generator oporavka uz investicije koje su neophodne, dodao je.

Sever: Mi smo politikom niskih plaća izgurali naše radnike van

Krešimir Sever pozdravlja činjenicu da se poslodavcine stide reći kako su isplatili božićnice i regres.

- Kao da je sramota da radnik dobije bonus ili nagradu uz plaću. Treba poticati takve situacije. Trebamo poticati domaću potrošnju. Dosad smo domaću proizvodnju gurali u stranu, a uvozili smo robu vrlo često loše kvalitete. Mi smo politikom niskih plaća izgurali naše radnike van, a uvozi se jeftina radna snaga koja ne može nadomjestiti puno toga. U tim politikama je dosta važno da radnici dobivaju dostojnu plaću i da imaju sigurne poslove. Ako u Hrvatskoj većina ljudi ne može sklopiti dostojno početak i kraj mjeseca, onda imamo problem, a imamo ga, rekao je Sever.

Krešimir Sever ističe kako u ovo vrijeme, država s jedne strane daje potporu poslodavcima da zadrži radnike, ali s druge strane taj radnik mora imati takvu plaću da on svojom potražnjom i potrošnjom potiče proizvodnju u svim sektorima koji će tamo zadržati radnike i zavrtjeti sustav.

- Ako se to prekida, imamo problem. Ljudi neće "čarapirati" ili "trezorirati" te novce, nego to ide u potrošnju, dodao je.

Bago: Pojavljuje se gospodarski nacionalizami to je problem

Darinko Bago smatra kako su se hrvatski izvoznici našli u nezgodnoj situaciji.

- Hrvatska je po broju stanovnika mala zemlja. Po strukturi gospodarstva intenzivno ovisi o uvozu da bi mogli napraviti finalni proizvod. Ogromnu količinu rade za susjedne zemlje, a dominantno za Njemačku. Gospodarski nacionalizam se pojavljuje i to je problem jer mi nikad nećemo imati toliku širinu proizvoda da bi zadovoljili potrebe svog stanovništva. Naš je problem godinama neharmonizirana zemlja, to treba raditi administracija da prepozna potencijal, rekao je Bago.

Darinko Bago kaže kako moramo biti povezani sa susjednim zemljama.

- Mi dominantno uvozimo i izvozimo iz Njemačke, Austrije, Slovenije i Mađarske. Vlada i premijer moraju imati vjerodostojne ljude koji znaju posao i znaju za koga radimo i što radimo. Za lobiranje kod proizvoda dolazi se vrlo grubo, na vrlo agresivan način, rekao je Bago.

Ergović: Puno je bolje da ljudi rade i grade, nego da im šaljemo novac kući dok oni sjede

Ivan Ergović ističe kako je vrlo zadovoljan s ovom godinom, uz 3% rasta.

- Regres se kod nas redovito isplaćuje. U pregovorima smo sa sindikatima, gdje bi uvjet za plaću povećali za 10%. Dosta projekata smo dogovorili i povukli europska sredstva, rekao je Ergović.

Ivan Ergović ističe kako tek 2023. očekuje da bi krenuo oporavak.

- Jedan čovjek u graditeljstvu generira 3-4 mjesta. Puno je bolje da ljudi rade i grade, nego da im šaljemo novac kući dok oni sjede. Očekujem da će se političari brzo dogovoriti, situacija je ozbiljna, čeka nas teška jesen, nema turizma. Morali bi više razgovarati o proizvodnji, a ne samo o turizmu, rekao je Ergović.

Šošić: Pogađa nas zatvorena granica s BiH

Krunoslav Šošić kaže kako se hotelijeri trenutno nalaze na 25% prošlogodišnjih prihoda.

- A da ne govorim kad bi uhvatili preko 50% prošlogodišnjih prihoda, bili bi presretni. Pogađa nas zatvorena granica s BiH. Osjeti se nedostatak bosanskog tržišta, imamo 10% gostiju iz BiH. Gosti su jako oprezni i osluškuju. Mi se trudimo i naš trud i rad košta više. Gosti se sami ne poslužuju, opskrba dezinficijensima, čišćenje, sve to košta, rekao je Šošić.

- Vjerujemo da će se kroz srpanj situacija popraviti. Doći će turisti u naše hotele jer će se naviknuti živjeti s koronom. Mjera od 4.000 kuna nam je jako pomogla, ali i dalje će nam pomoć trebati da nas država osloboditi nameta da možemo lakše proći kroz godinu, dodao je.

Ivan Ergović smatra kakoje u Hrvatskoj velik problem nedostatak optimizma.

- Mi smo proizvodili normalno i nitko se nije zarazio. Treba se okrenuti proizvodnji. U najgorim danima smo imali problema s logistikom, ali brzo smo se snašli. Naši prihodi su manji od 50%. Trebamo smanjivati troškove, raditi i biti konkurentni, rekao je Ergović.Krešimir Sever kaže kako skraćivanje radnog tjedna nije nikakva nova mjera.

- Prvi put je prekinuta u prosincu 2010. Onda je zaživjela 2014. i trajala je do 2017. godine. To je dobro, imamo niz pozitivnih primjera da se skrati radno vrijeme i da država da novac do pune plaće. Obrtnicima i poduzetnicima je ova mjera skraćivanja radnog vremena dragocjena. Nismo mi protiv dobiti, istaknuo je Sever.Darinko Bago ističe kako postojicijeli niz razloga zašto neke stvari ne idu kako treba.

- Otkad je krenula priča o izborima sve stranke su krenule sve obećavati, mentalno smo se vratili u bivšu Jugoslaviju i to je najveći problem. Moramo sačuvati radna mjesta, afirmirati izvoz, potrošnju i poduzetništvo. Neće nas spasiti država, mi spašavamo državu. Turizam je apsurd. Tko bi trebao pomagati turizmu, a godinama se pomagalo turizmu, pita se Bago.

Prosječna neto plaća za travanj 2020. realno pala za 1,2 posto u odnosu na ožujak

DZS/NHS - Prosječna mjesečna isplaćena neto plaća po zaposlenome u pravnim osobama Republike Hrvatske za travanj 2020. iznosila je 6 622 kune, što je nominalno niže za 1,4%, a realno za 1,2% u odnosu na ožujak 2020. Prosječna mjesečna bruto plaća po zaposlenome u pravnim osobama Republike Hrvatske za travanj 2020. iznosila je 9 057 kuna, što je nominalno niže za 1,4%, a realno za 1,2% u odnosu na ožujak 2020. Najviša prosječna mjesečna neto plaća po zaposlenome u pravnim osobama za travanj 2020. isplaćena je u djelatnosti Financijske uslužne djelatnosti, osim osiguranja i mirovinskih fondova, u iznosu od 11 822 kune, a najniža je isplaćena u Djelatnosti pripreme i usluživanja hrane i pića, u iznosu od 4 380 kuna.

Najviša prosječna mjesečna bruto plaća po zaposlenome u pravnim osobama za travanj 2020. isplaćena je u djelatnosti Proizvodnja koksa i rafiniranih naftnih proizvoda, u iznosu od 18 255 kuna, a najniža je isplaćena u Proizvodnji kože i srodnih proizvoda, u iznosu od 5 496 kuna.

Prosječna mjesečna isplaćena neto plaća po zaposlenome u pravnim osobama Republike Hrvatske za travanj 2020. u odnosu na isti mjesec prethodne godine nominalno je viša za 0,2%, a realno za 0,4%.

Prosječna mjesečna bruto plaća po zaposlenome u pravnim osobama Republike Hrvatske za travanj 2020. u odnosu na isti mjesec prethodne godine nominalno je viša za 0,2%, a realno za 0,4%.

Za razdoblje od siječnja do travnja 2020. prosječna mjesečna isplaćena neto plaća po zaposlenome u pravnim osobama Republike Hrvatske iznosila je 6 730 kuna, što je u odnosu na isto razdoblje 2019. nominalno više za 2,5%, a realno za 1,5%.

Za razdoblje od siječnja do travnja 2020. prosječna mjesečna bruto plaća po zaposlenome u pravnim osobama Republike Hrvatske iznosila je 9 193 kune, što je u odnosu na isto razdoblje 2019. nominalno više za 2,4%, a realno za 1,4%.

U travnju 2020. bila su prosječno 174 plaćena sata, što je ostalo na razini ožujka 2020. Najveći broj plaćenih sati bio je u Djelatnosti zdravstvene zaštite (182), a najmanji broj plaćenih sati bio je u djelatnostima Usluge u vezi s upravljanjem i održavanjem zgrada te djelatnosti uređenja i održavanja krajolika i Djelatnosti socijalne skrbi bez smještaja (159).

Prosječna mjesečna isplaćena neto plaća po satu za travanj 2020. iznosila je 37,33 kune, što je u odnosu na ožujak 2020. niže za 1,1%, a u odnosu na isti mjesec prethodne godine više za 0,5%.

Prosječna mjesečna bruto plaća po satu za travanj 2020. iznosila je 51,05 kuna, što je u odnosu na ožujak 2020. niže za 1,1%, a u odnosu na isti mjesec prethodne godine više za 0,5%.

Medijalna neto plaća za travanj 2020. iznosila je 5 524 kune, dok je medijalna bruto plaća iznosila 7 166 kuna.


26. lipnja 2020.

Pritisak ETUC-a i zastupnika u Europskom parlamentu - bolja zaštita za radnike

ETUC/NHS - Europski radnici imati će koristi od bolje zaštite od Covid-19 nakon pritiska Europske konfederacije sindikata (ETUC) i zastupnika Europskog parlamenta na Europsku komisiju. Komisija je odlučila protiv stavljanja Covid-19 u najvišu rizičnu skupinu svoje Direktive o biološkim agensima bez odgovarajućeg savjetovanja sa sindikatima i Europskim parlamentom. Zastupnici Europskog parlamenta zaprijetili su da će koristiti pravo veta na odluku Komisije nakon zabrinutosti koju su izrazili sindikati vezano za posljedice za sigurnost na radnom mjestu. Komisija je postigla kompromis sa zastupnicima Europskog parlamenta u Odboru za zapošljavanje i socijalna pitanja kako bi prihvatili klasifikaciju, ali s jamstvima o zaštiti radnika.

Nicolas Schmit, povjerenik za zapošljavanje i socijalna prava, dao je važna pojašnjenja zaštitnih i preventivnih mjera koje poslodavci moraju poduzeti, uključujući obvezu pisanog informiranja osoblja o svim poduzetim sigurnosnim mjerama.

Komisija se obvezala na inspekcije na radnom mjestu radi provođenja propisa i revizije direktive kako bi se bolje pripremila za pandemije. Schmit je također najavio dugo očekivano ažuriranje strateškog okvira EU-a za zdravlje i sigurnost na radu.

Komentirajući razvoj događaja, zamjenik glavnog tajnika ETUC-a Per Hilmersson rekao je:

„ETUC bi želio da se virus svrsta u najvišu razinu rizika, ali važno je da je Covid-19 uključen u Direktivu i pozdravljamo opredjeljenje za provođenje mjera i buduću reviziju zakonodavstva. To će zaštititi radnike, ali i ojačati mogućnost smanjenja širenja virusa na radnom mjestu, a time i među općom populacijom. Sada je važno da države članice uspostave nove mjere što je prije moguće.

"Također pozdravljam angažman zastupnika U Europskom parlamentu po ovom pitanju. Današnja izjava u Parlamentu pokazuje da je Komisija shvatila da zaštita i zdravlje na radu nije tehničko pitanje s kojim se treba baviti u nejasnim procedurama komitologije, ali da socijalni partneri i Europski parlament trebaju biti uključeni na otvoren i transparentan način.

„Od listopada prošle godine, ETUC traži novu strategiju EU o zaštiti na radu, pa se radujemo uključivanju u izradu strategije koja pomaže državama članicama i poslodavcima da se prilagode izazovima Covid-19 i da se bore protiv raka povezanog sa radom, mišićno-koštanih poremećaja, stresa i ozljeda. "

Mjera popularno nazvana “neradni petak” trajat će do kraja godine: Vlada će subvencionirati neodrađene sate radnika

Branko Podgornik

(Novilist.hr) ZAGREB – Vlada će žurno uvesti novi oblik financijske pomoći poduzećima pogođenima zastojem gospodarstva zbog pandemije, i to za isplatu plaća radnicima koji nemaju dovoljno posla. Već u lipanjskim plaćama planiranim za isplatu do 15. srpnja, poduzeća će radnicima plaćati onaj dio radnog vremena koji su odradili, a Vlada će tome dodati subvenciju od najviše 2.000 kuna mjesečno za njihove neodrađene sate. To je rezultat dugotrajnih pregovora predstavnika Vlade, poslodavaca i sindikata koji su završeni u srijedu iza zatvorenih vrata, potvrdili su nam jučer dužnosnici Hrvatske udruge poslodavaca (HUP) i Nezavisnih hrvatskih sindikata (NHS), naglašavajući da su uglavnom zadovoljni ishodom razgovora.

Privatno i javno

Riječ je o mjeri za spašavanje radnih mjesta u Hrvatskoj, popularno nazvanoj »neradni petak«, koja bi trebala trajati do kraja ove godine. Pravo na subvenciju plaća imat će sve tvrtke s najmanje 10 zaposlenih, ako se njihova poslovna aktivnost zbog pandemije smanjila 20 ili više posto. To se odnosi ne samo na industrijska poduzeća, nego na tvrtke iz svih djelatnosti, u privatnom i javnom vlasništvu.

Naši sugovornici su zadovoljni ishodom razgovora. Vjeruju da će se najveći dio radnika, koji trenutačno nema dovoljno posla, na taj način spasiti od otkaza, a izbjeći će se i crne prognoze prema kojima Hrvatsku do kraja godine čeka 400.000 nezaposlenih. Država će tim djelomično zaposlenim ljudima financirati najviše 50 posto radnih sati, u maksimalnoj vrijednosti od 2.000 kuna. Odrađene sate, pak, poslodavci bi im trebali plaćati po starom, prema ugovoru o radu.

Jenjavanjem pandemije, naime, prestale su mjere ograničenja za poduzeća u svim djelatnostima. Tvrtke su počele raditi, ali mnoge od njih nemaju dovoljno posla za sve zaposlene, pa mnogi rade skraćeno radno vrijeme. Budući da poslodavci nemaju dovoljno prihoda da bi platili one koji ne rade, pojas za spašavanje bacila im je država. Ona će svojim potporama velikom broju poduzeća omogućiti da u punom sastavu dočekaju iduću godinu, kada mnogi očekuju poboljšanje gospodarskog stanja.

– Sve u svemu, zadovoljni smo rezultatima pregovora, kaže Krešimir Sever, predsjednik NHS-a. Cilj nam je bio, kaže, zaštita radnika i njihovih plaća, što smo na kraju i dobili.

Sindikati zadovoljni

Na svoj način pregovorima je zadovoljan i Davor Majetić, glavni direktor HUP-a. Sva poduzeća danas mogu raditi, ali mnoga od njih, dodaje, neće imati posla za sve svoje radnike, pa je dobro što će država financirati njihove neodrađene sate.

– Moramo se boriti za svako radno mjesto i potpomagati ga. Zadržavanje radnika, a njih nema dovoljno, prioritet je i za poslodavce, jer bez ljudi nema ni gospodarstva, naglašava Majetić.

Važno je napomenuti da za najugroženije tvrtke, poput onih u turističkom sektoru, ostaju na snazi Vladine subvencije za isplatu minimalne plaće od 4.000 kuna, koje su uvedene proljetos. Nakon uvođenja lipanjskih mjera, poslodavci će se morati opredijeliti za »minimalac« ili na »neradni petak«, jer neće moći obje koristiti istodobno.

Da bi dobile državnu potporu, tvrtke iz prerađivačke industrije morat će dokazati da im je opseg poslovanja pao za 20 posto. Poduzeća u vlasništvu države i lokalne samouprave morat će dokazati da su imala kvartalni pad poslovanja od najmanje 20 posto u odnosu na isto tromjesečje prošle godine, pad broja narudžbi i potrebnih radnih sati.

Tvrke mogu dobiti subvencije za neodrađene sate svojih radnika ako je skraćenim radnim vremenom obuhvaćeno najmanje 10 posto njihovih zaposlenih. Prema sadašnjim informacijama, poslodavac će najprije radniku isplatiti punu plaću za određeni mjesec, a nakon odobrenja subvencije država će mu vratiti dio sukladan smanjenom broju radnih sati.

Valja imati na umu da svi detalji novih mjera jučer nisu bili utvrđeni. Poslodavci i sindikati imaju mogućnost za dodatne pisane primjedbe do početka idućeg tjedna, rekao nam je Krešimir Sever. Vladi je svakako stalo do toga da što prije donese nove mjere i da što prije zažive.

Sankcije nesavjesnima

Puno posla imat će i pogođena poduzeća, koja će se morati brzo prijaviti za odobravanje subvencija, kada one budu formulirane i usvojene. Tvrtke u vlasništvu države i lokalnih vlasti u prvotnom prijedlogu nisu bile na popisu mogućih primatelja subvencija za plaće, ali su uvrštene na prijedlog sindikata.

Iako su uvelike zadovoljni dogovorenim mjerama, sindikati kažu kako žale što u pregovorima nije prihvaćen njihov prijedlog da pravo na subvencije za neodrađene sate radnika imaju i tvrtke s manje od 10 zaposlenih.

–Šteta je što pomoć ne mogu dobiti obrtnici i firme s nekoliko radnika, jer oni su najmanji i naranjiviji na posljedice krize, kaže Sever. Ako je mala firma izgubila narudžbe od velike, ona će se naći u nevolji, dok će se velika firma sa stotinama zaposlenih lakše izvući, vjeruje predsjednik NHS-a.

Nesavjesni poduzetnici, doznajemo, mogu biti sankcionirani. Tijekom poreznog razdoblja u kojem dobivaju potpore poslodavci neće smjeti isplaćivati dividende vlasnicima te bonuse i nagrade svojim članovima uprave. Ako to učine, morat će državi vratiti subvencije.

– Treba paziti da ne bude zloupotreba i da pomoć zaista dobiju oni kojima je najpotrebnija, naglašava Majetić. Glavni direktor HUP-a dodaje da se Hrvatska i njezino gospodarstvo nalaze u neizvjesnom razdoblju, jer razvoj događaja s koronavirusom nitko ne može sa sigurnošću predvidjeti. Ipak, zahvaljujući najnovijim mjerama za pomoć gospodarstvu, poduzetnici, kaže, dobivaju jednu uporišnu točku i barem neke stvari mogu planirati.

Raskid ugovora o radu moguć već nakon mjesec dana

Krešimir Sever smatra da se moglo bolje zaštititi radnika od otkaza nakon što prestane subvencioniranje neodrađenih sati. Sindikati su tražili da poslodavac, kada isteknu mjere, ne može prekinuti ugovor o radu toliko dugo koliko je primao državnu subvenciju. Međutim, na kraju je prihvaćen prijedlog da je raskidanje ugovora o radu moguće već nakon mjesec dana. Sindikati i dalje smatraju kako bi taj rok trebao biti dulji.

Zahvaljujući sindikatima, kaže Sever, utvrđeno je kako će se novac za godišnje odmore i bolovanja radnicima sa subvencioniranim plaćama isplaćivati na temelju cijelog iznosa plaće, a ne na temelju dijela koji im je isplaćivao samo poslodavac.

Sever o izbornim programima: Najave o 100 tisuća novh radnih mjesta - za koga?

AUTOR: N1 -Predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata Krešimir Sever u N1 Studiju uživo komentirao je predizborne programe političkih stranaka te kako napreduju pregovori po pitanju Vladine mjere o skraćenom radnom vremenu.

Izborne programe, koje su predstavili HDZ i SDP, slaže se Sever, u velikom dijelu možemo nazvati popisom lijepih želja.

"To ne odstupa od onoga što se događalo i prije drugih izbora, nedostaje nam kvalitetan program gospodarskog razvitka za dulje razdoblje, oni stalno otkrivaju toplu vodu, to već građani znaju. Nikada nismo dočekali, kao što je Tony Blair imao, točke kontrole s rokovima kako bi se znalo što se napravilo".

Najave o otvaranju 100 tisuća novih radnih mjesta Sever komentira protupitanjem:

"Za koga ako građani, posebno mladi, više ne vide svoju budućnost ovdje? Sav rast koji se bilježio kada je riječ o broju zaposlenih bio je u turizmu i ugostiteljstvu, nešto u graditeljstvu, tražili su radnike niže kvalifikacije. Zabrinjavajuće je da nam raste broj nezaposlenih visoke spreme, a smanjuje se broj nezaposlenih niže kvalifikacije, restrukturiralo nam se gospodarstvo nadolje što rezultira malim plaćama, privremenim poslovima. Država potporama stvori uvjete, no čovjeku u banci kažu da su mu primanja preniska i nema stalan posao, pa ne može ni plaćati kredit".

Sever kaže, pregovori oko Vladinog prijedloga mjere o skrećenom radnom vremenu su u završnoj fazi.

"Očekujemo da bi mjera zaživjela idući tjedan. Tražili smo da zadržavanje radnika nakon prestanka korištenja mjere bude najmanje toliko koliko ju je poslodavac koristio, Ministarstvo rada smatra da bi to trebalo biti najkraće mjesec dana od prestanka dobivanja potpore, a mi smo predložili kompromis da se otkaz treba najaviti najkraće mjesec dana od prestana dobivanja potpore.

Uspjeli smo da se više ne gleda tko dobiva, radi li se o privatnoj ili državnoj tvrtki, no ostao je problem veličine poslodavca, smatramo da tu ima prostora jer su na udaru mali i mikro poduzetnici. Zbog zloupotreba Vladinih ranijih mjera, sada jasno stoji da onaj koji želi potporu mora imati redovito isplaćene prethodne plaće radnicima".

Što se rada nedjeljom tiče, Sever kaže da su sindikati za to da trgovine uopće ne trebaju raditi nedjeljom i blagdanom, a argument da bi trebale biti radne jer smo turistička zemlja po njemu ne stoji.

"Hoće li biti komproimisa s budućom Vladom, vidjet ćemo, 14 nedjelja je puno, ove četiri godine se nije puno napravilo. Naš stav nema veze s religijom nego svjetonazorom dolazi li prije čovjek ili novac".


17. lipnja 2020.

Ikea i još 32 tvrtke državi vraćaju sve korona potpore

Autor: Marija Brnić, Tomislav Pili

Dosad je 973 poduzetnika prijavilo da odustaje od daljnjeg korištenja naknade, ponajviše jer ne mogu dokazati pad prihoda od 20%.

(POSLOVNI DNEVNIK) - Stabilizacija poslovanja uslijed značajnog popuštanja mjera suzbijanja koronavirusa navela je nekolicinu domaćih kompanija na vraćanje Vladine novčane pomoći koju su tijekom ožujka i travnja primile za očuvanje radnih mjesta. Najveći poslodavac koji se odlučio za takav potez je Ikea Hrvatska, domaća podružnica poznatog švedskog trgovca namještajem. Kako Poslovni dnevnik doznaje, Ikea je prošlog petka Hrvatski zavod za zapošljavanje obavijestila da želi vratiti dobivenu potporu od 3,8 milijuna kuna, koju je koristila za plaće svojih 572 zaposlenika za ožujak i travanj.

Prema dostupnim podacima, Ikeinim povratom neće se okoristiti samo hrvatski proračun, jer istovjetni potez ta kompanija namjerava učiniti i u drugim zemljama u kojima posluje, a u kojima je imala priliku koristiti takve ili slične mjere.

‘Možemo pomoći drugima’

Iz menadžmenta Ikee Hrvatska za Poslovni su dnevnik poručili kako je ta kompanija uslijed izbijanja korona krize bila suočena s dosad neviđenim izazovima, a budućnost je u tom prvom trenutku nije bila jasna.

“Zbog toga smo odlučili prihvatiti Potporu za očuvanje radnih mjesta Vlade RH u ožujku i travnju, a naš prioritet je bio zaštititi što je moguće više zaposlenika. Izrazito smo zahvalni Vladi što je podržala naše poslovanje i naše ljude ovom posebnom mjerom”, ističu iz kompanije, kažu. Dodaju da se situacija mijenja nabolje, a njihovo se poslovanje vraća na novo normalno stanje.

“Vidimo kako bi sredstva podrške za koja smo se namjeravali prijaviti mogla pomoći drugim tvrtkama i dijelovima društva kojima su ona trenutno potrebnija. Zato smo donijeli odluku kako nećemo više primati Potporu za očuvanje radnih mjesta. Uz to, odlučili smo i vratiti sredstva koja smo po ovoj Potpori dobili za ožujak i travanj”, stoji u odgovoru Ikea Hrvatska, koja je uspjela brzo reagirati i prilagoditi se novim okolnostima, te povećati internetsku prodaju.

Ikein potez, nema sumnje, imat će i dobar marketinški odjek, no kako nam je potvrđeno iz Hrvatskog zavoda za zapošljavanje (HZZ), dosad je ukupno 973 poduzetnika prijavilo da odustaje od korištenja naknade, i to za ukupno 18.359 radnika.

Procedura povrata

Na upit što u svojim obavijestima navode kao glavni razlog zbog kojega se odlučuju vratiti potpore, iz HZZ-a odgovaraju kako je najčešći razlog odustanka nemogućnost dokazivanja pada prihoda u svibnju za više od 20 posto u odnosu na svibanj prethodne godine, za poslodavce koji zapošljavaju više od 50 radnika.

Najvećim dijelom radi se o poslodavcima iz sektora trgovine, te uslužnih djelatnosti. Što se same procedure odustajanja i povratka uplaćenog iznosa tiče, iz HZZ-a pojašnjavaju kako je ona sljedeća: Poslodavci prijavljuju odustanak putem online aplikacije putem koje je zahtjev zaprimljen.

Sam odustanak uglavnom se odnosi na potporu za svibanj. U tom slučaju se samo obustavlja daljnji proces i isplata novca. Tek u manjem broju slučajeva odustajanja, pak, korisnici zasad izražavaju namjeru da poput Ikee “dignu ruke” od potpore za cijelo razdoblje financiranja.

Poreznoj upravi se u takvim slučajevima dostavlja podatak o povratu, te će ona naknadno poslodavce ponovo zadužiti za otpisani dio doprinosa, a Zavod za plaćene doprinose za II stup zadaje potraživanje poslodavcu, koje je dužan vratiti kao i isplaćenu potporu.

U toj kategoriji, uz spomenutu Ikeu, dosad je ukupno 33 poslovna subjekta, koji su se predomislili i odlučili vratiti sav primljeni državni novac iz ove mjere.

Inače, u nekim slučajevima, poput nekih domaćih estradnih zvijezda, ali kako se čuje i nekih uglednih konzultantskih i financijskih kuća, presudno za vraćanje minimalca bila je sama objava imena svih korisnika kojima je isplaćena pomoć.

Komu je sve bilo neugodno i odmah je odustao od novih zahtjeva bit će vidljivo već idućih dana, jer HZZ namjerava do kraja tjedna objaviti novu listu korisnika potpora za očuvanje radnih mjesta za travanj, na kojemu bi se trebalo naći oko 97 tisuća tvrtki s 550 tisuća zaposlenih.

Opravdano preispitivanje

No, ne treba zaboraviti i da će na ovakve poteze utjecati i nedavna odluka Vlade kojom tvrtkama koje su zatražile potporu za naredno razdoblje priječi isplatu dobiti svojih vlasnicima, što je za poduzetnike koji su u međuvremenu uspjeli presložiti poslovanje opravdan i razuman povod da preispitaju kalkulacije i odluče se na vraćanje potpore.

18.359 radnika bilo je obuhvaćeno potporama za koje su sada poslodavci prijavili odustajanje

'Svježi' popis

HZZ namjerava do kraja tjedna objaviti novu listu korisnika potpora za očuvanje radnih mjesta za travanj, na kojemu bi se trebalo naći oko 97 tisuća tvrtki.

Debata: Hoće li skraćeno radno vrijeme doista zaustaviti rast broja nezaposlenih?

Nestić vs Sever

(Novac.hr) - Ministar rada i mirovinskog sustavaJosip Aladrovićnajavio je ovaj tjedan da će u lipnju biti definirana mjera skraćenog radnog vremena. Suštinski koncept te mjere jest da ako poslodavac radi pet dana u tjednu, a ima potrebu za četiri, država bi sufinancirala jedan radni dan, a poslodavac plaće za četiri radna. Cilj te mjere jest da se očuvaju radna mjesta, no ostaje pitanje hoće li ona uistinu imati nekakvog efekta na pad broja nezaposlenih. Oko tog pitanja svoja su mišljenja suprotstaviliDanijel Nestić, znanstveni savjetnik na zagrebačkom Ekonomskom institutu, iKrešimir Sever, predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata.

Hoće li mjera skraćenog radnog tjedna pomoći očuvanju radnih mjesta?

Nestić: Očekivanja su da će nezaposlenost u narednim mjesecima značajno rasti. Ne postoji mjera koja će spriječiti val nezaposlenosti, no moguće je spriječiti neke najdrastičnije probleme, kao što je gubitak kvalificirane radne snage u industriji. Ova mjera, kao jedna od dvije glavne mjere, neće napraviti veliki zaokret i spriječiti rast nezaposlenosti, ali može ublažiti problem.

Sever: Takva mjera postojala je i do sada, da poslodavac može skratiti radno vrijeme gdje mu pritom država da potporu do isplate pune plaće radnika s time da mu ne može dati više od minimalne bruto plaće. Sada bi tu mjeru trebalo proširiti, jer do sada potražnja nije bila velika s obzirom na to da su poslodavci radije birali opciju da im država isplati cjeloviti iznos na račune umjesto da daju radnicima 60 posto plaće, što im je otvorilo vrata da zloupotrebe ta sredstva na štetu radnika.

Postoji li mogućnost zloupotrebe te mjere?

Nestić: To je uvijek moguće ako nisu postavljena pravila igre i dobar sustav kontrole. Zato je potrebno ovu mjeru jako dobro osmisliti kako bi se bilo kakva zloupotreba izbjegla i da taj novac, koji je namijenjen radnicima, i završi kod radnika.

Sever: Sasvim sigurno postoji i zato treba pronaći način kako nadzirati taj sustav dodjele potpora. Prilikom dodjele poticaja tijekom lockdowna zbog koronavirusa tvrtke su trebali za prijavu dokazati samo pad prihoda. U ovom slučaju potrebno je napraviti malo širi prikaz i obrazloženje prijave.

Treba li se ta mjera ograničiti samo na tvrtke koje se bave proizvodnjom?

Nestić: Ova mjera, po ideji, trebala bi pripadati industrijama gdje je izrazito skupo otpustiti radnika. Naime, izgubite li radnika koji ima specifična znanja za to radno mjesto, bit će vrlo teško popuniti to mjesto nakon što se financijska situacija popravi.

Sever: Mjera mora ići šire. Nije pošteno da se potpora da jednoj tvrtki iz metaloprerađivačke industrije, ali ne i nekom hotelu ili pak tvrtki koja nudi intelektualne usluge. Ujedno, država kao odgovoran vlasnik mora pomoći i javnim tvrtkama, a ne samo privatnicima.

Hrvatska ulazi u EU-ov program očuvanja radnih mjesta SURE

SURE je jedna od triju sigurnosnih mreža vrijednih ukupno 540 milijardi eura koja je namijenjena očuvanju radnih mjesta,poduzećima i državama članicama.

(POSLOVNI DNEVNIK) - Vlada je ovlastila ministra financija za potpisivanje Sporazuma o dobrovoljnom jamstvu između Republike Hrvatske i Europske komisije za privremenu potporu radi smanjenja rizika od nezaposlenosti u izvanrednoj situaciji nakon izbijanja bolesti COVID-19, odnosno ulazak u EK-ov program SURE. Iznos jamstva je 95,7 milijuna eura, a na temelju njega Hrvatska će iz spomenutog aranžmana moći “povući” najmanje četiri puta veći iznos, rekao je ministar financija Zdravko Marić. Sporazum s Europskom komisijom, kako je pojasnio, sklapa se temelju uredbe Vijeća EU-ao uspostavi Europskog instrumenta za privremenu potporu radi smanjenja rizika od nezaposlenosti u izvanrednoj situaciji (SURE) nakon izbijanja bolesti COVID-19.

Uspostavom instrumenta SURE omogućava se dodatna financijska pomoć državama članicama Europske unije pogođenim pandemijom bolesti COVID-19 u iznosu do 100 milijardi eura u obliku zajmova Europske unije, rekao je Marić.

SURE je jedna od triju sigurnosnih mreža vrijednih ukupno 540 milijardi eura koja je namijenjena očuvanju radnih mjesta, poduzećima i državama članicama.

Za financiranje zajmova državama članicama EK će se zadužiti na financijskim tržištima te zatim ta sredstva pozajmljivati državama članicama pod povoljnim uvjetima, odnosno države članice će na taj način iskoristiti pogodnosti snažnog kreditnog rejtinga i niskih troškova zaduživanja EU-a, pojasnio je ministar Marić i dodao da ucilju ispunjavanja uvjeta za uspostavu SURE instrumenta države članice moraju pružiti vjerodostojna, neopoziva jamstva proračunu EU-a.

SURE instrument bit će dostupan nakon što sve države članice pruže svoja jamstva, u skladu s odnosnim udjelima u ukupnom bruto nacionalnom dohotku.

Jedan od njegovim ciljeva je pomoć u uspostavi shema za skraćeno radno vrijeme, rekao je Marić.

Plenković: I hrvatske mjere uspješne; Aladrović: Za pravo nam daju podaci s tržišta rada

Premijer Andrej Plenković je na početku sjednice rekao da su i mjere hrvatske vlade za očuvanje radnih mjesta polučile“zaista izrazito dobre rezultate”.

Po podacima koje je iznio, za travanj je potporu od 4.000 kuna po zaposlenom koristilo 97 tisuća poslodavaca, za više od 550 tisuća radnika. Za ožujka su te brojke 87 tisuća poslodavaca i oko 500 tisuća radnika.

Do sada je država za tu potporu izdvojila 3,8 milijardi kuna, a pribroje li se doprinosi5,5 milijardi kuna, rekao je Plenković.

Ministar rada Josip Aladrović rekao je da bi se do kraja lipnja taj iznos mogaopopeti na 8,6 milijardi kuna te da učinkovitost vladinih mjera potvrđuju podaci s tržišta rada.

Naime, kako je iznio, zadnjih 14 dana pada broj nezaposlenih, a u odnosu na početak svibnja 13 i pol je tisuća više prijavljenih na mirovinski zavod.


09. lipnja 2020.

Hrvatska ulazi u EU-ov program očuvanja radnih mjesta SURE

SURE je jedna od triju sigurnosnih mreža vrijednih ukupno 540 milijardi eura koja je namijenjena očuvanju radnih mjesta,poduzećima i državama članicama.

(POSLOVNI DNEVNIK) - Vlada je ovlastila ministra financija za potpisivanje Sporazuma o dobrovoljnom jamstvu između Republike Hrvatske i Europske komisije za privremenu potporu radi smanjenja rizika od nezaposlenosti u izvanrednoj situaciji nakon izbijanja bolesti COVID-19, odnosno ulazak u EK-ov program SURE. Iznos jamstva je 95,7 milijuna eura, a na temelju njega Hrvatska će iz spomenutog aranžmana moći “povući” najmanje četiri puta veći iznos, rekao je ministar financija Zdravko Marić.

Sporazum s Europskom komisijom, kako je pojasnio, sklapa se temelju uredbe Vijeća EU-ao uspostavi Europskog instrumenta za privremenu potporu radi smanjenja rizika od nezaposlenosti u izvanrednoj situaciji (SURE) nakon izbijanja bolesti COVID-19.

Uspostavom instrumenta SURE omogućava se dodatna financijska pomoć državama članicama Europske unije pogođenim pandemijom bolesti COVID-19 u iznosu do 100 milijardi eura u obliku zajmova Europske unije, rekao je Marić.

SURE je jedna od triju sigurnosnih mreža vrijednih ukupno 540 milijardi eura koja je namijenjena očuvanju radnih mjesta, poduzećima i državama članicama. Za financiranje zajmova državama članicama EK će se zadužiti na financijskim tržištima te zatim ta sredstva pozajmljivati državama članicama pod povoljnim uvjetima, odnosno države članice će na taj način iskoristiti pogodnosti snažnog kreditnog rejtinga i niskih troškova zaduživanja EU-a, pojasnio je ministar Marić i dodao da ucilju ispunjavanja uvjeta za uspostavu SURE instrumenta države članice moraju pružiti vjerodostojna, neopoziva jamstva proračunu EU-a.

SURE instrument bit će dostupan nakon što sve države članice pruže svoja jamstva, u skladu s odnosnim udjelima u ukupnom bruto nacionalnom dohotku.

Jedan od njegovim ciljeva je pomoć u uspostavi shema za skraćeno radno vrijeme, rekao je Marić.

Plenković: I hrvatske mjere uspješne; Aladrović: Za pravo nam daju podaci s tržišta rada

Premijer Andrej Plenković je na početku sjednice rekao da su i mjere hrvatske vlade za očuvanje radnih mjesta polučile“zaista izrazito dobre rezultate”.

Po podacima koje je iznio, za travanj je potporu od 4.000 kuna po zaposlenom koristilo 97 tisuća poslodavaca, za više od 550 tisuća radnika. Za ožujka su te brojke 87 tisuća poslodavaca i oko 500 tisuća radnika.

Do sada je država za tu potporu izdvojila 3,8 milijardi kuna, a pribroje li se doprinosi5,5 milijardi kuna, rekao je Plenković.

Ministar rada Josip Aladrović rekao je da bi se do kraja lipnja taj iznos mogaopopeti na 8,6 milijardi kuna te da učinkovitost vladinih mjera potvrđuju podaci s tržišta rada.

Naime, kako je iznio, zadnjih 14 dana pada broj nezaposlenih, a u odnosu na početak svibnja 13 i pol je tisuća više prijavljenih na mirovinski zavod.

ETUC o drugoj fazi savjetovanja o minimalnim plaćama

ETUC/NHS - Inicijativa Europske komisije o pravednim minimalnim plaćama nužna je ne samo zbog štete uzrokovane ekonomskim politikama EU u ekonomskoj krizi započetoj 2008. godine, već i zbog posljedica krize uzrokovane koronavirusom, ističe Europska konfederacija sindikata (ETUC) budući da je danas Komisija pokrenula drugu fazu savjetovanja o minimalnim plaćama. „Veliki broj radnika još uvijek nije prevladao učinke rezanja plaća iz prijašnje krize, a već nas je pogodila nova kriza“, izjavila je Esther Lynch, zamjenica glavnog tajnika ETUC-a.

„Kad se kandidirala za izbore predsjednica Europske komisije, Ursula von der Leyen, obećala je svakom radniku u EU osigurati isplatu pravedne minimalne plaće. Dokument koji je danas objavljen je korak naprijed. On priznaje potrebu da se radniku osigura mogućnost pregovaranja pravedne plaće jačanjem kolektivnog pregovaranja zajedno sa mjerama koje mogu povećati zakonski određene minimalne plaće kao što je ETUC i tražio. U isto vrijeme, još uvijek nije jasno kako Komisija namjerava postići te ciljeve“.

„I dalje ćemo se zalagati za jasno opredjeljenje Europske komisije kako bi se osiguralo da države članice podignu svoje zakonom propisane minimalne plaće na razinu plaća od kojih se može živjeti. To znači do razine koja je najmanje 60% medijalne plaće te je također primjerena košarici dobara i usluga, dogovorenoj na nacionalnoj razini sa sindikatima i poslodavcima.“

"Također trebaju uspostaviti prave mjere podrške za pregovaranje o plaćama između poslodavaca i sindikata jer su kolektivno ugovorene plaće jedini način za održavanje pravednih minimalnih i svih drugih plaća diljem EU. Jedan način da se to postigne bio bi da se poslodavcima koji odbijaju pregovore sa sindikatima odbije dodijeliti fondove za oporavak, ugovore javne nabave i druga javna sredstva."

Ključni argument koji nedostaje je kako smanjiti nejednakost u plaćama u Europi jer se jaz u plaćama između istoka i zapada ne smije nastaviti.

Od kada je počela pandemija koronavirusa u Europi
- Gotovo 40% radnika u EU kaže da im je lošije nego prije krize, a u 13 država članica (Italija, Španjolska, Poljska, Rumunjska, Portugal, Hrvatska, Bugarska, Slovenija, Slovačka, Grčka, Mađarska, Cipar i Malta) to kaže preko 40%

- Nešto manje od 50% radnika kaže da se njihov broj radnih sati smanjio od početka krize, a više od 50% radnika tako kaže u 10 država članica (Italija, Španjolska, Francuska, Poljska, Rumunjska, Hrvatska, Bugarska, Grčka, Cipar i Malta)

Istraživanje pokazuje kako je između 2011. i 2018. godine Europska komisija donijela 50 „preporuka za države članice“ o suzbijanju rasta plaća i 38 o smanjenju sigurnosti radnog mjesta i prava na kolektivno pregovaranje.

„Govorimo o ispravljanju grešaka iz prošlosti“, izjavila je Esther Lynch „i osiguranju da se ne ponove u ovoj današnjoj krizi. Ambiciozna i hrabra inicijativa Europske komisije je još više potrebna nakon koronavirusa kako bi Komisija ispunila svoje obećanje o pravednim minimalnim plaćama i jačanju kolektivnog pregovaranja. Današnja najava daje mi nadu kako se krećemo u pravom smjeru, no potrebno je još puno rada.“

Radnici moraju imati pravo na isključenje nakon isteka radnog vremena

ETUC/NHS – Sindikati pozivaju poslodavce na poštivanje prava radnika da se isključe dok milijuni radnika nastavljaju raditi od kuće i nakon popuštanja mjera. Prije izbijanja pandemije koronavirusa, svaki deseti radnik radio je od kuće svakoga dana. Međutim, najnoviji podaci istraživanja Europske zaklade za unapređenje radnih i životnih uvjeta pokazuju da je gotovo 40 posto radnika u EU tijekom pandemije počelo raditi od kuće. A rad od kuće/rad na daljinu (telework)  će se izgleda još zadržati kako bi se osigurala mjera fizičke udaljenosti u uredima. Među tvrtkama koje su već produžile rad od kuće ili ga uvele kao trajni način rada su Twitter, Dell i Facebook.

Europska konfederacija sindikata (ETUC) podržava rad od kuće za što je više radnika moguće u ovim iznimnim okolnostima, ali upozorava kako rad od kuće može „zamagliti“ granicu između privatnog i radnog vremena.

Najnoviji podaci EU Istraživanja o uvjetima rada pokazuju da ljudi koji redovito rade od kuće:
   - imaju dvaput veću vjerojatnost da će tjedno raditi 48 sati ili više nego radnici koji rade u prostorima poslodavca,
   - šest puta veću vjerojatnost da će raditi i u svoje slobodno vrijeme,
   - imaju probleme sa čestim buđenjem u vrijeme spavanja

Te negativne posljedice rezultat su stalnog nadzora nadređenih, potrebe da stalno budu dostupni poslodavcu i nejasnih granica između privatnog i poslovnog života, navodi se u brifingu Europskoga parlamenta.

ETUC je 2002. godine s europskim poslodavačkim organizacijama sklopio Okvirni sporazum o radu na daljinu kako bi radnicima pomogao uskladiti radni i privatni život uz veću slobodu izbora. Kasnije su Francuska, Italija i Španjolska u nacionalno zakonodavstvo uvele pravo na isključenje.

ETUC stoga podsjeća poslodavce na sljedeće:

    - Radnici koji rade od kuće imaju iste uvjete – potrebno je zadržati uobičajeno radno vrijeme,
    - Poslodavci su dužni radnicima osigurati neophodno osposobljavanje i tehničku podršku,
    - Poslodavci moraju poštivati privatnost radnika koji rade od kuće – radnici moraju imati pravo na odjavu,
    - Radno opterećenje i standardi koji se odnose na rezultate ostaju isti kao i za radnike koji rade u prostorima poslodavca,
    - Poslodavci su dužni poduzeti mjere kojima će se osigurati da radnici ne budu izolirani

„Rad od kuće omogućio je milijunima radnika da nastave zarađivati, a da istovremeno zaštite sebe, svoju obitelj i zajednicu u vrijeme pandemije koronavirusa.  Međutim, rad od kuće svakoga dana može dovesti do dužeg radnog vremena, manje slobodnog vremena i problema sa spavanjem ukoliko se njime ne upravlja na pravilan način.

S obzirom da rad od kuće poprima  sve stalnije obilježje radnoga života, poslodavci moraju poštivati pravo radnika na isključenje*, a države članice bi to pravo trebale ugraditi u svoje nacionalno zakonodavstvo.

Radnici koji rade od kuće imaju ista zakonska prava kao da rade u uredu, i moramo se pobrinuti da se to načelo poštuje“, izjavila je zamjenica glavnog tajnika ETUC-a Esther Lynch.

*Right to disconnect – pravo radnika da po isteku njegovog/njenog  radnog vremena isključi službeni mobitel, ne odgovara na službene mailove i sl.


01. lipnja 2020.

Prosječne plaće pale već u ožujku, radikalni padovi tek se očekuju

PIŠE Sanja STAPIĆ

(SLOBODNA DALMACIJA) - Lani se u ovo doba na prste jedne ruke moglo nabrojiti one rijetke djelatnosti u kojima prosječne plaće nisu makar malo porasle u ožujku u odnosu na veljaču, a ove godine, pogađate već, u mnogim je djelatnostima isplaćeno manje kuna nego mjesec dana prije. Korona je i tu uzela danak, pa su prosječne plaće u zemlji u ožujku bile za 76 kuna tanje od onih isplaćenih u veljači, u kojoj je bilo dva dana manje radnih sati, te su kliznule na 6713 kuna. No, taj je prosjek još i dobar zna li se da polovina zaposlenih prima prosječne plaće koje nisu više od 5656 kuna, koliko iznosi medijalna plaća u ožujku. Treba li kazati da je i ta medijalna plaća manja za 49 kuna od one u veljači?

POSLODAVCI POŽURILI SMANJIVATI

Prema novim podacima koje je objavio Državni zavod za statistiku (DZS), prosječna isplaćena neto plaća po zaposlenom u pravnim osobama u Hrvatskoj za ožujak na godišnjoj je razini realno viša za 0,8 posto, dok je u odnosu na veljaču za 1,3 posto niža. Najviša prosječna mjesečna neto plaća po zaposlenome u pravnim osobama za ožujak isplaćena je u zračnom prijevozu i teži 11.331 kunu, a najniža, od 4166 kuna, isplaćena je u ugostiteljstvu.

Najveći pad prosjeka jedne plaće je s 15.413 kuna u veljači na 8018 kuna u ožujku, što je smanjenje od 7395 kuna, a bilježi se u duhanskoj industriji. U duhanskoj su industriji inače plaće bliže ovoj manjoj svoti iz ožujka, a taj prosjek u veljači odskače od njih, no statistika ne objašnjava zbog čega je to tako.

Cijela prerađivačka industrija bilježi pad prosječne plaće u ožujku u odnosu na veljaču od 200 kuna te je prosječna isplata iznosila 6138 kuna. Plaće u djelatnostima smještaja, pripreme i usluživanja hrane kliznule su za 405 kuna, na 5120 kuna, trgovcima su plaće pale za 138 kuna, na prosječnih 5991 kunu, za 300 kuna manje prosječne plaće primili su zaposleni u stručnim, znanstvenim i tehničkim djelatnostima, koji su u ožujku uprihodili po 7338 kuna, zaposleni u obrazovanju primili su 160 kuna manje i prosječno su primili po 7199 kuna plaće, 64 kune manje u prosjeku dobili su zaposleni u djelatnosti zdravstvene zaštite i socijalne skrbi, čiji je prosjek u ožujku iznosio 7910 kuna...

Krešimir Sever, predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata, manje prosječne plaće u ožujku objašnjava utjecajem korona-krize i kaže da će se tek na isplatama u travnju vidjeti utjecaj smanjene gospodarske aktivnosti...

– Dio poslodavaca je i prije zaključavanja gospodarstva krenuo smanjivati poslovne aktivnosti očekujući što će se dogoditi. Već je početkom ožujka dolazilo do otpuštanja i rezova, dio ljudi bio je kod kuće, neki zaposleni izgubili su cijeli niz dodataka koji su sastavni dio plaća, neki nisu radili smjene... Sve se to odrazilo na ove isplate u ožujku.

Osim toga, država je dala po 3250 kuna po zaposlenom za isplate za ožujak te je dio poslodavaca isplatio plaće samo do tog iznosa, a ne one plaće koje su ugovorene. Neki su pritisnuli radnike da potpišu nove ugovore o radu upravo na 3250 kuna – kaže Sever.

KOME SU RASLE?

Jednostavnije je nabrojiti djelatnosti u kojima su plaće u ožujku rasle, jer ih je mnogo manje. Statistika kompletnu ekonomiju zemlje dijeli u 19 područja, u koja je raspoređeno 96 djelatnosti. Od tih 19 gospodarskih područja, u njih šest prosječne su plaće porasle u ožujku.

U financijskoj industriji prosječna je plaća porasla u ožujku za 1043 kune, na 10.096 kuna, koliko su primili zaposleni u bankama, osiguranju, reosiguranju, mirovinskim fondovima i pomoćnim djelatnostima, s tim da obvezno socijalno osiguranje nije u ovoj grupi.

U opskrbi električnom energijom, plinom, parom i klimatizaciji u ožujku su prosječne bušte podebljane za 602 kune, na 8875 kuna, u poslovanju nekretninama isplaćeno je 6276 kuna, 164 kune više nego u veljači, za 146 kuna, na 5814 kuna, porasle su plaće poljoprivrednicima, šumarima i ribarima, u prijevozu i skladištenju isplaćeno je 6547 kuna, 95 kuna više nego u veljači, a u opskrbi vodom, uklanjanju otpadnih voda i gospodarenju otpadom prosječne su plaće porasle za 53 kune, na 6131 kunu.

Sindikatima nova ponuda Vlade ‘nešto bolja od prve‘ ali su daleko od dogovora

Lider/Hina - Sindikati zaposlenih u zdravstvu i obrazovanju izjavili su u četvrtak kako je nova ponuda Vlade o sklapanju dodatka kolektivnom i temeljnom kolektivnom ugovoru zanimljiva te će dati članstvu i tijelima na odlučivanje kada je dobiju u pisanom obliku.

- Što se tiče Hrvatskog liječničkog sindikata (HLS), prijedlog ne može još biti prihvaćen, moramo se konzultirati na našim tijelima. Osobno mislim da se o toj se ponudi mora razgovarati na način da se prihvate svi problemi liječnika koji do sada nisu rješeni. Što se HLS-a tiče, ne može biti samo ova ponuda - rekla je nakon pregovora s Vladom predsjednica HLS-a Renata Čulinović Čaić. Objasnila je da je ponuda Vlade da seosnovica ne podiže od 1. lipnja i 1. listopada za dva posto, ali da bi iznos osnovice, koji bi imali 1. siječnja 2021., ostao isti.

- Povišica bi dakle išla od 1. siječnja 2021. ukoliko se u međuvremenu u pregovorima s nekom drugom Vladom koja će doći ne bude promjena u tim pregovorima. Osnovicu bi onda imali kao da je bila povišica 1. lipnja i 1. listopada - kazala je Čulinović Čaić.

Vlada neće mijenjati jubilarne nagrade i regrese, a o božićnici na jesen

Dodaje kako se jubilarne nagrade i regresi neće dirati, jer su je već neki zaposleni dobili. O božićnici se za sada nije raspravljalo te je ostavljeno za jesen. Istaknula je da postoji dug prema liječnicima vezan za neadekvatno obračunavanje i isplačivanje prekovremenog rada, za što su dobili i potvrdu Vrhovnog suda, a o čemu nisu dobili prijedlog na koji će se način, kojim tempom, i u kojim iznosima vratiti taj novac.

Predsjednica Hrvatskog strukovnog sindikata medicinskih sestara - medicinskih tehničara Anica Prašnjak također je kazala da će ponudu predstaviti svojim tijelima i članovima.

- Spomenuli smo problematiku koju imaju medicinske sestre u pandemiji, sigurno moramo o tome dobro promisliti. Moramo sve gledati u jednom paketu, i ponudu i sve na što nam nije sada odgovoreno -naglasila je Prašnjak i dodalakako vjeruje da će sljedeći tjedan biti završni sastanak s predstavnicima Vlade.

Predsjednik Matice hrvatskih sindikata Vilim Ribić isto tako će 'zanimljivu'ponudu predstaviti svojim tijelima i članovima te je poručio kako sindikati odmah idu na interni međusindikalni sastanak.

- Ne uskraćuje se ni jedno pravo, radi se o jednoj suspenziji - ustvrdio je Ribić.

Objasnio je da ako svi sindikati ne prihvate novu ponudu, da će se gledati kako je odlučila većina.

- Ako postoji dovoljan broj sindikata, sukladno Zakonu o reprezentativnosti, onda se potpisuje. Ako nemate dovoljnu većinu onda takav dokument nije valjan, i onda je na Vladi na odluči - kazao je Ribić.

Predsjednik Sindikata PreporodŽeljko Stipićnaglasio je kako je nova ponuda 'nešto bolja od prve'te kako su sindikati daleko od dogovora.

Uspjesi najdužeg štrajka neće se dirati

Predsjednik Nezavisnog sindikata zaposlenih u srednjim školama Branimir Mihalinec vjeruje kako će se nakon odluke članstva i tijela doći do nekog rješenja.

- Ne bih govorio o štrajku, treba prvo vidjeti kako će proći obje ponude. Mislim da je razumljivo da ukoliko bude prihvatljiva ponuda našim članovima vezano uz dodatak temeljnom kolektivnom ugovoru, da će pitanje koeficijenata i pitanje dodatka u obrazovanju biti stavljeno ad-acta, zauvijek - kazao je Mihalinec.

Objasnio je da će se koeficijenti podizati temeljem sporazuma koji se neće mijenjati.

- Znači neće se ići na izmjenu sporazuma i ukidanje povećanja koeficijenata i dodatka u odgoju i obrazovanju - kazao je Mihalinec. Istaknuo je da se neće dirati sve što su uspjeli dobiti najdužim štrajkom u hrvatskoj povijesti.

- Na stolu je pitanje zajedničko svim javnim i državnim službama. Sindikati u obrazovanju će dijeliti sudbinu svih zaposlenih u javnim i državnim službama onako kako oni odluče, sukladno novoj zanimljivoj ponudi Vlade -poručio je Mihalinec. Naglasio je da, ukoliko dođe do sporazuma, zaposleni u odgoju i obrazovanju će u srpnju za plaću od lipnja imati dogovoreno povećanje od jedan posto u koeficijentima i dodacima.

Predsjednik Velikog vijeća Nezavisnog sindikata znanosti i visokog obrazovanja Igor Radeka naglasio je da ukoliko bi bilo dvostrukog udara na plaće zaposlenih u obrazovanju da ponuda sigurno ne bi bila prihvatljiva.

- Ovo sada sigurno olakšava poziciju - zaključio je.

Sindikati državnih službi i policije ponud Vlade smatraju pomakom

- Prijedlog je isti kao i kod javnih službi, to je pomak u odnosu na zadnji put. Nećemo se očitovati ni vama ni njima, razgovarat ćemo sa svojim tijelima i članstvom - rekao je novinarima nakon sastanka s predstavnicima Vlade predsjednik Nezavisnog sindikata djelatnika MUP-a Zdravko Lončar i dodao kako će s očitovanjem tijela i članova doći na sljedeći sastanak s predstavnicima Vlade u srijedu.

Predsjednik Sindikata policije Hrvatske Dubravko Jagić kazao je kako je ponuda zanimljivija od prošle, ali da nije onakva kakvu bi htjeli oni kao sindikati, i kakvu bi njihovi članovi zaslužili.

- Ne bi htjeli ništa dodati, ne bi htjeli da se bilo što od toga oduzme ili odgađa. Policijski službenici, zaposlenici u MUP-u, pravosudni policjaci, vatrogasci, carina su najpotplaćeniji, uvijek smo bili na prvoj crti. Sad kad je COVID-19 dizali su nas svi u nebesa, a sad smo prvi na crti kada treba rezati plaće. Mislim da nije fer i u redu - istaknuo je Jagić.

Predsjednica Sindikata državnih i lokalnih službenika i namještenika Iva Šušković naglasila je da predstavlja članove s najnižim plaćama u sustavu te smatra da apsolutno ne bi trebali podnositi teret ove krize.

- Radi se o plaćama izmđu tri i pet tisuća kuna. Ne mogu sada zauzeti stav, dat ću ponudu na naša tijela i onda ćemo se izjasniti. Svako ukidanje božićnica i regresa za njih predstavlja veliki minus i teret u budžetu. Neki od toga kupuju školske knjige i ne idu na ljetovanje -zaključila je Šušković.

Rad od kuće dobar za one koji to žele, ali nosi i zamke

NOVI MODEL POSLOVANJA
AUTOR Dijana Jurasić

Manji troškovi, veća produktivnost i fleksibilno radno vrijeme neke su prednosti, ali rad u pidžami nosi i zamke

(VEČERNJI LIST) - Hoće li ova pandemija COVID-19 zbog koje su deseci milijuna ljudi diljem svijeta bili prisiljeni raditi od kuće biti uvod u novo doba u kojem će svakodnevni rad iz ureda otići u prošlost u mnogim zanimanjima? Nezamislivo je u prirodnim znanostima da znanstvenici do otkrića mogu doći u kućnim laboratorijima i da će liječnici, uz neke izuzetke, ljude liječiti od kuće, ali u mnogim zanimanjima bi odlazak svaki dan u ured mogao zastarjeti kao što je danas slanje čestitki poštom. Twitter je omogućio zaposlenima koji to žele da mogu “zauvijek” raditi od kuće.Nicholas Bloom, profesor ekonomije na Sveučilištu Stanford, upozorio je i na neke negativne strane rada od kuće poput pada kreativnosti, napominjući da bi zbog pandemije 2020. i 2021. mogle biti izgubljene godine za mnoge izume.

Bloom je inače proveo dvogodišnju studiju na 1000 radnika jedne kineske tvrtke među kojima ih je polovica odabrala rad od kuće, ali su u ured dolazili jednom tjedno daodrže vezu s radnim mjestom. Pokazalo se da su 13% produktivniji od kolega u uredu. Samo 30 radnika od njih 500 predomislilo se nakon završetka eksperimenta i vratilo u ured, a preostalih 500 nije ni željelo raditi od kuće jer bi se osjećali izolirano i osamljeno. Bloom je zagovornik rada od kuće, ali samo za one koji to žele i smatra da je i za njih dobro da dođu bar jednom tjedno na posao ili dva dana jer im to potiče veću kreativnost, a tako i održavaju vezu s radnim mjestom.

Balans privatnog i poslovnog

Ovaj znanstvenik drži da se većina kreativnosti događa ‘licem u lice’ i da nas drugi ljudi potiču da budemo motivirani i ambiciozni.Prof. dr. Ljiljana Kaliterna Lipovčan, voditeljica Centra za istraživanje kvalitete življenja Instituta Pilar, podsjeća da su i prije pandemije mnogi umjetnici, prevoditelji i znanstvenici često radili od kuće. Sve djelatnosti koje ne uključuju prisutnost drugih ljudi, a u nekima je to, kaže i smetnja, rade od kuće.

– Danas je rad od kuće omogućen i mnogim drugim zanimanjima zaslugom novih tehnologija, preko kojih su moguće konzultacije čak i s liječnicima. Takav rad ima brojne prednosti, omogućuje fleksibilno radno vrijeme, što je važno ljudima s velikom obiteljskom odgovornošću, ukida ponekad duga putovanja do posla i natrag, omogućujeviše slobodnog vremena i poboljšava balans između života i rada, a poslodavcima smanjuje troškove najma i opremanja skupih prostora. Rad od kuće ima i nedostataka, morate imati odvojen prostor za neometan rad, a znajući u kakvim su stambenim prilikama brojne hrvatske obitelji, to često i nije ostvarivo. Nedostatak je i manjak neposredne povratne informacije o kvaliteti posla, tj. mogućnost grešaka koje se naknadno otkrivaju – kaže Kaliterna Lipovčan.

Sastanci su bolji uživo

– Više odgovaraintrovertiranim osobamai onima koji preferiraju samostalnost u radu i odlučivanju. No za rad od kuće treba biti vrlo disciplinirana i odgovorna osoba, odrediti vrijeme rada i odmora, i računati na to da u slučaju neke krizne situacije morate sami sve riješiti. Kad radimo s drugim ljudima, skloni smo ponekad i prebaciti dio posla na kolegu, što je teško ako radite u svom domu. Poslodavac koji organizira rad od kuće mora imati vrlo dobre organizacijske i komunikacijske sposobnosti, točno objasniti što i kada želi, puno poslova se u uredima rješava “u hodu”. S radom od kuće to je malo teže. Kao što vidimo, ljudi su prilagodljivi, ništa nije problem, pa čak i ako je taj period duži. Ali rad od kuće kao trajni oblik rada veliki je izazov i sigurno će promijeniti način života kakav poznajemo. Nisam sigurna hoće li to biti na bolje ili na gore – zaključuje Kaliterna Lipovčan. No način rada se neće promijeniti za znanstvenike prirodnih znanosti poput priznate hrvatske znanstvenice Ive Tolić.

– Znanstvenici koji rade eksperimentalna istraživanja moraju raditi u laboratoriju, tako je danas i tako će biti i sutra. Ja ne mogu raditi od kuće jer sam vezana za laboratorij, no postoje područja u prirodnim znanostima koja nisu vezana za eksperimente i oni mogu raditi od kuće, primjerice teorijska istraživanja – kaže Tolić. I kad ne mora raditi u laboratoriju, nego se sastaje sa suradnicima, nije, kaže, u njezinu području jednako efikasno i produktivno imati sastanak online i uživo. Ako i nakon pandemije mnogi budu nastavili raditi od kuće, to ne znači da će moći raditi i živjeti bez kontakta s drugim ljudima. Kako je još Aristotel ustvrdio: čovjek je društveno biće i onaj koji je sam sebi dovoljan nije čovjek, nego je ili Bog ili zvijer.


20. svibnja 2020.

Ekonomski stručnjak za Dnevno: ‘Kad završi sezona samo u turizmu bez posla će ostati 100 tisuća ljudi’

ŠTO NAKON POTPORA

(Dnevno.hr) - Hrvatsku najveći problemi očekuju najesen i to zbogpada turizma jer je u turističkim djelatnostima kao i u tvrtkama koje su naslonjene na turizam zaposleno oko 145 tisuća ljudi, a budući da ćemo po procjenama ostvariti tek trećinu turističkog prometa, najesen, odnosno kad završi sezona, bez posla će ostati oko 100 tisuća ljudi – procjena je prof. dr. Drage Jakovčevića s Ekonomskog fakulteta u Zagrebu.

U izjavi za Dnevno Jakovčević je također izrazio bojazan da sadašnja Vlada neće produžiti potpore za očuvanje radnih mjesta za iduća tri mjeseca jer će se zbog izbora raspustiti Sabor, iako bi, kaže, građani produljenje mjera “Vladi vratili na izborima”, pa bi odluka o produljenju mjera ostala na novoj Vladi. Pri tom najveću Vladinu pogrešku smatra to što se novac za plaće radnika nije direktno uplaćivao zaposlenicima nego poslodavcima.

S njim se slažu i sindikalne središnjice koje su i prve zatražile javnu objavu popisa svih poslodavaca. Pa iako svi očekuju produljenje mjera – predma Vlada to još nije decidirano najavila – činjenica je da mjere za ožujak, travanj i svibanj uskoro završavaju, koristi ih 611 tisuća radnika i svi bi se mogli naći u riziku od otkaza. Na to je u ponedjeljak upozorio i HUP koji od Vlade traži jasan odgovor prije nego što postane tehnička Vlada, koje od gospodarskih mjera idu dalje i što ih čeka u narednom periodu.

“Želimo jasno znati pravila igre i na vrijeme planirati svoje poslovanje. Imamo jasnu naznaku pada BDP-a od 9%, što je prema nama i optimističan scenarij, te zasigurno ulazimo u recesiju. Jako puno ljudi će nažalost završiti na burzi kada prestanu ove mjere, ukoliko je to sve što će Vlada intervenirati”, poručila je Gordana Deranja, predsjednica HUP-a.

Predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata Krešimir Sever naglašava da su poslodavci od Vlade dobili sve što su tražili, ali primjećuje i da su ti isti poslodavci kukali i kad je bilo dobro, odnosno prije krize, optužujući državu da je preskupa i sebi uzimali profit, a sad očekuju da im država da novac za radnike koje su, kaže, i potjerali u inozemstvo malim plaćama i zadržvanjem zarade za sebe. “I sada prijete da će morati otpuštati radnike ako prestanu državne potore za očuvanje radnih mjesta”, podsjeća Sever.

“Poslodavci traže hitno otvaranje ekonomije, vrše pritisak na Vladu, i njih nije briga za moguće širenje zaraze, Vlada im se nema snage oduprijeti i na kraju su radnici najveće žrtve epidemije”, navodi Sever dodavši da cijeli svijet pa tako i Hrvatska jure prema profitu, svi gledaju samo ponudu i potražnju jer se cijeli svijet, kaće Sever, pretvorio u potrošačko društvo.

U međuvremenu, broj radnika i poslodavaca koji traže pomoć od države se povećao – u mjesec dana broj zaposlenih za koje će se isplatiti potpora povećao se za čak 111 tisuća u 18 tisuća tvrtki s tim da treba napomenuti da se i iznos potpore povećao na 4000 kuna za što će se samo u svibnju isplatiti dvije i pol milijarde kuna.

Aladrović: Nije prirodno isplaćivati dividende i paralelno tražiti pomoć države

MINISTAR RADA
Upitan je li normalno da je sedam od deset tvrtki koje su primale potpore za radnike imalo veću dobit u ožujku od iznosa koji im je država dala za potporu, Aladrović je kazao da nema taj podatak, no da mjera "definitivno ima smisao u povećanju likvidnosti poduzetnika i očuvanje zaposlenosti".

(Novilist.hr) - Ministar rada i mirovinskog sustava Josip Aladrović najavio je u utorak redefiniranje odnosa prema tvrtkama koje su tražile potpore za očuvanje radnih mjesta, a istovremeno su mogle ostvariti dobit i bez njih. Aladrović je odgovarao na pitanja novinara nakon što je u ministarstvu rada potpisan ugovor o informatizaciji i digitalizaciji poslovanja Hrvatskog zavoda za zapošljavanje. Upitanje li normalno da je sedam od deset tvrtki koje su primale potpore za radnike imaloveću dobit u ožujku od iznosa koji im je država dala za potporu, Aladrović je kazao da nema taj podatak, no da mjera "definitivno ima smisao u povećanju likvidnosti poduzetnika i očuvanje zaposlenosti".

Pritom ističe da će sve dodijeljene potpore biti predmettemeljitih kontrola.

"Ako pitate je li normalno ostvarivati dobit i očekivati potporu od države, smatram da ćemo tu u vrlo kratkom razdoblju isto tako učiniti određene korake kako bi sve one koji su koristili potpore, a eventualno se pokaže da mogu ostvariti dobit, da ćemo na neki način limitirati iznose potpora i da ćemo prema takvim slučajevima postupati drugačije", izjavio je Aladrović, dodajući da nije prirodno isplaćivati dividende i paralelno tražiti pomoć države.

Upitan nije li s ograničenjima trebalo ići i ranije, Aladrović napominje da suodluke o potporama donošene na temelju kratkog i ograničenog vremena.

"No to nas ne ograničava da u kratkom ili srednjem roku definiramo i dodatne kriterije kako će se dalje potpore dodjeljivati i definiramo kriterije tako da pomažemo onim najugroženijima, a ne tvrtkama kojima ta pomoć u ovom trenutku možda nije ni potrebna", kaže Aladrović.

Donijeti ćemo rješenja i akte i sve ostale pravne formulacije u kojima ćemo redefinirati taj odnos prema onim tvrtkama koje mogu ostvariti dobit i bez državnih subvencija, najavio je Aladrović, dodajući da će se to dogoditi vrlo brzo.

Za travanj očekujemo više zahtjeva za potpore, za svibanj manje

S obzirom da će potpore za očuvanje radnih mjesta biti isplaćenejoš za travanj i svibanj, a na pitanje što nakon toga i ima li država novac za dalje, Aladrović je odgovorio da je trenutno zamišljeno korištenje mjere za razdoblje od 1. ožujka do 31. svibnja, pa će tako posljednje isplate biti u lipnju za mjesec svibanj.

"Moramo biti svjesni da sada slijedi isplata tek druge trećine potpore, pa se do 20. svibnja očekuje isplata potpora za travanj, preostaju nam još potpore za svibanj u lipnju, i definitivno ćemo u tim rokovima znati na koji način supstituirati sve ono što smo do sada učinili, tena koji način iskontrolirati adekvatno trošenje sredstava", dodaje Aladrović.

S obzirom da je travnju gospodarstvo u najvećoj mjeri bilo izloženo ograničenjima, Aladrović očekuje i nešto veći broj prijava za potpore za očuvanje radnih mjesta, njih između 570 i 600 tisuća, dok pak u svibnju očekuje nešto manji broj zahtjeva, s obzirom da je za neke dijelove gospodarstva poslovanje otvoreno u potpunosti, a za neke djelomično.

Najprije će se promatrati efekti što se s gospodarstvom događa u svibnju, kada postoji mogućnost rada, pa će se do kraja ovog mjeseca donijeti mjere usmjerene na zadržavanje poslovne i gospodarske aktivnosti i očuvanje radnih mjesta, kaže Aladrović.

Upitan da konkretno odgovori ima li novca ili nema, Aladrović je kazao da će "definitivno određenu količinu sredstava za pomoć poduzetnicima i radnicima naći".

Kaže i da se porast nezaposlenosti zbog pandemije koronavirusa ne može izbjeći, no kako trenutno već neko vrijeme broj nezaposlenih stagnira, što znači da su mjere imale efekta, ocjenjuje Aladrović, a dodaje da je broj osiguranika, koji se veže za broj zaposlenih, u posljednjih 10-ak dana zabilježio i rast.

Svaki drugi hrvatski državljanin ne može podmiriti neočekivani trošak, tvrdi Eurostat

Poražavajući podaci
AUTOR: Vedran Marjanović

(JUTARNJI LIST) - Svaki drugi građanin Hrvatske ne može podmiriti neočekivani izdatak poput sprovoda u obitelji, većeg kućnog popravka ili servisa automobila, proizlazi iz najnovijeg istraživanja Eurostata o dohotku kućanstava u članicama Europske unije. Prema nalazima Eurostata, Hrvatska se nalazi na vrhu Unije prema udjelu stanovništva koji nema dostatne prihode za podmiriti neočekivane troškove života. U nas udio stanovništva s nedovoljnim prihodima za neočekivane izdatke iznosi 52 posto, dok taj postotak na razini Unije iznosi 32 posto. - Od 2012. kada je udjel kućanstava unutar Europske unije koja nisu mogla podmirivati neočekivane troškove dosegao 40 posto, bilježimo poboljšanje sposobnosti stanovništva za podmirenje izvanrednih rashoda. Riječ je o značajnom pomaku kada se imaju u vidu zabrane kretanja i gospodarskih aktivnosti provedeni širom svijeta u ovoj godini radi usporavanja brzog širenja koronavirusa. Sposobnost suočavanja s neočekivanim financijskim troškovima presudna je, posebno u slučaju gubitka prihoda – ocjenjuju u Eurostatu.

Udio građana zemalja EU koji ne mogu podmiriti neočekivane životne troškoveUdio građana zemalja EU koji ne mogu podmiriti neočekivane životne troškove

Najbolje se s neočekivanim troškovima života, prema istome izvoru, od većih članica Unije, nose u Švedskoj i Austriji, u kojima oko 20 posto kućanstava nema dovoljne prihode za neočekivani rashod, te u Nizozemskoj i Češkoj gdje se spomenuti udjel kreće oko 22 posto. Uvjerljivo najbolja članica u ovom pogledu je Malta gdje svega 15 posto kućanstava ima problem s financiranjem izvanrednih troškova.

Uz nas, najveće probleme u podmirivanju izvanrednih troškova života imaju u Latviji (50 posto), te u Grčkoj i na Cipru, gdje se spomenuti udio kreće oko 47 posto.

Eurostat je utvrdio da se najteže s neočekivanim troškovima nose rastavljene i neudate majke s djecom, kod kojih udio s nedovoljnim prihoda za podmirenje izvanrednih rashoda iznosi 56 posto. No, i udio građana Unije koji žive u četveročlanim obiteljima s nemogućnošću da financiraju neočekivane troškove je nezanemarivih 26 posto.

Svoje nalaze o poteškoćama građana u financiranju izvanrednih rashoda Eurostat temelji na podacima statističkih ureda članica Unije o prihodima građana.


08. svibnja 2020.

KAKO JE NJEMAČKA VLADA OPALILA ŠAMAR 'PROSJACIMA U MERCEDESIMA' Šefovi najmoćnijih kompanija dobili milijarde, a kad su vidjeli uvjet digli su graju

JAVLJA DEUTSCHE WELLE

Jutarnji list - Njemački ministar gospodarstva na početku pandemije još nije do kraja ni izrekao najavu najveće državne pomoći ikad, a već su se javili prvi kandidati: VW, BMW, Siemens... No oni nisu tako brzi i kad treba platiti porez, piše Deutsche Welle. Ne trebaju velike škole da bi već na početku bilo jasno kako će mjere za suzbijanje virusa Covida-19 značiti praktično Lock Down najvećeg dijela gospodarstva i kako će golemom broju tvrtki biti upravo nemoguće održati likvidnost i radna mjesta.

U jednom SAD-u je to doista izazvalo pravu eksploziju broja nezaposlenih, ali njemačka vlada je gotovo smjesta, još koncem ožujka, odlučila i financijski pomoći tvrtkama u još neviđenim razmjerima: što u kreditima, što u državnim jamstvima tu je riječ o gotovo jednom bilijunu i 200 milijardi eura - a i to nije kraj pomoći. Jer i odluka o skraćenom radnom vremenu, kada se tvrtkama pomaže plaćati doprinose za zaposlene, je nesumnjivo državna pomoć, ali to ide iz blagajne Zavoda za zapošljavanje.

Praktično od dana kad je najavljena ta državna pomoć su se počele čuti jadikovke iz tvrtki o golemim gubicima koje će im donijeti ova pandemija i kako će im biti nužna koja milijardica. No prvi se nisu javili mali proizvođači koji ne znaju kako da plate račun za struju sljedeći mjesec, nego jedan gigant poput Adidasa koji je sredinom travnja i dobio pozajmicu od 2,4 milijarde eura. Gužva pred Ministarstvom financija je bila velika: ruku su ispružili i VW, BMW, Siemens...

Novac za džepove dioničara?

Ali onda je došao prvi udarac tim snovima o državnim milijardama koje bi pale s neba: već početkom travnja je Vlada jasno dala do znanja kako državna pomoć nije moguća za koncerne koji namjeravaju i dalje prvo misliti na svoje dioničare i praktično državnim novcem puniti njihove džepove dividendom. Ukratko: ako želite plaćati dividende, ništa od državnog novca, piše Deutsche Welle.

Već to je mnoge koncerne odvratilo od takvih nakana: na primjer jedan Daimler je od početka govorio kako mu nikakva pomoć nije potrebna, ali su brzo i BMW i VW objavili kako mogu i bez nje. Jer u ovom potresu koji drma svjetske burze koncerni si ne mogu priuštiti da rastjeraju dioničare još i najavom da mogu zaboraviti na godišnju dividendu. To je i opasno: ukupna vrijednost na burzi je već niska, ako tako još padne - to bi mogao biti trenutak i za neprijateljsko preuzimanje.

Na koncu, barem kad je riječ o 30 najvećih njemačkih koncerna izlistana u indeksu DAX, državna pomoć bi bila doista "traženje kruha nad pogačom": ukupno, oni raspolažu novčanom pričuvom od oko 362,7 milijardi eura, javlja njemačka televizijska postaja ARD.

No neki koncerni su doista u ozbiljnim poteškoćama tako da su državi obećali kako će njihovi dioničari ostati kratkih rukava: ne samo Adidas, nego i proizvođač automobilske elektronike Leoni - ali čak i jedna Lufthansa se isprva borila rukama i nogama kako bi dioničarima i dalje plaćala barem nekakvu dividendu.

Je li i potpora za doprinose "državna"?

Ali najveći njemački zračni prijevoznik je u tako dubokim nevoljama da za takvu računicu jednostavno nema mjesta: na desetke tisuća letova je otkazano, gotovo čitava flota je na zemlji, na stotine zrakoplova više nikad neće ni poletjeti - barem ne s poznatim znakom Lufthanse na njihovom repu. Burzovna vrijednost prijevoznika je već daleko ispod vrijednosti samih aviona koje ima i tu je prijevozniku jedino ta državna pomoć ostala kao šansa da možda ne bude progutan. To će se svesti na oko 10 milijardi eura pozajmice, ali i državnim preuzimanjem određenog broja dionica - najviše 25%.

Tek što su se ipak izdvojili koncerni koji doista trebaju pomoć, iz političkog Berlina je došao nov udarac: ne samo kredit, nego se i potpora doprinosu za zaposlene ako više ne rade puno radno vrijeme tretira kao državna pomoć. Dakle tko god je zaposlene poslao kući na državni trošak, ne smije plaćati dividende dioničarima. To su zapravo golemi iznosi: oko 10 milijuna građana Njemačke u ovoj pandemiji radi skraćeno radno vrijeme po novim propisima i samo blagajna Zavoda za zapošljavanje jednostavno nije dovoljno duboka da bi izdržala taj teret.

Tu se podigla velika graja: jer i jedan Daimler se poslužio takvom vrstom pomoći, ali ne želi odustati od isplate dividendi dioničarima. Čitav niz tvrtki - Volskwagen, BMW, BASF ili Continental uvjeravaju Vladu kako pomoć njihovim zaposlenima zapravo nije državna pomoć, isto tvrdi i jedan Bayer pa je već prošlog tjedna brzo isplatio dividende - osiguravatelj Münchener Rück će to učiniti ovog tjedna.

"Nova" ideja proizvođača automobila

No neki koncerni su shvatili kako sad ipak država ima konce u svojim rukama: Adidasov konkurent, koncern Puma je također poslušno objavio kako neće isplatiti dividendu, isto je odlučila tvrtka nastala oko zračne luke Frankfurta Fraport, proizvođač motora Deutz... U jeku tog spora ovog utorka (5.5.) su se u Berlinu sastali predstavnici automobilske industrije s odgovornima u njemačkoj vladi kako bi razmotrili budućnost ove, za Njemačku itekako važne industrijske grane.

Kad već neće biti kredita, a i oko potpore za doprinose se još nateže, onda bi proizvođači automobila bili sretni i ako bi kancelarka Merkel ponovila ono što je već učinila 2009.: odredila državnu nadoknadu za uništavanje starih automobila kod kupnje novih. Službeni Berlin tu nije rekao jasno "ne dolazi u obzir", ali raspoloženje javnosti nipošto ne ide na ruku proizvođačima automobila. Upravo se okončava sudski spor vlasnika dizelaša protiv Volkswagena zbog njegovih nesretnih krivotvorenja vrijednosti ispušnih plinova, a nevolje proizvođača automobila zapravo nemaju veze s koronom. Naravno da mogući kupci već duže oklijevaju s kupnjom jer su nesigurni oko toga kakav automobil uopće kupiti ako zbog zagađenja u dogledno doba s njime neće smjeti u neke njemačke gradove. Ali država već ionako izdašno pomaže automobilskoj industriji potporama druge vrste: nedavno je produžena potpora od 4.000 eura za kupnju električnog automobila, tu je i potpora za vozila norme barem Euro 6. Mnoge druge industrijske grane mogu samo sanjati o takvoj državnoj pomoći.

Kad već tražite, koliko i plaćate?

Pandemija koronavirusa je barem trenutno doista pomaknula prioritete s onih koje diktira gospodarstvo na one koje diktira politika. A neki političari svakako žele iskoristiti tu, možda jedinstvenu priliku: kad se već razgovara o državnoj pomoći tvrtkama, zašto ne pogledati koja od tih njemačkih tvrtki je doista svjesna svoje društvene odgovornosti i uredno plaća porez? Nakon parlamentarnog upita stranke Ljevice je uslijedila istraga novinara političke emisije ARD Monitor i lista Süddeutsche Zeitung. Kada je riječ 30 najvećih koncerna Njemačke izlistanima u DAX-u odgovor je kratak: gotovo sve imaju barem nekakvu tvrtkicu u nekoj poreznoj oazi gdje nesmetano mogu "prati" svoj novac.

To nije tek pokoja tvrtka "za svaki slučaj", nego 30 najvećih sudjeluje u vlasništvu ukupno 3847 tvrtki u poreznim oazama diljem svijeta, od Paname, Kajmanskih otoka pa do američkog Delawarea koji također privlači tvrtke "kreativnim" obračunom poreza. Naravno da je tu i mnoštvo tvrtki u zemljama Europe koje su se također, barem za strane tvrtke, pokazale veoma susretljive kad treba platiti malen - ili nikakav porez: Nizozemska (527 tvrtki), Luksemburg (281 tvrtki) ili već tradicionalna oaza Švicarska (187 tvrtki).
Veliki igrači štede novac u poreznim oazama

Suvlasništvo u čitavom nizu takvih tvrtki ima i jedna Lufthansa, makar traži i državnu pomoć i prima pomoć za doprinose njenim zaposlenima koji ne rade puno radno vrijeme. Odgovor koncerna je i u ovom slučaju isti: sve je to previše komplicirano da bi to novinari, političari i javnost mogli shvatiti. Oni doista imaju tvrtke u takvim poreznim oazama, ali one su nastale slijedom poslovne politike. Međunarodni koncerni doista imaju čitave vojske poreznih savjetnika i u pravilu je takva utaja poreza tek u "sivoj" zoni.

Amazon je prošle godine samo u Njemačkoj ostvario promet od oko 22,5 milijardi dolara - ukupno je to preko 280 milijardi, a zbog korone će ove godine to svakako biti i više. Čak i u jednoj Italiji je amazon.it ostvario promet od preko 2 milijarde dolara. Koliko je poreza platio Amazon za 2018.? S obzirom na međunarodne sporazume o sjedištu tvrtke, on načelno plaća porez samo u SAD-u po stopi od 1,2% na dobit. Ali tek "načelno", jer za 2018. ne samo da nije platio porez, nego je i dobio stotinjak milijuna dolara povrata poreza zbog najavljenih, ali nikad realiziranih investicija. Koliko bi se respiratora moglo kupiti i čitavih bolnica izgraditi da je porez ikad plaćen u onoj državi u kojoj je i zarađen - to ostavljamo Talijanima i drugima da si sami izračunaju.

Iz Vlade otvorili karte, ali i dobili odbijenicu: Ne želimo ni razmatrati “sramotne prijedloge”

Autor: Poslovni.hr/Hina - Vlada predlaže da se zbog gospodarske krize uzrokovane epidemijom koronavirusa zaposlenima u javnim i državnim službama ne poveća osnovica u lipnju i listopadu za po dva posto, kao i da ostanu bez božićnice i regresa za ovu godinu. Sindikati javnih i državnih službi odbili su u srijedu Vladin prijedlog suspenzije rasta plaća, nazivajući to štetnim i sramotnim,dok je resorni ministar poručio da Vlada ne predlaže smanjenje plaća već da se zbog neizvjesne ekonomske situacije odustane od dogovorenograsta plaća.Predstavnici sindikata javnih službi poručili su nakon sastanka uMinistarstvu rada i mirovinskog sustava da neće pristati na smanjenje prava zaposlenih u javnim službama, upozoravajući na štetne posljedice ustraje li Vlada u toj namjeri.

Vlada predlaže da se zbog gospodarske krize uzrokovane epidemijom koronavirusa zaposlenima u javnim i državnim službama ne poveća osnovica u lipnju i listopadu za po dva posto, kao i da ostanu bez božićnice i regresa za ovu godinu.

Ribić: Hrvatska ide obrnutim putem od cijelog EU-a

Glavni tajnik Velikog vijeća Nezavisnog sindikata znanosti i visokog obrazovanja Vilim Ribić ustvrdio je da ni jedan ozbiljan ekonomist ne podržava smanjivanje ukupne potražnje ni primanja ljudi u javnim službama, ni jedna zemlja EU-a ne smanjuje primanja, a neke i podižu plaće u javnom sektoru.

No, hrvatska Vlada, kaže Ribić, ide obrnutim putem jer dolaze izbori pa želi zadovoljiti pritisak utjecajnih poslodavaca i dijela medija.

Predsjednik Nezavisnog sindikata zaposlenih u srednjim školama Branimir Mihalinec poručio je da Vlada nema moralno pravo tražiti smanjenje plaća i materijalnih prava u javnim službama, a još manje ima prava tražiti da se ne povećaju plaće zaposlenima u odgoju i obrazovanju koji tek trebaju dostići razinu plaća ostalih u javnim službama.

“Ako Vlada ostane na tom prijedlogu, to znači da je ponovno zabetonirala zaposlene u odgoju i obrazovanju na najnižu moguću plaću visoke stručne spreme u sustavu javnih i državnih službi”, kaže Mihalinec.

Predsjednik Velikog vijeća Nezavisnog sindikata znanosti i visokog obrazovanja Igor Radeka poručio je da javni sektor izvlači zemlju iz krize, dok je dio sustava znanosti prenapregnut te u izvanrednim okolnostima radi izuzetno dobro. “Ovo bi svakako bilo shvaćeno kao kazna”, kazao je.

“Tražili smo da povuku prijedlog, da još jednom dobro razmisle kuda to vodi”, rekao je Radeka i najavio da će se sindikati o svemu očitovati kad pisanim putem dobiju prijedloge.

Sindikat policije ne želi ni razmatrati “sramotne prijedloge”

Sindikati državnih službi također se oštro protive smanjivanju materijalnih prava policajcima, vatrogascima i carinicima, a Vladine prijedloge smatraju sramotnim.

“Sindikat policije Hrvatske ne pristaje ni na jedan prijedlog Vlade”, rekao je čelnik tog sindikata Dubravko Jagić ustvrdivši da su policajci, vatrogasci, pravosudni policajci i carinici uvijek na prvoj crti. “Dobri smo dok je panika, a sad nam se hoće rezat plaće”, ogorčen je Jagić.

Poručio je da ne traže nikakve povišice već samo žele da Vlada ispoštuje kolektivni ugovor i dodatak koji su već potpisani.

Vladine prijedloge neće ni ponuditi članovima, jer je sramotno da je Vladi uopće palo na pamet smanjivati bilo kakva materijalna prava policajcima, koji imaju najriskantniji posao, a najniže koeficijente.

Predsjednica Sindikata državnih i lokalnih službenika i namještenika Iva Šušković također drži kako nema prostora za smanjenje prava njezina članstva.

“Ako Vlada već ne može nagraditi ljude koji su podnijeli najveći teret epidemije na svojim leđima, ne bi bilo dobro ni da im smanjuje materijalna prava”, rekla je Šušković.

Alardović: Ne predlažemo smanjenje plaća već suspenziju dogovorenog rasta

Ministar Josip Alardović izjavio je nakon sastanka sa sindikatima da Vlada ne predlaže smanjenje plaća već da se zbog neizvjesne ekonomske situacije suspendira dogovoreni rast plaća dva puta po dva posto do kraja godine.

“Očekivana povećanja plaća, koja smo dogovarali u trenutku kada nismo mogli predvidjeti krizu prouzročenu pandemijom, stavili bi do 31. prosinca u suspenziju. Predlažemo da se odustane od najavljenog povećanja osnovice dva puta po dva posto, uz pripadajuća materijalna prava, dakle božićnice, regres i jubilarne nagrade”, kazao je Alardović.

Pojasnio je da bi fiskalni učinci tog koraka doveli do uštede od preko milijardu kuna, a s obzirom na ekonomsku situaciju svi se mogu složiti kako su ekonomski pokazatelji i projekcije pada PDV-a takvi da se moraju raditi uštede.

No, sindikati su to odbili, a Aladrović najavljuje nastavak pregovora.

“Nastavit ćemo pregovore u kontekstu toga da će se ipak shvatiti težina situacije i da ono što smo ponudili ne podrazumijeva smanjenje već isključenje povećanja plaća”, rekao je Aladrović.

Na opasku novinara da tu milijardu uštede naspram državnom zaduženju sindikati ocjenjuju besmislenom, Alardović je odgovorio kako najbolji uvid u situaciju ima ministar financija.

“Činjenica je da je predviđeni deficit 25 milijardi kuna, a pad BDP-a 9,4 posto. Već smo imali preraspodjelu proračuna, gdje svi resori traže uštede. Do sada nismo ulazili u uštede u materijalnim pravima, ali u idućem periodu to će biti nužno kako bi ustabilili javne financije”, poručio je.

'Sad vidimo da sindikati doslovno život znače: bore se za radna mjesta, zahtijevaju zaštitnu opremu i osiguravaju testiranja radnika na prvim crtama'

GLAS ZNANSTVENIKA
Aktualna pandemija i njezine ekonomske posljedice još više pojačavaju stare probleme s ekonomijom i zaposlenosti, te su još jednom dokazale važnost sindikalne borbe za kolektivna prava radnika, smatraju hrvatske znanstvenice koje se bave pitanjima rada

(Tportal.hr) - U razgovoru za Hinu u povodu Međunarodnog praznika rada, profesorica komparativne politike na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu Danijela Dolenec i docentica antropologije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu Tihana Rubić govore o poimanju rada u Hrvatskoj danas, o ekonomiji, zaposlenosti i nezaposlenosti, prekarnom radu, ostvarivanjima radničkih prava i sindikatima.

S obzirom da Međunarodni praznik rada obilježavamo u spomen navelike radničke prosvjede u Chicagu 1886, moram istaknuti da nas povijest uči kako bez sindikalnog udruživanja i borbe za kolektivna prava radnika nema boljih uvjeta rada, kaže politologinja Dolenec.

Antropologinja Rubić ističe da rad u Hrvatskoj kontinuirano ima visoko mjesto na normativnoj, narativnoj i simboličkoj razini, bez obzira na smjenu ekonomskih i političkih sustava. Međutim, kad o tome govorimo, važna je analiza konteksta, iskustva i prakse, kao i konkretnih socioekonomskih i političkih okvira, kaže ona i dodaje da su i u socijalizmu, tom “zlatnom dobu” radničkih prava i simbolički istaknute pozicije radništva,postojale neuralgične točke poput gastarbajtera, položaja žena na tržištu rada i sl.

Visoka nezaposlenost trajna pratilja

Nezaposlenost je trajna odrednica hrvatskog gospodarstva, osobito od osamostaljenja Hrvatske do danas, ističu one. Razlog su znane dramatične ratne okolnosti, ali i ondašnje brze promjene političkih i ekonomskih sustava koje su produbljivale socijalne razlike, a pratile su ih korupcija, brza bogaćenja manjine, privatizacijske aferei slično, kaže Tihana Rubić. Tada je pola milijuna radnika izgubilo posao zbog masovnih otpuštanja i propasti brojnih velikih poduzeća. U jednom trenutku registrirano jeviše od 300 tisuća nezaposlenih, dvostruko više od broja s kojim se susrećemo danas, koji je također visok, kaže ona.

Nove valove nezaposlenih donijela je velika svjetska kriza i uključivanje hrvatskog tržišta rada u globalizirani svijet financija, potrošnje i rada, tijekom 2010. i 2011. godine. Ulaskom Hrvatske u EU i valom radne emigracije od 2013. uslijedili su za Hrvatsku novi izazovi na tržištu rada koji nisu prevenirani, a ni oslabljeni do danas, ističe Tihana Rubić.

Sve više tržište „outsidera“

Hrvatsku karakterizira velik udio poslova u djelatnostima koje ne zahtijevaju visoke stručne kvalifikacije, a koje vežemo prije svega uz trgovinu i turizam. U takvim poslovima ponuda radnika je u pravilu veća od potražnje, a to stvara stalni pritisak prema smanjenju uvjeta i cijene rada, objašnjava Danijela Dolenec.

Druga važna karakteristika je tzv. dualna struktura tržišta rada, što znači da jedan dio ljudi radi na relativno sigurnim poslovima, uz relativno dobre plaće, dok drugi dio radi u nesigurnosti i uz niže plaće. Iskustva jednih i drugih, i njihovi stavovi prema ulozi države, prema poreznom sustavu i drugim političkim pitanjima su različiti i to utječe na dinamiku i ishode izbora.

Prva skupina su 'insajderi' na tržištu rada. Oni su zaštićeni zakonodavnim mjerama, a često dodatno kolektivnim ugovorima i djelovanjem sindikata koji brane stečena prava. Značajan dio tih radnika je u javnom sektoru, ali takav status ima i dio radnika u privatnom sektoru. U privatnom sektoru su to u pravilu oni koji imaju više kvalifikacije i koji rade u većim poduzećima na poslovima kao što su inženjeri, programeri, pravnici, analitičari, upravitelji itd.

No, u Hrvatskoj jena tržištu rada sve više ‘‘outsidera’. To su nezaposleni i privremeno zaposleni, koji rade na nesigurnim poslovima i nisu sindikalno organizirani ni zaštićeni, ističe politologinja Dolenec.

Učinke pandemije ćemo tek osjetiti

Visoke stope nezaposlenosti, uz velik udio niskokvalificiranih poslova, dodatni su faktor koji vrši pritisak prema smanjenju cijena i uvjeta rada. Naše stope nezaposlenosti su posljednjih godina pale, ali ne zbog velikog rasta zaposlenosti, već zbog toga što je mnogo ljudi migriralo iz Hrvatske u potrazi za poslom, ističe Dolenec.

Ona zamjera Vladi da se„opetovano hvali manjom nezaposlenošću“, ali da ne spominje da Hrvatska danas ima manju razinu ekonomske aktivnosti i manju ukupnu zaposlenost nego 2008.

Isto tako, kada spominje stope rasta, Vlada ne kaže da su one u velikoj mjeri rezultat činjenice da iskorištavamo sunce i more s jedne strane, i doznake naših radnika u inozemstvu s druge, dodaje.

Turizam čini petinu našeg BDP-a, a po udjelu doznaka iz inozemstva u BDP-u smo najviši u EU. Već dugo analitičari upozoravaju da sene valja pasivno oslanjati na turizam, ali izgleda da je bila potrebna svjetska pandemija da se spozna puni razmjer takvih loših odluka, kaže Dolenec i najavljuje da ćemo ekonomske efekte toga, uključujući one na stope nezaposlenosti, tek osjetiti u mjesecima koji dolaze.

Spašava ih što smo zaostali

Tihana Rubić upozorava na razlike u statusu koje vladaju među nezaposlenima. Status formalno nezaposlenih radnika je jedno. On osigurava neka minimalna prava, naknade i socijalne transfere, no ne sam po sebi, već češće u kombinaciji s još nekim statusima kojima možete ostvariti određena prava. No, nisu svi nezaposleni ujedno i registrirani pri Zavodu za zapošljavanje, nego je njihov broj u stvarnosti mnogo veći, kaže.

Kako nezaposleni žive i preživljavaju? Oni nisu sasvim ostavljeni i nerijetko preživljavaju zahvaljujući podršci u krugu društvenih odnosa kao što su obitelj, susjedstvo ili prijateljstvo. To su neformalni sustavi podrške, jer Hrvatska još nije društvo koje je prednost dalo individualizmu spram kolektivizma. Takvo se društvo može percipirati kao konzervativno i nemoderno, međutim, zahvaljujući tome nezaposleni se na nj još uvijek mogu osloniti, kaže.

Obitelj, susjedstvo ili prijateljstvo zajedno s neformalnom ekonomijom pomažu nezaposlenima živjeti i preživjeti, ne samo u nekom vulgarnom financijskom smislu, već i u smislu mentalnoga zdravlja, osjećaja da nisu isključivo životni gubitnici, dakle, u smislu samopotvrđivanja, kaže Tihana Rubić i dodaje da da se iza brojki i statistika kriju kompleksna, neformalna pojedinačna i kolektivna iskustva pripadanja, suradnje, potvrđivanja, društvenosti, „vidljivosti“ i „nevidljivosti“, „dobitništva“ i „gubitništva“, itd.

Hrvatski prekarijat

Dolenec i Rubić ističu da je među zaposlenima veliki broj prekarnih radnika, onih koji rade povremeno i koji nemaju potrebnu socijalnu sigurnost. Hrvatska s vremenom poprima sve više karakteristika perifernih ekonomija, u kojoj najveći dio tržišta rada čine zaposleni i samozaposleni u malim poduzećima, odnosno u kojoj nema produktivnog privatnog sektora s potencijalom za investicije, inovacije, međunarodnu konkurentnost i izvoz, kaže Dolenec.

Takva sitno-poduzetnička struktura veže na sebe rast privremenih oblika rada,kao što su sezonski rad, rad na određeno vrijeme,itd. Po udjelu takvog rada smo pri samom vrhu EU. Nakon što smo 2013. imali polovicu nezaposlenosti među mladima, mladi se danas u Hrvatskoj tipično zapošljavaju kroz takve privremene oblike rada.

Bez ozbiljnih intervencija u planiranju razvoja, koje bi obuhvatile industrijsku politiku, politike istraživanja i razvoja, obrazovanje i mjere usmjerene tržištu rada, bit ćemo sve više europska periferija, a bez politika koje bi poticale razvoj takvih poduzeća, ne možemo se nadati ponudi kvalitetnijih poslova, kaže izvanredna profesorica naFakultetu političkih znanosti.

Rubić ističe da se prekarnost toliko udomaćila na tržištu da je postala normalna pojava. Predajem danas generaciji studenata koja je rođena 2000-tih i koja nema baš nikakvo iskustvo sa socijalizmom ili radnim mjestom „za cijeli život“. Oni su, nažalost,prekarnu poziciju neoliberalizma, globaliziranoga svijeta i hiperproduktivnosti, osjetili „na svojoj koži“ i, što je zapanjujuće, ne zamišljaju da ona ikako može biti drukčija, kaže Tihana Rubić, koja je doktorirala je na temi nezaposlenosti i neformalne ekonomije te obiteljskih odnosa.

Nesigurnost zaposlenja, nesigurnost radničkih prava i to što poslodavci sveprisutno krše radničkih prava, postalo je toliko normalno da se niti ne primjećuje kao anomalija. To se jako osjeti u iskustvima i percepcijama rada kod mladih ljudi u Hrvatskoj, kaže.

U jeku pandemije zaštitio ih sindikat

Obje znanstvenice naglašavaju veliku važnost sindikata u borbi za radnička prava. Sindikati imaju svoj legitimitet kao važna svjetska civilizacijska tekovina. Sindikalizam se temelji na važnosti zajedništva i zajedničkog, kolektivnog djelovanja, te mnogočlanog nastupanja u zahtjevima za radnička prava, kaže Rubić i podsjeća da su sindikati i sindikalno udruživanje u Hrvatskoj od 1990-tih bili u krizi, a potom posve marginalizirani.

Prije nekoliko godina sindikati su ponovno počeli dobivati na značaju te ostvarili konkretne uspjehe, primjerice, sindikati školstva nedavno. Trebalo je izaći iz jedne duge i teške faze u kojoj kategorije zajedništva, sindikalizma i solidarnosti nisu bile društveno visoko vrednovane i često su bile negativno percipirane isključivo kao 'ostatak' socijalizma i jugoslavenstva, s kojim se htjelo radikalno raskinuti u novouspostavljenoj mladoj državi, kaže ona.

Na tomu se, između ostalog, snažno odvijao proces nacionalne identifikacije. Promjena se dogodila prije nekoliko godina, moguće i smjenom generacija, kada ovi pojmovi dobivaju ponovno pozitivne konotacije. Uviđa se njihova suštinska vrijednost i značaj, bez obzira na smjenu političkih i ekonomskih sustava, kaže Rubić i dodaje da sindikati trebaju osnažiti svoje djelovanje, posebno na području kolektivnih ugovora koji su radnicima donijeli niz prava i zaštitu.

U kontekstu epidemije Covida-19 vidimo da sindikati doslovno život znače: bore se za radna mjesta, zahtijevaju zaštitnu opremu i osiguravaju testiranja radnika na prvim crtama.Nasuprot tome, u djelatnostima gdje su sindikati slabije zastupljeni, kao što su na primjer poslovi skrbi ili poslovi dostavljača, u jeku epidemije ima puno više povreda sigurnosti na radu i općenito nemara za radne uvjete, zaključuje Danijela Dolenec.

K jačanju održivosti i lokalnih ekonomija

Na pitanja kako vide perspektivu na području rada, Tihan Rubić izražava nadu da će zeleni ekološki pokreti u svijetu, koji su sve širi i glasniji, destabilizirati postojeće dominantne sustave koji su usmjereni na profit,uništavanje lokalnih ekonomija i lokalnih resursa svih vrsta.

U ovoj krizi pandemije pokazalo se da se lokalna proizvodnja hrane prepoznaje kao sve važnija tema i praksa, te kao imperativ ekonomskog, političkog i ljudskog djelovanja. To je jako došlo do izražaja nakon zatvaranja globaliziranih, hiperbrzih i hipertrofiranih ekonomskih tokova hrane, ljudi i sirovina.

Perspektiva je u mijenjaju ekonomskih sustava od profita i individualizma prema održivosti i suradnji. Ključ je u mijenjanju odnosa prema proizvodnji hrane i održivom, regionalnom i lokalnom korištenju resursa, što, kaže Rubić, dokida neka postojeća, ali stvara mnoga nova zanimanja i opcije na tržištu rada.


04. svibnja 2020.

‘Bezobrazluk s kojim se ide na radnike doista treba sasjeći, nema nikakve šanse da im prođe ovo što traže’

Autor: Poslovni.hr - “Sada pokušavaju nanovo”, ustvrdio je čelnik NHS-a koji kaže kako poslodavci taj pokušaj “zamagljuju” pričom o radu od kuće, a već se najavljuje da mali, mikroposlodavci imaju problema s otpuštanjem radnika pa im treba dopustiti da to rade bez ikakvog obrazloženja. Predstavnici sindikata u ponedjeljak su najavili oštro protivljenje zahtjevu poslodavaca za hitnim izmjenama Zakona o radu (ZOR), za što traže i potporu Vlade, dok iz HUP-a ističu kako su izmjene nužne zbog “sive zone” u kojoj se nalaze radnici u vrijeme epidemije koronavirusa.Uoči sastanka Gospodarsko-socijalnog vijeća (GSV), sazvanoj na traženje sindikata, predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata Krešimir Sever novinarima je u zgradi nacionalne sveučilišne knjižnice rekao da je tema sastanka popuštanje mjera zaštite od koronavirusa.

Ali, kaže Sever, sasvim je sigurno da će se, s obzirom na baražnu vatru poslodavaca, otvoriti i tema izmjena ZOR-a. No, najavio je, sindikati će je “istog trena i zatvoriti”.

“Naravno da nema nikakve šanse da im prođe ovo što traže, jer su to već tražili ranije i dogovarali s Vladom, kad se pripremao i prijedlog zakona kojim bi se ZOR stavio izvan snage, kao i kolektivni ugovori, pravilnici o radu, ugovori o radu…”, kazao je.

Sever: Vrijeme je da Vlada stane na stranu radnika

“Sada pokušavaju nanovo”, ustvrdio je čelnik NHS-a koji kaže kako poslodavci taj pokušaj “zamagljuju” pričom o radu od kuće, a već se najavljuje da mali, mikroposlodavci imaju problema s otpuštanjem radnika pa im treba dopustiti da to rade bez ikakvog obrazloženja.

Podsjetio je kako je upravo to bio jedan od prijedloga s kojim je pred sindikate došla Milanovićeva Vlada, a sindikati su tada to odbili, kao što će i ovoga puta.

“Bezobrazluk s kojim se ide na radnike doista treba sasjeći jer su mnogi iskoristili različite prigode i vrše snažan pritisak na vlasti, dobivaju što god traže, pa i više od toga. Pa valjda je vrijeme da Vlada stane na stranu sindikata, a ako ne – izbori će”, poručio je Sever.

Predsjednik Saveza samostalnih sindikata Hrvatske Mladen Novosel rekao je da su današnju sjednicu GSV-a zatražili kako bi dobili izravne informacije o provedbi Vladinih mjera.

“Jasno nam je kako je Vlada zamislila ova tri olakšavajuća koraka, međutim previše je nepoznanica vezano za to kako će se mjere provoditi, od običnog frizerskog salona do javnog prijevoza”, rekao je.

Također je važno, što Vlada izbjegava učiniti, uključivanje socijalnih partnera, prije svega sindikata, upravo kada se razgovara o mjerama.

“Sada kada je vrlo važna provedba nas se isključuje, zato smo tražili sjednicu GSV-a”, poručio je Novosel.

Majetić: Izmjene ZOR-a potrebne jer smo u “sivoj zoni”

Da će ZOR biti tema razgovora potvrdio je i čelnik HUP-a Davor Majetić koji kaže da će on postaviti to pitanje, a vidjet će koji će biti odgovor.

U izjavi novinarima naglasio je potrebu hitnog rješavanja dva pitanja.

“Znamo svi da će poslodavci u vrijeme krize s vremenom imati sve manje mogućnosti isplaćivati plaću po ugovorima o radu u mnogim djelatnostima”, rekao je i založio se za stvaranje zakonskog okvira koji bi poslodavcima omogućio da mogu radniku mijenjati plaću bez pregovora o svakom ugovoru o radu.

“Tamo gdje postoje sindikati to je lakše, ali tamo gdje ih nema nemate s kim razgovarati i mora se to pojednostaviti”, obrazlaže Majetić.

Druga je tema kod ZOR-a, dodaje, nužnost rješavanja pitanje rada od kuće. “Jer, i kad prođe korona vjerujem da će dobar dio ljudi birati mogućnost barem povremenog rada od kuće. Tu mora postojati jasna slika uvjeta, radnog vremena, pauze, a sad to ne postoji i u nekoj smo ‘sivoj zoni'”, rekao je Majetić.

 

Onima koji su sada morali uzeti godišnji poslodavac taj odmor mora platiti i ne smije ih tjerati da ga naknadno odrađuju

(FAKTOGRAF) - Radnik kojeg je poslodavac uputio na godišnji odmor zbog smanjivanja gospodarske aktivnosti, odnosno zabrane rada temeljem odluka Stožera civile zaštite u jeku epidemije koronavirusa, ima pravo na naknadu plaće za vrijeme godišnjeg odmora.Zakon o radu(ZOR) u tom je pogledu jasan i propisuje da radnik za vrijeme korištenja godišnjeg odmora ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu.
Naknada koja se za godišnji odmor isplaćuje najmanje je u visini radnikove „prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad)“.

Najmanje četiri tjedna plaćenog odmora godišnje

Radnik, kako propisuje ZOR, ima pravo na plaćeni godišnji odmor za svaku kalendarsku godinu i to u trajanju od najmanje četiri tjedna. Pritom se, kolektivnim ugovorom, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu može utvrditi i duže trajanje godišnjeg odmora od zakonski propisana minimalna četiri tjedna.

„Može li poslodavac uzeti sav godišnji odmor, za koji veli da nam neće platiti, i kada se počne raditi da ćemo mu morati sve ove sate odrađivati?“, zanimalo je našu čitateljicu. Odredbe ZOR-a o godišnjem odmoru jasno kazuju kako poslodavac radniku ne može “uzeti” godišnji odmor, treba mu ga platiti, a kako je zakonom propisano pravo na plaćeni godišnji odmor za svaku kalendarsku godinu, radnik iskorišteni godišnji odmor ne treba naknadno odraditi.

ZOR propisuje i da je ništetan sporazum o odricanju od prava na godišnji odmor, odnosno o isplati naknade umjesto korištenja godišnjeg odmora. Naknada za neiskorišteni godišnji odmor mora se isplatiti samo u slučaju kada radniku prestane ugovor o radu, a dok je radio nije iskoristio cijeli ili dio godišnjeg odmora.

Ministarstvo rada i mirovinskog sustava još je sredinom prošlog mjeseca donijelo niz mišljenja vezanih uz radni odnos u okolnostima proglašene epidemije Covid-19. Kada je riječ o godišnjim odmorima, naveli su kako „poslodavac može donijeti odnosno prilagoditi raspored korištenja godišnjih odmora radnika novonastaloj situaciji“, pri čemu i dalje postoji obaveza primjene ZOR-a u „pogledu savjetovanja i obavješćivanja radnika o istom“. Zakonski se raspored godišnjih odmora donosi do kraja lipnja tekuće godine, a radnik o korištenju godišnjeg odmora treba biti informiran 15 dana prije njegova početka.

I obustavu rada u izvanrednim okolnostima treba platiti

Nakon preporuka da se u epidemiji koronavirusa pokuša organizirati rad od kuće gdje je to moguće, mnogi su poslodavci posegnuli i za slanjem radnika na godišnji odmor i pitanje je u kojoj su mjeri pritom poštivani zakonski rokovi. Dio radnika koristio je ili koristi preostale dane godišnjeg iz prošle godine, no, ima i onih kojima je „načet“ ovogodišnji odmor.

Dodatno objašnjenje vezano uz godišnje odmore u vrijeme epidemije koronavirusa resorno ministarstvo dalo je na upit Nezavisnih hrvatskih sindikata (mišljenje se može vidjeti ovdje). Podsjećaju da poslodavac raspored godišnjih odmora treba imati napisan najkasnije do 30. lipnja za tekuću godinu.

„Ukoliko se bilo na strani radnika bilo poslodavca, primijene okolnosti zbog kojih nije moguće da se godišnji odmor koristi kako je utvrđeno rasporedom, dogovorom poslodavca i radnika (ili samo odlukom poslodavca) moguće je godišnji odmor koristiti i u drugačijem rasporedu od utvrđenog, ali uz obvezu poštivanja roka od 15 dana u kojem poslodavac mora radnika obavijestiti o trajanju te razdoblju korištenja istog“, navodi se u mišljenju Ministarstva rada koje ističe i da njihovo mišljenje o određivanju rasporeda korištenja godišnjih odmora za vrijeme epidemije Covid-19, „ni na koji način nije uputa poslodavcima da radnicima u razdobljima zabrane rada pojedinih djelatnosti, odrede raspored korištenja godišnjih odmora u tom terminu, već je to navedeno kao mogućnost“.

Korištenje godišnjeg odmora u epidemiji koronavirusa nije jedina opcija na raspolaganju poslodavcima. Zakonom se propisuje i kako postupati u razdobljima u kojima se „ne radi zbog opravdanih razloga određenih zakonom, drugim propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu“, odnosno u situacijama kada je došlo do prekida radnog procesa krivnjom poslodavca ili zbog drugih okolnosti za koje radnik nije odgovoran. U tim slučajevima radnik ima pravo na naknadu plaće na teret poslodavca.

„Uzimajući u obzir kako poslodavac snosi rizike poslovanja, on sam mora procijeniti kako će u novonastalim izvanrednim okolnostima postupiti, odnosno koju mogućnost uređenja radnih odnosa će izabrati“, navodi resorno ministarstvo dodajući kako je „opravdano očekivati da će epidemija popustiti, poslovni procesi morat će se nastaviti odvijati nesmetano, a potrebno će se biti i pridržavati rokova propisanih odredbama Zakona o korištenju godišnjih odmora“.

Dan zaštite na radu

NHS - Od 2003. godine Međunarodna organizacija rada 28. travnja obilježava Svjetski dan sigurnosti i zašt ite zdravlja na radu s naglaskom na sprječavanje bolesti i ozljeda na radu, a sindikalni pokret od 1996. godine taj dan obilježava komemoracijom za sve žrtve profesionalnih bolesti i ozljeda na radu, s porukom: Sjećamo se mrtvih, borimo se za žive.Hrvatski je sabor 2007. godine, donio odluku o proglašenju 28. travnja Nacionalnim danom zaštite na radu. Ove godine zaštitu na radu, pa tako i sam Dan zaštite na radu, obilježila je pandemija novog koronavirusa COVID -19. Prema podatcima Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje broj zaprimljenih Prijava o ozljedi na radu u 2019. godini je 18.452, od čega je do 31.03.2020. godine priznato 15.030. Broj zaprimljenih Prijava o profesionalnoj bolesti u 2019. godini je 173, od čega je do 31.03.2020. godine priznato 117.

Broj zaprimljenih Prijava o ozljedi na radu u 2018. godini je 19.154, od čega je do 31.03.2019. godine priznato 15.704, a broj zaprimljenih Prijava o profesionalnoj bolesti u 2018. godini je 158, od čega je do 31.03.2019. godine priznato 123.

Iako je broj ozljeda na radu nešto manji u odnosu na 2018. godinu, on je još uvijek jako visok.  Tome se ne treba čuditi jer zaštita na radu već godinama ima loš status kod značajnog dijela poslodavaca, kojima predstavlja veliko opterećenje. Nažalost ni država sama ne pokazuje preveliki interes za ovo područje, tako je Hrvatska npr. jedina država članica EU koja nema strateški dokument o zaštiti na radu.

U ovih nekoliko mjeseci 2020. godine epidemija bolesti COVID-19 grubo nas je opomenula koliko su mjere zaštite na radu važne za očuvanje zdravlja ne samo radnika, već i drugih osoba. Postalo je jasnije, barem bi trebalo biti, da zaštita na radu služi zaštiti života i zdravlja radnika i drugih osoba i nije nepotrebni trošak poslodavaca niti njegovo opterećenje, administrativno niti bilo kakvo drugo. Postalo je jasno koliko su važni dostupnost i kvaliteta osobnih zaštitnih sredstava (maske, rukavice, sredstva za dezinfekciju i sl.) ne samo u zdravstvenom sustavu, nego i u svim ostalim djelatnostima[1]. Postalo je jasno koliko je važno ulaganje u javni zdravstveni sustav.

Potres u Zagrebu pokazao je kako za neke poslodavce zaštita na radu ne znači puno pa su tako u razmaku od tri tjedna dvojica radnika poginula zbog istog razloga – pada s krova. Ovi nemili događaji podsjećaju kako bilo kakva izvanredna situacija nije razlog za nepoštivanje zakonskih obveza poslodavaca vezano i za zaštitu na radu, već upravo suprotno, takve situacije traže posebnu pozornost i puno poštivanje najosnovnijih prava čovjeka/radnika na život, zdravlje i dostojanstvo. Ovim putem pozivamo Državni inspektorat na pojačani nadzor svih sanacijskih gradilišta te oštro kažnjavanje svih poslodavaca kako bi se spriječile daljnje smrti radnika.

Osim bioloških opasnosti (virusa), mehaničkih opasnosti (padovi) ova epidemija stavila je naglasak i na važnost mentalnog zdravlja. Izazvala je veliki poremećaj u životu svakoga od nas - izolaciju, rad od kuće gdje je to moguće, izolirani rad, nagle promjene u organizaciji rada, izloženost nezadovoljstvu klijenata, kupaca, pacijenata, strah od gubitka radnog mjesta, strah od gubitka cijelog ili dijela primanja, strah za zdravlje sebe i svojih najbližih, strah od smrti i sl. U istom prostoru obiteljskoga doma često roditelji rade od kuće, a djeca imaju nastavu na daljinu ili još nisu niti školske dobi pa traže posebnu skrb. Na takav suživot, u toliko dugom razdoblju tijekom dana i toliki broj dana, mnogi jednostavno nisu naučili, što može izazvati nervoze pa i sukobe u obitelji. Osim toga, izolacija takvog tipa i nedostatak društvenih kontakata mogu izazvati i povećano „otklizavanje“ u razne tipove ovisnosti. Sa svim tim društvo se mora suočiti i boriti ne samo kad ova kriza završi, nego i tijekom njenog trajanja.

Zdravlju radnika sigurno neće pridonijeti i nedostatak godišnjeg odmora, kojeg su morali koristiti po nalogu poslodavca za vrijeme epidemije, a po „blagoslovu“ Ministarstva rada i mirovinskoga sustava. Ne shvaća se temeljna bit radnikovog godišnjeg odmora – tjelesni i mentalni odmor i obnova za daljnje radne aktivnosti, što život u vrijeme koronavirusa sigurno nije. Odmor je ključan za radnu proizvodnost i zdravlje.

Sve navedeno su stresori, koji će, ako poslodavac ne poduzme odgovarajuće mjere za ublažavanje stresa, na poduzimanje kojih ga Zakon o zaštiti na radu obvezuje, gotovo sigurno utjecati na zdravlje ljudi te u budućnosti uzrokovati razne pobole i dugotrajna bolovanja radnika, što će imati financijski učinak kako za radnika i njegovu obitelj, tako i za poslodavca, ali i cijelo društvo.

Sve navedeno pokazuje kako je ulaganje u zaštitu zdravlja i sigurnost na radu ključno ako se želi zaštititi radnikovo zdravlje i osigurati poslovna aktivnost.

Podsjećamo svake godine, pa i ove, pravo na siguran i zdrav radni okoliš, pravo na dostojanstvo čovjeka ljudska su prava koja imaju prvenstvo u zaštiti, osobito u izvanrednim situacijama. Niti jedna situacija ne smije biti dozvola poslodavcima za zanemarivanje zaštite zdravlja i sigurnost na radu, pa ni ova. Još jednom naglašavamo kako je poslodavac uvijek obvezan štititi život i zdravlje svojih radnika i drugih osoba koje se zateknu u radnom prostoru od svih rizika na radu i povezanih s radom, tako da, osim epidemioloških mjera (koje su ujedno i dio mjera zaštite na radu), i dalje mora provoditi sve ostale mjere sprječavanja ozljeda, obolijevanja i zaštite na radu.

Prava na život, zdravlje i dostojanstvo ne prestaju odlaskom na radno mjesto.

Pljesak svim radnicima u prvim redovima borbe protiv bolesti COVID-19 lijepa je društvena gesta, ali taj pljesak sasvim sigurno ne može od ugroze zaštititi te iste ljude i one za čije zdravlje i živote skrbe na različite načine. Nužno je značajno ulaganje u sprječavanje ozljeda i pobolijevanja, ulaganje u sigurnost radnih mjesta i zaštitu svakog radnika, bez obzira na vrstu poslova koji se na tim radnim mjestima obavljaju. I to je jedan od načina koji doprinose zdravlju nacije.

U zaštiti na radu još neki činitelji igraju značajnu ulogu, iako ih se u pravilu tu ne svrstava. A to su sigurnost zaposlenja, dostojna plaća i materijalna prava te „krov nad glavom“. Radnik koji ima i te „sigurnosne uvjete“ kvalitetnije živi što doprinosi i njegovom predanijem obavljanju radnih zadataka što sasvim sigurno utječe na proizvodnost rada, veću usredotočenost na sam posao, a time i zaštitu na radu. Radnik koji je zabrinut za svoju budućnost, a time i budućnost svoje obitelji, koji muku muči sa preživljavanjem te brige ne može „ostaviti kod kuće“, već ih donosi sa sobom na radno mjesto, a što može doprinijeti i manjoj posvećenosti posu koji obavlja te tako i ozljedama na radu.

[1] diljem svijeta su zabilježeni prosvjedi zbog nedostatka osobnih zaštitnih sredstava, tako npr. radnici Amazona su prosvjedovali zbog nedovoljne zaštite https://www.tportal.hr/vijesti/clanak/amazon-i-instacart-strajkaju-za-bolju-zastitu-od-koronavirusa-postupajte-s-radnicima-kao-s-kupcima-20200331


20. travnja 2020.

SINDIKATI POBJESNILI NA NAJAVU REZANJA PLAĆA: ‘Ovo je dno dna, Vlada želi zavaditi radnike iz javnog i privatnog sektora!’

'CILJANO PUŠTENO U MEDIJE'
Autor: D.Kt.

(Dnevno.hr) Nakon što su u medije iscurili detalji rezanja plaća u javnom sektoru, o čemu na sastanku sa sindikatima održanom prošlog tjedna nije bilo nikakvog govora, sindikati su pobjesnili, a u izjavi za Dnevno poručuju da „nemaju više nikakvog razloga pokazati povjerenje ljudima iz Vlade koji nas gledaju u oči i varaju nas!“

„Na sastanku na koji nas je premijer Plenković pozvao na Veliki četvrtak –što mu je veliki grijeh kao vjerniku – a koji je trajao tri sata tražio je stav nas iz sindikata o rezanjima u javnom sektoru na što smo mi rekli da mi nismo potpisnici kolektivnih ugovora i podsjetili ga da nitko u Europi ne dira plaće i materijalna prava u javnom sektoru. Na moj upit o čemu se razgovaralo na prije održanom telefonskom sastanku premijera s predsjednicima uprava većih trgovačkih društava u državnom vlasništvu, Plenković nam je kategorički pred nekoliko svojih ministara odgovorio da nije tražio rezanje plaća ni msterijalnih prava, već da se govorilo o dobiti poduzeća i investiranju.

Da bi već to ujutro prije sastanka ministar državne imovine poslao dopis državnim poduzećima u kojemu traži da se vidi gdje se mogu napraviti uštede!“, pojasnio je predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata Krešimir Sever posljednje sastanke u Vladi na kojima su ih uvjeravali da do rezanja plaća neće doći, nakon čega je „neimenovani izvor iz Vlade“ ekskluzivne informacije o rezanju plaća dostavio jednom dnevnom listu.

Prema tim informacijama, Vlada planira smanjenje plaća državnim službenicima i namještenicima koje bi moglo ići do 20 posto, neisplatu dodataka na plaće koje su prosvjetni djelatnici izborili u štrajku, ali i rezanje plaća dužnosnicima na nacionalnoj i lokalnim razinama, dok se onima na prvoj crti obrane od koronavirusa – medicinskom osoblju, policiji, vatrogastvu – ne bi rezale plaće. Osim plaća, Vlada planira ukinuti i uskrsnice, božićnice i regres.

„Takve informacije nisu iscurile u javnost, to pišu Vladini plaćenici, to je Vladina baražna vatra i ciljano je pušteno u medije da se stvori okružje u kojem će se stalno pljuvati po sindikatima i pripremiti teren za rezove. Mi se u sindikatima nikad nismo time služili, a mogli smo, i ovakvo ponašanje Vlade je dno dna, a to si politika u Hrvatskoj očito može dopustiti“, poručuje Sever i kaže da je sve u Vladi pripremljeno unaprijed.

Podsjeća da je velik broj kompanija za svibanj najavio isplatu „čitave hrpe dividendi“ i kao mjeru pomoći predlaže da se taj novac isplati radnicima.

„Ako bi Vlada zabranila isplatu dividendi, udarila bi sebe u trbuh, jer tu dividendu planira upumpati u proračun pa je onda davati tim istim tvrtkama koje će to dati dioničarima. Pa sad planira novac koji će odrezati u javnom sektoru dati kao pomoć takvim tvrtkama“, navodi Sever i dodaje da narod nije glup i da ga ne treba podcjenjivati, a Vladi poručuje: Nećete uspjeti zavaditi radnike iz javnog i privatnog sektora!

U Vladi će se danas precizirati set mjera usmjerenih prema smanjenju proračunskih izdataka u državnom i javnom sektoru koji idu na plaće i druga primanja zaposlenih. Zasad su samo poznate uštede po ministarstvima u okviru proračuna prema kojima će se najviše uštedjeti na Ministarstvu obrane, unutarnjih poslova, obrazovanja i prometa.

Država nije sigurna kako će kontrolirati isplatu potpora poslodavcima za subvenciju dijela plaće radnicima

Gabrijela Galić

(Faktograf.hr) - Država nije sigurna kako će kontrolirati isplatu potpora poslodavcima za subvenciju dijela plaće. Samo u ožujku tu će potporu koristiti više od 96 tisuća poslodavaca za 560 tisuća radnika. Ukupno je riječ o trošku koji za ožujak premašuje 2,27 milijardi kuna, s obzirom da država subvencijom pokriva i obavezna davanja.

Od tog iznosa, na račune poslodavaca za isplatu 3.250 kuna po radniku leći će ukupno nešto više od 1,8 milijardi kuna. Na isti broj radnika u svibnju bi (za travanj), na račune poslodavaca trebala sjesti 2,24 milijarda kuna. No, hoće li baš svi radnici doista i dobiti subvenciju države, veliko je pitanje. Jednako kao što je i pitanje što će biti s onim radnicima čije su plaće niže od minimalne plaće. Zakonom o minimalnoj plaći, naime, dana je mogućnost ugovaranja plaće pet posto niže od propisanog minimalca, ali isključivo kolektivnim ugovorom.

Poslodavci tvrde da je to pomoć njima, a ne radnicima

Ta je mogućnost, primjerice, za poslove najniže složenosti, ugovorena Kolektivnim ugovorom za graditeljstvo. To je granski kolektivni ugovor s obzirom da je odlukom ministra rada i mirovinskog sustava proširen na cijelu djelatnost. U radno-intezivnom tekstilu, s druge strane, granskog kolektivnog ugovora nema, no kućnim ugovorima plaće su uglavnom utvrđene na razini minimalne plaće.

„Zadnjih godina plaće su malo porasle, jer nije bilo radnika, ali su tu negdje na razini minimalne plaće ili malo više. No, 15 do 20 posto radnika u tekstilu je isključivo na minimalnoj plaći“, veli nam Nenad Leček, predsjednik Sindikata tekstila, obuće, kože, gume Hrvatske (TOKG). On je zabrinut da državna subvencija u tekstilu neće doći do radnika, pogotovo za travanj kada ona raste na četiri tisuće kuna.

„Poslodavci tvrde da je to pomoć njima, a ne radnicima. Sada kada je ta pomoć porasla na četiri tisuće kuna, sve glasnije poručuju da to nije za plaće nego za njih“, veli nam Leček objašnjavajući i kako dosta tvrtki normalno radi i tu poslodavci tvrde da će radnicima isplatiti plaću po kolektivnom ugovoru. U praksi to znači da će radnik primiti manje od državne subvencije koju je poslodavac zatražio zbog pada prometa, ali će i dio zadržati za sebe.

„Ad hoc mjere donosimo. Svi smo bili veseli zbog tih mjera, a onda kada su donesene, krenuo je lov u mutnom“, veli Leček dodajući kako je subvencije trebalo isplatiti direktno radnicima na račune

Malverzacije s državnom subvencijom

Na lov u mutnom, kojeg spominje naš sugovornik, još su prošli tjedan ukazale tri sindikalne centrale – Nezavisni hrvatski sindikati, Savez samostalnih sindikata Hrvatske, Matica hrvatskih sindikata.

„Neki poduzetnici uzimaju sredstva od Države za radnike koje su već otpustili. Neki poduzetnici isplaćuju samo plaću koju primaju od Države, iako su u mogućnosti plaćati punu plaću. Neki poduzetnici potporu koju isplaćuje Država dijele između sebe i radnika. Neki poduzetnici uzimaju sredstva od Države i za radnike na dugom bolovanju. Neki poduzetnici vrše pritisak na radnike da potpišu dodatak ugovora o radu kojim će ugovoriti plaću u visini one koju daje Država ili kojim će im se smanjiti broj radnih sati na 8 tjedno, kako bi ostatak potpore mogli zadržati iako se radniku realno radno vrijeme ne skraćuje. Neki poduzetnici zastrašuju radnike kako ne smiju dati otkaz jer će im morati vratiti iznos potpora. Neki poduzetnici mole poslovne partnere da odgode naplatu svojih faktura kako bi imali pad prihoda dovoljan za primitak državne potpore. Neki poduzetnici osnivaju nove tvrtke koje će preuzeti prihode kako bi dosadašnja tvrtka mogla primiti državnu potporu. Invencija i kreacija dijela naših poduzetnika kako izigrati namjere i propise puno je veća nego što to možemo zamisliti“,napisale su tri sindikalne centrale u otvorenom pismu.

Sindikalne centrale zatražile su, među ostalim, od Vlade da se javno objavi popis poslodavaca korisnika potpore. U tom njihovom zahtjevu danas ih je podržao i Gong (izdavač portala Faktograf.hr), ističući kako javnost mora znati tko su poslodavci kojima se isplaćuju milijarde kuna vrijedne potpore za očuvanje radnih mjesta u vrijeme pandemije koronavirusa jer je takva razina transparentnosti najbolji osigurač protiv moguće zlouporabe ovih sredstava.

Ministar rada i mirovinskog sustava Josip Aladrović sindikatima je poručio kao od njih očekuje „partnerski odnos“ te ih moli „da dostave konkretne podatke o malverzacijama ili nepravilnostima imaju li ih“, a Vlada će promptno reagirati (Večernji list).

Na naš upit o tome kako će kontrolirati je li subvencija doista došla do radnika, iz Ministarstva rada i mirovinskog sustava navode kako se „dokazom o isplaćenoj plaći smatra financijski dokument iz kojeg je razvidno da je izvršena obaveza isplate plaće – Izvod s poslovnog računa“.

No, taj dokument neće pokazati je li radnik zakinut ili ne.

Što se tiče plaće koja je ugovorena u iznosu niže od minimalne plaće, odnosno četiri tisuće kuna za travanj, i mjesece koji slijede, navode da „ukoliko je ugovorom o radu ili drugim radno pravnim propisima ugovorena minimalna plaća“, Hrvatski zavod za zapošljavanje „preporuča da poslodavac isplati potporu u cijelosti“.

Pritom napominju „kako je u skladu s propisima radnog zakonodavstva, poslodavac u radnom odnosu obvezan za obavljeni rad radniku isplatiti plaću“, a iznos plaće „utvrđen je ugovorom o radu odnosno kolektivnim ugovorom ili pravilnikom o radu na koje može upućivati ugovor o radu“.

Drugim riječima, resorno ministarstvo naglašava da „korištenje potpore za očuvanje radnih mjesta ne utječe na obvezu isplate ugovorene plaće niti ova okolnost zahtijeva obveznu izmjenu izvora radnoga prava“ te „eventualne izmjene visine plaće mogu biti samo rezultat dogovora između sindikata i poslodavca, odnosno poslodavca i radnika“.

Državni inspektorat nema zakonsku osnovu za postupanje

A što se tiče daljnje kontrole isplate, iz Ministarstva rada navode kako surađuju „sa svim relevantnim institucijama s kojima razmjenjuje podatke a eventualne manipulacije će se uz pomoć Državnog inspektorata adekvatno sankcionirati“.

Međutim, Državni inspektorat nema osnovu na temelju koje bi postupao u ovom specifičnom slučaju jer nemaju zakonskog uporišta, niti su od Ministarstva rada i mirovinskog sustava dobili bilo kakvu molbu temeljem koje bi trebali postupati. Subvencija dijela plaće, naime, državna je potpora, a Državni inspektorat nema zakonske osnove na temelju koje bi postupao, odnosno kontrolirao isplatu državnih potpora. Isplata subvencije za isplatu plaće je državna potpora koju bi trebao kontrolirati Hrvatski zavod za zapošljavanje, koji je i donio uvjete za njenu isplatu.

Prema našim informacijama, u Državnom inspektoratu smatraju kako bi bilo puno bolje da subvencija plaće ide direktno radniku na račun. O toj se varijanti, prema našim saznanjima, razgovaralo i unutar HZZ-a, ali nije prošla. Osim sindikata koji to traže već neko vrijeme, danas se za tu varijantu založio i SDP čiji je Siniša Hajdaš Dončić ukazao da bi bilo bolje da su radnici, putem Porezne uprave, JOPPD obrasca ili OIB-a, dobivali novac direktnim transferom umjesto što ide preko poslodavaca. Na taj način, kako je rekao, ne bi uopće bilo potrebe za kontrolom jer bi novac izravno dobivao zaposlenik.

„Čujemo s terena da ima poslodavaca koji su se okoristili tom Vladinom mjerom i zadržali sebi dio tog transfera pa kako bismo bili transparentni i javni, trebalo bi otvoriti registar svih poslodavaca koji su primili novac i istražiti je li bilo kakvih zlonamjernih manipulacija“, kazao je Hajdaš Dončić.

Jandroković najavio sankcije

No da bi se Vlada mogla pokrenuti i malo strože kontrolirati isplatu potpora poslodavcima donekle naznačuje izjava Gordana Jandrokovića, predsjednika Sabora (N1).

„Sve koji bi u ovoj situaciji pokušali nešto ušićariti treba najoštrije sankcionirati. Vlada je posegnula za nevjerojatnim mjerama, svima je teško, imamo bolesne i umrle, ljude koji se bore s krizom i da sada netko pokuša uzeti nešto što mu ne pripada je krajnje nemoralno i to treba oštro sankcionirati. Ako netko pokuša ukrasti, ne dati novac radniku, treba to javno reći i na sve načine sankcionirati”, kazao je Jandroković. Dodao je i kako „treba poručiti da nećemo dozvoliti manipulacije, ako se javi netko tko će se od ove situacije pokušati okoristiti, treba ga javno osuditi i zakonski kazniti”.

Ministarstvo rada i mirovinskog sustava koncem travnja ipak će objaviti popis poslodavaca korisnika potpore (N1). Pritisak sindikata i nevladinih udruga očito je imao utjecaja na to. Naime, javnu objavu sindikati su tražili i u razgovorima s Vladom prošli tjedan, ali ta ideja nije naišla na odobravanje.

Sama javna objava poslodavaca korisnika potpore nije jamac otkrivanja mogućih malverzacija. Inspektorima bi to mogao biti dobar pokazatelj za ciljane akcije provjere isplate plaća u poduzećima, ali je pitanje koliko bi te provjere otkrile je li državna potpora ispravno korištena. Ono što može pomoći je hrabrost radnika koji bi trebali progovoriti o eventualnim izmjenama ugovora, dogovorima o povratu dijela sredstava i svim mogućim malverzacijama.

Prijedlog zakona o dopuni zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima

NHS - U hitnu proceduru u Hrvatski sabor upućen je Prijedlog zakona o dopuni  zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima, s konačnim prijedlogom zakona, kojim se Zakon o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima dopunjuje s nekoliko odredaba kojima se predviđa mogućnost zastajanja s provedbom ovrhe na novčanim sredstvima ovršenika fizičke osobe. Zastoj u provedbi ovrhe propisuje se u uvjetima posebnih okolnosti izazvanih događajem ili stanjem koje se nije moglo predvidjeti i na koje se nije moglo utjecati, a koje ugrožava život i zdravlje građana, nanosi gospodarsku štetu ili značajnije ugrožava gospodarsku aktivnost.Naravno, trenutno to je situacija izazvana pandemijom korona virusa COVID-19. Dakle, Financijska agencija neće provoditi ovrhu na novčanim sredstvima fizičkih osoba za vrijeme važenja ovog Zakona, a to je 3 mjeseca od njegovog stupanja na snagu, uz mogućnost dodatnog produljenja važenja Zakona.

Međutim, navedena obustava provedbe ovrhe neće se odnositi na:

- ovrhe radi namirenja tražbine zakonskog uzdržavanja djeteta,

- druge tražbine kada se ovrha provodi radi namirenja budućih obroka po dospijeću (to su u pravilu druga uzdržavanja i naknade štete radi izgubljenog uzdržavanja),

- tražbine po osnovi dospjele, a neisplaćene plaće, naknade plaće ili otpremnine,

- ako se radi o mjerama osiguranja iz kaznenog postupka te

- u slučaju ovrhe po računu specifične namjene (npr. račun stambene pričuve).

Ako ovršenik nakon zastoja provedbe ovrhe nema niti jednu od gore navedenih osnova po kojoj se ovrha i dalje provodi, Fina će bankama ovršenika poslati nalog za deblokadu računa u roku od 10 radnih dana.

Za vrijeme trajanja posebnih okolnosti Fina će i dalje zaprimati nove osnove za plaćanje i evidentirati ih u Očevidnik, ali bankama neće slati naloge za izvršenje.

Također, za vrijeme trajanja posebnih okolnosti ne teče zatezna kamata te Fina neće obračunavati zateznu kamatu koja je određena u osnovi za plaćanje.

Za vrijeme trajanja posebnih okolnosti ne teku rokovi propisani ovim Zakonom ili posebnim zakonima koji su vezani za trajanje blokade računa i postojanje neizvršenih osnova za plaćanje.

Nakon prestanka posebnih okolnosti, Fina će nastaviti s provedbom ovrhe sukladno odredbama Zakona, što znači da će nastaviti provoditi ovrhu temeljem osnova za plaćanje u odnosu na koje je zastala i u odnosu na one koje je zaprimila za vrijeme trajanja posebnih okolnosti, te postupati na način propisan ostalim odredbama Zakona u odnosu na sve novozaprimljene osnove za plaćanje.

Napominjemo kako su Nezavisni hrvatski sindikati (NHS) stava da se provedba ovrha odgodi do kraja godine te da se na takav način pomogne građanima u ovom razdoblju, ali isto tako da se kroz zaustavljanje ovrha potakne potrošnja građana.


08. travnja 2020.

Krešimir Sever za Narod.hr o krizi uzrokovanoj koronavirusom: ‘Poslodavci su dužni radniku isplatiti ugovorenu plaću’

Gordana Sarkotić

(Narod.hr) - U medijima se pojavljuju informacije da se podiže minimalna plaća na 4000 kuna, međutim, radnici koji još rade ovih dana svjedoče da im dolaze na potpis aneksi ugovora s iznosom od 3250 kn. O toj situaciji razgovarali smo s predsjednikom Nezavisnih hrvatskih sindikata Krešimirom Severom.

On ističe kakonije promjenjen iznos minimalne plaće, već iznos koji država daje kao potporu poslodavcima zbog krize uzrokovane koronavirusom. Taj jeiznos potpore u ožujku iznosio 3250 kn za pojedinog radnika, tj. onoliko koliko je minimalna plaća, a u travnju iznosi 4000.

“Ove mjere potpore koje daje država su sa 3250 dignute na 4000 kuna za svakog radnika kod svakog poslodavca koji ostvari pravo na takvu potporu s tim da je poslodavac dužan radnicima isplatiti i razliku. Dakle, to nije promjena u sustavu minimalne plaće kao takve već potpore poslodavcima. Ono što nije jasno iz same mjere jest što to znači za nekoga tko je i do sada plaćao minimalnu plaću radnicima, a država mu sad daje više od toga.

Nije se promijenio iznos minimalne plaće u Republici Hrvatskoj nego se promijenila potpora koju država daje zbog bolesti COVID-19. Ona je za ožujak mjesec iznosila 3250 kn, znači, za sve one koji su ostvarili pravo na tu potporu za ožujak, oni će u travnju uz isplatu plaće svojim radnicima imati obvezu podmiriti plaću tim radnicima u visini u kojoj su ti radnici ostvarivali pravo temeljem kolektivnog ugovora, pravilnika o radu ili ugovora o radu. Oni koji su imali minimalnu plaću i dalje je to minimalna plaća. Oni koji su imali veću plaću od toga, poslodavac im je dužan isplatiti veću plaću, osim ako je u međuvremenu došlo do izmjena kolektivnog ugovora, pravilnika o radu ili je, ako nema ni jednog ni drugog, poslodavac s radnikom sklopio dodatak ugovora o radu u kojemu je zamijeniio pripadajući iznos plaće.

Hoće li i oni radnici koji imaju ugovorenu plaću 3250 kn dobiti 4000 kn u svibnju?

Dakle, ovo je samo ono što je država dala kao potporu, a za isplatu plaća u svibnju slijedi ta potpora u visini 4000 kn s tim da će država na taj iznos podmiriti pripadajuće doprinose.”– rekao je Sever i dodao:

“Mjere su izrazito jasne. Ono što jedino nije jasno što s potporom koja se sada od travnja mjeseca dodjeljuje pojedinim poslodavcima, a to će se odraziti na isplate plaća u svibnju: što je s tvrtkama gdje poslodavac ima radnika prijavljenog na minimalnu plaću, a gdje mu država trenutno daje višu potporu – od 4000 kn? Sasvim je logično da u tom slučaju on ne može radniku isplatiti niže od onoga koliku mu je država dala potporu. To će još očito netko morati protumačiti.”

Sever je posebno naglasio da poslodavac mora radniku isplatiti ugovorenu plaću.

“Poslodavac ne smije umanjiti radnikovu plaću ispod razine ugovorenog. Ugovorena plaća se mora isplatiti radniku upravo u toj visini. Mi znamo da je dio poslodavaca tumačio da je od države dobio 3250 kn i da je to onaj novac koji je radniku dužan uplatiti iako je radnik imao, primjerice, ugovorenu plaću 5000 ili 6000 kn. U tom slučaju poslodavac vara radnika, a time i državu. On je dužan isplatiti razliku. Jedino kad to ne mora, to je u uvjetima kada je sa sindikatom dogovorio izmjene kolektivnog ugovora, u kojima je promijenio pravilnik o radu ili u kojima je s radnikom potpisao dodatak ugovora o radu u kojem su se on i radnik dogovorili da će on u određenom razdoblju radniku isplaćivati nižu plaću od one koju je imao ranije ugovorenu. U svemu ostalome je dužan radniku isplatiti razliku do pune ugovorene plaće.”

'Ako se dogovori smanjenje plaća, mora se znati i kad će se to vratiti'

Sindikati
AUTOR: Frenki Laušić

(novac.jutarnji.hr) - Ministarstvo rada najavilo je sjednicu Gospodarsko-socijalnog vijeća za sljedeći tjedan na kojoj će se, među ostalim, raspravljati i o pokretanju pregovora o plaćama u javnom sektoru, no čelnici sindikalnih središnjica kažu da to nije tema za GSV. Krešimir Sever, predsjednik Nezavisnih sindikata Hrvatske, i Vilim Ribić, predsjednik Matice sindikata javnih službi, rekli su nam da to nije tema sjednicu GSV-a, jer sindikalne središnjice nisu potpisnice kolektivnih ugovora o kojima će se raspravljati.

- Mi ćemo doći na taj sastanak GSV-a, ali to je tema za sindikate državnih i javnih službi koji su potpisali kolektivne ugovore. Pogotovo ne razumijem što bi poslodavci trebali raditi na sastanku na kojem je tema politika plaća u javnom sektoru, to je tema za bilateralne sastanke između sindikata i Vlade - rekao nam je Krešimir Sever.

Kad je politika plaća u pitanju, Sever i Ribić se slažu da pitanje mogućeg smanjenja plaća u javnom sektoru može doći na red tek ako kriza potraje i do lipnja. Do tada, smatraju, Vlada treba koristiti raspoložive mjere da ublaži krizu, kao što i radi, ali i da potraži novac za pomoć gospodarstvu i građanima u posebnim programima Europske unije.

Zajedničko stajalište

Iskusni sindikalist Sever smatra da sindikati javnih i državnih službi trebaju imati zajedničko stajalište prema zahtjevima Vlade, pogotovo zbog toga jer se može očekivati da će Vlada u jednom trenutku predložiti selektivno smanjenje plaća, različito od sektora do sektora, čak i unutar pojedinog sektora.

- Nisu sindikati ni zaposleni u javnom sektoru slijepi za ono što se događa u gospodarstvu, dapače. Ali, najprije ćemo vidjeti što predlaže Vlada, a nakon toga ćemo dati svoj odgovor. Situacija je dinamična, pričekajmo prijedlog Vlade pa ćemo vidjeti što dalje. Načelno, kako sam rekao i prije, do lipnja se plaće u javnom sektoru ne bi trebale dirati - rekao nam je Ribić. Oba sindikalista, pak, slažu se u tome da “ako i kad” se dogovori moguće smanjenje plaća, tada treba jasno ugovoriti odredbe o tome kako će se to kompenzirati i nadoknaditi jednom kad prođe kriza.

Vlada je, podsjetimo, na sjednici Vlade u četvrtak donijela odluku o tome da će “pokrenuti pregovore sa socijalnim partnerima o visini osnovice za izračun plaće državnih službenika i namještenika te zaposlenih u javnim službama za 2020. , kao i pregovore o isplati određenih materijalnih prava ugovorenih kolektivnim ugovorima, te prava iz sklopljenih sporazuma o uvećanju koeficijenata složenosti poslova i dodataka na osnovnu plaću”.

U Ministarstvu rada nisu htjeli nešto više govoriti o prvom prijedlogu s kojim će izaći pred sindikate, ali će vjerojatno kao “predjelo” predložiti odustajanje od ugovorenog rasta plaća u javnom sektoru do kraja ove godine.

Prosvjetni bi sektor, tako, u lipnju trebao dobiti porast plaće za jedan posto te dodatnih dva posto rasta od siječnja sljedeće godine, dok bi svi zaposleni u javnim i državnim službama, prema Temeljnom kolektivnom ugovoru za javne službe i Kolektivnom ugovoru za državne službe, u lipnju i listopadu trebali dobiti rast plaća po dva posto.

Sužen prostor

Međutim, u Vladi su svjesni kako će teško biti medicinskim sestrama, liječnicima, policajcima i vatrogascima reći da moraju odustati od povećanja plaća, s tim da i učitelji tvrde da im je rad od kuće donio još veća opterećenja nego rad u školi. Dapače, čak i poslodavci koji traže smanjenje plaća u javnom sektoru tvrde da se to ne odnosi na liječnike, medicinske sestre, policiju, vojsku, vatrogasce, nego na ostali dio javnog i državnog sektora. To onda znatno sužava prostor mogućih ušteda na plaćama u javnom sektoru, ali bi makar selektivni i progresivni model smanjivanja plaća poslao poruku o tome da i javni sektor snosi dio troškova krize.

Ovaj se put sindikati javnog sektora, međutim, mogu pozvati na autoritet Hrvatske narodne banke i Instituta za javne financije, koji smatraju da u ovoj specifičnoj krizi ne bi trebalo smanjivati plaće korisnicima državnog proračuna. Te institucije, naime, smatraju da smo zakasnili s reformom javnog i državnog sektora, ali da ne treba sada u krizi rezati plaće, kako se ne bi dodatno smanjivala potrošnja, nego da se smanjivanje boja zaposlenih treba provesti nakon krize. “Fiskalni učinci privremenog hipotetskog smanjivanja bruto plaća financiranih iz proračuna opće države ‘relativno’ su skromni (od 0,38 do 1,22 posto bruto domaćeg proizvoda), a posljedice zbog utjecaja na ključne ekonomske pokazatelje mogu biti dugotrajne i velike.

No, sadašnja je situacija istovremeno prijetnja gospodarstvu i javnim financijama, ali i prilika za nužno strukturne reforme“, stoji u osvrtu IJF-a.

SURE - privremeni instrument u vrijednosti do 100 milijardi eura za zaštitu radnih mjesta i radnika

Što je SURE i zašto ga Komisija predlaže?

Novi instrument za privremenu Potporu radi smanjenja rizika od nezaposlenosti u izvanrednoj situaciji (SURE) namijenjen je zaštiti radnih mjesta i radnika pogođenih pandemijom koronavirusa. Riječ je o financijskoj pomoći u ukupnom iznosu do 100 milijardi eura, i to u obliku zajmova koje će EU odobravati državama članicama pod povoljnim uvjetima. Zajmovi će pomoći državama članicama da amortiziraju nagla povećanja javnih rashoda radi očuvanja radnih mjesta.

Konkretnije, pomoći će im da pokriju troškove koji su izravna posljedica pokretanja, produljenja ili proširenja programâ skraćivanja radnog vremena i drugih sličnih mjera koje su uvele za samozaposlene osobe kao odgovor na aktualnu pandemiju koronavirusa.

Što su programi skraćivanja radnog vremena?

Programi skraćivanja radnog vremena su programi kojima se u određenim okolnostima poduzećima s ekonomskim poteškoćama omogućuje da privremeno smanje broj radnih sati svojih zaposlenika, koji onda za neodrađene sate dobivaju javnu dohodovnu potporu. Slični programi primjenjuju se za zamjenu dohotka samozaposlenih osoba.
Instrumentom SURE pružila bi se, kao pomoć za zaštitu radnih mjesta, dodatna EU-ova potpora državama članicama za financiranje programa skraćivanja radnog vremena i drugih sličnih mjera.

Sve države članice već imaju neki oblik programa skraćivanja radnog vremena.

Zašto Komisija daje potporu programima skraćivanja radnog vremena?
Instrument SURE samo je jedan element sveobuhvatne Komisijine strategije za zaštitu građana i ublažavanje veoma nepovoljnih socioekonomskih posljedica pandemije.

Mnoga poduzeća koja se suočavaju s poteškoćama prisiljena su privremeno obustaviti ili znatno smanjiti aktivnosti te skratiti radno vrijeme zaposlenika. Budući da se njima izbjegavaju nepotrebna otpuštanja, ti programi mogu spriječiti da zbog privremenog udara nastane veća i trajnija šteta za gospodarstvo i tržište rada u državama članicama. Tako se mogu očuvati prihodi obitelji te proizvodni kapaciteti i ljudski kapital poduzećâ i gospodarstva u cjelini.

Koliko će sredstava biti dostupno za EU-u u cjelini, a koliko pojedinačnim državama članicama?
Svim će državama članicama ukupno biti dostupno do 100 milijardi eura financijske pomoći.

Nema unaprijed određenih iznosa za države članice.

Kako će Komisija osigurati financiranje u okviru instrumenta SURE?
Financijska pomoć u okviru instrumenta SURE bit će u obliku zajmova EU-a državama članicama koje zatraže potporu.

Za financiranje zajmova državama članicama Komisija će se zadužiti na financijskim tržištima. Ta bi sredstva zatim pozajmljivala državama članicama pod povoljnim uvjetima. Dakle, države članice iskoristile bi pogodnosti EU-ova snažnog kreditnog rejtinga i niskih troškova zaduživanja.
Zajmovi bi se temeljili na sustavu dobrovoljnih jamstava koja bi države članice dale EU-u. Instrument će početi funkcionirati kad sve države članice pruže ta jamstva.

Kako će se odrediti uvjeti svakog zajma?

Države članice zajmove bi trebale iskoristiti za financiranje programa skraćivanja radnog vremena za zaposlenike ili sličnih mjera za samozaposlene osobe.
Komisija bi se po primitku zahtjeva države članice za financijsku pomoć s njom savjetovala kako bi provjerila u kojoj su se mjeri povećali njezini javni rashodi kao izravna posljedica pokretanja, produljenja ili proširenja programa skraćivanja radnog vremena i sličnih mjera za samozaposlene osobe. To će savjetovanje Komisiji pomoći da pravilno ocijeni uvjete zajma, među ostalim i iznos zajma, maksimalno prosječno dospijeće, određivanje cijene i tehničke modalitete izvršenja.

Komisija bi na temelju tog savjetovanja Vijeću podnijela prijedlog odluke o pružanju financijske pomoći.
Nakon odobrenja financijska pomoć bila bi realizirana u obliku zajma Europske unije državi članici koja je zatražila potporu.

Kako će funkcionirati sustav jamstva?

Zajmovi odobreni državi članici u okviru instrumenta SURE temeljili bi se na sustavu dobrovoljnih jamstava država članica. Komisiji bi to omogućilo da poveća opseg zajmova koji se mogu odobriti državama članicama.
Sustav jamstava je nužan da se ostvari potreban kapacitet i ujedno osigura razborito financiranje instrumenta SURE.

U tu svrhu potreban je minimalni iznos danih jamstava (tj. 25 % maksimalnog iznosa zajmova od 100 milijardi eura)

U kakvoj je vezi ovaj instrument s prethodno najavljenim europskim sustavom reosiguranja za slučaj nezaposlenosti?
U Komunikaciji o koordiniranom gospodarskom odgovoru na pandemiju koronavirusa Komisija se obvezala na bržu pripremu zakonodavnog prijedloga o europskom sustavu reosiguranja za slučaj nezaposlenosti.

Instrument SURE izvanredno je operacionalizirani oblik europskog sustava reosiguranja za slučaj nezaposlenosti koji je posebno namijenjen za hitan odgovor na izazove prouzročene pandemijom koronavirusa.
Ni na koji način ne isključuje uspostavu budućeg trajnog sustava reosiguranja za slučaj nezaposlenosti.

Koji su sljedeći koraci?

Vijeće bi trebalo brzo odobriti Komisijin prijedlog za instrument SURE.
Novi će instrument biti privremene prirode. Njegovo trajanje i područje primjene ograničeni su na ublažavanje posljedica pandemije koronavirusa.

Komisijin Prijedlog uredbe Vijeća

Izvor: Europska komisija


03. travnja 2020.

Sindikati zgroženi najavom suspenzije radnih i socijalnih prava hrvatskim radnicima!

Sindikati zgroženi najavom suspenzije radnih i socijalnih prava hrvatskim radnicima!

Vijest o donošenju Zakona koji bi privremeno, za vrijeme epidemije bolesti COVID-19, uredio neka pitanja iz radnih odnosa drukčije nego Zakon o radu, a čije se donošenje uskoro očekuje šokirao je ne samo hrvatske sindikate nego i europske, a burno je reagirala i Međunarodna konfederacija sindikata. Naime, dotični zakon bi prema najavama, poslodavcima tijekom trajanja epidemije omogućio ukidanje, suspendiranje nekih radničkih prava uređenih Zakonom o radu, kolektivnim ugovorima, pravilnicima o radu i ugovorima o radu te njihovo uređenje na drukčiji, za radnike nepovoljniji način.

To u sebi uključuje gotovo neograničenu mogućnost zadiranja u ugovorene plaće, materijalna prava, radno vrijeme, rad na izdvojenom mjestu rada, naknadu plaće zbog prekida rada uzrokovanog epidemijom, isključivanje odredbe o primjeni povoljnijeg prava za radnika (članak 9. ZOR-a), ekspresno slanje radnika na godišnji odmor, promjene odluka o rasporedu radnog vremena, isključivanje obveza savjetovanja i traženja suglasnosti od radničkog vijeća i slično. "U Hrvatskoj nije proglašeno izvanredno stanje, a čak i da jest, ovo nije način na koji bi se takav zakon smio donijeti. Ovakvim jednostranim postupkom baca se sjena na više nego dobar rad stožera Civilne zaštite i poruke ljudi koji nam se svakodnevno dva puta putem medija obraćaju. Njihova stručnost i način obraćanja građanima ulijevaju sigurnost i povjerenje. Oni pozivaju na zajedništvo, razumijevanje i međusobnu suradnju svih društvenih činitelja… A onda se sav njihov trud, otvorenost i način komunikacije, obezvrjeđuju ovakvim postupcima jednostranih priprema i donošenja zakona", stoji u priopćenju Nezavisnih hrvatskih sindikata, koje je prošli tjedan žurno upućeno ministru rada. 

U NHS-u su upozorili i da su već kod priprema mjera za pomoć gospodarstvu i očuvanje radnih mjesta sindikati do zadnjega bili zaobiđeni, dok su predstavnici poslodavaca u tom postupku aktivno sudjelovali (da bi kasnije izjavili kako su predloženim mjerama nezadovoljni i traže više).  "Sindikati su mjere poduprli uz određene primjedbe i prijedloge i to zbog toga što su trebale pomoći ne samo poslodavcima (a što je više nego uobičajena praksa u Hrvatskoj), nego svim građanima. Trebale su pomoći u očuvanju radnih mjesta, odnosno zaposlenosti i plaća, poslodavcima, radnicima, dužnicima i vjerovnicima, svim građanima. A onda je Vlada, pod pritiskom poslodavaca, u konačnici već te mjere ublažila i izmijenila u odnosu na to kako su predstavljene, a na štetu radnika. Sindikati su dali primjedbe, no većina njih nije usvojena. Treba nam jedinstvo svih u Hrvatskoj. Sindikati su (i radnici koje predstavljaju i zastupaju) u vrijeme Domovinskog rata i u vrijeme gospodarske krize i recesije, ali i u vrijeme ove epidemije, pokazali da su razumni i itekako društveno osjetljivi i odgovorni. Ovi ljudi iz Stožera, zdravstveni radnici, policajci, radnici u trgovinama, ljekarnama, na raznim  šalterima i drugim radnim mjestima rade pod nenormalnim uvjetima, nose se s stresom i neposrednom opasnosti zaraze za sebe i svoje najbliže, doslovce „ginu“ obavljajući društveno odgovorno i predano svoj posao. Zar doista želite da ovakav postupak Vlade, vezan za namjeru i najavu donošenja spomenutog zakona, bez dogovora sa oba socijalna partnera, bez sindikata, a samo s poslodavcima, baci sjenu na sve što ti ljudi čine i vrati nas sve u nepovjerenje iz kojega smo se tek malko počeli izvlačiti pripremama i potpisivanjem Sporazuma o nastavku rada GSV-a", stoji u priopćenju NHS-a.

ITUC I ETUC POZIVAJU VLADU RH DA HITNO ODUSTANE OD TAKVE INICIJATIVE!

ITUC I ETUC POZIVAJU VLADU RH DA HITNO ODUSTANE OD TAKVE INICIJATIVE! Međunarodna konfederacija sindikata (ITUC) i Europska konfederacija sindikata (ETUC) uputile su u petak, 27. ožujka, dopis predsjedniku Vlade Republike Hrvatske Andreju Plenkoviću i ministru rada i mirovinskoga sustava Josipu Aladroviću, reagirajući na najave o suspenziji radnih i socijalnih prava u Hrvatskoj za vrijeme pandemije COVID-19. Obje konfederacije u svojemu dopisu snažno osuđuju takvu zakonodavnu inicijativu te traže od Vlade RH da odmah odustane od nje i svih prijedloga koje ona sadrži. Podsjećaju Vladu RH na nedavna upozorenja visokih predstavnika i tijela Međunarodne organizacije rada i Vijeća Europe kako se ova kriza izazvana Covid-19 ne bi smjela – niti privremeno! - koristiti za potkopavanje ljudskih i socijalnih prava, a posebno se to odnosi na sindikalna i radnička prava. Upravo suprotno, ova je kriza brutalni podsjetnik na važnost osiguranja kontinuiranog napretka i unaprjeđena socijalnih prava i upravo u ovim vremenima radnici i građani u čitavoj Europi trebaju više socijalnih prava i podrške, a ne manje! Nema dvojbe: Hrvatska će ustrajanjem na ovakvoj inicijativi kršiti niz međunarodnih dokumenata na čije se poštivanje obvezala, među ostalim, konvencija Međunarodne organizacije rada, Europske konvencije o ljudskim pravima i Europske socijalne povelje. Zgroženi su činjenicom da hrvatska Vlada pokreće takve inicijative upravo tijekom razdoblja u kojem predsjeda Vijećem EU-a. Osim Vladi RH, dopis je upućen i predsjednici Europske komisije Ursuli Von der Leyen, povjereniku EK za radna mjesta i socijalna prava Nicolasu Schmitu, glavnoj tajnici Vijeća Europe Mariji Pejčinović Burić, povjerenici za ljudska prava Dunji Mijatović i predsjedniku Europskog odbora za socijalna prava Giuseppeu Palmisanu te Međunarodnoj organizaciji rada odnosno glavnom direktoru Guyu Ryderu. Podsjećamo kako su Savez samostalnih sindikata Hrvatske (SSSH) i Nezavisnih hrvatski sindikati (NHS) neslužbenim kanalima saznali za ovakvu skandaloznu namjeru Vlade RH te su u srijedu, 25. ožujka 2020. otvorenim pismima pozvali Vladu RH da odustane od suspenzije radnih i socijalnih prava.

Tvrtke moraju zaustaviti isplate dioničarima za vrijeme trajanja krize uzrokovane koronavirusom

NHS – NHS u potpunosti podupire zahtjev Europske konfederacije sindikata (ETUC) vezan za zabranu isplate dividende dioničara. ETUC u svojem današnjem priopćenju poziva banke i velike tvrtke da daju svoj doprinos kako bi se prebrodile ekonomske posljedice krize uzrokovane koronavirusom tako da zabrane isplatu dividendi i otkup dionica. Većina tvrtki bi inače ubrzo isplaćivala dividende, a predviđa se da bi dioničari trebali dobiti rekordnih 359 milijardi eura što je povećanje od 12 milijardi eura u odnosu na prošlu godinu.

Međutim, u ovim izvanrednim okolnostima ETUC smatra da velike tvrtke moraju interese svojih radnika i gospodarstva staviti ispred interesa dioničara kako bi raspoloživim novcem zaštitili radna mjesta i plaće.
Tvrtke u 20 europskih zemalja primaju milijarde eura državnih potpora kako bi se nosile sa krizom kroz mjere poput potpora za plaće. Zabrana isplate dividendi bi trebala biti jasan uvjet za bilo kakvu  potporu poreznih obveznika, zajedno sa socijalnim uvjetima poput  jamstva da se neće otpuštati radnici i kršiti radnička prava.

Ako se raspodjela dividendi nastavi, države članice i EU trebale bi povećati porez na te neopravdane dividende kako bi se financirale javne službe koje su na granici pucanja u ovoj krizi.

Ovaj poziv dolazi nakon što je francuska vlada najavila planove kojim bi zaustavila primanje potpora tvrtkama koje isplaćuju dividende dok je Europska središnja banka izjavila kako se dividende ne bi trebale isplaćivati „barem do listopada 2020.“

Glavni tajnik ETUC-a Luca Visentini izjavio je: „Svatko ima dužnost učiniti što može kako bi pomogao u ovoj krizi a vršni menadžeri nisu izuzetak.

Velike tvrtke su više od jednog desetljeća radije  gomilale profite dioničarima, nego da su ih reinvestirale ili ih podijelile sa radnicima kroz podizanje plaća u skladu sa povećanjem produktivnosti.

U vrijeme kada su milijuni radnika zabrinuti za svoje životne uvjete, a mala se poduzeća bore za opstanak, bilo bi neopravdano kada bi bogati nastavili uživati u raskoši dividendi. Tvrtke moraju kao prioritet staviti zaštitu radnih mjesta i dohotka radnika.

Zato zabrana dividendi mora biti crvena linija za svaku tvrtku koja prima potporu poreznih obveznika za vrijeme krize. Bilo koje dividende koje se isplate moraju biti oporezovane većom stopom kako bi se javnim službama osigurala gotovina koju trebaju za borbu sa ovom krizom.“

U mjesec dana odjavljeno osam tisuća osoba, poslodavci traže potporu u obliku minimalca za 300 tisuća radnika

Gabrijela Galić

(FAKTOGRAF) - U tjedan dana, od kada Hrvatski zavod za zapošljavanje (HZZ) prima zahtjeve poslodavaca za isplatu potpore za očuvanje radnih mjesta u djelatnostima pogođenima koronavirusom, poslodavci su zatražili isplatu subvencije u visini minimalne plaće za gotovo 300.000 radnika. Uz subvenciju države od 3.250 kuna za svakog radnika, od poslodavaca se očekuje da će radniku obračunati i isplatiti ostatak do pune plaće. Prema podacima ministarstva rada i mirovinskog sustava do 12 sati danas zahtjeve za isplatom potpore za očuvanje radnih mjesta, što ručno, a što putem online obrazaca, predalo je 52.078 poslodavaca koji zapošljavaju gotovo 300.000 radnika. Vlada je prvotno planirala da će potporom u visini minimalne plaće biti obuhvaćeno 400.000 radnika, a sada se već računa kako bi taj broj mogao rasti na najmanje 600.000 radnika (Novi list).

Istodobno, od kraja veljače do 29. ožujka, s obaveznog mirovinskog osiguranja odjavljeno je 8.000 osoba. Detaljnijih pokazatelja još nema, no, to ne znači da je 8.000 ljudi odjavljeno jer su ostali bez posla. U tom broju odjava su i odjave zbog odlaska u mirovinu. Pritom, odjava i prijava na mirovinsko osiguranje treba biti obavljena u roku od 24 sata, dok se radnik koji ostane bez posla u evidenciju nezaposlenih prijavljuje u roku od 30 dana od trenutka ostanka bez posla.

S obzirom na podatke o broju osoba koje su zadnjih mjesec dana odjavljeni s obaveznog mirovinskog osiguranja, i vodeći računa o tome da je se dio odjava odnosi na odlazak u mirovinu, do značajnijeg otpuštanja radnika zbog krize izazvane epidemijom koronavirusa za sada nije došlo. Poslodavci, i prema podacima o broju radnika za koje su tražili isplatu subvencije, računaju na pomoć države kako bi očuvali radna mjesta.

Isplata potpore poslodavcu kroz subvencioniranje minimalne plaće, pri čemu se očekuje da će poslodavac isplatiti ostatak do pune plaće, ne znači da će svi radnici u zemlji primati tu pomoć na tri mjeseca s mogućnošću njena produljenja za još tri mjeseca. Tako je jednog našeg čitatelja zanimalo hoće li svi građani koji imaju zaštićeni račun od travnja primati punu plaću ili minimalnu plaću.

Plaća se isplaćuje temeljem ugovora o radu kojeg je radnik potpisao s poslodavcem. To znači da bi naš čitatelj i dalje trebao primati plaću kakvu je primio i za prošli mjesec osim ako u međuvremenu nije s poslodavcem potpisao novi ugovor, ili poslodavac nekim aktom nije izmijenio iznos plaće.


30. ožujka 2020.

Vlada ograničava cijene određenih proizvoda

AUTOR: N1

Vlada je održala telefonsku sjednicu na kojoj je donijela Odluku o iznimnim mjerama kontrole cijena za određene proizvode.

Ova Odluka donosi se radi sprječavanja negativnih učinaka promjene pojedinih cijena proizvoda i radi sprječavanja monopolističkog određivanja cijena proizvoda, a u vezi s nastalom epidemije bolesti COVID-19 uzrokovane virusom SARS–CoV-2 u Republici Hrvatskoj čime se osigurava zaštita zdravlja i života ljudi.

Odlukom se određuju proizvodi na koje se primjenjuje mjera kontrole cijena: brašno, mlijeko i mlijeko u prahu, jaja, šećer, sol, riža, tjestenina, svježe meso, riba, voće i povrće, mesne konzerve, riblje konzerve, jestivo ulje, dječja hrana, dječje pelene, voda za piće, deterdžent za rublje, deterdžent za suđe, sapun, sredstva za dezinfekciju vode, prostora i ruku (uključujući koncentrirani alkohol), zaštitni kombinezoni i druga zaštitna i medicinska odjeća i obuća, zaštitne naočale i viziri, zaštitne rukavice, zaštitne navlake za cipele, zaštitne maske – kirurška, FFP2, FFP3, respiratori/transportni ventilatori, lijekovi i medicinski proizvodi te posteljno i ostalo rublje za zdravstveni sustav.

Odluka se odnosi na subjekte koji obavljaju registriranu djelatnost proizvodnje i trgovine na području Republike Hrvatske.

Sukladno Zakonu o iznimnim mjerama kontrole cijena, najvišom cijenom smatra se cijena proizvoda na dan 30. siječnja 2020. godine, kada je Svjetska zdravstvena organizacija proglasila zaraznu bolest COVID-19 uzrokovanu virusom SARS–CoV-2 javnozdravstvenom prijetnjom od međunarodnog značaja.

Također, ovom Odlukom ovlašćuje se ministar gospodarstva, poduzetništva i obrta da, u slučaju opasnosti od nestašice navedenih proizvoda, ograniči njihovu prodaju izvan područja Republike Hrvatske, u skladu s člankom 36. Ugovora o funkcioniranju Europske unije.

Za provedbu nadzora zadužuje se Državni inspektorat koji će o provedenom nadzoru redovito obavještavati Ministarstvu gospodarstva, poduzetništva i obrta.

Odluka stupa na snagu prvoga dana od dana objave u Narodnim novinama, stoji u priopćenju Vlade.

Određivanje mjesta i načina obavljanja rada radnika u slučaju izvanrednog stanja

(MRMS) - Vezano uz aktualnu problematiku organizacije rada u situaciji izvanrednih okolnosti, a u odnosu na određivanje mjesta rada (npr. rad od kuće), dajemo mišljenje kako slijedi:

U okviru temeljnih obveza i prava iz radnog odnosa [1] poslodavac je dužan osigurati radniku uvjete za rad na siguran način i koji ne ugrožava zdravlje radnika, u skladu s posebnim zakonom i drugim propisima.

Također propisana je obveza poslodavca [2] da organizira i provodi zaštitu na radu, vodeći pri tome računa o prevenciji rizika, te je obvezan zaštitu na radu prilagoditi promijenjenim okolnostima.

U skladu s navedenim, temeljno je pravo poslodavca da pobliže odredi mjesto i način rada, poštujući pri tome prava i dostojanstvo radnika. Jedan od bitnih podataka ugovora o radu je mjesto rada [3], a poslodavac i radnik dužni su se pridržavati ugovora, kao i ostalih odredbi Zakona o radu i drugih propisa iz radnog odnosa.

Međutim, u slučajevima bitno promijenjenih okolnosti, a koje se nisu mogle unaprijed predvidjeti niti spriječiti, ukoliko ugovorne strane nisu u mogućnosti dosljedno provesti zakonske obveze predviđene za redovno stanje i uobičajene životne okolnosti, mišljenja smo da poslodavac ima pravo pobliže odrediti mjesto rada i način obavljanja rada [4], na način da umjesto prostora poslodavca, za privremeno mjesto rada odredi neko drugo mjesto prema okolnostima slučaja.

Budući da novonastala okolnost epidemijskog i pandemijskog širenja bolesti COVID – 19 nesporno predstavlja neizvjesnu situaciju čije trajanje nije moguće unaprijed odrediti te ujedno predstavlja promijenjene okolnosti u odnosu na sklopljene ugovore o radu na koje se supsidijarno primjenjuje Zakon o obveznim odnosima, mišljenja smo da se poslodavac u svrhu održanja radnog odnosa te zaštite zdravlja i sigurnosti radnika, može koristiti svojim temeljnim zakonskim pravom da pobliže odredi mjesto i način obavljanja rada dok traju navedene okolnosti.

Pri tome bi postojala obveza poslodavca da takvom radniku osigura uvjete za rad, da vodi brigu o organizaciji posla i sigurnosti radnika te radnom vremenu i odmorima koje je dužan osigurati u skladu sa zakonima. Jednako tako, postojala bi obveza radnika [5] da poštuje i izvršava obveze iz radnog odnosa s dužnom pažnjom, te da vodi pri tome računa o svojoj sigurnosti i zaštiti zdravlja, kao i sigurnosti i zaštiti zdravlja ostalih radnika.

[1] Zakon o radu (Narodne novine, br. 93/14, 127/17 i 98/19), članak 7. stavak 3.

[2] Zakon o zaštiti na radu (Narodne novine, 71/14, 118/14, 94/18 i 96/18), članak 17.
[3] Prema Zakonu o radu, članak 15.

[4] Primjenom članka 7. stavka 2. Zakona o radu

[5] Zakon o zaštiti na radu, članak 68.

 

Europa pripremila mjere za pomoć gospodarstvu, Hrvatska ih još smišlja

Gabrijela Galić

(FAKTOGRAF) - Subvencioniranje isplate plaća, odgoda plaćanja poreza na dobit, poreza na dodanu vrijednost kao i socijalnih doprinosa, mjere su potpore koje sve države članice Europske unije (EU) mogu osmisliti u skladu sa zakonodavstvom Unije kako bi ublažile posljedice pandemije koronavirusa.

Europska komisija danas je poručila kako će upotrijebiti sve instrumente koji su joj na raspolaganju radi ublažavanja posljedica pandemije.

U fokusu su, osim osiguravanja opskrbe zdravstvenog sustava, potpore za građane kako bi se izbjegao “nerazmjeran utjecaj na prihode i radna mjesta te trajni učinak krize”, kao i potpore za poduzeća i osiguravanje likvidnosti financijskog sektora, kako bi mogao podržavati gospodarstvo.

Države članice mogu izravno odobriti financijsku potporu potrošačima, primjerice za otkazane usluge. S druge strane, poduzećima mogu pomoći osigurati likvidnost, ali i pomoći im da ostanu na tržištu. Tu je i mogućnost nadoknade štete izravno uzrokovane izvanrednim događajima, što se odnosi i na sektore poput turizma i zračnog prijevoza.

Iz proračuna EU, kako najavljuje Komisija, uskoro će biti usmjereno milijardu eura kao jamstvo Europskom investicijskom fondu da potakne banke na osiguranje sredstava za mala i srednja poduzeća. To bi izravno pomoglo najmanje 100 tisuća malih i srednjih poduzeća s oko osam milijardi eura kredita.

Osim toga, Komisija predlaže investicijski fond od 37 milijardi eura u okviru kohezijske politike. Predlaže se i da se ove godine odustane od obveze povrata neiskorištenih sredstava koja su državama članicama dodijeljena za predfinanciranje projekata iz strukturnih fondova. Riječ je o osam milijardi eura, koji bi poslužili za mobiliziranje još 29 milijardi eura.

Glavni odgovor na krizu treba doći iz proračuna članica

Komisija, pritom, navodi da glavni fiskalni odgovor na krizu treba doći iz proračuna država članica.

Države članice, ali i Velika Britanija koja je izašla iz EU, i prije današnje objave Komisije, već su osmislile pakete mjera pomoći gospodarstvu i građanima.

Primjerice, Njemačka je najavila dodatnih 12,4 milijarde eura ulaganja u iduće četiri godine kako bi poduprla gospodarsku aktivnost koja trpi štetu zbog epidemije. Razmotrit će se mogućnost dodatne financijske pomoći kompanijama, a kako je objavljeno ne odustaje se od privremene kupnje udjela u ključnim kompanijama, prije svega farmaceutskim. Među aktualnim mjerama su one usmjerene na zadržavanje zaposlenosti pa će poduzeća dodatke za skraćeni rad primati i ako je obuhvaćena samo desetina radnika, a ne najmanje trećina kao do sada. Pravo se proširuje i na privremeno zaposlene radnike (Privredni.hr, Poslovni.hr).

Slovenija je pripremila gotovo milijardu eura težak paket za pomoć gospodarstvu, a među ostalim sufinancirat će 40 posto plaće radnika koji su na čekanju, odnosno one koji ne mogu raditi od kuće. Poslodavci bi doprinose mogli plaćati na rate ili s 24 mjeseca odgode, ako im je poslovanje ugroženo zbog koronavirusa, a pripremljene su i kreditne linije za gospodarstvo (Tportal.hr).

Italija, koja je u Europi najteže pogođena koronavirusom, planira paket mjera pomoći u visini 10 milijardi eura. U prvom krugu pomoći, a kako bi se ublažio pritisak na male tvrtke i kućanstva, obustavit će se plaćanje režija, poreza i hipoteka (24sata).

Francuska izdatke za pomoć gospodarstvu procjenjuje na više desetaka milijardi eura, a danas je najavila kako će pomoći svim tvrtkama u kojima država ima udjele kako bi se ublažile štete prouzročene krizom s koronavirusom. Dio mjera u toj se zemlji već provodi, od pomoći malim i srednjim poduzećima u osiguranju likvidnosti putem kreditnih linija do nadoknade dijela plaće radnicima.

Velika Britanija je gospodarstvu najavila pomoć vrijednu 30 milijardi funti. Među ostalim, središnja banka snizila je ključne kamatne stope za pola postotnog boda, najavivši program jeftinih kredita i snizivši obavezne kapitalne rezerve za banke kako bi im olakšala kreditiranje. Za poduzeća koja imaju problema s likvidnošću predviđen je paket mjera koji uključuje jednogodišnju obustavu naplate poreza na imovinu manjim tvrtkama i financiranje bolovanja. Tvrtke i samozaposleni porez će moći platiti s odgodom, ublažavaju se propisi koji reguliraju prava na naknadu za bolovanje i socijalne naknade dok će zdravstveni sustav i ostale službe dobiti dodatnih pet milijardi funti za borbu protiv širenja koronavirusa (Tportal.hr).

Za pokrivanje likvidnosti malih i srednjih poduzeća u turizmu Austrija planira izdvojiti 100 milijuna eura. Financijski okvir osiguran je kroz državna jamstva za kredite kod Austrijske banke za turizam i hotele, a troškove pokriva Ministarstvo turizma.

Fokus na radna mjesta

I dok ostatak Europe odavno kreira mjere za ublažavanje posljedica gospodarskog “zastoja” uzrokovanog pandemijom koronavirusa, Hrvatska još razmišlja. Predsjednik Vlade Andrej Plenković u petak je prvi put progovorio o smjeru mjera koje se još kreiraju.

“Mi ćemo se fokusirati na radna mjesta, želimo poduzeti mjere koje će malim poduzetnicima pomoći”, kazao je dodavši kako će se odgoditi plaćanje poreza na dohodak, poreza na dobit i doprinosa.

“Središnji proračun će to nadomjestiti”, kazao je Plenković.

Potom je dodatno najavio da se radi na sveobuhvatnom paketu mjera koje će obuhvatiti sve pogođene sektore. Svi ministri radit će preko vikenda i u ponedjeljak. Svaki ministar razgovara s onim grupama za koje je nadležan, od prometa, trgovine, turizma. Mjere bi trebale biti poznate idući tjedan te biti poslane u Sabor na hitnu proceduru.

S nekoliko rečenica o mjerama koje priprema Vlada za gospodarstvo, a koje su u skladu s politikom EK, Plenković je prekinuo niz nejasnih istupa Darka Horvata, ministra gospodarstva koji posljednjih dana novinarima ponavlja da se mjere pripremaju i da proučava što su druge zemlje napravile, ali i da Hrvatska ima svojih ideja (RTL).

“Ne možemo govoriti o setu horizontalnih mjera. Na različitim sastancima s različitim dionicima, odnosno realnim sektorom koji trpi posljedice, osmišljavamo set različitih mjera kojima ćemo na adekvatan način pomagati različitim gospodarskim granama. Usudio bih se reći, polivalentnim setom mjera”, kazao je Horvat gostujući na Hrvatskom radiju. Polivalentni set mjera uključivat će kredite za likvidnost.

“Mi želimo u prvom koraku osigurati barem tekuću likvidnost, dati neto plaću, braniti poziciju vrijednih, nužno potrebitih[sic]radnih mjesta i zaposlenika”, kazao je, među ostalim, Horvat. Na pitanje kada će mjere stupiti na snagu odgovorio je i: “Nemojmo projicirati priču da je proračun vreća bez dna i zagrebat će se u njega”.

Jedna od mogućih mjera o kojoj je ovaj tjedan Horvat govorio je i moguće suspendiranje rasta plaća u obrazovanju koje je izboreno prošlogodišnjim štrajkom. Iako tu vrstu intervencije, kroz rezanje javne potrošnje, zaziva dio javnosti, ona bi bila štetna, što se pokazalo i u krizi započetoj 2008. godine koja je Hrvatsku gurnula u šestogodišnju recesiju.

Analitičari odavno najavljuju da svijet i Europu bliskoj budućnosti, a možda već i 2020. godine, izgledno očekuje nova kriza, iako nitko nije mogao procijeniti da će je pogurnuti pandemija koronavirusa. Glavni vanjskotrgovinski partneri Hrvatske, Italija i Njemačka, u problemima su bili i prije izbijanja pandemije. Italija je već bila ušla u recesiju, koju će aktualna situacija samo produbiti, a Njemačka je bila na njenom rubu (Slobodna Dalmacija, Telegram.hr).

Lovrinčević: Treba razmisliti o odgodi uvođenja eura

Ekonomist Željko Lovrinčević ističe kako su sada prioriteti zaštita zdravlja građana, nacionalna sigurnost i socijalna sigurnost. Trenutna kriza, navodi on, nema puno veze s onom iz 2008./2009. godine kada je moto EU bila fiskalna konsolidacija pa su se tražile mjere štednje. Danas ne prijeti fiskalno urušavanje i prostor za deficit je veći nego u zadnjoj krizi.

“Starta se od povoljnije pozicije – uravnoteženog proračuna”, navodi Lovrinčević, objašnjavajući kako bi na kraju godine prihvatljiva razina deficita bila tri posto, što je oko 12 milijardi kuna. Ta razina bi, kako veli, bila prihvatljiva i investitorima. Međutim, Lovrinčević upozorava da bi u tom slučaju trebali razmisliti o odgodi uvođenja eura. “Nešto veći deficit, trebao bi imati prednost pred uvođenjem eura”, navodi Lovrinčević. Vlada je proračunom za ovu godinu deficit planirala na razini 0,5 posto BDP-a, odnosno na razini 2,1 milijarde kuna (Lider).

Vladine mjere trebale bi biti privremenog karaktera za poduzeća i pritom valja paziti da se ne stvara, kako veli Lovrinčević, ambijent neplaćanja u kojem bi obaveze izbjegavali i oni koji mogu platiti. “Po toj skliskoj granici ide Italija”, navodi on. No, podsjeća i da je izborna godina pa su i izazovi veliki.

Europske vlade na veću potrošnju pozvala je i Europska središnja banka (ECB) koja je donijela odluku o sveobuhvatnom paketu mjera monetarne politike koje bi “trebale imati povoljan utjecaj na likvidnost i uvjete financiranja za kućanstva, poduzeća i banke te pridonijeti održavanju neometanog kreditiranja realnog gospodarstva”.


10. ožujka 2020.

Neoporezive naknade kao dvosjekli mač: Pogledajte zašto je usklađivanje samo 0,7 posto

Josip Mihaljević
Prošlogodišnja usklađivanja mirovina od 1,15 i 2,44 posto mahom su rezultat politike većih plaća u javnom sektoru. Dočekali smo i prvo ovogodišnje usklađivanje mirovina, a ono iznosi tek 0,7 posto. Logika nalaže da je rast plaća naglo usporio, što je dovelo do manjeg usklađivanja, no je li to točno?

(mirovina.hr) - Umirovljenici ni prošle godine nisu bili presretni usklađivanjem mirovina, a tada su im rasle1,15 i 2,44 posto.

Što će tek reći ove godine, kada im je prvo usklađivanje donosi rast od0,7 posto, odnosno između 10 i 17 kuna za većinu umirovljenika?

Relativno visoke stope usklađivanja od prošle godine rezultat su politike većih plaća u javnom sektoru, rasta plaća u privatnom sektoru te rasta troškova života. Umirovljenici bi se trebali veseliti svakoj politici povećanja plaća, jer će se ono u nekoj mjeri precrtati u formuli za usklađivanje, a tako će rasti i njihova kupovna moć. No, porezne reforme ministra financijaZdravka Marićaotvorile su mogućnost da plaće rastu kroz tzv. neoporezive dodatke. Problem s tim je vrlo jasan – one se isplaćuju radniku koji to povećanje doista osjeti, no umirovljenici od takvog rasta plaća nemaju apsolutno ništa.

Kratkoročno povoljna rješenja

Četiri kruga porezne reforme poslodavcima su omogućile povećanje broja mogućnosti isplata neoporezivih naknada. Kratkoročno, radnik dobije veću neto plaću na koju poslodavac ne plaća porez. Primjerice, radnik u Zagrebu s neto plaćom od5.000 kunaima bruto plaću od6.743,86 kuna. Kada bi mu poslodavac na uobičajen način išao podići plaću, radnik bi dobio 5.500 kuna, ali bi zato bruto plaća porasla na7.615,79 kuna. Iako je povećanje u neto plaći samo 500 kuna, stvarni trošak u bruto plaći je871,93 kune.

S druge strane, poslodavac radniku može povećati neto plaću za 500 kuna kroz neoporezivu naknadu (recimo Novčanu nagradu za radne rezultate), a tarda mu je trošak točno tih 500 kuna, a ne 872 kune kao u ranijem primjeru. Kratkoročno je to rješenje koje radniku povećava plaću, no ta povećanja su “nevidljiva”što se tiče mirovinskog sustava.

Usklađivanje “izvisilo”

Dakle, rast plaća nije naglo usporio, nego je samo išao putem koji zaobilazi mirovinski sustav. Dva su ključna razloga zašto se to događa.

Prvi je što neoporezivi dodatci samo nominalno podižu plaću, ali ne podižu visinu uplata u zdravstveno i mirovinsko osiguranje. Drugi je što se oni ne prikazuju u prosjeku plaće, koji ostaje isti pa samim time ne utječe ni na rast mirovina.

S druge strane, ni radniku neoporezive naknade nisu sjajno dugoročno rješenje. Veća isplata neoporezivih naknada vodi do manjih doprinosa u mirovinski fond, a pitanje je što će biti s mirovinama tih budućih radnika – oni možda danas na mjesečnoj razini primaju natprosječnu neto plaću, ali dobar dio te plaće im se neće uopće gledati niti uračunati u izračun mirovine.

Rješenje za rad nedjeljom: Donosimo koliko bi nedjelja trgovine radile

NEĆE BITI POTPUNA ZABRANA
AUTOR Ljubica Gatarić

Veći dio prošle godine ministar gospodarstva Darko Horvat pokušavao je doći do konsenzusa među socijalnim partnerima.

(VEČERNJI LIST) - Otvaranje pitanja rada nedjeljom tvrđi je orah nego što je to mislila HDZ-ova Vlada na čelu s premijerom Andrejem Plenkovićem. Veći dio prošle godine ministar gospodarstva Darko Horvat pokušavao je doći do konsenzusa među socijalnim partnerima, a za travanj najavljuje i službeni početak javne rasprave o prijedlogu koji se brusi unutar zainteresiranih strana.

Žene bez odmora

Kako sada stvari stoje, Hrvatska ipak ne bi išla na potpunu zabranu rada trgovina nedjeljom, na kojoj inzistira vodstvo sindikata trgovine, uz jasnu podršku vrha Crkve, nego bi se vlasnicima trgovačkih lanaca omogućilo da odrede 12, 14 ili 15 nedjelja u godini koje bi bile radne.

U turističkim sredinama radne bi zacijelo bilje ljetne nedjelje, dok bi se na kontinentu koncentrirali oko kraja godine i eventualno razdoblja velikih sezonskih rasprodaja. Kako bilo, nedjelja će biti i vruća politička tema u izbornoj godini oko koje su se zasad izjasnile samo neke stranke. Manjinski partneri HDZ-a, Hrvatska narodna stranka i Liberalna stranka protive se zabranama, SDP tek namjerava iznijeti svoj stav, a ostale stranke svrstavaju se na ovu ili onu stranu ovisno o svjetonazoru i procjenama koliko bi im to donijelo potencijalnih glasova.

U trgovini je zaposleno više od 200 tisuća ljudi, od kojih njih oko 135 tisuća radi u trgovini na malo. Nedjelja većinom pogađa žene jer one dominiraju u toj djelatnosti. Premda je razgovor o novom reguliranju rada nedjeljom krenuo iz politike, na neki način su ga potaknuli poslodavci koji sve teže dolaze do radnika. Prehrambeni lanci ne bi bili pretjerano nesretni kad bi se rad nedjeljom zabranio, no veliki trgovinski centri čvrsto su protiv zabrana jer nedjeljom imaju najveći promet.

Primjerice, jasno se protiv zabrane izjasnio direktor Emmezete Slobodan Školnik koji kao kompromisno rješenje predlaže da se zaposlenima u trgovini osiguraju dvije nedjelje mjesečno slobodne te da se sam rad nedjeljom plaća 50% više.

U vrhu HDZ-a sada ne odbijaju ni mogućnost da se od svega odustane ako rad nedjeljom otvori stare rane i ako se oko njega ne postigne visok stupanj suglasnosti među socijalnim partnerima.

– Ako sindikati i poslodavci dođu do konsenzusa, nećemo ni mi biti protiv – kaže zastupnik HNS-a Milorad Batinić koji čeka službeni prijedlog resornog ministarstva.

– Generalno, HNS je protiv zabrane rada, ali se zalažemo za to da se rad nedjeljom dodatno plati i da se radnici dodatno zaštite – kaže Batinić.

Praznik rada u znaku nedjelje

O toj temi govorio je i Velibor Mačkić, savjetnik predsjednika Milanovića za ekonomiju, inače stručnjak za turizam, koji je načelno za to da se rad nedjeljom izbjegava. Prihodi trgovaca ne bi trebali padati jer će nedjeljni šoping građani prebaciti na subotu, no Mačkić kaže da kao turistička ekonomija možemo ostaviti nekakvu mogućnost da u određenom vremenu neke trgovine i rade.

Slično o svemu sada govori i Horvat. Sindikalac Krešimir Sever očekuje poziv ministra za razgovor, no sve analize na koje se poziva ministar, kaže Sever, idu u prilog zabrani.

– Nije promet nedjeljom tako visok kako se misli, nedostaje radnika. Žale nam se mnogi vlasnici malih lokala koji su smješteni u velikim trgovačkim centrima da bi najradije zatvorili lokale nedjeljom, ali ne smiju – kaže Sever.

Njegov će sindikat izaći s prijedlogom da predstojeći Praznik rada protekne u znaku borbe za zabranu rada nedjeljom, što će toj temi dati dodatnu političku težinu. Lanjska prvomajska proslava protekla je u znaku mirovinske reforme, za koju su sindikati dobili veliku podršku građana.

Države članice EU ne štite kolektivno pregovaranje - 3.3 milijuna radnika na gubitku

ETUC/NHS - Posljednji podatci pokazuju kako je u Europskoj uniji danas 3.3 milijuna radnika manje koji koriste prava iz kolektivnih ugovora, nego li početkom ovog stoljeća. Od 2000. godine pokrivenost radnika kolektivnim ugovorima pala je u 22 od 27 država članica EU kao rezultat ciljanih politika država članica i uz odobrenje Europske komisije, često zbog pogrešnog mišljenja da su više razine kolektivnog pregovaranje loše za gospodarstvo. Podatci govore suprotno. Snažni sustavi kolektivnog pregovaranja doprinose višim plaćama i boljim radnim uvjetima, kao i pravednijem društvu i boljim ekonomskim rezultatima.

Najveći pad u pokrivenosti kolektivnim ugovorima je u Rumunjskoj (sa 100 posto na 23 posto), Grčkoj (sa 100 posto na 25 posto), i Bugarskoj (sa 56 posto na 23 posto), temeljem podataka Sveučilišta u Amsterdamu.

Podatci također pokazuju i pad pokrivenosti broja radnika u 9 od 15 država za koje su dostupni podatci, uključujući Grčku (-1.2 milijuna), Njemačku (-884 tisuća) i Mađarsku (-439 tisuća). Sada je među državama članicama EU prisutna ogromna razlika u pokrivenosti kolektivnim ugovorima, od samo 7 posto radnika u Litvi do 98 posto u Austriji.

ETUC naglašava ove podatke upravo u vrijeme kada Europska komisija provodi savjetovanje o pravednim minimalnim plaćama. U prvoj fazi savjetovanja Europska komisija kaže kako je kolektivno pregovaranje ključni element socijalne tržišne ekonomije koju promiče EU i snažan je temelj za utvrđivanje dobrih plaća.

ETUC vjeruje kako Komisija mora iskoristiti svoju inicijativu o pravednim minimalnim plaćama kako bi zaštitila kolektivno pregovaranje tamo gdje je već visoka pokrivenost te ga proširila gdje je pokrivenost niska s ciljem smanjivanja nejednakosti, poboljšanja radnih uvjeta i povećanja proizvodnosti.

Esther Lynch, zamjenica glavnog tajnika ETUC-a izjavila je: „Podizanje zakonske minimalne plaće je  minimum potreban kako bi se ljude izdiglo iznad praga siromaštva , ali kolektivno pregovaranje je najbolji način kojim se osigurava da radnici dobiju istinski pravedan udio plaća, te da se suzbija razlika u plaćama među spolovima i osiguraju dobri uvjeti za nestandardne radnike.

Izostanak djelovanja država članica u promicanju radničkih prava i mogućnosti kolektivnog pregovaranja sprečava rast plaća. Niska razina kolektivnog pregovaranja znači i niže minimalne plaće – pravedne minimalne plaće mogu biti ostvarene u sustavima rada kojiimaju učinkovito kolektivno pregovaranje koje osigurava prikladnu pokrivenost.

Pozitivnim ocjenjujemo da je Europska komisija priznala da je kolektivno pregovaranje ključno za pravedno gospodarstvo. I sada je logično da mora promicati kolektivno pregovaranje naročito tamo gdje je razina pokrivenosti niska. Međutim, EU se ne bi trebala uplitati tamo gdje nema problema s kolektivnim pregovaranjem

Za početak, EU može uvjetovati da se 2 trilijuna eura (14 posto BDP-a) godišnje javne potrošnje na usluge, radove i nabave daje tvrtkama u kojima je sklopljen kolektivni ugovor".


26. veljače 2020.

Povećanja plaća ne odražavaju rast produktivnosti u većini EU država članica

ETUC/NHS - Produktivnost je rasla više od plaća u većini EU država članica. Temeljem novih izračuna Europskog sindikalnog instituta (ETUI) od 2010. do 2019. godine rast plaća je bio niži od radne produktivnosti u 15 EU država članica.

Rast plaća je zaostajao za povećanjem produktivnosti:

„Pravednost i ekonomska teorija zahtijevaju da povećanja plaća prate rast produktivnosti umjesto da radnici gube u korist bogatih“, izjavila je Esther Lynch, zamjenica glavnog tajnika Europske konfederacije sindikata (ETUC).„Tvrtke dioničarima i šefovima isplaćuju više, a na štetu radnika. Ta se raspodjela provodi u krivom smjeru. Pljačkaju se oni na dnu i u sredini kako bi se dalo više onima na vrhu. Europska unija mora poduzeti mjere kako bi poduprla snažnije kolektivno pregovaranje. Kada radnici mogu pregovarati o pravednom udjelu u dobiti ostvarene povećanom produktivnošću, povećava se medijalna plaća te je vjerojatnije da bi radnici od minimalne plaće, koja bi iznosila 60 % medijalne plaće, uspijevali živjeti“.

Hrvatski minimalac raste, ali usporedba s drugim zemljama Europske unije otkriva neugodnu istinu

Izvor: Eurostat / Autor: Neven Bučević/tportal.hr

MINIMALNA PLAĆA
Autor: Zoran Korda

Unatoč novogodišnjem rastu minimalca za 8,3 posto, Hrvatska sve više tone na ljestvici Eurostata koja prati kretanje zagarantiranih plaća. S bruto minimalnom plaćom od 546 eura još smo bolji od Mađarske i Rumunjske, ali većina novih članica Europske unije prestigla nas je

(T-portal.hr) - Minimalna plaća propisana je u 21 od 27 država Europske unije, a njezina visina znatno se razlikuje od zemlje do zemlje, ovisno o razvijenosti, životnom standardu i socijalnoj osjetljivosti. Minimalne plaće iskazane su u bruto iznosima, a zemlje koje imaju propisan minimalac mogu se podijeliti u tri skupine. U prvoj skupini, u koju ulazi i Hrvatska, zemlje su s minimalnim plaćama do 700 eura. Na začelju je Bugarska s minimalcem od 312 eura, a najbolje stoji Poljska,u kojoj je radnicima zagarantirana nadnica od 611 eura. Hrvatska se smjestila u sredini, ali još donedavno bila je pri vrhu ove skupine. Osim Poljske, u proteklih nekoliko godina preskočile su nas Češka, Slovačka, Estonija i Litva. U zlatnoj sredini je šest zemalja s minimalcem između 700 i 1400 eura. Na donjoj granici je Portugal sa 741 eurom, a na vrhu je Španjolska s 1050 eura. Jedina tranzicijska zemlja koja se probila u ovu skupinu je Slovenija, u kojoj je minimalac dosegnuo 941 euro.

U trećoj grupi je šest bogatih zemalja sa sjevera i zapada Europske unije, u kojima minimalac premašuje 1400 eura. Na dnu je Francuska s 1539 eura, a prednjači Luksemburg,u kojem je zagarantirani minimalac od 2142 eura gotovo dva puta veći od prosječne hrvatske plaće.

Eurostat prati i kretanje minimalne plaće u SAD-u, koja trenutno iznosi 1119 eura i približna je onoj u Španjolskoj.

Najviša minimalna plaća u Europskoj uniji bila je gotovo sedam puta veća od najniže, ali raspon je manji kad se uzme u obzir kupovna moć. Naime minimalne plaće u državama članicama s nižim razinama cijena postaju relativno veće kad se iskazuje standard kupovne moći (PPS), a relativno su niže u državama članicama s višim razinama cijena. Uklanjanjem razlika u cijenama, minimalne plaće kreću se od 579 eura u Bugarskoj do 1705 eura u Luksemburgu, što znači da je najviši minimalac veći oko tri puta od najnižeg.

s obzirom na to da u europskim zemljama postoji različita praksa u određivanju zagarantiranih plaća, Europska komisija nedavno je pokrenula inicijativu za stvaranje jedinstvenih kriterija koji bi služili za određivanje zakonski propisane minimalne plaće.

Ideja je da ona iznosi najmanje60 posto medijalne plaćeu pojedinoj zemlji. Međutim taj je prijedlog naišao na otpor u skandinavskim zemljama, nesklonima administrativnom određivanju minimalnih dohodaka.

21. rođendan NHS-a

NHS – Na današnji dan, prije točno 21 godinu, osnovani su Nezavisni hrvatski sindikati. Čestitke svima koji danas čine Nezavisne hrvatske sindikate i zahvala svima koji nas u našem radu podupiru i prate.


18. veljače 2020.

Sjednica Odbora NHS-a za zaštitu na radu

NHS – 7. veljače 2020. godine u Nezavisnim hrvatskim sindikatima održana je sjednica Odbora NHS-a za zaštitu na radu u kojemu sudjeluju imenovani predstavnici sindikata udruženih u NHS. Glavna tema ove sjednice Odbora bila je rasprava o Prijedlogu Nacionalnog programa zaštite na radu za razdoblje 2020. - 2025. godine.

Kao što je poznato, reprezentativne sindikalne središnjice NHS, SSSH i MHS te Hrvatska udruga poslodavaca (HUP) uputili su Ministarstvu rada i mirovinskog sustava (MRMS) zajednički odgovor o Prijedlogu Nacionalnog programa zaštite na radu za razdoblje 2020.-2025. godine, u kojem se navodi da socijalni partneri nisu imali saznanja da je u tijeku izrada prijedloga Nacionalnog programa, niti su bili uključeni u njegovu pripremu, te se predložilo osnivanje radne skupine za izradu Prijedloga.

Ministarstvo rada i mirovinskog sustava prihvatilo je prijedlog za osnivanje radne skupine za izradu Prijedloga Nacionalnog programa zaštite na radu za razdoblje 2020. – 2025. godine, u kojoj će osim socijalnih partnera biti uključeni i ostali dionici područja zaštite na radu.

U radu radne skupine sudjelovat će i predstavnici Nezavisnih hrvatskih sindikata, Katarina Rumora, Marko Palada i Cvetan Kovač. Na sjednici Odbora Cvetan Kovač ponovno je izabran za koordinatora Odbora NHS-a za zaštitu na radu.

Razlika u plaćama muškaraca i žena: definicija i uzroci

(Europski parlament) - Zaposlena žena u EU-u zaradi u prosjeku 16 posto manje nego muškarac. Saznajte kako se razlika u plaćama računa i zašto postoji. Iako princip „jednake plaće za jednaki rad” ima dugu povijest i možemo ga pronaći još u Ugovoru iz Rima iz 1957., razlika u plaćama muškaraca i žena i dalje postoji, a pomaci u zadnjih 10 godina su minimalni. Europski parlament uporno traži uvođenje više mjera za smanjenje razlike, i na ovaj problem opet ukazuje kroz rezoluciju usvojenu nakon debate na plenarnoj sjednici u siječnju. U rezoluciji izglasanoj 30. siječnja Parlament traži Komisiju prijedlog obvezujućih mjera koje se odnose i na privatni i na javni sektor.

Rezolucijom se traže:

    jasne mjere za države članice za smanjenje razlike kroz sljedećih pet godina
    ulaganje u obrazovanje u ranoj dobi
    stvaranje uvjeta koji ženama omogućuju jednako sudjelovanje na tržištu rada
    odredbe koje štite starije žene (poput kredita za skrb, minimalne mirovine i obiteljske mirovine)
    promicanje stručnog usavršavanja i cjeloživotnog učenja za žene, poduzetništva i bavljenja STEM-om te digitalnog obrazovanja za djevojčice u ranoj dobi

Prijedlog Komisije o novoj EU strategiji za rodnu ravnopravnost trebao bi biti predstavljen u ožujku.

Što je razlika u plaćama i kako je računamo?

Razlika u plaći na temelju spola je razlika između prosječne bruto zarade, prije odbitka poreza na dohodak i socijalnih doprinosa, po satu ženskih i muških zaposlenika. U računicu ulaze samo plaće u kompanijama koje imaju barem 10 zaposlenika.

Razlika ne uzima u obzir sve čimbenike koji utječu na nju, kao što su razlike u obrazovanju, iskustvu na tržištu rada, broju radnih sati, prekidima u zaposlenju, vrsti posla i slično. Ali pokazuje da diljem EU-a žene zarađuju manje od muškaraca.

Razlike diljem EU-a

Diljem EU-a razlika u plaćama kreće se od najveće u Estoniji (25,6 posto), Češkoj (21,1 posto), Njemačkoj (21 posto), UK-u (20,8 posto), Austriji (19,9 posto) i Slovačkoj (19,8 posto) u 2017. do najmanje u Sloveniji (8 posto), Poljskoj (7,2 posto), Belgiji (6 posto), Italiji (5 posto), Luksemburgu (5 posto) i Rumunjskoj (3,5 posto). U Hrvatskoj razlika iznosi 11,6 posto.

Jednaka plaća regulirana je Direktivom EU-a, no Europski parlament u više navrata je tražio njezinu reviziju i uvođenje novih mjera. Predsjednica Komisije Ursula von der Leyen obećala je da će njezina Komisija raditi na novoj europskoj rodnoj strategiji i obvezujućim mjerama vezanim uz transparentne plaće.

Zašto postoje razlike u plaćama?

Tumačenje brojeva nije tako jednostavno kako se čini, a manja razlika u pojedinim zemljama ne znači nužno veću jednakost muškaraca i žena. U nekim državama članicama manja razlika može biti uzrokovana manjim brojem žena na tržištu rada. S druge strane, velike razlike mogu biti povezane s velikim brojem žena koje rade skraćeno ili koje su zastupljenije u određenim zanimanjima.

U prosjeku žene odrade više sati obavljajući poslove za koje nisu plaćane (briga o djeci i kućanski poslovi), a muškarci više sati obavljajući one za koje primaju naknadu: samo 8,7 posto muškaraca u EU-u radi skraćeno, u odnosu na gotovo trećinu žena (31,3 posto). Kada u obzir uzmemo plaćene i neplaćene sate, žene kroz tjedan rade više.

Vidimo da žene ne samo da zarađuju manje po satu, nego i odrade manje sati za koje su plaćene i manje ih je na tržištu rada. Kada se svi ovi elementi uzmu u obzir, ukupna razlika u zaradi muškaraca i žena penje se na skoro 40 posto (za 2014.).

Žene češće imaju prekide u karijeri i na njihove odluke mogu utjecati obiteljske obaveze.

Oko 30 posto ukupne razlike u plaćama može se objasniti velikom zastupljenošću žena u sektorima s nižim plaćama i bavljenjem poslovima vezanim uz njegu, prodaju ili obrazovanje. Još uvijek postoje poslovi, primjerice u znanosti, tehnologiji i inženjerstvu, u kojima je zastupljenost muškaraca izuzetno visoka (više od 80 posto).

Na direktorskim pozicijama manje je žena: manje od 6,9 posto glavnih izvršnih direktorskih pozicija drže žene. Kada uspoređujemo razlike po pozicijama, najlošije prolaze menadžerice. One po satu zarađuju 23 posto manje nego muškarci na istim pozicijama, pokazuju podaci Eurostata.

Žene i dalje doživljavaju diskriminaciju na radnom mjestu, manje su plaćene u usporedbi s kolegama koji rade isti posao ili su degradirane nakon povratka s porodiljnog dopusta.

Koristi zbog nestanka razlika

Razlika u plaćama povećava se s godinama, kako se gradi karijera i rastu obiteljske obaveze. Zbog manjih mogućnosti štednje i ulaganja, razlike se dodatno povećavaju i žene su u starosti u većem riziku siromaštva i socijalne isključenosti (razlika u mirovinama muškaraca i žena bila je oko 36 posto u 2017.)

Svako smanjenje razlika u plaćama žena i muškaraca za 1% povećalo bi BDP za 0,1%.

Jednake plaće nisu samo pitanje pravednosti. One jačaju gospodarstvo jer žene koje više zarađuju više troše. Veće plaće podižu poreznu osnovicu i smanjuju opterećenost socijalnog sustava. Procjene pokazuju da bi svako smanjenje razlika u plaćama žena i muškaraca za 1 posto povećalo BDP za 0,1 posto.

U Hrvatskoj svakom 19. zaposlenom prijeti siromaštvo, a u EU svakom 10.

Rast rizika od siromaštva
AUTOR: Adriano Milovan

Svaki 19. zaposleni Hrvat suočava se s rizikom od pada u siromaštvo, pokazuju novi podaci eurostatističara.

(Novac.hr) - Iako se ne radi o malim brojkama ljudi u Hrvatskoj koji rade, a kojima svejedno prijeti siromaštvo, Hrvatska se po tom pokazatelju dobro plasirala na ljestvici EU. Naime, sa stopom zaposlenih kojima prijeti siromaštvo od 5,2 posto u 2018. godini, bili smo među najbolje plasiranim članicama Unije, s obzirom da manji rizik od pada u siromaštvo u EU imaju samo zaposleni u Irskoj, Češkoj i Finskoj, u kojoj siromaštvo prijeti tek svakom 33. zaposlenom, odnosno realna je prijetnja za samo 3,1 posto ljudi koji imaju posao. Uz to, istu stopu rizika od pada u siromaštvo kao Hrvatska ima, prema podacima Eurostata, i Belgija.

Podaci Eurostata pokazuju i da nešto veći rizik od pada u siromaštvo imaju zaposleni u Sloveniji, u kojoj je siromaštvo realna prijetnja za šest posto zaposlenih. Prosjek na razini EU je 9,5 posto, što znači da gotovo svakom 10. zaposlenom u EU prijeti siromaštvo. Najveću opasnost od pada u siromaštvo imaju Rumunji: čak 15,3 posto zaposlenih u Rumunjskoj suočava se prijetnjom siromaštva.

Među kandidatima za članstvo u EU za koje je Eurostat objavio podatke, najveći rizik od pada u siromaštvo imaju zaposleni u Srbiji, u kojoj svakom 10. zaposlenom siromaštvo predstavlja realnu prijetnju. To je gotovo dvostruko više nego u Hrvatskoj te na razini prosjeka EU. U Sjevernoj Makedoniji siromaštvo predstavlja prijetnju za 8,8 posto zaposlenih, pokazuju podaci eurostatističara.

Analiza Eurostata pokazuje da se s većom prijetnjom od pada u siromaštvo suočavaju zaposleni muškarci, nego zaposlene žene, i to kako u Hrvatskoj, tako i u EU u cjelini. Siromaštvo je veća prijetnja za zaposlene na određeno vrijeme ili na neki sličan, 'manje čvrst' oblik rada, nego za one s ugovorima o radu na neodređeno vrijeme, zaključuju u Eurostatu. Dodaju i kako rizik od pada u siromaštvu u EU raste, pa je tako siromaštvo 2008. bilo realna prijetnja za 8,6 posto zaposlenih u Uniji, a 2018. godine za 9,5 posto.


10. veljače 2020.

Umjetna inteligencija ima i svoje mračne strane, posebno na tržištu rada

(N1) - Umjetna inteligencija (AI) mijenja tržište rada, zahtijevajući od radnika usvajanje novih znanja a od politike etičke standarde i regulaciju budući da će osim na zaposlenost utjecati i na porezne prihode, mala i srednja poduzeća i tržišno natjecanje, upozoravaju sudionici okruglog stola u Davosu. Umjetna inteligencija ima i svoje mračne strane, posebno na tržištu rada, o čemu su u Davosu raspravljali sudionici panela "Ljudi iza strojeva", poznati izraelski povjesničar Yuval Harari, bivša švicarska predsjednica Doris Leuthard, francuski sindikalist Pierre Habbard i američki informatičar Greg Weyl. Tisuće radnika-duhova angažirane su na označavanju podataka, pomažući algoritmima da ih shvate i pripreme za upotrebu u širokoj lepezi sektora, od automobilske industrije, preko medicine i biotehnologije, do prikaza 3-D mapa.

Problem je što je radni status tih ljudi nereguliran - nemaju ugovore o radu, loše su plaćeni, nemaju zdravstveno osiguranje niti štede za mirovinu.

Uništene institucije

Teško je ne biti pesimističan kada ste sindikalist, naglasio je Pierre Habbard, glavni tajnik međunarodne konfederacije sindikata TUAC pri Organizaciji za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD). Mnoge institucije koje su štitile radnike ukinute su a čekaju nas velike prilagodbe, istaknuo je. "Potrebne su nove vještine, digitalizacija iz temelja mijenja postojeći odnos radnika i poslodavca." Digitalizacija ubrzava trgovinu, što dodatno komplicira već narušeni odnos izmedju trgovinskog sustava i standarda Međunarodne organizacije rada (ILO).

Radnicima AI može olašati posao a problem se javlja kada je uključena u proces odlučivanja između radnika i uprave, dodao je. Napomenuo je također da ugovori o radu ne odražavaju činjenicu da mnogi radnici rade za više digitalnih tvrtki i time zapravo ulaze u kategoriju samozaposlenih. Treba definirati regulativu kako bi se izbjegla pogrešna kategorizacija radnika a u tom procesu moraju sudjelovati i međunarodne organizacije, uključujući Međunarodnu organizaciju rada (ILO), OECD i G20, sugerirao je Habbard.

Nevidljiva nova radna mjesta

Mnoga su radna mjesta zbog automatizacije već nestala, posebno u industriji, a nadzor današnjih radnika stvorit će osnovu za nova radna mjesta i rad u budućnosti, objasnio je Greg Weyl iz Microsofta, ujedno osnivač pokreta za digitalna prava Radical Exchange. Nova radna mjesta već su se pojavila ali su nevidljiva. "Nismo ni svjesni da sudjelujemo u tom procesu", upozorio je Weyl. Potrebna je suradnja sa sindikatima kako bi radnici dobili pravičnu naknadu, poručio je. Tehnološke kompanije ujedno po njegovim riječima žele prikriti činjenicu da značajan dio posla u digitalnim tvrtkama ne obavlja tehnologija vec radnici. Na tome počiva ogromna vrijednost i tajnovitost umjetne inteligencije, zaključuje.

Novac ide samo "čarobnjacima"

Kompanije ne žele dijeliti zaradu, "samo čarobnjaci moraju biti plaćeni, ne i vojska radnika", pojasnio je ugledni izraelski povjesničar Yuval Harari, aludirajući na poznati dječji film "Čarobnjak iz Oza". Istaknuo je ujedno zamagljenu razliku između radnika i 'običnih' ljudi, između rada i ljudskog iskustva. Umjetna inteligencija skuplja podatke o ljudskom iskustvu, upozorio je. Želite li, primjerice, izvesti na cestu autonomno vozilo, morate ga testirati i prikupiti podatke, primjerice u zemljama Trećeg svijeta koje ne polažu previše važnosti sigurnosti.

Kompanije ne plaćaju naknadu zemljama u kojima će obaviti testiranje, ne plaćaju je ni ljudima čije su podatke prikupili, podsjetio je Harari. "Jesu li ti ljudi radnici? Je li to rad? Da, u 21. stoljeću to je rad vrlo velike vrijednosti", smatra on.

Trebaju nam sindikati i - politika

Ljudski rad uvijek će biti jako važan, pitanje je samo je li taj rad pristojan i rade li ljudi za pristojnu plaću, upozorila je Doris Leuthard, bivša švicarska predsjednica i predsjedateljica Švicarske digitalne inicijative. Ne postoje etički standardi za umjetnu inteligenciju, blockchain i ostale nove tehnologije koje su tek u povojima. Moramo utvrditi koji se standardi starog svijeta mogu primijeniti na ovaj novi a to je posao političara, naglasila je. Harrari je pak istaknuo središnju ulogu sindikata koji po njemu moraju biti fleksibilni. "Moraju se fokusirati na ljude koji mijenjaju radna mjesta" .

Weyl je izdvojio instrument kolektivnog pregovaranja koji bi trebalo upotrijebiti i u digitalnom svijetu. "Većina naših podataka ne pripada pojedincima", upozorio je. "Individualna kontrola podataka dovodi do snižavanja standarda - svi mogu otkrivati podatke i svi se u tome natječu kako bi ugrozili pregovaračku poziciju konkurencije".

Kolektivno je pregovaranje ključno kako bismo se izborili za svoja prava u digitalnom predstavljanju i sklopili razuman društveni ugovor s digitalnim platformama, naglašava Weyl.

Vremena je sve manje

Moramo prilagoditi organizaciju sindikata i propise brzim promjenama na tržištu rada, poručio je izraelski povjesničar. Nakon industrijske revolucije u 19. stoljeću sindikati i političari prilagođavali su propise i rad desetljećima pa i stoljećima. Danas je gledano iz perspektive radnih mjesta najvažnije da je taj proces jako ubrzan. "Stara radna mjesta nestaju, nova se pojavljuju a ključni je problem prekvalifikacija i potreba da ljudi iz temelja preispitaju vlastiti identitet", što sve po Harariju stvara ogroman psihološki stres.

Švicarska političarka upozorila je da su etika i tržište rada već dugo vruća tema u politici. Prošle je godine oko dvije milijarde ljudi u svijetu radilo 'neformalne poslove' a 600 milijuna nisko-kvalificiranih radnika imalo je posao ali njihova je plaća bila niža od 3,2 dolara dnevno, objasnila je, osvrćući se na problem 'pristojnog rada'.

Nova tehnologija stvara dodatni pritisak i otvara nova etička pitanja budući da ti ljudi nemaju ugovore o radu, plaće su im niske i nemaju zdravstvenu zaštitu ni pravo na mirovinu. Uvjeti na tržištu rada koje stvaraju nove tehnologije moraju biti isti kao i na postojećem reguliranom tržištu, zaključila je.

Radnici na minimalnoj plaći u riziku od siromaštva u najmanje 17 država članica EU

ETUC/NHS - Najnoviji službeni podatc pokazuju da su ljudi koji zarađuju minimalnu plaću u riziku od siromaštva u većini EU država članica.Dvadeset dvije države članice EU zakonski utvrđuju minimalnu plaću i u većini njezin iznos ne zadovoljava ni minimalni prag od 60% medijalne plaće kao prag rizika od siromaštva. U deset država članica zakonski određen minimum je 50% ili manje od nacionalne medijalne plaće. To znači da si danas milijuni ljudi širom Europe ne mogu priuštiti dostojan standard života unatoč radu u punom radnom vremenu. Prema OECD-u Španjolska, Češka i Estonija imaju najnižu razinu zakonski određene minimalne plaće u usporedbi sa medijalnim dohotkom.

Europska konfederacija sindikata (ETUC) naglašava ove podatke usred postupka savjetovanja Europske komisije o tome kako provesti obećanje  Ursule von der Leyen i osigurati da radnici u EU imaju pravedne minimalne plaće. Zamjenica glavnog tajnika ETUC-a Esther Lynch izjavila je „ Cijeli smisao minimalne plaće je uspostaviti granicu između dostojanstva i siromaštva.Činjenica da se većina zakonski utvrđenih minimalnih plaća u EU svjesno utvrđuje ispod praga siromaštva je skandalozna. Ako netko radi  puno radno vrijem, onda ne bi trebao biti prisiljen birati između grijanja ili hrane.“

„Komisija mora biti jasna oko toga što smatra pravednom zakonski utvrđenom minimalnom plaćom. Ona ni u kojem slučaju ne smije biti niža od praga od 60 posto nacionalne medijalne plaće, što je prag rizika od siromaštva.“

„Postoji potreba testiranja adekvatnosti toga praga u odnosu na stvarne cijene (i potrošačku košaricu) u dogovoru sa sindikatima i poslodavcima na nacionalnoj razini kako bi minimalne plaće postale plaće od kojih se može živjeti.“

To mora biti popraćeno mjerama promicanja kolektivnog pregovaranja, što je najbolji način ukidanja plaća koje radnike drže u siromaštvu“.

Komisija ohrabruje države članice EU na ratifikaciju Konvencije MOR-a br. 190. o uklanjanju nasilja i uznemiravanja u svijetu rada

NHS - Europska komisija je 22. siječnja 2020. godine usvojila prijedlog za odluku Vijeća kojom bi se dopustilo državama članicama da na nacionalnim razinama pristupe postupku ratifikacije Konvencije Međunarodne organizacije rada (MOR) br. 190, koja je usvojena na Međunarodnoj konferenciji rada u lipnju 2019. godine. To je prvi međunarodni instrument koji postavlja globalne standarde o nasilju i uznemiravanju povezane s radom. Nicolas Schmidt, povjerenik za zapošljavanje i socijalna prava rekao je: „Nova je Konvencija nužan međunarodni instrument za zaštitu prava svih na radno mjesto slobodno od nasilja i uznemiravanja. Odluku će, kada se usvoji, poduprijeti države članice u postupku ratifikacije i primjene Konvencije“. Helena Dalii, povjerenica za ravnopravnost napomenula je: „Nasilje nad ženama na poslu utječe na sve nas – naravno, najviše na žrtve, ali isto tako na kolege i timove oko njih. Konvencija je zakonsko rješenje koje osigurava da žene i muškarci ne pate zbog nasilja i uznemiravanja na poslu. Svi moramo odraditi svoj dio kako bi se dogodile prave promjene prema ravnopravnosti spolova“. Konvencija prepoznaje da nasilje i uznemiravanje na poslu može biti kršenje ili zlouporaba ljudskih prava, koja predstavljaju prijetnju jednakim mogućnostima. EU ne može ratificirati konvencije Međunarodne organizacije rada, jer nije njena članica, već to mogu samo države članice. Kada instrument Međunarodne organizacije rada dotiče pitanja iz nadležnosti EU, potrebna je odluka Vijeća kojom se dopušta ratifikacija. Prema istraživanju o nasilju nad ženama koje je provela Europska agencija za temeljna prava, jedna od dvije žene u EU je doživjela neki oblik spolnog uznemiravanja najmanje jednom do svoje 15. godine života, od svih prijavljenih slučajeva spolnog uznemiravanja u 32% slučajeva počinitelj je bio netko povezan s poslom radnice (kolega, šef ili klijent).

Podsjećamo, Nezavisni hrvatski sindikati su zatražili od Vlade RH ratifikaciju navedene Konvencije br. 190. Ministarstvo rada i mirovinskoga sustava nas je obavijestilo kako će za vrijeme hrvatskog predsjedanja Vijećem Europske unije jedna od točaka dnevnog reda predviđenih za usvajanje na Vijeću za zapošljavanje, socijalnu politiku, zdravstvo i pitanja potrošača (EPSCO) biti i Odluka Vijeća o Konvenciji br. 190. te će Republika Hrvatska pristupiti daljnjim aktivnostima vezanim za ratifikaciju Konvencije na temelju Odluke Vijeća.

S obzirom na najave iz Komisije, imamo razloga biti optimistični.


24. siječnja 2020.

Anketa uoči Davosa: Kapitalizam čini "više štete nego koristi"

(HRT) - Većina ljudi u svijetu vjeruje da kapitalizam u svojoj današnjoj formi čini više štete nego koristi, otkrilo je istraživanje uoči ovotjednog samita političke i gospodarske elite u Davosu. Edelman Trust Barometer, koji je u dva desetljeća ispitao desetke tisuća ljudi o njihovom povjerenju u ključne institucije, ove je godine prvi put nastojao saznati što ljudi misle o kapitalizmu. Autori istraživanja navode da su ih ranija istraživanja koja su pokazala rast osjećaja nejednakosti natjerala da pitaju građane jesu li počeli imati dublje sumnje u zapadne demokracije utemeljene na kapitalizmu.

- Odgovor je 'da' - rekao jeDavid Bersoff, voditelj istraživanja koje je provela američka kompanija Edelman.

- Ljudi preispituju je li ono što imamo danas i svijet u kojemu živimo danas, idealno za njihovu budućnost - rekao je Bersoff.

U istraživanju je sudjelovalo 34.000 ljudi iz 28 zemalja. Ispitani su građani zapadnih liberalnih demokracija poput SAD-a i Francuske, ali i građani Kine i Rusije. Više od polovice svih ispitanih, njih 56 posto, smatra da "današnji kapitalizam čini više štete nego koristi u svijetu".

Istraživanjem pokrenutim 2000. su se nastojale provjeriti teorije političkog filozofaFrancisa Fukuyamekoji je nakon pada komunizma rekao da se liberalna demokracija sada smatra "krajem povijesti".

No, od tada se javljaju kritičari koji se ne slažu s time i ukazuju na svašta - od rastućeg utjecaja Kine i sve raširenije pojave autokratskih vođa, trgovinskog protekcionizma i sve veće nejednakosti uslijed globalne financijske krize 2007/2008. godine.

Na nacionalnoj razini nedostatak povjerenja u kapitalizam najprisutniji je na Tajlandu (75 posto), Indiji (74 posto) te u Francuskoj (69 posto). U drugim azijskim i europskim zemljama te onima u Perzijskom zaljevu, kao i u afričkim i latinoameričkim zemljama prevladava ista ocjena u vrijednosti od preko 50 posto.

Jedino se u Australiji, Kanadi, SAD-u, Južnoj Koreji, Hong Kongu i Japanu većina ispitanih ne slaže s tvrdnjom da kapitalizam trenutno čini više štete nego koristi.

Istraživanje je potvrdilo različitu vrstu zabrinutosti građana, od one zbog brzog tehnološkog razvoja i nesigurnosti posla, do izostanka povjerenja u medije i osjećaj da se nacionalne vlade ne znaju nositi s današnjim izazovima.

Pritom se podaci ponešto razlikuju pa su Azijci optimističniji od drugih u svijetu kada je riječ o gospodarskog perspektivi. Također se mišljenja razlikuju ovisno o statusu pa oni bolje obrazovani imaju više povjerenja u to kako se stvari vode.

Čelnike korporacija koji će se ovaj tjedan okupiti u Davosu mogao bi zainteresirati podatak po kojemu je povjerenje u biznis veće nego u vlade te da 92 posto zaposlenih smatra bi glavni direktori kompanija trebali progovoriti o aktualnim društvenim i etičkim pitanjima.

- Biznis je ispunio prazninu koju su ostavili populisti i stranačke vlade - rekao je glavni direktor EdelmanaRichard Edelman.

Broj milijardera u zadnjih 10 godina udvostručen. Što bi bilo da plaćaju samo pola posto veći porez?

NEJEDNAKOST

»Taj duboki jaz temelji se na pogrešnom i seksističkom ekonomskom sustavu«, konstatiraju autori izvješća, ističući podatak da 22 najbogatija muškarca svijeta imaju više novca nego sve žene u Africi

(Noviist.hr) - Broj milijardera udvostručen je u proteklih deset godina zahvaljujući ekonomskom sustavu baziranom na nejednakosti koji na svojim leđima nose žene, upozorila je u ponedjeljak britanska udruga za borbu protiv siromaštva Oxfam. Bogatstvo 2.153 svjetska milijardera premašuje imovinu 4,6 milijardi ljudi, odnosno 60 posto svjetske populacije, pokazuje izvješće Oxfama, objavljeno dan uoči okupljanja svjetskih političkih i poslovnih čelnika u švicarskom Davosu. »Taj duboki jaz temelji se na pogrešnom i seksističkom ekonomskom sustavu«, konstatiraju autori izvješća, ističući podatak da 22 najbogatija muškarca svijeta imaju više novca nego sve žene u Africi. Žene i djevojke dnevno troše milijarde neplaćenih sati na kuhanje, čišćenje i brigu za rođake, zbog čega se mnoge među njima ne mogu obrazovati niti zaposliti, utvrdili su u Oxfamu.

Vrijednost njihovog rada tri je puta veća od vrijednosti globalne tehnološke industrije, dodaju.Vlade se neadekvatnim oporezivanjem najbogatijih pojedinaca i kompanija odriču novca kojim bi se žene moglo izvući iz siromaštva, upozoravaju u Oxfamu.

Predlažu da u sljedećih 10 godina jedan posto najbogatijih u svijetu plaća samo 0,5 posto veće poreze, što će omogućiti otvaranje 117 milijuna radnih mjesta u sektorima poput zdravstva, obrazovanja i skrbi za starije i djecu.

Koliko hrvatskih građana podržava (ne)rad nedjeljom

Lucija Špiljak
Portal MojPosao proveo je anketu u kojoj je čak 84 posto ispitanika izjavilo kako bi ukinuli ili ograničili rad trgovina nedjeljom.

(POSLOVNI DNEVNIK)  - Navedenu temu nedavno je aktualizirala Vlada RH, najaviv&