sindikat

ARHIVA VIJESTI


09. studenog 2018.

Poslodavci su godinama pljeskali političarima, a sad plaču da nema radnika

Goran Vojković, (Index.hr) KUKNJAVA poslodavaca kako "nedostaje radnika" postaje već patetična. Eto, zbog nedostatka radnika će sada zatvarati birtije, uz pompu kao da se zatvaraju HNK ili Muzej suvremene umjetnosti, a ne ugostiteljski objekti kakvih ima na tisuće.

Kukaju uz ugostitelje i drugi jer, eto, jadni nisu navikli da je tržište rada - upravo tržište gdje se nalaze poslodavac sa svojom ponudom i radnik sa svojim zahtjevima, pa ako se dogovore, dogovore se, ako ne, svatko na svoju stranu.

Tržište rada nije kada 1000 jadnika moli posao za minimalac, a s druge strane tip u razdrljenoj košulji da se vide dlake ispod potkošulje ponavlja: "Ako ti nećeš, ima tko hoće!"

Par savjeta poslodavcima

Kao prvo, idemo malo pomoći poslodavcima s nekoliko tipičnih fraza kojima mogu privući radnike:

Umjesto: "Kod nas se radi dok ima posla!",

treba reći: "Nakon 8 sati se vadi tekica i upisuju prekovremeni koji se plaćaju 50 % više!"

Umjesto: "Porezi na plaće su veliki!",

treba reći: "Platit ćemo vam prijevoz i treći mirovinski stup, to je neoporezivo, a naravno tu je i regres, božićnica i dar za djecu!"

Umjesto: "Ugovor je na određeno!",

treba reći: "Platit ćemo vam MBA pa ćemo vas time vezati naredne tri godine!"

Umjesto: "Posao je dinamičan i nema radnog vremena!",

treba reći: "Neću ti lagati, treba mi čovjek 100 % vremena, ali plaća je tri prosječne, imaš službeni auto 24 sata, mobitel, karticu za troškove i da si tu kada god treba!"

Dragi poslodavci, da nije možda problem u vama?

Jednostavno je, zar ne? Vidite, dragi poslodavci, na zajedničkom tržištu na kojemu je preko 250,000.000 ljudi spremnih raditi, ako se nitko ne želi javiti vama, da nije možda problem u vama, a ne u tih četvrt milijarde ljudi? Da niste negdje nešto pogrešno izračunali? Kao prvo, stvari tipa prijevoz ili uplata u Treći mirovinski stup ili regres do nekog se iznosa ne oporezuju - pa ih počnite isplaćivati. Kao drugo, možete početi plaćati ljude kao u Njemačkoj pa neće odlaziti. Stvar dogovaranja posla i stvar dogovaranja cijene posla, što je tu nejasno? Ako radnik može negdje dobiti više - onda će ići tamo gdje dobiva više. Ne prodajete ni vi pivo po 8 kuna ako ga možete prodati po 14.

"Ali porezi su veliki, teško se posluje, puno je parafiskalnih davanja!" zavapit će poslodavci. Slažem se. Apsolutno su porezi previsoki i za njih dobivamo premalo (druge zemlje velikih poreza imaju i bitno višu razinu javnih usluga). Ali evo 20 godina idem na razne skupove, konferencije, evente, seminare i ostale događaje koje organiziraju poduzetnici i poslodavci, i znate što? Nikada se nitko od tih vrlih poduzetnika koji se danas bune nije nikome otvoreno i jasno žalio. Nikada nisam čuo riječ kritike političaru ili kakvom običnom potrčku iz ministarstva.

Na svim tim događajima na kojima sam bio, nagledao sam se samo uvlačenja i dodvoravanja svakoj političkoj faci, svakom politički imenovanom uhljebu, nagledao sam se svih oblika "ljubljenja bika među rogove".

Traže pokroviteljstvo onih koji su uništili državu

Nađu se privrednici, ovi koji se sada žale da nema radnika, nađu se unutar svoje komore, gospodarske, obrtničke, neke treće i znate što je prva stvar? Tko će dobiti kakvo političko pokroviteljstvo i tko će dobiti pola sata ministra da pročita govor koji su mu drugi pripremili.

Dvadeset godina uredno sam gledao i slušao kako se vlasnici firmi i direktori uprava smiješe svakoj političkoj faci, klanjaju svakom uhljebljenom načelniku, gotovo pa ljube ruku svakog ministra – upravo onih ljudi koji im nabijaju poreze, prireze, parafiskalne namete. Mogu misliti što je tek na lokalnoj razini - "treba gospon načelnik piće, ručak, plakate za izbore, posao za nećaka?"

Posebno je ljigavo kada par sati nakon "eventa" navodni veliki kritičari režima ponosno stavljaju po Fejsu fotografije na kojima su kraj pomoćnika ministra, državnog tajnika ili (to je tek ulov!) ministra. Umjesto da su te političare ismijali, da su njihovu glupost i ekonomske programe koji se temelje samo na nabijanju poreza upravo pred tim istim političarima proglasili glupošću, umjesto da su stranačkim čelnicima uredno rekli da su totalni nesposobnjakovići - stotine poduzetnika u ovoj zemlji klanjaju se svakoj političkoj šuši nadajući se kakvoj pinki, maloj nabavi ili barem bagatelnoj nabavi Pelikan gumica za brisanje.

Poslodavci su uvelike sami krivi

Kao što su radnici koji su sami dopustili da ih se masovno prijevremeno umirovi prije 20 godina uvelike krivi za svoje mizerne mirovine, kao što su radnici koji su kao vlasnici dionica pustili raznim nesposobnjakovićima da im upravljaju firmama uvelike krivi za propast tih firmi - tako su i hrvatski poslodavci uvelike sami krivi za ono što im se događa.

Oni koji su trebali biti glasni - poslodavci, obrtnici, dioničari - šutjeli su i time jasno odobravali suludu politiku nesposobnih političara ove zemlje. Ne samo da su šutjeli već su i pljeskali. Pa sada, dragi poslodavci, sami konobarite, vozite dostavu, pišite ugovore, postavljajte laminate i varite ograde - samo je par postotaka vas vikalo protiv porezne presije i državne pljačke, ostali su šutjeli čekajući neku pinku. Kada ste tako pametni, ili osigurajte uvjete rada kakvi su u Austriji ili Njemačkoj, ili radite sami. I ne kukajte nam više. Dosadni ste i predvidljivi.

Naravno, cijela priča se ne odnosi na onih nekoliko poslodavaca koji se nisu prodavali političarima za osmijeh i nadu u kakav poslić, no njima je i samima jasno kako stvari stoje i tko je odgovoran. Ova skupa i neefikasna država, dragi poslodavci, djelo je i vašeg defetizma i uvlačenja svakoj šuši s političkim imenovanjem, djelo je jeftine prodaje politici za mogućnost kakve sitne javne nabave.

Takav ste svijet stvorili pa sada i uživajte u njemu. Naivaca koji će raditi za vaš sitniš više nema.

Slovenci će uskoro imati duplo veći minimalac od nas. Koliko bi trebao iznositi u Hrvatskoj?

PODIZANJE MINIMALNE PLAĆE
Minimalna plaća u Sloveniji uskoro će biti dvostruko viša nego u Hrvatskoj, gdje ove godine iznosi 2.751 kunu neto.Hrvatska je po iznosu minimalca i inače u donjem društvu Europske unije. Manji minimalac imaju samo Mađari, Latvijci, Rumunji, Litvanci i Bugari

(Novilist.hr) - Minimalna plaća za puno radno vrijeme u Sloveniji će se u iduće tri godine, sa sadašnjih 638 eura neto, postupno povećati na 736 eura, prema novom zakonskom prijedlogu koji podržava parlamentarna većina, a trebao bi stupiti na snagu s početkom iduće godine. Prijedlog izmjena zakona o minimalnoj plaći u srijedu je u zakonodavni postupak uložila stranka Ljevica (L) koja ne sudjeluje u vladi, ali podržava socijalni dio njenog programa. Potpisalo ga je 52 zastupnika, među kojima i svi iz vladajuće koalicije premijera Marjana Šarca pa ne bi trebao imati teškoća za prolaz u 90-očlanom zastupničkom domu. Nešto više plaće tako bi od iduće godine dobilo oko 8 posto radno aktivnog stanovništva kojima poslodavci isplaćuju zakonski zajamčenu minimalnu plaću za puno radno vrijeme, s time da bi se ona do predviđenih 736 eura povećavala do 2021. godine. Minimalna zajamčena plaća je u ovoj godini iznosila 638 eura neto, odnosno 843 eura u bruto iznosu.

Skepsu prema novom povećanju minimalne plaće izražavaju poslovne udruge, jer se poslodavci boje pada profitabilnosti i konkurentnosti, dok sindikati promjenu zakona o minimalnoj plaći pozdravljaju.

Minimalna plaća u Sloveniji uskoro će biti dvostruko viša nego u Hrvatskoj, gdje ove godine iznosi 2.751 kunu neto.Hrvatska je po iznosu minimalca i inače u donjem društvu Europske unije. Manji minimalac imaju samo Mađari, Latvijci, Rumunji, Litvanci i Bugari.


05. studenog 2018.

Sindikalci pred Saborom pozivali zastupnike da odbace mirovinsku reformu

NIZ KRITIKA

(Tportal.hr) - Predstavnici Nezavisnih hrvatskih sindikata, Saveza samostalnih sindikata Hrvatske i Matice hrvatskih sindikata u četvrtak su, uoči saborske rasprave o paketu zakona o mirovinskoj reformi, pozvali saborske zastupnike da ne podrže predloženu reformu. Ispred zgrade Sabora, predstavnici triju sindikalnih središnjica zastupnicima su dijelili pismo koje su središnjice poslale saborskim klubovima, a u kojima su pobrojale svoje primjedbe na predložene izmjene Zakona o mirovinskom osiguranju. Sindikati traže da predlagatelj, dakle Vlada, odustane od podizanja dobi za odlazak u starosnu i prijevremenumirovinute zakonski vrati dobnu granicu s predloženih 67 na 65, odnosno 60 godina života. Neprihvatljiv im je prijedlog da se već od 2027. dob za odlazak u starosnu mirovinu dugogodišnjih osiguranika sa sadašnjih 60 poveća na 61 godinu.

Nisu im jasni argumenti prijedloga da se i prijevremenim umirovljenicima omogući rad na pola radnog vremena, uz zadržavanje mirovine, a neprihvatljiv im je i prijedlog lineralnog umanjenja mirovina za 0,34 posto za svaki mjesec ranijeg umirovljenja. Sadašnji model, po kojem stopa umanjenja pada što je osiguranik bliže uvjetima za starosnu mirovnu, ipak stimulira kasniji odlazak u prijevremenu starosnu mirovinu ističu tri sindikalne središnjice.

Načelno im je, navode, prihvatljiv prijedlog koji radnicima kod odlaska u mirovinu daje mogućnost izbora za njih povoljnijeg rješenja, dakle ili ostanak u oba mirovinska stupa ili prebacivanje sredstava u 1. stup.

Sabor će danas, u prvom čitanju, raspravljati o paketu od šest zakonskih prijedloga cjelovite mirovinske reforme kojem se sindikati i oporba snažno protive, a za koji resorni ministar Marko Pavić tvrdi da će omogućiti povećanje mirovina, dugoročnu financijsku održivost mirovinskog sustava i ojačati 2. mirovinski stup.

Reformom se predviđa produljenje životne dobi za odlazak u punu starosnu mirovinu na 67 godina života već od 2033., oštrije kažnjavanje prijevremenog umirovljena od čak 20,4 posto za pet godina ranijeg odlaska u mirovinu, te izbor za osobe rođene nakon 1962. hoće li ostati u oba mirovinska stupa ili preći u 1. mirovinski stup.

Sindikat: Prevelik broj umirovljenika rezultat i "dobre" prakse državnih tijela i institucija

(HINA) -  Sindikat državnih i lokalnih službenika i namještenika Hrvatske upozorio je u četvrtak da preveliki broj umirovljenika i njihova dobna struktura nisu posljedica samo nepovoljnih kretanja na tržištu rada u vrijeme rata, pretvorbe i gospodarske krize, već i "dobre“ prakse državnih tijela i institucija koji od radno sposobnih i na ostanak u svijetu rada spremnih građana silom zakona, ali i njihovom nezakonitom i restriktivnom primjenom, stvaraju nove umirovljenike. U Sabor su u srijedu upućene izmjene Zakona o mirovinskom osiguranju koje bi trebale stimulirati odlazak u mirovinu u starijoj životnoj dobi i s dužim mirovinskim stažem i ubrzati izjednačavanje dobi za žene u odnosu na muškarce za odlazak u starosnu i prijevremenu mirovinu, podsjeća sindikat u priopćenju.

No, država istodobno stvara nove umirovljenike od državnih službenika koji u mirovinu odlaze ranije zahvaljujući zakonu koji je donijela aktualna Vlada i žena koje Hrvatski zavod za zapošljavanje (HZZ) briše iz evidencije nezaposlenih osoba jer ostvaruju pravo na starosnu mirovinu po prijelaznom režimu, ali nisu navršile 65 godina života.

Sindikat podsjeća da su u lipnju prošle godine usvojene izmjene Zakona o državnim službenicima, po kojima od 1. siječnja ove godine državni službenici više ne mogu raditi do kraja kalendarske godine u kojoj su navršili 65 godina života, već im državna služba prestaje s danom navršenja te starosne dobi.

Također naglašava da HZZ ne smatra nezaposlenim osobama žene koje nisu u radnom odnosu, ako imaju manje od 65 godina i ispunjavaju uvjete za starosnu mirovinu po prijelaznom režimu izjednačavanja starosne dobi za odlazak u mirovinu između žena i muškaraca.

Takva praksa ne samo što stvara veći broj umirovljenika, nego je nezakonita i diskriminatorna pa je tako pravobraniteljica za ravnopravnost spolova temeljem pritužbe sindikata upozorila HZZ da se takvim tumačenjem izravno diskriminiraju žene, jer ih se stavlja u nepovoljniji položaj od muškarca kojem prestane radni odnos.

Pravobraniteljica dodaje kako analiza podataka koje sadrži Eurostat ukazuje da je niska stopa radne aktivnosti žena u Hrvatskoj generacijski problem. Tako u dobnoj skupini od 60 do 64 godine stopa aktivnosti žena iznosila je tek 18,3 posto, dok je za muškarce bila značajno viših 35 posto.

Zbog pada radne aktivnosti žena kada prijeđu prag od 50 godina života, pravobraniteljica ukazuje da je neophodno razvijati mjere koje bi poticale ostanak žena na tržištu rada i nakon tog praga, a ne ih nepravilnim tumačenjem i primjenom zakona izravno onemogućavati u tome, stoji u priopćenju.

Eurostat: U Hrvatskoj 1,2 milijuna ljudi na rubu siromaštva

Autor: Lider/Hina - Eurostat je objavio podatke koji pokazuju silazni trend opasnosti od siromaštva i društvene isključenosti u zemljama Europe, dok je u Hrvatskoj 27,9 posto od ukupnog stanovništva na rubu siromaštva, što je svrstava u gornji dio zemalja s velikim postotkom opasnosti od siromaštva. Eurostat za Hrvatsku nije imao podatke 2008. godine, stoga se vide samo referentni pokazatelji za 2017. bez mogućnosti usporedbe. U Hrvatskoj živi 27,9 posto ljudi na rubu siromaštva ili društvene isključenosti, što je skoro 1,2 milijuna ljudi. S tim brojkama spada u sam vrh europskih zemalja s velikom opasnosti od siromaštva. Hrvatska tako bilježi manji rizik od šest članica EU, dok veći rizik ima od čak 21 članice. Skoro 20 posto ljudi u Hrvatskoj u opasnosti je od siromaštva nakon što prime socijalne naknade, dok okvirna brojka od 10,3 posto pokazuje koliko ljudi si ne može priuštiti četiri od devet materijalnih dobra potrebnih za život, poput plaćanja računa, neočekivanih troškova, ne posjeduju automobil, televizor, ne hrane se proteinski bogatom prehranom svaka dva dana poput ribe ili mesa, te si ne mogu priuštiti tjedan dana putovanja i odmora.

Postotak ljudi do 59 godina koji su u 2017. radili manje od 20 posto svojeg radno sposobnog vremena (studenti isključeni) bilo je 13 posto, što je i najgori pokazatelj za Hrvatsku, po kojem je na četvrtkom mjestu u EU, odmah iza Irske, Grčke i Belgije.

Istraživanje dolazi u susret Međunarodnom danu borbe protiv siromaštva (17. listopada), a Eurostatovi podaci istraživanja rizika od siromaštva pokazuju silazni trend, gdje je između 2009. i 2012. godine bilo 25 posto Europljana na rubu siromaštva, dok se ta brojka smanjila na 22,5 posto u 2017. godini.

U Europskoj Uniji 112,9 milijuna ljudi bili su na rubu siromaštva ili društvene isključenosti u 2017. godini. Statistika je obuhvatila ljude koji graniče sa siromaštvom nakon primanja socijalnih naknada (doplatci, bespovratna pomoć i slično), onih koji su teško lišeni materijalnih dobara potrebnih za život i onih koji su radno sposobni ali u godinu dana rade manje od 20 posto svojeg vremena.

Prema Eurostatu, silazni trend siromaštva ključan je dio europske strategije Europa 2020, koja za cilj ima povećanje zaposlenosti, BDP-a, i razine obrazovanja, a u planu je smanjenje emisije stakleničkih plinova i stope ljudi koji žive na rubu siromaštva.

U ostatku Europe najveći rizik od siromaštva imaju Bugari (38,9 posto), iako su zabilježili pad opasnosti od siromaštva za 5,9 posto, a slijede Rumunji i Grci.

Najmanji rizik bilježe Češka (12,2), Finska (15,7), i Slovačka (16,3), dok Slovenija i Francuska dijele 17,1 posto opasnosti.

Najveće povećanje bilježi Grčka u kojoj se s 28,1 posto u 2008. godini, u 2017. taj postotak popeo na 34,8 posto opasnosti od siromaštva. Najveće smanjenje dogodilo se u Poljskoj, koja je sa 30,5 posto pala na 19,5.

Postotak opasnosti od siromaštva povećao se u 19 zemalja članica EU, u jednoj je ostao stabilan, a u njih sedam se smanjio. Broj osoba teško lišenih materijalnih dobara povećao se u devet članica, a smanjen je u njih 18. Postotak radno sposobnih koji rade manje od 20 posto svojih mogućnosti povećao se u 18 članica, dok njih devet bilježi smanjenje.


23. listopada 2018.

Sindikat: Prevelik broj umirovljenika rezultat i "dobre" prakse državnih tijela i institucija

(HINA) - Sindikat državnih i lokalnih službenika i namještenika Hrvatske upozorio je u četvrtak da preveliki broj umirovljenika i njihova dobna struktura nisu posljedica samo nepovoljnih kretanja na tržištu rada u vrijeme rata, pretvorbe i gospodarske krize, već i "dobre“ prakse državnih tijela i institucija koji od radno sposobnih i na ostanak u svijetu rada spremnih građana silom zakona, ali i njihovom nezakonitom i restriktivnom primjenom, stvaraju nove umirovljenike. U Sabor su u srijedu upućene izmjene Zakona o mirovinskom osiguranju koje bi trebale stimulirati odlazak u mirovinu u starijoj životnoj dobi i s dužim mirovinskim stažem i ubrzati izjednačavanje dobi za žene u odnosu na muškarce za odlazak u starosnu i prijevremenu mirovinu, podsjeća sindikat u priopćenju.

No, država istodobno stvara nove umirovljenike od državnih službenika koji u mirovinu odlaze ranije zahvaljujući zakonu koji je donijela aktualna Vlada i žena koje Hrvatski zavod za zapošljavanje (HZZ) briše iz evidencije nezaposlenih osoba jer ostvaruju pravo na starosnu mirovinu po prijelaznom režimu, ali nisu navršile 65 godina života.

Sindikat podsjeća da su u lipnju prošle godine usvojene izmjene Zakona o državnim službenicima, po kojima od 1. siječnja ove godine državni službenici više ne mogu raditi do kraja kalendarske godine u kojoj su navršili 65 godina života, već im državna služba prestaje s danom navršenja te starosne dobi.

Također naglašava da HZZ ne smatra nezaposlenim osobama žene koje nisu u radnom odnosu, ako imaju manje od 65 godina i ispunjavaju uvjete za starosnu mirovinu po prijelaznom režimu izjednačavanja starosne dobi za odlazak u mirovinu između žena i muškaraca.

Takva praksa ne samo što stvara veći broj umirovljenika, nego je nezakonita i diskriminatorna pa je tako pravobraniteljica za ravnopravnost spolova temeljem pritužbe sindikata upozorila HZZ da se takvim tumačenjem izravno diskriminiraju žene, jer ih se stavlja u nepovoljniji položaj od muškarca kojem prestane radni odnos.

Pravobraniteljica dodaje kako analiza podataka koje sadrži Eurostat ukazuje da je niska stopa radne aktivnosti žena u Hrvatskoj generacijski problem. Tako u dobnoj skupini od 60 do 64 godine stopa aktivnosti žena iznosila je tek 18,3 posto, dok je za muškarce bila značajno viših 35 posto.

Zbog pada radne aktivnosti žena kada prijeđu prag od 50 godina života, pravobraniteljica ukazuje da je neophodno razvijati mjere koje bi poticale ostanak žena na tržištu rada i nakon tog praga, a ne ih nepravilnim tumačenjem i primjenom zakona izravno onemogućavati u tome, stoji u priopćenju.

U mirovinu sa 67; Sever: Nećemo se smiriti dok se to ne sruši

(HRT) - U Sabor je Vlada danas uputila cjelovitu mirovinsku reformu koja već mjesecima izaziva niz reakcija. Paket od šest zakona koji će promijeniti naše mirovine s, kako Vlada tvrdi, nekoliko ciljeva - u prvom redu, osigurat će veće mirovine, financijsku stabilnost i dugoročnu održivost mirovinskog sustava. Za koji godišnje, za sada, nedostaje čak 17 milijardi kuna. Sindikalna scena nezadovoljna je predloženom reformom, posebno dijelom koji se odnosi na dobnu granicu za odlazak u mirovinu, koja je 67 godina. Za subotu najavljuju prosvjed. Majda Burić, državna tajnica u Ministarstvu rada i mirovinskog sustava,rekla je kako želi umiritiumirovljenike - mirovine stižu na vrijeme i nadalje će stizati. Podsjetila je da je Vlada u svega dvije godine podigla mirovine za 6,4 posto. Imamo jako dobru tendenciju, s tomtendencijom nastavljamo i dalje. "Mirovinska reforma već od iduće godine donosi dodatno povećanje mirovina za 3 posto.Ona je nužnaza stabilnost mirovinskog sustava, želimojednakopravan položaj za sve naše skupine umirovljenika, želimo da i oni sa najnižim mirovinama, a njih je 246 tisuća, imaju više mirovine, izjavila je državna tajnica.

Krešimir Sever,predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikatakaže kako sindikati nemajuništa protiv povećanja mirovina od tri posto. No, sve ovo što je iznijeladržavna tajnicaon smatra dimnom zavjesom."Ne treba zaboraviti što se građanima nudi- skraćivanje prijelaznog razdoblja za izjednačavanje godina za odlazak u mirovinu žena i muškarca.Konačni cilj je dadobna granica za odlazak u mirovinu bude za sve 67 godina,što je zapravo ono na čemu inzistiraEuropska komisija, Svjetska banka, MMF... Ova vlada se prostrla pred takove tražitelje, njima je narod očito negdje u drugom planu. Mi ćemo protiv toga ustati, nećemo se smiriti dok se to ne sruši", ustvrdio je Sever.

Sever: Dođite na prosvjed, a ako se Vlada ne opameti spremni smo za referendum

SINDIKATI U AKCIJI
Čelnici triju sindikalnih središnjica zatražili su u srijedu pred Banskim dvorima, vezano za prijedlog mirovinske reforme, povratak dobne granice za odlazak u punu starosnu mirovinu na 65 godina, nepodizanje dobne granice za dugogodišnje osiguranike i ublažavanje penalizacije za prijevremeno umirovljenje, te su pozvali građane na prosvjed koji organiziraju u subotu u podne na Europskom trgu

(Tportal.hr) - Vlada je svojim prijedlogom mirovinske reforme pokazala da ispunjava ono što od nje traže Europska komisija i Svjetska banka, a hrvatski građani su joj očito manje važni. Orijentirali su se na zadovoljavanje apetita vladajuće koalicije i njezino održanje, umjesto da učine ono što građanima treba i što očekuju, izjavio je predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata Krešimir Sever.

Sever najavio prikupljanje potpisa za referendum

"Pozivamo građane u subotu na prosvjed, a ako se ni nakon toga ne opamete, krenut ćemo u prikupljanje potpisa za raspisivanje referenduma, najavio je Sever dodavši kako već pripremaju referendumsko pitanje. Po njegovim riječima, prikupljanje potpisa bi moglo početi kroz mjesec dana.

Osvrnuvši se na izjavu ministra rada i mirovinskoga sustava Marka Pavića da su u javnoj raspravi dobili samo 50-ak primjedbi na prijedlog reforme, Sever je rekao kako je raspoloživo vrijeme bilo kratko i da se po prvi puta nisu mogli očitovati na pojedine članke zakona, nego samo na cjelovit zakonski prijedlog.

Vjerujemo da bi u protivnom očitovanja bilo puno više, a povrh toga Vladu je očito "zažuljalo" što su sindikalne središnjice iznijele zajedničke primjedbe oko vraćanja dobne granice na 65 godina za punu starosnu mirovinu, dodao je.

Podsjetio je da se u Hrvatskoj prosječno kraće živi nego u EU, radi se u težim uvjetima, vrijeme zdravog življenja nakon umirovljenja je na polovici prosjeka EU-a, a osim toga radnici u Hrvatskoj ne idu u prijevremenu mirovinu jer im se ide, nego ih se rješavaju poslodavci.

Novosel: Zaboravite kada ćete ponovno doći na vlast

Predsjednik Saveza samostalnih sindikata Hrvatske Mladen Novosel poručio je Vladi i ministru Paviću da svaka manipulacija s hrvatskim građanima i svaka prijevara hrvatskih radnika može koristiti vladajućoj garnituri i jednom krugu ljudi, ali dugoročno će posljedica biti ista kao što je bila za Vladu Zorana Milanovića, koji je prevario hrvatske građane i radnike i umanjio njihova prava 2014.

"Isto čini sad i Vlada Andreja Plenkovića i neka se zapitaju kolike su šanse da ponovno dođu na vlast. Nakon slijedećih izbora, ako i ne bude prijevremenih, zaboravite kada ćete ponovno doći na vlast u Hrvatskoj", rekao je Novosel pred Banskim dvorima.

Kada se Vlada već želi uspoređivati sa zemljama EU-a u kojima je dobna granica za odlazak u punu starosnu mirovinu 67 godina, tražimo da isto tako u Hrvatskojminimalna plaća bude iznad 1000 eura, prosječna viša od 2500 eura, te da radni i socijalni uvjeti budu kao u zemljama u koje je 200.000 naših radnika otišlo u proteklih nekoliko godina. Kada takvi uvjeti budu u Hrvatskoj, pozdravit ćemo i rad do 70-te godine, istaknuo je Novosel.

Zastupnici koji dignu ruke za prijedlog reforme čine grijeh prema budućim generacijama

Pozvao je sve hrvatske radnike, neovisno o članstvu u sindikatu, studente, sadašnje i buduće umirovljenike, da u subotu u podne dođu na prosvjed na Europski trg, zbog budućnosti njih i njihove djece i da pošalju poruku Vladi da ne čini grijeh nad budućim generacijama.Poruka je saborskim zastupnicima, koji će idućeg tjedna dobiti taj zakonski prijedlog, ako dignu ruku za njega to će biti protiv budućnosti hrvatskih građana, rekao je Novosel.

Na pitanje jesu li sindikati spremni nastaviti pregovore s Pavićem, Novosel je odvratio kako neće pregovarati do onog trenutka dok Pavić ne bude spreman argumentirano razgovarati, a ne manipulacijom. "Pregovora sigurno neće biti nakon prosvjeda i za vrijeme prikupljanja potpisa za referendum, jer pregovora o nepravdi nema", poručio je Novosel.

Odgovarajući na upit koliki odaziv očekuju na prosvjed, Sever je rekao kako očekuju pun Europski trg(5000 do 6000 ljudi) i okolicu, napominjući kako nisu mogli dobiti lokaciju na Trgu bana Jelačića zbog zauzetosti do kraja studenoga.


12. listopada 2018.

Vlada donosi novi zakon o minimalcu! Evo koje se promjene uvode

POSLODAVCI I RADNICI
Ove godine oslobođenje koristi 12 tisuća tvrtki za 45 tisuća radnika koji su cijelu prošlu godinu bili na minimalcu

AUTOR Ljubica Gatarić

(VEČERNJI LIST) - Vlada odustaje od pomaganja tvrtkama putem neplaćanja zdravstvenih doprinosa! Od početka iduće godine minimalna bi se plaća trebala isplaćivati i određivati prema novim pravilima koje Vlada pokušava usuglasiti sa sindikatima i poslodavcima. Dio tih novih pravila predstavlja i odustajanje od ove godine uvedenog 50-postotnog oslobađanja od plaćanja zdravstvenih doprinosa za radnike na minimalcu. Ministarstvo rada najavilo je da priprema novi zakon o minimalnoj plaći koji će “stvoriti transparentan normativni okvir u kojem neće biti nejasnoća u određivanju minimalne plaće”.

Pomagali preko zdravstva

Bez obzira na to što je minimalna plaća prošle godine porasla 5 posto, na 3439,80 kuna bruto (2752 kune neto), te je u vrijeme donošenje odluke dogurala na 43 posto prosječne plaće u zemlji, rast ostalih plaća spustio je omjer minimalca na manje od 40 posto. Manjak radne snage pogurao je rast plaća pa je ove godine prosječna neto plaća također porasla pet posto i iznosi 6206 kuna.

Sindikati stoga traže od Vlade da zakonom veže minimalnu plaću uz određeni postotak prosječne plaće dok ne dosegne polovicu prosječne plaće u zemlji. Umjesto trenutačnih 3439,80 kuna minimalna bi plaća, prema sindikalnom prijedlogu, trebala biti 4220 kuna bruto, što znači da bi trebala rasti za četvrtinu. Minimalnu plaću uglavnom isplaćuju radno-intenzivne djelatnosti u tekstilnoj, obućarskoj, drvnoj i zaštitarskoj industriji čiji predstavnici tvrde da sa svojim poslovima ne mogu pratiti tolike povišice. Krešimir Sever iz NHS-a navodi da sindikati traže postupno povećanje minimalca do željenog udjela u iduće tri godine, s tim što bi iduće godine minimalac trebao porasti na46 posto prosjeka, odnosno 3880 kuna.

Ministarstvo se u dosadašnjoj fazi javne rasprave nije izjasnilo hoće li i koliko će povećati minimalac, no priprema mjere kojima će financijski pomoći poslodavcima u ugroženim sektorima. Te bi mjere trebale zamijeniti potkraj prošle godine uvedenu problematičnu poreznu olakšicu prema kojoj su tvrtke koje isplaćuju minimalnu plaću oslobođene plaćanja polovice doprinosa na plaću, gdje je najveći bio zdravstveni doprinos. Bio je to ustupak poslodavcima da ne otpuštaju radnike, no zdravstvo bi trebalo biti posljednji sustav preko čijih se leđa pomaže problematičnim tvrtkama.

Prema podacima Porezne uprave, minimalnu je plaću na početku godine prijavilo oko 12.000 tvrtkiza 45 tisuća zaposlenih, i to za radnike koji su cijelu prošlu godinu primali minimalnu plaću. Tvrtkama na minimalcu ta će državna olakšica ove godine ostaviti oko 160 milijuna kuna, koliko će manje uplatiti u proračun za radničke doprinose. Kako se očekivalo prenošenje izuzeća i u 2019. godinu, procjenjuje se da je broj radnika na minimalcu tijekom ove godine rastao.

– To smo od početka vidjeli kao krivu mjeru jer ona potiče tvrtke da postojeće radnike zadrže minimalcu i priključe im nove – veli Sever.

Ministarstvo rada najavljuje postupno odustajanje od olakšice. Neslužbeno doznajemo da će od početka 2019. za radnike na minimalcu tvrtke morati platiti 75 posto doprinosa na bruto dva (umjesto 50% ove godine), a od 2020. godine doprinosi bi se plaćali u punom iznosu. Kao kompenzacija za ukidanje olakšice tvrtkama će se preko Zavoda za zapošljavanje ponuditi novčani poticaji za zadržavanje radnika. Uvjeti za tu mjeru usuglašavaju se s Europskom komisijom.

Definicija ostaje

– Smanjenje tereta doprinosa na osnovicu prema minimalnoj plaći postupno se ukida jer se istovremeno predlaže bolje, ciljano rješenje koje će biti dostupno poslodavcima koji za isto imaju potrebu – navodi Ministarstvo rada. Po sadašnjem rješenju, u iznos minimalne plaće ne ulaze povećanja plaće koja radniku pripadaju za prekovremeni rad, noćni rad i rad nedjeljom i blagdanom, a u prijedlogu stoji da se definicija neće mijenjati.

‘Sindikalna’ upozorenja iz Svjetske banke

Autor: Goran Litvan

(LIDER) - MMF i Svjetska banka godinama rade u paru, kao dobar i loš policajac. Najprije MMF postavi dijagnozu i odredi terapiju, a onda se pojavljuje Svjetska banka sa ‘spasonosnim’ kreditima. Nakon svega, obično bogate države kreditori postaju još bogatije, a siromašne još zaduženije. No u posljednje vrijeme kao da dolazi do promjena u dosad neoliberalnim bastionima.

Potpredsjednik Svjetske banke za Europu i središnju Aziju Cyril Muller detektirao je problem rada na neodređeno vrijeme i založio se za jednaku zaštitu stalnih i povremenih radnika. A tu se itekako možemo prepoznati jer je Hrvatska u europskom vrhu prema udjelu prekarnog rada. No svjetski bankar tu se ne zaustavlja. Upozorava (nas) i da smo među državama u kojima su radnici najugroženiji zbog nadolazeće robotizacije.

Nepotrebno će postati čak 60 posto današnjih poslova, pogotovu onih jednostavnih, repetitivnih i manualnih, kojih je u Hrvatskoj više nego u većini europskih država. Zato se spominje prijedlog za širenje univerzalne socijalne pomoći i snažnije oporezivanje onih koji imaju novca. Svijet zaista ide k vragu kad je i Svjetska banka počela zastupati sindikalnu politiku.

NHS o Zakonu o minimalnoj plaći

NHS - Nezavisni hrvatski sindikati uputili su Ministarstvu rada i mirovinskog sustava svoje očitovanje na radni tekst novog Zakona o minimalnoj plaći koje u nastavku prenosimo u cijelosti:

Poštovani gospodine ministre!

Kao što smo ranije predlagali, ponovno naglašavamo da je potrebno propisati da iznos minimalne plaće treba uvećati za sve dodatke na plaću i naknade troškova nastalih u vezi s radom ostvarenih u obračunskom razdoblju koji radniku pripadaju temeljem zakona, kolektivnog ugovora, pravilnika o radu ili ugovora o radu.

Naime, važeći Zakon, kao i ovaj radni tekst novog Zakona o minimalnoj plaći, u stavku 2. članka 3. propisuje kako se iz iznosa  minimalne plaće isključuju samo pojedini dodatci na plaću, točnije prekovremeni rad, noćni rad i rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi. Kako postoje različite vrste dodataka, čiji nazivi nisu uvijek u potpunosti ujednačeni, mišljenja smo kako nije potrebno nabrajati dodatke (pogotovo jer nisu nabrojeni svi), već propisati kako smo naveli u dopisu. Time zakonsko rješenje postaje sveobuhvatnije, jasnije i preciznije te se otklanjaju sve nejednakosti postupanja u praksi koje dovode do toga da, neovisno o tome što je jasno kako je propisani iznos minimalne plaće osnovica na koju se pridodaju svi drugi dodatci na plaću, sve one dodatke koji zakonom nisu izrijekom navedeni kao izuzetci, poslodavac može uračunati u iznos minimalne plaće i tako radnika oštetiti za pripadajuće dodatke. Ovako kako smo predložili to neće moći pa tako neće moći niti zloupotrijebiti sam institut minimalne plaće i njegovu svrhu.

Stoga predlažemo da st. 2. čl. 3 glasi:

„Plaća iz stavka 1. ovog članka uvećava se za iznose dodataka na plaću i naknade troškova u vezi s radom ostvarenih u obračunskom razdoblju koji radniku pripadaju temeljem zakona, kolektivnog ugovora, pravilnika o radu ili ugovora o radu.“

Imajući u vidu da je dogovoreni cilj postupno povećanje postotnog udjela minimalne plaće u prosječnoj plaći RH, što i ministarstvo svake godine naglašava i obećava javnosti, predlažemo izmjene i nadopune članka 6. na način da se uistinu i osigura to povećanje  udjela.  Cijenimo što   ste prihvatili naš prijedlog  da se  propiše vremensko

razdoblje za koje se promatra prosječna bruto plaća što sprječava manipulacije s iznosima i osigurava postojanost u promatranju kretanja udjela minimalne plaće u prosječnoj plaći. Ipak, i dalje stojimo pri stavu kako nema razloga da se u promatranje ne uključi i kolovoz jer taj podatak DZS u pravilu objavljuje krajem listopada tekuće godine, a ove godine će biti poznat 25. listopada. Osim toga, kod statističkih pokazatelja važan je što veći obuhvat.

Kako su ranija iskustva pokazala da taj udio tijekom godine postupno pada, jer ostale plaće tijekom godine u pravilu rastu, dolazi do situacije da se navedeno opredjeljenje vlade i sindikata o povećanju udjela minimalne plaće u prosječnoj plaći, s ciljem približavanja udjelu od 50%, niti približno ne ostvaruje. Štoviše, već se godinama održava na približno istom udjelu. Navedeno potkrjepljuje činjenica kako je udio bruto minimalne plaće utvrđene za ovu godinu u prosječnoj bruto plaći, isplaćenoj u pravnim osobama za prvih sedam mjeseci prošle godine, iznosio 42,96%, dok je njen udio u prosječnoj bruto plaći isplaćenoj u pravnim osobama za prvih sedam mjeseci ove godine pao na 40,76%. Iz ovoga je razvidno kakao se taj udio svake godine iznova smanji za približno 2 postotna boda, točnije, ove godine i malo više. I tako u krug, iz godine u godinu.

Uzimajući u obzir činjenicu da aktualna porezna reforma najmanje pomaže radnicima s najnižim primanjima, a udio minimalne plaće u prosječnoj se plaći već godinama zadržava na približno istoj razini jer se taj udio tijekom godine smanji za približno dva postotna boda i kako se prema najavama očekuju značajnija povećanja plaća zbog velikog iseljavanja stanovništva i time nedostatka radne snage, sve kako bi se stimulirao ostanak radnika u Hrvatskoj (što će rezultirati i većim padom tog udjela), predlažemo da se u novom Zakonu o minimalnoj plaći propiše da će udio bruto minimalne plaći u prosječnoj bruto plaći isplaćenoj u pravnim osobama u razdoblju od siječnja do kolovoza 2018. godine, u narednoj, 2019. godini, iznositi 46%, u 2020. godini 50% (podatci o prosječnim bruto plaćama za razdoblje od siječnja do kolovoza 2019.), u 2021. 53% (podatci o prosječnim bruto plaćama za razdoblje od siječnja do kolovoza 2020. godine) da bi se ujedno u 2021. godini taj model preispitao u svrhu daljnjeg povećanja udjela minimalne plaće u prosječnoj (ili medijalnoj).

Nadalje, mišljenja smo kako je stavak 3. članka 6. prijedloga novog Zakona o minimalnoj plaći djelom kontradiktoran. Ako je već cilj povećanje udjela minimalne plaće u prosječnoj plaći, nije potrebno, osim kretanja plaća i inflaciju, spominjati kretanje nezaposlenosti i zaposlenosti, demografska kretanja te ukupno stanje gospodarstva. Osim toga, trenutno postoje olakšice za poslodavce koji isplaćuju minimalnu plaću, a i ove su godine osmišljene kompenzacijske mjere za ugrožene sektore. Uz sve navedeno, u ovom prijedlogu, u stavku 3. članka 6. pobrojani su preopćeniti pojmovi, koji tako navedeni ne predstavljaju konkretne ekonomske indikatore te njihovo nedefinirano promatranje može voditi suprotnom smjeru od onog što vlada iznosi u javnosti, a to je približavanje udjela minimalne plaće u prosječnoj plaći iznosu od 50%.

U 2021. godini, za koju predlažemo da bude godina preispitivanja ovog modela s ciljem daljnjeg povećanja udjela minimalne plaće u prosječnoj (ili medijalnoj) plaći, mogu se promatrati ekonomski indikatori, ali svakako jasnije definirani jer ovako „nabacani“ pojmovi ostavljaju veliku mogućnost kombinacijama koje ne moraju uvijek biti pozitivne.


S poštovanjem

Predsjednik

Krešimir Sever


03. listopada 2018.

Krešimir Sever za Dnevnik Nove TV: "Ljudi nam govore - sad je vrijeme, dajte krenite, nemojte sada stati!"

NAJAVILI PROSVJEDE
Piše: Dalibor Špadina

Sljedeći mjesec sindikati idu u prosvjed protiv Vladine mirovinske reforme. Ne slažu se s glavnim točkama niti smjerom reforme i tvrde da kompromis s ministrom rada Markom Pavićem nije moguć.

(Dnevnik.hr) - Sindikati su potpuno protiv mirovinske reforme. Žele da se u mirovinu ide sa 65 godina, a ne 67. Protiv su strože penalizacije ranijeg umirovljenja za radnike i traže penalizaciju poslodavaca. Protive se većem izdvajanju u drugi mirovinski stup. Poručuju da je vladina reforma za europsku komisiju, a ne građane. No, je li ipak moguć dogovor između sindikata i ministra Pavića ili će definitivno sindikati svoja prava tražiti na ulici? Izjave sindikalnih čelnika u srijedu ne nude optimizam da je dogovor moguć jer su daleko u stavovima od ministra no više o tome za Dnevnik Nove TV kazao jepredsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata Krešimir Sever.

Može li se postići dogovor s ministrom, što on nudi?

Po ovoj ponudi koju je on ponudio, mislim da dogovora neće biti. Čini mi se da nas nije dovoljno ozbiljno shvatio, a da s druge strane ove naše analize i naše prijedloge nisu dovoljno ozbiljno niti razmotrili. Za očekivati je da, s obzirom na takav njihov pristup, da će vjerojatno biti puno ozbiljniji u pristupu nakon prosvjeda koji pripremamo.

Vi zapravo tražite od Vlade da odustane od reforme kako ju je ona zamislila. Jeste li vi spremni popustiti imalo u vašim zahtjevima?

Mi smo spremni tražiti i tražimo da se cijeli sustav zaokrene. Da se ne ide u produljenje radnoga vijeka jer u Hrvatskoj za to doista nema uvjeta niti razloga, da se ne ide u ovakav oblik penalizacije prijevremenog umirovljenja jer ni za to nema razloga. Ne idu ljudi svojom voljom nego zato što ih se poslodavci rješavaju.

Jeste li spremni popustiti?

Pa spremni smo razgovarati o tome i pregovarati da se dob spusti, da se kod dugogodišnjeg osiguranika ne mijenja ništa, a da se, na kraju krajeva, kod prijevremenog umirovljenja sustav zaokrene na način da se penalizacija preokrene prema poslodavcima i da se, moguće, dijelom razgovara o duljini, koliko se dugo zapravo može biti u prijevremenoj mirovini. Dakle, umjesto pet godina možda nešto drugo.

Hrvatski građani baš i ne izlaze na prosvjede u velikom broju, mislite li da možete potaknuti dovoljan broj ljudi da Vladu potakne na popuštanje vašim zahtjevima?

Po onoj potpori koju već sada dobivamo različitom elektronskom poštom, presretanjem na cesti, nemamo prigovora od ljudi. Ljudi kažu: "Očito je, sad je vrijeme, dajte krenite. Nemojte sada stati". Ljudi su nezadovoljni cjelokupnom situacijom, nezadovoljni su svime što se događa, a ova mirovinska reforma, ovakva kakva jest, kolikogod se ministar trudio objašnjavati nekakve svoje poteze, ljudi vjeruju, shvaćaju i razumiju da će to ići isključivo na njihovu štetu.

Vjerujem da tu nećemo imati velikog problema oko toga da dovedemo ljude. Ne samo svoje članove nego i mlade, studente, nezaposlene, umirovljenike... Jer je ovo promjena na kojoj se, zapravo, temelji cijela budućnost Hrvatske.

GABRIJELA GALIĆ Nevolja trgovcima vraća slobodnu nedjelju

POD SVIJEĆAMA BURZE RADA
Autor: Gabrijela Galić

(GLAS SLAVONIJE) KOLUMNA - Slavonska općina Ivankovo ne tako davno prometnula se u pravi hit. Zatvorili su trgovine nedjeljom. I, čini se, nekih većih problema nisu imali u postizanju dogovora na razini prvog čovjeka općine i vlasnika trgovina. Sada se i Mursko Središće sprema na isti potez. I opet će jedan gradonačelnik nastojati postići dogovor s vlasnicima trgovina. Jedinice lokalne samouprave koje razmišljaju ne o zabrani, nego o dogovornom zatvaranju vrata dućana nedjeljom u javnosti se prikazuju kao socijalno osjetljive sredine. Možda u tim potezima dogovorne slobodne nedjelje za trgovce ima elemenata socijalne osjetljivosti. No, slobodan dan trgovcima za koji se u prošlosti borilo i zakonskim zabranama koje je rušio Ustavni sud, na žalost, više je posljedica nužde. Koja se, eto, poklopila sa željama koje nikada nisu ostvarene nekim drugim putem.

Zbog čega su danas jedinice lokane samouprave spremne i željne razgovarati s poslodavcima u trgovini i zbog čega tim istim poslodavcima nije problem pristati na zatvaranje trgovina? Prije svega, dugoročan proces demografskog propadanja danas očito postaje sve opipljiviji. Mladi se iseljavaju i nije tu problem samo iseljavanje izvan Hrvatske, već i dugogodišnjih unutarnjih migracija iz ruralnih u gradska područja. Pritom, kao država starimo i u budućnosti ćemo sve više stariti. Mala mjesta, naselja, sela, zaseoci, propadaju još od jučer.

Negativna demografska kretanja, sjetimo se, svojednobno su zatvorila na stotine poštanskih ureda. Naprosto, postali su neisplativi s obzirom na broj korisnika usluga. Sve je više naselja i u zaleđu Dalmacije i u Slavoniji u kojima se ni cipele ne mogu kupiti, a kamoli kakav imalo pristojniji odjevni predmet. To dovoljno govori o propadanju dijelova zemlje.

Cijeli taj proces ubrzalo je slobodno kretanje radnika, pa se danas iz Hrvatske sele cijele obitelji u pravcu neke od gospodarski stamenijih članica Unije. Poslodavci će reći da trenutno nedostaje preko 40 tisuća radnika, ne samo u onim tradicionalnim industrijama koje su oduvijek uvozile radnu snagu, makar sezonski, već i u uslugama poput trgovine. Donekle je to dobro, jer će makar i malo potaknuti rast plaća. No, unatoč permanentno otvorenim natječajima za radna mjesta, trgovine radnu snagu teško pronalaze. Studenti su, barem u gradovima, sve brojnija radna snaga u smjenanama trgovačkih lanaca. Pogotovo vikendima.

To je stvarnost. Stvarnost koja je izgleda i aktualnu vlast zagolicala pa se tako priprema podloga za novo zakonodavno rješenje zatvaranja dućana nedjeljom. Stvarnost koja će i velike poslodavce u trgovini »slomiti« pa, uskoro možda, više nećemo slušati priče kako bi zatvaranje trgovina nedjeljom dovelo do masovnog otpuštanja radne snage. Jer, radne snage ima sve manje pa neće imati koga otpustiti, ali će ih taj nedostatak radne snage nagnati da trgovcima omoguće dan odmora u neradnu nedjelju. Baš kao što se to već događa u nekim manjim mjestima. Reklo bi se, nevolja je trgovcima vratila nedjelju.

Zbog sve veće nejednakosti Hrvatska mora unaprijediti socijalne i porezne politike

SVJETSKA BANKA UPOZORAVA

(GLAS SLAVONIJE) - U Europskoj uniji treba unaprijediti javne politike u području rada, poreza i socijalne skrbi kako bi se zaštitile ranjive skupine radnika i riješila sve veća nejednakost koju izazivaju ubrzane promjene na tržištu rada i nove tehnologije, stoji u novom izvješću Svjetske banke, u kojem se upozorava i na situaciju u Hrvatskoj. U izvješću "Prema novom društvenom dogovoru: suočavanje s napetostima u raspodjeli dohotka u Europi i Srednjoj Aziji" poziva se na temeljito preoblikovanje socijalnih politika ne bi li se usporilo stvaranje sve većeg jaza između građana. Navodi se kako se za mnoge još uvijek može reći da pripadaju srednjem sloju po dohotku koji ostvaruju, ali ne i po materijalnoj sigurnosti koju uživaju. Tako se u nekim državama članicama EU-a udvostručila visina dnevnih primanja potrebna kako bi se izbjeglo zapadanje u siromaštvo. “Dugoročno zaposlenje s redovnom plaćom više ne čini normu, osobito za mlade, i moramo bolje shvatiti kako se stvara nejednakost i kako rast može postati uključiviji”, izjavio je potpredsjednik Svjetske banke za Europu i Srednju Aziju, Cyril Muller.

Iz Svjetske banke navode da se u Hrvatskoj od 2002. do 2013. broj zaposlenih na nepuno radno vrijeme ili na određeno razdoblje popeo s 11 na 15 posto. Kad su u pitanju mladi, pak, taj je rast bio još snažniji. Tako je u 2002. godini 29 posto zaposlenih u dobi od 20 do 24 godine radilo na nepuno ili određeno vrijeme, a u 2013. njihov se udio popeo na 45 posto, što je skok od 16 posto. Za prevladavanje navedenih izazova iz Svjetske banke preporučuju primjenu triju općih pristupa u javnim politikama. Oni se odnose na povećanje zaštite u svim vrstama ugovora o radu, uvođenje univerzalnih sustava socijalne skrbi, a savjetuju i proširenje poreznih osnovica s modela temeljenog isključivo na primitcima i izdatcima na sustav koji bi zahvatio one s višim primanjima. "Mnogi građani EU-a još uvijek ne znaju za uzlaznu mobilnost i osjećaju kako su upali u stupicu nejednakosti", poručuju iz Svjetske banke.

Primjerice, kažu da tako u Hrvatskoj okolnosti u kojima je pojedinac rođen čine važnije odrednice pristupa visokoškolskom obrazovanju za generacije koje su stasale početkom 2000-ih nego za generacije koje su se počele obrazovati prije tranzicije. "U slučaju RH indeks nejednakosti u mogućnosti pristupa visokoškolskom obrazovanju za dobnu skupinu rođenu 1980-ih dvostruko je veći negoli za one rođene 1940-ih", upozoravaju.H

U nekim državama EU-a udvostručila se visina primanja potrebnih kako bi se izbjeglo zapadanje u siromaštvo


21. rujna 2018.

Pavić: Ljudi će ionako odlaziti u mirovinu između 61. i 65. godine

(HRT) - U emisiji Hrvatskog radija "U mreži Prvog" o mirovinskoj reformi govorili su ministar rada i mirovinskog sustava Marko Pavić, Davor Majetić (HUP) i predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata Krešimir Sever. Ministar Pavić kazao je da su mirovine u mandatu ove vlade porasle za 6,3%. Za 284.000 ljudi koji primaju najnižu mirovinu primanja ćemo 1. srpnja 2019. povećati za tri posto. Za one koji idu u mirovinu u idućih 10-15 godina želimo da imaju mirovine barem onoliko koliko imaju i sadašnji umirovljenici. Ako ništa ne promijenimo, oni će imati u prosjeku 600 do 700 kuna manju mirovinu. Za one najmlađe želimo jačanje drugog mirovinskog stupa i cijeli paket uz njega, kazao je.

Pavić: Cilj Vlade je da produljimo ostanak ljudi u svijetu rada

Što se tiče produljenja radnog vijeka, htio bih umiriti hrvatsku javnost. Znam da će u prosjeku ljudi odlaziti u mirovinu između 61. i 65. godine života. To je tako jer postoji institut dugotrajnog osiguranika. Samo 20% hrvatskih umirovljenika ima 40 godina radnog staža. Cilj Vlade je da produljimo ostanak ljudi u svijetu rada s 30 godina. Nijemci u prosjeku imaju 37 godina staža,rekao je ministar Pavić.

Ova politika Vlade ide u smjeru da se ne produlji toliko godište ljudi koji rade, već da se poveća radni staž. Ako ulazite na tržište rada s 18 godina, sa 61 godinom možete u mirovinu. Ako pak studirate i redovno završavate s 41 godinom staža i 65 godina starosti, možete u mirovinu. Tako će većina hrvatskih umirovljenika ići između 61. i 65. godine starosti u mirovinu. U mirovinu sa 67 godina starosti ići će oni koji su kasno stupili na tržište rada ili nisu sakupili dovoljno godina radnog staža.

Upravo zato što imamo mlađu populaciju umirovljenika, želimo omogućiti ljudima da rade. Cilj Vlade je i omogućiti umirovljenicima da rade do 20 sati tjedno i primaju punu mirovinu. Pripadnici vojske i policije moći će raditi i do 8 sati, ali uz primanje pola mirovine.

Sever: Mirovinska reformadogovorena je bez sindikata

Sever je kazao da je cijela priča o mirovinskoj reformi završena unaprijed, i to bez sindikata, barem što se tiče nekoliko ključnih momenata. Također, nema nikakve pravne podloge za sve to, osim financijske, koja bi o tome govorila. Sasvim je jasno da se ne zna koliko je to poslova i zanimanja na kojima ljudi neće moći raditi do 67. godine starosti, a da nisu pod beneficiranim stažem.

Baš zbog toga što su devedesetih, a i ranih dvijetisućitih velike skupine ljudi ulazile u mirovinski sustav, same projekcije EK govore o tome da će Hrvatska oko 2070. biti među državama koje imaju najmanji pritisak troška mirovina na bruto domaći proizvod.

Majetić: I Vladi i poslodavcima cilj je održiv mirovinski sustav

Majetićje kazao da je mirovinska reforma za ljude i radnike. Ne bih se složio s ovim što govori gospodin Sever da je to protiv ljudi. Ono što nam je svima cilj, i poslodavcima i Vladi, je da imamo održiv mirovinski sustav i da ljudi od svoje mirovine mogu živjeti dostojanstveno.

Drugi stup mora ostati i mora ga se jačati, rekao je i podsjetio da je drugi stup bitan za razvoj tržišta kapitala.

Ono što je nužno je da moramo imati jako i uspješno gospodarstvo. Kada to bude tako, onda će ova diskusija biti manje dramatična i ljudi će imati više sigurnosti. Naglašavam, oni koji ne mogu raditi - neće raditi. Oni koji će imati mogućnost raditi, da budu motivirani da rade duže, jer je veća plaća, a onda će i više uplaćivati u mirovinu, pa će im i mirovina biti veća. Važno je da se stvori uvjerenje kod naših radnika da ćeono što uplaćuju u mirovinski fond utjecatina njihovu plaću sutra, istaknuo je Majetić.

Imaju li svi umirovljenici pravo na dodatak od 27%?

Na pitanje imaju li svi budući umirovljenici pravo na dodatak od 27%, Pavić je rekao da je taj dodatak uveden kada se nekada davno računala mirovina u odnosu na 10 najpovoljnijih godina te je potom objasnio kako se došlo do tog postotka.

Tražimo i način da to bude održivo za financije. Naime, da bi se problem od 27% riješio do 2040. godine, treba osigurati 40 milijardi kuna. To je 50% više sredstava nego što smo dali za brodogradnju. Ova vlada je odgovorna i traži način da se to isfinancira. Neki savjetnici iz Svjetske banke kažu nam da ukinemo 27%, ali mi ne želimo,rekao je ministar Pavić.

Gdje raditi do 67. kad bi svi mlade. HUP: Ima posla izvan Zagreba

MIROVINSKA REFORMA
AUTOR Romana Kovačević Barišić

Produljenje radnog vijeka do 67. godine mnogim starijima od 50, koji ne mogu naći posao, produljit će agoniju. Sindikati traže da se kazne poslodavci koji radnike prerano tjeraju u mirovinu

(VEČERNJI LIST) - Ubrzano produljenje radnog vijeka na 67 godina do 2031. godine u potpunom je raskoraku s praksom na hrvatskom tržištu rada gdje su stariji radnici nepoželjni poslodavcima i spadaju u skupinu teže zapošljivih skupina. Nesklad između zakona koji nam se piše i stvarnih okolnosti dodatno će produbiti problem i unesrećiti brojne ljude koji će dulje biti bez posla. Kako Vlada misli da će oni u tim uvjetima sebi osigurati egzistenciju i, posljedično, mirovinu? Čini se da joj to ne predstavlja problem. Podaci Hrvatskog zavoda za zapošljavanje govore da je među 817.010 zaposlenih od 2016. do danas, starijih od 50 godina posao dobilo samo njih 114.987. To je 14 posto. Najviše ih je zaposleno na određeno vrijeme. "Najveći je apsurd da Hrvatska udruga poslodavaca podržava prijedlog izmjena mirovinskog zakona da se produžava radni vijek do 67. godine, što ministar sav sretan ponavlja, a istovremeno poslodavci smatraju nepoželjnima radnike od 50 naviše, da uopće ne spominjem 60! Poslodavci se tih radnika rješavaju, ali podržavaju njihov dulji radni vijek?! To je licemjerje! Pogledajmo samo radnice u trgovinama, medicinske sestre, industriju, gdje radnici zbog radnih uvjeta, zbog zaštite na radu, već i nakon 60. godine teško mogu raditi! U svakom trgovačkom društvu koje dođe u poteškoće, prvi su na udaru bili radnici koji imaju bilo kakve uvjete za mirovinu, a tako je i danas. S jedne strane poslodavci ih se rješavaju, a s druge država ih kažnjava jer, eto, oni sami trče u mirovinu", govori Mladen Novosel, predsjednik SSSH.

Sindikati bilježe niz svjedočenja radnika kojima, čim se približe “kritičnoj” dobi, nude stimulativni odlazak. – Pritom im perfidno kažu da, ostanu li raditi, više neće moći obavljati isti posao – opisuje Krešimir Sever.

Posljedice “humanog” umirovljenja

Za prevelik broj umirovljenika s premalo staža krivi su podjednako poslodavci i država. Država je 1990-ih masovno dokupljivala staž radnicima prošlih firmi, a ta se praksa “humanog” umirovljenja nastavila, pri čemu je manji broj preisluženih radnika zbog zdravstvenog stanja samoinicijativno odabralo umirovljenje, podsjeća Sever. Proces se dodatno intenzivirao posljednjim izmjenama Zakona o radu, kada je dokinuta obaveza poslodavca da prvo ponude lakše radno mjesto pa tek onda umirovljenje. Međutim, kažnjeni su isključivo radnici –penalizacijom mirovina. Sada kad mirovinski sustav puca po šavovima, država opet rješava problem preko leđa radnika.

– Na radnike se udara s dvije strane. Produžit će radni vijek, poslodavci će ih se i dalje rješavati, a država na kraju kazniti penalizacijom. Mi tražimo da se penaliziraju poslodavci za slanje radnika u prijevremenu mirovinu, ali to su ignorirali – navodi Sever.

Činjenica je da se globalno produljio životni vijek ljudi, da stanovništvo stari i da se svugdje produljio i radni vijek. Međutim, uvjeti rada nisu svugdje isti niti sva zanimanja mogu raditi ljudi u nekim godinama.

Stariji radnici u pravilu svugdje su neželjeni, osim ako je riječ o deficitarnim zanimanjima i poslovnim procesima gdje je dragocjeno znanje pa nema zamjene. Policajci, pravosudni policajci i zatvorski čuvari te niz drugih zanimanja s beneficiranim radnim stažem ne mogu otići jer nema ljudi koji bi radili u tim radnim uvjetima – ustvrdio je Sever.

U HUP-u kažu da “postoje poslodavci koji daju prednost mlađima, ali i poslodavci i radna mjesta na kojima se posebno cijeni stručnost i profesionalno iskustvo, npr.računovodstvo.

– U Hrvatskoj ozbiljno nedostaje radne snage tako da se svi koji aktivno traže posao bez obzira na dob apsorbiraju na tržištu rada. Potražnja za radnicima posebno je prisutna izvan Zagreba, bez obzira na struku, a nude se poslovi čije plaće premašuju prosječnu hrvatsku plaću – poručuju iz HUP-a.

Prosjek godina 33 i pol

Među tisuću zaposlenih uOrbico Hrvatska, mali je broj starijih od 50.

– Možda jedan. Nemamo problem sa starijim radnicima, primio bih ih na radna mjesta gdje mogu raditi, no ovdje je trka na tržištu, iskrcavanje, nošenje tereta, a to nije za starije radnike. Po kancelarijama nema puno zaposlenih. Stariji radnici teško mijenjaju radne navike, a oni koji u radili u socijalizmu nemaju dobre radne navike – tvrdi Branko Roglić, vlasnik Orbica.

Đuro Horvat, vlasnik Tehnixa, kaže da je su svi koji su bili stariji dočekali kod njega punu mirovinu, a 50 posto ih je željelo raditi i nakon te dobi. Prosječna plaća je 1200 eura, imaju i trinaestu, a svoje radnice s poštovanjem naziva suradnicima. Tipična su firma, kaže – na održiv način.

No činjenica je da je prosjek godina ondje33 i pol,a samo sedam posto radnika starije je od 50 godina.

– U Hrvatskoj nije razvijena poslovna kultura. Svi bi trebali poštivati obaveze i prema radnicima i prema državi. Nisu u Uljaniku radnici štrajkali bez veze, već zato što im je ugroženo pravo na život! Normalno je da stariji radnici budu mentori mlađima, oni imaju vještinu, a mlađi brzinu, i to je sretan spoj – zaključuje Đ. Horvat.

Sever: Dovoljno je razloga da pozovemo ljude na ulice

Autor: I.M./HRT - Vlada je zauzela čvrsto stajalište da će provesti mirovinsku reformu s produljenjem radnog vijeka do 67. godine života, većom penalizacijom prijevremenog umirovljenja i bez dodatka od 27 posto za korisnike drugog stupa, ako ne prebace uplaćeni novac u prvi stup. Upravo čvrst stav Vlade oko ta tri, kako kažu sindikati, najvažnija pitanja, naveo je predstavnike sindikata da nakon manje od sat vremena napuste sastanak s ministrom Markom Pavićem, a i zagrijao atmosferu u našoj Temi dana u kojoj su gostovali pomoćnica ministra rada i mirovinskog sustava Melita Čičak i Krešimir Sever iz Nezavisnih sindikata Hrvatske. Severov komentar je da su i dugo izdržali na današnjem sastanku s obzirom da je, kaže, već iz ranijih najava ministra bilo jasno da se Vlada odstava oko ova tri pitanje neće nimalo pomaknuti.To su nama ključna područja ne zbog nas samih već zbog građana u cjelini i zbog onih koji danas rade i koji još nisu zaposleni, ali jednako tako i studenata, školaraca, svih onihkoji će tek doći na red, rekao je Sever.

Ne čudi ga što poslodavci podupiru ovakav smjer izmjene zakona jer su se, kaže, oni jednako lako rješavali starih ljudi i do sada, a sada će ih se riješavati još lakše. S druge strane, objašnjava, one koji će biti ranije potjerani u mirovinu čeka penalizacija od jedne petine mirovine koju bi ostvarili da su bili u punoj mirovini. Država će kazniti njih, a ne poslodavce, istaknuo je Sever. Naglasio je da je sasvim dovoljno razloga da pozovu ljude na ulicu jer Hrvatska nije spremna niti za produljenje radnog vijeka niti za ovakvu vrstu penalizacije.
Pomoćnica ministra Melita Čičak pojasnila je kako je sindikatima na prvom sastanku u lipnju predočeni podaci koji govore o trendovima u mirovinskom sustavu iz kojih proizlazi da prekratko radimo, da premali broj (svega 20 posto) ima 40 i više godina radnog staža, da imamo prilično veliki broj prijevremenih umirovljenja te da za mirovine trebamo osigurati 39 milijardi na godišnjoj razini, od toga 17 milijardi iz državnog proračuna.To je bio uvod u naše razloge zašto smatramo da treba duže raditi, kasnije ostvarivati mirovinu i omogućiti rad uz mirovinu, istaknula je Čičak. Naglasila je kako svi makroekonomski i ostali čimbenici pokazuju da moramo ove godine pristupiti cjelovitoj mirovinskoj reformi iza to osvijestiti i socijalne partnere i sveukupnu javnost.

Na to je Sever rekao kako su sindikati Vladi sve manje socijalni partneri. Vlada se toga partnerstva odrekla. Dva sastanka radne skupine, oba u revijalnom tonu, ozbiljni razgovori se uopće nisu otvorili, na primjedbe koje smo poslali prije dva mjeseca još nismo dobili odgovor, naveo je Sever.


17. rujna 2018.

Mirovinska reforma samo što nije: 'Jasno je da promjene mogu ići samo na štetu radnika i mladih'

VELIKA BURA ZBOG PROMJENA

Adrian De Vrgna

Unatoč kritikama, ne odustaju od njezina donošenja ove jeseni

(VIJESTI.hr) - "Mirovinska reforma samo što nije" - najavljuje mjesecima, pa tako i danas, ministar Marko Pavić. Dogovori su u završnoj fazi, a vladajući, unatoč kritikama, ne odustaju od njezina donošenja ove jeseni.Reforma donosi dulji radni vijek, ali bismo po umirovljenju trebali raspolagati s više novca. Vladajućima ne vjeruju ni sindikati ni oporba uz poruku- "bolje da ne radite ništa nego da dirate u osjetljiv sustav". Bruse se posljednji detalji mirovinske reforme. "Ono što smo predložili je ubrzanje za odlazak u mirovnu sa 67 godina, ali i druge stvari, da sadašnji umirovljenici mogu raditi 4 sata neovisno o statusu odnosno 8 ako su djelatne vojne osobe, bit će tu i povećanje minimalne mirovine", pojasnio je Marko Pavić (HDZ), ministar rada i mirovinskog sustava. Kasniji odlazak u mirovinu, dogodit će se i prije planiranog roka. Sada u punu starosnu mirovinu možemo sa 65. U Irskoj, za mnoge obećanoj zemlji, radi se i radit će se godinu dulje dok je Malta europski rekorder i u mirovinu se ide sa 62 godine.

Da pravdu treba potražiti na ulici, smatraju hrvatski sindikati.

"Radi toga jer je jasno da te promjene mogu ići samo na štetu radnika, mladih i novih generacija, ali i ovih koji rade. I tome se može oduprijeti ne dijalogom gdje nas se očito ne uvažava nego dijalogom s ceste", kazao je Krešimir Sever, predsjednik NHS-a.

I dok se na istoku i jugu s mirovinama krpa kraj s krajem, na zapadu umirovljenici žive i dulje i lagodnije.

Hrvatska je pri europskom dnu s prosječnih 2,600 kuna. U Irskoj je taj iznos gotovo tri puta veći, a u Luksemburgu je čak 13,500 razloga za umirovljeničko zadovoljstvo.

HDZ-ov ključni partner HNS hvali se svojim doprinosom.

"I taj dio će biti uveden da ljudi kad završe s uplatama u mirovinski fond da odmah jedan dio mogu dobiti natrag, a to ćemo utvrditi koliki dio", kaže Predrag Štromar (HNS), potpredsjednik .

Oporba nije oduševljena, a poruka vladajućima glasi - bolje da ništa ne diraju:

"Uskratom dodatka od 27 posto, kemijanje s nekakvim vraćanjem novca što dolazi iz HNS-a, to je uništavanje 2. stupa da bi se krpale proračunske rupe", smatra Davorko Vidović, politički tajnik SDP-a.

Osim što će očito morati raditi dulje, neizvjesno je hoće li hrvatski umirovljenici sutra živjeti bolje nego danas.

Nova talijanska vlada želi zaštititi tradiciju obiteljskog okupljanja – planira ukinuti rad velikih trgovačkih centara nedjeljom

Piše: Narod.hr

(Narod.hr) - Nova talijanska vlada do kraja godine uvest će zabranu rada nedjeljom u velikim trgovačkim centrima, nastojeći na taj način zaštititi tradiciju obiteljskog okupljanja nedjeljom, izjavio je u nedjelju zamjenik premijera Luigi Di Maio. U nastojanju da potakne gospodarski razvoj zemlje talijanski premijer Mario Monti liberalizirao je 2012. kupnju u trgovačkim centrima nedjeljom, unatoč pritisku Katoličke crkve i sindikata koji su se zalagali za održavanje obiteljske tradicije.“Ta liberalizacija zapravo uništava talijansku obitelj”, kazao je di Maio, vođa Pokreta 5 zvijezda. “Moramo ponovno ograničiti radno vrijeme trgovačkih centara”, rekao je novinarima.Početkom godine poljska vlada ograničila je rad centara nedjeljom.Talijanska i poljska inicijativa protivne su postupnoj liberalizaciji ograničenog rada trgovačkih centara nedjeljom u cijeloj Europi.

GABRIJELA GALIĆ Udar na mirovinski sustav pod točkom - zaboravljeno

POD SVIJEĆAMA BURZE RADA
Autor: Gabrijela Galić

(Novilist.hr) - Početkom Svjetskog nogometnog prvenstva ruski predsjednik Vladimir Putin najavio je mirovinsku reformu koja podrazumijeva duži ostanak Rusa u svijetu rada. Odlično odabran trenutak, ako se računalo da će nogometna euforija prikriti loše vijesti. No, to se nije dogodilo. Rusi su prosvjedovali i najavljuju nove prosvjede protiv podizanja životne dobi za umirovljenje kako muškaraca, tako i žena. Prije nekoliko dana samo se u Moskvi okupilo desetak tisuća prosvjednika, a građani su se i u drugim gradovima pobunili protiv najavljenih promjena. Žestoki otpor nagnao je Putina da donekle ublaži najavljenu reformu, no građane i oporbene političare to nije umirilo. Popularnost mu je naglo pala, novi prosvjedi se najavljuju, a politika pritvaranjem oporbenih političara nastoji spriječiti da građane ponovo izvedu na ulice. Otprilike u isto vrijeme kada je u Rusiji najavljena mirovinska reforma, u javnost su pušteni obrisi promjena u mirovinskom sustavu koje kani provesti domaća Vlada. Oštrije kažnjavanje prijevremenog umirovljenja, duži radni vijek, inovativno uništavanje drugog mirovinskog stupa – sukus su te reforme. O svemu će se razgovarati, poručivali su vladajući. No, tog razgovora nema. Radna skupina sastavljena od stručnjaka i zainteresirane javnosti sastala se u dva navrata, a ti su susreti organizirani više da vladajući imaju alibi da su socijalne partnere i stručnu javnost konzultirali.

No, od prvih informacija o promjenama koje bi u mirovinskom sustavu trebale uslijediti od iduće godine, kritike se ne stišavaju.

Međutim, na ulicama nismo vidjeli ni stotinjak, a kamo li deset tisuća nezadovoljnih građana koji prosvjeduju zbog reforme mirovinskog sustava. Tek su svoj glas »protiv« organizirano izrekle sindikalne centrale u krajnje nespretnom trenutku. Nacija opijena uspjehom nacionalne nogomente vrste gotovo nije ni primijetila da se nešto izvan nogometa događa.

Gdje smo danas? Uskočili smo u rujan. Tamo negdje od početka srpnja vladajući o mirovinskoj reformi nisu prozborili ni slova. Predstavnici stručne javnosti, kao i dio socijalnih partnera, resornom ministarstvu svoje su stavove dostavili na papiru i, generalno, popljuvali najavljene reformske mjere. Je li ih netko pozvao na nastavak dijaloga, nastavak pregovora o reformi? Još nije.

Mirovinska reforma preozbiljno je pitanje kojem aktualna Vlada pristupa kao da bira hoće li kupiti rajčicu od osam ili sedam kuna. Ako je doista kani provesti, na način kako je najavila, prelomit će je preko koljena. Naime, vremena za ozbiljan rad na reformi koja bi trebala stupiti s prvim danom iduće godine, nema. Želi li doista biti odgovorna prema građanima, najpametnije bi bilo da reformu, ako je uopće potrebna u opsegu kakav je planiran, odgodi i s punom pozornošću posluša što za reći imaju oni koji daleko više znaju o mirovinskom sustavu od aktualne administracije kojoj je jedina misao vodilja zadovoljiti želje Europske komisije. No, malo je vjerojatno da će se to dogoditi. Kao što je i malo vjerojatno da će se desetak tisuća građana na ulici pobuniti protiv nečeg što se tiče ama baš svakog stanovnika ove zemlje.


11. rujna 2018.

Udar na mirovinski sustav pod točkom - zaboravljeno

GABRIJELA GALIĆ Udar na mirovinski sustav pod točkom - zaboravljeno

POD SVIJEĆAMA BURZE RADA
Autor: Gabrijela Galić

(Novilist.hr) - Početkom Svjetskog nogometnog prvenstva ruski predsjednik Vladimir Putin najavio je mirovinsku reformu koja podrazumijeva duži ostanak Rusa u svijetu rada. Odlično odabran trenutak, ako se računalo da će nogometna euforija prikriti loše vijesti. No, to se nije dogodilo. Rusi su prosvjedovali i najavljuju nove prosvjede protiv podizanja životne dobi za umirovljenje kako muškaraca, tako i žena. Prije nekoliko dana samo se u Moskvi okupilo desetak tisuća prosvjednika, a građani su se i u drugim gradovima pobunili protiv najavljenih promjena. Žestoki otpor nagnao je Putina da donekle ublaži najavljenu reformu, no građane i oporbene političare to nije umirilo. Popularnost mu je naglo pala, novi prosvjedi se najavljuju, a politika pritvaranjem oporbenih političara nastoji spriječiti da građane ponovo izvedu na ulice.

Otprilike u isto vrijeme kada je u Rusiji najavljena mirovinska reforma, u javnost su pušteni obrisi promjena u mirovinskom sustavu koje kani provesti domaća Vlada. Oštrije kažnjavanje prijevremenog umirovljenja, duži radni vijek, inovativno uništavanje drugog mirovinskog stupa – sukus su te reforme. O svemu će se razgovarati, poručivali su vladajući. No, tog razgovora nema. Radna skupina sastavljena od stručnjaka i zainteresirane javnosti sastala se u dva navrata, a ti su susreti organizirani više da vladajući imaju alibi da su socijalne partnere i stručnu javnost konzultirali.

No, od prvih informacija o promjenama koje bi u mirovinskom sustavu trebale uslijediti od iduće godine, kritike se ne stišavaju.

Međutim, na ulicama nismo vidjeli ni stotinjak, a kamo li deset tisuća nezadovoljnih građana koji prosvjeduju zbog reforme mirovinskog sustava. Tek su svoj glas »protiv« organizirano izrekle sindikalne centrale u krajnje nespretnom trenutku. Nacija opijena uspjehom nacionalne nogomente vrste gotovo nije ni primijetila da se nešto izvan nogometa događa.

Gdje smo danas? Uskočili smo u rujan. Tamo negdje od početka srpnja vladajući o mirovinskoj reformi nisu prozborili ni slova. Predstavnici stručne javnosti, kao i dio socijalnih partnera, resornom ministarstvu svoje su stavove dostavili na papiru i, generalno, popljuvali najavljene reformske mjere. Je li ih netko pozvao na nastavak dijaloga, nastavak pregovora o reformi? Još nije.

Mirovinska reforma preozbiljno je pitanje kojem aktualna Vlada pristupa kao da bira hoće li kupiti rajčicu od osam ili sedam kuna. Ako je doista kani provesti, na način kako je najavila, prelomit će je preko koljena. Naime, vremena za ozbiljan rad na reformi koja bi trebala stupiti s prvim danom iduće godine, nema. Želi li doista biti odgovorna prema građanima, najpametnije bi bilo da reformu, ako je uopće potrebna u opsegu kakav je planiran, odgodi i s punom pozornošću posluša što za reći imaju oni koji daleko više znaju o mirovinskom sustavu od aktualne administracije kojoj je jedina misao vodilja zadovoljiti želje Europske komisije. No, malo je vjerojatno da će se to dogoditi. Kao što je i malo vjerojatno da će se desetak tisuća građana na ulici pobuniti protiv nečeg što se tiče ama baš svakog stanovnika ove zemlje.

Nevjerojatni podaci o rastu cijena u Hrvatskoj: lijekovi poskupili 123 posto, duhan 105, a struja i voda 77 posto! Evo koliko smo plaćali ostale proizvode i usluge 2000. godine

A PLAĆE?
Piše: Sanja Stapić

U Hrvatskoj su u nepuna dva desetljeća cijene porasle za 45 posto i po tom je rastu zaradila deveto mjesto u Europskoj uniji.

(SLOBODNA DALMACIJA) - Najveća krila tom rastu dao je skok od čak 123 posto koliko su se podigle cijene lijekova i pomagala, medicinskih, stomatoloških i bolničkih usluga, za 105,4 posto poskupjeli su alkohol i duhan, dok su cijene stanovanja, vode, električne energije i plina povećane za 77,5 posto. Ukupna razina cijena najviše je rasla u Rumunjskoj, i to za 257 posto, najmanje u Njemačkoj u kojoj su cijene prošle godine bile samo 28,6 posto više nego u 2000. Prosječno su cijene u EU-u porasle za 36,5 posto. Prema podacima koje je objavio europski statistički ured Eurostat, u proteklih 18 godina u Hrvatskoj je najviše, čak za 123 posto, poskupjelo zdravlje: medicinski proizvodi, pomagala i oprema, te medicinske, stomatološke, paramedicinske i bolničke usluge. Po tom je skoku cijena Hrvatska peta u Europi u kojoj su te cijene zdravlja porasle znatno manje, za 40,8 posto, a lani je tim razinama Hrvatska dosegnula 53 posto europskih prosječnih cijena zdravlja, pa se čini da će tu biti još prostora poskupljenjima sljedećih godina. Isto vrijedi i za cijene stanovanja, električne energije, plina i vode, koje su trenutačno na razini od 42 posto europskih prosječnih cijena nakon što u nepuna dva desetljeća porasle za 77,5 posto. Alkohol i duhan u gotovo dva desetljeća poskupjeli su 105,4 posto, popevši se tako na 73 posto europskih cijena.

Potpuno loša politika

- Cijene zdravlja rastu svugdje u svijetu zbog novih tehnologija, procesa, novih vrsta dijagnostike i novih pametnih lijekova. Nama dobar dio pametnih lijekova i izrazito skupih dijagnostika nije dostupan ili je rijetko dostupan, a da smo do kraja slijedili sva postignuća, rast cijena zdravstvenih usluga bio bi daleko veći.

Nama su cijene hrane zanimljivije jer čine 29 posto mjesečnihtroškova. Debelo zaostajemo primanjima, plaćama i mirovinama, ne treba nama vanjska statistika da bi svaki od naših ljudi znao koliko loše živi, to ova statistika samo potvrđuje - kažeKrešimir Sever, predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata koji ističe da hrvatski standard zaostaje za cijenama zbog pogrešnih politika koje se vode dugi niz godina.
Smatra da sada dolaze na naplatu promašene politike niskih plaća i obespravljenih radnika.

- Da politike niskih plaća nisu promašene, ne bi toliko ljudi napuštalo zemlju u potrazi za kvalitetnijim i bolje plaćenim poslovima. Politika zauzdanog rasta plaća i niskih plaća u javnom i privatnom sektoru, nedostatak znanja menadžera koji bi trebali znati voditi procese, prepoznati nove tehnologije i ugraditi ih u sustave te postići konkurentniju proizvodnju, umjesto da se živi dobro na račun slabo plaćenih radnika, cijelu je zemlju odvelo ovdje gdje smo sada – ističe Sever.

Cijenama hrane Hrvatska je gotovo dosegnula europske – lani su bile na razini 96,5 posto europskih cijena, a u 2000. na 82 posto EU prosjeka. Prijevoz je od 2000. do početka 2018. poskupio 32,7 posto, cijene rekreacije i kulture povećane su 32 posto, cijene obrazovanja za 14 posto, a namještaja, oprema za kuću i redovito održavanje kućanstva poskupjeli su 13,6 posto.

Najmanje je za 1,6 posto poskupjelekomunikacije– poštanske i telefonske usluge, a hrvatske su cijene na korak od europskih, iznose 90,9 posto prosjeka EU-a. I dok su u Hrvatskoj poštanske i telefonske usluge blago poskupjele, u proteklih 18 godina u EU-u su pale za 21,5 posto.
Odjeća i obuća jedini su hrvatski proizvodi kojima je od 2000. do kraja prošle godine pala cijena i to za 4,2 posto dok je u EU-u porasla za 0,8 posto. Unatoč padu, te su cijene europske čine 99,3 posto prosječnih cijena odjeće i obuće u EU-u.

Razina svih cijena u Hrvatskoj je na 64 posto europskih cijena, ali je cijenama hrane na 96,5 posto, odjeće i obuće na 99,3 posto,komunikacijana 90 posto te je gotovo postigla te europsku razinu cijena. Cijenama stanovanja, vode, električne energije, plina i ostalih goriva je na razini 41,9 posto europskih cijena, a obrazovanja na 51,9 posto...

Standard, prvi do Bugara

Razinama cijena Hrvatska se drži znatno bolje na europskim ljestvicama, nego standardom po kojem je pri samom dnu.

Prošle je godine Hrvatska sa 61 posto od europskog BDP-a po stanovniku po paritetu kupovne moći pala na predzadnje mjesto u Uniji, pretekla je Rumunjska sa 63 posto, a ispod nje je Bugarska s kupovnom moći koja iznosi samo 49 posto EU prosjeka.Sličan je omjer snaga i s drugim pokazateljem, s BDP-om po stanovniku.
Od lanjskih hrvatskih 11.500 eura BDP-a po stanovniku, slabije su Bugarska sa 6300 eura i Rumunjska s 8200 eura. No, bugarski je BDP u 2000. godini bio samo 3000 eura, a hrvatski 8000 eura. Od tada do kraja prošle godine Bugarska je svoj BDP po stanovniku povećala za 110 posto, a Hrvatska za 44 posto.

Rast cijene u Hrvatskoj u 2017. u odnosu na 2000.

45 posto sve cijene, u EU 36,5 posto.
123 posto zdravlje, u EU-u 40,8 posto105,4 posto alkohol i duhan, u EU-u 92 posto

77,5 posto stanovanje, voda, električna energija i plin, u EU-u 57,2 posto61,7 posto restorani i hoteli, u EU-u 56,1 posto
45,3 posto hrana i bezalkoholna pića, u EU-u 43,3 posto32,7 posto prijevoz, u EU-u 41,2 posto

32 posto rekreacija i kultura, u EU-u 7,1 posto14 posto obrazovanje, u EU-u 91,2 posto
13,6 posto namještaj i oprema za kuću, u EU-u 18,5 posto1,6 posto poštanske itelefonskeusluge, u EU-u – 21,5 posto

- 4,2 posto odjeća i obuća, u EU-u 0,8 posto

Europski parlament omogućit će dobrovoljnu mirovinsku štednju za cijelu EU

Autor: Sergej Abramov

(LIDER) - Europski parlament izvijestio je da je odbor za gospodarstvo parlamenta 3. rujna prihvatio prijedlog da se omogući stvaranje dobrovoljnih mirovinskih proizvoda koji bi funkcionirali na čitavom teritoriju EU, prvenstveno namijenjenih građanima Unije koji često sele, ali i onima koji bi ih mogli odabrati umjesto nacionalnih dobrovoljnih mirovinskih fondova ili uz njih. Značajke dobrovoljne mirovinske štednje razlikuju se od članice do članice. PEPP (Pan-European personal pension product, odnosno Sveeuropski osobni mirovinski proizvod) bio bi alternativa koja ne bi bila vezana uz teritorij u kojim netko radi ili živi. Procjena Europske komisije je da bi uvođenje PEPP-a moglo do 2030. godine utrostručiti dobrovoljno mirovinsko tržište i dovesti ga na razinu od 2,1 bilijuna eura. Naravno, PEPP će uključivati izbor između različitih razina rizika mirovinske štednje, uz najsigurniju koja garantira povrat uloženog kapitala. Moći će ga nuditi sve kuće koje su autorizirane pri EIOPA-i, Europskom nadzornom tijelu za osiguranje i strukovno mirovinsko osiguranje.

U posebnoj preporuci Vijeću, odbor za gospodarstvo parlamenta naveo je da bi PEPP trebao dobiti i poseban porezni tretman u članicama. Ako prijedlog prođe sve potrebne instance i ostvari se kao europska legislativa, zemlje članice bi trebale imati izbor hoće li PEPP staviti u jednak porezni tretman kao i ostale dobrovoljne mirovinske proizvode ili će mu omogućiti povoljniji položaj. Sada predstoje razgovori parlamenta s Vijećem i Europskom komisijom u cilju uspostave dogovora oko svih pravila vezanih uz PEPP.

PEPP je mjera zamišljena kao jamstvo za sigurnije mirovine građana EU, koja se, kao i Hrvatska suočava s populacijskim problemima, ali na podnošljivijoj skali. Populacija u EU trenutno stagnira, ali se životni vijek produljuje. Prije 12 godina, na svaku osobu stariju od 65 u EU je bilo četiri radno sposobne osobe. Do 2050 godine procjenjuje se da će u cijeloj Uniji prosjek biti dvije radno sposobno osobe na jednu stariju od 65 godina.


04. rujna 2018.

Državni zavod za statistiku objavio: Rast BDP-a u drugom tromjesečju ubrzao na 2,9 posto

RAST IZVOZA
Državni zavod za statistiku objavio je kako je tromjesečni BDP u drugom tromjesečju 2018. realno veći za 2,9% u odnosu na isto tromjesečje 2017.

(DNEVNIK.hr) - Hrvatsko gospodarstvo poraslo je u drugom tromjesečju ove godine za 2,9 posto na godišnjoj razini, što je brže nego u prethodnom kvartalu, a ponajviše se zahvaljuje rastu izvoza i potrošnje. Sezonski prilagođeni tromjesečni BDP u odnosu na prethodno razdoblje bilježipozitivnu stopu promjene od 1,1%,a u odnosu na isto tromjesečje 2017. realno je veći za 2,8%. Najveći pozitivan doprinos povećanju obujma BDP-a u drugom tromjesečju 2018. prouzročen jerastom izvoza roba i usluga. Prva procjena pokazuje da je tromjesečna bruto dodana vrijednost (BDV) u drugom tromjesečju 2018. realno veća za 2,3% u odnosu na isto tromjesečje 2017. prema originalnim podacima.

Najveći doprinos rastu tromjesečne BDV u drugom tromjesečju 2018. ostvaren je u djelatnosti Trgovine na veliko i na malo; Popravak motornih vozila i motocikala.

Podsjetimo,u prva tri mjeseca ove godine ostvaren je rast BDP-a od 2,5 posto, u odnosu na isto vrijeme lani.

DZS: Stopa registrirane nezaposlenosti pala na rekordno niskih 8,6 posto

Autor: Lider/Hina - U srpnju je u Hrvatskoj bilo nešto manjeod 1,45 milijuna zaposlenih, što je za 16.418 osoba ili 1,1 posto više nego mjesec dana prije, dok je stopa registrirane nezaposlenosti pala na novu rekordno nisku razinu od 8,6 posto, pokazuje izvješće Državnog zavoda za statistiku (DZS). Prema posljednjim podacima DZS-a, u srpnju je stopa registrirane nezaposlenosti zabilježila daljnji pad i time se našla na povijesno najnižoj razini. Naime, usrpnju je stopa nezaposlenosti pala na 8,6 posto, dok je mjesec dana prije iznosila 8,8 posto, a u svibnju 9,2 posto.

Kako ističu analitičari Raiffeisenbank Austria (RBA), pad stope registrirane nezaposlenosti na novu rekordno nisku razinu nastavljen ješesti mjesec zaredom iu skladu je s njihovim očekivanjima i sezonskim kretanjima na tržištu rada.

Dodaju da je registrirana stopa nezaposlenosti, koja predstavlja odnos broja nezaposlenih u odnosu na aktivno stanovništvo, prvenstveno rezultat smanjenja broja nezaposlenih na najnižu zabilježenu razinu, 136.204, što predstavlja pad na mjesečnoj razini za 1,6 posto te na godišnjoj razini za 19,9 posto.

– Premda ohrabruje podatak o nastavku pada stope registrirane nezaposlenosti, on je prije svega potaknut sezonskim kretanjima, koja su snažnija i dugotrajnija zbog produžene turističke sezone. Ipak, pad nezaposlenosti ne slijedi isto povećanje zaposlenosti, a trajni strukturni problemi hrvatskog gospodarstva poput neusklađenosti ponude i potražnje za radnom snagom te niskom razinom zaposlenosti ostaju i dalje duboko ukorijenjeni i snažan uteg napretku domaćeg gospodarstva, ocjenjuju iz RBA.

Istodobno, broj zaposlenih u Hrvatskoj krajem srpnja bio je nešto manji od 1,45 milijuna, što je 1,1 posto više nego u lipnju.

– Iako kod podataka o ukupnom broju zaposlenih postoje značajna odstupanja kod privremenih u odnosu na konačne podatke, razvidno je da dvoznamenkaste godišnje stope pada broja nezaposlenih s jedne strane ne prate isto tako povećanje zaposlenosti s druge strane. Naime, privremeni ovogodišnji podaci za srpanj u odnosu na revidirane konačne podatke iz 2017. ukazuju na smanjenje broja zaposlenih na godišnjoj razini za 0,2 posto. Međutim, s obzirom na spomenuta značajna odstupanja, za točne promjene kretanja broja zaposlenih na godišnjoj razini treba pričekati objavu konačnih podataka o zaposlenima u 2018., ocjenjuju u RBA.

Manje zaposlenih poljoprivrednika

Najveći dio radnika, njih gotovo 1,22 milijuna, bio je zaposlen u pravnim osobama, a to je za 12.867 osoba ili 1,1 posto više nego mjesec dana prije, pokazuju podaci DZS-a. U obrtu i slobodnim profesijama bilo je, pak, u srpnju 210.428 zaposlenih, što je za 3.591 osobu ili 1,7 posto više nego prethodnoga mjeseca.

Zaposlenih osiguranih poljoprivrednika bilo je 19.480, što je 40 osoba ili 0,2 posto manje nego krajem lipnja.

Statistički podaci o kretanju broja zaposlenih u pravnim osobama pokazuju da je od 19 skupina djelatnosti nacionalne klasifikacije djelatnosti u lipnjubroj zaposlenih na mjesečnoj razini pao u četiri.

Broj zaposlenih u rudarstvu i vađenju pao je 0,3 posto, jednako kao i u djelatnosti javna uprava i obrana; obvezno socijalno osiguranje. Pak, u obrazovanju je broj zaposlenih u srpnju manji 0,9 posto, a u opskrbi električnom energijom, plinom, parom i klimatizacijom za 1,6 posto.

S druge strane, najviše je porastao broj zaposlenih u djelatnostima pružanja smještaja te pripreme i usluživanja hrane, za 7,7 posto, na 83.182 osobe. U ostalim uslužnim djelatnostima skok je iznosio 6,2 posto, na ukupno 17.488 osoba.

Na godišnjoj je razini, pak, u srpnju u osam od 19 djelatnosti zabilježen pad zaposlenosti, a time je i ukupan broj zaposlenih u pravnim osobama u odnosu na lanjski srpanj manji za 0,3 posto. Pritom, najveći pad broja zaposlenih zabilježen je u opskrbi električnom energijom, plinom, parom i klimatizacijom, za 10,0 posto.

S druge strane, najviše je porastao broj zaposlenih ugrađevinarstvu, 3,2 posto, u djelatnosti pružanja smještaja te pripreme i usluživanja hrane skok je iznosio 3,1 posto, a u administrativnim i pomoćnim uslužnim djelatnostima 2,9 posto.

U prerađivačkoj industriji, koja zapošljavanajviše, 210.485 radnika, broj zaposlenih u srpnjuje na mjesečnoj razini porastao 0,4 posto, dok je na godišnjoj razini pao za 1,9 posto.

U trgovini na veliko i malo, koja zapošljava 190.585 radnika, u srpnjuje broj zaposlenih na mjesečnoj razini porastao za 1,0 posto, dok je na godišnjoj pao za 2,4 posto.

KOLUMNA Licemjerni direktorski plač

POD SVIJEĆAMA BURZE RADA
Autor: Gabrijela Galić

Od čega živi direktor koji si dvije godine nije isplatio plaću? Istodobno, tvrdi, radnicima je redovito isplaćivao plaće, ali svoju nije obračunavao jer je tek podizao posao na noge. Taj direktor ili direktorica, posve nebitno, silno se narogušio na ministra financija Zdravka Marića jer, eto, želi uništiti sve mala i mikro poduzeća u zemlji. I nije jedini koji tako misli. Kako će to ministar financija uništiti male i mikro poduzetnike, zadrugare? Namećući im obavezu da obavezne doprinose za mirovinsko i zdravstveno osiguranje za direktore i članove uprava, od iduće godine plaćaju na osnovicu od 8.822 kune. Da ne bi bilo zabune, na tu osnovicu obavezne doprinose već sada plaćaju obrtnici koji ostvaruju dobit, samostalni novinari, veterinari, fizioterapeuti, medicinske sestre, odvjetnici... I nisu uništeni. Povlaštena kasta direktora i članova uprava, međutim, ne želi red. I ne žele doprinositi za svoje buduće mirovine, kao ni za zdravstvo. I žele da nered koji je godinama vladao (dajući podršku rastakanju zdravstvenog i mirovinskog sustava) i dalje vlada. I u toj svojoj želji, stvarajući preveliku medijsku buku, iskrivljuju stvarnost.

Prije svega, propisana osnovica za obračun doprinosa nije bruto plaća. To je osnovica za obračun doprinosa na osnovu koje od iduće godine za obavezno zdravstveno i mirovinsko osiguranje trebaju izdvojiti mjesečno nešto više od 3.200 kuna, za razliku od trenutnih nešto iznad 1.900 kuna. Da, riječ je o nešto višim izdvajanjima za sustav koji i sami koriste ili će koristiti. Godišnje će za doprinose tako trebati prikupiti niti 39 tisuća kuna ili 16 tisuća kuna više nego u ovoj godini. Plaću, pritom, uopće ne trebaju isplatiti.

Tek kada bi predloženu osnovicu za obračun doprinosa istodobno smatrali i bruto plaćom, pa bi uz prosječni prirez i bez uzdržavanih članova isplaćivali neto plaću od 6.200 kuna, godišnji trošak rastao bi na tih preko stotinu tisuća kuna koje stalno spominju. No, činjenica je da tu plaću i sada malo tko od njih isplaćuje, pa neće ni u budućnosti. Da ponovimo, država ne propisuje minimalnu bruto plaću direktora, već minimalnu osnovicu za obračun doprinosa.

Direktori koji su skočili na zadnje noge trebali bi se upoznati s ta dva pojma, kao što su se upoznali s nebrojenim mogućnostima izbjegavanja plaćanja poreza na dohodak, prireza... Oni si, naprosto, mogu isplatiti minimalac, mogu raditi svega nekoliko sati u poduzeću, mogu ne isplatiti vlastitu plaću, mogu naštimavati bruto da ne plaćaju porez na dohodak ni prirez... Sve su to mogli i sve to mogu i dalje. No, makar minimalne doprinose trebaju platiti.

Činjenica da će direktori ili direktorice u malim firmama reći da si nisu dvije godine isplatili plaću (a radnicima su isplaćivali), dovoljno govori o sustavu čija se pravila igre mogu zaobilaziti. Tko nekog pri zdravoj plameti može uvjeriti da direktor može dvije godine preživjeti i voditi tvrtku bez kune u džepu i na računu. Da, nije si isplatio plaću, ali zasigurno je iz firme izvukao keš od kojeg je živio. I to je ključni moment velike pobune protiv najavljenog podizanja osnovice za obračun doprinosa, od koje vjerojatno neće biti ništa. Jer u ovoj zemlji i oni koji se kunu da su za uvođenje reda, padaju na licemjerna zapomaganja.


28. kolovoza 2018.

DZS: Stopa registrirane nezaposlenosti pala na rekordno niskih 8,6 posto

Autor: Lider/Hina - U srpnju je u Hrvatskoj bilo nešto manjeod 1,45 milijuna zaposlenih, što je za 16.418 osoba ili 1,1 posto više nego mjesec dana prije, dok je stopa registrirane nezaposlenosti pala na novu rekordno nisku razinu od 8,6 posto, pokazuje izvješće Državnog zavoda za statistiku (DZS). Prema posljednjim podacima DZS-a, u srpnju je stopa registrirane nezaposlenosti zabilježila daljnji pad i time se našla na povijesno najnižoj razini. Naime, usrpnju je stopa nezaposlenosti pala na 8,6 posto, dok je mjesec dana prije iznosila 8,8 posto, a u svibnju 9,2 posto. Kako ističu analitičari Raiffeisenbank Austria (RBA), pad stope registrirane nezaposlenosti na novu rekordno nisku razinu nastavljen ješesti mjesec zaredom iu skladu je s njihovim očekivanjima i sezonskim kretanjima na tržištu rada.

Dodaju da je registrirana stopa nezaposlenosti, koja predstavlja odnos broja nezaposlenih u odnosu na aktivno stanovništvo, prvenstveno rezultat smanjenja broja nezaposlenih na najnižu zabilježenu razinu, 136.204, što predstavlja pad na mjesečnoj razini za 1,6 posto te na godišnjoj razini za 19,9 posto.

– Premda ohrabruje podatak o nastavku pada stope registrirane nezaposlenosti, on je prije svega potaknut sezonskim kretanjima, koja su snažnija i dugotrajnija zbog produžene turističke sezone. Ipak, pad nezaposlenosti ne slijedi isto povećanje zaposlenosti, a trajni strukturni problemi hrvatskog gospodarstva poput neusklađenosti ponude i potražnje za radnom snagom te niskom razinom zaposlenosti ostaju i dalje duboko ukorijenjeni i snažan uteg napretku domaćeg gospodarstva, ocjenjuju iz RBA.

Istodobno, broj zaposlenih u Hrvatskoj krajem srpnja bio je nešto manji od 1,45 milijuna, što je 1,1 posto više nego u lipnju.

– Iako kod podataka o ukupnom broju zaposlenih postoje značajna odstupanja kod privremenih u odnosu na konačne podatke, razvidno je da dvoznamenkaste godišnje stope pada broja nezaposlenih s jedne strane ne prate isto tako povećanje zaposlenosti s druge strane. Naime, privremeni ovogodišnji podaci za srpanj u odnosu na revidirane konačne podatke iz 2017. ukazuju na smanjenje broja zaposlenih na godišnjoj razini za 0,2 posto. Međutim, s obzirom na spomenuta značajna odstupanja, za točne promjene kretanja broja zaposlenih na godišnjoj razini treba pričekati objavu konačnih podataka o zaposlenima u 2018., ocjenjuju u RBA.

Manje zaposlenih poljoprivrednika

Najveći dio radnika, njih gotovo 1,22 milijuna, bio je zaposlen u pravnim osobama, a to je za 12.867 osoba ili 1,1 posto više nego mjesec dana prije, pokazuju podaci DZS-a. U obrtu i slobodnim profesijama bilo je, pak, u srpnju 210.428 zaposlenih, što je za 3.591 osobu ili 1,7 posto više nego prethodnoga mjeseca.

Zaposlenih osiguranih poljoprivrednika bilo je 19.480, što je 40 osoba ili 0,2 posto manje nego krajem lipnja.

Statistički podaci o kretanju broja zaposlenih u pravnim osobama pokazuju da je od 19 skupina djelatnosti nacionalne klasifikacije djelatnosti u lipnjubroj zaposlenih na mjesečnoj razini pao u četiri.

Broj zaposlenih u rudarstvu i vađenju pao je 0,3 posto, jednako kao i u djelatnosti javna uprava i obrana; obvezno socijalno osiguranje. Pak, u obrazovanju je broj zaposlenih u srpnju manji 0,9 posto, a u opskrbi električnom energijom, plinom, parom i klimatizacijom za 1,6 posto.

S druge strane, najviše je porastao broj zaposlenih u djelatnostima pružanja smještaja te pripreme i usluživanja hrane, za 7,7 posto, na 83.182 osobe. U ostalim uslužnim djelatnostima skok je iznosio 6,2 posto, na ukupno 17.488 osoba.

Na godišnjoj je razini, pak, u srpnju u osam od 19 djelatnosti zabilježen pad zaposlenosti, a time je i ukupan broj zaposlenih u pravnim osobama u odnosu na lanjski srpanj manji za 0,3 posto. Pritom, najveći pad broja zaposlenih zabilježen je u opskrbi električnom energijom, plinom, parom i klimatizacijom, za 10,0 posto.

S druge strane, najviše je porastao broj zaposlenih ugrađevinarstvu, 3,2 posto, u djelatnosti pružanja smještaja te pripreme i usluživanja hrane skok je iznosio 3,1 posto, a u administrativnim i pomoćnim uslužnim djelatnostima 2,9 posto.

U prerađivačkoj industriji, koja zapošljavanajviše, 210.485 radnika, broj zaposlenih u srpnjuje na mjesečnoj razini porastao 0,4 posto, dok je na godišnjoj razini pao za 1,9 posto.

U trgovini na veliko i malo, koja zapošljava 190.585 radnika, u srpnjuje broj zaposlenih na mjesečnoj razini porastao za 1,0 posto, dok je na godišnjoj pao za 2,4 posto.

Izmjene poreznih zakona: PDV konačno pada na 24 posto, ali tek od 2020. godine?

JAVNA RASPRAVA

(SLOBODNA DALMACIJA) - Ministarstvo financija u četvrtak je pustilo u javnu raspravu nacrte prijedloga izmjene nekoliko poreznih zakona, kojima se između ostalogpredviđaproširenje primjene snižene stope PDV-a od 13 posto od 2019., smanjenje opće stope poreza na dodanu vrijednost (PDV-a) na 24 posto od 2020. te daljnje smanjenje stope poreza na promet nekretninama s 4 na 3 posto. U Hrvatskoj se sada primjenjuju tristope PDV-a - opća stopa od 25 i dvije snižene stope od 5 i 13 posto.Kako bi se rasteretilo gospodarstvo, nacrtom prijedloga zakona o izmjenama i dopunama zakona o PDV-u predlaže se smanjenje opće stope PDV-a na 24 posto od 1. siječnja 2020. godine. Početkom kolovoza premijer Andrej Plenković najavio je da se od iduće godine planira dodatno porezno rasterećenje od 2,7 milijarde kuna, napomenuvši tada da Vlada nije odustala od snižavanja opće stope PDV-a za jedan postotni bod nego se razmatra da se to umjesto od iduće godine napravi od 1. siječnja 2020.

Podsjetivši da je porezno rasterećenje u prva dva kruga porezne reforme iznosilo oko 4 milijarde kuna, Plenković jerekao da bi se s novim paketom poreznih izmjena od početka iduće godine, omogućilo dodatno rasterećenje od 2,7 milijarde kuna, što bi trebalo omogućiti dodatnu osobnu potrošnju i zaposlenost i investicije, prihode državnog proračuna, u konačnici i gospodarski rast.

U zakonskom prijedlogu također se navodi da "s obzirom da opća stopa PDV-a stvara visoki regresivni učinak, potrebno je proširiti primjenu snižene stope PDV-a 13 posto kako bi se smanjio regresivni učinak PDV-a na najosjetljivije skupine građana, a ujedno će smanjenje regresivnog učinka dovesti do rasterećenja gospodarstva u cjelini".

Stopa PDV-aod 13 posto primjenjivala bi se od iduće godine na dječje pelene, svježe i rashlađeno meso, ribu, voće i povrće. Nedavno je ministar financija Zdravko Marić kazao kako računice Ministarstva pokazuju da bi, pod pretpostavkom korekcije cijena tih proizvoda nakon snižavanja stope PDV-a, to u strukturi potrošnje prosječnoj hrvatskoj obitelji donijelo 872 kune godišnje.

S obzirom na predložene promjene u vezi s proširenjem primjene snižene stope PDV-a 13 posto, procjenjuje se da će one imati utjecaj na smanjenje prihoda državnog proračuna s osnove PDV-a u iznosu od otprilike 1,4 milijarde kuna godišnje.

Predlažu se i izmjene odredbi o korištenju osobnih automobila za privatne potrebe, za koje je izvršen odbitak 50 posto pretporeza, što je potrebno radi usklađenja sa zahtjevima Europske komisije u pogledu ukidanja vrijednosnog praga za pretporez kod automobila i prava na pretporez za plovila i zrakoplove. Poduzetnici, naime, sada imaju mogućnost odbitka 50 posto pretporeza za nabavu ili najam osobnih automobila i drugih sredstava za osobni prijevoz čija vrijednost ne prelazi 400.000 kuna. Sada se predlaže brisanje tog praga vrijednosti.

Predloženo je i da od iduće godine, radi učinkovitosti ubiranja poreza i smanjenju različitih vrsta zlouporaba, porezni obveznici ulaze u sustav PDV-a čim tijekom godine ispune uvjete za ulazak (prag za ulazak je trenutno 300 tisuća kuna), a ne kao sada s početkom iduće kalendarske godine.

Pojednostavljuje se i ispunjavanje poreznih obveza koje proizlaze iz primjene posebnog postupka oporezivanja za telekomunikacijske usluge, usluge radijskog i televizijskog emitiranja i elektronički obavljene usluge osobama koje nisu porezni obveznici koje obavljaju porezni obveznici sa sjedištem u Europskoj uniji, odnosno u Hrvatskoj, ali bez sjedišta u državi članici potrošnje. Tako se uz ostalo, uvodi se prag od 77.000 kuna kako bi se poreznim obveznicima koji isporučuju elektroničke usluge u druge države članice u vrijednosti manjoj od tog iznosa pojednostavilo poslovanje.

Izmjenama Zakona o porezu na nekretnine planira se daljnje smanjenje stope poreza na promet nekretninama sa 4 na 3 posto.

Od prošle godine, naime, ta stopa bila je snižena za sve obveznike s 5 na 4 posto. Ministarstvo financija navodi da se želi daljnje porezno rasterećenje kod prijenosa nekretnina kako bi se dodatno rasteretilo one koji se odluče na kupovinu nekretnina, ali i kako bi se potaknulo rješavanje zemljišno-knjižnog stanja. Tako će se propisati smanjenje stope poreza na promet nekretnina s 4 na 3 posto, s primjenom od 1. siječnja 2019.

Procjenjuje se da će rasterećenje zbog snižavanja stope poreza na promet nekretnina za jedan postotni bod iznositi oko 100 milijuna kuna.

Očekuje se da će uređene zemljišne knjige daljnje utjecati na podizanje pravne sigurnosti u prometu nekretnina te rješavanje imovinskopravnih odnosa dok će smanjenje stope poreza na promet nekretnina utjecati na odluke građana da urede pitanje vlasništva nad nekretninama.

Nacrtom prijedloga o izmjenama i dopunama zakona o doprinosima predlaže se ukidanje doprinosa za obvezno osiguranje u slučaju nezaposlenosti od 1,7 posto i doprinosa za zaštitu zdravlja na radu od 0,5 posto. Istodobno će se povećati doprinos za zdravstveno osiguranje s 15 na 16,5 posto, što ima za cilj doprinijeti saniranju financijskih poteškoća u sustavu zdravstva. Ukidanjem dvaju doprinosa ukupno opterećenje plaće doprinosima s 37,2 smanjuje se na 36,5 posto. Time bi se ukupno izdvajanje poduzetnika na plaću umanjilo za 0,7 postotnih bodova, što prema projekcijama iznosi 900 milijuna kuna, a čime se otvara prostor za povećanje plaća, ocjenjuju u Ministarstvu.

Napominju i da bi se prava koja se ostvaruju na temelju doprinosa čije se ukidanje predlaže, zadržala po osnovi uplate zadržanih doprinosa uz prilagodbu sektorskih propisa, Zakona o zdravstvenom osiguranju i Zakona o posredovanju pri zapošljavanju i pravima za vrijeme nezaposlenosti.

Kako bi se spriječila zlouporaba propisa kod osiguranika koji s poslodavcem ima ugovoren rad u punom radnom vremenu a istodobno je kod tog poslodavca član uprave ili izvršni direktorili upravitelj zadruge, predlaže se povećanje koeficijenta s 0,65 na 1,1 koji se množi s prosječnom plaćom kako bi se utvrdila mjesečne osnovice za obračun doprinosa.

Time bi se izjednačila njihova mjesečna osnovica s onom za osiguranike s osnova samostalne djelatnosti obrta, koji utvrđuju dobit od samostalne djelatnosti te umanjila razlika u visini obveznih doprinosa između navedenih, pojašnjavaju iz Ministarstva.

Iz Ministarstva navode da za provedbu predloženoga zakona nisu potrebna dodatna sredstva iz proračuna.

Opći porezni zakon na snazi je od početka prošle godine, a danas objavljenim prijedlogom izmjena i dopuna planira se, između ostalog, njegovo usklađivanje s EU propisima oko elektroničke komunikacije kako bi se dodatnim digitalnim uslugama usmjerenima poreznim obveznicima smanjilo opterećenje u smislu nepotrebnih dolazaka u Poreznu upravu, kao i trošak Porezne uprave kod slanja i pripreme papirnatih izlaznih akata.

Radi olakšavanja poslovanja poreznim obveznicima smanjuje se administrativni teret ukidanjem nepotrebnih podataka u obrascima s kojima porezno tijelo već raspolaže, a kod statističkih izvješća predlaže se smanjenje dinamike izvješćivanja, koja je sada propisana sa četiri puta godišnje, na samo jednom godišnje i to u roku za podnošenje poreznih prijava za porez na dohodak ili poreza na dobit.

Nadalje, u Ministarstvu kažu kako je posljednjih godina uočeno je da poslovni subjekti, a osobito oni registrirani izvan područja Republike Hrvatske pružaju svoje usluge hrvatskim građanima izbjegavajući ispunjavanje uvjeta koji su za obavljanje određene djelatnosti regulirani hrvatskim propisima.

Na taj način ostvaruju se nepripadajuće porezne pogodnosti. Da bi se to spriječilo, sada se uvodi mogućnost da nadležno tijelo takvom poslovnom subjektu zabrani rad. Budući da se u navedenim slučajevima usluge najčešće pružaju putem internetskih stranica, odredbama zakona regulirana je provedba zabrane rada blokiranjem pristupa sadržaju internetske adrese. Propisane su i prekršajne odredbe za pružatelje usluge pristupa internetu ukoliko ne provedu nalog o zabrani rada blokiranjem pristupa sadržaju internetskoj stranici.

Među ostalim, u članku o poreznoj tajni potrebno je propisati na koji način će se formirati lista dužnika koju Porezna uprava objavljuje. U izuzetak od porezne tajne uključeno je i postupanje u kaznenom postupku, navodi Ministarstvo u svom obrazloženju.

Zakonske odredbe mijenjaju se i u dijelu naplate i ovršnog postupka te otpisa dospjelog poreznog duga. U Ministarstvu financija procjenjuju da za provedbu izmjena i dopuna neće biti potrebno osigurati dodatna sredstva u državnom proračunu Republike Hrvatske.

U javnoj raspravi je i prijedlog izmjena i dopuna zakona o fiskalizaciji u prometu gotovinom.

Sustav fiskalizacije omogućava praćenje rada svakog poreznog obveznika u realnom vremenu, a njegovi pozitivni učinci vidljivi su u skoro svim djelatnostima, kažu u Ministarstvu. U taj sustav prosječno dnevno stigne 6,4 milijuna računa, a usporedbom podataka o broju i iznosu izdanih računa uočen je njihov rast kroz godine. Tako je broj računa izdanih tijekom 2017. za 0,03 posto veći od broja računa izdanih tijekom 2016., a iznos računa izdanih tijekom 2017. je za 7 posto veći od iznosa računa izdanih tijekom 2016.

U Ministarstvu ističu da predloženim izmjenama žele unaprijediti sustav rast stvaranja izdašnijeg, pravednijeg i konkurentnijeg poreznog sustava te podizanja fiskalne discipline.

A nacrtom prijedloga o izmjenama i dopunama zakona o porezu na dobit Hrvatska izvršava obvezu usklađivanja s EU direktivom o utvrđivanju pravila protiv praksi izbjegavanja poreza kojima se izravno utječe na funkcioniranje unutarnjeg tržišta, i to u dijelu odredbi koje stupaju na snagu od 1. siječnja 2019. godine.

Ta direktiva predstavlja samo jedan dio mjera kojima je cilj sprečavanje uočene nepredviđene primjene propisa o oporezivanju dobiti, međunarodnog poreznog prava, kao i opće prihvaćenih modela i smjernica koje je izrađivala Organizacija za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD).

Prijedlozi Ministarstva usmjereni su na sprečavanja premještanja dobiti iz Hrvatske na područje neke druge države.

„Obzirom da u poreznom sustavu Republike Hrvatske već postoje pravila vezana uz odbitak kamata kao i opće pravilo protiv zlouporabe, te mogućnost oporezivanja nerezidentnog društva, ne očekuje se utjecaj na prihode od poreza na dobit nakon uvođenja navedenih odredbi. Međutim, očekuje se uspostava pravednijeg sustava oporezivanja dobiti”, ocjenjuju u Ministarstvu.

Javna rasprava u vezi tih prijedloga traje do 6. rujna.

U javnoj raspravi je i nacrt prijedloga zakona o trošarinama.

Standard Hrvata: Jesmo li prije živjeli bolje? Luksuz su bili auto, TV...

KVALITETA ŽIVOTA
Visokom razinom kvalitete života 60-ih se smatralo ako je netko imao kupaonicu i WC unutar jednog stambenog prostora, automobil i TV bili su luksuz

AUTOR Dijana Jurasić

(VEČERNJI LIST) - Šezdesetih pa i 70-ih godina imati dobar standard značilo je imati “dom pod jednim ključem” u kojem WC i kupaonica nisu bili u dvorištu ili hodniku, a ako ste imali fiću ili stojadina, TV, perilicu rublja,već ste bili imućni. I 80-ih je auto imala manjina, na odmor su radnici odlazili u radnička odmarališta.Pa ipak, često građani revoltiraniniskim standardomi time što smo druga najnerazvijenija zemlja u EU te nejednakostima koji jednima omogućavaju sve, drugima životarenje, kažu da su prije živjeli bolje. Većina zasigurno ne misli na nepostojeće političke slobode koje su, ako ste imenovani neprijateljem bivše države, bile plaćane i glavom ili u boljem slučaju gubitkom slobode i koje su dovele do toga da se još i danas izvlače kosti žrtava totalitarnog sustava.

Jesmo li prije zaista živjeli boljeili je većina građana imala podjednake mogućnosti pa im se život činio relativno dobar ako su mogli “skucati” novac za TV, kućanske aparate i odmor?

Danas je ipak bolje

– Iako je jako teško uspoređivati život danas i u bivšoj državi, ipak mislim da je danas u Hrvatskoj bolje nego prije 30-40 godina. Ljudi su možda prije bili zadovoljniji jer su svi bili podjednaki, nije bilo puno bogatih. Pogledajte automobile danas i prije 30 godina kad su se vozili jugići i stojadini. Porasle su aspiracije ljudi, ali moramo shvatiti da smo siromašna zemlja, koja je do jučer bila u poslijeratnoj izgradnji, mi nismo Nijemci ni Slovaci, mi smo Mediteranci i nismo toliko posvećeni radu i štedljivosti. Danas je problem što možda zarađujemo više, ali je i ponuda roba neusporedivo veća nego prije. Naši su apetiti u odnosu na osamdesete, kad nije bilo toliko robe na tržištu, porasli – kažePredrag Bejakovićs Instituta za javne financije.

Sindikalist Krešimir Sever sjeća se, kad je bio dijete 60-ih, 70-ih, da se smatralo visokom razinom kvalitete života ako je netko imao “sve pod jednim ključem”, kupaonicu i WC unutar jednog stambenog prostora.

– Kad je na Trešnjevci otac prijateljice, koji je dobro zarađivao, kupio famoznog fićeka, Fiat 750, ona, njezina baka i majka doslovno su skakale od radosti. Tada puno stvari nije postojalo, u kvartu su svi podjednako živjeli, bila je jedna telefonska govornica, telefon su u pravilu imali oni povezanis NOB-om iz ‘41. i ‘45.A osamdesete su bile doba hiperinflacije, ljudi su mnogo toga kupovali na čekove, a kad bi ček došao na naplatu, već je bila značajna ušteda zbog inflacije, a rate kredita bez devizne klauzule i promjenjive kamatne stope postajale su sve manje.

Nije se tada imalo više, nego je širi krug ljudi imao manje toga, a za političku i milicijsku elitu bile su posebne trgovine. Danas je puno stvari kojih prije nije bilo sastavni dio našeg života pa normalan standard znači da si ljudi mogu priuštiti auto, mobitel, računalo, internet, kvalitetnu prehranu, godišnji odmor. Ali koliko ljudi si može s današnjim plaćama priuštiti mjesečno odlazak u kvalitetniji restoran, na koncert, u kazalište, zamjenu kućanskih aparata? – govori Sever.

Teško do odmora

Prema podacima Državnog zavoda za statistiku, više od 60 posto građana ne može si platiti tjedan odmora za cijelu obitelj, što ne čudi kad je za četveročlanu obitelj nužno bar 7000 kuna za polupansion u hotelu s tri zvjezdice, a u špici sezone 10.000 kuna.

Bejaković se slaže da je većiniteško financirati odmor, ali čini mu se opasnim da se ljudi zadužuju radi odlaska na odmor i pita se jesu li naši roditelji odlazili na odmor svake godine. Svjestan je da od malih plaća nije lako štedjeti, ali...

– Mi nemamo baš neku svijest o štednji, vjerujemo da će sutra biti bolje, a neće biti puno bolje. Nikako da shvatimo da nismo bogato društvo, željeli bismo biti Švicarska, a ne možemo to preko noći i ne radimo kao Švicarci. Ne mislim da ne radimo, ali se i ne ubijamo od posla. Nakon loše privatizacije, tranzicije, nismo institucionalizirano društvo u kojem se znaju prava i obveze, nemamo kriterije kod zapošljavanja i napredovanja, kod nas se napreduje po čudnim kriterijima i tako dobivaju i nagrade i znanstvena zvanja – kaže Bejaković koji ljeto provodi u Zagrebu i ne ide na odmor.

Sever ističe da su ljudi i80-ih išli na odmor i da danas trebaju moći dostojno živjeti od plaćai mirovina i priuštiti si dobra koja se smatraju normalnim standardom.

– Ne možemo se danas miriti s tezom “ne moraju svi ići na more”, koje je javno dobro, ni na koncert, jer ćemo na kraju doći do toga da ne moraju svi ni jesti ni živjeti – kaže Sever.

Manje nejednakosti

Sociolog Siniša Zrinščak slaže se da je teško uspoređivati današnje vrijeme te sedamdesete i osamdesete, koje su bile godine drugačijih mogućnosti i aspiracija.

– Tada su nejednakosti i percepcija razlika bile manje, ljudi su bili, ne svi, relativno zadovoljni materijalnim mogućnostima jer su živjeli u vremenu koje je dozvoljavalo neke stvari poput automobila, kakav god bio, do vikendica, odmora koji si je velik dio ljudi mogao priuštiti. Iako su 80-e bile doba zaduženja, bilo je to i doba nekog progresa jer se vjerovalo da se nešto može postići radom i uživati u životu.

Sad su mogućnosti i aspiracije ljudi puno veće, ali veće su i socijalne razlike i nejednakosti nego prije jer netko sve može, netko ništa. Standard je danas općenito bolji, možemo si priuštiti puno više stvari nego prije, živimo u barem materijalno gledano boljem svijetu, ali su razlike među ljudima puno veće pa si puno ljudi ne može priuštiti ono što se smatra primjerenim standardom. A u njega se ubraja i tjedan odmora, da možete pozvati prijatelje na večeru, kupiti novu odjeću, zamijeniti kućanske aparate – ističe Siniša Zrinščak.

Ne slaže se s tim da danas nema radne etike kod ljudi jer politike su te koje su natjerale ljude da ne rade, od umirovljenika do branitelja, pa smo zbog takvih politika došli do toga da veliki broj ljudi ne radi. Ljudi se ne iseljavaju, zaključuje, da planduju, nego vani krvavo rade. Prosječna plaća raste, ali medijalna od 5252 kune daje bolju sliku društva i standarda u kojem polovina zaposlenih, više od700.000 ljudi,zarađuje manje od toga.


20. kolovoza 2018.

Ekonomski stručnjak upozorava: Ne želimo ovakvu reformu, razlika između plaće i mirovine bit će još veća

Piše: Frenki Laušić

Stopa bruto zamjene - prva bruto mirovina u odnosu na posljednju bruto plaću – past će s 39 posto u 2018. na 35 posto u 2045. ako se usvoji prijedlog mirovinske reforme Ministarstva rada.

Upozorio je to Danijel Nestić, istraživač Ekonomskog instituta, u svom novom znanstvenom radu: "Mišljenje o prijedlogu mirovinske reforme i rješavanju problema nižih mirovina umirovljenika osiguranih u oba obvezna mirovinska stupa".

Nestić je član radne grupe za reformu mirovinskog sustava pri Ministarstvu rada, a njegov rad sadrži dugoročne projekcije budućih kretanja mirovina i procjenu troškova predloženih reformskih opcija, te nudi druge opcije u odnosu na prijedloge Ministarstva rada.

Podsjetimo, Ministarstvo predlaže da se pitanje nižih mirovina umirovljenika osiguranih u oba obvezna stupa “riješi” omogućavanjem izbora u trenutku umirovljenja između pripadajuće mješovite mirovine i mirovine koja bi im pripala da su bili osigurani samo u prvom stupu.

Taj prijedlog kaže da ako budući umirovljenici izaberu mješovitu mirovinu iz prvog i drugog stupa, onda u skladu s postojećim zakonskim rješenjima nemaju pravo na dodatak od 27 posto na dio mirovine iz prvog stupa.

Ako izaberu mirovinu pod istim uvjetima kao osiguranici isključivo prvog stupa, tada ti uvjeti uključuju i pravo na dodatak na mirovinu od 27 posto na cijelu mirovinu. No, u tom slučaju nemaju pravo na dio mirovine iz drugog stupa, a svoju mirovinsku štednju u drugom stupu u trenutku umirovljenja moraju prenijeti u državni proračun.

Nestić odmah na početku svog rada tvrdi kako se tim prijedlogom "gubi smisao postojanja drugog mirovinskog stupa".

Dapače, njegovi izračuni pokazuju da će se "uz ovakav prijedlog primjerenost mirovina nastaviti smanjivati u budućnosti", te da "postoje značajni troškovi provedbe koji se prebacuju na buduće generacije, što je neodgovorno s obzirom na demografske i migracijske trendove".

Projekcije, tvrdi Nestić, jasno pokazuju da će se uz reformu koju predlaže Ministarstvo nastaviti trend smanjivanja omjera zamjene (omjer prve mirovine i posljednje plaće), odnosno trend smanjivanja primjerenosti mirovina u Hrvatskoj.

"Prema izračunu za izabranu hipotetsku osobu udio mirovine u bruto plaći past će s 39 posto u 2019. na 35 posto u 2045. Alternativni prijedlog proširenja dodatka od 27 posto i na osiguranike drugog stupa stabilizirao bi stupanj primjerenosti mirovina u budućnosti.

Omjer zamjene za mješovite mirovine nakon primjene dodatka ostao bi prilično stabilan, pri čemu bi se dio mirovine iz prvog stupa smanjivao, a dio iz drugog stupa povećavao zbog dužeg razdoblja štednje u drugom stupu i prinosa na tržištu kapitala. Smatram da je stabilizacija stupnja adekvatnosti mirovina jedan od ključnih razloga zašto treba ustrajati na isplati mješovitih mirovina", ističe Nestić.

Uz to, navodi Nestić, za one s najnižim mirovinama može se uvesti isplata posebnog korektivnog dijela mirovine, čime bi najvećem broju osoba s niskim plaćama (ispod 75 posto prosječne plaće) bilo omogućeno da njihova ukupna dvostupna mirovina ne padne ispod mirovine koju dobivaju usporedive osobe osigurane samo u prvom stupu.

"Hipotetska osoba" koja Nestiću služi za analizu jest muškarac koji u 2018. odlazi u mirovinu sa 65 godina starosti i s 40 godina staža tijekom kojeg je primao prosječnu hrvatsku plaću.

U slučaju da je izabrao "jednostupno" osiguranje i nastavio raditi još 16 godina, mirovina ovog hipotetskog umirovljenika iznosila bi 3245 kuna. U tom iznosu, za staž prije reforme zaslužio je 1533 kune, a za staž nakon reforme 1022 kune. No, zbog dodatka od 27 posto na dio mirovine iz prvog stupa njegova mirovina za staž prije reforme iznosi 1947 kuna, a za staž nakon reforme 1298 kuna, ili ukupno 3245 kuna.

U slučaju da je izabrao "dvostupno" osiguranje, mirovina bi iznosila ukupno 2670 kuna i u odnosu na "jednostupnu" mirovinu njegova mješovita mirovina bila bi 575 kuna manja.

- Nadam se da će se predložene mjere još jednom ozbiljno propitati i zaključiti kako se odgovori na sadašnji problem razlika u mirovinama za različite generacije umirovljenika trebaju potražiti uz bitno drugačija rješenja u uvjetima nepovoljnih demografskih i migracijskih kretanja - poručio je Nestić.

NHS: Ovakva porezna reforma neće poticati mlade da ostanu

Izvor: N1

Nakon što je Vlada jučer predstavila mjere iz porezne reforme, reagirali su i Nezavisni hrvatski sindikati čije priopćenje prenosimo u cijelosti.

Koliko god smatrali dobrim da je Vlada Republike Hrvatske u ovom trenutku odustala od smanjenja opće stope PDV-a za 1 postotni bod i umjesto toga smanjila za 12 postotnih bodova PDV na osnovne prehrambene artikle – svježe meso, voće, povrće i ribu (koja na žalost nije toliko čest prehrambeni artikl u hrvatskim kućanstvima) te pelene, toliko smatramo lošim ove najavljene promjene u sustavu poreza na dohodak i ukidanje doprinosa za obvezno osiguranje u slučaju nezaposlenosti i doprinosa za zaštitu zdravlja na radu.

Kod smanjenja PDV-a želimo vjerovati da će trgovci biti dovoljno razumni i mudri da to smanjenje pretoče u smanjenje krajnjih cijena, jer će građani sasvim sigurno za kupovinu birati one koji to i naprave.

No, kod poreza na dohodak i doprinosa druga je priča. Najavu proširenja prvog poreznog razreda Vlada RH je obrazložila: „Kako bi značajnije rasle plaće kvalificiranom kadru poput liječnika, IT stručnjaka i farmaceuta te na taj način spriječio odljev visokokvalificiranog kadra iz zemlje, predlaže se povećati iznos porezne osnovice za primjenu porezne stope od 24%.“

Međutim, najveći dio liječnika, farmaceuta, IT stručnjaka i visokokvalificiranog kadra uopće ne prima plaće na čijim bi se neto iznosima mogao vidjeti neki pomak. Primijetili smo da se u dijelu javnosti provlači informacija kako se granica za ulaz u drugi porezni razred pomiče sa dosadašnje bruto plaće od 17.500,00 kn na 30.000,00 kn. Tako se tu doista i prepoznao dio ljudi iz spomenute ciljane skupine. No, to nije točno.

Naime, nije isto porezna osnovica od 17.500,00 kn i bruto plaća od 17.500,00 kn. Do sada je granica za prelazak u drugu poreznu stopu (od 36%) za samca, odnosno nekoga bez olakšica za uzdržavanoga člana, bila na bruto plaći od 26.625,00 kn, a sa prosječnim prirezom od 12%, njegova je neto plaća iznosila 16.596,00 kn, dok je, primjerice, za nekoga tko ima i olakšicu za jednog uzdržavanog člana ta granica bila na bruto plaći od 28.812,51 kn, odnosno njegova je neto plaća, uz prosječan prirez od 12%, iznosila 18.346,00 kn.

Iz priloženoga je jasno kome će se povećati plaće zbog „proširenja“ prvog poreznog razreda. Onima sa visokim plaćama – predsjednicima i članovima uprava, visokopozicioniranim menadžerima i tek ponekom liječniku i IT stručnjaku. A ovima zadnjima povećanje plaće od par stotina kuna zasigurno neće biti motivacija za ostanak u Hrvatskoj, ako im netko u inozemstvu istovremeno nudi daleko, daleko veće iznose, sigurnost i mogućnost napredovanja u karijeri. Oni pak prvi, ovisno o visini plaće, „omastit će brk“ i sa više od 1.000,00 kn.

Kad je riječ o ukidanju doprinosa za obvezno osiguranje u slučaju nezaposlenosti i doprinosa za zaštitu zdravlja na radu te od tako „ušteđena“ 2,2% doprinosa na bruto II. plaći, prebacivanje 1,5 postotnog boda na povećanje doprinosa za zdravstveno osiguranje uz istovremeno prebacivanje troška koji se podmirivao iz doprinosa za zaštitu zdravlja na radu na trošak zdravstvenog osiguranja, na jednoj će strani ipak biti neki dodatni prihod na razini „uvijek gladnog“ sustava zdravstvene zaštite. No ipak smeta da je ovoj vladi zaštita na radu sve više „nepotreban trošak“. Znamo da su se i najveće uštede u vladinom planiranom rezanju administrativnog opterećenja gospodarstva radile upravo na zaštiti na radu, a sada je „odrezala“ još i doprinos za zaštitu zdravlja na radu.

Kad je riječ o ukidanju obećanog osiguranja u slučaju nezaposlenosti, kažu iz vlade da će ta sredstva namicati iz EU fondova (ali očito i iz državnog proračuna).

Poslodavcima će na drugoj strani, ostaviti 0,7% na bruto II. plaći, što ovi mogu i ne moraju prebaciti u povećanje bruto I. plaće. Iskustvo nam govori kako se pri tome ponašaju poslodavci, a ako se poneki ipak ta sredstva odluči prebaciti u plaću svojih radnika, to će onog radnika sa minimalnom plaćom „usrećiti“ za 16,53 kn, a onoga sa prosječnom za tridesetak kuna, dok bi nekom sa neto plaćom od 15.000,00 kn to moglo povećati plaću za pedesetak kuna.

Uz to, pitanje je je li Vlada RH pri ovom rasterećenju poslodavaca, vezanom uz ukidanje spomenuta dva doprinosa, vodila računa o čl. 71. st. 2. Konvencije MOR-a br. 102 o najnižim standardima socijalne sigurnosti, a koji upućuje da pri plaćanju socijalnih doprinosa radnikov udio ne bi smio biti veći od polovice ukupnih sredstava namijenjenih zaštiti radnika i njegove obitelji.

Uz sve to još i prigovor da predstavnici sindikata ni u izradu ovih izmjena u poreznom sustavu nisu bili uključeni, javna rasprava ide usred same špice korištenja godišnjih odmora, a uz to Vlada je na svojoj jučerašnjoj sjednici usvojila i Smjernice ekonomske i fiskalne politike za razdoblje 2019. – 2021. godine koje su napravljene kao da su ove promjene u sustavu poreza i doprinosa već usvojene. Iz toga je jasno kako je cijela javna rasprava ovdje tek kulisa demokracije. Kad su se vladajući složili unutar sebe, mi ostali smo tek statisti.

Iz svega navedenoga vidljivo je kako ovo nisu mjere koje će mlade (visoko ili manje visoko obrazovane) odvratiti od iseljavanja niti su bilo kakva financijska pomoć većini građana, upravo onih kojima je ta pomoć najpotrebnija.

Nešto se tu moglo napraviti da se išlo sa povećanjem osobnog odbitka, na primjerice 5.000,00 kn. Ali jedino je pravo rješenje značajno povećanje bruto plaća, uključujući i minimalnu te zapošljavanje u sigurnim oblicima rada (ugovori o radu na neodređeno vrijeme).

Prosječna plaća raste, ali... Tko najviše zarađuje u državi

KAKVO JE STANJE
AUTOR: Dijana Jurasić

Mnogi će reći da radnici s prosječnom plaćom od 6352 kune trebaju biti zadovoljni, ali zaboravlja se da više od 700.000 radnika ima plaću manju od 5252 kune

(VEČERNJI LIST) - Prosječna plaća u Hrvatskoj u svibnju je prema podacima Državnog zavoda za statistiku (DZS) iznosila 6352 kune i mnogi će na to reći da našim građanima plaća u prosjeku raste iz mjeseca u mjesec i da se nemaju na što žaliti. Osobito oni koji rade u iznadprosječno plaćenim djelatnostima. Najveću prosječnu neto plaću u svibnju prema DZS-u imali su zaposleni u proizvodnji kokosa i rafiniranih naftnih proizvoda, i to 16.053 kuna, te zaposleni na vađenju sirove nafte i prirodnog plina, s prosječnom plaćom od 15.787 kuna, a nije loše ni zaposlenicima u zračnom prijevozu kojima je prosječna plaća bila 11.338 kuna, zatim zaposlenima u proizvodnji osnovnih farmaceutskih proizvoda i pripravaka s prosječnom plaćom od 9815 kuna.

Slabo plaćeni konobari

Ali mnogo više o Hrvatskoj i plaćama govori medijalna neto plaća, a ona je u svibnju iznosila 5252 kune, što znači da je polovina zaposlenih imala manju, a polovina veću plaću od tog iznosa. Ili slikovitije, više od 700 tisuća zaposlenih radnika u Hrvatskoj prima plaću manju od 5252 kune.

Među najslabije plaćenim zanimanjima u svibnju 2018. bili su radnici na pripremi i usluživanju hrane i pića s prosječnom plaćom od 4140 kuna, zatim zaposleni u proizvodnji kože i srodnih proizvoda s prosječnom plaćom od 4155 kunate u proizvodnji odjeće s prosječnom plaćom od 4251 kunu.

U prerađivačkoj industriji, trgovini na veliko i malo, te u građevinarstvu je više od polovice zaposlenih, a to su zanimanja koja su ispodprosječno plaćena. Tako je u trgovini na malo prosječna plaća u svibnju iznosila 5213 kuna, a u građevinarstvu 5374 kune. Krešimir Sever, čelnik Nezavisnih hrvatskih sindikata, ističe da je svibanj imao više radnih sati pa je i medijalna plaća bila viša nego u travnju.

– Cijelo se vrijeme kod nas barata s prosječnom plaćom, a medijalna plaća pokazuje da polovica radnika od ukupno zaposlenih kojih je sada malo više od 1,4 milijuna prima manju plaću od 5252 kune, znači njih nešto više od 700 tisuća. Plaća radnika sadrži često i izdatke vezane za rate kredita, kupovanje na rate pa je raspoloživi dio plaće za radnike manji od onog koji nam se statistički nudi. U Hrvatskoj se ne prati statistički koliko je prosječan iznos rate kredita građana – napominje Sever.

S najavljenim poreznim promjenama radnici s malim i prosječnima plaćama, dodaje, neće dobiti ništa, a oni se i najviše iseljavaju.

– Ali zato će s poreznim promjenama od 1000 do 2000 kuna dobiti oni s visokim menadžerskim plaćama, koji imaju bruto plaće 40.000 kuna. Samo oko 5% informatičara i liječnika samaca ima veću plaću od 16.500 kuna neto, odnosno bruto 26.600 kuna. Ako liječnik ili informatičar koji ima bruto plaću 28.000 kuna odlazi u inozemstvo, on odlazi zbog besramno dobre ponude i njega neće zadržati nekoliko stotina kuna više u Hrvatskoj, a naši visokopozicionirani menadžeri, članovi uprava ionako ne odlaze iz Hrvatske – kaže Sever.

Mladi ne mogu biti zadovoljni

Gojko Bežovan, profesor socijalne politike, ističe da su prihodi od plaća tek jedan pokazatelj dobrobiti građana jer u Hrvatskoj imamo 27% BDP-a na crno, pa će vlasnik dva četverokrevetna apartmana u Dubrovniku koji godišnje plati paušal od 2400 kuna zaraditi koliko i kirurg u Zagrebu.

– Ljudi koji žive samo od svoje plaće i mladi s VSS-om ne mogu ostvariti u Hrvatskoj svoje životne aspiracije s našom prosječnom plaćom i ti mladi i dalje će se iseljavati. Mladi imaju veće aspiracije od nas starijih i, ako je netko od njih migrant u Zagrebu, mora plaćati podstanarstvo ili stambeni kredit, on je osuđen na preživljavanje osobito ako ima malu djecu u koju treba ulagati – kaže prof. Bežovan dodajući da se naše plaće ne mogu usporediti s onima u Austriji, Njemačkoj, pa i u Sloveniji.


08. kolovoza 2018.

Od porezne reforme radnik neće osjetiti ni »p«

POD SVIJEĆAMA BURZE RADA

Autor: Gabrijela Galić

KOMENTAR Hrvatskoj nedostaje radnika. To smo, ako ne prije, u ovim ljetnim mjesecima naučili. No, ne nedostaje joj samo konobara, kuhara, sobarica, građevinara... Manjak radne snage nije vidljiv samo u djelatnostima sezonskog karaktera, već je priča puno šira. Nema, primjerice, niti dovoljno metalaca, trgovaca, a sve češće se i na frizerskim salonima viđaju od stajanja pohabani oglasi za slobodnim radnim mjestima. Ne odlaze ljudi samo zbog malih plaća, odlaze jer žele raditi u uređenim društvima. I nikakve porezne reforme to neće promijeniti.

Polovina zaposlenih u Hrvatskoj, dakle oko 700 tisuća radnika, mjesečno na ruke primi do 5.252 kuna, a njihova bruto plaća maksimalno je 7.138 kuna. Preostaloj polovini zaposlenih poslodavci prosječno mjesečno isplate plaću višu od medijana. Nitko od onih koji mjesečno zarade do medijana i većina sa zaradama iznad medijana od nove porezne reforme neće imati ništa. Ništa se od poreznih zahvata, ako će promjene u konačnici i biti u obliku u kojem se najavljuju, neće preliti u džepove većine zaposlenih u zemlji.

Niska i srednja primanja, a takvih je u zemlji najviše, koristi od pomicanja granice za plaćenje poreza po najvišoj stopi neće imati. Pitanje je i koliko će koristi od toga imati i oni na koje se najavljenim rasterećenje cilja – IT stručnjaci, liječnici. Program za njihovo zadržavanje u zemlji trebalo je napraviti godinama iza nas. Danas je kasno, a uostalom trebalo bi raditi programe zadržavanja ne samo specifične visokoobrazovane radne snage, već i kvalificiranih i visokokvalificiranih radnika, pa gotovo i nekvalificirane radne snage.

Kada se snižavanje doprinosa na plaću, dakle doprinosa koje poslodavac plaća na radnikovu plaću, prelilo u radnički bruto? Nikada. Neće se niti najavljeno ukidanje doprinosa za zapošljavanje i doprinosa za zaštitu na radu preliti u radnički bruto. Sve da i neki poslodavac, nekim čudom, tih nešto više od stotinjak kuna koji će mu se osloboditi na medijalnoj plaći prebaci radniku, na neto plaći on to neće niti osjetiti. A i zbog čega bi poslodavci bili tako dobrohotni prema radnicima? Pa oni su ti koji kukaju da su opterećenja plaća u Hrvatskoj prestrašna i da oni zbog toga ne mogu poslovati, ne mogu podizati plaće. I bez obzira što ih usporedba s drugim zemljama, pa i onima u koje domaći radnici bježe, demantira, nastavljaju kukati.

Međutim, ako u Vladi doista misle da će poreznim rasterećenjem poslodavce potaknuti na dizanje plaća, onda bi Vlada sama, kao poslodavac, trebala dati primjer i povećati plaće zaposlenima u državnim i javnim službama. S njima su razgovore o osnovici za iduću godinu trebali otvoriti još tamo u svibnju. No, od razgovora još ništa.

Od podizanja praga za plaćanje najviše stope poreza na dohodak, kao i ukidanja dva doprinosa, bez obzira što bi zdravstveni porastao, dakle, korist će imati jedino poslodavci i taj oslobođeni novac prelit će se u profit. Većina zaposlenih promjene neće osjetiti, osim možda dugoročno. Jer pitanje je hoće li dugovima preopterećeno zdravstvo u nekom trenutku moći pokrivati isplatu naknada za vrijeme bolovanja. Pitanje je i hoće li proračun sutra biti u stanju pokriti isplatu naknada za vrijeme nezaposlenosti ili će nezaposleni nastradati.

Rade manje, a naprave više: Evo zašto bi puno više trebalo eksperimentirati s kraćim radnim vremenom

Mrzovoljni i preopterećeni zaposlenici ne mogu biti garancija uspjeha nijednoj kompaniji ili instituciji

BITNA JE PRODUKTIVNOST
Autor: Karlo Vajdić

Ovih dana opjevani slučaj novozelandske tvrtke samo je posljednji u nizu pokušaja skraćivanja radnog vremena, od kojih mnogi završavaju uspješno jer su radnici zadovoljniji i efikasniji na poslu, a te efekte potvrđuju i znanstvena istraživanja

(Tportal.hr) - Svjetske i domaće medije ovih dana preplavila je priča o novozelandskoj kompaniji koja je eksperimentalno prešla na četverodnevni radni tjedan, a taj se pokus pokazao toliko uspješnim da su se našli na pragu odluke da tu promjenu učine stalnom. Perpetual Guardian, tvrtka koja se bavi upravljanjem imovinom poput zaklada, fondova i sličnih, tijekom ožujka i travnja skratila je radni tjedan na četiri osmosatna dana, umjesto njih pet, no dohodci za gotovo 250 zaposlenika zadržani su na istoj razini.

Konačni rezultat u plusu

Uz to, eksperiment je pratilo dvoje istraživača čiji je zadatak bio utvrditi efekte koje će kraći radni tjedan imati na zaposlenike. Konačni rezultat je bio taj da su zaposleni imali poboljšanje u ravnoteži posla i privatnog života od 24 posto, na radna mjesta su se vraćali s više energije, njihovi šefovi su primijetili da su kreativniji, da im je pažnja bolja, da su dolazili na vrijeme, nisu odlazili prije vremena niti su odlazili na dugačke pauze. 'Njihov stvarni uspjeh na poslu nije se promijenio kad su radili četiri dana umjesto pet', objasnio jeJarrod Haar, profesor iz područja ljudskih resursa sa Sveučilišta za tehnologiju u Aucklandu.

Prvi pokušali Šveđani

Iako je novozelandska kompanija dobila dosta prostora u medijima ovih dana, pokušaji prilagodbe radnog vremena izvan tradicionalnog peterodnevnog osmosatnog radnog tjedna stara su stvar i sporadično se provode već više od dva desetljeća. Među prvim poznatim pokušajima oni su u nordijskim zemljama, konkretno u Švedskoj, u kojoj je još krajem osamdesetih u gradiću Kiruni centar za brigu o starijima skratio radno vrijeme kako bi se zaposlenicama omogućila bolja usklađenost s radnim vremenom njihovih supruga koji su radili u obližnjim rudnicima.

Uz niz pokušaja u Švedskoj, koji su bili češći kad su na vlasti bile lijeve političke opcije, a prorijeđeni kad je vladala desnica, pitanje kraćeg radnog vremena ponovo je dobilo na značenju prije desetak godina, u jeku globalne ekonomske krize. Kako bi se lakše nosile s recesijom i nedostatkom posla, mnoge su kompanije i organizacije tada povremeno kratile radni tjedan kako ne bi bile prisiljene otpuštati radnike. No ta je promjena bila uglavnom privremena vatrogasna mjera i nije bila usmjerena korjenitim izmjenama načina na koji ljudi rade.

Stefan Löfven, premijer Švedske i predsjednik socijaldemokrataStefan Löfven, premijer Švedske i predsjednik socijaldemokrata

Nekoliko opcija skraćivanja

Fleksibilizacija radnog vremena u odnosu na klasični radni tjedan od 40 sati raspoređenih na pet dana po osam sati vrti se oko nekoliko različitih opcija: smanjenje broja radnih sati uz zadržavanje jednakog broja radnih dana, smanjivanje broja radnih dana uz zadržavanje broja dnevnih radnih sati ili smanjenje broja radnih dana uz povećanje broja dnevnih radnih sati. Spomenuti prvotni pokušaji u Švedskoj najčešće su se provodili na način da se osmerosatni radni dan skrati na šest sati, ali da se zadrži pet radnih dana u tjednu. Jedan od najpoznatijih takvih primjera su automehaničarski centriToyoteu gradu Göteborgu, koji su još prije 16 godina prešli na šestosatni radni dan te tako rade i danas.

'Svi su sretni'

Direktor u jednom od njih je prije nekoliko godina britanskom Guardianu izjavio da se 'zaposleni osjećaju bolje, manje ih odlazi iz kompanije, a lakše je i zaposliti nove ljude'. Uz to, kako je rad u jednoj smjeni od 7 do 16 sati zamijenjen radom u dvije smjene, od 6 do 12 te od 12 do 18 sati, 'vrijeme koje provedu na putu na posao je kraće, efikasniji su u korištenju strojeva, niži su kapitalni troškovi i – svi su sretni', dodao je tadašnji direktor, uz napomenu da je i profit porastao za 25 posto.
Kraće radno vrijeme rezultiralo je u posljednjem novozelandskom primjeru time da su zaposleni imali poboljšanje u ravnoteži posla i privatnog života od 24 postoKraće radno vrijeme rezultiralo je u posljednjem novozelandskom primjeru time da su zaposleni imali poboljšanje u ravnoteži posla i privatnog života od 24 posto

U međuvremenu su brojne tvrtke u Švedskoj i drugdje ili skratile radni dan na šest sati ili, poput spomenute novozelandske, ostavile osmosatni radni dan, ali su radni tjedan srezale na četiri dana. Među takvim kompanijama češće su mlađe tvrtke koje se bave informatičkim uslugama i sličnim djelatnostima, poput švedske tvrtkeFilimunduskoja razvija aplikacije za mobitele ili danske tvrtkeIIH Nordickoja pruža usluge napredne digitalizacije poslovanja drugim kompanijama.

Pokusi u javnim poduzećima

Pokusi s prilagodbom radnog vremena nisu ograničeni samo na privatne kompanije, nego na taj način često eksperimentira i državna i javna uprava. Devedesetih su štokholmske gradske vlasti šestosatni radni dan privremeno uvele u vrtiće i centre za brigu o starijim i nemoćnim osobama. Brigitta Olsson, koja je bila među stručnjacima koji su trebali ocijeniti uspjeh štokholmskog eksperimenta, kazala je da je mjerenje troškova i dobiti takvih pokusa dosta kompleksno. Nije lako procijeniti jesu li uštede na manjim bolovanjima nastale zbog kraćih radnih sati ili drugih faktora, objasnila je. Kraći radni dan znači da će biti zaposleno više ljudi, što znači veći trošak za poslodavca, no s druge strane je smanjen trošak naknade za nezaposlene, a postoji još puno dodatnih varijabli koje ulaze u konačni izračun.

Državna administracija u američkoj saveznoj državi Utah 2008. godine također je eksperimentirala s četverodnevnim radnim tjednom, no specifičnost njihova pokusa bila je da su zaposlenici ta četiri dana radili po 10 radnih sati, tako da je ukupni zbroj odrađenih radnih sati i dalje bio 40. Državni službenici tako nisu bili zakinuti za plaću, dobili su dodatni slobodni dan, a ostvarena je i ušteda na prijevoznim troškovima jer su na posao morali dolaziti dan manje.

Postoje istraživanja koja pokazuju veći rizik od obolijevanja kod onih koji prekomjerno radePostoje istraživanja koja pokazuju veći rizik od obolijevanja kod onih koji prekomjerno rade
S druge strane, radnim danima su imali nešto manje vremena za obitelj, iako se to donekle kompenziralo dodatnim slobodnim danom, no bilo je i problema s pronalaskom vrtića za djecu čije je radno vrijeme prilagođeno za 10-satne radne dane. Pokus je prekinut nakon tri godine i sve se vratilo na staro. Zakonodavci su izjavili da promjena nije donosila one uštede kojima su se nadali, a građani su se žalili kako petkom nisu mogli obavljati poslove s državnom administracijom.

Što kažu znanstvenici

U posljednjih nekoliko desetljeća brojna su znanstvena istraživanja ukazala na pozitivne efekte kraćeg radnog vremena. Među njima postoje ona koja pokazuju da su zaposlenici produktivni najviše četiri ili pet sati dnevno, da prekomjerni broj radnih sati dovodi do većeg broja grešaka, što u konačnici povećava troškove, kao i da ljudi koji previše rade češće obolijevaju od depresije. Postoje i istraživanja koja pokazuju veći rizik od obolijevanja kod onih koji prekomjerno rade. Korisni efekti od kraćeg radnog vremena su uglavnom poprilično očiti, no dosadašnja iskustva pokazuju da promjena tradicije nije tako jednostavna.

'Zašto bih vam smanjivao plaću?'

Jedan od glavnih faktora u odluci o tome može li neka organizacija skratiti radni tjedan ili radni dan i koliko će to biti uspješno leži, naravno, u njenoj funkciji, odnosno djelatnosti.Andrew Barnes, osnivač novozelandske kompanije s početka priče, to je opisao na način da šefovi kompanija prilikom zapošljavanja novih ljudi moraju dogovoriti točno koje će zadatke ti zaposlenici obavljati, umjesto da se zapošljavanje temelji na broju sati koje će netko provesti u uredu. 'U takvom slučaju priznajete da ste previše lijeni da biste odredili što točno hoćete od radnika', komentirao je Barnes i dodao da tvrtka onda plaća radnika samo zato što se pojavio na radnom mjestu. 'Ugovor bi se trebao bazirati na dogovorenoj razini produktivnosti', kazao je Barnes, čije riječi prenosi New York Times. 'Ako izvršite nešto u kraćem vremenu, zašto bih vam ja smanjivao plaću?', zaključuje on.

Nesumnjivo je to da razna istraživanja i realni pokusi u tvrtkama i institucijama potvrđuju da je peterodnevna osmosatna radna obaveza zastarjeli koncept koji bi se trebao fleksibilizirati u skladu s novim vremenima i oblicima posla. No zasad ne postoji i neko čvrsto pravilo koje bi određivalo koja si organizacija to može priuštiti, a koja ne, jer je broj faktora koji utječu na to kakav će ishod imati skraćivanje radnog vremena – od vrste poslova, preko društvenih okolnosti, do tipa klijenata s kojima netko posluje – vrlo velik. Ono što je sigurno to je da bi puno više tvrtki i organizacija trebalo barem isprobati kraće radno vrijeme za svoje zaposlene i nakon toga donijeti konačne odluke. Mrzovoljni i preopterećeni zaposlenici ne mogu biti garancija uspjeha nijednoj kompaniji ili instituciji.

Loše nam se piše: Veliko europsko istraživanje o promjenama tržišta rada koje se osjete i u Hrvatskoj

PERSPEKTIVA ZAPOŠLJAVANJA
Piše IVANA DOMITROVIĆ

Radni dan koji počinje u točno određeno vrijeme, slobodni vikendi, praznici, plaćeni doprinosi, kolika-tolika mirovina… možda se sve to uskoro okrene naglavačke. Koliko ćemo još dugo raditi u uvjetima na koje smo navikli, izračunala je Europska komisija i došla do zaključka da nam se ''loše piše''.

(Dnevnik.hr) Ugovori o radu na neodređeno vrijeme koji nam jamče sigurnost uskoro bi mogli postati stvar prošlosti. Zapravo, prema ropotarnici prošlosti već su krenuli, a to su potvrdili statistički podaci. I nisu samo ugovori na neodređeno i sav komfor kojeg nude pod velikim upitnikom budućnosti. Prateći podatke unazad nekoliko godina Europska komisija je napravila analizu kretanja na tržištu rada i socioekonomske posljedice tih kretanja na području Europske unije. Iako su ugovori o radu na neodređeno vrijeme još uvijek u većini, postojan je trend smanjivanja broja radnika koji ih potpisuju. Ali drastično se zato povećava broj''platformskih radnika''. Kako objašnjavaju u izvještaju, kategorija ''platformskih radnika'' veoma je kompleksna za definiranje budući da se radi o cijelom aranžmanu kolaborativnih ekonomija. Ali pojednostavljeno – to su osobe koje se za svoj rad ili pružanje usluga, služe platformama primjerice Facebookom, Googleom i slično.

S obzirom na to da velik dio njih u pravilu nije zaposlen standardnim ugovorima o radu, oni zapravo samo pružaju svoje usluge za određenu naknadu koja je zbog načina rada na platformama i velikog broja ljudi, odnosno konkurencije koja radi na taj način - niska. A nije ni zaštićena u smislu izdvajanja za razne doprinose poput zdravstvenog i mirovinskog osiguranja.

Slabije plaćena visokoobrazovana radna snaga

Platformskih radnika sve je više i u njima veći udio imaju muški visokoobrazovani radnici. Upravo je taj podatak o visokoobrazovanoj relativno slabo plaćenoj i doprinosima nezaštićenoj radnoj snazi zabrinuo europske birokrate. Samo manjina njih, stoji u izvještaju, živi od tako zarađenog novca.

Sada to uzimaju u obzir prilikom kreiranja socijalnih politika o zapošljavanju. Ali s obzirom na to da se radi o kompleksnijoj situaciji nego je pojednostavljeno u gornjem primjeru, birokrati će morati dobro ''zasukati rukave'' kako bi pronašli rješenja za tu rastuću radnu snagu, odnosno da u slučaju gubitka posla ili zdravlja ti visokoobrazovani ljudi ne zapadnu, u krajnjoj liniji, u ekstremno siromaštvo.

Brojke ukazuju na još jedan problem. A to je smanjivanje broja radnika koji rade na puno radno vrijeme. Njih je 2002. godine bilo oko 62 posto, a 2016. oko 59 posto. Birokrati to računaju ovako - manje sati rada, manja plaća i manji životni standard, ali i manje uplaćivanja poreza u državnu blagajnu. A to je već znak za alarm, jer nitko ne želi da pola milijarde stanovnika koliko ih živi u EU krene putem osiromašivanja.

Još je jedan zanimljiv, ali i zabrinjavajući trend istaknut u izvještaju. Radi se o perspektivi obrazovanja mladih Europljana. ''Nedavna PISA istraživanja odaslala su alarmantne signale o razini kompetentnosti 15-godišnjih Europljana u osnovnim kategorijama kao što su pismenost, znanost i matematika.

U sve tri kategorije jedan od pet učenika ima ispodprosječnu razinu znanja.

Udio ispodprosječnih učenika povećao se od 2012.

Uzimajući u obzir prosječni rezultat, 15-godišnjaci u EU lošiji su od svojih vršnjaka u azijskim zemljama.

Prekinuti začarani krug niže razine obrazovanja

Istražujući brojke koje bi mogle dati odgovor na pitanje zašto je to tako, autori izvještaja otkrili su da veliku ulogu u tome igra obrazovanje roditelja, čak veću nego nastavnici u školama. Naime, veća je vjerojatnost da će dijete visokoobrazovanih roditelja imati bolje akademske rezultate. Ali ne samo to. Prije će pronaći posao, čak i u odnosu svog kolege koji je također visokoobrazovan, ali dolazi iz obitelji s nižim obrazovanjem. Ujedno će prije napredovati u karijeri od kolege koji je također visokoobrazovan, ali dolazi iz obitelji s nižim obrazovanjem te će prije pronaći novi posao ako dobije otkaz.

Eurobirokrati sada predlažu da se škole više angažiraju prema učenicima koji dolaze iz nezavidnijeg socijalnog okruženja i da im budu''vjetar u leđa''. Jer će i ti učenici jednog dana možda biti roditelji, i ako završe viši stupanj obrazovanja, veća je vjerojatnost da će prekinuti začarani krug nižeg obrazovanja.

Zašto je važno biti visokoobrazovan, ako pitate autore izvještaja?

Zato što je za sve više poslova za koje se traže radnici, potrebno imati tercijalni stupanj obrazovanja. Što ste obrazovaniji prije ćete pronaći posao, snaći se u karijeri i manje se oslanjati na socijalna davanja države. A na državama je sada da riješe sve veći problem nisko plaćenih radnih mjesta koja popunjava visokoobrazovana radna snaga.


31. srpnja 2018.

Svaki peti Hrvat zarađuje manje od 3500 kuna: ''Jasno je da je siromaštvo duboko zakoračilo u Hrvatsku''

TREĆINA GRAĐANA NA RUBU
Svaki peti Hrvat zarađuje manje od 3500 kuna na mjesec. Pokazuju to podaci Državnog zavoda za statistiku o strukturi zaposlenih prema visini isplaćene prosječne neto plaće.

(Dnevnik.hr) - Više od polovice građana ima manje od 6 tisuća kuna, odnosno manje od prosječne plaće, dok s druge strane više od 10 posto ima primanja veća od 12 tisuća kuna. Predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata Krešimir Sever upozorava da u usporedbi s visokim cijenama čak trećina građana živi na rubu siromaštva."Nešto nam je jeftinija struja, nešto jeftiniji nam je plin. Međutim, sve drugo nam je tu negdje, nerijetko čak i skuplje, a plaće dosežu po prilici trećinu prosječne plaće u Europi, nekada čak i niže. Dakle, vrlo je jasno da je siromaštvo duboko zakoračilo u Hrvatsku", rekao je Sever.

DZS: Polovica zaposlenih u platnom rangu od 2700 do 6000 kuna

Autor: Lider/Hina - Više od polovice zaposlenih u pravnim osobama u Hrvatskoj ili njih više od 525 tisuća, za ožujak prošle godine primilo je prosječnu neto plaću u rasponu od 2.701 kune do 6.000 kuna, dok je više od 51 tisuće zaposlenih dobilo plaću manju od 2.701 kune, pokazuju podatci Državnog zavoda za statistiku (DZS). Podaci DZS-a o strukturi zaposlenih prema visini prosječne isplaćene neto plaće po zaposlenom u pravnim osobama za ožujak prošle godine odnose se na962.644 zaposlena u pravnim osobama, koji su za ožujak ostvarili puni fond radnog vremena. Zaposleni su prema visini plaće raspoređeni u 13 skupina, a u prvoj su oni sneto plaćom do 2.700 kuna, kojih je bilo 5,3 posto, dok su u zadnjoj oni s neto plaćom većom od12.000 kunai njihov je udio 4,2 posto. Prema tome, za ožujak prošle godine je plaću manjuod 2.700 kuna primilo nešto više od 51 tisuća zaposlenih, dok je na drugom kraju skale nešto više od 40,4 tisuće zaposlenih u pravim osobama koji su primili više od 12.000 kuna.

Inače, prosječna je neto plaća za ožujak prošle godine u pravnim osobama iznosila 6.022 kune, a statistika prema visini prosječne plaće pokazuje da je više od 60 posto zaposlenih primilo manje od 6.000 kuna. Naime, uz 5,3 posto onih s najnižim plaćama do 2.700 kuna još je njih56,4 posto primilo prosječno od 2.701do 6.000 kuna.

Zaposlenis prosječnim plaćama od 2.700 do 6.000 kuna razvrstani su u šest statističkih skupina, među kojima su najbrojniji oni s plaćama od 2.701 do 3.500 kuna, kojih je u ukupnom broju zaposlenih bilo 12,8 posto, te oni s prosjekom od 4.001 do 4.500 kuna s udjelom od 10,4 posto.

Nešto više od trećine zaposlenih u pravnim osobama, njih 34,1 postoili oko 328 tisuća zaposlenih za ožujak prošle godine je primilo neto plaću od 6.001 do 12.000. Pritom su najbrojniji oni s neto plaćama od 7.001 do 8.000 kuna, njih je 8,8 posto, dok ih je 8,3 posto primilo između 8.001 do 10.000 kuna. Uskupini onih koji su dobili od 10.001 do 12.000 kuna je3,5 posto zaposlenih, a nešto više, 4,2 posto, ih je s plaćom višom od 12.000 kuna.

Statistika prema nacionalnoj klasifikaciji djelatnosti pokazuje da je u dvije djelatnosti s najviše zaposlenih – prerađivačkoj industriji i trgovini – iznadprosječan udio onih s plaćama do 2.700 kuna tenajveći udio zaposlenih s prosječnom neto plaćom od 2.701 i 3.500 kuna.

Tako je uprerađivačkoj industriji, koja ima gotovo 178 tisuća zaposlenih, plaću za ožujak prošle godine manjuod 2.700 kuna primilo6,4 posto u toj djelatnosti, a njih 17,6 posto od 2.701 do 3.500 kuna.

U trgovinina veliko i malo; popravku motornih vozila i motocikala, koja je imala nešto više od 150 tisuća zaposlenih, udio onih s plaćom manjom od 2.700 kuna bio je 6,6 posto, a više od petine ili njih22,4 posto dobilo je od 2.701 do 3.500 kuna.

I u prerađivačkoj industriji i u trgovini udio onih s plaćama većim od 12.000 kuna je isti i iznosio je3,7 posto.

U djelatnosti javna uprava i obrana; obvezno socijalno osiguranje, koja je brojala više od 92,1 tisuću zaposlenih, njih najviše, 15,2 posto, imalo je plaću između 7.001 i 8.000kuna.

I u djelatnosti obrazovanja, s90,6 tisuća zaposlenih, najviše je onih, 17posto, s plaćom između7.001 i 8.000kuna.

U građevinarstvu, od 55.352 zaposlenih više od pola ih je imalo plaću do 4.500 kuna. Pritom, za 15,1 posto ona je iznosila do 2.700 kuna, a za 16,8 posto od 2.701 do 3.500 kuna.

Gledano po postotcima, građevinarstvo je i druga po redu djelatnosts najvećim udjelom zaposlenih s plaćom do 2.700 kuna, dok sa 16posto prednjače administrativne i pomoćne uslužne djelatnosti, koje broje 31.100 zaposlenih.

Djelatnost, pak, s najvećim udjelom neto plaća iznad 12.000kuna, od 13 posto, su informacije i komunikacije, u kojima je bilo nešto manje od 30 tisuća zaposlenih.

Slijede financijske djelatnosti i djelatnosti osiguranja, gdje je od33,5 tisuća zaposlenihza njih12,9 posto neto plaćapremašivala12.000kuna.

Istraživanje: Raspodjela dohotka u Europi najpoštenija u Nizozemskoj, najnepravednija u Litvi

Autor: Lider - Mjerenje nepoštene nejednakosti: povezivanje jednakih prilika i bijega od siromaštva naziv je znanstvenog rada kojeg je prošlog tjedna predstavio CESifo institut za ekonomska istraživanja pri Sveučilištu u Münchenu, piše Večernji. Znanstvenici s američkog sveučilišta Cornell izračunali su da među 31 promatranom europskom zemljom najmanje nepoštene raspodjele dohotka, uzevši u obzir i opasnost od siromaštva, ima u Nizozemskoj, Finskoj, Norveškoj, Francuskoj, Islandu, Belgiji, Njemačkoj, Češkoj…Najveći udio nepoštene u ukupnoj raspodjeli dohotka je u Litvi, Italiji, Rumunjskoj, Latviji. Hrvatska je po nepoštenosti raspodjele dohotka u Europi na osmom mjestu čime je znatno iznad prosjeka u grupi u kojoj je ukupno deset zemalja.

Osim spomenute četvorke od Hrvatske su lošije i nepoštenije jošŠpanjolska, Grčka i Bugarska. Među bivšim komunističkim zemljama Europe pravednija raspodjela dohotka nego u Hrvatskoj vlada i u Mađarskoj i Slovačkoj. Istraživači instituta CESifo objašnjavaju da je najviše nepoštene raspodjele dohotka u Europi nastalo nakon 1991.


09. srpnja 2018.

Od 1. srpnja povećan dohodovni cenzus za pravo na dječji doplatak

Autor: Lider - S danom 1. srpnja 2018. na snagu je stupio Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o doplatku za djecu kojim je dohodovni cenzus za ostvarivanje prava na doplatak za djecu po članu kućanstva povećan na 70 posto proračunske osnovice, tj. 2.328,20 kn (za 2018. godinu), objavio je HZMO. Važno je naglasiti da novi korisnici od tog datuma zahtjeve mogu podnijeti u roku od 90 dana, odnosno do 1. listopada 2018., a pravo na doplatak za djecu priznat će se od dana stupanja na snagu izmjena Zakona, tj. od 1. srpnja 2018. Svi postojeći korisnici, kojima se redovito isplaćuje doplatak za djecu, ne trebaju podnositi nove zahtjeve jer su iznosi doplatka ostali nepromijenjeni.

Izmjenama Zakona pravo na doplatak za djecu priznaje se i za dijete koje je navršilo 19 godina života i pohađa srednju školu u kojoj srednjoškolsko obrazovanje traje 5 godina, a najduže do kraja školske godine u kojoj dijete navršava 20 godina života.

Hrvatskoj treba rasterećenje bruto i povećanje neto plaća

AUTOR Iva Boban Valečić
Umjesto smanjenja opće stope PDV-a za jedan postotni bod treba rasteretiti rad jer to ima znatno veći efekt na gospodarstvo, slaže se većina Styrijinih panelista

(VEČERNJI LIST) - O poreznom sustavu kakav treba Hrvatskoj na konferenciji su, uz ministra financija Zdravka Marića, raspravljali bivši potpredsjednik Vlade, SDP-ov zastupnik Branko Grčić, sindikalist Krešimir Sever, Sandra Švaljek s Ekonomskog instituta i Plamenko Barišić iz tvrtke King ICT. Iako iz Vlade stižu neformalne najave o smanjenju najviše stope PDV-a za jedan postotni bod od Nove godine, većina sudionika ovog panela stava je da bi u promijenjenim okolnostima na tržištu rada Vlada, umjesto o smanjenju PDV-a, radije trebala razmisliti o daljnjem rasterećenju plaća koje bi, procjenjuju, imalo najveći učinak na gospodarski rast.

Novac za mirovinski sustav

– Stvari se u Hrvatskoj u posljednje dvije godine dramatično mijenjaju, na tržištu rada smo od goleme nezaposlenosti došli do toga da danas imamo manjak radne snage i problem strukturne nezaposlenosti. To prate i vrlo izražen emigracijski tijek, posebno visokoobrazovanih mladih ljudi koji traže svoju šansu na Zapadu – upozorio je Branko Grčić.

Da je daljnje rasterećenje plaća prioritet, suglasan je i Krešimir Sever, no upozorava da je i tu važno paziti i izbjeći rasterećenje koje poslodavci na krajune bi prelili u povećanje neto plaća, nego preusmjerili u ono što im je atraktivnije, poput povećanja dobiti, što se prije događalo.

– Koliko god se mi u Hrvatskoj trudili rasterećivati plaće, pokazalo se da to većini hrvatskih poslodavaca nije poticaj da novac koji im na taj način ostane usmjere u povećanje plaća – kazao je Sever. Uvjeren je da Hrvatskoj trebaju mjere koje će još više pomicati raspon neoporezivog dohotka, odnosno povećanje neoporezivog dijela plaća. Sever upozorava i kako je pogrešno procjene i politike graditi na podacima o prosječnim plaćama s obzirom na to da je medijalna plaća, ona koju prima više od polovice zaposlenih, tek nešto viša od 5000 kuna neto.

– A takva plaća nema ni potrošački, a kamoli razvojni potencijal – ističe Sever.

Analitičarka Sandra Švaljek zadovoljna je što je Hrvatska uopće došla u priliku razmišljati o poreznom rasterećenju, kakvu dugo nije imala. No i ona je protiv smanjenja poreza na potrošnju u ovom trenutku kada, kaže, treba razmišljati kako riješiti osnovni problem Hrvatske, a to je potencijalna stopa rasta ispod1,5 posto godišnje.

– Takvim stopama rasta trebat ćemo desetljeća da stignemo već i zemlje jugoistočne Europe, o razvijenijima da i ne govorimo, i zato nam treba porezna mjera koja će povećati stopu potencijalnog rasta – kazala je Švaljek. Kao najveće ograničenje u Hrvatskoj i ona ističe smanjenje radne snage uz istodobnu lošu strukturu nezaposlenih.

– Porezna reforma treba adresirati upravo taj problem i mislim da nas takvo razmišljanje vodi do toga da trebamo smanjivati porezno opterećivanje rada, a ne stopu PDV-a, o smanjenju koje, uvjerena je, treba razmišljati poslije, kada Hrvatska bude ulazila u eurozonu i kada se smanjenjem opće stope PDV-a donekle bude mogao amortizirati učinak povišenja cijena.

Za manji porez na dohodak je i Plamenko Barišić, a posebno ističe problem najviše porezne stope koja, kaže, ne dopušta da plaće u IT sektoru budu konkurentne plaćama na Zapadu, zbog kojih gubimo mlade stručnjake.

Suočavam se s kolegama koji nerijetko traže od 15 do 20 tisuća kuna neto, a argument su im plaće koje bi dobili na Zapadu. IT sektor ima velik manjak radne snage i zato moramo našim seniorima dati mogućnost da dođu do visokih plaća. Zašto oni ne bi imali plaće više i od menadžmenta ako pridonose? To bi bila i poruka njihovim mlađim kolegama da se i u Hrvatskoj može doći do visoke plaće ako se razvijaju i napreduju – kazao je Barišić.

Upozorio je i da je među velikim problemima hrvatskog gospodarstva niska produktivnost iodbacio Severove procjeneda manje porezno opterećenje rada poslodavci ne bi usmjerili u rast plaća.

– Ako se rasterete najviše plaće, ja vam jamčim da će naši zaposleni to osjetiti na porastu neto plaća – kazao je Barišić.

S obzirom na to da bi samo smanjenje PDV-a za jedan postotni bod, bez drugih mjera, prihode državnog proračuna po nekim procjenama moglo koštati gotovo dvije milijarde kuna, sudionici ovog panela iznijeli su i zanimljive prijedloge što bi se s tih dvije milijarde moglo učiniti.

Sandra Švaljek predlaže tako da se, umjesto rasterećenja potrošnje,taj novac usmjeri u mirovinski sustav.

– S jedne strane se govori o smanjenju PDV-a, a s druge da treba uništiti drugi mirovinski stup jer nema dovoljno novca. Ako imamo dvije milijarde za smanjenje PDV-a, zašto taj novac ne iskoristiti da se i umirovljenicima iz drugog stupa isplati dodatak na mirovinu od 27 posto, umjesto da diramo drugi stup – upitala je Švaljek. Smatra da bi Hrvatska trebala razmisliti i o ujedinjavanju svih doprinosa, na što joj je Marić odgovorio kako je o tome moguće razmišljati u perspektivi, ali da zasad s poreznim promjenama ide u smjeru u kojem kao ministar misli da stvari trebaju ići.

Što se tičeodustajanja od ideje niže opće stope PDV-a, Švaljek odgovor nije dobila, a jednako su prošle i ideje Branka Grčića i Krešimira Severa o tome što bi Hrvatska s tim novcem trebala učiniti.

Grčić je, naime, izračunao kako bi mjere o kojima se spekulira, poput smanjenja PDV-a i obuhvata najviše stope poreza na dohodak, uz ukidanje pojedinih doprinosa, državu mogle koštati i više od četiri milijarde kuna. Efekt tih mjera na plaćama bi osjetilo vrlo malo ljudi, točnije oko 17 posto onih s najvišom plaćom, kaže Grčić. Uvjeren je da bi pametnije bilo smanjiti najvišu stopu poreza na dohodak s 36 na 30, a stopu od 24 posto na 20.

– Efekt takvog rasterećenja osjetilo bi više od 500.000 zaposlenih, a državu bi koštalo ukupno1,4 milijarde kuna– tvrdi Grčić.

Za rasterećenje dohotka većem broju ljudi je i Sever, no on upozorava kako smanjenje poreza na dohodak pogađa jedinice lokalne samouprave.

– Ako bi se išlo na planirano smanjenje najviše stope, moglo bi se dogoditi da olakšamo položaj onima s najvišim primanjima, a istodobno znatno otežamo onima s najnižim primanjima – kazao je Sever te upozorio da se iz prihoda lokalne samouprave, koje u najvećem dijelu čini porez na dohodak, financira standard u dječjim vrtićima i školama, kao i subvencije za vrtiće koje imaju djeca iz obitelji s nižim primanjima.

Ne treba se zalijetati

Vladin plan pomicanja granice za ulazak u porezni razred u kojem se naplaćuje najviša stopa poreza na dohodak koštala bi 250 milijuna kuna, no Švaljek kaže kako taj manjak prihoda ne bi osjetio gotovo nijedan grad ni općina osim Zagreba, u kojem je velika većina najviših plaća.

Sudionici panela bez razlike su upozorili da svako porezno opterećenje mora bitipomno osmišljenoi uzeti u obzir negativne trendove koji upozoravaju na usporavanje gospodarskog rasta u Europi i svijetu.

– Ne trebamo se zalijetati. Europsko i svjetsko gospodarstvo usporava i možda će doći novi ciklusi zbog kojih ćemo ponovno biti primorani razmišljati o tome kako ćemokontrolirati manjak prihoda u proračunu– kazao je Branko Grčić.

Prijedlozi panelista za učinkovitiji porezni sustav

1. Grčić: Umjesto PDV-a smanjiti obje stope poreza na dohodak, što bi koštalo 1,4 mlrd.

2. Švaljek: 2 mlrd. kuna PDV-a preusmjeriti u dodatak od 27 posto na mirovine iz 2. stupa

3. Sever: Gradovima i općinama treba nadoknadit manjak iz poreza na dohodak

Tema dana: Trebamo li brinuti zbog svojih mirovina?

(HRT) - Potpuno je jasno da s izrazito nepovoljnim omjerom zaposlenih i umirovljenih te s rupom od 17 milijardi kuna godišnje za postojeće umirovljenike, koja će i dalje rasti, problemi postoje. Predstavljene konture najavljene mirovinske reforme već su izazvale mnogobrojne reakcije. Postavlja se i pitanje hoće li štediše u drugom stupu morati ustupiti državi svoju ušteđevinu u zamjenu za dodatak od 27 posto na prvi stup. Sporni drugi mirovinski stup za HRT-ovu Temu dana komentirao je zamjenik glavnog direktora HUP-aBernard Jakelić, rekavši kako "bi trebalo imati kristalnu kuglu" da bi se znalo što će biti s drugim mirovinskim stupom. Neke su države od njega odustale, vratile se na sustav međugeneracijske solidarnosti. Neke razvijaju privatnu štednju, pa i Hrvatska ima treći stup u koji se dobrovoljno može uplaćivati. Misli da treba puno više analiza i projekcija kako bi seustanovilo kako će to sve u budućnosti izgledati.

"S obzirom na to da već duže vrijeme živimo u jednoj tržišnoj ekonomiji i demokraciji slobodnog izbora, mislimo da bi ljudi sa svojim drugim stupom i sa svojim privatnim računima trebali samostalno raspolagati", rekao je. Napominje ipak da se to doživljava samo kao jedan prijedlog , nacrt za ozbiljniju, sveobuhvatniju raspravu o najboljem mogućem rješenju. "Minikako to ne želimo prihvatiti kao gotovu stvar, zdravo za gotovo, jer će tu naravno puno riječi imati i naši kolege iz mirovinskih fondova i svi ostali koji upravljaju našom mirovinom", rekao je.

Pojasnio je i kako najava mirovinske reforme datira već unazad pola godine. Prijedlog nacrta zakona koji je predstavio ministar rada i mirovinskog sustavaMarko Pavićje, kaže,početak mirovinske reforme. Taj nacrt treba postati predmet rasprave Gospodarsko-socijalnog vijeća i socijalnih partnera, do konačne verzije zakona.

Upitan trebamo li se brinuti za svoje mirovine i hoće li ovakav mirovinski sustav puknuti, predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikataKrešimir Severodgovara da se takva poruka šalje. "Želi se poslati poruka da sve ide prema propasti i da je ovo jedino rješenje. Tu se daje i mogućnost jednog lažnog izbora koji kaže - ako želite ostati u oba stupa, u tom slučaju nećete dobiti ovaj dodatak od 27 posto. Ali ako želite dodatak, tada povucite i svoja sredstva natrag prema prvom stupu jer je sve skupa katastrofično", kaže Sever idodaje kako je jedino pravo rješenje za mirovinski sustav , kao i zdravstveni, povećano zapošljavanje te povećanje plaća iz kojih se izdvaja za mirovine i zdravstvo.


03. srpnja 2018.

Hoće li nova porezna reforma povećati plaće i rasteretiti poslodavce?

OČEKIVANJA OD NOVIH MJERA
Paket mjera porezne reforme trebao bi sadržavati smanjenje PDV-a i nameta na plaće

(GLAS SLAVONIJE) Ministar financija Zdravko Marić još nije u potpunosti otkrio kakav paket mjera porezne reforme priprema. Poznato je samo kako se priprema smanjenje PDV-a i nameta na plaće, a sve bi trebalo biti spremno za sjednicu Vlade i upućivanje u Sabor u prvoj polovini rujna kako bi nove mjere stupile na snagu 1. siječnja 2019. godine. Riječ je o svojevrsnom kompromisu između vladajućih koalicijskih partnera. Još je nejasno hoće li među tim mjerama biti i ukidanje doprinosa za ozljede na radu i zapošljavanje, što se pak ne bi svidjelo sindikatima, a prema Marićevim riječima, o tome se još razmišlja. Osnovna je namjera porezne reforme rasterećenje troškova poslodavaca, što bi onda trebalo imati pozitivne efekte na zaposlenost i plaće. Sve zajedno trebalo bi biti predstavljeno javnosti već ovih dana.

Ekonomski stručnjaci s kojima smo razgovarali ipak ne dijele optimizam vladajućih spram onoga što bi te mjere trebale donijeti zaposlenima u Hrvatskoj. Tako ekonomski analitičar Ljubo Jurčić smatra kako u tome nema neke velike reforme, nego je to, kaže, više politika kako bi se moglo u javnosti reći da se nešto čini. Sukladno tome ne vidi ni velike efekte koje bi pojedinac u Hrvatskoj mogao od toga osjetiti.

Utjecaj na cijene

- Ako se PDV spusti za jedan postotni poen to uopće neće utjecati na cijene, taj jedan posto izgubit će država, a rasporedit će se na tisuće poduzetnika. No, to nikome neće biti dovoljno da podigne svoju gopodarsku aktivnost i razvoj, nego tu dolazi do preraspodjele već postojeće dodane vrijednosti. No, neće ju povećati, što je temelj BDP-a. Ono što Hrvatskoj treba jest povećanje porezne osnovice ili BDP-a, a ova mjera to nije. Što se tiče poreza, oni su pak dosta dobro izbalansirani, jer su određeni javnom potrošnjom. Doprinose na plaće ipak je bolje smanjiti nego PDV, jer to može ići u povećanje plaće. No, u svemu ukupno nema neke velike koristi. Ova preraspodjela u poreznim teretima u jednom koraku čini se pozitivna, a u konačnici je i negativna. Jer ako smanjite doprinose iz plaće vi povećavate ljudima taj iznos za 50 ili 100 kuna, no javnim službama, poput zdravstva, školstva i sličnog, gdje ti doprinosi idu, povećava se deficit. I kad se oni nagomilaju za dvije, tri godine morat će se opet od naroda tražiti taj novac natrag. Proizlazi da je to samo zavaravanje. Vrtimo se u krug i stalno raspodjeljujemo isti dohodak. Sada iz lijevog džepa stavljamo u desni, pa kasnije iz desnog s kamatama vraćamo u lijevi - upozorava Jurčić.

Ekonomski analitičar i konzultant Velimir Srića smatra kako je jasno da su u Hrvatskoj plaće prejako oporezivane i da bi sukladno tome smanjivanje poreza na plaće daleko bolje djelovalo nego smanjenje PDV-a, koji je "de facto neutralan porez na suštinske stvari i ne bi tu bitno utjecao". Prema njegovim riječima, PDV je porez koji je manje-više namijenjen da se ravnomjerno oporezuju svi, bogati i siromašni, sve djelatnosti, tako da nema takav strateški značaj kao što ima porez na plaće.

- Kod nas većina poslodavaca, ako se drže zakona, plaćaju dvije plaće, jednu državi, a drugu radniku. Mislim da tu nema nikakve nedoumice osim generalnog političkog stava kome ćemo se zamjeriti i što ćemo zapravo raditi. Kako je Hrvatska ispremrežena tim interesnim skupinama koje ne gledaju suštinu interesa građana nego interese pojedinih skupina, onda tu i nastaju takve nedoumice koje su zapravo lažne. Kombinacija smanjenja tih poreza bila bi u redu, jer svi porezi u Hrvatskoj su previsoki. Kada gledamo porezno opterećenje i konkurentnost Hrvatske sukladno godišnjem istraživanju Svjetskog ekonomskog foruma o konkurentnosti gospodarstva, onda je Hrvatska uvijek između 61. mjesta, kada smo bili najbolji, i 70 i nekog mjesta, a kada gledamo porezno opterećenje onda je tek iza 120. mjesta. Svugdje gdje država ima svoje prste mi smo između 100. i 140. mjesta, tako da je očito gdje su problemi Hrvatske. To je nedostatak reformi, neefikasna uprava, previsoki porezi, zanemarivanje poduzetništva i manjak vizije i strategije. Dakle, gdjegod država ima prste to u Hrvatskoj ne valja - ističe Srića.

Reforma uprave

Na pitanje kolika je opasnost da poslodavci ne reagiraju automatski i povećanjem plaća, kaže da je to prilično realno s obzirom na to da su radnici kod nas nezaštićena kategorija, a sindikati se bore za radnike u javnom sektoru, dok one u privatnom sektoru gotovo nitko ne štiti. A sami to, kaže, nisu u stanju, i taj će problem svakako biti izražen.

- Ovo će sigurno biti određeni pomak, ali pravi pomak došao bi s reformom javne uprave, jer primjerice jedna Estonija ima 250 zaposlenih u poreznoj upravi, a Hrvatska 200 puta više. To bi značilo i 70 do 80 posto manje troškove nekih djelatnosti, a efikasnost nekoliko puta veću. No, interesne grupe to će kod nas usporiti. Ovako "tržišna Hrvatska" stalno živi pod čizmom "proračunske Hrvatske". A dokle god je to tako - nema razvoja. Pravi pristup bio bi kako olakšati onima koji stvaraju, a ne onima koji troše. Kada nemate neku viziju, onda vučete političke poteze. Sada se državni proračun napunio i razmišlja se kako dijelom zamazati oči javnosti nekakvim pomacima koji jesu dobri, ali su nedovoljni i nisu kombinirani s onim što je suštinski problem Hrvatske, a to su dubinske reforme. Jer se istovremeno u mirovinskom sustavu vraćamo dva koraka natrag, a u zdravstvenom smo otišli tri koraka natrag. Prava se gube, usluge erodiraju, a reforme se ne rade, smatra Srića.Igor Bošnjak

NHS PROTIV UKIDANJA DOPRINOSA

Nezavisni hrvatski sindikati podržali su prije nekoliko dana izmjene u poreznom sustavu koje će onima s najnižim prihodima povećati netoplaću, no protive se mogućnosti ukidanja doprinosa za obvezno osiguranje u slučaju nezaposlenosti te zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu i profesionalne bolesti. "To ukidanje, osim što će smanjiti trošak plaće za poslodavca (bruto II), neće automatski imati nikakav utjecaj na netoplaće. Još nam je svježe u sjećanju kako je završio pokus od prije nekoliko godina, kada je tadašnji ministar financija smanjio stopu doprinosa za zdravstveno osiguranje s 15 na 13 posto s ciljem smanjenja troška rada, a što je trebalo rezultirati povećanjem zapošljavanja. Mjera se pokazala neuspješnom, o čemu dovoljno govori i činjenica da je nakon manje od dvije godine stopa vraćena na 15 posto, jer su poslodavci sredstva ušteđena smanjenjem stope zadržali za sebe i nisu ih pretočili ni u novo zapošljavanje ni u povećanje plaća radnicima (svaka čast izuzecima, no bilo ih je malo)", istaknuli su iz NHS-a.

Ljubo Jurčić, ekonomski analitičar:

"TO SU SAMO FINANCIJSKO-NOVČANE ILUZIJE"

Naš osnovni problem je što i dalje nemamo politiku za dizanje porezne osnovice, tj. BDP-a. Ovakve pretumbacije s porezima u zadnjih deset godina vidjeli smo već desetak puta i očito nema nekog efekta. No politika to želi, jer smo imali takvo predizborno obećanje vladajućih, bez obzira na to što nema pravog ekonomskog efekta, da mogu reći da su vjerodostojni, smatra Jurčić koji ističe kako u Hrvatskoj nedostaje glavna gospodarska politika, a to je industrijska politika. "Nema sustavnog pristupa povećanju proizvodnje, odnosno izgradnji novih proizvodnji s novim radnim mjestima. To je temeljni problem u Hrvatskoj, a to nitko ne dira. A ovo su sve financijsko-novčane iluzije", ističe Ljubo Jurčić.

Spašavaju proračun povlačenjem privatne štednje iz 2. mirovinskog stupnja

27% dodatka na mirovinu samo ako se vratite u prvi stup
AUTOR Ljubica Gatarić

(VEČERNJI LIST) - Svi rođeni 1964. i kasnije za punu starosnu mirovinu morat će raditi do 67 godina. Prema postojećem rješenju, do 67 godina trebale su raditi generacije rođene 1971. godine i kasnije, no prema prijedlogu mirovinske reforme koju je pripremilo resorno Ministarstvo rada i mirovinskog sustava, sve će se ubrzati za sedam godina pa će se u Hrvatskoj raditi dvije godine dulje već od 2031., a ne od 2038. kako predviđa postojeći mirovinski zakon.

Kao da reforme nije bilo

Promjena će najoštrije pogoditi žene koje, na primjer, ove godine odlaze u punu starosnu mirovinu s navršene 62 godine života. Godine 2027. generacija žena rođenih 1962. za punu starosnu mirovinu morat će raditi do 65. godine, a ženama rođenim 1964. radni se vijek povećava do 67. godine života. Promjena počinje već od 2019., od kada će se radni vijek žena povećavati za četiri mjeseca svake iduće godine sve dok se 2027. žene ne izjednače s muškarcima. Od 2028. ta će prilagodba biti još žešća jer će se radni vijek povećavatii za muškarce i za žene za šest mjeseci pa će od 2031. svi raditi do 67 godina života.

Ministar rada Marko Pavić ističe da je njegovo Ministarstvo pripremilo izmjenu pet zakona koji reguliraju mirovinska prava, o kojima će prvo pokrenuti savjetovanje da bi se o njima u rujnu moglo raspravljati u Saboru. Druga, financijski iznimno značajna promjena odnosi se na drugi stup i isplatu, odnosno neisplatu 27% dodatka na mirovine. Obvezni članovi drugog mirovinskog stupa, odnosno generacije rođene 1962. i kasnije, moći će dobiti 27% dodatka samo ako ušteđevinu iz drugog stupa prenesu u prvi stup, tj. u državni proračun. Odluku o vraćanju u prvi stup ljudi će donositi u trenutku umirovljenja, kada će dobiti izračun koji će im pokazati kolike će im biti mirovine ako ostanu u drugom stupu (bez 27% dodatka) ili svu svoju štednju prenesu u prvi stup, gdje će im se priznati taj dodatak. Isto takvo rješenje primijenila je i Vlada Jadranke Kosor za ljude koji su na početku mirovinske reforme bili stariji od 40 godina, a zbog neisplate dodatka dobivali su 27 posto manje mirovine.

Predlagač zakonskih promjena očekuje da će se 97 posto osiguranika vratiti u prvi stup jer će im dodatak donijeti veću mirovinu nego da ostanu u drugom stupu. Prema simulacijama, preostalih tri posto su ljudi koji imaju tri puta veće plaće od prosječnih te će njihove mirovine i bez dodatka biti veće nego da se vrate u prvi stup. S vremenom bi se taj udio mogao povećavati. Sve u svemu, 16 godina nakon početka velike mirovinske reforme i stvaranja drugog stupa u kojemu se skupilo gotovo stotinu milijardi kuna, država je odlučila buduće mirovine računati kao da reforme nije bilo. Ušteđeni iznos na osobnim računima građana, zajedno s ostvarenom zaradom, vratit će se u HZMO, odnosno u državni proračun, koji će na sebe preuzeti isplatu mirovina. Vlada procjenjuje da će do 2040. vraćanje osiguranika drugog stupa pod okrilje države donijeti proračunu 87 milijardi kuna, odnosno tolika će biti razlika između isplaćenih mirovina i ušteđenog iznosa koji će povratnici iz drugug stupa donijeti sa sobom! Osiguranici drugog stupa u većem će broju odlaziti u mirovinu za desetak godina, kada bi godišnje u državni proračun moglo sjesti i do desetak milijardi kuna, koji će postati tekući prihodi državnog mirovinskog sustava odnosno proračuna.

Penali i 20% mirovine

Drugi mirovinski stup ostaje, uvjerava ministar Pavić, a 5 posto mirovinskih doprinosa i dalje će se izdvajati u privatne mirovinske fondove koji će taj novac ulagati kao i dosad. U slučaju da osiguranik umre prije nego što ostvari pravo na mirovinu, njegovu će mirovinsku štednju moći naslijediti njegovi nasljednici, no nakon povratka u prvi stup, ta štednja postaje prihod državnog proračuna.

Ministar Pavić kaže da će na taj način država svima koji to žele omogućiti isplatu dodatka od 27 posto, a uštedjet će se i pet posto provizije koju bi naplatilo mirovinsko društvo koje isplaćuje mirovine iz drugog stupa. Novac koji će sjesti u državni proračun ići će za smanjenje javnog duga.

Kad je riječ oprijevremenim mirovinama, u njih će se moći odlaziti kao i dosad, pet godina ranije, s navršenih 35 godina staža, ali svaki mjesec ranijeg odlaska donijet će 0,34% manju mirovinu, što bi po godini značilo 4,08% umanjenja, a za pet godina 20,4 posto manje mirovine. Tog će umanjenja biti pošteđeni jedino tzv. dugogodišnji umirovljenici s 41 godinom staža i 61, odnosno 62 godine života. Većina će umirovljenika ubuduće dobiti pravo da se zaposle na četiri sata i zadrže postojeću mirovinu.

KOLUMNA Dobiješ na mostu, izgubiš na ćupriji

IZA POZORNICE BRANKA PODGORNIKA
Autor: Branko Podgornik

Malo tko se pita gdje će državni proračun nadoknaditi izgubljene prihode. Ministar financija Zdravko Marić vjeruje da će izgubljeno vratiti većim prihodima proračuna putem gospodarskog rasta, ali priznaje da porezno rasterećenje nije dovoljno za ekonomski uzlet

(Novilist.hr) - Vlada je u pravu kada očekuje da će nastavak porezne reforme od iduće godine naići na odobravanje javnosti. Sniženje PDV-a s 25 na 24 posto, kao i moguće smanjenje poreza na plaće, trebalo bi građanima ostaviti više novca za osobnu potrošnju, što bi povećalo njihovu kupovnu moć. To se, istina, ne mora nužno dogoditi. Nema jamstva da će trgovci i ostali poslodavci niže poreze pretočiti u niže cijene proizvoda i u veće neto plaće. Neki će možda dobitak na sniženju poreza ostaviti sebi, odnosno povećati marže. Ipak, mnoge će poslodavce konkurencija na tržištu ponukati da novac, kojeg se država odriče, podijele s radnicima ili potrošačima.

Malo tko se pita gdje će državni proračun nadoknaditi izgubljene prihode. Ministar financija Zdravko Marić vjeruje da će izgubljeno vratiti većim prihodima proračuna putem gospodarskog rasta, ali priznaje da porezno rasterećenje nije dovoljno za ekonomski uzlet.

Naposljetku, porezno rasterećenje poslodavaca, a malim dijelom i radnika, posvuda je uobičajeno. S druge strane, države sve teže financiraju mirovinski, zdravstveni i obrazovni sustav, koji su najveće stavke u proračunu. To se osobito osjeća u Hrvatskoj, u kojoj je gospodarstvo slabašno, a broj zaposlenih premalen u usporedbi s brojem korisnika proračuna.

Stoga je i ishod najnovijeg poreznog rasterećenja izvjestan. Zaposlenima će se možda povećati plaće, ali država će izgubiti dio novca za svoje funkcije. Radnik će dobiti malo više u džep, ali će morati više iz džepa plaćati za liječenje, školovanje djece i mirovinsku štednju, ako mu nešto ostane. Što dobije na mostu, izgubit će na ćupriji. To nije nikakva hrvatska posebnost, već dugogodišnji proces koji se iz Amerike seli u Europu. Socijalne i neprofitne funkcije koje obavlja država postupno preuzimaju banke i privatni sektor. Oni komercijaliziraju liječenje, obrazovanje i mirovinski sustav. Povećavaju cijenu obavljanja tih funkcija, ponajprije na štetu građana. Država će možda uzimati manje kredita, ali će se građani morati zaduživati više nego ikad.

To je razljutilo dužnosnicu njemačke Ljevice Sahru Wagenknecht koja je upozorila na siromašenje građana u članicama EU-a. Mladi ljudi, kaže, nemaju puno šanse u životu, obrazovne ustanove i bolnice sve teže funkcioniraju, pa su države prisiljene privatizirati javne institucije i rezati socijalna davanja. Tvrdi se da nema novca – iako su lani, rekla je, vlasnicima banaka i kompanija u članicama EU-a isplaćene rekordno visoke dividende od 323 milijarde eura.

Očito je gdje završava novac iz poreznih rasterećenja, koje provode vlade u Hrvatskoj i članicama EU-a. Očito je zašto države i građani uglavnom siromaše. Jasno je da bi vlade trebale porezima zahvatiti novac tamo gdje ga ima u obilju, ali one to ne čine. Tvrde da bi viši porezi na bogate otjerali investitore. Međutim, investitori unatoč smanjenju poreza ne dolaze, a radnici odlaze iz zemlje. Po svemu sudeći, nešto je trulo u temeljima ustaljenog poretka i Europske unije, pa nije čudno da pucaju po šavovima.


27. lipnja 2018.

Usporedili smo cijene hrane u Hrvatskoj, Njemačkoj i Irskoj

Piše: Nikol Zagorac

Uspoređujući metropole Hrvatske, Irske i Njemačke, cijene namirnica u supermarketima u Dublinu su veće za 45,45 posto, a u Berlinu za 23,59 posto nego u Zagrebu...

(24sata) Svake godine gubimo grad veličine Osijeka. Činjenica je to koja je postala surova realnost Lijepe Naše. Do sada se iz Hrvatske iselilo 348.000 ljudi, što je gotovo 23 puta više nego poginulih u Domovinskom ratu od 1991. do 1995. godine.

Ako se političke elite ne trgu, ako premijer Andrej Plenković ne shvati da je iseljavanje zaista naš krucijalan problem, sljedećih pet godina Hrvatska bi mogla ostati bez još 500.000 građana. Ako ovaj podatak, koji je istraživanjem dobio doc. dr. sc. Tado Jurić, povjesničar i doktor političkih znanosti, ne upali crveni alarm i ne izazove olujno nevrijeme u glavi ljudi koji nam vode zemlju, onda nam nema spasa. I dok su nam Hrvati u Irskoj i Njemačkoj, mi smo provjerili kako žive i usporedili tamošnje cijene osnovnih namirnica s onima u našoj zemlji.

Dok košarica onih osnovnih prehrambenih artikala košta podjednako u Irskoj i Njemačkoj, život u Irskoj općenito je među skupljima u Europi. Neke namirnice su puno skuplje nego u ostalim europskim zemljama.

Ako živite u Hrvatskoj, u supermarketu ćete litru mlijeka, pola kile bijeloga kruha, kilu riže, tucet jaja, kilu sira, kilogram pilećih prsa, kilogram govedine, kilu jabuka, banana, naranči, paradajza, luka, krumpira te glavicu zelene salate platiti, ovisno o gradu u kojem živite, prosječno 253,96 kuna. U Njemačkoj, kamo se odselilo 56 posto Hrvata, sve to zajedno košta 309,28 kuna, a u Irskoj 50 lipa skuplje, odnosno 309,78 kuna.

Metropole su najskuplje

Naravno, jasno je kako je ova košarica dovoljna tek za samca kojemu će ove namirnice biti dovoljne samo za nekoliko dana.

Uzimajući ukupni prosjek cijena koje su u supermarketima u svim gradovima, u Njemačkoj i Irskoj cijene ovih osnovnih namirnica podjednake, no nekoliko njih ipak itekako odudara od zemlje do zemlje, a posebice od grada do grada. U prosjeku je to po nekoliko kuna, no neki proizvodi su i duplo skuplji nego, primjerice, kod nas. Uspoređujući ove tri zemlje, vidimo kako Irska ima najskuplje mlijeko, kruh, jaja, banane, pileća prsa, krumpir i luk. U Irskoj je kilogram krumpira dvostruko skuplji nego u Hrvatskoj. Portal numbeo.com rangirao je Irsku na sedmo mjesto po skupoći krumpira u Europi. Njemačka, pak, u usporedbi s Hrvatskom i Irskom, ima najskuplju rižu, paradajz, salatu te govedinu.

Tamo naši Hrvati kilogram paradajza plaćaju duplo više nego mi ovdje u Hrvatskoj. Inače, Njemačka je šesta europska zemlja po visokoj cijeni paradajza. S druge strane, Hrvatska “šiša” Njemačku po cijeni mlijeka i jaja. Mlijeko nam je u prosjeku skuplje 50 lipa, dok su jaja i dvije kune nego u Njemačkoj po paketu.

Plaće 10.000 kuna veće

Uspoređujući metropole Hrvatske, Irske i Njemačke, cijene namirnica u supermarketima u Dublinu su veće za 45,45 posto, a u Berlinu za 23,59 posto nego u Zagrebu. Primjerice, cijena kruha u Dublinu je oko 10,39, dok je u Zagrebu oko 5,79 kuna. No skuplji je Dublin i od Berlina.

Dakako, iako je život u Irskoj i Njemačkoj skuplji nego u Hrvatskoj, važno je naglasiti i kako tamo radnici imaju i puno veće plaće, pa si više toga mogu i priuštiti i imaju i bolji životni standard. Dok naši radnici doslovno preživljavaju s prosječnom mjesečnom neto plaćom od 6253 kune, u Njemačkoj ona iznosi 16.107,70 a u Irskoj 16.078,25 kuna.

Prema podacima Državnog zavoda za statistiku, u Hrvatskoj je u ožujku isplaćena najviša prosječna plaća u djelatnosti proizvodnje računala te elektroničkih i optičkih proizvoda, i to u iznosu od 11.057 kuna, dok su najnižu plaću, od 4008 kuna, dobili radnici u uslužnim djelatnostima. Irska i Njemačka, u koju bježe naši Hrvati, tako spadaju među deset europskih zemalja s najboljim plaćama. No ima i boljih. Prijestolje drži Švicarska, gdje prosječna plaća iznosi 30.053,53 kuna mjesečno.

Mlijeko, kruh, jaja i banane vrlo skupi u Irskoj

Cijene namirnica u supermarketima u irskoj metropoli, u Dublinu, više su za 45,45 posto nego u Zagrebu. Irska je među skupljima u Europi po cijenama mlijeka, kruha, jaja, banana... U Dublinu su kruh i krumpiri duplo skuplji nego u Zagrebu. No tamo je mjesečna prosječnu plaća 16.078,25 kuna.

U Njemačkoj kilogram rajčica kao kod nas dva

U njemačkom glavnom gradu su cijene namirnica u prosjeku veće za 23,59 posto nego u Zagrebu. Njemačka je šesta zemlja u Europi po skupoći rajčice, a skupi su im i riža, salata, kao i govedina. Tamošnji radnici, za razliku od naših, ne preživljavaju nego za svoj posao dobivaju prosječno 16.107,70 kuna mjesečno.

Po odlasku u mirovinu radi samo 10.000 umirovljenika

POVRATAK STARIJIH NA TRŽIŠTE RADA
Ostvarivanje prava na rad traži se za sve kategorije umirovljenih hrvatskih građana

(GLAS SLAVONIJE) - Đakovčanka Dubravka M. (60) od prije dvije godine u prijevremenoj je mirovini. Voljna je i dalje raditi, no u ovoj kategoriji umirovljenika to nije moguće. – Ovo pitanje regulirano je za sve druge skupine, svi mogu raditi osim mene zato što sam u prijevremenoj mirovini, a nisam u nju otišla svojom, nego voljom poslodavca. Ispada da ja sa 60 godina ne mogu raditi u mirovini, a onaj sa 65 može. Mi u prijevremenoj ne možemo raditi, a ostali mogu – oni koji su otišli u starosnu, invalidsku, braniteljsku..., negoduje Đakovčanka, koja umirovljeničke dane i kućni budžet danas popunjava radom na ugovor o djelu.

Siva zona

Ona je samo jedna među brojnima u prijevremenoj mirovini koji bi htjeli i dalje raditi, a ne mogu jer su u toj kategoriji.

– Osim, što je ova kategorija natjerana da ode u prijevremenu mirovinu te kažnjena umanjenim iznosima takve mirovine, kažnjena je i ovom diskriminacijom ustege prava na rad, kaže Krešimir Sever, predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata (NHS). U praksi mnoštvo umirovljenika radi na crno pa se kroz kvalitetnije rješenje ove problematike rješava i siva zona. Najkritičniji upozoravaju da umirovljenici postaju konkurencija mladim i mlađim generacijama na tržištu rada, no umirovljeničke udruge i sindikati to odbacuju. Iritira ih što država podiže kvote uvoznih radnika – sada je ta kvota podignuta na 35.500 stranaca, a među ovom populacijom, ističu, itekako je radnog žara, znanja i iskustva.

– Umirovljenici nemaju izbora – većina se odlučuje na rad i u mirovini da bi pomagala pa i uzdržavala djecu, unučad, a dio svog znanja i iskustva i dalje želi koristiti u radu, kaže umirovljeni prosvjetar Željko Kovač, predsjednik Sindikata umirovljenika Hrvatske Đakovo.

Prema podacima HZMO-a, korisnika starosne mirovine, ostvarene prema općem propisu, koji ne gube pravo na mirovinu, niti im se obustavlja njezina isplata ako se zaposle i rade do polovice punog radnog vremena, zaključno s krajem svibnja, bilo je 4651.

Što se tiče korisnika invalidske mirovine zbog profesionalne nesposobnosti za rad (djelomični gubitak radne sposobnosti) ostvarene prema općem propisu, a zaključno s 31. svibnja, je 5253, ističu u HZMO-u.

Znači, u mirovini, a bez obustave njezine isplate, trenutno radi manje od 10.000 umirovljenika što predsjednica SUH-a Jasna A. Petrović ocjenjuje niskom razinom zaposlenosti među starijim osobama. Pravo svih umirovljenika na rad, pa i onih u prijevremenoj mirovini, SUH i Matica umirovljenika istaknuli su kao jedan od zahtjeva za mirovinsku reformu.

– To bi značio rad bez ustege mirovine za sve kategorije umirovljenika pod istim uvjetima, kao što je omogućeno svim kategorijama branitelja. U slučaju nastavka diskriminatornog isključivanja prijevremenih starosnih umirovljenika iz prava na rad, osobito stoga što je u Hrvatskoj vrlo niska stopa radne aktivnosti starijih osoba, još više će bujati rad na crno. K tome, nema vjerodostojnog opravdanja isključivanja prijevremenih starosnih umirovljenika iz prava na rad naspram omogućenog rada za tzv. starosne umirovljenike jer prijevremeni imaju četiri godine staža i plaćanja doprinosa više nego starosni umirovljenici, a prosječno su mlađi 8 godina. Naposljetku, Hrvatska bi umjesto prekarnog rada za mlađe radnike, mogla dopuniti potrebe tržišta za takvim oblicima rada zapošljavanjem umirovljenika, umjesto uvozom radne snage, navode u zahtjevima u ime Matice i Sindikata umirovljenika njihove predsjednice Višnja Fortuna i Jasna A. Petrović.

“U ilegali”

- Želimo zaustaviti non-stop guranje starije populacije u ilegalu jer oni rade i sada – kuhaju, peru, čiste, čuvaju djecu, pletu, prodaju. Većina radi na crno i žive u svojevrsnoj ilegali i u strahu. Motiv nam je da oni koji su dostojanteno zaradili svoj staž i mirovinu ne trebaju se osjećati kao kriminalci ako rade. Treba im omogućiti rad kao i u drugim zemljama, kaže Petrović.

Aktivnijeg uključivanja umirovljenika na tržište rada uz zadržavanje mirovine dotaknuo se ovih dana i ministar rada i mirovinskog sustava Marko Pavić.

- Cjelovita mirovinska reforma okrenuta je uglavnom budućim umirovljenicima, ali ćemo balansirati da vidimo na koji način povećati mirovine za postojeće umirovljenike i uključiti ih što aktivnije na tržište rada uz mogućnost zadržavanja mirovine, istaknuo je Pavić.

U njegovom ministarstvu zasad ne žele detaljnije o tome “jer sve je još u razgovorima sa socijalnim partnerima”.
Suzana ŽUPAN

PRIHVAĆENO PROŠIRENJE PRAVA NA RAD BEZ OBUSTAVE MIROVINE

“Korisnicima mirovine, koji se zaposle ili počnu obavljati djelatnost na temelju koje postoji obveza na osiguranje, obustavlja se isplata mirovine. Iznimno, ona se ne obustavlja korisniku starosne mirovine koji nastavi raditi, odnosno zaposli se do polovice punog radnog vremena, a takvih je zaposleno 4389, a korisnika invalidske mirovine je zbog djelomičnog gubitka radne sposobnosti, odnosno profesionalne nesposobnosti za rad zaposleno 5253 korisnika”, ističu u Sindikatu i Matici umirovljenika. “Ministarstvo rada i mirovinskog sustava prihvatilo je prijedlog umirovljeničkih udruga proširenjem kruga korisnika koji mogu, uz korištenje mirovine u punom iznosu, raditi do četiri sata na temelju ugovora o radu na starosne mirovine za dugogodišnjeg osiguranika te prijevremene starosne mirovine, kao i za neke druge kategorije uz puno radno vrijeme i zadržavanje pola mirovine – vojne osobe, policijski službenici itd.”, izvijestili su iz Matice i Sindikata umirovljenika o rezultatima svojih napora vezanih za prava umirovljenika na rad.

Krešimir Sever

predsjednik NHS-a

TROŠAK ZA POSLODAVCA MORA BITI ISTI I ZA UMIROVLJENIKA I RADNIKA

“Kod problema nemogućnosti prava na rad umirovljenika u prijevremenoj mirovini trebalo bi napraviti jedan široki zahvat. Umjesto da se kažnjava ljude koji su otišli u takvu mirovinu, taj se 'kazan' treba okrenuti prema poslodavcu pa da on, koji se tako rješava radnika, mora platiti nekakve kazne prema državi i dodatke na otpremninu, a ne da se kažnjava ljude koji u 'prijevremenu' nisu otišli svojom voljom. Kada umirovljenici rade poslodavac treba plaćati iste doprinose i poreze kao što plaća za sve druge radnike. Neka zadrže svoju mirovinu, neka im se kasnije revaloriziraju uplate, koje su imali jer ne smijemo dozvoliti da oni budu nelojalna konkurencija svojim unucima i djeci”, kaže predsjednik NHS-a Krešimir Sever. Dodaje da zapošljavanjem umirovljenika ne može doći do generacijskog poremećaja na tržištu rada u uvjetima, gdje su isti troškovi za poslodavca i kada zaposli umirovljenika i neumirovljenika. “Zapošljavanje umirovljenika blaža je varijanta od uvoza radne snage, ali trošak za poslodavca ne bi smio biti ni malo manji nego za radnike koji nisu u mirovini”, kaže Sever.

posljedica

MNOGO UMIROVLJENIH GRAĐANA RADI NA CRNO

Jeftina radna snaga iz istočnoeuropskih zemalja snižava plaće u Uniji

RASTE ZAPOSLENOST U EU-U, ALI NE I PLAĆE
Autor: Jagoda Marić

Mogućnost angažiranja jeftinije radne snage iz novih članica, što znači i Hrvatske, bilo kroz otvaranje radnih mjesta u tim zemljama, bilo kroz iseljavanje u bogatije članice, omogućava situaciju u kojoj plaće u eurozoni ne prate stanje na tržištu rada

 

(Novilist.hr) ZAGREB - Europska unija trenutačno ima najveći broj zaposlenih otkad Eurostat vodi takve statistike, a isto je stanje i u eurozoni, no čini se da takvo stanje na tržištu rada gdje raste broj zaposlenih, a pada stopa nezaposlenih, ne prati i povećanja plaća. Naime, Eurostat je objavio da je u EU-u broj zaposlenih u prvom kvartalu ove godine bio 237,9 milijuna kuna, od čega njih 175,2 milijuna u eurozoni, ali je istovremeno PricewaterhouseCoopers objavio analizu po kojoj pad nezaposlenosti u eurozoni, deset godina nakon globalne ekonomske krize, ne prati i rast plaća. Broj zaposlenih se u EU-u u prvom kvartalu ove godine u odnosu na zadnji kvartal prošle godine, prema sezonski prilagođenim podacima, povećao za 0,4 posto, s time da je najviše rastao u Rumunjskoj za 1,9 posto i Malti za 1,3 posto. Slijede Hrvatska, Portugal i Luksemburg s rastom od 0,7 posto. Od svih zemlja članica, pad broja zaposlenih dogodio se samo u Estoniji i to za 1,4 posto.

Pad sindikalizma

U odnosu na prvo prošlogodišnje tromjesečje broj zaposlenih u EU-u i eurozoni porastao je u prva tri mjeseca ove godine, prema sezonski neprilagođenim podacima, za 1,4 posto. U Hrvatskoj je broj zaposlenih, prema sezonski neprilagođenim podacima, u prva tri ovogodišnja mjeseca prema istom razdoblju prošle godine uvećan za 4,6 posto, i bolje rezultate ima samo Malta s rastom od 5,3 posto.

No, takvu situaciju na tržištu rada u eurozoni, koje gotovo nikada nije bolje stajalo, ne prati i rast plaća, upozorava PricewaterhouseCoopers. Razlog za to je između ostaloga i pristupanje istočnoeuropskih gospodarstva koja imaju niže prihode, odnosno plaće. To znači da mogućnost angažiranja jeftinije radne snage iz novih članica, što znači i Hrvatske, bilo kroz otvaranje radnih mjesta u tim zemljama, bilo kroz iseljavanje u bogatije članice, omogućava situaciju u kojoj plaće u eurozoni ne prate stanje na tržištu rada.

– Više čimbenika može objasniti ovaj trend, od kojih su neki uobičajeni u najrazvijenijim gospodarstvima. Oni uključuju postupni pad sindikalizma, što smanjuje pregovaračku moć radnika, digitalizaciju rada i postupni rast ekonomije honorarnih poslova (engl. gig economy), kao i druge promjene u strukturi gospodarstva – navodi Barret Kupelian, viši ekonomist u PwC-u.

Utjecaj svakako ima i to što je osnovana Europska središnja banka, koja je snizila očekivanja inflacije koja imaju radnici u gospodarstvima južne eurozone, gdje su obično bile visoke stope inflacije.

Povećati ulaganja

Što se tiče budućnosti, Kupelian predviđa, uz uvjet da ne bude drugih promjena strukturnih čimbenika, da će buduće povećanje plaća u eurozoni vjerojatno ovisiti o povećanju produktivnosti, a ne labavljenju tržišta rada.

– To stavlja veću odgovornost na vlade i tvrtke da povećaju razinu produktivnosti svoje radne snage kroz ulaganje u »tvrdu« infrastrukturu kao što su ceste, zračne luke i druge komunalne usluge te u »mekanu« infrastrukturu koja uključuje formalno obrazovanje, strukovno i drugo usavršavanje. Poboljšanja produktivnosti preduvjet su za daljnji rast prihoda u budućnosti – zaključuje Kupelian.


18. lipnja 2018.

Jeftina radna snaga iz istočnoeuropskih zemalja snižava plaće u Uniji

RASTE ZAPOSLENOST U EU-U, ALI NE I PLAĆE

Autor: Jagoda Marić

Mogućnost angažiranja jeftinije radne snage iz novih članica, što znači i Hrvatske, bilo kroz otvaranje radnih mjesta u tim zemljama, bilo kroz iseljavanje u bogatije članice, omogućava situaciju u kojoj plaće u eurozoni ne prate stanje na tržištu rada

(Novilist.hr) ZAGREB - Europska unija trenutačno ima najveći broj zaposlenih otkad Eurostat vodi takve statistike, a isto je stanje i u eurozoni, no čini se da takvo stanje na tržištu rada gdje raste broj zaposlenih, a pada stopa nezaposlenih, ne prati i povećanja plaća. Naime, Eurostat je objavio da je u EU-u broj zaposlenih u prvom kvartalu ove godine bio 237,9 milijuna kuna, od čega njih 175,2 milijuna u eurozoni, ali je istovremeno PricewaterhouseCoopers objavio analizu po kojoj pad nezaposlenosti u eurozoni, deset godina nakon globalne ekonomske krize, ne prati i rast plaća.

Broj zaposlenih se u EU-u u prvom kvartalu ove godine u odnosu na zadnji kvartal prošle godine, prema sezonski prilagođenim podacima, povećao za 0,4 posto, s time da je najviše rastao u Rumunjskoj za 1,9 posto i Malti za 1,3 posto. Slijede Hrvatska, Portugal i Luksemburg s rastom od 0,7 posto. Od svih zemlja članica, pad broja zaposlenih dogodio se samo u Estoniji i to za 1,4 posto.

Pad sindikalizma

U odnosu na prvo prošlogodišnje tromjesečje broj zaposlenih u EU-u i eurozoni porastao je u prva tri mjeseca ove godine, prema sezonski neprilagođenim podacima, za 1,4 posto. U Hrvatskoj je broj zaposlenih, prema sezonski neprilagođenim podacima, u prva tri ovogodišnja mjeseca prema istom razdoblju prošle godine uvećan za 4,6 posto, i bolje rezultate ima samo Malta s rastom od 5,3 posto.

No, takvu situaciju na tržištu rada u eurozoni, koje gotovo nikada nije bolje stajalo, ne prati i rast plaća, upozorava PricewaterhouseCoopers. Razlog za to je između ostaloga i pristupanje istočnoeuropskih gospodarstva koja imaju niže prihode, odnosno plaće. To znači da mogućnost angažiranja jeftinije radne snage iz novih članica, što znači i Hrvatske, bilo kroz otvaranje radnih mjesta u tim zemljama, bilo kroz iseljavanje u bogatije članice, omogućava situaciju u kojoj plaće u eurozoni ne prate stanje na tržištu rada.

– Više čimbenika može objasniti ovaj trend, od kojih su neki uobičajeni u najrazvijenijim gospodarstvima. Oni uključuju postupni pad sindikalizma, što smanjuje pregovaračku moć radnika, digitalizaciju rada i postupni rast ekonomije honorarnih poslova (engl. gig economy), kao i druge promjene u strukturi gospodarstva – navodi Barret Kupelian, viši ekonomist u PwC-u.

Utjecaj svakako ima i to što je osnovana Europska središnja banka, koja je snizila očekivanja inflacije koja imaju radnici u gospodarstvima južne eurozone, gdje su obično bile visoke stope inflacije.

Povećati ulaganja

Što se tiče budućnosti, Kupelian predviđa, uz uvjet da ne bude drugih promjena strukturnih čimbenika, da će buduće povećanje plaća u eurozoni vjerojatno ovisiti o povećanju produktivnosti, a ne labavljenju tržišta rada.

– To stavlja veću odgovornost na vlade i tvrtke da povećaju razinu produktivnosti svoje radne snage kroz ulaganje u »tvrdu« infrastrukturu kao što su ceste, zračne luke i druge komunalne usluge te u »mekanu« infrastrukturu koja uključuje formalno obrazovanje, strukovno i drugo usavršavanje. Poboljšanja produktivnosti preduvjet su za daljnji rast prihoda u budućnosti – zaključuje Kupelian.

KOLUMNA Otoci napretka u moru propadanja

IZA POZORNICE BRANKA PODGORNIKA
Autor: Branko Podgornik

Europa se sve više pretvara u »otoke napretka u moru stagnacije«. Slično je i među ljudima: bogatstvo se gomila kod manjine, dok nekadašnji srednji sloj propada silazeći u more siromašnih

(Novilist.hr) - Koliko god o tome šutjeli, u Hrvatskoj se posljednjih desetljeća povećavaju ne samo socijalne razlike, nego i ekonomske nejednakosti među županijama – što je trend koji se pojačao nakon krize iz 2008. Malo kome danas je bolje nego prije krize, ali analize HGK-a potvrđuju da se stanje u istočnim dijelovima zemlje dramatično pogoršalo. To neizravno potvrđuju i napori Vlade da projektima u vrijednosti od 2,5 milijarde eura iz fondova EU-a pomogne Slavoniji, koja propada sve brže. Takav razvoj događaja nije neobičan, jer se ekonomske razlike među regijama produbljuju i u ostalim članicama Europske unije, pa i među državama. Događa se to usprkos europskim kohezijskim fondovima, koji izdvajaju desetke milijardi eura siromašnim regijama da bi sustigle bogate. Vladajući političari posvuda govore jedno, a stvarnost ide drugim tokom.

Stvari su krenule nizbrdo nakon 1980. godine, kada su se počele produbljivati ne samo imovinske razlike među ljudima, nego i regionalne, pokazalo je opsežno istraživanje u 173 regije EU-a (NUTS 2), koje su proveli Joan Roses i Nikolaus Wolf. Sažetak su objavili u ožujku na znanstvenom portalu VoxEu, pod naslovom »Povratak regionalnih nejednakosti: Europa od 1900. do danas«.

Istina, povećavanja nejednakosti među europskim regijama bilo je i prije, osobito između dvaju svjetskih ratova. Ali nakon Velike depresije i 1945. godine europske vlade su državnom intervencijom – koju Roses i Wolf ne spominju – poduzimale mjere za smanjenje socijalnih i regionalnih razlika, kako bi se očuvao socijalni mir, omogućio napredak za sve i osiguralo partnerstvo svih slojeva u gradnji poslijeratne Europe.

To skladno razdoblje prekinuto je nakon dolaska na vlast Ronalda Reagana i Margaret Thatcher, u SAD-u i Britaniji, kada je otprilike počela epoha tzv. neoliberalizma. Tada su države smanjile kontrolu nad kapitalom, bankama i korporacijama, sve u ime slobodnog tržišta.Očekivale su da će kapital, slobodna trgovina i tržište, sami po sebi uskladiti unutarnji razvoj zemalja i društava.

Ali to se nije dogodilo. Poslijeratni socijalni kapitalizam pretvorio se nakon 1980. u asocijalni, a zakvačio je i Hrvatsku. Najviše napreduju Zagreb te dijelovi zemlje u blizini Slovenije, dok najveći dio županija tapka u mjestu ili propada, a ljudi se masovno iseljavaju.

Roses i Wolf došli su do zaključka da u cijeloj Europi samo mali broj regija povećava blagostanje. Glavnina regija nalazila se nekoć oko prosjeka, a danas je takvih sve manje. Pridružuju se rastućem broju siromašnijih područja.

Prema riječima autora, Europa se sve više pretvara u »otoke napretka u moru stagnacije«. Slično je i među ljudima: bogatstvo se gomila kod manjine, dok nekadašnji srednji sloj propada silazeći u more siromašnih.

Jasno je da ljudi neće skrštenih ruku gledati posljedice asocijalnog kapitalizma. U Britaniji su 2015. sve regije propadale, osim cvatućeg Londona i okolice, koji su jedini izašli iz ekonomske krize. Godine 2016. došlo je do Brexita, odnosno odluke Britanaca o napuštanju EU-a i slobodnog tržišta.

U SAD-u su zanemarani birači, nezadovoljni zbog zaostajanja unutrašnjosti zemlje, izabrali Donalda Trumpa za predsjednika da bi pokušali popraviti svoje izglede. Smjer kapitalizma, kojeg su Thatcher i Reagan nametnuli svojim zemljama i svijetu, birači u Britaniji i SAD-u danas su odbacili, a pokreti protiv ustaljenog poretka osvojili su Italiju i mnoge europske zemlje.

Roses i Wolf kažu da je tzv. populizam jedan od načina kako se zanemareni ljudi i regije aktivno angažiraju da bi stali na kraj sve većim regionalnim i socijalnim neravnotežama u svojim zemljama. Čine to kroz glasačke kutije. Drugi način njihova reagiranja je »glasovanje nogama«, jer mnogi pakiraju kofere i sele se u napredniju regiju ili državu.

U našoj zemlji, očito, mnogi ljudi odustali su od borbe za bolju Hrvatsku i odselili. To je vjerojatno jedan od razloga zašto tzv. populisti – stranke protiv ustaljenog poretka – kod nas (još) nemaju tako široku potporu kao u ostalim europskim državama. Nekima u vladajućim krugovima možda to i odgovora, jer ne moraju ništa bitno u politici mijenjati, a istodobno se rješavaju oporbe i nezadovoljnika.

ITUC-ov indeks globalnih prava za 2018. godinu: Demokratski prostor se sužava, a nesputana korporativna pohlepa je u porastu

ITUC / NHS - Međunarodna konfederacija sindikata objavila je svoj redovni godišnji pregled kršenja sindikalnih prava za 2018. godinu koji pokazuje kako se demokratski prostor za radne ljude smanjuje, a nesputana korporativna pohlepa je u porastu. Broj država u kojima se dešavaju samovoljna uhićenja i pritvaranja se povećao sa 44 u 2017. godini na 59 država 2018. godine, a sloboda izražavanja je ograničena u 54 države. “Demokracija je izložena napadima u državama koje ne uspijevaju jamčiti pravo na organiziranje, izražavanje i djelovanje. Brazil je usvojio zakon koji ne dozvoljava slobodu udruživanja, Kina je ograničila slobodu govora, a vojska se koristi za suzbijanje radnih sporova u Indoneziji,” rekla je Sharan Burrow, glavna tajnica Međunarodne konfederacije sindikata. Sve je veći broj država koje isključuje radnike iz zakona o radu – od radnika migranata, zaposlenih u javnom sektoru do radnika u sektorima koji posluju putem platformi, dok 65% država cijele kategorije radnika isključuje iz zakona o radu.

“Dostojanstven rad i demokratska prava su oslabili u gotovo svim državama, a nejednakost se povećava. Na ovo utječe besramno ponašanje velikog broja multinacionalnih kompanija, poput Samsunga čije antisindikalne prakse ukidaju radnicima pravo na udruživanje i pravo na kolektivno pregovaranje, što se može vidjeti u internim dokumentima kompanije koji su uzeti iz njihovih ureda u Koreji. A korporativna snaga Amazona nastavlja neometano rasti, od postupanja sa radnicima kao da su roboti do prijetnji da će zaustaviti svoje širenje u Seattlu zbog poreznih prijedloga za stvaranjem uvjeta prihvatljivog stanovanja,” rekla je Burrow.
ITUC-ov indeks globanih prava za 2018. godinu rangira 142 države prema 97 međunarodno prihvaćena indikatora, čime vrši procjenu gdje se najbolje štite prava radnika, kako u zakonima, tako i u praksi.

Glavni zaključci iz izvještaja su:

-       65% država isključuje određene skupine radnika iz zakona o radu.

-       87% država krši pravo na štrajk.
-       81% država osporava određenim sjupinama ili svim radnicima pravo na kolektivno pregovaranje.

-       Od 142 analizirane države, 54 države su ukinule ili ograničile slobodu govora i slobodu okupljanja.
-       Broj država u kojima su radnici izloženi fizičkom nasilju i prijetnjama povećao se za 10% (sa 59 na 65), uključujući u Bahreinu, Hondurasu, Italiji i Pakistanu.

-       Broj država u kojima se radnici uhićuju i pritvaraju porastao je sa 44 iz 2017. godine na 59 država 2018. godine.
-       Sindikalci su ubijeni u devet država – Brazil, Kina, Kolumbija, Gvatemala, Gvineja, Meksiko, Niger, Nigerija i Tanzanija.

“U porastu su napadi na građanske slobode, samovoljna uhićenja, pritvaranja i zatvaranja radnika, urušavanje kolektivnog pregovaranja i sve veća kriminalizacija prava na štrajk do isključivanja radnika iz radnopravne zaštite, kršenja radničkih prava. Ovo je globalna prijetnja demokraciji i sigurnosti. Vlade moraju djelovati u interesu radnih ljudi. Moraju mijenjati pravila kako bi zaustavile kršenja prava i korporativnu pohlepu,” rekla je Burrow.

Izvještaj rangira deset najgorih država za radnička prava u 2018. godini, a to su: Alžir, Bangladeš, Kambodža, Kolumbija, Egipat, Gvatemala, Kazahstan, Filipni, Saudijska Arabija i Turska.

Haiti, Kenija, Makedonija, Mauritanija i Španjolska su pale na rang ljestvici za 2018. godinu zbog porasta broja napada na radnička prava, kako u zakonima tako i u praksi.

Regija Bliskog Istoka i Sjeverne Afrike još je jednom najgora regija zbog postupanja sa radnicima, Kafals sustava u državama Zaljeva u kojima su milijuni ljudi i dalje u robovskom odnosu. Potpuno negiranje osnovnih radničkih prava je i dalje na djelu u Saudijskoj Arabiji. Sukobi u Libiji, Palestini, Siriji i Jemenu doveli su do raspada vladavine prava i ukidanja prava na dostojanstveno radno mjesto. Mirni prosvjedi nasilno su zaustavljeni, a vlade u Alžiru i Egiptu sistematski su uništile sve pokušaje organiziranja nezavisnog radničkog pokreta.

Uvjeti su pogoršani u Azijsko-pacifičkoj regiji, gdje je došlo do porasta nasilja, kriminalizacije prava na štrajk, te sve većeg broja uhićenja, pritvaranja i zatvaranja sindikalnih lidera i radničkih aktivista. Sve države ove regije, njih 22, krše pravo na kolektivno pregovaranje i pravo na štrajk. U Indoneziji je došlo do masovnog otpuštanja radnika zbog traženja svojih prava, gdje je otpušteno 4.200 radnika u rudniku PT Freeport; u Mianmaru su 184 člana sindikata proglašena tehnološkim viškom; u Kambodži je otpušteno 588 radnika nakon štrajka u tvornici tekstila Gawon.

U Africi su radnici izloženi fizičkom nasilju u 65% država ove regije. Vojska je u Nigeriji nasilno zaustavila prosvjede, a nepoznati počinitelj je ubio jednog radnika tijekom štrajka.

U Europi, 58% država krši pravo na kolektivno pregovaranje, a tri četvrtine država krši pravo na štrajk.

Amerike su i dalje zatrovane dominantnom klimom ekstremnog nasilja i represije koja se provodi nad radnicima i članovima sindikata; samo je u Kolumbiji ubijeno 19 članova sindikata tijekom prethodne godine –što je dramatičan porast u odnosu na 11 koliko ih je bilo godinu dana radnije.

ITUC već duže od 30 godina prikuplja podatke o kršenjima radničkiih prava, članstvu u sindikatima i kolektivnom pregovaranju. Ovo je peta godina da ITUC predstavlja svoje zaključke kroz Indeks globalnih prava, čime se baca jedinstveno i sveobuhvatno svjetlo na činjenicu o pogoršanju ili poboljšanju zakona i poslovne prakse u prethodnih 12 mjeseci.

Tri globalna trenda u vezi radnika, obuhvaćeni u Indeksu globalnih prava za 2018. godinu, su sužavanje demokratskog prostora, nekontrolirani korporativni utjecaj i važnost zakona.

“Snaga demokracije da se promijene pravila vidi se sa dolaskom novih vlada na Islandu, u Kanadi i Novom Zelandu, gdje vlade rade u interesu radnih ljudi, dok njihovi zakoni smanjuju jaz u plaćama, osiguravaju plaćeno odsustvo radnicima u domaćinstvima koji su izloženi nasilju, te su povećali plaće radnicima koji se brinu o drugima. Za vladu je izazov vladati u interesu ljudi, a ne korporacija, te donositi zakone kojima se poštuju međunarodni standardi rada i očuvati demokratski prostor kojim se radnicima daje glas u zajednici i na radnom mjestu. Bez ovoga bismo se suočili sa nesigurnim i uništenim svijetom,” rekla je Burrow.

ITUC-ov Indeks globalnih prava za 2018. godinu ocjenjuje države od jedan do pet u odnosu na 97 indikatora, dok konačan rezultat rangira države na ljestvici od jedan do pet.

1   Povremeno kršenje prava: 13 država, uključujući Irsku i Dansku.
2   Ponovljeno kršenje prava: 23 države, uključujući Francusku i Estoniju.

3   Redovno kršenje prava: 26 država, uključujući Španjolsku i Makedoniju.
4   Sustavno kršenje prava: 38 država, uključujući Haiti i Keniju.

5   Nema jamstva prava: 32 države, uključujući Honduras i Nigeriju.
5+  Nema jamstva prava zbog raspada vladavine prava: 10 država, uključujući Burundi, Palestinu, Siriju i Jemen.


Read the report: ITUC Global Rights Index 2018 – The World’s Worst Countries for Workers


14. lipnja 2018.

Upućeni radnici: izglasane jednake plaće i uvjeti rada

Priopćenje za tisak Europski parlament
Plenarna sjednica

Prema novim pravilima o upućenim radnicima, radnici koje tvrtke šalju na privremeni rad u druge države članice bit će jednako plaćeni za jednak rad na istome mjestu. Reforma će osigurati bolju zaštitu upućenih radnika i pravednu konkurentnost tvrtki na tržištu.

Pravedna plaća

Novim je prijedlogom predviđeno da se na upućene radnike primjenjuju ista pravila za plaće kao u državi domaćinu, prema kojem se za isti obavljeni rad na istome mjestu prima jednaka plaća. Osim zakonskih odredbi, države članice mogu primjenjivati regionalne ili sektorske kolektivne ugovore. Do sada je to bio slučaj samo u građevinskom sektoru.

Poboljšanje uvjeta rada

Put i smještaj treba platiti tvrtka, a ne zaposlenik iz svoje plaće. Poslodavci će također morati osigurati da su uvjeti smještaja za zaposlene radnike primjereni i u skladu s nacionalnim pravilima.

Razdoblje trajanja upućivanja radnika

Najveće moguće razdoblje za slanje radnika je 12 mjeseci uz moguće produljenje od 6 mjeseci. Nakon tog razdoblja, radnik i dalje može ostati u toj državi članici, te se na njega u potpunosti primjenjuje radno pravo države članice domaćina.

Zaštita od prijevare

U slučaju prijevare država članica trebala bi surađivati ​​i osigurati da su upućeni radnici zaštićeni, u najmanju rukuu skladu s uvjetima Direktive o upućenim radnicima.

Međunarodni cestovni prijevoz

Za sektor međunarodnog cestovnog prijevoza odredbe ove direktive primjenjivat će se od datuma stupanja na snagu predstojećeg zakonodavstva za taj sektor, koji je uključen u Paket mobilnosti. Do tada će se primjenjivati verzija Direktive iz 1996. godine.

Primjena novih pravila u roku od dvije godine

Države članice imat će dvije godine da prenesu pravila u svoje nacionalne zakone te da pravila stupe na snagu.

Kontekst

„Upućeni radnik“ je zaposlenik kojeg je poslodavac privremeno uputio u drugu državu članicu radi pružanja određenih usluga. U 2016. u Europskoj je uniji radilo 2,3 milijuna upućenih radnika.

Najviše radnika upućuju Poljska, Njemačka i Francuska, dok Njemačka, Francuska i Belgija privlače najviše upućenih radnika iz drugih zemalja.

KOMENTAR Slučajna domovina

IZA POZORNICE BRANKA PODGORNIKA
Autor: Branko Podgornik

Premijer smatra da naši ljudi imaju pravo izbora gdje će raditi i živjeti – u Hrvatskoj, ili negdje drugdje. To je točno, ali obveza je Vlade da im poboljša uvjete kod kuće, a ne u inozemstvu

(Novilist.hr) - Iako gospodarstvo usporava i iako iseljavanje prerasta u nacionalnu katastrofu, Vlada je prekjučer ocijenila da su trendovi dobri, jer rast BDP-a od 2,5 posto u prvom tromjesečju pokazuje da stvari ipak idu naprijed.

Očito, ne treba ništa bitno mijenjati, pa ni sazivati posebnu sjednicu Vlade o demografskoj krizi.

Sporedno je pitanje tko Vladi želi nametnuti temu iseljavanja. Učinila je to predsjednica Republike, što je otkrilo sukobe u vladajućim krugovima. Ali mogao je to učiniti i netko drugi. Pravo je pitanje zašto Vlada pruža silan otpor stavljanju na dnevni red gorućeg nacionalnog problema. Vladajućim je krugovima očito dobro, pa ne žele u Hrvatskoj nešto bitno mijenjati.

Naime, ako bi zaustavljanje iseljavanja postalo središnji problem Vlade, ako bi na tom složenom području poduzela izvanredne mjere kao u slučaju krize u Agrokoru, Banski dvori morali bi preispitati i promijeniti redoslijed svojih ciljeva. To znači da glavni cilj treba postati preobrazba Hrvatske u državu u kojoj će gospodarstvo i političke institucije služiti narodu – a ne samo financijskim i korporativnim krugovima, čiji su interesi često u sukobu s potrebama građana.

To znači da glavni cilj Vlade ne može biti ispunjavanje zadaća iz inozemstva, posebice iz Europske komisije, koja od nje traži financijsku disciplinu. Naputci Komisije ne moraju biti loši, ali pitanje je za koga su skrojeni. Cijeli sustav Europske unije prilagođen je interesima velikih i moćnih, poput Njemačke, zamotanih u ideologiju slobodnog tržišta i trgovine. Komisijine mjere prilagođene su vjerovnicima, koji financijskom disciplinom i smanjivanjem deficita u slabijim članicama EU-a nastoje osigurati da se njihovi krediti redovito vraćaju. Hrvatskoj, pak, prioritet treba biti nešto drugo – sačuvati svoje ljude i omogućiti im pristojan život u domovini.

Mjere za zaustavljanje iseljavanja Vlada ne poduzima jer je brojnim domaćim političarima ideologija slobodnog tržišta važnija od svega. Sjetimo se kako se bivša ministrica vanjskih poslova Vesna Pusić borila za mogućnost ravnopravnog zapošljavanja hrvatskih radnika u Švicarskoj. Premijer Andrej Plenković proljetos se izborio da Hrvati bez prepreka rade u Britaniji.

Premijer smatra da naši ljudi imaju pravo izbora gdje će raditi i živjeti – u Hrvatskoj, ili negdje drugdje. To je točno, ali obveza je Vlade da im poboljša uvjete kod kuće, a ne u inozemstvu. Ideologija slobodnog tržišta, koja je EU pretvorila u raj za velike kompanije i banke, političkoj je klasi važnija od interesa Hrvatske, iako je naša zemlja na jedinstvenom europskom tržištu postala dokazani gubitnik, ne samo ekonomski, nego i demografski.

Jasno je da u Hrvatskoj neće biti preokreta dok god Vlada ne upregne sve državne institucije u poticanje i zaštitu vlastitoga gospodarstva, radnih mjesta i ljudi.

Ako se ništa ne promijeni, Hrvatska će njezinom narodu postati slučajna domovina i slučajna država.

Pitanje je zašto postoje izbori ako građani ne mogu matične stranke i državne institucije prisiliti da preuzmu kontrolu nad sudbinom Hrvatske, nad kretanjima u vlastitoj zemlji.

BDP u prvom tromjesečju porastao za 2,5 posto

Državni zavod za statistiku (DZS) objavio je u srijedu podatke o hrvatskom BDP-u. Procjena pokazuje da je tromjesečni BDP u prvom tromjesečju 2018. realno veći za 2,5% u odnosu na isto tromjesečje 2017.

(POSLOVNI DNEVNIK) - Sezonski prilagođeni tromjesečni BDP u odnosu na prethodno razdoblje bilježi pozitivnu stopu promjene od 0,2%, a u odnosu na isto tromjesečje 2017. realno je veći za 1,5%. Osam makroekonomista, koji su sudjelovali u anketi Hine, procjenili su, prije ove objave, u prosjeku da je bruto domaći proizvod (BDP) u prvom kvartalu porastao za 2,3 posto u odnosu na isto lanjsko razdoblje. Njihove procjene rasta kretale su se u širokom rasponu od 1,3 do 2,5 posto.

Ovo je već 15. tromjesečje zaredom kako BDP raste, i to brže nego u prethodnom, kada je gospodarstvo poraslo 2 posto na godišnjoj razini, što je bio najsporiji rast još od polovice 2015. godine.


01. lipnja 2018.

Infografika o upućenim radnicima: Činjenice i reforma Direktive

(EP - Vijesti) - Europski parlament želi zaštititi radnike koje tvrtke šalju na privremeni rad u druge zemlje članice te zaustaviti nelojalnu konkurenciju. U utorak, 29. svibnja, Europski parlament glasa o novim pravilima o upućenim radnicima kako bi se osigurala jednaka plaća za jednak rad na istom mjestu. Najveće je pitanje kako uravnotežiti prava radnika i osigurati nesmetanu konkurentnost tvrtki na tržištu.

Što su upućeni radnici?

„Upućeni” je radnik zaposlenik kojeg je poslodavac privremeno uputio u drugu državu članicu radi pružanja usluga. Upućeni radnici nisu isto što i mobilni radnici u EU-u. Mobilni su radnici oni koji se presele u drugu državu članicu kako bi dugoročno ili trajno postali dio tamošnjeg tržišta rada. Nasuprot tome, prisutnost upućenih radnika u drugoj državi strogo je ograničena na pružanje usluge. Upućene radnike i dalje zapošljava poduzeće koje ih je poslalo, a boravak im je privremen te ostaju osigurani u sustavu socijalnog osiguranja matične države.

Tvrtke upućivanjem radnika mogu obavljati uslugu u drugoj državi članici bez da tamo otvaraju podružnice.

Osim gospodarskih razloga, slanje radnika na privremeno obavljanje poslova koristi se za brzo popunjavanje manjka kvalificirane radne snage. Upućivanje je naročito uobičajeno u određenim sektorima:69,1% industrija, od čega građevina 45%, 29,4% usluge i 1,5% poljoprivreda i ribarstvo.

Zaštita prava radnika i sloboda pružanja usluga

Trenutna pravila dogovorena su 1996. i sadrže niz minimalnih uvjeta, primjerice, minimalnu plaću, najveći mogući vremenski period boravka, minimalan broj sati plaćenog odmora ili uvjete za ustupanje radnika iz poduzeća za privremeno zapošljavanje.

Međutim, zadnjih 20 godina uvjeti na tržištu u EU-u su se promijenili te je revizija Direktive potrebna. Jedinstveno je tržište naraslo, a razlike u plaćama su se povećale, što je stvorilo neželjene poticaje da se upućivanjem zlonamjerno iskorištavaju te razlike.

Primjerice, tvrtke upućene radnike plaćaju minimalno prema standardu države domaćina, što je često manje nego lokalne radnike za isti posao. Prema Komisiji, u određenim sektorima i državama članicama upućeni radnici zarađuju i do 50% manje od lokalnih radnika što dovodi do nepoštene konkurencije između domaćih i stranih tvrtki s upućenim radnicima te narušava funkcioniranje zajedničkog tržišta.

Uz to, rupe u trenutnim pravilima dovele su do kreativnih načina na koje tvrtke iskorištavaju stane - primjerice postavljanjem fiktivnih kompanija ili lažnim podugovaranjem radova.

Reforma

Najvažnija se promjena odnosi na plaću na koju upućeni radnik ima pravo. Sadašnjom se Direktivom zahtijeva samo da upućeni radnici imaju pravo na minimalne plaće. Novim je prijedlogom predviđeno da se primjenjuju ista pravila za primitke od rada koja su u državi članici domaćinu propisana zakonom (primjerice bonusi i božićnice) ili univerzalno primjenjivim kolektivnim ugovorima.

Putovanja i smještaj treba platiti tvrtka, a ne zaposlenik iz plaće. Najveće moguće razdoblje za slanje radnika je 12 mjeseci uz produljenje od 6 mjeseci. nakon toga na radnika se primjenjuju svi zakoni države članice domaćina.

Agencije za privremeni rad trebaju nuditi iste uvjete za upućene radnike kao i za lokalne privremene radnike.

Suradnja država članica na suzbijanju prijevara je pojačana.

Upućeni radnici u brojkama

U 2015. u Europskoj je uniji radilo 2,05 upućenih radnika, što je 41,3 posto više u usporedbi s 2010. Međutim, njihov udio u ukupnoj radnoj snazi ostaje nizak - 0,9 posto radnih mjesta u EU-u.

Većina, čak 86 posto upućenih radnika radi u zemljama EU15. Njemačka, Francuska i Belgija tri su države članice koje privlače najviše upućenih radnika. Zajedno su primile oko 50 % svih upućenih radnika. S druge strane, najviše radnika upućuju Poljska, Njemačka i Francuska.

Više od polovice upućenih radnika radi u susjednoj zemlji.

Fight Club: Vlada treba smanjiti trošarine na goriva

Autor: Lider/Hina - Rast cijena nafte na međunarodnom tržištu potaknuo je i rast cijena naftnih prerađevina na hrvatskom tržištu. Cijene goriva za motorna vozila rastu. Tako je cijena litre Eurosupera 95 u posljednjih pet tjedana porasla za 54 lipe i prešla je 10 kuna, a cijena litre Eurodizela za 63 lipe i približila se 10 kuna.I nije to pitanje nikakvih „psiholoških granica“ koje netko, neznano zašto baš tu, odredi na 10 ili 11 kuna po litri Eurodizela ili Eurosupera 95, već o značajnom nagrizanju ukupnih potrošačkih mogućnosti, stoji u pismu koje potpisuje predsjednik NHS-a Krešimir Sever. Očekivani daljnji rast cijena nafte i, posljedično, goriva te s tim rastom vezana lančana poskupljenja, za posljedicu će imati rast inflacije i veći od 1,4 posto, koju za 2018. godinu prognozira EK.

Sindikat je jasno precizirao svoja očekivanja od Vlade.

– Očekujemo od Vlade RH da zbog toga na vrijeme reagira smanjenjem trošarina na gorivo za motorna vozila, a ne da samo prati događanja i obećava reagirati bude li potrebno. Već je potrebno i nema se vremena čekati ‘obradu trošarina u sklopu cjelokupnog novog paketa poreznih izmjena’. Svjesni smo da Vlada RH ‘kalkulira’ i s ‘obilatijom žetvom’ na cijeni goriva tijekom povećane potrošnje u turističkoj sezoni, ali pri tome ‘žanje’ i ‘žet’ će i na domaćem stanovništvu, koje prema svim pokazateljima već i bez dodatnih poskupljenja teško pokriva čak i redovne mjesečne troškove, stoji u dopisu.

Cjelokupni paket poreznog sustava

Ministar financija Zdravko Marić u utorak je izjavio da Vlada prati razvoj događaja vezan uz rast cijena goriva te da se radi na cjelokupnom paketu poreznog sustava, čiji su integralni dio trošarine.

– Pratimo razvoj događaja, za sada ništa ne odstupa od naših nekakvih originalnih predviđanja i očekivanja, kazao je Marić.

– Naravno da ćemo nastaviti tim putem pa ćemo vidjeti. Radimo na cjelokupnom paketu poreznog sustava, trošarine su jedan integralni dio toga, ali u ovom trenutku vam ne mogu ništa više od toga reći, izjavio je Marić, kojeg su novinari pitali hoće li se učiniti nešto s obzirom na rast cijena goriva.

Krešimir Sever, predsjednik NHS-a

Očekujemo od Vlade RH da na vrijeme reagira smanjenjem trošarina na gorivo za motorna vozila.Očekujemo od Vlade RH da na vrijeme reagira smanjenjem trošarina na gorivo za motorna vozila.
Svjesni smo da Vlada RH ‘kalkulira’ i s ‘obilatijom žetvom’ na cijeni goriva tijekom povećane potrošnje u turističkoj sezoni, ali pri tome ‘žanje’ i ‘žet’ će i na domaćem stanovništvu, koje prema svim pokazateljima već i bez dodatnih poskupljenja teško pokriva čak i redovne mjesečne troškove.

Zdravko Marić, ministar financija

Vlada prati razvoj događaja vezan uz rast cijena goriva. Vidjet ćemo.Vlada prati razvoj događaja vezan uz rast cijena goriva. Vidjet ćemo. Naravno da ćemo nastaviti tim putem pa ćemo vidjeti. Radimo na cjelokupnom paketu poreznog sustava, trošarine su jedan integralni dio toga, ali u ovom trenutku vam ne mogu ništa više od toga reći, izjavio je Marić, odgovarajući na upit hoće li se učiniti nešto s obzirom na rast cijena goriva.

Najveća promjena zakonodavstva od postanka weba: GDPR stupio na snagu

Autor: Lider/Hina - Opća uredba o zaštiti podataka (GDPR), koja je danas stupila na snagu, novi je europski zakon koji bi trebao bitno otežati zlouporabuosobnih podatakakoje tvrtke prikupljaju o svojim korisnicima i na osnovu njihim nude svoje proizvode i usluge. GDPR je donesen u travnju 2016. i stupa na snagu nakon dvogodišnjeg prijelaznog razdoblja. Uredba se odnosi na sve tvrtke koje posluju na teritoriju EU, ali i na tvrtke koje raspolažu podacima europskih građana, neovisno o njihovoj lokaciji. Tvrtke izvan EU koje svoju robu ili usluge nude unutar EU dužne su poštovati odredbe GDPR-a. Riječ je o najvećoj promjeni zakonodavstva u području zaštite osobnih podataka od postanka weba. U posljednjih 25 godina internet je omogućio nove poslovne modele i radikalno promijenio svakodnevni život, a sada je nastupilo vrijeme za regularizacijutoga nepreglednog područja nakon što je postalo jasno da, uz to što donosi mnogo dobrog i korisnog, postoje i realne mogućnosti zlouporabe osobnih podataka.

Zaštita podataka ovih dana izaziva puno pozornosti nakon otkrića da su osobni podaci preko 87 milijuna korisnika Facebooka završili u rukamaCambridge Analytice, konzultantske tvrtke koja je bila angažirana u predsjedničkoj kampanji Donalda Trumpa.

Pravo na zaborav

Mnogima se još samo prije nekoliko mjeseci akronim GDPR (General data protection regulation) činio još jednom nerazumljivom kraticom koja ih se ni na koji način neće ticati, ali posljednjih tjedana ne mogu od toga pobjeći jer su im pretinci elektronske pošte zatrpani zahtjevima da daju izričiti pristanak na daljnje korištenje svojih podataka.

Društvene mreže poput Facebooka, Twittera, zatim AirBnba, internetske trgovine, razne institucije koje svoje publikacije šalju elektronskom poštom traže ovih dana od svojih korisnika pristanak za korištenje podataka kako bi ispoštovali novi europski zakon.

Mnoge odredbe koje sadrži GDPR i ranije su postojale na nacionalnoj razini, ali su sada objedinjene i pojačane i predstavljaju jedinstven okvir koji se primjenjuje u svim zemljama članicama.

GDPR zamjenjuje direktivu o zaštiti podataka, koja je donesena 1995. godine.

Uredbaznatno pojačava prava građana, među inim, jamči pravo na informiranost, što znači da svaki korisnik internetakoji je stavio na raspolaganje dio svojih osobnih podataka, od sada ima pravo znati čemuoni služe, koliko će vremena biti pohranjeni i hoće li ti podacinapustiti Europsku uniju.

Uredba predviđa i pravo na pristup svojim podacima, pravo da ih se korigira i izbriše. Svaki korisnik neke usluge ima pravo zatražiti kopiju svojih podataka. Moguće je tražiti i brisanje podataka povlačenjem pristanka na njihovu uporabu.

GDPR predviđa i “pravo na zaborav”, odnosnomogućnost brisanja podataka.Primjerice, moći će se tražiti brisanje s mreže nekog grijeha ili gluposti počinjene u mladosti za kojunema pravnih razloga ili javnog interesa da ih se čuva.

Omogućava se i pravo na transfer svojih podataka, što znači da će se moći promijeniti pružatelj usluga elektronske pošte,a da se pri tom ne izgubi ranije prepiska na prethodnoj elektronskoj adresi.

Goleme kazne za nepoštivanje

Novi zakon ne odnosi se na sve tvrtke u istoj mjeri, što ovisi o njihovoj veličini i tipu podataka koje prikupljaju i načina kako ih koriste. Manje tvrtke morat će samo štititi svoje podatke o klijentima u skladu “sa zdravim razumom”, dok će se GDPR u potpunosti odnositi na one tvrtke koje posluju u jednoj ili više europskih zemalja.

Uredba se najviše odnosi na tvrtke koje prikupljaju velike količine podataka poput tehnoloških kompanija, maloprodajnih tvrtki, pružatelje zdravstvenih usluga, banke, osiguravajuća društva itd.

Jedan od ciljeva GDRP-a jest i smanjenjekoličinepodataka koji se koriste, pa će tako tvrtke trebati točno odrediti koji im podaci doista trebaju i kako će ih zaštititi. Za kršenje odredbi GDPR-a poduzeća mogu platiti goleme kazne, kojemogu dosegnuti do 20 milijuna eura ili do četiri posto njihova prometa (bira se onaj iznos koji je veći).

Osobnim podatkom smatra se svaka informacija koja se odnosi na fizičku osobu čiji je identitet utvrđen ili se može utvrditi. Fizička osoba čiji se identitet može utvrditi jest osoba koja se može identificirati, izravno ili neizravno uz pomoć identifikatora kao što su ime, slike, email adrese, bankovni podaci, objava na društvenim mrežama, zdravstveni podaci,računalne IP adrese, zvučni zapis, broj socijalnog osiguranja, kućna adresa itd.

Neki se podaci poput političkog uvjerenja, vjerske pripadnosti, seksualne orijentacije, zdravstvenogstanja..smatraju osjetljivima. Zabranjeno je prikupljati takve podatke bez prethodnog pisanog, jasnog i eksplicitnog pristanka korisnika i bez jasno navedene svrhe.

Provedbu nove uredbe neće nadgledati jedno sveeuropsko tijelo nego mreža nacionalnih i regionalnih tijela u zemljama članicama.

Hrvati nisu naročito zabrinuti krađom podataka

Iako je ostavljeno dvogodišnje razdoblje za prilagodbu i pripremu, očekuje se dosta problema u provedbi zakona.

Između ostaloga, mnogonadzornih tijela u zemljama članicama nisu spremne preuzeti svoju ulogu bilo zbog nedostatka sredstava ili osoblja ili pak zato što još nisu donijeti potrebni propisi.

Tako se posljednjih danau Hrvatskoj spominje kakobi zbog nove uredbe s radom privremeno mogao prestati Hrvatski registar obveza po kreditu (HROK) zbog nekih nerazjašenjenih nedoumica, što bi moglo u prvo vrijeme otežati odobravanje kredita.Više od 250 milijuna Europljana i oko 2,5 milijuna Hrvata svakodnevno koristi internet kako bi se povezalo s obitelji ili kupovalo online.

Na taj način istovremeno dijele puno osobnih podataka, uključujući svoje ime, adresu, broj osobne iskaznice i informacije o svom zdravlju. To otvara vrata brojnim potencijalnim rizicima, npr. neovlaštenom otkrivanju podataka, krađi identiteta ili zlostavljanju na internetu.

Sedam od 10 Hrvata smatra da nema potpunu kontrolu nad svojim osobnim podacima, dok njih gotovo šest od 10 izjavljuje da ne vjeruje poslovanju putem interneta. Štoviše, osam od 10 zabrinuto je zbog mobilnih aplikacija koje prikupljaju podatke bez njihova pristanka, a sedam od 10 brine što bi poduzeća mogla učiniti s informacijama koje su od njih prikupila.

U Hrvatskoj 24 posto ispitanika koji daju osobne podatke putem interneta vjeruje da ima potpunu kontrolu nad tim podacima, u usporedbi s prosjekom EU-a od 15 posto ili čak samo četiriposto u Njemačkoj.

I dok 31 posto Europljana zabrinjava činjenica da nemaju nikakvu kontrolu nad svojim osobnim podacima na internetu, isto vrijedi za samo 19 posto Hrvata, po čemu je Hrvatska jednaod najoptimističnijih zemalja EU-a kada se radi o sigurnosti na internetu.

Zaštita osobnih podataka nije samo glavna briga mnogih Europljana, ona je također temeljno pravo i stoga je nešto što treba zaštititi. Opća uredba o zaštiti podataka odgovor je na tu potrebu, kažu u Bruxellesu.


29. svibnja 2018.

Preporuke EK: Savjetuju i uvođenje poreza na nekretnine

Izvor: N1 - Europska komisija uputila je u srijedu četiri preporuke Hrvatskoj koje bi trebala provesti ove i sljedeće godine, a uglavnom su iste kao i 2017. Prošle godine Hrvatska je dobila pet preporuka, a ove godine je to smanjeno na četiri, iako u sadržajnom smislu ima vrlo malo promjena. U prvoj preporuci se traži jačanje fiskalnog okvira, što uključuje jačanje mandata i neovisnosti Povjerenstva za fiskalnu politiku, tijela zaduženog za praćenje provedbe Zakona o fiskalnoj odgovornosti. U sklopu prve preporuke savjetuje se i uvođenje poreza na nekretnine na temelju njezine vrijednosti. U odnosu na prošlu godinu, sada se ne spominje jačanje okvira za upravljanje javnim dugom, jer je u međuvremenu usvojena strategija upravljanja javnim dugom.

Pod fiskalnim okvirom podrazumijevaju se dva zakona, zakon o fiskalnoj odgovornosti koji već postoji i na njegovim izmjenama radi se već tri godine, a drugi je zakon o proračunu.

Hrvatska vlada je u nacionalnom programi reformi, koji je prihvatila i dostavila Komisiji krajem travnja, najavila da će izmjene i dopune prvog zakona biti obavljene u lipnju, a da će drugi, zakon o proračunu biti donesen u prosincu.

Stručnjaci Europske komisije koji su zaduženi za Hrvatsku ističu da u ovom trenutku, kada Hrvatska ima proračunski suficit, pitanje fiskalnog okvira nije goruće, ali može biti vrlo važno kada proračunski prihodi počnu stagnirati ili padati.

U drugoj preporuci se traži obeshrabrivanje ranog umirovljenja, ubrzanje prelaska na kasniji odlazak u mirovinu, usklađivanje mirovinskih odredbi za pojedine kategorije s općim mirovinskim pravilima.

U okviru druge preporuke također se traže rezultati u reformi sustava obrazovanja i vještina kako bi se poboljšala njegova kvaliteta i relevantnost za tržište kako za mlade tako i za odrasle ljude.

Također se preporučuje konsolidacija socijalnih davanja i poboljšanje njihovih sposobnosti za smanjenje siromaštva.

U trećoj preporuci traži se smanjenje rascjepkanosti i poboljšanje funkcionalne raspodjele nadležnosti u javnoj upravi i jačanje njezine sposobnosti na osmišljavanju i provedbi javnih politika.

Preporučuje se i uvođenje usklađenih okvira za plaće u javnoj upravi i uslugama u konzultacijama sa socijalnim partnerima.

U petoj preporuci traži se poboljšanje korporativnog upravljanja u poduzećima u vlasništvu države i intenziviranje prodaje državnih poduzeća i neproduktivne imovine.

Traži se i znatno smanjenje tereta za poduzeća u pogledu parafiskalnih nameta i prevelikih i neučinkovitih zakonodavnih zahtjeva.

Preporučuje se i jačanje konkurentnosti u poslovnim uslugama i reguliranim profesijama te smanjenje trajanja sudskih postupaka i poboljšanje elektroničke komunikacije na sudovima.

Preporuke su dio proljetnog paketa Europskog semestra koje Komisija objavljuje svake godine u svibnju. Europski semestar je instrument na razini EU-a koji služi za koordinaciju ekonomskih politika zemalja članica.

Ekonomske preporuke prilagođene su potrebama svake zemlje članice kako bi im se pomoglo u jačanju stvaranja novih radnih mjesta, rasta i investicija uz istodobno zadržavanje zdravih javnih financija.

Preporuke su neka vrsta smjernica za postizanje ciljeva koji realno mogu biti ispunjeni u sljedećih 12 do 18 mjeseci.

NHS traži spuštanje trošarina na goriva za motorna vozila

NHS - Nezavisni hrvatski sindikati danas su predsjedniku Vlade RH uputili dopis kojim traže smanjivanje trošarina na goriva za motorna vozila. Pismo prenosimo u cijelosti.

Poštovani gospodine Plenkoviću!

Rast cijena nafte na međunarodnom tržištu potaknuo je i rast cijena naftnih prerađevina na hrvatskom tržištu. Cijene goriva za motorna vozila rastu. Tako je cijena litre Eurosupera 95 u posljednjih pet tjedana porasla za 54 lipe i prešla je 10 kuna, a cijena litre Eurodizela za 63 lipe i približila se 10 kuna.

I nije to pitanje nikakvih „psiholoških granica“ koje netko, neznano zašto baš tu, odredi na 10 ili 11 kuna po litri Eurodizela ili Eurosupera 95, već o značajnom nagrizanju ukupnih potrošačkih mogućnosti.

Kako je teško predvidjeti koliko će u ovoj godini još rasti cijene bačve sirove nafte na svjetskom tržištu, a neki prognostičari spominju i mogućnost da se nanovo dosegne 100 US dolara po bačvi, jasno je da će cijene goriva u Hrvatskoj to pratiti. Na žalost, sjećamo se ranijih predkriznih godina, kada je u Hrvatskoj rast svih drugih cijena u stopu pratio rast cijena goriva. Ali se u istom ritmu nije događao i pad drugih cijena, kad su cijene goriva padale.

Tako su mnogi sa cijenama lovili u mutnome. A kako potrošnja u Hrvatskoj ponovno raste, za očekivati je da se gotovo nitko neće susprezati od povećanja svojih cijena, prateći rast cijena goriva. A znamo da je upravo i jeftino gorivo bilo jedan od značajnih „okidača“ povećane potrošnje općenito, jer je upravo jeftinije gorivo ostavljalo i gospodarstvu i kućanstvima više sredstava za potrošnju u drugim područjima, za druga dobra i usluge. Taj rast potrošnje već je načet poskupljenjima na raznim područjima tijekom prošle i ove godine, posebice hrane i bezalkoholnih pića u 2017. godini, a u 2018. godini već bilježimo daljnji rast cijena hrane i bezalkoholnih pića, ali i stanovanja i potrošnje energenata. Tako smo 2017. godinu završili s inflacijom od 1,1 %, a i prva 4 mjeseca 2018. godine bilježimo istu inflaciju, što je još prihvatljivo. Međutim rast cijena goriva tijekom svibnja tu je stopu sigurno već lagano pomaknuo, a očekivani daljnji rast cijena nafte i, posljedično, goriva te s tim rastom vezana lančana poskupljenja, za posljedicu će imati rast inflacije i veći od 1,4%, koju za 2018. godinu prognozira EK.

Očekujemo od Vlade RH da zbog toga na vrijeme reagira smanjenjem trošarina na gorivo za motorna vozila, a ne da samo prati događanja i obećava reagirati bude li potrebno. Već je potrebno i nema se vremena čekati „obradu trošarina u sklopu cjelokupnog novog paketa poreznih izmjena“.

Svjesni smo da Vlada RH „kalkulira“ i sa „obilatijom žetvom“ na cijeni goriva tijekom povećane potrošnje u turističkoj sezoni, ali pri tome „žanje“ i „žeti“ će i na domaćem stanovništvu, koje prema svim pokazateljima već i bez dodatnih poskupljenja teško pokriva čak i redovne mjesečne troškove. U susjednoj Sloveniji (gdje je standard građana veći nego u Hrvatskoj) već su posegnuli za smanjenjem trošarina na gorivo. Što još čeka hrvatska vlada? Povrh toga, i turisti znaju računati pa će spremnike goriva puniti kod naših susjeda, prije ulaska u Hrvatsku i po izlasku iz Hrvatske. A zašto ih, zbog povoljnije cijene, ne bi punili u Hrvatskoj?

Na kraju, poučeni i ranijim iskustvima, kada su druge cijene rastom brzo i lako pratile rast cijena goriva, a sporo ili nikako pad tih cijena, što je rezultiralo smanjenjem za potrošnju raspoloživog dohotka i smanjenjem potražnje, smatramo da postoji više nego dovoljno razloga da Vlada RH krene sa spuštanjem trošarina na goriva za motorna vozila.

Doista, tek rijetki u istom grmu dva puta stanu na iste grablje koje ih tada udaraju u čelo. Želimo vjerovati da ova vlada nije među tim rijetkima, jer držak tih grablji tada i sve nas udara po glavi.

S poštovanjem

Predsjednik

Krešimir Sever

Razvoj tehnologije donijet će pad plaća, pripremimo se

Savjetnik predsjednice oštro je kritizirao ekonomsku politiku Vlade.
AUTOR Ljubica Gatarić

(VEČERNJI LIST) - Kad se smanji razlika u plaćama, smanjit će se i iseljavanje, kazao je guverner središnje banke Boris Vujčić na konferenciji Tržišta novca posvećenoj ekonomskom rastu u zemlji. Bugarska, Rumunjska i Hrvatska imaju najveći postotak iseljavanja, a kao posljedicu i brzi rast radnih mjesta koji se slabo popunjavao.

Jedna lasta

Pozitivni razvoj jest da će se odlukom Vlade povećati, odnosnoutrostručiti broj radnih dozvolaza strance, a vjerojatno bi bilo odlično kada bi se tržište i još jače otvorilo, kazao je guverner Vujčić svjestan da značajniji ulazak stranih radnika može izazvati političke otpore. – Treba biti spreman na takav scenarij koji i u Hrvatskoj, kao i u drugim europskim državama, može donijeti ipolitičke i ekonomske posljedice– tvrdi guverner.

Marko Jurčić, posebni savjetnik predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović, oštro je pak kritizirao ekonomsku politiku Vlade te kaže da ništa nije ostalo od obećanog rasta gospodarstva od 5 posto.

– O reformama se puno priča, ali nedostaje ambicije. Jedna lasta ne čini proljeće, kao što samo jedna reforma (porezna) ne čini reformski paket – kazao je Jurčić i kazao da bi prva i osnovna reforma trebale biti reforma javne uprave. – Ako je istina da je sav potencijal iscrpljen reformom vezanom uzsustav Agrokora, a što je zapravo izvan segmenta javne uprave, onda se o tom reformskom potencijalu i te kako treba pitati – kazao je Jurčić. Guverner ponavlja da će bankarski sustav, čak i da ne dođe do bilo kakvog rješenja u Agrokoru, ostati stabilan. – I u najgorem scenariju, da banke moraju otpisati sva potraživanja, da natrag dobiju nulu, bankarski će sustav ostati stabilan i banke će ostati dobro kapitalizirane – veli Vujčić, a na pitanje hoće li ostavka potpredsjednice Vlade Martine Dalić bitno utjecati naprocese u Agrokoru, Vujčić je rekao da sudionici procesa – vjerovničko vijeće i izvanredni povjerenik – kažu da neće. Ocijenio je da to općenito na gospodarstvo nema znatnije učinke.

No njegovo je predviđanje da ćerazvoj tehnologijedonijeti znatne promjene na tržištu rada, a društvo se za to treba pripremiti. Mogući su učinci razvoja tehnologije porast povremenih poslova, što se već događa, pad plaća u razvijenim gospodarstvima,smanjenje prava radnikazbog manje pregovaračke moći sindikata, rad na daljinu i u virtualnim timovima. – Neka su od mogućih rješenja uvođenje obvezne „ljudske kvote”u nekim sektorima, oporezivanje robota ili označavanje proizvoda s “made by humans„– kaže Vujčić.

Hrvatska je, dodaje, na putanji trajnog smanjenja broja stanovništva koje se dijelom može ublažiti rastom participacije neaktivnog stanovništva. Alternativni scenariji uključivali bi nižu razinu ekonomske aktivnosti zbog manjka radnika, značajniji ulazak stranih radnika te automatizaciju rada i usvajanje novih tehnologija – istaknuo je guverner.

Bolji od ljudi

Već i sada određene poslove strojevi mogu raditi bolje od ljudi. U prvoj fazi naročitom će se brzinom automatizirati poslovi prometa, građevinske industrije, prodaje, prevođenja...Nove tehnologije istovremeno stvaraju i nova zanimanja koja, međutim, nisu radno intenzivna – samo 10 posto ljudi radi na poslovima koji nisu postojali 1914. godine.


22. svibnja 2018.

Stižu roboti i tsunami otkaza; Doznajte koja zanimanja će i ubuduće biti dobro plaćena, a tko će sve izgubiti posao ili će im plaće padati

Stižu roboti i tsunami otkaza; Doznajte koja zanimanja će i ubuduće biti dobro plaćena, a tko će sve izgubiti posao ili će im plaće padati

EKONOMIJA BUDUĆNOSTI
Piše: Damir Pilić

(ŠIBENSKI.) Da vam je netko nekad rekao kako će jednom u budućnosti godišnji izvještaji Svjetske banke počinjati citiranjem Karla Marxa, zacijelo biste ga sažaljivo pogledali. No ta nevjerojatna budućnost je stigla.

Najnoviji dokument Svjetske banke, World Development Report 2019 (Izvještaj o svjetskom razvoju), pod naslovom "Promjena prirode rada“, čiji je radni nacrt od 160 stranica objavljen ovih dana - a bavi se utjecajem tehnologije na budućnost rada i radnih mjesta - počinje upravo citatom iz "Kapitala“, u kojem se Marx brine nad faktom da "strojevi ne djeluju samo kao superiorni konkurent radniku, uvijek na način da ga čine suvišnim. To je i najmoćnije oružje za suzbijanje štrajkova."

Neobičan početak kapitalističkog izvještaja. Zar se to u vrh Svjetske banke - jednog od temeljnih stupova globalnog kapitalizma - infiltrirala skupina radikalnih marksista, koji sada s te pozicije potkopavaju sistem u koji ne vjeruju?

Neće biti. Pravi razlog Marxova spominjanja otkriva se par stranica dalje, nakon što autori konstatiraju da "neovisno o mogućnostima koje stvara tehnologija, zamjenjivanje radnika strojevima stvara anksioznost, baš kako je to činilo i u prošlosti“. Potom se spominje ludistički pokret s početka 19. stoljeća u Britaniji, kad su radnici masovno uništavali strojeve koji su im uzimali posao. Znakovita je sljedeća rečenica u izvještaju:
„Uslijedile su socijalističke i komunističke revolucije.“

Strah od Marxa

Sad naslućujemo zbog čega dokument Svjetske banke počinje Marxom: autori izvještaja upozoravaju naručitelje na ono što se može dogoditi ako previše ljudi odjednom ostane bez posla. A upravo je masovna nezaposlenost sasvim izgledna budućnost živućih naraštaja. Toj je opasnosti i posvećen ovaj izvještaj Svjetske banke.

Neki mediji već su prenijeli određene akcente izvještaja, a posebno preporuku Svjetske banke da radnicima na niže plaćenim mjestima treba dodatno smanjiti plaću kako ih tvrtke ne bi zamijenile robotima, odnosno kako bi zapošljavanje radnika poslodavcu bilo isplativije od uvođenja tehnologije. No to je tek mali dio budućnosti koju nam otkriva ovaj izvještaj.
Stručnjaci Svjetske banke priznaju da je strah radnika od robota i umjetne inteligencije opravdan: podaci iz SAD-a ukazuju da jedan dodatni robot na tisuću radnika smanjuje zaposlenost populacije za 0,2-0,3 posto, a plaće za 0,3-0,5 posto. A broj robota širom svijeta ubrzano raste: u izvještaju se prognozira da će ove godine u pogone biti uvedeno 1,4 milijuna novih industrijskih robota, čime će ih na svijetu ukupno biti 2,6 milijuna. Navodi se da je 2016. broj robota po radniku najveći bio u Južnoj Koreji, Singapuru, Njemačkoj i Japanu.

U izvještaju se ističe primjer Foxconn Technology Group iz Tajvana, najvećeg svjetskog proizvođača elektronike, koji je nakon uvođenja robota u proizvodnju smanjio radnu snagu za 30 posto: od 1,3 milijuna 2012. godine na manje od 900 tisuća krajem 2016. godine. A na području SAD-a od 1990. do 2016. broj radnih mjesta u proizvodnji smanjio se za 31 posto, pretežno baš zbog automatizacije proizvodnje.

Ali nisu ugrožena samo radna mjesta u proizvodnji, već i ona u sektoru usluga, pa se tako u izvještaju spominju velike izraelske, kineske i južnokorejske korporacije koje intenzivno razvijaju projekte vozila bez vozača, čime će ljudske šoferske usluge postati izlišne.

Učitelji - pravac Afrika!

O prekvalifikaciji moraju početi razmišljati čak i pripadnici nekih profesija "bijelih ovratnika“ koji su do jučer bili „nedodirljivi“ - financijski analitičari i pravni stručnjaci. Izvještaj navodi primjer najveće ruske banke Sperbank, koja se kod odluka o zajmovima i kreditima već danas u 35 posto slučajeva oslanja na umjetnu inteligenciju, s intencijom da se u manje od pet godina taj udio poveća na 70 posto. U pravnom odjelu ove banke "odvjetnici roboti“ već su zamijenili, odnosno preuzeli 3000 radnih mjesta, te se predviđa da će ukupan broj uredskog osoblja 2021. godine pasti na tisuću. A još 2011. bilo ih je 59 tisuća.

Stručnjaci Svjetske banke ističu kako se znanstvene procjene ključnog pitanja - koliko će poslova razvojem tehnologijom biti "pometeno“? - međusobno uvelike razlikuju, što pokazuje koliko je svako predviđanje ovog pitanja neizvjesno. Najblaže procjene govore o 5-10 posto zauvijek izgubljenih poslova, dok pojedine projekcije idu i više od 50 posto svih poslova, pri čemu je taj postotak veći u razvijenim zemljama. Iako autori izvještaja tvrde kako razvoj tehnologije neće samo uništavati stare poslove nego i stvarati nove, i njima je jasno kako omjer neće biti proporcionalan:

"Uzevši sve zajedno, međutim, poslovi koji su izravno stvoreni tehnologijom čine relativno mali postotak ukupnog zaposlenja“, priznaje se u izvještaju.

Čini se da je stručnjacima Svjetske banke jednostavnije bilo odgovoriti na pitanje koji poslovi neće biti (barem zasad) na udaru robota i umjetne inteligencije. To su, prije svega, sektori zdravstva i školstva. Liječnici i medicinske sestre bit će sve traženiji, osobito s obzirom na produljenje ljudskog vijeka, a u zemljama s velikim natalitetom učitelji će postati čak i važniji nego dosad.

Procjenjuje se da će do 2030. svijetu trebati 80 milijuna zdravstvenih radnika; s obzirom na to da ih sada ima 43 milijuna, otvara se mogućnost za gotovo 40 milijuna radnih mjesta u ovom sektoru. Procjene, nadalje, sugeriraju da je već danas u svijetu potrebno najmanje 69 milijuna novih učitelja, najviše u Africi - do 2030. godine Crni kontinent trebat će 19,6 milijuna nastavnika u osnovnim i srednjim školama, od čega njih 17 milijuna u supsaharskoj Africi.

Spas je u umjetnosti

Jedan od egzistencijalnih izlaza čovjeka budućnosti bit će - umjetnost. Kako stoji u izvještaju, roboti i umjetna inteligencija se (još) "ne mogu uključiti u umjetnički izraz“, pa se bavljenje artom nadaje kao jedan od modela preživljavanja novih generacija. "Umjetna inteligencija još ne može promišljati nove industrije, voditi timove ili razvijati politike. Isto se odnosi i na poslove koji uključuju socijalnu interakciju, kao što su timski rad, skrb, upravljanje vezama i odnosima, vodstvo: ukratko, sve ono što zahtijeva da ljudi međusobno djeluju na temelju prešutnog znanja'“, navode dalje autori izvještaja, sugerirajući radnom narodu preostale slobodne niše.

Dvije vrste ljudskih sposobnosti - zasad nedostupne robotima - bit će osobito na cijeni kod poslodavca budućnosti: kritičko razmišljanje i socio-emocionalne vještine, a prije svega prepoznavanje emocija i njihovo upravljanje u timskom radu.

Eksperti Svjetske banke zaključuju kako će u budućnosti radnici s visokospecijaliziranim znanjima, a koji imaju i navedene interpersonalne vještine, biti iznimno dobro plaćeni, čak i puno bolje nego danas. Oni sa srednje-specijaliziranim znanjima, koja se mogu "kodificirati“ i već su danas u domeni shvaćanja robota i umjetne inteligencije, ostat će bez posla, odnosno bit će zamijenjeni strojevima. A oni iz niskokvalificiranih zanimanja još i imaju neke šanse u odnosu na robote, ali pod uvjetom da im se drastično smanji plaća, kako bi za poslodavca bili jeftiniji od robota.

Drugim riječima, plaće onih na vrhu će rasti, ostalima će padati. Svjetska banka predviđa scenarij svijeta u kojem neće biti srednje klase, nego će se dvije razdvojene klase gledati iz velike daljine. Građani Hrvatske mogli bi se u tom svijetu čak i dobro snaći, jer ga praktično žive već gotovo trideset godina.

Njegovi radnici svjedoče o strogim kaznama i radu u groznim uvjetima, ali najbogatiji čovjek svijeta za sve ima objašnjenje

STRANE KOMPANIJE
U suvremenom svijetu navikli smo da nam online narudžbe dolaze na kućne adrese velikom brzinom, a nekad čak i u roku od nekoliko sati. No, ta vrsta brze usluge ima svoju cijenu. Najskuplje je, sad je već puno svjedočanstava, plaćaju radnici zaduženi za sortiranje i pakiranje narudžbi.

(POSLOVNI DNEVNIK) - Kako bi ispitao uvjete poslovanja u Amazonu se zaposlio i novinar James Bloodworth, a nakon objavljivanja Bloodworthove priče,Business Insiderje kontaktiralo više od 30 ljudi koji iznose nepovoljne uvjete poslovanja u skladištima u SAD-u, Velikoj Britaniji i Njemačkoj. Vlasnik Amazona je Jeff Bezos, a u 2017. uspješno je svrgnuo već poznatog Billa Gatesa s trona najbogatijeg čovjeka, ali izgleda da to bogatstvo ide nauštrb tamošnjih zaposlenika.

Zaposlenici se osjećaju kao roboti

Poslovanje kakvim ga mi vidimo moguće je jedino zahvaljujući Amazonovom nemilosrdnom usredotočenju na učinkovitost u skladištima koji su središte te operacije. Tvrtka ima 16 skladišta u Velikoj Britaniji, a tisuće zaposlenika zaduženo je za sakupljanje proizvoda s polica i njihovo pakiranje u kutije kako bi se proizvodi u najbržem mogućem roku dostavili kupcima. Ciljevi poslovanja su zbilja visoki, a norme se stalno povećavaju. Tako je od prvotnih 80 proizvoda koje je jedan radnik morao zapakirati u sat vremena, norma doskočila sve do 120 proizvoda, a ako uzmemo u obzir da to znači da se u samo jednoj minuti moraju zapakirati 2 proizvoda onda je taj podatak alarmantan.

Zaposlenici Amazona opisali su kako "sakupljači" imaju ručne skenere kojima se pomno prati njihov rad, a dok se kreću skladištem na unaprijed određenoj ruti prikupljajući predmete, njihova efikasnost prati se od strane upravitelja. Ako tehnologija pokaže da sakupljač nije odradio određen broj skeniranja mora to opravdati voditelju.

To u kombinaciji sa sigurnosnim kamerama na Amazonovim skladištima, sigurnosnim provjerama u zračnoj luci i kratkim pauzama dovodi do toga da se zaposlenici prema informacijama zaposlenih osjećaju kao da su "roboti".

Problemi s odlaskom na WC

Zaposlenici su rekli da vrijeme za razgovor s kolegama, pijenje pića ili čak previše vremena za pronalaženje paketa donosi kaznene bodove koji postepeno vode otkazu. Osim toga govori se i kako su sanitarni čvorovi udaljeni dovoljno da i odlazak na WC znatno krati vrijeme za odmor, a vrijeme provedeno na WC-u uzima se i kao gubitak koji može postati nenadoknadiv, tako su neki od zaposlenika zaBusiness Insiderizjavili kako tijekom radnog vremena ne uzimaju tekućinu kako bi izbjegli odlazak na WC. Bloodworth navodi kako je najbliži toalet nerijetko udaljen i četiri etaže, a neki od zaposlenika na posao nose i boce kako bi u njih mokrili.

"Amazon osigurava sigurno i pozitivno radno mjesto tisućama ljudi diljem Velike Britanije s konkurentnim plaćama i naknadama od prvog dana, a mi se zalažemo za dostojanstvo i poštovanje svakog našeg suradnika. Ne prepoznajemo ove navode kao točan prikaz aktivnosti u našim zgradama", rekla je glasnogovornica putem elektroničke pošte.

Apsurdna provjera sigurnosti

Jedna zaposlenica, koja je radila u Amazonovom skladištu u Njemačkoj opisuje kako je to bilo rekavši kako su zaposlenici morali staviti svoje novčanike, mobitele i ostale stvari u male ormariće, a kako na to nitko nije obraćao pozornost često se događala krađa, te dodaje i kako se unošenje stvari u poslovni prostor kontroliralo i metalnim detektorom dok se svako vraćanje zbog detektora računalo kao kašnjenje. Ova je zaposlenica bila zadužena za punjenje, stavljajući 15 do 20 kolica novih proizvoda na police.

"Bilo je to moguće s nultim pauzama i bez razgovora s kolegama", rekla je. "Nije bilo dopušteno stajati i razgovarati sa svojim suradnicima, ako ste uhvaćeni tako, morat ćete slušati monolog o tome koliko je važno raditi vaš posao.''

"Ako ste previše puta uhvaćeni u razgovoru, dobit ćete bod na kartici s rezultatima, nakon pet bodova trebali biste razgovarati sa svojim nadređenim o lošem pristupu radu, dok su tri takva razgovora dovodila do otkaza.''

Amazon je više puta izjavioBusiness Insideruda više ne koristi sustav bodova kako bi kaznio ljude kad su prestali raditi, te da nastoje brinuti o zdravlju svojih zaposlenika.

Jedan od zaposlenika koji i trenutno radi u Amazonu rekao je kako to nije istina. "Budući da trenutno radim za Amazon u SAD-u, mogu vam reći da jednostavno nije istina: oni su uvijek koristili i nastavljaju koristiti sustav temeljen na bodovima", rekao je jedan američki radnik.

Stresne pauze

"Vrijeme za ručak bilo je jednako stresno kao i sve prije njega. Svi su morali stajati u redu kako bi prošli kroz detektor metala, zgrabili bi dim ili nešto za jelo, jer nije bilo dovoljno vremena za oboje, sjeli na nekoliko trenutaka i trčati natrag do detektora, pauze su trajale možda 10 minuta, jer ste ostalih 20 minuta proveli čekajući u redu", izjavio je još jedan od zaposlenika Amazona.

Glasnogovornica Amazona izjavila je kako većina zaposlenika ne mora čekati dulje vrijeme, te da su unutar skladišta dostupne sobe za odmor, tako da ljudi ne moraju na provjeru.

"Važno nam je da svi ljudi koji rade u Amazonu dobiju punu pauzu. Ako prekid uključuje napuštanje zgrade, pažljivo pratimo duljinu vremena za koje ljudi trebaju proći kroz proces screeninga i osiguravamo da ne traje dulje od 30 do 60 sekundi. Također smo proširili i poboljšali naše kantine kako bismo osigurali da ljudi mogu prikupljati i plaćati hranu na lokalnoj razini" izjavila je glasnogovornica Amazona, te dodala kako su sigurnosne mjere u velikom logističkom centru koji sadrži vrijedan inventar proizvoda normalne.

Nerazumijevanje za zdravstvene probleme

Kada jeBusiness Insiderrazgovarao s Bloodworthom, žalio se da je kažnjen zbog uzimanja legitimnog slobodnog dana zbog bolesti. Njegovu priču o nerazumijevanju za zdravstvene probleme potvrdio je i jedan od zaposlenika koji ima problema s astmom. On je svoj posao u Amazonu počeo kao sakupljač, krećući se po skladištu i kupeći predmete za pakiranje. Nakon napada astme tijekom noćne smjene, zbog kojeg je bio i hospitaliziran, premješten je u pakiranje - još uvijek fizički posao, ali s manje trčanja, no nakon izvjesnog vremena premješten je natrag.

"Osjećao sam se puno bolje, ali nakon jednog dana ili dva rekli su mi da nemaju dovoljno sakupljača i vratili me natrag", rekao je, a prema njegovim riječima razlog vraćanja na staru poziciju bio je jer je obučen za oboje, te da iz tog razloga nema pravo odabira.

Iz Amazona i dalje ustrajni u navodima

"Amazon je ponosan što je stvorio više od 130.000 novih radnih mjesta samo u prošloj godini, to su dobri poslovi s vrlo konkurentnim plaćama i punim pogodnostima. Jedan od razloga zbog kojeg smo mogli privući toliko mnogo ljudi da nam se pridruže je da je naš prioritet broj jedan osigurati pozitivno i sigurno radno okruženje. Mi koristimo naš program povezivanja kako bismo svakodnevno postavili pitanja suradnicima o tome kako možemo poboljšati stvari, razvijamo nove procese i tehnologiju kako bismo uloge naših objekata učinili ergonomski prihvatljivijim i ugodnijim za naše suradnike'', navode iz Amazona unatoč svim kritikama.

Međunarodni seminar „Tehnološki napredak: izazov za proaktivno osoblje i mjere zapošljavanja“

NHS – U organizacija Europskog foruma VZW, Sindikata tekstila, obuće, kože i gume Hrvatske (TOKG) i Nezavisnih hrvatskih sindikata (NHS), a uz financijsku potporu EU i Europskog centra za radnička pitanja (EZA), u Trogiru je 3. i 4. svibnja 2018. godine održan međunarodni seminar „Tehnološki napredak: Izazov za proaktivno osoblje i mjere zapošljavanja“. Ovaj je seminar nastavak dugogodišnje uspješne suradnje Sindikata TOKG i Europskog foruma VZW u području obrazovanja sindikalnih povjerenika. Na seminaru su sudjelovali predstavnici sindikata, poslodavaca i drugih organizacija iz Belgije, Danske, Slovenije, Nizozemske, Njemačke, Litve, Poljske i Hrvatske. U uvodnom dijelu sudionike su pozdravili te kratko predstavili svoje organizacije Jozef Mozolewski (EZA), Lieven Van Belle (Europski forum), Marija Hanževački (NHS) i Nenad Leček (TOKG), koji je predstavio i glavne izazove s kojima su suočeni radnici u tekstilnoj industriji.

Nakon uvodnih obraćanja, opći uvod u seminar dala je Rein De Tremerie iz Europskog foruma VZW, koja je predstavila sve dobrobiti, ali i izazove i probleme koje donose tehnološki napredak i digitalizacija: od napretka u radnim procesima, poboljšanoj kvaliteti života do nestajanja radnih mjesta, novih oblika zapošljavanja, potrebe cjeloživotnog učenja, uravnoteženja privatnog i poslovnog života, prava na isključenje (right to disconnect),  socijalne sigurnosti i dr.

 

U nastavku seminara o pitanjima digitalizacije, tehnološkom napretku, mjerama zapošljavanja, obrazovanju te prekvalifikaciji i dokvalifikaciji, ali i konkretnim primjerima (studijama slučajeva) govorili su predstavnici iz Litve, Slovenije, Belgije i Poljske, a stanje u Hrvatskoj vezano uz digitalizaciju i tehnološki napredak predstavio je Marko Palada, dopredsjednik Hrvatskog sindikata telekomunikacija (udruženog u NHS).

Tijekom prvog dana seminara sudionicima su se obratili i Marko Pavić, ministar rada i mirovinskog osiguranja i Katarina Ivanković Knežević, državna tajnica u Ministarstvu rada i mirovinskog sustava. Ministar je prisutne izvijestio o trenutačnim aktivnostima ministarstva i vlade u području rada i zapošljavanja te uključenosti socijalnih partnera u te procese, kao i o izazovima s kojima je suočeno hrvatsko tržište rada, a posebice što se tiče nedostatka kvalificirane radne snage. Državna tajnica je u nastavku detaljno predstavila aktivne mjere politike zapošljavanja koje se provode u Hrvatskoj.

Dirk Uyttenhove, predsjednik Europskog foruma VZW, koji je vodio cijeli seminar, omogućio je sudionicima uvid u problematiku sa gledišta sindikata poslodavaca i predstavnika vlasti, a prvog dana seminara sudionicima se preko video poziva obratio i predstavnik Europske komisije, Uprave za zapošljavanje.


10. svibnja 2018.

KOMENTAR Jesu li Hrvati stvarno neradnici?

Samo u turizmu fali nam 10.000 sezonaca / Foto Marin ANIČIĆ

PARDON SANJE MODRIĆ
Autor: Sanja Modrić

Mnoge sezonske radnike poslodavci na kraju ne plate ili za svoj rad na licu mjesta dobiju manje nego su ugovorili. Drugo, uvjeti rada dogovore se na jedan način, a poslije ispadne sasvim nešto drugo. Treće, sezonci u pravilu rade po 12 i 14 sati, bez slobodnog dana, a mnogima koji još moraju platiti i smještaj – fiksne plaće od 3.500 ili 4.500 kuna nisu nikakav motiv da se upuste u avanturu u kojoj će padati s nogu, a neće biti sigurni da će dobiti ni to što im se obećalo

(Novilist.hr) - Samo u turizmu fali nam 10.000 sezonaca. Kako je to moguće kad imamo 174.000 nezaposlenih? I što to znači? Da ljudi mogu raditi, a ne žele? Da Hrvati najviše vole kukati? Da naš mentalitet vječno hoće kruha preko pogače? Rasprava o tome razvila se na mreži, dodatno zanimljiva jer ju je pokrenuo premijerov savjetnik za strateško komuniciranje Krešo Macan. Ukratko, čudi se Macan tome. Zar je normalno da moramo uvoziti konobare iz BiH, Srbije i Makedonije kraj toliko ljudi bez posla? Do sada je bio problem što nije bilo radnih mjesta. Sada se, evo, ima gdje raditi, pa opet ne valja. Nešto ne štima s tom pričom, kaže.

I doista, bilo bi to neshvatljivo kad svi mi ne bismo imali poznanike koji su probali raditi na sezonskim poslovima pa iz prve ruke znamo kako to ovdje ide. Mnogi su se ljudi uključili u diskusiju i Macan je dobio osobna iskustva. A nije se javio nitko zadovoljan i to je, na žalost, opće mjesto kad je u pitanju sezonski rad u Hrvatskoj.

Naravno, nije loše svuda, ali dobri primjeri su izrazito u manjini. Vlada mora vidjeti zašto je to tako i promisliti o mjerama kad čak ni za nezaposlene ljude sa skromnim kvalifikacijama sezonski posao više ne igra. Radije ostave sve i odu u Njemačku i Irsku.

Najprije, mnoge sezonske radnike poslodavci na kraju ne plate ili za svoj rad na licu mjesta dobiju manje nego su ugovorili. Drugo, uvjeti rada dogovore se na jedan način, a poslije ispadne sasvim nešto drugo. Treće, sezonci u pravilu rade po 12 i 14 sati, bez slobodnog dana, a mnogima koji još moraju platiti i smještaj – fiksne plaće od 3.500 ili 4.500 kuna nisu nikakav motiv da se upuste u avanturu u kojoj će padati s nogu, a neće biti sigurni da će dobiti ni to što im se obećalo. Četvrto, hrvatski poslodavci mahom smatraju da su, kad zaposle sezonca, zaposlili roba, i ne pada im na pamet da je radno vrijeme osam sati i da bi za sve preko toga trebalo platiti prekovremene sate. Peto, nemaš se kome žaliti, od sustava nikakva zaštita, pa oni lažljivi poslodavci mogu raditi što im se svidi.

Jedna gospođa kaže: »Moj sin, inače student FER-a, lani je u sezoni radio tri posla, od toga su mu platili pola jednoga. Prijavili smo to inspekciji, nisu ni odgovorili, a kamoli reagirali«.

Moja mlada rođakinja iz Dalmacije, sa srednjom turističkom školom, puno je radila sezonski, ali od toga nije bilo života iako nije mijenjala mjesto boravka pa nije bilo troškova za stanovanje. Sada je u Irskoj. Radi u cvjećarnici, roditelji plaču, ali ona ni ne pomišlja da se vrati. Kaže da je poslodavac poštuje, svaki prekovremeni sat joj se automatski plati, brzo je postala šefica i dobila još bolja primanja.

Nema tu, dakle, tajni i ne treba se čuditi što naši ljudi odlaze dok se ovdje traže kvote za radnike iz regije, od kojih će mnogi opet radije potražiti rješenje u razvijenijem inozemstvu, gdje će naći stalni, zakonom zaštićeni i puno bolje plaćen posao.

Prema tome, nisu naši radnici neka neradnička i lijena sorta, niti je istina da je kod nas, eto, sada sve cool, a ljudi svejedno bježe u strane zemlje. Ostajat će kad plaće budu veće, uvjeti rada ljudski i kad ih sustav bude kadar zaštititi od svake prevare. Pričam ti priču više ne pali, a izbor sada postoji.

Ukidanje rada nedjeljom ne bi dovelo do otpuštanja radnika

Lider/Hina - Profesor zagrebačkog Ekonomskog fakulteta Ljubo Jurčić u četvrtak je rekao da rad nedjeljom ne pridonosi pozitivnim efektima ekonomske aktivnosti na bilo kojem području pa tako ni u trgovini, a još manje u proizvodnji što je, naglasio je, potvrdila i ekonomska teorija. "Sva ekonomska proučavanja, za koja su neki dobili  i Nobelovu nagradu, pokazuju da potrošnja ovisi o raspoloživom dohotku građana i da, s druge strane, radno vrijeme tijekom tjedna mora omogućiti da kupe potrebna dobra i usluge. Radno vrijeme u rasponu od 8 do 20 sati ne šteti, ali ni ne donosi nešto posebno ekonomskoj aktivnosti. Rad cijele dane u subotu i nedjelju nije imao nikakve efekte na ekonomskoj i trgovačkoj strani, ali je imao negativne efekte na sociološkoj, ljudskoj strani i utjecaju na obitelj", upozorio je Jurčić na Konferenciji o društvenim aspektima slobodne nedjelje na Hrvatskom katoličkom sveučilištu u Zagrebu.

Upitan može li zabrana rada nedjeljom dovesti do otpuštanja radnika, Jurčić je odgovorio kako poslodavci nisu radnike zapošljavali iz socijalnih razloga. već ih zapošljavaju onoliko koliko im je potrebno za obavljanje njihove djelatnosti, njihov prihod ovisi o potrošnji, ona o dohotku, a ne o nekom dodatnom radnom vremenu trgovine.

Na upit treba li to pitanje rješavati Ustavni sud, Jurčić je odgovorio kako se samo u Hrvatskoj to “izdramatiziralo”. Naveo je da se u Sloveniji, Austriji, Njemačkoj, pa čak i Italiji ne radi ni subotu popodne, a kamoli u nedjelju. I to, dodao je, nije ustavno, nego pitanje radnih odnosa i vremena koje se može jednostavno urediti Zakonom o radu ili Zakonom o trgovačkoj djelatnosti.

– Nikakvih negativnih efekata neće biti (ukine li se rad nedjeljom), vidimo da se to pitanje ‘vuče’ od 2002. i da, unatoč radu subotom popodne i nedjeljom, padamo na dno Europe, a Slovenija, Mađarska, Austrija i Italija koje ga nemaju, rastu brže i razvijenije su nego Hrvatska. Na vlastitom primjeru imamo dokaz da rad subotom popodne i nedjeljom apsolutno ne pridonosi gospodarskoj aktivnosti, dodao je Jurčić.

Strmota: Potreban je sveobuhvatan pristup svih politika

Bivši državni tajnik, demograf s Katedre za demografiju zagrebačkog Ekonomskog fakulteta Marin Strmota ustvrdio je da je niz općih i specifičnih čimbenika koji su vezani uz život ljudi na jednom području.
Specifični čimbenici su sociopsihološki i utječu na svakoga, a pogotovo uvjeti na tržištu rada koji čine velik dio života i pokazuje se, prema istraživanjima, da diktiraju fertilitetne intencije i pokazuju koliko će ljudi imati djece i prema tome kroje svoje životne odluke.

Upitao je, s obzirom na niske plaće u trgovini, je li 20, 30 ili 40 kuna dodatka dostatna naknada za rad nedjeljom da bi bio opravdan. Smatra kako je potreban sveobuhvatan pristup svih politika, pa tako i ekonomske u koju spada tržište rada.
Upitan kako nakon dva mjeseca od ostavke gleda na to Strmota je odgovorio kako i dalje misli da izrada strategije nakon četiri prethodne nije dobar smjer u rješavanje demografskih problema kojima je zahvaćena Hrvatska.

– Radim na fakultetu i vidim da se neke stvari pokušavaju učiniti, donošenje strategije je o.k. ako se misli da može pomoći državi u kojoj se svake godine iseljava 30 do 40.000 ljudi, izumire 20.000. I ako misle da još 12 do 14 mjeseci treba raditi neki dokument – dobro. To je pravo izvršne vlasti,  istaknuo je Strmota.

Neradna nedjelja zaštićena Ustavom

Poduzetnik Hannes Keller je, govoreći o njemačkim iskustvima, naglasio da je neradna nedjelja zaštićena ustavom i da je to slobodan dan za građane, obitelj, svakog pojedinca.

– Nedjelja bi morala ostati slobodna, jer rad nedjeljom nije ekonomski opravdan. Češka je u prosincu prošle godine odlučila da nedjelja mora ostati slobodan dan i mislim da ju se nikada ne bi trebalo žrtvovati ekonomskim interesima. Međutim, uvijek mogu postojati iznimke da, primjerice, šest mjeseci na obali trgovine koje prodaju živežne namirnice i važne su za turizam ostaju otvorene.
No, poručio je, u prvom redu treba biti osigurana zaštita slobodne nedjelje.

Akademski slikar Boris Ljubičić na skupu je predstavio vizualni identitet Hrvatskog saveza za nedjelju.

Je li nejednakost loša za gospodarstvo?

GOSPODARSTVO
Jaz između bogatih i siromašnih u mnogim se državama povećava. Ekonomisti već duže vrijeme istražuju uzroke. MMF smatra da je to „jedan od najvećih izazova našeg doba“.

(Deutsche Welle) - Ekonomisti se uglavnom bave brojkama, a ne u ljudskim sudbinama. No od prije nekoliko godina primjećuje se promjena tog stava. Upravo je Međunarodni monetarni fond (MMF) upozorio na loše posljedice nejednakosti. Industrijski klub OECD to vidi slično. Ono što je posebno je da njihovi argumenti nisu politički već - ekonomski. „Kada nejednakost primanja poraste, gospodarski rast pada", piše u studiji OECD. MMF je došao do sličnog zaključka. „Kada udio najbogatijih 20 posto stanovnika u dohotku poraste, gospodarski rast srednjoročno pada", zaključuje se u studiji MMF. Istraživači OECD-a prenose da je rast u posljednjih 25 godina smanjen za 8,5 posto bruto društvenog proizvoda. Gubitak je u Njemačkoj, kako prenosi berlinski istraživački institut DIW, iznosio 40 milijardi eura godišnje.

Zagovornici preraspodjele dobara su se ponadali da će se nešto promijeniti. Konačno postoji dokaz da borba protiv nejednakosti nije samo moralna i politička zapovijest, već je i gospodarski opravdana.

Suviše lijepo da bi bilo istinito

„Kada bi to bilo tako, onda bi svi razumni ljudi bili za preraspodjelu", kaže Holger Stichnoth, voditelj istraživačke skupine Međunarodna analiza preraspodjele u Centru za europsko ekonomsko istraživanje (ZEW) u Mannheimu. „To bi bilo suviše lijepo da bi bilo istinito."

Jer stručnjaci su odmah počeli kritizirati izvještaj, metode studije, podatke, kao i vrijeme uzeto u obzir u istraživanju. „Naposljetku, nije jasno postoji li pozitivna, negativna ili bilo kakva veza između nejednakosti i gospodarskog rasta", kaže Stichnoth. On pojašnjava kako nema veze koja bi se mogla smatrati kauzalnom.

Smanjenje državnog vlasništva u Kini, Njemačkoj, Francuskoj, Japanu, SAD-u i Velikoj BritanijiSmanjenje državnog vlasništva u Kini, Njemačkoj, Francuskoj, Japanu, SAD-u i Velikoj Britaniji
No rasprava još nije završena. Stručnjaci MMF-a su malo precizirali svoje rezultate, predstavili ranije rezultate i pokušali odrediti točku na kojoj se nejednakost počinje negativno odražavati na rast.

Nejednakost se povećava

Neke nalaze ne poriče nijedan ekonomist. Na primjer, da obitelji s manjim primanjima manje investiraju u obrazovanje – i tako imaju još manje šanse na tržištu rada. Nema sumnje ni da se nejednakost povećala u većini zemalja. Za MMF je to „jedan od najvećih izazova našeg doba". OECD podsjeća da u njegovih 35 zemalja članica u posljednjih 30 godina jaz između bogatih i siromašnih nikada nije bio ovako velik.

Razvoj u svijetu je sličan. „Nejednakost je, kada je riječ o dohotku, porasla u svim svjetskim regijama", piše u Svjetskom izvještaju o nejednakosti. Znači li to da nema nade? Ne, kaže Holger Stichnoth: „Globalno se stanje u posljednjih 30 godina poboljšalo u zemljama koje su ranije bile vrlo siromašne. Oni koji su najviše profitirali od razvoja situacije su oni sasvim bogati, te srednji sloj u Kini i ostalim zemljama Azije."

„No čak i kada se globalna nejednakost smanji – to je samo slaba utjeha za one koji nemaju ništa od toga", kaže Stichnoth. Među njima je i srednji i niži sloj u Europi i SAD-u. Globalno gledano moguće je da oni imaju pristojne prihode, ali njihove plaće nisu porasle, kako to pokazuje Svjetski izvještaj o nejednakosti. Druge studije čak pokazuju da se primanja srednjeg i nižeg sloja smanjuju.


19. travnja 2018.

Novi prijedlog zakona o zdravstvenoj zašititi: Uvodi se sustav privatnih ordinacija - privatnu praksu mogu obavljati i medicinske sestre, tehničari...

Piše: PolitikaPlus - Ministarstvo zdravstva uputilo je u javno savjetovanje Prijedlog zakona o zdravstvenoj zaštiti, koje će trajati do 4. svibnja, a jedna od glavnih promjena koja se predlaže jest ukidanje dosadašnjeg sustava koncesije u primarnoj zdravstvenoj zaštiti i uvođenje sustava privatnih ordinacija, kao i obveza posebnog dežurstva vikendom i blagdanima u ordinacijama obiteljske medicine, predškolske i dentalne medicine. Prijedlog zakona pušten je u javnu raspravu početkom travnja, nakon višemjesečnog čekanja, budući da je radna skupina Ministarstva zdravstva koja je radila na nacrtu zakona svoj posao završila još krajem studenoga prošle godine.

Uvođenje sustava ordinacija obrazlaže se potrebom povećanja kvalitete i dostupnosti primarne zaštite te ističe kako se kroz privatnu praksu u ordinaciji, bez vremenskog ograničenja kojeje postojalo kroz koncesiju, osigurava sigurniji pravni status liječnicima u obiteljskoj, dentalnoj medicini, pedijatriji, ginekologiji i medicini rada.

Obavljanje privatne prakse odobravat će Ministarstvo zdravstva na osnovu uvjeta koje liječnik mora ispuniti, a ako radi u prostoru koji je u vlasništvu doma zdravlja plaćat će zakup.

Liječnicima se omogućava da uradni odnosprime jednog ili više liječnika, te da prenesu djelatnostna drugog liječnika, koji je kod njih bio zaposlen najmanje godinu dana.

Osim liječnika mogućnost obavljanja privatne prakse dobili bi medicinske sestre, tehničari, primalje, fizioterapeuti, dentalni tehničari iradni terapeuti, a više zdravstvenih radnika u privatnoj praksi moglo bi se udružiti u grupnu praksu.

Prijedlogom zakona regulira se zdravstveni turizam, pa bi zdravstvene usluge u turizmu mogle pružati zdravstvene ustanove, trgovačka društva za obavljanje zdravstvene djelatnosti i privatni zdravstveni radnici. Njima se daje mogućnost obavljanja ugostiteljske djelatnosti u skladu s drugim važećim propisima.

U obrazloženju prijedloga zakona navodi se da su na tom području dosad postojala ograničenja zbog institucionalnog statusa specijalnih bolnica. U Hrvatskoj trenutno postoje 222 lokacije s potencijalom za razvoj zdravstvenog turizma, no iskorišteno je samo10 posto u sklopu 18 lječilišta.

I prije e-savjetovanja svoje zadovoljstvo predloženim rješenjima izrazili su liječnici primarne zdravstvene zaštite, dok su bolnički liječnici bili kritični, smatrajući da novi zakon ne rješava goruća pitanja koja se tiču održivosti bolničkog sustava, stručnog usavršavanja liječnika i rješenja specijalističkog usavršavanja doktora medicine.

Novim zakonom predlaže se nagrađivanje dodatkom uz plaću zdravstvenih radnika u bolnicama za natprosječne rezultate rada, a mjerila za utvrđivanja natprosječnih rezultata i način isplate uredit će Vlada posebnom uredbom. To bi se primjenjivalo na djelatnike u ustanovama kojima se više od 50 posto plaće i drugih materijalnih prava pokriva iz državnog proračuna, odnosno proračuna jedinica lokalne samouprave.

RH od ulaska u EU izgubila 160.000 radno aktivnih stanovnika

Autor: N1 - Na godišnjoj razini stopa nezaposlenosti smanjena je 2,4 posto, a broj nezaposlenih za 46.000, pohvalio se predsjednik Vlade Andrej Plenković nakon što je Eurostat izdvojio Hrvatsku kao jednu od članica s najvećim padom nezaposlenosti na godišnjoj razini. I doista, prema metodologiji ILO-a, Europska unija u veljači je imala 7,1 posto nezaposlenih, najmanje od rujna 2008. godine. U najboljoj, Češkoj bez posla je bilo samo 2,4 posto građana, u Njemačkoj 3,5 posto, dok je hrvatska stopa nezaposlenosti pala na 9,6 posto! Anketa radne snage kao zaposlene vodi sve koji su u promatranom razdoblju radili, za razliku od administrativne stope (za Hrvatsku je ona u veljači bila 12,3 posto) gdje se kao nezaposleni računaju samo ljudi koji su prijavljeni u državnu evidenciju, pišeVečernji list.

U evidenciji nezaposlenih jučer je bilo 178 tisuća radnika, oko 9500 manje nego što ih je bilo zadnjeg dana prosinca 2017. godine. U prva dva ovogodišnja mjeseca poslodavci su oglasili 50 tisuća slobodnih radnih mjesta, a preko burze zaposlili 24,5 tisuća radnika.Službene brojke također pokazuju da se od ulaska u Europsku uniju broj radno aktivnih stanovnika u Hrvatskoj smanjio za 160 tisuća!

Burza rada prazni se i zbog novog vala migracija i starenja stanovništva, a ne samo zbog gospodarskog oporavka koji se prelio i na tržište rada. Podaci iz sustava mirovinskog osiguranja pokazuju da je u veljači ove godine broj osiguranika skočio za 5000 – na 1,474 milijuna – čime je zaustavljen sezonski pad zaposlenosti koji je trajao od kolovoza.

Troškovi rada po satu u Hrvatskoj dva i pol puta ispod prosjeka EU

Autor: Lider/Hina

Hrvatska je u 2017. godini bila među zemljama Europske unije s najnižim troškovima rada po satu, dva i pol puta ispod prosjeka Europske unije, pokazalo je izvješće europskog statističkog ureda Eurostata.

Na razini Europske unije prosječni troškovi rada po satu iznosili su prošle godine 26,8 eura. Najviši su bili u industriji gdje su iznosili 27,4 eura po satu. Uslužni sektor bio je s 26,6 eura na drugom mjestu dok su najniži troškovi zabilježeni u građevinskom sektoru, od 23,7 eura po satu. U eurozoni su prosječni troškovi rada po satu prošle godine iznosili 30,3 eura. Industrija je prednjačila s 33,4 eura po satu. Slijedi uslužni sektor s 29,3 eura po satu, te građevinski s 26,7 eura po satu, utvrdili su u Eurostatu. Udio doprinosa u ukupnim troškovima rada po satu u EU iznosio je prošle godine 24 posto, te 25,9 posto u eurozoni.

Velike razlike među zemljama EU-a

Statističari ističu velike razlike u troškovima rada među zemljama EU-a, pri čemu u gornjem dijelu ljestvice dominiraju skandinavske i zemlje Beneluksa dok je donji dio pripao zemljama istočne i jugoistočne Europe.

Tako je najviši prosječni trošak rada po satu u gospodarstvu u 2017. bilježila Danska, od 42,5 eura. Slijedi Belgija s 39,6 eura, Luksemburg s 37,6 eura, Švedska s 36,6 eura i Francuska s 36 eura.

Najniži je pak prosječni trošak rada po satu bilježila Bugarska, od samo 4,9 eura po satu. Slijedi Rumunjska sa 6,3 eura, Litva s osam eura, Latvija s 8,1 eurom, Mađarska s 9,1 eurom i Poljska s 9,4 eura.Hrvatska je također u toj skupini s prosječnim troškom rada po satu u 2017. godini od 10,6 eura.

Za razliku od EU-a, najviši je trošak rada po satu u hrvatskom gospodarstvu u 2017. zabilježen u uslužnom sektoru, od 11,4 eura. Na drugom je mjestu građevinski sektor s 9,8 eura dok je industrija na trećem mjestu s 9,7 eura.

Hrvatska se također svrstala među zemlje EU-a s najnižim udjelom troškova doprinosa u ukupnim troškovima rada po satu u 2017., od 15,0 posto. Niži su udio doprinosa bilježile samo Malta, 6,7 posto, Luksemburg, 11,9 posto, te Irska i Danska, 13,7 odnosno 13,8 posto, pokazuje izvješće Eurostata.

Najviši je udio troškova doprinosa u ukupnim troškovima rada po satu u 2017. bilježila Francuska, 32,8 posto. Viši od 30 posto bio je također u Švedskoj, gdje je iznosio 31,1 posto.


10. travnja 2018.

Što donosi najavljeni niži PDV i hoće li to za potrošače značiti i niže cijene?

"SKENIRA SE STANJE"
Piše: Vjekoslav Đaić

Konkurentnost gospodarstva trebao bi popraviti, među ostalim, i niži PDV. Najavio ga je ministar financija Zdravko Marić jučer u našem Dnevniku. Iako druge detalje nije otkrio, vijest je to koja je naišla na odobravanje i sektora turizma i sindikata, iako sindikati upozoravaju da to u pravilu za potrošače nije značilo niže cijene. Još se računa, rade analize.

(Dnevnik.hr) - „Neće biti promjena poreza unutar godine, jer to ne činimo unutar godine, ove ćemo godine, kao i 2016. radimo analize, skeniramo stanje temeljem ovih iskustava koje imamo“, kazao jeministar financija Zdravko Marić u Dnevniku Nove TV. Iako ministar nije rekaohoće li smanjiti opću stopu od 25 posto ili međustope, iskustva iz sektora turizma upozoravaju upravo na najveću međustopu na Mediteranu od 13 posto. Pa bi taj sektor najradije smanjio tu međustopu. „To itekako ima smisla, što su i preporuke Europske komisije, najbolje pokazuje Irska koja je 2013. smanjila stopu s 13,5 na 9 posto i to im je donijelo 16 posto povećanje aktivnosti i 10 tisuća novozaposlenih“, kaže Danijela Čavlović, Zajednica obiteljskog turizma.

No, ne treba rezati, kažu, analitičari, samo PDV, već i porezno rasteretiti rad.

„Koliko je to važno govori i činjenica da je RH zadnje 4 godine najnekonkurentnije gospodarstvo središnje i istočne Europe, a drugo, prošlogodišnja reforma porezna je imala velik odjek na gospodarstvenike“, kaže analitičar HGK Zvonimir Savić

Jedan postotni poen niži PDV, jedvije milijarde kuna manje. Ali ne nužno i manje cijene za potrošače.

„Kad je ranije dolazilo do spuštanja nekih stopa na neke proizvode, nakon toga nije to završilo kao jeftinija cijena proizvoda i nisu jeftinije prolazili kupci, nego su to zadržavali trgovci i proizvođači“, kaŽE Krešimir Sever, predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata.

Oporba upozorava na izborna obećanja HDZ-a, u zadnjoj godini mandata gospodarski rast od 5 posto i opću stopu PDV-a od 23%.

„2019 se bliži, nisu ništa napravili i ne vjerujem da će se tu nešto pretjerano puno mijenjati“, kaže SDP-ov Gordan Maras.

PDV će, rekao je Zdravko Marić ići dolje, no ostaje vidjeti kakve će biti posljedice.

Sever: U Hrvatskoj su vrlo niska primanja

Autor: I.B./HRT - Hrvati su prošle godine za blagdane potrošili oko 12,5 milijardi kuna. Takve brojke očekuju se i ove godine. Doduše više trošimo za Božićne blagdane ali potroši se i tijekom Uskrsa. O tome kakvi su Hrvati potrošači u odnosu na ostale građane EU-a i kakav nam je potrošački standard u Studiju 4 govorio je Krešimir Sever, predsjednik NHS-a. Rekao je da su u Hrvatskoj vrlo niska primanja i da se najbolje vidi osjetljivost obitelji, kućanstava u potrošnji po tome koliki je udio troška hrane u mjesečnoj potrošnji u kućanstvu. "Što je veći udio troška hrane, unutar ukupnih mjesečnih troškova, to je zemlja siromašnija, to je obitelj siromašnija", istaknuo je.

"Na hranu i bezalkoholna pića mi statistički trošimo blizu 30 posto. EU prosječno između 11 i 13, razvijenije zemlje EU-a između 6 i 8. Amerika prosječno oko 11, 12, razvijenije zemlje SAD-a daleko manje", dodao je.

Oštra reforma tržišta rada odlazi u povijest?

Socijaldemokrati 'guraju' ideju o uvođenju temeljnog dohotka za dugotrajno nezaposlene umjesto modela naknada.

(POSLOVNI DNEVNIK) - Njemački ministar rada Hubertus Heil otvorio je javnu polemiku o ukidanju reforme tržišta rada iz 2005. koja je osnažila konkurentnost gospodarstva, ali i povećala udjel prekarnog rada i srušila podršku socijaldemokratima. Riječ je o takozvanoj Hartz IV reformi koju je proveo socijaldemokratski kancelar Gerhard Schröder.

Prijelomni trenutak

Uvođenje te reforme označilo je prijelomni trenutak u načinu kako se njemačka vlada nosi s problemom siromaštva. Reformu je predložilo povjerenstvo kojem je predsjedao Peter Hartz, nekadašnji direktor ljudskih resursa u Volkswagenu. Suština reforme bilo je oštro rezanje iznosa naknada za nezaposlene te uvjetovanje njihove isplate aktivnim traženjem posla. Reforma je rezultirala padom stope nezaposlenosti, kako kratkotrajne, tako i dugotrajne. Međutim, kritičari tvrde kako je to rezultat činjenice da su nezaposleni prihvaćali prvi posao koji su mogli dobiti, često slabo plaćen ili na pola radnog vremena čime su i dalje ostali ovisni o socijalnoj pomoći. Hartz IV reforma imala je dva temeljna efekta na društvo.

Prvi je značajno povećanje nejednakosti. Kako je utvrdila Organizacija za ekonomsku suradnju i razvitak (OECD), Njemačka je jedina članica Europske unije u kojoj je došlo do povećanja nejednakosti u plaćama od sredine 90-ih do kraja prošlog desetljeća. Drugi je efekt jačanje pokreta za uvođenje temeljnog dohotka. Na tom tragu razmišlja i Hubertus Heil, ministar iz kvote Socijaldemokratske stranke (SPD) koji se pridružio rastućem broju njemačkih političara koji smatraju da Hartz IV treba zamijeniti drugačijim modelom. "To je neophodna polemika koju moramo pokrenuti. Želim konkretna i realistična rješenja koja su u skladu s realnošću života ljudi", izjavio je Heil za list Bild.

Njegov istup nadovezao se na ideju berlinskog gradonačelnika Michaela Müllera koji postaje sve važnija figura unutar SPD-a. Müller je pozvao na uvođenje "solidarnog temeljnog dohotka" kako bi se pomoglo dugotrajno nezaposlenim Nijemcima. Taj bi prihod bio viši od trenutnih socijalnih naknada, ali bi bio uvjetovan sudjelovanjem u društvenom radu, poput brige za starije ili pomoći u projektima za mladež.

Prije uvođenja Hartz IV reforme naknade za dugotrajno nezaposlene isplaćivale su se po dva modela. Tko nikada nije radio dobivao je naknadu od lokalnih vlasti. Ako je prije radila, nezaposlena osoba primala je naknadu od Savezne agencije za zapošljavanje u iznosu pola nekadašnje neto plaće. Nakon provedene reforme ova dva modela spojena su u jedan, a mjesečni iznos je pao na 345 eura na zapadu Njemačke te 331 euro na istoku. Naknada trenutno iznosi 416 eura. Njemačka broji 900.000 dugotrajno nezaposlenih, a nova koalicijska vlada kancelarke Angele Merkel obećala je uložiti dodatnih četiri milijarde eura u otvaranje 150.000 novih radnih mjesta za dugotrajno nezaposlene.

Birači okrenuli leđa

Za njemačku ljevicu Hartz IV godinama je temeljno pitanje. Štoviše, mnogi smatraju da je činjenica da je socijaldemokratska vlada provela takvu reformu dovela do snažnog pada biračke podrške. Na parlamentarnim izborima 2005. socijaldemokrati su osvojili 34 posto glasova, prošle godine pali su na 20,5 posto. U vremenima rekordne zaposlenosti i bujajuće ekonomije, neki smatraju Hartz IV reformu reliktom prošlosti iz vremena slabašnog ekonomskog rasta. Naravno, poslodavci takvo mišljenje ne dijele.

Udruge poslodavaca upozoravaju da bi svaka promjena prema temeljnom dohotku imala negativne posljedice na gospodarstvo. "Osnovna ideja solidarnog temeljnog dohotka nije ništa drugo nego masovno stvaranje umjetne zaposlenosti koja nema šanse u konkurentnom svijetu privatnog poduzetništva", kazao je Ingo Kramer, predsjednik udruge poslodavaca BDA, prenosi Financial Times.

"Naš sustav socijalne skrbi utemeljen je na osnovnom principu da svatko treba biti odgovoran za osiguravanje vlastite egzistencije", dodao je Kramer. Poslodavci, ali i ekonomski analitičari argumentiraju kako je Hartz IV reforma odigrala ključnu ulogu u smanjenju nezaposlenosti te podizanju konkurentnosti privatnog sektora u proteklom desetljeću, U tom kontekstu udruge poslodavaca imaju podršku s konzervativne polovice njemačke vlade. Nedavno se ministar zdravstva Jens Spahn - kojega neki vidi kao mogućeg nasljednika kancelarke Merkel - našao na udaru kritika javnosti izjavivši da Hartz IV naknade pružaju "dovoljno za život".


04. travnja 2018.

Prvi put najbrojnije pritužbe na radne i službeničke odnose

(Ombudsman.hr) - Kršenja prava iz radnih i službeničkih odnosa najčešći su razlozi zbog kojih su se građani u 2017. obraćali pučkoj pravobraniteljici Lori Vidović, što je prvi put u više od dva desetljeća postojanja institucije. Naime, posljednjih godina najviše ih je bilo u području pravosuđa. Dodatno, i kad je u pitanju diskriminacija, najčešće se prijavljuje upravo u području rada i zapošljavanja. Podaci iz pritužbi još su jedna potvrda zabrinjavajućeg stanja u kojem se nalaze zaposleni i nezaposleni, u privatnom i javnom sektoru, bez obzira na razvijenost dijela zemlje u kojem žive ili njihov obiteljski status, zbog čega sve više iseljavaju. Kad je u pitanju privatni sektor, pravobraniteljica ima ovlasti postupati jedino u pritužbama na diskriminaciju, ali sva iskustva građana koristi za zagovaranje konkretnih mjera, bez kojih nije moguće postići veći stupanj zaštite prava.

Radnici često žive u nesigurnosti ugovora o radu na određeno vrijeme, a ekstreman primjer je osobe koja ih je s bivšim poslodavcem sklopila čak 54, u 15 godina rada. Mnogi pristaju na neplaćene prekovremene sate, u strahu da ne ostanu bez jedinog prihoda, a dio ih se i dalje suočava s problemom neisplate plaće, iako je riječ o kaznenom djelu kojih je, tijekom prošle godine, samo prema podacima MUP-a zabilježeno 365. Prisutna je i dobna diskriminacija, a „prestarima“ se ponekad smatra već i one od 40 godina. Višegodišnji problem su i netransparentni postupci zapošljavanja u javnim službama pa su građani duboko uvjereni kako se natječaji raspisuju isključivo radi ispunjavanja propisane forme. Nezaposleni najčešće ističu probleme vezane uz mjeru stručnog osposobljavanja za rad bez zasnivanja radnog odnosa, posebice zbog nejasnih i nedosljedno primjenjivanih kriterija za njezino odobravanje.

Položaj radnika i nezaposlenih izravan je rezultat gospodarske situacije, ali on može biti unaprijeđen i podizanjem zaštite njihovih ljudskih prava i suzbijanjem diskriminacije. Zato je, između ostalog, potrebno preispitati regulaciju rada na određeno vrijeme, unaprijediti rad inspekcija, dosljedno i transparentno ocjenjivati zahtjeve o stručnom osposobljavanju te educirati poslodavce, službenike i sindikalne povjerenike o diskriminaciji u području rada i zapošljavanja.

Neke su to od preporuka pučke pravobraniteljice u Izvješću za 2017., koje je u pripremi, a Hrvatskom saboru bit će predano do kraja ožujka. Njihov cilj je usmjeriti nadležna tijela prema sustavnim promjenama, kako bi se spriječile povrede ustavnih i zakonskih prava građana, a time i povećala kvaliteta života u Hrvatskoj.

Na GSV-u predstavljen hodogram donošenja mirovinske reforme

USTROJAVA SE RADNA SKUPINA

(JUTARNJI LIST) - Na sjednici Gospodarsko-socijalnog vijeća (GSV) predstavljen je hodogram donošenja mirovinske reforme jer u javnosti su brojne dezinformacije o tom pitanju, izjavio je u ponedjeljak ministar rada i mirovinskoga sustava Marko Pavić najavivši da će početkom travnja ustrojiti radne skupine za cjelovitu mirovinsku reformu i beneficirani radni staž, koje će dinamično raditi kroz svibanj i lipanj i nakon toga usuglasiti rješenja za reformu. Na tim radnim skupinama raspravit će se prihodovna i rashodovna strana proračuna i cjelovito rješavanje problema 27 posto dodatka na mirovinu u prvom mirovinskom stupu, sa ciljem osiguranja održivosti mirovinskog sustava i povećanja adekvatnosti samih mirovina sukladno proračunskim mogućnostima za sadašnje i buduće umirovljenike, rekao je Pavić novinarima.

Pavić: Riješit ćemo pitanje dodatka od 27 posto

Nakon toga bit će održane dvije tematske sjednice GSV-a o mirovinskoj reformi, pa na ljeto očekujemo mirovinsku reformu na Vladi te, s 15. rujna, i na sjednici Hrvatskog sabora, kaže Pavić.

Upitan o najavama ukidanja dodatka od 27 posto i uvođenje nove formule za izračun mirovine, Pavić je odgovorio kako su se pojavile i informacije da svima daju 27 posto.

"To su za sada apsolutno dezinformacije, a cjelovita mirovinska reforma raspravit će se kroz socijalni dijalog i radne skupine. Riješit ćemo pitanje dodatka od 27 posto, radimo na osiguranju adekvatnosti i održivosti sustava", istaknuo je Pavić.

U vezi najava o podizanju dobne granice za odlazak u punu starosnu mirovnu sa 67 godina, Pavić je podsjetio kako je to moguće i sada, prema trenutno važećem zakonu.

Najavio je da će razmotriti preporuke Europske komisije, izračune, analizirati prvi, drugi i treći mirovinski stup i korak po korak, u suglasju sa socijalnim partnerima, raspraviti i iznjedriti cjelovitu mirovinsku reformu koja će ići po standardnoj proceduri u Sabor u dva čitanja.

Poručio je kako biti dovoljno vremena za komunikaciju s građanima i partnerima za sva rješenja koja ove godine kane napraviti.

Predsjednik Hrvatske udruge radničkih sindikata Miroslav Hrašćanec rekao je kako sindikati žele biti aktivni sudionik u pripremi mirovinske reforme pa se nadaju da će njihovi prijedlozi biti raspravljeni i prihvaćeni.

Sindikati protiv produljenja radnog staža

Ne bismo htjeli da ponovno učine nepravde u mirovinskoj reformi, pa da ih onda ispravljamo nakon 15 godina, kao što je odnos prvog i drugog mirovinskog stupa i nejednakosti mirovina. Cilj je bio da svi imaju više mirovne, a ne da nakon 15 godina izdvajanja oni koji su u drugom stupu imaju manje mirovine, upozorio je Hrašćanec.

Sindikati se ne slažu s produljenjem radnog staža kao načinom održivosti mirovinskog sustava, već misle da se može održati većim brojem zaposlenih.

Najveći je problem odlazak mladih koji pune mirovinski i zdravstveni sustav, a ostaju nam oni koji troše. Taj nerazmjer moramo promijeniti i Vlada mora pronaći način kako zadržati mlade u Hrvatskoj, onda će i mirovinski sustav biti lakše održiv, poručio je Hrašćanec.

U ime poslodavaca Ivan Mišetić rekao je kako načelno podržavaju mirovinsku reformu, ali će je moći komentirati kada bude poznato više pojedinosti.

Poražavajući rezultati: Hrvati po satu zarade puno manje od kolega u Europi

SAMO PET ZEMALJA LOŠIJE OD NAS
Piše: Dalibor Špadina/B.V.

Kad završe školovanje, Hrvati rade za puno manje novca od ostalih Europljana. Poražavajući rezultati o cijeni rada u Hrvatskoj.

(Dnevnik.hr) Prema podacima Eurostata u sat vremena zaradimo pet puta manje nego Luskembružani, tri puta manje od europskog prosjeka i gotovo upola manje od Slovenaca. Samo pet zemalja Unije ima nižu satnicu.

Satnice u Europi:

Luksemburgu - 45 eura

Danska - više od 39 eura

Njemačka je šesta - više od 32 eura

Irska deseta - 29 eura.

Slovenija - 16,4 eura po satu.

Hrvatska je na 23. mjestu i satnica prosječno iznosi 8,5 eura.

Europske plaće nemamo, ali imamo europske cijene, ističu hrvatski sindikalisti.

"Hrvatska je zemlja velikog dijela pohlepnih poslodavaca i političara koji su njima u torbi. Rezultat svega su male plaće iodlazak ljudi iz Hrvatske", poručuje Krešimir Sever iz Nezavisnih sindikata Hrvatske. Ni u Njemačkoj ne cvjeta cvijeće svima. Mlada kuharica u usponu, Danijela Matešić, vratila se iz vrhunskog restorana u središtu Hamburga. Plaća nije ispunila njezina očekivanja. "2800 eura bruto, ali kad se odbiju svi porezi i sve moja plaća je ispala 1200 eura. Za standard života u Hambrugu to je vrlo malo", kaže.

Samo pet zemalja je lošije od Hrvatske:

Litva - 8,4 eura

Mađarska - 7,6

Poljska - više od 6 eura

Rumunjska i Bugarska - manje od 6 eura.

U tim zemljama radnike danas traže domaće građevinske tvrtke jer naši odlaze u one bogatije. Ali i tamo je teško naći kvalitetu jer i oni radije odlaze u Njemačku nego u Hrvatsku, ističu iz gospodarske komore i kažu da su jedino rješenje veće plaće.

"Bitno je reći da je za povećanje plaća potrebno stvoriti uvjete odnosno rasteretiti gospodarstvo", ističe Katarina Sikavica iz sektora za graditeljstvo HGK.

No, rezultati Vlade u rasterećenju gospodarstva su jako mršavi, a ministar rada rješenje vidi u uvozu pa s Ukrajinom i Bosnom i Hercegovinom dogovara sporazume kako bi se njihovi radnici lakše zaposlili u Hrvatskoj.


28. ožujka 2018.

FRIŠKI PODACI U Hrvatskoj trenutno živi 120 supermilijunaša "teških" više od 30 milijuna dolara

IMOVINSKA NEJEDNAKOST

Autor: Branko Podgornik

Među njima 11 ih ima neto imovinu veću od 100 milijuna dolara, prema procjeni Knight Franka. Hrvatska ima i 11.900 milijunaša »lakše kategorije« čija je imovina veća od milijun dolara. Ti se podaci ne odnose na ukupan broj hrvatskih bogataša, već na one prijavljene u domovini

(Novilist.hr) ZAGREB - Prošla je godina za najbogatije ljude bila vrlo uspješna, jer se gospodarstvo u svijetu posvuda oporavilo i dosegnulo stopu rasta od 3 posto, a burze su postigle rekordne vrijednosti u povijesti. Tako se broj ultramilijunaša, čija neto imovina prelazi 50 milijuna dolara, u svijetu povećao na njih 129,7 tisuća, što je 10 posto više nego prethodne godine, prema najnovijem izvješću londonske konzultantske kuće Knight Frank. Procjenjuje se da je neto imovina tih ultramilijunaša vrijedna 26.400 milijardi dolara. Da bi se lakše shvatili razmjeri njihova bogatstva, valja reći da oko 130 tisuća ljudi raspolaže neto imovinom koja je jednaka trećini bruto domaćeg proizvoda (BDP) u cijelom svijetu, koji je lani iznosio gotovo 80.000 milijardi dolara.

Nije nikakvo iznenađenje da se najveći dio ultramilijunaša, njih oko 35 posto ili 44 tisuće, smjestio se u Sjevernoj Americi. Međutim, novost je da Europa više nije na drugome mjestu u svijetu po broju bogataša, jer ju je lani pretekla Azija. Populacija s imovinom većom od 50 milijuna dolara u Europi porasla je 10 posto, na ukupno 35.180 pojedinaca. U Aziji se povećala za 15 posto, na ukupno 35.880 ljudi, procjenjuje Knight Frank, pripisujući to ponajprije natprosječnom rastu u Kini.

Brži rast

Najnovije podatke o rastu bogatih po pojedinim državama, pa tako i u Hrvatskoj, londonska kuća nije objavila. Međutim, prema podacima iz izvješća Knight Franka za 2017. godinu, broj supermilijunaša – s imovinom većom od 30 milijuna dolara – u Hrvatskoj je u prošlom desetljeću porastao za 33 posto. To je dvostruko brže od njihovog rasta u Europi (17 posto), a osjetno sporije od svjetskog prosjeka (42 posto). Podsjetimo, Hrvatska je prošlo desetljeće uglavnom provela u ekonomskoj krizi, koja je u njoj trajala dulje nego drugdje.

Hrvatska ima oko 120 supermilijunaša »teških« više od 30 milijuna dolara, među kojima njih 11 ima neto imovinu veću od 100 milijuna dolara, prema posljednjoj procjeni Knight Franka. Hrvatska ima i 11.900 milijunaša »lakše kategorije«, a to su oni čija je imovina veća od milijun dolara, odnosno šest milijuna kuna.

Ti se podaci ne odnose na ukupan broj hrvatskih bogataša, već na one koji su prijavljeni u domovini. Bogata elita u svijetu nerijetko mijenja svoje boravište. Najpopularnija njezina odredišta su New York i Los Angeles u Americi, a London u Europi. Prema Knight Franku, najveću koncentraciju bogataša ima Monako, koji ima površinu od jedva dva četvorna kilometra. U toj kneževini je primarno boraviše prijavilo 50 ultramilijunaša »težih« od 50 milijuna dolara. Ako se njima pribroje oni koji tamo imaju kuću i dolaze povremeno, u Monaku su se smjestila čak 542 ultramilijunaša. Kneževina ima najskuplje nekretnine u svijetu, jer se za milijun dolara može prosječno kupiti samo 16 kvadrata (luksuzne) kuće.

Besane noći

Silno bogatstvo donosi ne samo radosti, već i brige. Najbogatiji ljudi nerijetko imaju »besane noći« zbog strahova koje im zadaju terorizam, populizam, kibernetički kriminal, Sjeverna Koreja, Brexit, zahtjevi za transparentnošću, ali i američki predsjednik Donald Trump, prema istraživanju koje je Knight Frank proveo među ljudima koji upravljaju imovinom najbogatijih. Ultramilijunaši se često ne osjećaju sigurnima tamo gdje žive. Svaki peti (21 posto) razmišlja o trajnom preseljenju u drugu državu. Njih 29 posto razmišlja o nabavi još jedne putovnice, a njih 34 posto već ima dva državljanstva.

To što broj najbogatijih raste daleko brže od rasta gospodarstva, pokazuje da se produbljuju imovinske nejednakosti. Nije tajna da su najveći šok milijunašima na Zapadu priredili tzv. populizam i pobune birača, koji su 2016. u Britaniji izglasovali izlazak te zemlje iz Europske unije, a u SAD-u su izabrali Donalda Trumpa. Zbog vala otpora građana protiv ustaljenog poretka kroz glasačke kutije – koji se sada prelio i u Italiju – mnogi bogati ljudi počeli su tražiti sigurnija odredišta.

Samo iz Francuske, Italije, Grčke i Španjolske odselila je 21 tisuća milijunaša, najčešće u Australiju, koja je postala najpopularnije utočište prebjega, prema podacima Knight Franka za 2016. godinu. Pariz je napustilo 7.000 milijunaša, a iz Rima je otišlo njih 5.000. S druge strane, u australski Sidney, Melbourne i Perth istodobno je doselilo 8.000 milijunaša.

Prema američkim medijima, neki bogati Amerikanci počeli su kupovati velike posjede na Novom Zelandu, kako bi imali utočište u slučaju iznenadne nevolje.

– U duljem razdoblju doći će do društvenih promjena. Zbog reakcije na nejednakosti u bogatstvu dolazi do pritiska koji se ne smije ignorirati, upozorava Vincent White, direktor instituta Wealth-X, govoreći za Knight Frank. White oprezno dodaje kako je itekako moguće da dođe do točke kada se rast jako bogatog stanovništva neće automatski nastaviti po sadašnjoj putanji.

Najbogatiji imaju 4.795 jahti te 20.927 privatnih aviona

U imovinu bogatih Knight Frank ne ubraja kuću u kojoj stanuju, već njihove dodatne kuće i nekretnine, dionice i vrijednosne papire, umjetničke kolekcije, zrakoplove, jahte, zlato, vino, satove i ostale predmete. Primjerice, najbogatiji ljudi u svijetu trenutačno imaju 4.795 jahti duljih od 30 metara te 20.927 privatnih aviona, od kojih dvije trećine pripada Amerikancima. Najprometnija linija za privatne zrakoplove u Americi i svijetu ona je između Los Angelesa i Las Vegasa.

Izaslani radnici morat će imati iste plaće kao i domaći

Do iste plaće nakon 18 mjeseci rada / snimio S. DRECHSLER

PRELIMINARNI DOGOVOR
Autor: Gabrijela Galić

EP i Vijeće EU-a postigli preliminarni dogovor o izaslanim zaposlenicima

(Novilist.hr) - Europski parlament i Vijeće EU-a postigli su preliminarni dogovor o plaćama i uvjetima rada za izaslane radnike. Nakon što izmijenjena direktiva o izaslanim radnicima bude i formalno prihvaćena, što će biti uskoro, članice EU-a trebat će je u roku od dvije godine ugraditi u nacionalna zakonodavstva. Radnik kojeg poduzeće šalje u neku drugu zemlju članicu EU-a na rad ubuduće će u izaslanstvu moći provesti godinu dana uz mogućnost produženja rada za još šest mjeseci. Nakon tog roka, dakle maksimalno 18 mjeseci, radnik će i dalje moći ostati u državi članici u koju je izaslan, ali će tada na njega primjenjivati sva prava koja proizlaze iz rada u zemlji domaćinu. Nova pravila igre izaslanim radnicima jamčit će jednaku plaću za jednak rad na istom radnom mjestu. A osim što bi trebala zaštititi izaslane radnike od niskih primanja, trebala bi zaštititi i poslodavce, odnosno osigurati pošteno tržišno natjecanje.

Prema dogovorenom, na te se radnike primjenjuju pravila zemlje primateljice o plaćanju, bilo da su ta pravila određena zakonom ili kolektivnim ugovorom, bez obzira na kojoj je razini kolektivni ugovor dogovoren. Troškovi putovanja, prehrane i smještaja teret su poslodavca i oni se neće smjeti oduzimati od plaće izaslanog radnika. Poslodavci će također morati osigurati da su uvjeti smještaja za zaposlene radnike pristojni i u skladu s nacionalnim pravilima.

Što se tiče pravila o izaslanim radnicima u međunarodnom cestovnom prijevozu, nova revidirana pravila direktive na njih će se primjenjivati nakon što na snagu stupi paket zakonodavnih promjena u prometnom sektoru. Do tada će se na vozače u međunarodnom cestovnom prijevozu primjenjivati sadašnje odredbe direktive.Preliminardni dogovor oko izmjena direktive o izaslanim radnicima u daljnoj proceduri treba prihvatiti COREPER te odbor za zapošljavanje i socijalna pitanja EP-a. Prije njenog stupanja na snagu formalno je trebaju potvrditi i cijeli Parlament te Vijeće EU-a.

Radnici u 9 zemalja u gorem položaju nego prije krize!

NHS/ETUC - Radnici u 9 zemalja zarađivali su manje u 2017. godini, nego što su zarađivali 2010. godine!Radi se o Italiji, Ujedinjenom Kraljevstvu, Španjolskoj, Belgiji, Grčkoj, Portugalu, Finskoj, Hrvatskoj i Cipru. Radnici u 6 od tih 9 zemalja – Italiji, Ujedinjen om Kraljevstvu, Španjolskoj, Belgiji, Grčkoj i Finskoj – zaradili su manje u 2017. nego u 2016. godine. Ti se podatci nalaze u novom izvještaju „Pokazatelji o radu u Europi 2018.“ (Benchmarking Working Europe 2018) kojeg je u ponedjeljak, 19. ožujka objavio Europski sindikalni institut (ETUI). Podatke je izračunao ETUI temeljem nezavisnih podataka objavljenih u veljači 2018. godine i odnose se na realne plaće – vrijednost plaća kada se u obzir uzmu troškovi života.

„Unatoč svim raspravama o gospodarskom oporavku, radni ljudi u dosta većih zemalja  u gorem su položaju nego li prije krize te su i dalje na gubitku“, izjavila je Esther Lynch, konfederalna tajnica Europske konfederacije sindikata (ETUC). Nije čudo da čak i Europska komisija i Europska središnja banka pozivaju na snažniji rast plaća. On je neophodan ne samo za socijalnu pravednost, već i za poticanje rasta i stvaranje kvalitetnih radnih mjesta.

Sada je vrijeme da se razmotre daleko snažnije aktivnosti u promicanju najboljeg načina postizanja pravednijih i osjetnih povećanja plaća – pregovorima između poslodavaca i sindikata. Pravila EU o javnoj nabavi trebala bi sadržavati zahtjev da se ugovori mogu ponuditi samo onim tvrtkama koje su pokrivene kolektivnim ugovorom.

EU i države članice  trebale bi postaviti ciljeve kojima će se povećavati broj radnih ljudi koji su pokriveni kolektivnim ugovorima. EU treba odmah tražiti od država članica izvještaj o mjerama koje će poduzeti kako bi povećale pokrivenost kolektivnim ugovorima“.


22. ožujka 2018.

Krajem godine će svi koji mogu bježati u mirovinu. Evo zašto

ČEKAJU SE DETALJI

Autor: Gabrijela Galić

Pomicanje dobne granice za umirovljenje sa sadašnjih 65 na 67 godina života, veće kažnjavanje prijevremenog umirovljenja, ali i moguće ukidanje bonusa za duži ostanak u svijetu rada, samo su neke od promjena u mirovinskom sustavu

(Novilist.hr) - Ubrzavanje izjednačavanja dobi za odlazak u starosnu i prijevremenu starosnu mirovinu za žene i muškarce te potom i pomicanje dobne granice za umirovljenje sa sadašnjih 65 na 67 godina života, veće kažnjavanje prijevremenog umirovljenja, ali i moguće ukidanje bonusa za duži ostanak u svijetu rada, samo su neke od promjena u mirovinskom sustavu koje građani mogu očekivati od iduće godine. Sve te novine odavno su poznate, a njihova razrada, odnosno detalji, tek se čekaju. Iako bi Vlada ovih dana, a u sklopu priprema za izradu Nacionalnog plana reformi, trebala razgovarati sa socijalnim partnerima i o detaljima dvije godine najavljivane mirovinske reforme, za sada se čini kako im neće ponuditi nimalo konkretnije podatke od onog što se već duže vrijeme zna. Samo resorno ministarstvo rada i mirovinskog sustava, očito, nije sigurno što mu je činiti, što i ne čudi s obzirom na to da je u području mirovinskog sustava potkapacitirano.

Peta brzina

Sadašnjim zakonodavstvom već je propisano podizanje dobi za umirovljenje na 67 godina i za žene i za muškarce od 2038. godine. To znači da bi u mirovinu sa 67 godina života odlazili svi rođeni od 1971. godine naovamo. No, aktualna vlada tu će reformu ubaciti u petu brzinu slijedeći natuknice koje joj je ostavila kratkotrajna Vlada Mosta i HDZ-a koju je vodio Tihomir Orešković.

Ta je Vlada prije dvije godine pristala na sve zahtjeve Europske komisije koje je njena prethodnica – koalicijska Vlada SDP-a – odbila, iako je za mandata te Vlade došlo do reforme mirovinskog sustava. Komisija, osim podizanja dobi za umirovljenje do 2030. godine, traži i jaču penalizaciju prijevremenog umirovljenja. Oreškovićeva vlada najavila je da ćemo u mirovinu sa 67 godina života ići desetljeće ranije, a to je značilo da će se morati ubrzati i prijelazni period u kojem žene po povoljnijim uvjetima odlaze u starosnu mirovinu. Prema aktualnom zakonu to postupno izjednačavanje žena s muškarcima do propisanih 65 godina života traje do kraja 2029. godine.

»To znači da nećemo kasnije u mirovinu mi, nego naša djeca«, lakonski je svojedobno novinarima odgovorila Nada Šikić, ministrica rada u vladi Oreškovića na primjedbu da aktualni mirovinski zakon podizanje dobi za umirovljenje planira od 2038. godine, dok njena vlada predlaže da se to dogodi 2028. godine, dakle godinu ranije no što se prema aktualnom zakonu završava prijelazni period izjednačavanja dobi umirovljenja žena i muškaraca. S obzirom da se dvije godine apsolutno ništa nije napravilo, i da je sadašnja Vlada mirovinsku reformu najavljivala za kraj prošle godine, pa ju je odgodila, logično je da će se raniji planovi malo omekšati. Tako bi trenutak podizanja dobne granice za umirovljenje i žena i muškaraca mogao biti prebačen na od Komisije traženu 2030. godinu ili tri godine kasnije, kao svojevrsni kompromis. To znači da bi svi rođeni od 1963., odnosno 1966. godine naovamo radili do 67 godina života.

Muškarac danas u prijevremenu mirovinu može otići sa 60 godina života, odnosno pet godina prije ispunjenja uvjeta za starosnu mirovinu. Ranije umirovljenje kažnjava se smanjenjem mirovine od 0,10 do 0,34 posto za svaki mjesec ranijeg umirovljenja. Ubuduće bi se granica za ranije umirovljenje trebala smanjiti na tri godine, a istodobno bi se uvele jedinstvene mjesečne stope penalizacije, vjerojatno na razini 0,3 posto. Budu li novine na snazi od iduće godine, Vlada treba biti svjesna da je koncem ove očekuje veći broj umirovljenja, jer će svi koji imaju mogućnost otići u mirovinu po povoljnijim uvjetima to učiniti.

Preporuke EK-a

Plan resornog ministarstva je do kraja lipnja poslati set mirovinskih zakona u proceduru. S obzirom na taj rok, već se odavno trebalo početi razgovarati i pregovarati o promjenama koje će se odraziti na sve zaposlene i one koji će tek ući na tržište rada. No, resorni ministar Marko Pavić i jučer je ponovio da je reforma mirovinskog sustava u ranoj fazi te da će cjelovita mirovinska reforma biti provedena do kraja godine.

– S mojim timom dovršavamo podloge i analize i nakon toga nam, kroz mjesec dana, slijedi formiranje radne skupine i konzultacije sa socijalnim partnerima – kazao je Pavić.

O tim analizama govorilo se i lani, a one bi trebale iznjedriti i rješenje problema za prvi val novih umirovljenika, koji će mirovine primati iz oba obavezna mirovinska stupa te će im u startu biti niže 27 posto, jer umirovljenici koji su mirovinu zaradili samo u sustavu generacijske solidarnosti imaju zaštitni dodatak. Manji broj novih umirovljenika, radnika s beneficiranim radnim stažom, u sustav je ušao lani ili će ući u ovoj godini, dok se iduće godine očekuje veći priljev žena koje za mirovinu štede u oba stupa, a za tri godine i prvi veći val muškaraca.

– Pogledat ćemo preporuke Europske komisije o tome da se ostaje dulje u zaposlenosti i uz rješavanje beneficiranog radnog staža i vidjeti opcije u drugom mirovinskom stupu. Cjelovita mirovinska reforma će u idućih nekoliko mjeseci dobiti svoje oblike i tad ćemo je u cijelosti moći komunicirati prema građanima – rekao je Pavić jučer, istaknuvši kako je cilj reforme prvenstveno održivost mirovinskog sustava, gdje imamo 1,2 radnika na jednog umirovljenika i samo 19 posto ljudi koji su odradili cijeli radni staž, odnosno 40 godina, a mirovine su male. Stoga ponavlja i da će pogledati kako povećati adekvatnost i na koji način povećati mirovine unutar proračunskih mogućnosti.

Nacionalna mirovina, predizborno obećanje HDZ-a, neće biti dio ovogodišnjeg reformskog paketa jer tu popularnu mjeru Vlada još od lani planira za zadnju godinu svog mandata. Dakle, za predizborno vrijeme.

Dugogodišnji osiguranici i beneficirani staž

Osim ubrzanja podizanja propisane dobne granica za odlazak u mirovinu, razmišlja se i o podizanju dobne granice za odlazak u mirovinu dugogodišnjeg osiguranika. Ta kategorija je u domaći mirovinski sustav uvedena prije četiri godine, a riječ je o radniku koji u punu starosnu mirovinu može s navršenih 60 godina života i najmanje 41 godinom mirovinskog staža. Velika je vjerojatnost da će dobna granica umirovljenje dugogodišnjih osiguranika skočiti za jednu godinu, ako se možda i ne ukine ta mogućnost. Napokon bi na dnevni red trebala doći i reforma beneficiranog radnog staža, koja se najavlje više od četiri godine, ali nikako da krene.

Zabrinjavaju cijene hrane i komunalnih usluga, plaće u padu

(HRT) - Trećinu svog mjesečnog budžeta prosječan Hrvat izdvaja za hranu - po tome smo rekorderi u Europskoj uniji. Po osobnoj potrošnji na samom smo dnu, siromašnija od nas je jedino Bugarska. No od podataka Eurostata naše građane više zanimaju cijene na policama. A one neumoljivo rastu. Ne poskupljuje samo hrana iz mjeseca u mjesec, udar na džepove građana bit će i cijena komunalnih usluga, a moguće i transportajer raste i cijena nafte - očekuje se 30 posto više u odnosu na prošlu godinu. Gošća Studija 4 Katarina Litva, gospodarska savjetnica Nezavisnih hrvatskih sindikata, dala je ne baš optimističan odgovor na pitanje kako će standard Hrvata izgledati do kraja ove godine.

Govoreći o trendu cijena, gošća je istaknula da, unatoč tome što smo imali određenu deflaciju 2014., 2015.i 2016., ipak po kategorijama koje su najvažnije građanima imamo pesimističnije rezultate. Unatrag 10-ak godina opća stopa inflacije je rasla za 16,8 posto, od čega je najvažnije istaknuti da je cijena hrane rasla za 21 posto, troškovi stanovanja i potrošnja energenata za 39,1 posto. Od toga su cijene plina kumulativno rasle za više od 43 posto, opskrba vodom i razne komunalne usluge, iako im je udio u dohotku manji, porasle su za gotovo 43 posto. Očekujemo i povećanje cijena komunalnih usluga zbog razvrstavanja otpada i tu će biti velike razlike, ovisno o regiji,naglasila je.

Sve to ne bi bio problem da su paralelno rasli prihodi građana. Međutim, prema istraživanju Europske komisije, u Hrvatskoj su od 2014. do 2016. godine realne plaće padale. Mi smo jedna od tri zemlje koje su zabilježile pad plaća, kazala je Litva.

Na tržnici imate razliku cijena u gotovo 100 posto, a sve pod izlikom kvalitete, naglasila je. Službeno u 2017. cijene ribe nisu rasle, ali iz prakse znamo da je to skupa namirnica. U jednoj razvijenoj zemlji sigurno se za hranu ne izdvaja 28 posto kao kod nas – kod njih je hrana skuplja, ali imaju višestruko veća primanja, naglasila je Litva. Može se očekivati daljnji rast cijena energenata, ali i hrane, posebno voća, povrća i mesa, zaključila je Litva.

Mladi ne odlaze ako dobiju šansu

ISTRAŽIVANJE ZAKLADE FRIEDRICH EBERT
Žele živjeti u "uređenoj zemlji" gdje će se njihovo obrazovanje i rad cijeniti

(GLAS SLAVONIJE) - Mladi u Hrvatskoj, u dobi između 19 i 29 godina, većinom ne razmišljaju o emigraciji dok ne vide mogu li se snaći u svojoj zemlji, a među motivima za odlazak u inozemstvo ističu školovanje, stjecanje iskustava, osamostaljenje i upoznavanje drugih kultura, pokazuju to rezultati istraživanja predstavljenog u utorak u organizaciji Zaklade Friedrich Ebert. Istraživanje iskustava emigracije mladih iz Hrvatske provedeno je na uzorku od 56 ispitanika u dobi od 19 do 29 godina u pet gradova - Čakovcu, Osijeku, Rijeci, Splitu i Zagrebu, a provele su ga suradnice Instituta za društvena istraživanja Zagreb, sociologinje Mirjana Adamović i Dunja Potočnik. "Oni koji razmišljaju o odlasku u inozemstvo većim dijelom još nemaju jasnu vremensku perspektivu kada bi emigrirali. Prioritet im je završiti školovanje, eventualno ostvariti određene ciljeve u Hrvatskoj, i tek ako u tome ne uspiju, odseliti se u inozemstvo", istaknula je na predstavljanju studije njezina autorica Dunja Potočnik.

Istraživanje je potvrdilo da su razlozi za emigraciju danas većinom drugačiji nego u prethodnim razdobljima, kada se za odlazak iz zemlje odlučivalo u prvom redu zbog ekonomskih razloga. Mladi danas kao motive za migraciju, uz zapošljavanje, navode "izgradnju karaktera" te utjecaj prijatelja koji su već otišli u inozemstvo, potom obrazovanje, ali i općenito nezadovoljstvo životom u Hrvatskoj, kao i političke razloge. Žele živjeti u "uređenoj zemlji" gdje će se njihovo obrazovanje i rad cijeniti na odgovarajući način.

Preferirane zemlje za odlazak su im Njemačka, Velika Britanija, Austrija, Irska, Nizozemska i skandinavske zemlje.H


15. ožujka 2018.

EK: Hrvatska bez napretka u strukturnim reformama

(N1) - Hrvatska je ostvarila ograničen napredak u provedbi prošlogodišnjih preporuka Europske komisije, ali strukturne reforme nisu napredovale, kaže se u izvješću Europske komisije objavljenom u srijedu, s analizama ekonomskog i socijalnog stanja u državama članicama, uključujući napredak u provedbi preporuka po državama članicama. "Hrvatska je ostvarila ograničen napredak u provedbi preporuka iz 2017. godine. Fiskalna politika, potpomognuta povoljnim makroekonomskim uvjetima, osigurala je smanjenje udjela duga, ali strukturne reforme nisu napredovale", navodi Komisija. Komisija je u svibnju prošle godine uputila pet preporuka za Hrvatsku, koje se odnose na javne financije i oporezivanje, mirovine, tržište rada i socijalnu zaštitu, određivanje plaća, javnu upravu i državna poduzeća te uslužni sektor i pravosudni sustav.

"Zakoni potrebni za jačanje fiskalnog okvira nisu usvojeni, dok se odustalo od provedbe zakona o porezu na nekretnine. Poduzeti su neki koraci u racionalizaciji zdravstvenog sustava, posebice bolnica. Međutim, zaostali dugovi u zdravstvu nastavljaju rasti. Mjerama planiranim u socijalnom sustavu smanjen je opseg, dok je paket reformi mirovinskog sustava opet odgođen. Aktivne političke mjere za osobe s niskim obrazovanjem i za dugotrajno nezaposlene uvelike se ne koriste, dok reforma obrazovnog sustava još je na čekanju, unatoč nekim ohrabrujućim koracima. Velika reforma javne uprave uvelike je u zastoju", kaže se u izvješću Komisije.

Što se tiče mjera za poboljšanje poslovnog okruženja, ocijenjeno je da su one "ponešto" napredovale u pogledu smanjenja administrativnog tereta i parafiskalnih nameta. Napravljen je napredak u prodaji manjinskih udjela u poduzećima u državnom vlasništvu i aktiviranju državne imovine, dok su zaostali predmeti na sudovima marginalno smanjeni. Donesene su neke mjere za rješavanje nenaplativih kredita, kaže Komisija.

Izvješće sadrži i analize makroekonomskih neravnoteža. Komisija je u studenome prošle godine započela dubinska preispitivanja za 12 država članica kako bi se analizom utvrdilo postoje li u tim državama članicama makroekonomske neravnoteže i ocijenio njihov razmjer.

Hrvatska zajedno s Ciprom i Italijom bilježi prekomjerne makroekonomske neravnoteže. Tri zemlje u toj skupini od 12 zemalja - Bugarska, Portugal i Španjolska - nemaju više prekomjerne makroekonomske neravnoteže, koje su imale prošle godine, nego samo makroekonomske neravnoteže, dok Slovenija više nema ni makroekonomske neravnoteže.

Stručnjaci Komisije zaduženi za Hrvatsku kažu da je poželjno u ovom slučaju pogledati što su napravile one zemlje koje su izišle iz prekomjernih makroekonomskih neravnoteža. "One nisu ništa bolje od Hrvatske, ali su provele ono što su najavile, dok je Hrvatska najslabija po ispunjavanju mjera koje je sama najavila", kažu stručnjaci.

"Stalno se nešto odgađa, poput mirovinske reforme, poreza na nekretnine, iako razumijemo da neke od tih reformi nisu popularne", dodaju.

Stručnjaci ističu da Hrvatska sada ima rast iznad svoga potencijala, da se taj rast već pomalo ispuhuje, došlo je do usporavanja rasta i to dva kvartala prije nego što je Komisija očekivala te da se bez strukturnih reformi ne može povećati potencijal rasta.

Naime, Komisija predviđa da će hrvatsko gospodarstvo ove godine porasti 2,8 posto, dok potencijalnu stopu rasta procjenjuje na 1,4 posto. U idućoj godini, pak, predviđa stopu gospodarskog rasta od 2,7 posto, a potencijalnu procjenjuje na 1,9 posto.

Radne dozvole za Hrvate još traže samo četiri zemlje

SLOBODNO KRETANJE RADNIKA U EU
Austrija želi zadržati ograničenja za radnike iz Hrvatske, ali i zapošljava mnogo Hrvata

(GLAS SLAVONIJE) - Načelo Europske unije o slobodnom kretanju radnika podrazumijeva mogućnost zapošljavanja bez obveze ishođenja radne dozvole u bilo kojoj zemlji Europske unije, kao i u Norveškoj, Islandu i Lihtenštajnu te Švicarskoj. Postoji mogućnost da se primjena tog načela privremeno odgodi do maksimalno sedam godina. Nakon isteka inicijalnog dvogodišnjeg razdoblja (od 1. srpnja 2013. do 30. lipnja 2015.) za Hrvatsku su tu mogućnost zadržale, do nove odluke, koju trebaju donijeti do 30. lipnja 2018., Austrija, Nizozemska, Slovenija i Ujedinjena Kraljevina Velike Britanije i Sjeverne Irske. Nakon godinu dana rada u jednoj od navedenih zemalja uz tzv. EU radnu dozvolu hrvatski državljanin može dobiti trajnu dozvolu rada u toj državi članici, neovisno o važećim ograničenjima za hrvatske građane. U ostalim državama članicama Europske unije hrvatski građani imaju slobodan pristup tržištu rada, bez potrebe ishođenja radne dozvole. Među članicama Europskog gospodarskog prostora, otvorena su tržišta rada Norveške i Islanda, a Lihtenštajn zadržava režim radnih dozvola do 30. lipnja ove godine. U prosincu 2016. švicarska je vlada okončala postupak ratifikacije Protokola III, kojim se Sporazum o slobodi kretanja osoba između Europske unije i Švicarske Konfederacije od 1. srpnja 2017. proširuje na hrvatske državljane. Švicarska primjenjuje prijelazne odredbe, odnosno ograničenja glede slobode kretanja radnika.

Austrijska ograničenja

Austrijska vlada namjerava kod Europske komisije zatražiti produženje prijelaznog razdoblja, tijekom kojeg građani Hrvatske nemaju potpuno otvoren pristup austrijskom tržištu rada do 2020., javljaju austrijski mediji u ponedjeljak.

“Produženje ograničenja pristupa austrijskom tržištu rada za državljane Hrvatske je, prema mišljenju austrijske vlade, zbog više razloga smisleno”, rekao je glasnogovornik austrijskog kancelara Sebastiana Kurza za austrijsku novinsku agenciju APA. Kao jedan od razloga navodi se velik broj nezaposlenih hrvatskih državljana koji žive u Austriji. “Već sad bilježimo natprosječno velik broj Hrvata u Austriji koji su bez posla. I zato se može polaziti od toga da prijevremeno otvaranje tržišta rada za državljane te zemlje ne bi rezultiralo povećanjem broja stručnjaka i visokokvalificiranih nego povećanjem broja nezaposlenih”, stoji u obrazloženju austrijske vlade.

Nadalje se objašnjava da je i sada, kada je tržište rada za radnike iz Hrvatske djelomično zatvoreno, poslodavcima iz Austrije moguće zapošljavanje hrvatskih radnika u više od 60 zanimanja koja su u Austriji deficitarna. Austrijska vlada trenutno ispituje i dodatne izuzetke za sezonske radnike u turizmu, kao i za proširenje liste zanimanja koja su izuzeta od ograničenja. Tu odluku narodnjačko-slobodarske vlade podržala je i socijaldemokratska oporba. Protiv produženja ograničenja pristupa tržištu rada za državljane Hrvatske austrijska je ministrica gospodarstva Margarete Schramboeck. “Potreba u poduzećima za radnicima je tu, a iz istočne Europe u Austriju radnici gotovo više i ne dolaze”, rekla je Schramboeck za dnevnik “Presse am Sonntag”.

Pozivnica s Malte

Zemlje Europske unije imaju pravo ograničiti pristup državljanima novih članica Unije do pet godina. Nakon toga je moguće ograničenje jedino ako se ustvrdi da bi potpuno otvaranje granica negativno utjecalo na domaće tržište rada. Ako Bruxelles odobri austrijski zahtjev, ograničenje pristupa tržištu rada za hrvatske državljane trajalo bi do 1. srpnja 2020.

Austrija nije jedina zemlja koja još ima ograničenja za radnike iz Hrvatske. Nakon pristupanja Hrvatske EU, 2013., to ograničenje, što u principu znači da Hrvatima trebaju radne dozvole, zadržalo je 13 zemalja. Svaka članica EU nakon pristupanja nove članice ima pravo uvesti prijelazno razdoblje ograničavanja zapošljavanja po principu 2+3+2 godine. U praksi to znači da odluku moraju revidirati nakon isteka svakog od tih razdoblja. Nakon prve dvije godine hrvatskog članstva, 2015., osam država je potpuno otvorilo tržište rada za radnike iz naše zemlje. Ograničenje su tada zadržale Austrija, Slovenija, Nizozemska, Velika Britanija i Malta. No Malta je nedavno obavijestila Europsku komisiju da ukida ograničenje pristupa tržištu rada za hrvatske državljane. Iako je rok do kojeg je to trebala učiniti kraj lipnja, Malta je to učinila mjesecima ranije.
Vuk TEŠIJA/H

MOŽE LI MALTA BITI NOVA IRSKA?

Hrvatski su se građani do sada najviše iseljavali u Njemačku, Austriju (bez obzira na ograničenja), Irsku, Švedsku i Švicarsku, a nakon poteza Malte moguće je da i ta zemlja postane omiljeno odredište hrvatskih radnika. Naime, Malta je zemlja u kojoj je uz malteški jezik (semitski jezik sličan arapskom) službeni jezik i engleski, kojim se većina ljudi u Hrvatskoj služi. Primanja na Malti su solidna, ali su troškovi života niži nego u, primjerice, Irskoj ili Njemačkoj, a nije zanemirava ni činjenica da je klima mnogo ugodnija od one u Irskoj ili Švedskoj.

Rekordan broj nepopunjenih radnih mjesta u Njemačkoj

Broj nepopunjenih radnih mjesta u Njemačkoj dosegnuo je rekordnu vrijednost s gotovo 1,2 milijuna u posljednjem kvartalu prošle godine, priopćio je u utorak Institut za istraživanje tržište rada (IAB) u Nürnbergu. “Krajem prošle godine u Njemačkoj je 1.183.000 radnih mjesta bilo nepopunjeno, što je 128.000 više nego u istom razdoblju prošle godine i 83.000 više nego u prethodnom kvartalu”, priopćio je stručnjak iz IAB-a Alexander Kubis. Kako je nadalje priopćio IAB, koji djeluje u suradnji sa Saveznom agencijom za zapošljavanje, najveća potražnja za radnicima vlada u prerađivačkom i građevinskom sektoru. Njemačka građevinska poduzeća trenutno traže oko 100.000 radnika različitih profila. No manjak stručnjaka bilježi se u gotovo svim sektorima, posebice onima s tehničkim predznakom. Kako je nedavno objavio tjednik Wirtschafts Woche, među najtraženijim su zanimanjima mehatroničari, elektrotehničari, medicinski tehničari, programeri, inženjeri svih profila, kao i klasični obrtnici poput limara, vodoinstalatera. Tradicionalno jaka potražnja je i za medicinskim osobljem, a u posljednje vrijeme vlada i velika nestašica instruktora vožnje. H

rok

ODLUKA TREBA BITI DONESENA DO 30. LIPNJA

U IRSKU OTIŠLO 15.000 RADNO SPOSOBNIH

Od članstva Hrvatske u EU i otvaranja tržišta rada najveći broj hrvatskih radnika odlazi u Njemačku i Irsku. Tako je od 2013. iz Hrvatske u Irsku otišlo gotovo 15 tisuća radno sposobnih osoba. U Njemačku se iz Hrvatske 2016. doselilo ukupno 55.970 osoba, a istodobno se iz Njemačke odselilo 22.010 hrvatskih državljana, tako da je krajem te godine u Njemačkoj živjelo 332.605 građana RH, podatci su Saveznog ureda za statistiku u Wiesbadenu.

Ministarstvo rada i mirovinskog sustava predložilo izmjene Zakona o zaštiti na radu, evo koje novitete su smislili

SIGURNOST NA PRVOM MJESTU
Autor: Gabrijela Galić

Smanjenje minimalnog broja osposobljenih radnika za pružanje prve pomoći mjera je najavljena prošlogodišnjim Akcijskim planom Vlade za rasterećenje gospodarstva

(Novilist.hr) ZAGREB - Umjesto dva radnika osposobljena za pružanje prve pomoći na 20 zaposlenih poslodavci će ubuduće za taj posao trebati osposobiti jednog radnika na do 50 zaposlenih. Jedna je to od predloženih izmjena i dopuna Zakona o zaštiti na radu što ih predlaže ministarstvo rada i mirovinskog sustava. Smanjenje minimalnog broja osposobljenih radnika za pružanje prve pomoći mjera je najavljena prošlogodišnjim Akcijskim planom Vlade za rasterećenje gospodarstva. Novina je i mogućnost da više poslodavaca, koji posluju na istoj lokaciji, međusobno ugovore zajedničko obavljanje poslova zaštite na radu. Prema sadašnjim zakonskim odredbama, više poslodavaca koji djeluju na istoj lokaciji mogu zaposliti zajedničkog stručnjaka zaštite na radu, a mogu utemeljiti i zajedničku službu zaštite na radu. No, to se u praksi pokazalo teško provedivim te je, kako se objašnjava zakonskim izmjenama, stvaralo čitav niz otvorenih pravno formalnih pitanja.

Zakon o zaštiti na radu privremenim je radilištima smatrao ona na kojima radovi traju kraće od 30 dana. Prema predloženim izmjenama to će biti radilišta na kojima radovi traju kraće od 60 dana i na njima se neće morati nalaziti procjena rizika, dokazi i zapisnici, no inspektorima ti dokumenti trebaju biti dostupni u roku koji odrede.

Na radnom mjestu odavno je zabranjena konzumacija duhanskih proizvoda, a izmjenama zakona o zaštiti na radu toj se zabrani pridružuje i uživanje u elektroničkim cigaretama.


02. ožujka 2018.

DOBRA VIJEST Opet je BDP porastao LOŠA VIJEST Rast je puno manji od očekivanja

GOSPODARSTVO USPORILO

Najveći pozitivni doprinos BDP-u u četvrtom lanjskom tromjesečju ostvaren je rastom izdataka za konačnu potrošnju kućanstava. Doprinos domaće potražnje bio je pozitivan, dok je doprinos inozemne potražnje bio negativan

(Noviist.hr) Hrvatsko gospodarstvo poraslo je u četvrtom tromjesečju prošle godine za 2 posto na godišnjoj razini, što je znatno sporije nego u prethodnom kvartalu i manje nego što se očekivalo. Državni zavod za statistiku (DZS) objavio je u srijedu prvu procjenu prema kojoj je bruto domaći proizvod (BDP) u posljednjem lanjskom kvartalu porastao 2 posto u odnosu na isto razdoblje godinu dana prije. To je već 14. tromjesečje zaredom kako BDP raste, ali sporije nego u prethodnom, kada je gospodarstvo ojačalo 3,3 posto. To je i manje od očekivanja. Osam makroekonomista, koji su sudjelovali u anketi Hine, procjenjivali su u prosjeku da je gospodarstvo poraslo za 2,7 posto na godišnjoj razini. Njihove procjene rasta kretale su se od 2,1 do 3,2 posto.

Najveći pozitivni doprinos BDP-u u četvrtom lanjskom tromjesečju ostvaren je rastom izdataka za konačnu potrošnju kućanstava. Doprinos domaće potražnje bio je pozitivan, dok je doprinos inozemne potražnje bio negativan.

Prema sezonski prilagođenim podacima, BDP je u četvrtom tromjesečju ojačao za 0,1 posto u odnosu na prethodni kvartal, dok je u odnosu na četvrto tromjesečje 2016. porastao za 2,2 posto.

U cijeloj 2017. godini hrvatsko gospodarstvo poraslo je 2,8 posto, sporije u odnosu na 3,2-postotni rast u 2016.

KRIZA EUROPSKE UNIJE Bogati uzimaju od siromašnih puno više nego što im daju

FINANCIJSKA NERAVNOTEŽA
Autor: Branko Podgornik

Razlog za takvu neravnotežu jest to što su firme iz razvijenog dijela Unije, poglavito iz Njemačke, svojim ulaganjima preuzele vlasništvo nad polovinom tvrtki u tim zemljama

(Novilist.hr) - Godinama se tvrdilo da su srednjoeuropske zemlje, koje su nakon 2004. godine masovno ušle u Europsku uniju, isključivo dobitnice europskih integracija. Međutim, prošlih nekoliko godina ekonomisti i političari u Poljskoj, Češkoj, Slovačkoj i Mađarskoj sve manje govore o dobicima od Unije, a sve više o financijskim gubicima. Promatrači kažu da je to još jedan pokazatelj krize u EU-u. Kad članovi neke zajednice počnu raspravljati o tome tko od koga ima više koristi, to je znak da duboko preispituju međusobne odnose. Dodatnu prašinu u odnosima između bogatijeg zapada EU-a i siromašnijeg istoka nedavno je podigao Thomas Piketty, jedan od najpoznatijih istraživača nejednakosti u svijetu. Na svom blogu je objavio grafikon koji pokazuje da obilan priljev novca iz europskih fondova za srednjoeuropske članice ne znači financijski dobitak. Naprotiv, iz novih članica daleko se više novca odlijeva, nego što se u njih ulijeva iz europskih fondova, prema analizi Pikettyja.

Razlog za takvu neravnotežu jest to što su firme iz razvijenog dijela Unije, poglavito iz Njemačke, svojim ulaganjima preuzele vlasništvo nad polovinom gospodarstva, odnosno polovinom tvrtki u tim zemljama, tvrdi Piketty. Na temelju tog vlasništva (zapadni) investitori izvlače u inozemstvo profite, čiji ukupni iznos daleko premašuje novac kojeg srednjoeuropske članice dobivaju iz fondova EU. Ukratko, bogati uzimaju siromašnima više nego što im daju.

Tako je između 2010. i 2016. godišnji neto odljev profita i dohodaka od vlasništva iznosio prosječnih 4,7 posto bruto domaćeg proizvoda (BDP) u Poljskoj, u Mađarskoj 7,2 posto, u Češkoj 7,6 posto, a u Slovačkoj 4,2 posto. To je značajno smanjilo nacionalni dohodak spomenutih zemalja. Istodobno, godišnji neto primici tih zemalja iz fondova - a to je razlika između njihovih uplata i isplata iz proračuna EU-a - u Poljskoj su iznosili 2,7 posto BDP-a, Mađarskoj 4 posto, Češkoj 1,9 posto, a u Slovačkoj 2,2 posto.

– U Parizu, Berlinu ili Bruxellesu ljudi ne mogu razumjeti to što zemlje, koje su imale koristi od golemih javnih transfera, nisu zahvalne, kaže Piketty, misleći na novac iz fondova EU-a. »No, u Varšavi ili Pragu događaji se tumače posve drukčije«, dodaje taj francuski sociolog, koji smatra da Uniju treba preurediti tako da se poveća kontrola nad ponašanjem kapitala, kako bi se smanjile nejednakosti unutar društava i među članicama EU-a.

Investitori nisu humanitarci

Međutim, prema mišljenju Zsolta Darvasa - stručnjaka iz Instituta Bruegel, koji radi za potrebe EU-a - takav način razmišljanja nije u redu, jer »pothranjuje raspoloženje protiv Europske unije«. Pikettyjevi podaci, »možda i nenamjerno, žele sugerirati da članstvo u EU-u spomenute srednjoeuropske zemlje dovodi u financijski gubitak«, što je zaključak koji se »iz tih podataka ne može izvesti«, kaže mađarski ekonomist. On smatra da Pikettyjeva metodologija nije prikladna.

Kao temeljni argument protiv teze da su slabije razvijene članice iskorištavane od razvijenijih Darvas navodi činjenicu da su strana ulaganja - zajedno s novcem iz EU fondova - uvelike pridonijela ubrzanom i natprosječnom gospodarskom rastu srednjoeuropskih zemalja. Primjerice, bruto nacionalni dohodak (BND) Češke skočio je u tom razdoblju 37,4 posto, Mađarske 23,1 posto, Poljske 61,8 posto, Slovačke 67,1 posto, a Njemačke 22,2 posto.

Darvas upozorava Pikettyja da investitori nisu humanitarci, već »očekuju povrat« na ulaganja. Osim toga, on uočava da se srednjoeuropske zemlje i dalje natječu u tome koja će od njih privući više ulagača, kroz snižavanje poreza i davanje drugih olakšica. Na taj način, njihove vlade dodatno povećavaju profite stranih kompanija. Strani ulagači, također, najčešće daju radnicima plaće koje su više od nacionalnog prosjeka.

Čini se da se Piketty i Darvas razilaze zato što imaju različite pristupe. I jedan, i drugi zalažu se za jačanje Europe, pri čemu Darvas želi zaštititi strana ulaganja, odnosno slobodu kretanja kapitala, a Piketty želi slobodu za kapital ograničiti zbog očuvanja socijalnog mira, odnosno smanjivanja nejednakosti. Darvasu je teško razumjeti zašto u vladama srednjoueuropskih država jača »raspoloženje protiv Europske unije«, iako su te zemlje od nje imale goleme koristi.

Primjerice, svojevrsnu pobunu protiv postojećeg stanja u Uniji iskazao je čak i socijaldemokrat Lubomir Zaoralek, bivši ministar vanjskih poslova Češke, dok je vodio kampanju za parlamentarne izbore u listopadu prošle godine.

– Statistika pokazuje da svake godine do 300 milijardi kruna (oko 11 milijardi eura), ili do 9 posto BDP-a odlazi iz zemlje, rekao je Zaoralek. »Ta dva problema - niske plaće i izvlačenje kapitala - međusobno su povezani i dijele naš kontinent na Europu uzimatelja profita i Europu jeftinih radnika. To vidimo kao glavni problem naše zemlje. Ne želimo biti ekonomija niskih troškova«, rekao je Zaoralek, prema Financial Timesu. Znakovito je da su Češka i većina novih članica EU-a prošle godine omogućile znatno povećanje prosječnih plaća zaposlenih, u rasponu od 7 do 15 posto, kako bi smanjile iseljavanje na Zapad.

Polemika između Pikettyja i Darvasa pojavila se u trenutku kada se u Uniji vodi rasprava o mogućem smanjenju proračuna EU-a, koji iznosi gotovo 160 milijardi eura godišnje. Zbog odlaska bogate Britanije nakon 2020. godine uplate u proračun snizit će se za 13 milijardi eura. Istodobno, bogate članice poput Nizozemske, Austrije, Danske i Švedske dale su do znanja kako nisu spremne povećati svoje uplate.

Pogrešna monetarna politika

Stoga je i hrvatska ministrica regionalnog razvoja i fondova EU-a, Gabrijela Žalac, nedavno upozorila da nakon 2020. »treba očekivati mogućnost smanjenja raspoloživog novca« iz fondova. Nove članice EU-a, uključujući i Hrvatsku, stoga su ovih dana zajednički podržale zamisao da sve članice podignu uplate u europski proračun, ako treba i na 1,1 posto BDP-a, kako bi poljoprivrednici i slabije razvijene zemlje mogli zadržati dosadašnju razinu pomoći iz fondova EU-a. Ali bogate zemlje, koje u proračun Unije uplaćuju više nego što iz njega primaju, ne žele popustiti.

Iako Piketty ne spominje našu zemlju, Hrvatska zasigurno nije u boljem položaju od Poljske, Češke, Mađarske i Slovačke, ako promatramo odljev novca u inozemstvo na temelju stranog vlasništva nad bankama, poduzećima (i kreditima). U svakom slučaju, priljev novca iz fondova EU-a u Hrvatsku znatno je manji nego u ostale zemlje.

Od 2013. do kraja 2016. Hrvatska je iz EU-proračuna povukla 639 milijuna eura više nego što je uplatila, prema podacima EU-portala Money-Go-Round. Tijekom 2016., kada je iz europskih fodnova povukla rekordnih više od 400 milijuna eura, po stanovniku je primila 97 eura. Poljska je iste godine primila 166 eura, Bugarska, 255, Češka 276, Rumunjska 291, Mađarska 339, a Litva 340 eura po stanovniku.

Profesor na Ekonomskom fakultetu u Splitu, dr. Željko Garača, ne vjeruje da je moguće za pojedine zemlje napraviti precizan račun dobitaka i gubitaka, koji su posljedica članstva u EU. Dostupni podaci, naime, rezultat su mnogih utjecaja koji često nemaju veze sa članstvom zemlje u EU. Prema njegovu mišljenju, najvažnije je kako se upravlja nekom zemljom i njezinim poduzećima.

– Ključni utjecaj na financijske učinke imaju ekonomska politika neke zemlje, domaći kapital, a kada je riječ o EU, i geografski položaj. Zemlje bez dovoljno domaćeg kapitala prinuđene su poticati strane investicije, a po onoj staroj - tko bliže oltaru, bolje misu čuje, kaže profesor.

Garača također vjeruje, iako nema točnih podataka, da je »Hrvatska veći gubitnik od navedenih zemalja, ako su one uopće gubitnice«. Ujedno, Hrvatska je znatno kasnije ušla u EU, pa usporedbe nisu primjerene. »Osobno, osnovni uzrok vidim u pogrešnoj monetarnoj politici proteklih 20 godina. Mnogo drugih pogrešnih politika ne spominjem. S druge strane, spasio nas je turizam, ali ni to ne može vječno trajati«.– Oslanjanje na EU fondove, kao presudnog poticatelja rasta, u biti je pogrešan pristup. Fondovi bi trebali biti šlag na torti. Ako tome dodamo slabo povlačenje sredstava iz EU fondova, smanjenje raspoloživog novca iz EU fondova za Hrvatsku ne bi imalo bitnih posljedica na ekonomski rast, koji će i bez toga slabiti u narednom razdoblju, zaključuje Garača.

Nezadovoljni Mađari

Nezadovoljni su i Mađari. Premijer Viktor Orban više je puta proteklih godina tvrdio da je Mađarska nakon 1990. godine, unatoč političkim slobodama, bila »ranjiva i eksploatirana«. Orban je govorio da je novac iz Mađarske izvlačen kroz nekoliko kanala, pri čemu je isticao »profite stranih banaka, umjetno visoku temeljnu kamatnu stopu centralne banke, kao i kredite banaka vezane uz stranu valutu«, prema Budapest Timesu. No, Orban vjeruje da Mađarska, pod vlašću njegove stranke, ponovno zadobiva svoju financijsku i političku autonomiju.

NOVO RASTEREĆENJE GOSPODARSTVA Godišnji izvještaj o plaći odlazi u povijest

U pripremi je 97 mjera za administrativno rasterećenje gospodarstva za tekuću godinu / Foto Damir ŠKOMRLJ

AKCIJSKI PLAN
Autor: Gabrijela Galić

Vrlo skoro mogu se očekivati i izmjene Zakona o članarinama. Privatni iznajmljivači članarinu turističkoj zajednici više ne bi plaćali mjesečno, već jednom ili dvaput godišnje

(Novilist.hr) ZAGREB - Vlada priprema novi Akcijski plan za administrativno rasterećenje gospodarstva za tekuću godinu prema kojem bi gospodarstvo uštedjelo dodatnih 625,9 milijuna kuna kroz ukidanja ili pojednostavljenja pojedinih administrativnih obaveza ili smanjenje dokumentacije koju je potrebno dostaviti nadležnim tijelima, odnosno uvođenjem mogućnosti da se obavezni izvještaji Poreznoj upravi ili drugim tijelima dostave elektroničkim putem. Prema našim informacijama, u pripremi je 97 mjera rasterećenja gospodarstva za administrativne obaveze čiji se ukupni trošak trenutačno kreće na razini 5,1 milijarde kuna. Rasterećenje od 625,9 milijuna kuna u ukupnom trošku područja koja će biti obuhvaćena ovogodišnjim Akcijskim planom predstavlja smanjenje »obaveza« od oko 12 posto.

Ukidanje obrazaca

Provede li se naumljeno, primjerice, radnicima i bivšim radnicima poslodavci više neće slati godišnji izvještaj o plaći, mirovini, doprinosima, porezu i prirezu. Takozvani IP obrazac poslodavci su prema sadašnjim propisima radnicima i bivšim radnicima dužni uručiti do kraja siječnja za prethodnu godinu. Procjenjuje se kako poslodavci svake godine na pripremu i slanje IP obrazca utroše preko 470,6 milijuna kuna, a ta sredstva ubuduće će im ostati na računu. Istodobno će se ukinuti obaveza vođenja evidencije o isplaćenom dohotku od nesamostalnog rada, odnosno ukida se obrazac DNR u koji poslodavci unose sve činjenice bitne za obračun i uplatu poreza na dohodak od primitaka po osnovi nesamostalnog rada.

Do kraja godine plan je uvesti i mogućnost da se izvještaji o primicima od samostalne djelatnosti za koje se plaća paušalni porez podnose elektroničkim putem, a pojednostavit će se i obaveza sastavljanja i podnošenja godišnje prijave poreza na dobit.

I dok se zapisnici s izvlačenja lutrijskih igara poreznicima sada podnose u roku od osam dana, ubuduće se će podnositi u roku od tri mjeseca. Privatni detektivi, pak, ubuduće bi većinu posla oko dobivanja dozvola za rad trebali moći obaviti elektroničkim putem.

Odluka u travnju

Vrlo skoro mogu se očekivati i izmjene Zakona o članarinama u turističkim zajednicama jer bi se za neke djelatnosti ukinula obaveza plaćanja članarine. Privatni iznajmljivači članarinu turističkoj zajednici više ne bi plaćali mjesečno, već jednom ili dvaput godišnje.

Akcijski plan za administrativno rasterećenje gospodarstva dio je reformskog paketa iz Nacionalnog plana reformi u okviru Europskog semestra. Prije dvije godine mjerama koje su provedene u području javne nabave, zaštite na radu, otvaranja obrta, trgovine, posredovanja u prometu nekretninama, poreznog savjetovanja i računovodstva, gospodarstvu su donijele uštede na razini 116 milijuna kuna. Lani je Vlada odlučila obuhvatiti daleko šire područje te je nacionalnim planom reformi predvidjela provedbu 104 mjere koje bi poslovnom svijetu donijele uštede do 1,5 milijardi kuna. Međutim, do sada je iz tog opsežnog plana provedeno 60 posto mjera, dok se realizacija preostalih očekuje u ovoj godini. Nacionalni plan reformi, u kojem će biti i mjere administrativnog rasterećenja gospodarstva, Vlada bi trebala donijeti u travnju.


23. veljače 2018.

Socijalna nejednakost je globalni problem

GOSPODARSTVO

Postoje mjere koje bi mogle ublažiti socijalnu nejednakost - kako na međunarodnoj tako i na nacionalnoj i regionalnoj razini Evo pet primjera za to.

(Deutsche Welle) - Dobra vijest je da se nejednakost između zemalja globalnog juga i zemalja sjevera smanjuje jer se bruto nacionalni proizvod u zemljama u ubrzanom ekonomskom razvoju povećava. A loša da je širom svijeta rascjep između bogatih i siromašnih u pojedinim zemljama sve veći. Pritom socijalna jednakost nije prirodni zakon. Postoje kako političke tako i ekonomske mjere kojima bi se nejednakost mogla suzbiti.

Progresivni porez i korištenje "rupa" za izbjegavanje poreza

Progresivni porez je kada se visoka primanja oporezuju po višoj poreznoj stopi nego niža primanja. Progresivni porez je najdjelotvornije sredstvo za socijalnu raspodjelu unutar društva. U brojnim zemljama se plaće pak oporezuju po višoj stopi nego prihodi od imovine kao, npr. akcija. To predviđa i porezna reforma američkog predsjednika Donalda Trumpa. Rascjep između bogatih i siromašanih se time još više povećava.

Mnogo prihoda od poreza u pojedinačnim zemljama država gubi zbog izbjegavanja poreza. Europska komisija procjenjuje da zemlje članice svake godine gube između 50 i 70 milijardi eura zbog potpuno legalnih trikova izbjegavanja poreza kojima se služe veliki koncerni. Povratak progresivnom porezu i poreznom sustavu u kojem oni koji imaju najviše, najviše i plaćaju mogao bi omogućiti više financijskih investicija, primjerice, u obrazovanje i zdravstveni sustav.
Transparent prosvjednika ispred kancelarskog ureda u Berlinu sa zahtjevom: "Isušite porezne oaze!"Transparent prosvjednika ispred kancelarskog ureda u Berlinu sa zahtjevom: "Isušite porezne oaze!"

Načelo prouzročitelja

Koncerni i poduzeća danas rade globalno. Sirovine se često nabavljaju tamo gdje najmanje koštaju, proizvodnja se odvija u zemljama u kojima se rad plaća malo, prodaje se u cijelom svijetu ovisno o tome gdje su kupci koji imaju veliku kupovnu moć. Skandali kao s Panama ili Paradise Papers su u zadnje vrijeme izazvali veliku pozornost.

Troškove ovih globaliziranih proizvodnih lanaca snose pak ljudi i priroda na licu mjesta. Kada međunarodne ribarske flote u enormnim količinama love ribu u morima, a međunarodni poljoprivredni koncerni otkupljuju zemlju i koriste je za svoju proizvodnju, to uništava egzistenciju lokalnih ribara i malih seljaka. A troškove za štetu nanesenu prirodi snosimo svi.

Oporezivanje koncerna na mjestu proizvodnje i globalni financijski registar kako bi se spriječili izbjegavanje poreza i pranje novca mogli bi osigurati novac za neophodne javne investicije. Izravna odgovornost koncerna za štete nanesene okolišu bila bi poticaj za ekološki i klimatski prihvatljivu proizvodnju.
Tekstilni radnici u Bangladešu prosvjeduju tražeći minimalnu satnicuTekstilni radnici u Bangladešu prosvjeduju tražeći minimalnu satnicu

Pravedne plaće i pravedna raspodjela

Kada veliki koncerni prijete da će premjestiti svoju tvornicu ili neki proizvodni pogon u drugu zemlju zbog toga jer je radna snaga tamo jeftinija, vlade obično popuštaju. Zahtjevi za plaćama po tarifnom ugovoru, za više sigurnosti na radnom mjestu ili za socijalnim osiguranjem se zanemaruju i zaboravljaju. Niske plaće za pojedince pak znače siromaštvo, a za države gubitak prihoda od poreza. Države onda imaju manje novca za javne investicije u infrastrukturu, obrazovanje i u zdravstveni sustav. Spirala socijalne nejednakosti stalno se kreće prema dolje.

Niske plaće i socijalna nejednakost dugoročno uništavaju tržišta što šteti i gospodarskim subjektima. Jeftina radna snage se, doduše, kratkoročno možda može pozitivno odraziti na prihode jednog poduzeća, no dugoročno će ono izgubiti ako bude pogođeno protestima, štrajkovima i nemirima. Sve dok je radna snaga slabo plaćena i ne može živjeti od svog posla neće nastajati tržišta na kojima će moći plasirati vlastite ili tuđi proizvodi.

Obrazovanje za sve

Bez digitalizacije nema ni obrazovanjaBez digitalizacije nema ni obrazovanja

Svuda na svijetu je obrazovanje karta za socijalni napredak. Razvojnim ciljevima UN-a u okviru Agende 2030 sve zemlje članice UN-a su se obvezale da će do 2030. godine uvesti obrazovanje za sve. I za pojedine zemlje je održivi obrazovni sustav smislen. Samo tako ljudi i zemlje mogu uhvatiti priključak u razvoju digitalne ekonomije, tzv. "Ekonomije 4.0".

Sve više poslova, naime, zahtijeva visoke obrazovne kompetencije. Dobar obrazovni sustav za sve osigurava dugoročno kvalificirane i dobro plaćene poslove, potiče demokraciju i participaciju u društvu. Obsoziale Gerechtigkeitazovanje za sve uz socijalnu jednakost stabilizira društvo i čini ga manje prijemčivim za nasilje i socijalne nemire.

Poticanje ravnopravnosti spolova

I u bogatim i u siromašnim zemljama žene u prosjeku zarađuju manje od muškaraca i rjeđe nego muškarci pripadaju političkim ili ekonomskim elitama. Žene i cijelome svijet u skrbi i njezi obave neplaćenog rada u visini od deset bilijuna američkih dolara godišnje. Ukoliko se ostvarivanje ravnopravnosti nastavi dosadašnjim tempom, bit će potrebno još 217 godina da muškarci i žene budu isto plaćeni.

Možemo li sebi priuštiti da polovica svjetskog stanovništva bude zapostavljena? Studije pokazuju da su žene te koje stavljaju kao prioritet obrazovanje i dobru ishranu za svoju djecu. Bez aktivnog uključivanja žena - kako ekonomski tako i politički - neće biti moguće ukinuti socijalnu nejednakost.

U Hrvatskoj svaki peti stanovnik u riziku od siromaštva

Poslovni.hr/Hina - Za Hrvatsku su karakteristične regionalne nejednakosti, starije i osobe s invaliditetom, nezaposleni i djeca koji gotovo da nemaju šanse izaći iz svijeta siromaštva. Svaki peti stanovnik Hrvatske izložen je riziku od siromaštva te je potrebno da se u resornom ministarstvu pristupi preispitivanju postojećeg modela i ukupnog izdvajanja za socijalnu politiku, rečeno je u utorak na konferenciji o minimalnom dohotku, povodom obilježavanja 20. veljače - Svjetskog dana socijalne pravde. Predsjednik Hrvatske mreže protiv siromaštva (HMPS), organizatora skupa,Nino Žganec upozorio je kako je linija siromaštva relativno niska i za samca iznosi 25.000 kuna godišnje i ne omogućava dostojno preživljavanje. Problem siromaštva u Hrvatskoj je vrlo rasprostranjeni treba nam pametna socijalna politika i mjere koje će doskočiti tom problemu. Smatramo kako je dokidanje siromaštva prvenstveno političko pitanje i da je Hrvatska dosegla određeni stupanja razvoja koji omogućava da se pametnom preraspodjelom javnog novca u Hrvatskoj svakome omogući dostojan život, istaknuo je Žganec.

Po njegovim riječima činjenica je da se vrlo često u javnom diskursu ističe netočan podatak da Hrvatska izdvaja jako puno za socijalnu zaštitu, no stvarnost pokazuje suprotno da se izdvaja daleko ispod prosjeka Europske unije. U javnom diskursu se vrlo često pogrešno ističe kako je to nepotrebna potrošnja, umjesto da se to shvaća kao investicija u ljude i ljudski kapital i da se pametnim programima može spriječiti apsolutno siromaštvo, a onda i pomoći ljudima koji uđu u svijet siromaštva da što prije iz njega izađu.

Nažalost, podaci pokazuju da oni koji uđu u svijet siromaštva gotovo nemoguće ili jako teško izlaze iz njega, rekao je Žganec.

Za Hrvatsku su karakteristične regionalne nejednakosti, starije i osobe s invaliditetom, nezaposleni i djeca koji gotovo da nemaju šanse izaći iz svijeta siromaštva. Imamo veliki disbalans između Zagreba i županija kao što su Požeško-slavonska, Virovitičko-podravska, dok s druge strane imamo Istarsku i Međimursku pri vrhu.

HMPSnastoji utjecati na politiku koja će se boriti protiv siromaštva iniciranjem promjene zakonodavstva, drugačijim politikama i percepcijama prema svijetu siromašnih. Skupom želimo potaknuti da se još jednom preispita model i shema socijalnih naknada koji su u Hrvatskoj po svim parametrima i pokazateljima vrlo neprimjerene i ne omogućavaju dostojno preživljavanje, naglasio je Žganec .

Ustvrdio je kako se forsira pristup da je kriterij društvenog razvoja ekonomski prosperitet. Naravno da je visina BDP-a važan pokazatelj, no što će nam visoki rast, ako nam isto tako raste i siromaštvo i ako su nam socijalni izdaci "zabetonirani" na postojećoj razini daleko ispod prosjeka EU, upitao je Žganec.

Pokazatelj razvijenosti nekog društva trebala bi biti socijalna sigurnost građana odnosno visoko razvijena socijalna svijest u društvu i tu se vodimo primjerima skandinavskih zemaljakoje pokazuju kako se mogu balansirati ekonomski razvoj i socijalna politika, poručio je.

Naglasio je kako kod određivanja socijalnih naknada treba voditi računa da budu dostojne, ali i poticajne za rad radno sposobnom stanovništvu. Trenutno Vlada donosi odluku o visini osnovice za socijalne naknade koja se ne bazira ni na jednom čvrstom pokazatelju, rekao je Žganec dodavši da bi ona trebala ovisiti o rastu ili padu standarda. S postojećom socijalnom politikom stojimo na mjestu, a u nekim aspektima i nazadujemo, upozorio je Žganec.

Državna tajnica Ministarstva za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku Marija Pletikosa rekla je kako je ono uključeno u projekte EMIN 2 (European minimum income network) i želi primjenjivati njegove pozitivne ishode i da se kroz donošenje novog zakona o socijalnoj skrbi razmotri sve mogućnosti i cilj nam je građanima omogućiti bolju budućnost i životne uvjete.

Slažemo se da je osnovica socijalne naknade od 800 kuna premalo, no putem brojnih socijalnih naknada želimo svim sugrađanima omogućiti bolji život u okviru budućnosti. U tijeku je izrada novog zakona o socijalnoj skrbi i razmotrit ćemo mogućnost povećanja socijalnih naknada, rekla je Pletikosa. Upitana o iznosu najviše socijalne naknade Pletikosa je rekla kako one u slučaju kumuliranja za određene skupine zbog starosti, ovisnosti, primjerice jednokratne pomoći u iznimnim slučajevima kao što su elementarne nepogode mogu doći i do 10.000 kuna.

Nacionalni koordinator EMIN Zdenko Babić upozorio je kako je Hrvatska u vrhu europskih zemalja po izloženosti stanovništva riziku siromaštva i oskudijevaju u osnovnim materijalnim dobrima, ne mogu platiti režije i žive u hladnim i vlažnim stanovima, ako ih uopće i imaju.

Kreće lov na neprijavljene radnike i plaćanje 'na crno'

U prosjeku se svake godine u radu na crno zatekne oko 1200 radnika.

(POSLOVNI DNEVNIK) - Država je s 224 inspektora odlučila krenuti u borbu protiv sive ekonomije i rada na crno te onih koji za svoje usluge ne izdaju račun. Njihov zadatak bit će nadzor poslodavaca koji ne prijavljuju radnike. "Vrijeđa se nekakvo dostojanstvo i sigurnost tih radnika, ne uplaćuju im se mirovinski doprinosi što utječe na visinu njihove mirovine poslije", govori ravnatelj Inspektorata rada, Ilija Tadić, piše Dnevnik.hr. S druge strane, poslodavci smatraju da je zakon po pitanju neprijavljivanja radnika prekrut. "U petak navečer poduzetnik mora prijaviti radnike koji će doći raditi u subotu, a u subotu se neki ne pojave na poslu, jer su možda odlučili da neće raditi taj posao", rekao je Anny Brusić iz Hrvatske udruge poslodavaca. U prosjeku se svake godine u radu na crno zatekne oko 1200 radnika. Kazne poslodavcu iznose od 60 do 100 tisuća kuna, a radniku od tri do 50 tisuća kuna. Statistika kaže da Hrvati na crno majstorima plate i 298 milijuna eura na godinu.

Prema istraživanju Ekonomskog instituta, kućni majstori najčešće ne izdaju račune, a u tome ih podržavaju i građani.


16. veljače 2018.

Minimalna plaća u državama članicama EU u 2018. godini

NHS - U 2018. godini 22 od 28 država članica EU ima zakonom određen iznos minimalne plaće. Na Cipru postoji zakonski određena minimalna plaća, ali je limitirana na zanimanja. U ostalih 5 zemalja (Austrija, Danska, Finska, Italija i Švedska) ne postoji zakonski određena minimalna plaća, no u stvarnosti se ona određuje u sektorskim kolektivnim ugovorima. U zemljama EU očita je velika razlika u zakonski određenim iznosima minimalne plaće koji se primjenjuju od 1. siječnja 2018. godine, vidljivo je iz izvještaja o minimalnim plaćama koje je objavila Europska zaklada za poboljšanje životnih i radnih uvjeta (Eurofound).

https://www.eurofound.europa.eu/sites/default/files/ef_publication/field_ef_document/ef18005en.pdf

Priopćenje Agencije za zaštitu osobnih podataka

Nastavno na povećan broj upita i zahtjeva upućenih Agenciji za zaštitu osobnih podataka te drugim institucijama i organizacijama u Republici Hrvatskoj, a koji se odnose isključivo na novu europsku regulativu, konkretno, u kontekstu provođenja seminara/edukacija u kojima se između ostalog cjelokupnoj javnosti nude certifikati, međunarodne licence i slično, u nastavku Vam kao jedino neovisno nadzorno tijelo za provedbu Opće uredbe na teritoriju Republike Hrvatske dostavljamo informacije kako slijedi: Opća uredba o zaštiti podataka (GDPR) ne propisuje obvezu stjecanja/dodjeljivanja certifikata za obavljanje poslova, obveza i zadaća Službenika za zaštitu osobnih podataka (Odjeljak 4. Opće uredbe).

Poslovi, zadaće kao i kriteriji za imenovanje Službenika za zaštitu osobnih podataka jasno su definirani odredbama Opće uredbe, pri čemu ističemo kako je ulaganje u usavršavanje službenika i jačanje i nadogradnju njihovih stručnih znanja itekako potrebno, no kao nadležno tijelo apeliramo na cjelokupnu javnost kako je pozivanje pojedinih poslovnih subjekata koji pružaju uslugu stjecanja međunarodnih certifikata, licenci, uvjerenja i slično, u suprotnosti s odredbama Opće uredbe o zaštiti podataka.

Što se konkretno tiče pokretanja mehanizma certificiranja, isti je jasno propisan u odredbama Opće uredbe o zaštiti podataka (čl. 42. i 43.) iz kojih proizlazi da se certifikati dodjeljuju voditeljima i izvršiteljima obrade, a nikako Službenicima za zaštitu podataka. Države članice osiguravaju da certifikacijska tijela, ukoliko ona provode certifikaciju, akreditira samostalno ili zajednički nadzorno tijelo (u konkretnom slučaju AZOP) ili nacionalno akreditacijsko tijelo imenovano u skladu s dodatnim zahtjevima iz uredbom (EZ) br. 765/2008 u skladu s EN-ISO/IEC 17065/2012 i dodatnim zahtjevima određenim od strane nacionalnog nadzornog tijela.

Unatoč najvećem rastu, zaposlenost u Hrvatskoj najniža u EU

Autor: Lider/Hina - Sve zemlje članice EU-a bilježe gospodarski rastkoji povećava stopu zaposlenosti i smanjuje nezaposlenost, a Hrvatska je u trećem tromjesečju imala najveći rast stope zaposlenosti za 1,4 posto u odnosu na prethodno tromjesječje, pokazuje izvješće o zapošljavanju i socijalnim kretanjima u EU-a, koje je u ponedjeljak objavila Komisija. Stopa zaposlenosti u trećem tromjesječju 2017. u odnosu na prethodno tromjesečje rasla je u svim članicama osim u Poljskoj i Litvi. Najviši rast imala je Hrvatska, 1,4 posto i Estonija, 1,1 posto. Na godišnjoj razini, od trećeg tromjesečja 2016. do trećeg tromjesečja 2017. stopa zaposlenosti najviše je porasla u Rumunjskoj5,2 posto, Malti5 posto, Cipru3,4 posto iHrvatskoj, 3,2 posto.

Međutim, Hrvatska i dalje ima jednu od najnižih stopa zaposlenosti u EU-u, samo Italija i Grčka imaju nižestope. Stopa zaposlenosti u Hrvatskoju trećem tromjesečju prošle godine bila je 64 posto, u Italiji 63 posto, a u Grčkoj 58 posto. Uvjerljivo najvišu stopu zaposlenosti imala je Švedska, 82 posto. Prosječna stopa zaposlenosti u EU28 bila je 72 posto, a u eurozoni 71 posto. Hrvatska vlada zacrtala je cilj podići stopu zaposlenosti do kraja svog mandata na 68 posto. Na razini EU-a cilj je povećati stopuzaposlenosti na 75 posto do kraja 2020. godine.

Stopa nezaposlenosti u EU i u eurozoni, koja je počela padati u polovicom 2013. nastavlja i dalje padati. Prošle je godine pala na 7,3 posto na razini EU-a i na 8,7 posto u eurozoni.

U prosincu prošle godine nezaposlenost u Hrvatskoj bila je 10 posto, a godinu dana ranije, 12,5 posto. Stopa nezaposlenosti mladih u Hrvatskoj u prosincu 2017. iznosila je 24,5 posto, za 5,9 posto manje nego godinu dana ranije.

U većini zemalja članica pala je stopa dugotrajno nezaposlenih (onih koji su bez posla godinu dana ili više). U Hrvatskoj je stopa dugotrajno nezaposlenih bila 3,9 posto u trećem tromjesečju 2016. a godinu dana poslije pala je za 1,5 posto, većim dijelom zbog pada stope jako dugo nezaposlenih (onih koji su nezaposleni najmanje dvije godine).

U gotovo svim zemljama članicama porastao je bruto raspoloživi dohodak kućanstava, ali je u nekoliko država – Hrvatskoj, Grčkoj, Italiji, Portugalu, Španjolskoj i Nizozemskoj i dalje ispod razine iz pretkrizne 2008. godine.

U trećem tromjesečju 2017. godine produktivnost rada u EU nastavila je skroman rast na godišnjoj razini u većini država, a najveći rast zabilježen je u Latviji, Litvi, Poljskoj i Rumunjskoj (tri ili više posto), što održava rast BDP-a i rast zaposlenosti. U Hrvatskoj je produktivnost stagnirala i ne održava rast BDP-a i rast stope zaposlenosti.

“Rast se vratio u Europu. Zapošljavanje u EU-u dostiglo je najvišu razinu ikad: posao ima više od 236 milijuna ljudi. Nezaposlenost je u stalnom padu. Trebali bismo na najbolji način iskoristiti ovaj pozitivni gospodarski zalet i ostvariti nova, djelotvornija prava građana koja smo zacrtali u Europskom stupu socijalnih prava: pravedne radne uvjete, jednak pristup tržištu rada i adekvatnu socijalnu zaštitu. Sada je vrijeme da osiguramo da svi građani i radnici ostvare koristi od ovih pozitivnih kretanja na tržištu rada”, izjavila je Marianne Thyssen, povjerenica za zapošljavanje i socijalna pitanja.

Tromjesečno izvješće o zapošljavanju i socijalnim kretanjima u Europi sadržava pregled najnovijih kretanja na tržištu rada i socijalnih kretanja u EU-u. Fokus je na kratkoročnim promjenama BDP-a i trendovima u pogledu zaposlenosti.

U studenome prošle godine Europski parlament, Vijeće i Komisija proglasili su Europski stup socijalnih prava u kojem je utvrđeno 20 ključnih načela i prava u cilju potpore pravednim i funkcionalnim tržištima rada i sustavima socijalne skrbi.


12. veljače 2018.

Jedni u kupe, drugi u špade: pojma nemamo koliko je zaposlenih u državi

METODE IZRAČUNA
Piše: Frenki Laušić

Broj zaposlenih u 2017. rastao je po dvije metode izračuna – po Anketi o radnoj snazi koju koristi EU (za prva tri kvartala), te po broju osiguranika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje.

(SLOBODNA DALMACIJA) - No, taj broj je pao prema podacima Državnog zavoda za statistiku, koji koristi informativni sustav Porezne uprave, odnosno obrazac JOPPD-a. Anketa o radnoj snazi koju provodi također DZS pokazala je kako je u trećem tromjesečju prošle godine bilo zaposleno 1,68 milijuna zaposlenih, što je 54 tisuće osoba više nego u istom razdoblju godinu prije. Potrebno je kazati kako definicija zaposlenosti po ovoj metodi govori da je netko bio zaposlen ako je radio dva sata tjedno, što znači da Anketa obuhvaća i dobar dio sive ekonomije, odnosno radnika koji rade bez ugovora i "na crno", u povremenim, prekarnim zanimanjima.

Podaci HZMO-a su na kraju prosinca 2017. pokazali brojku 1.473.039, što je 35 tisuća više nego 31. prosinca 2016., a ti se podaci odnose na broj osiguranih osoba putem HZMO-a.

Konačno, prema podacima DZS-a za 31. prosinca 2017., ukupan broj zaposlenih je iznosio 1.345.382 radnika, što je za 15 tisuća manje nego na isti dan 2016., a te se informacije većinom odnose na radnike koji su imali neku vrstu ugovora o radu i bili isplaćivani preko računa i na to plaćali poreze.

No, moramo kazati kako DZS naknadno korigira broj zaposlenih, i to većinom "naviše", pa je moguće da će broj zaposlenih stagnirati ili čak biti nešto viši u odnosu na 2016., iako je, naravno, moguće da i ta "osvježena računica" pokaže pad broja zaposlenih. I dok je sasvim jasna razlika između podataka iz Ankete o radnoj snazi i informacija DZS-a, još uvijek je donekle zbunjujući takav jaz između DZS-a i HZMO-a. Naime, DZS pod zaposlene u pravnim osobama brojisveosobe koje su zasnovale radni odnos s poslodavcem temeljen na ugovoru o radu, a HZMO, s druge strane, evidentira "radnike kod pravnih osoba", pod koje, uz zaposlene na ugovor o radu, ulaze i sve druge kategorije koje su obveznici plaćanja doprinosa za mirovinsko osiguranje, primjerice osobe na stručnom osposobljavanju, samostalni uplatitelji doprinosa i zapošljavanja izvan RH.

Ipak, razlika od 132 tisuće zaposlenih (HZMO i DZS) je prevelika, pogotovo ako se zna da je do prije dvije godine ta razlika redovno iznosila između 20 i 30 tisuća ljudi. Jedan od razloga mogao bi biti taj što građani koji su otišli raditi u inozemstvo nastavljaju plaćati mirovinsko osiguranje u Hrvatskoj, kao što to radi i dio građana koji su ostali u RH. Uglavnom, zaključak koji je moguće izvesti jest da od 2009. pada, a u 2017. je možda došlo do zaustavljanja pada (ovisi što će pokazati naknadno korigirani podaci DZS-a) broj zaposlenih koji imaju ugovor o radu, a od 2014. je počeo kontinuirano rasti broj osiguranika i broj radnika koji rade na crno.

Analitičari RBA-e su, pritom, računali kretanje zaposlenosti u 2017. prema prosječnom broju zaposlenih u toj godini, pa je tako prosječan broj zaposlenih pri DZS-u na razini cijele 2017. iznosio 1,366 milijuna i bio je za 24 tisuće niži u odnosu na prosjek 2016., dok je HZMO u 2017. imao prosječno 1,488 milijuna osiguranika, što je porast od 27 tisuća u odnosu na prosjek 2016.

Prosječan broj zaposlenih kod DZS-a se tako (unatoč promjeni metodologije od siječnja 2015. koja je povećala broj zaposlenih, a otkad se koriste JOPPD obrasci Porezne uprave) nalazi na iznimno niskim povijesnim razinama, dok je prosječan broj zaposlenih kod HZMO-a na najvišoj razini u posljednjih sedam godina. Iako statistika o broju nezaposlenih i stopi zaposlenosti ukazuje na kontinuirano poboljšanje u ovim kategorijama, slabosti tržišta rada, ističu analitičari RBA-e, ogledaju se u smanjenju broja zaposlenih osoba te nižem broju aktivnog stanovništva.

Naime, prema DZS-u, aktivnog stanovništva je krajem prosinca 2017. bilo za 64 tisuće manje u odnosu na 2016., a zaposlenih je bilo manje za 15 tisuća. Ta "nepodudarnost" dijelom se može pripisati umirovljenju ili nekim drugi administrativnim razlozima, ali dobar dio te razlike je onaj dio ljudi koji je otišao iz Hrvatske.

KOLUMNA Gospodarski oporavak ne uklanja nezadovoljstvo ljudi

IZA POZORNICE BRANKA PODGORNIKA
Autor: Branko Podgornik

(Novilist.hr) - Iako je nezaposlenost posvuda niža, a broj zaposlenih navodno sve viši, svaki peti ili šesti »zaposlenik« u EU-u radi povremeno i nepuno radno vrijeme. Samo u Njemačkoj, već sedam milijuna radnika pripada toj skupini. Njihova prosječna primanja iznose oko 480 eura, čime ne mogu podmiriti ni mjesečne režije. A ubrajaju se u zaposlene. Kao da je time riješeno pitanje njihove egzistencije. Mnogi su političari očekivali da će gospodarski oporavak zaustaviti rast tzv. populizma. Bila su to pogrešna očekivanja. Podaci pokazuju da je potpora birača populističkim i ekstremističkim strankama na Zapadu od 2010. do 2017. skočila sa 7 na 35 posto. Taj se trend nastavio unatoč tome što članice Europske unije, pa i Hrvatska, već tri godine ekonomski napreduju. U posljednjem tromjesečju prošle godine gospodarstvo u EU-u poraslo je 2,6 posto, najviše u deset godina. Smanjuju se proračunski deficiti, javni dugovi i nezaposlenost. Ali ljudi su nezadovoljniji, društva podijeljena, a članice Unije sve se više razilaze.

Valja stalno ponavljati: problem je u tome što većina ljudi gospodarski napredak ne osjeća. Naprotiv, osjećaju se nesigurnijima i zanemarenima. Evo jednog primjera. Iako je nezaposlenost posvuda niža, a broj zaposlenih navodno sve viši, svaki peti ili šesti »zaposlenik« u EU-u radi povremeno i nepuno radno vrijeme. Samo u Njemačkoj, već sedam milijuna radnika pripada toj skupini. Njihova prosječna primanja iznose oko 480 eura, čime ne mogu podmiriti ni mjesečne režije. A ubrajaju se u zaposlene. Kao da je time riješeno pitanje njihove egzistencije.

Političari zaboravljaju da je njihova politika stezanja remena građanima, uz reforme tržišta rada, većinu ljudi učinila siromašnijom i nesigurnijom nego prije. Rezultat tih reformi su rastuće imovinske nejednakosti te rastakanje društvene kohezije. O tome je slikovito progovorila i predsjednica njemačke Ljevice, Sahra Wagenknecht, kad se naljutila na šefa njemačkog SPD-a Schultza, kancelarku Merkel i francuskog predsjednika Macrona – podsjećajući da oni Europu žele pretvoriti u »sjedinjenje države«, dok istodobno »razjedinjuju« građane. Prema njezinim riječima, novac se gomila na računima manjine, dok se državne službe i životni standard građana urušavaju. »Prošle su godine čak 323 milijarde eura podijeljene dioničarima u europskim zemljama, a istodobno je siromaštvo u EU-u na najvišoj zabilježenoj razini. Mnogi mladi ljudi suočavaju se sa životom koji im ne nudi nikakve šanse, obrazovni sustav više ne funkcionira, javne institucije propadaju, bolnice nemaju dovoljno opreme, a na države se vrši pritisak da izvode privatizacije i kresanje socijalnih izdataka«, rekla je Wagenknecht. Tvrdi da je sve to rezultat politike Schulza, Merkel i Macrona, politike koja »izaziva nacionalizam« i »rastakanje Europe«.

Čini se da je šefica Ljevice opisala stanje ne samo u Njemačkoj, nego i Hrvatskoj. Nema sumnje da tradicionalni socijaldemokrati i narodnjaci – koji su zaokupljeni pitanjem kako napraviti usluge poslovnom sektoru – Saru Wagenknecht smatraju populisticom. Oni ne vide da ništa više nije isto kao prije krize iz 2008., unatoč ponovnom zamahu ekonomije. Ne žele vidjeti da gospodarstvo i sustav, koje su sami desetljećima stvarali, više ne funkcioniraju u korist većine građana i da je potreban remont. Stoga golem rast populizma nikoga ne treba iznenađivati.

Sigurnija voda za piće za sve Europljane

Europska komisija - Priopćenje za tisak
Bruxelles, 1. veljače 2018.

Revidiranim europskim zakonodavstvom koje je danas predložila Europska komisija poboljšat će se kvaliteta vode za piće i pristup toj vodi te će se bolje informirati građane. Pravo pristupa kvalitetnim osnovnim uslugama, uključujući vodu, jedno je od načela europskog stupa socijalnih prava, koji su jednoglasno prihvatili šefovi država ili vlada na sastanku na vrhu u Göteborgu. Današnjim se zakonodavnim prijedlogom nastoji zajamčiti to pravo i tako odgovoriti na prvu uspješnu europsku građansku inicijativu, „Right2Water”, kojom je prikupljeno 1,6 milijuna potpisa podrške poboljšanju pristupa sigurnoj vodi za piće za sve Europljane. Usto, tim se prijedlogom nastoji osnažiti potrošače osiguravajući da im dobavljači vode daju jasnije informacije o potrošnji vode, strukturi troškova te cijeni po litri kako bi mogli uspoređivati s cijenom flaširane vode. Time će se doprinijeti ostvarenju ciljeva zaštite okoliša, koji uključuju smanjenje uporabe plastike i ograničavanje ugljičnog otiska EU-a, te ostvarenju ciljeva održivog razvoja.

Prvi potpredsjednik Frans Timmermans izjavio je:„Građani su se jasno i glasno izrazili putem europske građanske inicijative pozivajući na poduzimanje mjera za zajamčen pristup sigurnoj vodi za piće. Poslušali smo ih i poštovali njihovu odluku te proveli detaljnu analizu postojećeg zakonodavstva. Danas stoga predlažemo modernizaciju prava EU-a poboljšanjem kvalitete vode za piće te povećanjem pristupa građana gdje je to najvažnije. Zajedno možemo i moramo zaštititi zdravlje i sigurnost naših građana.”

Potpredsjednik Jyrki Katainen, nadležan za zapošljavanje, rast, ulaganja i konkurentnost, rekao je: „Ovim se prijedlogom olakšava prijelaz na kružno gospodarstvo pomažući državama članicama da upravljaju vodom za piće na resursno učinkovit način. Time se podrazumijeva smanjenje potrošnje energije i nepotrebnog gubitka vode. Zahvaljujući povećanoj transparentnosti time će se osnažiti i potrošači te će ih se potaknuti na održivije odluke, primjerice na uporabu vode iz slavine.”

Većina ljudi koji žive u EU-u ima vrlo dobar pristup kvalitetnoj vodi za piće. Za to je zaslužno zakonodavstvo EU-a koje štiti Europljane osiguravanjem pristupa kvalitetnoj vodi za piće. Komisija želi osigurati da se ta kvaliteta dugoročno očuva. Pravila čije ažuriranje Komisija danas predlažepoboljšat će kvalitetu i sigurnost vodedodavanjem novih tvari i tvari u nastajanju popisu kriterija za određivanje sigurnosti vode (poput legionele i klorata). Ti se dodaci temelje na najnovijim znanstvenim saznanjima i preporukama Svjetske zdravstvene organizacije.

Novim će se pravilima od država članica zahtijevati da poboljšaju pristup za sve ljude, posebice za ranjive i marginalizirane skupine, koje trenutačno imaju otežan pristup vodi za piće. To u praksi znači uspostavu opreme za pristup vodi za piće u javnim prostorima, pokretanje kampanja za informiranje građana o kvaliteti njihove vode te poticanje uprava i javnih zgrada da osiguraju pristup vodi za piće.

Druga važna promjena u zakonodavstvu omogućit će lagan, jednostavan te internetski pristup informacijama o kvaliteti vode za piće i opskrbi njome u životnom prostoru, čime će se potaknuti povjerenje u vodu iz slavine. Novim bi se mjerama prema procjenama smanjili mogući zdravstveni rizici povezani s vodom za piće s 4% na manje od 1%.

Manja potrošnja flaširane vode može osim toga pomoći kućanstvima u Europi uštedjeti više od 600 milijuna EUR godišnje. Zahvaljujući većem povjerenju u vodu iz slavine građani mogu pridonijeti i smanjenju plastičnog otpada koji dolazi od flaširane vode, uključujući morski otpad. Plastične boce jedan su od najčešćih plastičnih predmeta za jednokratnu uporabu koji se mogu naći na europskim plažama. Ažuriranjem Direktive o vodi za piće Komisija poduzima važan zakonodavni korak prema provedbi strategije EU-a za plastiku, koja je predstavljena 16. siječnja 2018.

Boljim upravljanjem država članica vodom za piće izbjegnut će se nepotrebni gubitci vode i doprinijet će se smanjenju otiska CO2. Prijedlogom će se stoga dati znatan doprinos dostizanju ciljeva održivog razvoja za 2030. (6. cilj) i ciljeva Pariškog sporazuma o klimatskim promjenama. Novim pristupom sigurnosti temeljenim na procjeni rizika pomoći će se preciznijem provođenju sigurnosnih provjera ako su rizici veći. Komisija će istodobno ubrzati rad na normizaciji kako bi se osiguralo da građevni proizvodi (npr. cjevovodi i spremnici) u vodnom sektoru diljem unutarnjeg tržišta EU-a ne onečišćuju vodu za piće.

Kontekst

Većina ljudi koji žive u EU-u već ima vrlo dobar pristup kvalitetnoj vodi za piće, posebice u usporedbi s nekim drugim regijama u svijetu, djelomično zahvaljujući tomu što u EU-u više od 30 godina postoji zakonodavstvo o kvaliteti vode za piće. Tom se politikom jamči da se voda namijenjena ljudskoj potrošnji može sigurno piti, čime se štiti zdravlje građana. Najvažniji su stupovi te politike sljedeći:

osigurati da se kvaliteta vode za piće nadzire standardima koji se temelje na najnovijim znanstvenim dokazima
osigurati učinkovito i djelotvorno praćenje, procjenu i provedbu kvalitete vode za piće
potrošačima pružiti primjerene, pravodobne i odgovarajuće informacije.

Revizija Direktive 98/83/EZ o vodi za piće uključena je u Program rada Komisije za 2017. kao izravan odgovor na europsku građansku inicijativu „Right2Water”. Prijedlog slijedi evaluaciju Direktive o vodi za piće u okviru programa REFIT te je popraćen procjenom učinka i preporukama Svjetske zdravstvene organizacije.


08. veljače 2018.

Sigurnija voda za piće za sve Europljane

Europska komisija - Priopćenje za tisak
Bruxelles, 1. veljače 2018.

Revidiranim europskim zakonodavstvom koje je danas predložila Europska komisija poboljšat će se kvaliteta vode za piće i pristup toj vodi te će se bolje informirati građane.

Pravo pristupa kvalitetnim osnovnim uslugama, uključujući vodu, jedno je od načela europskog stupa socijalnih prava, koji su jednoglasno prihvatili šefovi država ili vlada na sastanku na vrhu u Göteborgu. Današnjim se zakonodavnim prijedlogom nastoji zajamčiti to pravo i tako odgovoriti na prvu uspješnu europsku građansku inicijativu, „Right2Water”, kojom je prikupljeno 1,6 milijuna potpisa podrške poboljšanju pristupa sigurnoj vodi za piće za sve Europljane. Usto, tim se prijedlogom nastoji osnažiti potrošače osiguravajući da im dobavljači vode daju jasnije informacije o potrošnji vode, strukturi troškova te cijeni po litri kako bi mogli uspoređivati s cijenom flaširane vode. Time će se doprinijeti ostvarenju ciljeva zaštite okoliša, koji uključuju smanjenje uporabe plastike i ograničavanje ugljičnog otiska EU-a, te ostvarenju ciljeva održivog razvoja.

Prvi potpredsjednik Frans Timmermans izjavio je:„Građani su se jasno i glasno izrazili putem europske građanske inicijative pozivajući na poduzimanje mjera za zajamčen pristup sigurnoj vodi za piće. Poslušali smo ih i poštovali njihovu odluku te proveli detaljnu analizu postojećeg zakonodavstva. Danas stoga predlažemo modernizaciju prava EU-a poboljšanjem kvalitete vode za piće te povećanjem pristupa građana gdje je to najvažnije. Zajedno možemo i moramo zaštititi zdravlje i sigurnost naših građana.”

Potpredsjednik Jyrki Katainen, nadležan za zapošljavanje, rast, ulaganja i konkurentnost, rekao je: „Ovim se prijedlogom olakšava prijelaz na kružno gospodarstvo pomažući državama članicama da upravljaju vodom za piće na resursno učinkovit način. Time se podrazumijeva smanjenje potrošnje energije i nepotrebnog gubitka vode. Zahvaljujući povećanoj transparentnosti time će se osnažiti i potrošači te će ih se potaknuti na održivije odluke, primjerice na uporabu vode iz slavine.”

Većina ljudi koji žive u EU-u ima vrlo dobar pristup kvalitetnoj vodi za piće. Za to je zaslužno zakonodavstvo EU-a koje štiti Europljane osiguravanjem pristupa kvalitetnoj vodi za piće. Komisija želi osigurati da se ta kvaliteta dugoročno očuva. Pravila čije ažuriranje Komisija danas predlažepoboljšat će kvalitetu i sigurnost vodedodavanjem novih tvari i tvari u nastajanju popisu kriterija za određivanje sigurnosti vode (poput legionele i klorata). Ti se dodaci temelje na najnovijim znanstvenim saznanjima i preporukama Svjetske zdravstvene organizacije.

Novim će se pravilima od država članica zahtijevati da poboljšaju pristup za sve ljude, posebice za ranjive i marginalizirane skupine, koje trenutačno imaju otežan pristup vodi za piće. To u praksi znači uspostavu opreme za pristup vodi za piće u javnim prostorima, pokretanje kampanja za informiranje građana o kvaliteti njihove vode te poticanje uprava i javnih zgrada da osiguraju pristup vodi za piće.

Druga važna promjena u zakonodavstvu omogućit će lagan, jednostavan te internetski pristup informacijama o kvaliteti vode za piće i opskrbi njome u životnom prostoru, čime će se potaknuti povjerenje u vodu iz slavine. Novim bi se mjerama prema procjenama smanjili mogući zdravstveni rizici povezani s vodom za piće s 4% na manje od 1%.

Manja potrošnja flaširane vode može osim toga pomoći kućanstvima u Europi uštedjeti više od 600 milijuna EUR godišnje. Zahvaljujući većem povjerenju u vodu iz slavine građani mogu pridonijeti i smanjenju plastičnog otpada koji dolazi od flaširane vode, uključujući morski otpad. Plastične boce jedan su od najčešćih plastičnih predmeta za jednokratnu uporabu koji se mogu naći na europskim plažama. Ažuriranjem Direktive o vodi za piće Komisija poduzima važan zakonodavni korak prema provedbi strategije EU-a za plastiku, koja je predstavljena 16. siječnja 2018.

Boljim upravljanjem država članica vodom za piće izbjegnut će se nepotrebni gubitci vode i doprinijet će se smanjenju otiska CO2. Prijedlogom će se stoga dati znatan doprinos dostizanju ciljeva održivog razvoja za 2030. (6. cilj) i ciljeva Pariškog sporazuma o klimatskim promjenama. Novim pristupom sigurnosti temeljenim na procjeni rizika pomoći će se preciznijem provođenju sigurnosnih provjera ako su rizici veći. Komisija će istodobno ubrzati rad na normizaciji kako bi se osiguralo da građevni proizvodi (npr. cjevovodi i spremnici) u vodnom sektoru diljem unutarnjeg tržišta EU-a ne onečišćuju vodu za piće.

Kontekst

Većina ljudi koji žive u EU-u već ima vrlo dobar pristup kvalitetnoj vodi za piće, posebice u usporedbi s nekim drugim regijama u svijetu, djelomično zahvaljujući tomu što u EU-u više od 30 godina postoji zakonodavstvo o kvaliteti vode za piće. Tom se politikom jamči da se voda namijenjena ljudskoj potrošnji može sigurno piti, čime se štiti zdravlje građana. Najvažniji su stupovi te politike sljedeći:

 

Revizija Direktive 98/83/EZ o vodi za piće uključena je u Program rada Komisije za 2017. kao izravan odgovor na europsku građansku inicijativu „Right2Water”. Prijedlog slijedi evaluaciju Direktive o vodi za piće u okviru programa REFIT te je popraćen procjenom učinka i preporukama Svjetske zdravstvene organizacije.

Island poslodavce globama kažnjava za rodno uvjetovane razlike u plaćama

VELIKE KAZNE

(Novlist.hr) Za jednak rad mora biti zajamčena jednaka plaća i u borbi za postizanje tog cilja Island je prva država koja je zakonom i pod prijetnjom novčanih kazni obvezala poslodavce da takvu jednakost i dokažu. Od siječnja 2019. tvrtke na Islandu morat će redovito dokumentacijom dokazivati da nema rodne nejednakosti u isplati plaća. Najveća banka Landsbankinn, nacionalizirana u 2008., tijekom financijskog sloma, već je počela primjenjivati taj zakon. Elisabet Bjornsdottir (34), koja je u ministarstvu financija zadužena za bankarski odjel, kaže da osobno nikada nije doživjela bio kakav oblik diskriminacije u odnosu na muške kolege. Poznato je da je Island već sada u skupini zemalja u kojima je najmanje rodne nejednakosti. Međutim, kaže Bjornsdottir, »upravo je to jedan od temeljnih razloga zašto nam je potreban taj zakon, jer to je nešto što ne upada odmah u oči. Možda vam se čini da je tako... no doista je to teško dokazati«.

 

Na Islandu je od 1961. godine zakonom zajamčena jednaka plaća za muškarce i žene, no novi zakon donosi kopernikanski obrat jer nisu zaposlenici ti koji moraju dokazivati da postoji rodna diskriminacija, već poduzeća moraju dokazati da je razlika, ako ona postoji, opravdana drugim, a ne rodnim razlozima.

 

U praksi to znači da će poslodavci procjenjivati u redovitim razmacima zahtjeve za pojedino radno mjesto i sposobnost svakog zaposlenika da te zahtjeve ispunjava. Taj proces mora biti dokumentiran objektivnim kriterijima i proveden transparentno.

 

Ocjenjivat će se dob zaposlenika, stupanj obrazovanja i osposobljenosti, iskustvo i dodana vrijednost koju zaposlenik ili zaposlenica unosi u posao.

 

Ako tvrtka postupa sukladno zakonu, profesionalni kontrolor (to mogu biti konzultantski uredi) izdaju certifikat na rok od tri godine.

Landsbankinn će potrošiti 120.000 eura da se uskladi sa zakonom, a Baldur Jonsson, koji je u banci zadužen za ljudske resurse, ocjenjuje da su zakonske kazne ispravni put za stvarno premošćenje jaza u plaćama.

U proteklih devet godina Island je prema indeksu Svjetskog gospodarskog foruma bio među zemljama s najvećom jednakošću između muškaraca i žena. Međutim, čak i na Islandu, prema nacionalnim statistikama, razlika u plaćama iznosi 16,1 posto, što je europski prosjek prema podacima Eurostata.

Reforma će obuhvatiti oko 180 islandskih poduzeća i 147.000 zaposlenika na tom otoku s 347.000 stanovnika.

Poslodavci koji budu kršili zakon, bit će prijavljeni Agenciji za rodnu jednakost i novčano kažnjeni globom do 400 eura na dan. U ime transparentnosti javno će se objavljivati njihova imena.

Manjim tvrtkama dat će se rok do 31. prosinca 2021., da se usklade sa zakonom. Međutim, sva ministarstva, javne ustanove i tvrtke s više od 250 zaposlenika morat će se uskladiti do 31. prosinca 2018.

Svjetska banka: Bogatstvo Hrvatske po glavi stanovnika 147.545 dolara, najveći rast u BiH

Autor: Lider/Hina  - Hrvatska, s bogatstvom po glavi stanovnika od 147.545 dolara, nalazi se na 28. mjestu u regiji zemalja Europe i središnje Azije, pokazuje izvješće Svjetske banke “Promjene bogatstva nacija 2018”. Temeljem podataka za 2014. godinu, zemlje regije Europe i središnje Azije imale su udio u svjetskom bogatstvu od 27 posto, pri čemu su najveći dio bogatstva u regiji držale zemlje zapadne Europe, dok se Hrvatska našla ispod prosjeka te regije, stoji u novom izvješću Svjetske banke. Hrvatska se, s bogatstvom po glavi stanovnika od 147.545 dolara, našla na 28. mjestu, što je ispod prosjeka regije, koji iznosi 368.233 dolara. Primjerice, mjesto iznad Hrvatske se nalazi Poljska, s iznosom od 154.932 dolara, dok je Slovenija na 16. poziciji, s iznosom od 351.776 dolara.

Zapadnoeuropske zemlje u 2014. godini držale su 83 posto regionalnog bogatstva – Njemačka 19 posto, Francuska 14 posto, Velika Britanija 13, Ruska Federacija 9, dok je preostalih 8 posto bilo je u rukama istočnoeuropskih i srednjoazijskih zemalja.

Velike razlike

Pritom je bogatstvo po glavi stanovnika značajno variralo u toj regiji. Naime, Norveška, Švicarska i Luksemburg imale su bogatstvo od više od milijun dolara po građaninu, i ustvari su njihovi građani bili među najbogatijima u svijetu, dok je u većini preostalih zemalja OECD-a s visokim dohotkom bogatstvo po glavi stanovnika iznosilo između 600 i 900 tisuća dolara. S druge strane, značajan broj istočnoeuropskih i zemalja središnje Azije, njih 13, imalo je bogatstvo ispod 100 tisuća dolara po osobi.

Kako pokazuje izvješće, globalno bogatstvo znatno je poraslo tijekom protekla dva desetljeća, no gledano po glavi stanovnika se smanjilo ili stagniralo u više od dvadesetak zemalja u različitim prihodovnim razredima.

Izvješće je pokazalo da je globalno bogatstvo poraslo za oko 66 posto, sa 690 tisuća milijardi dolara na 1.443 tisuća milijardi dolara. Međutim, nejednakost je bila značajna, budući da je bogatstvo po glavi stanovnika u zemljama OECD-a s visokim prihodima bilo 52 puta veće nego u zemljama s niskim prihodima.

Smanjenje bogatstva po stanovniku zabilježeno je u nekoliko velikih zemalja s niskim prihodima, u nekim bliskoistočnim zemljama bogatih ugljikom te nekoliko zemalja OECD-a s visokim prihodima pogođenih financijskom krizom 2009. godine.

Promjena bogatstva između 1995. i 2014. bila je poprilično raznolika, pri čemu su neke zemlje pokazale veliki napredak, dok su druge izgubile ‘tlo pod nogama’, osobito nakon financijske krize 2009. godine.

Različite okolnosti

Različiti su razlozi zbog kojeg je bogatstvo po stanovniku stagniralo ili se smanjilo u pojedinim zemljama. Primjerice, u Grčkoj, Portugalu i Španjolskoj ono se smanjilo nakon financijske krize u 2010. godini, usred rasta vanjskog duga tih zemalja te stagnacije ili pada ljudskog kapitala.

U Ukrajini, ukupno bogatstvo palo je za 10 posto, no gubitak broja stanovnika od 12 posto rezultiralo je rastom bogatstva po stanovniku od dva posto. U Turskoj, primjerice, bogatstvo po stanovniku je stagniralo, povećavši se samo dva posto između 1995. i 2014. godine. Kako se navodi u izvješću, to je rezultat postupnog povećanja tereta inozemnog duga, pada razine prirodnog kapitala, koji predstavlja velik udio bogatstva, kao i malih dobitaka kada je u pitanju druga imovina.

U drugim zemljama, ukupno bogatstvo te ono po glavi stanovnika se povećalo. Pritom, smanjenje populacije pridonijelo je povećanju bogatstva po stanovniku u značajnom rasponu zemalja Europe i središnje Azije, kao što su Armenija, Gruzija, Moldavija, Bosna i Hercegovina, Bugarska, Bjelorusija, Albanija, Rumunjska, Latvija, Litva, Ruska Federacija, Poljska, Estonija, Mađarska, Njemačka, a tu se nalazi i Hrvatska.

Najveći rast bogatstva u BiH

Pritom, najveći rast bogatstva po stanovniku, od 274 posto, imala je Bosna i Hercegovina, prvenstveno zbog vrlo brzog rasta ljudskog kapitala, a uslijed oporavka od regionalnih sukoba od bazne godine istraživanja, 1995. godine. Od 43 zemlje regije Europe i središnje Azije, BiH se našla na 41. mjestu, s ukupnim bogatstvom po glavi stanovnika od 40.486 dolara, a slabije plasirani od nje bile su samo Moldavija i Kirgistan.

Izvješće “Promjene bogatstva nacija 2018” prati bogatstvo 141 zemlje između 1995. i 2014. godine objedinjavanjem podataka o prirodnom kapitalu, poput šuma i minerala, ljudskom kapitalu, to jest zaradi tijekom životnog vijeka osobe, zatim proizvodnom kapitalu, poput zgrada, infrastrukture i sl., te neto inozemnoj imovini.

“Izgradnjom i njegovanjem ljudskog i prirodnog kapitala, zemlje širom svijeta mogu povećati bogatstvo i jačati. Svjetska banka ubrzava svoje napore kako bi pomogla zemljama da ulažu više, a i učinkovitije, u svoje ljude”, izjavio je predsjednik Svjetske banke Jim Yong Kim. “Ne može postojati održiv i pouzdan razvoj ako ljudski kapital ne smatramo najvećom komponentom bogatstva naroda”, poručio je.


01. veljače 2018.

Europsko istraživanje o kvaliteti života 2016.

Europska zaklada za poboljšanje životnih i radnih uvjeta

Uvod

Europsko istraživanje o kvaliteti života (EQLS) mjerodavan je alat za praćenje i analizu kvalitete života u EU-u. Istraživanje je provedeno 2003., 2007., 2011. i 2016. i u okviru njega dokumentirani su životni uvjeti i socijalna situacija europskih građana. Uključuje subjektivne i objektivne pokazatelje: iskazane stavove i preferencije te resurse i iskustva.

Pristupom Eurofounda prepoznaje se da je „kvaliteta života”širok pojam koji obuhvaća dobrobit pojedinaca, kao i kvalitetu javnih usluga i kvalitetu društva. Ovo izvješće pruža pregled brojnih čimbenika: ispituje subjektivnu dobrobit, životni standard i značajke oskudice, obveze u pogledu skrbi i ravnotežu između posla i privatnog života; zdravstvenu skrb, dugoročnu skrb, skrb o djeci i ostale javne usluge; socijalnu nesigurnost, socijalnu isključenost i socijalnu napetost, povjerenje te sudjelovanje i angažman u zajednici.

Ovim je izvješćem obuhvaćeno 28 država članica EU-a. U njemu se upotrebljavaju podatci iz Europskog istraživanja o kvaliteti života 2016. godinu te informacije iz prethodnih anketa i drugih istraživanja kako bi se ocijenili trendovi u europskim društvima. Deset godina nakon globalne gospodarske krize u izvješću se preispituje društveni napredak i utvrđuju preostali ili novonastali izazovi.

Kontekst politike

Program politike na razini EU-a sve više naglašava važnost socijalnih čimbenika u koheziji i konvergenciji Europe. EQLS pruža sredstvo za mjerenje rezultata napretka, kao što su dobrobit i socijalna uključenost. Niz podataka može se upotrijebiti za dopunu socijalnih pokazatelja koji se upotrebljavaju za praćenje rezultatâ politike, posebice u pogledu provedbe europskog stupa socijalnih prava. Mnogi aspekti kvalitete života određeni su na nacionalnoj i lokalnoj razini, a rezultati istraživanja u pogledu razlika među zemljama mogu biti poticaj državama članicama za daljnju analizu koju će provoditi te za uzajamno učenje. Budući da je istraživanjem obuhvaćen cijeli EU, u njemu su sadržani podatci o razmišljanjima o konvergenciji i divergenciji u cijeloj Uniji.

Ključni rezultati

Zabilježen je opći napredak u kvaliteti života u EU-u 2016. u odnosu na 2011., a neki su se čimbenici vratili na razinu na kojoj su bili 2007. godine, prije nego što je nastupila kriza. Materijalna se oskudica smanjila, a zadovoljstvo životnim standardom izjednačilo se u svim dohodovnim kvartilima u odnosu na 2011. Međutim, u sedam zemalja i dalje postoji više poteškoća u priskrbljivanju dostatnih sredstava za život nego što je to bio slučaj prije krize 2007. U 11 zemalja više od polovine stanovništva izjavilo je da ima poteškoće u pogledu priskrbljivanja dostatnih sredstava za život.
Razlike u državama u pogledu kvalitete života i dalje su velike, ali radi se o nijansama i stoga se ne može govoriti o homogenim skupinama zemalja. Međutim, višestruke poteškoće u nekim su društvima i dalje izraženije nego u ostalima.
Zadovoljstvo životom u EU-u u posljednjem je desetljeću ostalo na relativno visokoj razini: u istraživanju za 2016. ocijenjeno je u prosjeku sa 7,1 na ljestvici od 1 do 10. Između 2011. i 2016. zadovoljstvo životnim standardom povećalo se u nekim državama članicama, posebice u Mađarskoj, Estoniji i Ujedinjenoj Kraljevini, a najviše se povećalo u Mađarskoj, Bugarskoj, Estoniji i Poljskoj. U Grčkoj, Italiji i Španjolskoj zadovoljstvo životom smanjilo se tijekom tog razdoblja, čime se nastavlja negativan trend primjetan i prije gospodarske krize.
Ocjene kvalitete javnih usluga općenito su porasle; zadovoljstvo zdravstvenom skrbi i skrbi o djeci posebno se povećalo u nekoliko zemalja u kojima su ocjene prethodno bile niske. Percepcija kvalitete javnih usluga još uvijek značajno varira među državama članicama, a građani u skupinama s niskim dohotkom navode manje poboljšanja u kvaliteti usluga.
U gradskim četvrtima sve više ljudi iskazuje zabrinutost zbog kvalitete zraka. Što se tiče usluga u okviru susjedstva, među istaknutim problemima nalazi se nedostatan pristup objektima za reciklažu, dok je u nekim zemljama problematičan pristup bankarskim uslugama u ruralnim područjima. U usporedbi s prethodnim istraživanjem, u EQLS-u za 2016. manji udio ljudi izjavio je da se osjeća blisko drugim ljudima u svojem lokalnom području, osobito u ruralnim područjima, gdje je ovaj čimbenik važan za socijalnu uključenost.
Zamjetno je opće poboljšanje pokazatelja kvalitete društva, uključujući smanjenje osjećaja socijalne isključenosti, povećanje sudjelovanja u klubovima, društvima ili udrugama i povećanje povjerenja u državne institucije. U skupini mladih ljudi (18 – 24 godine) zabilježen je najveći porast povjerenja u druge ljude, što možda ukazuje na novu generaciju koja je manje pogođena krizom.
Smanjio se osjećaj napetosti između siromašnih i bogatih, uprave i radnika te starih i mladih, a, s druge strane, zabilježeno je povećanje napetosti između različitih vjerskih i etničkih skupina te napetosti među ljudima različite spolne orijentacije, iako u manjoj mjeri.
Postoje trajne nejednakosti u pogledu nekih pokazatelja i jasno je da val oporavka od krize nije jednako zahvatio sve građane. U skupinama s niskim dohotkom poboljšanja nekih čimbenika bila su ograničenija u pogledu sveukupne kvalitete javnih usluga, osjećaja socijalne isključenosti i rizika za mentalno zdravlje (žene u najnižem dohodovnom kvartilu u posljednjem su desetljeću trajno izložene većem riziku). Međutim, iskazana kvaliteta zdravlja stanovništva, koja se smanjila nakon krize, sada je bolja nego 2007., uključujući i osobe u najnižem dohodovnom kvartilu.
Iskazane su brojne nesigurnosti i neizvjesnosti. One uključuju smanjenje sigurnosti u pogledu zadržavanja smještaja, znatnu zabrinutost zbog nedovoljnog dohotka u starijoj dobi u dvije trećine država članica – 13 % ljudi u EU-u iskazalo je izrazitu zabrinutost i, u brojnim zemljama, smanjenje razine optimizma u pogledu budućnosti svoje djece u odnosu na vlastitu budućnost.

Pokazatelji politike

Najveća poboljšanja u kvaliteti života zabilježena su u drugom najvišem dohodovnom kvartilu – pozitivan pomak za dio srednje klase u EU-u –što potiče na razmišljanje o tome kako bi se taj napredak u pogledu kvalitete života pojedinca i u pogledu učinkovitosti javnih usluga mogao proširiti i na druge skupine.
Situacija dugotrajno nezaposlenih osoba pogoršala se pa bi se pri kreiranju politika trebala uzeti u obzir činjenica da su rizici za mentalno zdravlje u ovoj skupini porasli, a njihov osjećaj socijalne isključenosti osobito je visok. Pri osmišljavanju mjera bilo bi primjereno dodatno ispitati sastav i promjenjive osobine osoba u skupini dugotrajno nezaposlenih.
Kako bi se riješio problem zaduženosti i zaostalih dugovanja, aktivnosti bi se mogle bolje usmjeriti ako se, osim uobičajenih potrošačkih i hipotekarnih dugova, u obzir uzmu dugovi od najma, komunalne naknade, telefonske usluge te neformalni dugovi. Potonje vrste duga češće su kod skupina s niskim dohotkom i mogu upućivati na rizik od prekomjerne zaduženosti.
Mjere za promicanje otpornosti trebale bi uključivati olakšavanje pristupa izvorima podrške – društvenim mrežama i institucijama – jer se ljudi koji osjećaju da se mogu osloniti na podršku osjećaju otpornijima.
Kako bi se odgovorilo na pogoršanje ravnoteže između posla i privatnog života, politike bi se trebale usmjeriti na radnike s ugovorima na određeno vrijeme i one zaposlene u proizvodnji, kao i na ljude s obvezama u pogledu skrbi, a posebno na mlađe i sredovječne žene.
Kako bi se odgovorilo na rastuću potrebu za dugoročnom skrbi te pomoglo održavanju i povećanju ukupne zaposlenosti, politike bi trebale uključivati mjere za neslužbene skrbnike koji su zaposleni, kao i za one koji nisu zaposleni. Potonja skupina zaslužuje veću pozornost zato što se njezini pripadnici susreću s nizom poteškoća, među ostalim s poteškoćama u pronalaženju drugih uloga nakon što prestanu izvršavati obveze u pogledu skrbi.
Planiranje usluga za društva koja stare treba uključivati razvoj kvalitetnih mjera za rješavanje problema niskih ocjena koje uslugama dugotrajne skrbi daju osobe koje su korisnici takvih usluga i one koje nisu.
Starije osobe navode nižu razinu zadovoljstva životom i veće poteškoće u pogledu priskrbljivanja dostatnih sredstava za život u mnogim zemljama, posebice u istočnoj Europi, a taj je trend utvrđen u najnovijim i prethodnim istraživanjima i ukazuje na to da treba poduzeti mjere za poboljšanje učinkovitosti u pogledu pružanja socijalne sigurnosti.

Prosječna neto plaća u Hrvatskoj iznosi 6.190 kuna

Prosječna neto plaća za studeni u odnosu na prosjek za listopad je viša za 176 kuna ili nominalno za 2,9 posto.

(POSLOVNI DNEVNIK) - Prosječna mjesečna isplaćena neto plaća po zaposlenom u pravnim osobama u Hrvatskoj za studeni prošle godine iznosila je 6.190 kuna, što je na mjesečnoj razini nominalni porast od gotovo tri posto, a na godišnjoj za 6,6 posto, pokazuju prvi podaci koje je u utorak objavio Državni zavod za statistiku (DZS). Prosječna neto plaća za studeni u odnosu na prosjek za listopadje viša za 176kuna ili nominalno za 2,9posto. Na godišnjoj razini, u odnosu na studeni 2016. godine prosječna je neto plaća bila viša za 385 kunaili nominalno za 6,6 posto. Po prvim podacima DZS-a, prosječna mjesečna bruto plaća po zaposlenom u pravnim osobama zastudeni iznosila je 8.381 kunu. Na mjesečnoj razini to je nominalni rast za 3,7 posto ili za 300 kuna, dok je na godišnjoj razini prosječna bruto plaća bila veća za 422 kune ili nominalno za 5,3posto.

Hrvati ‘opasnost’ za austrijsko tržište rada, izgledan produžetak ograničenog zapošljavanja

Autor: Lider

Beate Hartinger-Klein, austrijska ministrica rada, nije za potpuno otvaranje tržišta rada hrvatskim državljanima, a Austija do 1. srpnja ove godine treba odlučiti hoće li ograničenja za rad hrvatskih državljana produžiti za još dvije godine, piše Kurier.

– Razmišljamo o tome da u potpunosti iskoristimo prijelazno razdoblje od sedam godina za Hrvatsku, rekla je Klein i dodala da treba uzeti u obzir 400 tisuća nezaposlenih u Austriji te će o svemu izvijestiti Europsku komisiju do 30. lipnja i navesti svoje argumente, prenosi dnevnik.hr.

O svemu će se odlučiti unutar vladajuće konzervativne koalicije, a lider socijaldemokrata i donedavni kancelar Christian Kern upravo je hrvatske građane izdvojio kao potencijalnu opasnost za tržište rada u Austriji te procjenjuje da bi ih u idućih 5 godina moglo doći 150 tisuća.

Kako navodi austrijski Kurier, što se procedure tiče produženje ograničenja za pristup Hrvata austrijskom tržištu nije problem – Europska komisija samo treba odobriti zahtjev Austrije i prihvatiti argumente.


23. siječnja 2018.

Kampanja “Stop radu na crno – stop neprijavljenom radu”

(mrms.hr) - Ministarstvo rada i mirovinskoga sustava glavni je korisnik IPA 2012 Twinning projekta: „Jačanje politika i kapaciteta za smanjenje neprijavljenog rada (rada na crno)“ koji se provodi u suradnji s projektnim partnerima iz Republike Slovačke i Savezne Republike Njemačke. Glavni cilj projekta jest jačanje administrativnih kapaciteta Republike Hrvatske u borbi protiv rada na crno te stvaranje učinkovitog sustava politika, mjera i kontrolnih mehanizama.

Projekt se sastoji od 5 komponenti:

Pojavni oblici neprijavljenog rada („rada na crno“) u Republici Hrvatskoj:

Prednosti prijavljivanja radnika:

Štetnosti neprijavljenog rada:

U borbi protiv rada na crno najvažniju ulogu ima Inspektorat rada. Inspektorat rada obavlja ciljane inspekcijske nadzore, ali također postupa i na temelju zaprimljenih predstavki/prijava. Suzbijanje neprijavljenog rada jedan je od prioriteta u radu Inspektorata rada.

Za više informacija pogledati na poveznici Kampanja “Stop radu na crno – stop neprijavljenom radu”

USPOREDBA PLAĆA OTKRIVA SAV JAD LJUDI U HRVATSKOJ: Stručnjak ovdje zaradi kao radnik jednostavnog zanimanja u Njemačkoj

PODACI EUROSTATA
Cijena rada u usporedbi s drugim zemljama pokazuje koliko Hrvatska ekonomski zaostaje.

(Net.hr) - Statistički podaci pokazuju da Hrvatska ne zaostaje samo za razvijenim, već i za tranzicijskim zemljama. Početkom siječnja tražili su se radnici za otprilike 15.000 slobodnih radnih mjesta kod otprilike šest tisuća poslodavaca. Četiri najtraženija zanimanja su konobar, prodavač, kuhar i čistačica, čije se mjesečne plaće najčešće oko četiri tisuće kuna te su 50 posto niže od državnog prosjeka. Njih po potražnji slijede medicinske sestre, vozači, ekonomisti, zidari, zaštitari i njegovatelji. Prosječna je plaća u Hrvatskoj početkom ove godine iznosila oko šest tisuća kuna, s godišnjim rastom plaća od otprilike pet posto. Cijena rada u usporedbi s drugim zemljama pokazuje koliko Hrvatska ekonomski zaostaje. Na primjer, Češka je u ovu godinu ušla s 6600 kuna prosječne plaće, dok su prosječne plaće u Njemačkoj 2,8, a u Austriji 2,4 puta veće nego u Hrvatskoj, piše Večernji.

IT industrija je jedna od rijetkih koja se i plaćama uklopila u međunarodnu podjelu

Plaće onih s visokom stručnom spremom u Hrvatskoj se kreću u rasponu od šest do 16 tisuća kuna, dok najniže plaće imaju oni u tekstilnoj i obućarskoj industriji te zaštitari. No, prosječna primanja inženjera u IT sektoru su između 14 i 15 tisuća kuna.Radnici s visokom stručnom spremom u Hrvatskoj prosječno zarađuju oko 8300 kuna, dok oni s višom stručnom spremom prosječno primaju plaću od oko 6500 kuna. VKV radnici zarađuju otprilike šest tisuća kuna neto. Visokokvalificirani radnici u Hrvatskoj mogu zaraditi i do devet tisuća kuna mjesečno, no takve su plaće ipak rjeđa pojava. Raspon plaća VKV radnika je od četiri do devet tisuća kuna, ovisno o branši. Radnici u naftnoj, farmaceutskoj, računalnoj industriji ili telekomunikacijama obično zarađuju između sedam i osam tisuća kuna, dok VKV radnik u drvnoj industriji zaradi četiri tisuće kuna mjesečno.

Slovačka i Češka pretekle Hrvatsku po plaćama

Podaci Eurostata pokazuju kako je prosječna bruto satnica u Hrvatskoj pretprošle godine iznosila deset eura (iz podatka je isključen javni sektor), no on uključuje sva javna davanja vezana uz plaću, poput poreza i doprinosa, naknade za prijevoz i sličnog. Satnica u Slovačkoj iznosila je 10,7 eura, a u Češkoj 10,3 eura. Te su dvije zemlje 2016. pretekle Hrvatsku po pitanju plaća.

U susjednoj Sloveniji satnica se plaća oko 16 eura, u Grčkoj 13,9 eura, u Rumunjskoj 4,4 eura. Iza Hrvatske su po bruto plaćama Bugarska, Letonija, Litva, Poljska i Rumunjska. Za usporedbu, satnica u Danskoj iznosi 43,3, a u Njemačkoj prosječno 33,4 eura.

Velike razlike u cijeni sata rada

Razlike u plaćama još su značajnije kada se promatra prosječna plaća po zanimanjima. Na primjer, njemačka cijena sata rada u jednostavnim zanimanjima iznosi 10,38 eura, dok hrvatska iznosi tek 3,75 eura. Rukovoditelji u Hrvatskoj rade za 13,3 eura po satu, dok isti u Sloveniji zarade 20, a u Njemačkoj 46 eura po satu. Znanstvenici, inženjeri i stručnjaci u Njemačkoj su plaćeni 30 eura po satu, dok satnica u Hrvatskoj iznosi tek devet eura pa jednostavna računica navodi na zaključak da stručnjak u Hrvatskoj zarađuje plaću radnika nekog od jednostavnih zanimanja u Njemačkoj.

Minimalna plaća: Osnovica za doprinose umanjuje se za 50 posto

Autor Marija Zuber

(LIDER) - Izmjenama Zakona o minimalnoj plaći od 1. siječnja u svotu minimalne plaće ne uključuju se povećanja plaće za prekovremeni i noćni rad, rad nedjeljom i za blagdane, što pogoduje zaposlenima. Za poslodavce je pak uvedeno oslobođenje od dijela doprinosa. Od 1. siječnja do 31. prosinca 2018. minimalna plaća radnika zaposlenog na puno radno vrijeme iznosi 3439,80 kn mjesečno bruto, što je u odnosu na 2017. povećanje od pet posto, odnosno 163,80 kn. Taj bruto iznos uključuje doprinose za mirovinsko osiguranje (stopa 20 posto), porez na dohodak i prirez (za radnika koji iz bilo kojeg razloga ne iskorištava osobni odbitak) i neto iznos plaće. Za nepuno radno vrijeme minimalna plaća određuje se razmjerno spram punog radnog vremena. Primjerice, ako radnik radi 20 sati tjedno, njegova je minimalna plaća 1719,90 kn na mjesec. Različito od drugih europskih država, u Hrvatskoj se minimalna plaća određuje u mjesečnom iznosu koji ne ovisi o duljini mjeseca, a većina drugih država propisuje minimalnu zaradu po satu.

Uz povećanje mjesečnog iznosa, izmijenjena je definicija minimalne plaće. Do 31. prosinca 2017. ona je bila definirana kao najmanji iznos na koji ima pravo radnik zaposlen na puno radno vrijeme za jedan mjesec proveden na radu i nije uključivala ugovorene ili drugim aktima propisane dodatke na plaću. Poslodavac je primjenjivao izvore radnog prava koji ga obvezuju (ugovor o radu, kolektivni ugovor, pravilnik o radu, posebni propisi), a ako je iznos radnikove plaće zajedno s dodacima bio manji od minimalne plaće, on je imao pravo na minimalnu plaću.

Svakako imati u vidu

Od 1. siječnja 2018. u svotu minimalne plaće ne uključuju se povećanja plaće na koja radnik ima pravo za prekovremeni rad, noćni i rad nedjeljom te u dane blagdana. U minimalnu plaću i dalje se uključuju svi ostali dodaci na koje radnik ima pravo po bilo kojoj osnovi, kao npr. dodatak za radni staž, troškove prehrane, smjenski rad, dvokratni rad, trokratni rad, poslijepodnevni rad, rad subotom, rad na visini, rad na hladnoći, rad izložen visokim temperaturama, rad u posebnim uvjetima, za odgovornost na poslu, rad sa strankama, za rad izložen opasnostima u cestovnom prometu, dodatak po osnovi udaljenosti mjesta stanovanja od radnog mjesta, dodatak za ostvareni radni učinak i dr.

S obzirom na to da inspekcija rada nadzire primjenu Zakona o minimalnoj plaći, uputno je da poslodavci prilagode sadržaj obračuna plaće ovim novim zahtjevima te osiguraju povezanost podataka iz evidencije o radnom vremenu s onima u isplatnim listama.

Uvjeti za smanjenje

Od 1. siječnja 2018., počevši od plaće za ovaj mjesec, mjesečna osnovica za obračun doprinosa na plaću umanjuje se za 50 posto minimalne plaće ili razmjernog dijela minimalne plaće. Umanjenje osnovice primjenjuje se pri obračunu doprinosa za obvezno zdravstveno osiguranje (stopa od 15 posto), zaštitu zdravlja na radu (stopa od 0,5 posto) i zapošljavanje (stopa od 1,7 posto).

Osnovica se ne umanjuje pri obračunu doprinosa za mirovinsko osiguranje (doprinosi iz plaće, stopa od 20 posto ili 15 posto + 5 posto) niti pri obračunu dodatnog mirovinskog doprinosa koji se plaća za radnike s pravom na staž osiguranja s uvećanim trajanjem.

Olakšica je uvedena kako bi se pomoglo radno intenzivnim industrijama, ponajprije tekstilnoj i drvnoj, ali je mogu iskoristiti svi poslodavci koji ispunjavaju propisane uvjete. Poslodavci mogu za određenog radnika umanjiti osnovicu za obračun doprinosa za 50 posto minimalne plaće ili njezina razmjernog dijela uz uvjet da su s radnikom za prosinac 2017. imali ugovorenu, utvrđenu ili propisanu plaću u iznosu minimalne plaće ili manje te da i nastavno u 2018. s tim radnikom imaju ugovorenu, utvrđenu ili propisanu plaću do iznosa minimalne plaće.

Umanjenje osnovice ne može se iskoristiti za dodatke koji se ne uključuju u minimalnu plaću (dodatak za noćni rad, prekovremeni, rad nedjeljom i rad blagdanom), pri isplati oporezivih naknada, potpora ili stimulativnih dijelova plaće koji se odnose na više mjeseci niti pri isplati naknade plaće prema posebnim propisima.

Kako izračunati

Primjerice, ako radnik radi cijeli mjesec i ima ugovoreno pravo na minimalnu plaću od 3439,80 kn, poslodavac će mirovinske doprinose obračunati na punu svotu plaće (20 posto iz plaće), a pri obračunu doprinosa na plaću (17,2 posto) osnovicu će umanjiti za polovinu tog iznosa i obračunati doprinose na svotu od 1719,90 kn. Tako će poslodavac uštedjeti 295,82 kn. No ako radnik u dijelu mjeseca radi i za odrađene sate ima pravo na razmjernu svotu minimalne plaće od 2000 kn, a za ostatak mjeseca pravo na naknadu za bolovanje na teret poslodavca, osnovica za obračun doprinosa na plaću može se umanjiti samo za polovinu dijela mjesečnog primitka koji se odnosi na plaću za obavljeni rad, tj. za 1000 kn.

Za dio mjesečnog primitka koji se odnosi na naknadu za bolovanje na teret poslodavca treba obračunati i platiti sve propisane doprinose. U slučaju kad radnik ostvaruje pravo na neki od četiri dodatka koji se ne uključuju u minimalnu plaću, oslobođenje se može iskoristiti samo za minimalnu plaću bez ovih dodataka.


17. siječnja 2018.

Od Hrvata su nesretniji samo Grci i Portugalci

PSIHIČKO STANJE NACIJE

Političari tvrde da smo sretni, sindikati suprotno, psiholozi kažu – okrenite se sebi

(GLAS SLAVONIJE) - U srijedu, 10. siječnja, obilježava se Svjetski dan smijeha. Smijeh je najbolji lijek – tu krilaticu na umu je imao i osnivač, Indijac Madan Kataira, kada ga je utemeljio. Istraživanja pokazuju kako je čak 70 posto bolesti vezano uz stres, smijeh pak izaziva smanjenje stresa i povećava razinu endorfina, hormona sreće u ljudskom tijelu.

Međutim, istraživanja Ujedinjenih naroda od prošle godine govore u prilog tome da Hrvati nisu najsretnija nacija. UN-ova inicijativa Mreža rješenja za održivi razvoj objavila je prošle godine još jedno godišnje izvješće o sreći u svijetu, uz koje je priložena i ljestvica na kojoj su zemlje poredane po tomu koliko su njihovi građani sretni. Lista je sastavljena na temelju istraživanja u 155 država. Hrvatska je prema tom istraživanju bila na 77. mjestu s ocjenom 5,29, što je tri mjesta niže nego godinu ranije i punih 15 mjesta lošije nego 2015. kada je u Hrvatskoj indeks sreće bio 5,75. Najsretnija zemlja, prema ovom izvješću, bila je Norveška. Među zemljama EU-a od Hrvatske se nesretnijima smatraju samo Grci i Portugalci.

Od čovjeka do čovjeka

Psihologinja Mirjana Nazor kaže kako bi nacija u ovom trenutku prije mogla obilježavati Dan suza umjesto Dana smijeha, međutim svatko pojedinačno mora tražiti razlog za osmijeh i sreću u svom okruženju.

- Bilo da je riječ o obiteljskom okruženju, prijateljskom, radnom, mislim da se uvijek, unatoč svemu, mogu naći trenutci i situacije zbog kojih ćemo se nasmijati i osjećati se vedro i optimistično - kaže Nazor dodavši kako bismo se morali koliko-toliko realno postaviti i shvatiti da, nažalost, na ono što ne možemo mijenjati ne trebamo gubiti vrijeme, energiju ni živce.

- Trebamo se okrenuti sredini u kojoj se dobro osjećamo, gdje nam je ugodno i tu ćemo sigurno naći vedre i vesele trenutke - kaže ova psihologinja.

Na upit koliko politička i gospodarska situacija utječu na raspoloženje običnog čovjeka kaže kako to također u velikoj mjeri zavisi od čovjeka do čovjeka.

- Znam više ljudi koji su mi rekli da više ne gledaju ni jedan dnevnik jer se ne žele nervirati. Jednostavno, biraju druge programe, bilo da su edukativni ili zabavni. Prema tome, meni se čini da, ako želim biti informirana, moram imati neku svoju unutarnju kontrolu i ne dopustiti da vanjska zbivanja na koja nemam nikakvog utjecaja na mene utječu. To je jednostavno stvar samokontrole. Netko je u tome uspješan, netko manje - kaže Nazor pozivajući građane da pokušaju u svojoj mikrosredini napraviti koliko-toliko ugodno životno okruženje.

Okrutne brojke

Krešimir Sever, predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata, kaže kako bi dojam, kada bismo sudili prema izjavama vladajućih, bio takav da ulazimo u sretno razdoblje gdje sve cvate, brojke rastu, raste zaposlenost, rastu plaće, BDP...

- To bi bila ta strana kada ne bi bilo one druge strane koju građani žive svaki dan i koji ne osjete najveći dio toga o čemu se govori. Ako smo mi na 59 posto kupovne moći prosjeka EU-a, onda se baš nemamo čemu veseliti, ni ako je prosječna plaća malo veća od šest tisuća kuna, a ona srednja, medijalna, malo veća od 5200 kuna. Također, ako je prosječna mirovina između 2200 i 2300 kuna - navodi Sever.

Ističe i kako nema razloga za radost ni ako se osvrnemo na istraživanja koja vrlo jasno pokazuju gdje smo, a ni kada je riječ o perspektivi.

- Hrvatska polako, ali sigurno izbija na sam vrh zemalja po nesigurnosti zaposlenja. Većina novosklopljenih ugovora od 2003. naovamo su na određeno vrijeme ili neki drugi nestalni oblik rada - kaže Sever konstatirajući kako mladi ljudi nemaju perspektivu u ovoj zemlji, uz, kako kaže, časne izuzetke.

- Po strukturi nezaposlenih i po traženju radnih mjesta, pa čak i metodologiji koju je izradio Ekonomski institut u Zagrebu, jasno se vidi da, ako i ima potražnje za radnicima, to je za onima nižih sprema - upozorava sindikalist. Zaključuje i kako zemlja koja se orijentira na poslove za koje treba niža kvalifikacija ili uopće ne, što znači i nižu dodanu vrijednost iz rada, niže plaće, nižu kupovnu moć, ne može biti sretna, a ni njezini građani. Nažalost, konstatira, da se i mladi ljudi, već na fakultetu, izjašnjavaju kako ne vide svoju budućnost u Hrvatskoj.

- Na kraju, ni političari ne bi trebali imati razloga za smijeh, jer nema razloga za radost zemlja koja stari, gdje je prije dvije godine bilo 14 tisuća više umrlih nego novorođenih, a gdje projekcije govore kako će se broj školske djece smanjiti za jednu trećinu - poručuje Sever.

Maja MUŠKIĆ

Ni susjedi nisu presretni

Prema istraživanjima UN-a i prošlogodišnjem globalnom izvješću gdje je Hrvatska prema razini sreće zauzela 77. mjesto, zanimljivo je spomenuti plasman susjednih zemalja. Italija je tako 48. (5,96), Slovenija 62. (5,75), Srbija 73. (5,39), Mađarska je 75. (5,32), Crna Gora 83. (5,23), BiH je 90. (5,18). Pet najnesretnijih nacija na svijetu su Ruanda, Sirija, Tanzanija, Burundi i Srednjoafrička Republika gdje se sreća na skali do deset ocjenjuje trojkama. Ispitanici su stupanj sreće ocjenjivali od 0 do 10, pri čemu nula predstavlja najgori, a deset najbolji mogući život.

Stopa nezaposlenosti u EU i eurozoni u silaznoj putanji; Hrvatska prati trend

Autor: Lider/Hina

Stopa nezaposlenosti u Europskoj uniji i eurozoni u studenome 2017. dodatno je blago smanjena, a slična kretanja bilježi i Hrvatska, koja je ujedno izdvojena u skupinu zemalja s najvećim padom stope nezaposlenosti na godišnjoj razini, pokazalo je u utorak izvješće Eurostata. Sezonski prilagođena stopa nezaposlenosti u 28-članom EU, utvrđena metodologijom Međunarodne organizacije rada (ILO), u studenome je skliznula za 0,1 postotni bod, na 7,3 posto, najnižu razinu od listopada 2008. godine. I u 19-članoj eurozoni smanjena je za desetinu postotnog boda, na 8,7 posto, i drži se na najnižim razinama od siječnja 2009. godine. Slična kretanja bilježi Hrvatska, s padom stope nezaposlenosti također za 0,1 postotni bod u odnosu na prethodni mjesec, na 10,4 posto. U studenome 2017. godine bez posla je bilo 187 tisuća građana, ili dvije tisuće manje nego u listopadu.

Na godišnjoj je razini stopa nezaposlenosti smanjena za 2,1 postotni bod a broj nezaposlenih za 41.000., pokazalo je izvješće Eurostata.

U društvu s Grčkom

Time se Hrvatska prema priopćenju europskog statističkog ureda svrstala u skupinu zemalja s najvećim padom stope nezaposlenosti na godišnjoj razini koju predvodi Grčka, s daleko najvećim padom stope nezaposlenosti od 2,7 postotnih bodova. Slijedi Portugal, s padom stope nezaposlenosti za 2,3 postotna boda, te Cipar, s istim padom iskazanim u postotnim bodovima kao i Hrvatska.

Najnižu stopu nezaposlenosti među članicama EU-a i dalje bilježi Češka, od 2,5 posto, a slijede Malta i Njemačka, s 3,6 posto. Najviše stope i dalje bilježe Grčka, s 20,5 posto u rujnu 2017. i Španjolska, sa 16,7 posto.

U Eurostatu procjenjuju da je u studenome bez posla u EU bilo 18,116 milijuna građana, od čega 14,263 milijuna u eurozoni. Na mjesečnoj razini broj nezaposlenih smanjen je u EU za 155 tisuća, a u eurozoni za 107 tisuća.

U usporedbi sa studenim 2016. godine u EU je njihov broj smanjen za 2,133 milijuna a u eurozoni za 1,561 milijun.

Silazni trend nastavljen i među mladima

U 28-članom EU stopa nezaposlenosti među mlađima od 25 godina u studenome je iznosila 16,2 posto, nasuprot 18,2 posto godinu dana ranije. U eurozoni je smanjena na 18,2 posto, s 20,5 posto u studenome 2016.

Bez posla je u studenom prošle godine u EU bilo 3,698 milijuna mladih u dobi do 25 godina, od čega 2,624 milijuna u eurozoni.

Na godišnjoj je razini broj nezaposlenih u toj dobnoj skupini tako smanjen za 429 tisuća u EU a za 286 tisuća u eurozoni.

Najnižu nezaposlenost među mladima ima Češka, sa stopom od pet posto, i Njemačka, sa 6,6 posto. S druge strane, daleko najvišu stopu nezaposlenosti mladih ima Grčka, s 39,5 posto u rujnu 2017. Slijede Španjolska s 37,9 posto i Italija, s 32,7 posto.

Hrvatska je u drugom tromjesečju 2017. bilježila stopu nezaposlenosti mladih od revidiranih 25,3 posto. U prethodnom je Eurostatovom izvješću, objavljenom krajem studenoga, procijenjena na 25,2 posto. U istom razdoblju 2016. godine iznosila je prema podacima iz najnovijeg Eurostatova izvješća 30,4 posto.

Indeks slobodnih radnih mjesta za 2017. sugerira snažan oporavak tržišta rada

Autor Lider/Hina

Indeks slobodnih radnih mjesta – OVI indeks u prošloj je godini porastao za 33 posto u odnosu na 2016. godinu, što ukazuje na snažan oporavak potražnje za radom, objavio je u petak Ekonomski institut, Zagreb (EIZ). “U odnosu na pretkriznu 2007. ukupan broj online oglasa u 2017. bio je viši za 14 posto, što upućuje na to da je potražnja na hrvatskom tržištu rada veća nego i u najboljim godinama prije krize”, ističu iz EIZ-a.

Dominacija ugovora na određeno

Analitičari EIZ-a zamjećuju i da je, iako su se u online oglasima u 2017. godini i dalje najviše nudili ugovori na određeno (45 posto svih oglasa), broj oglasa koji nude takve ugovore rastao nešto sporije u usporedbi s oglasima koji nude zapošljavanje na neodređeno. Ti su oglasi s 39 posto ukupnih oglasa u 2016. došli na udio od 42 posto u 2017. godini. U prošloj je godini bio primjetan i pad broja oglasa koji nude stručno osposobljavanje – oni su sa 6 posto udjela u svim oglasima u 2016. pali na udio od 4 posto u 2017. godini.

“To govori u prilog stabilnom rastu hrvatskog gospodarstva i povoljnim očekivanjima poslovnog sektora za nadolazeće razdoblje s obzirom na to da su poslodavci sve više spremni zapošljavati radnike za stalno, što nije bio slučaj tijekom krize”, ističu iz EIZ-a.

I lani je najveća potražnja za radnom snagom, kao i godinu prije, bila za zanimanja prodavač, konobar, kuhar, vozač i programer.

Analitičari EIZ-a pritom zamjećuju kako je među tim zanimanjima potražnja za programerima rasla po najnižoj stopi (od 18 posto), čime su oglasi u kojima se traže programeri s četvrtog mjesta u 2016. pali na peto mjesto najtraženijih zanimanja u 2017. godini.

Porast potražnje za nekvalificiranim radnicima

Napominju i kako je, osim konstantnog rasta potražnje za zaposlenicima sa srednjom stručnom spremom, u prošloj godini primjetan poveći porast potražnje za nekvalificiranim (NKV) radnicima, za 56 posto, te polukvalificiranim (PKV) radnicima, za 130 posto, dok je potražnja za zaposlenicima s visokom stručnom spremom porasla za manje od 4 posto u odnosu na 2016. godinu.

“Očigledno, sve je izraženija potražnja za radnicima nižih kvalifikacija, o čemu govore i najtraženija zanimanja i tražena razina obrazovanja”, zaključuje se u priopćenju EIZ-a.

OVI – Online Vacancy Indeks, mjesečni je indeks online oglasa slobodnih radnih mjesta, razvijen na Ekonomskom institutu u suradnji s portalom MojPosao, a svrha mu je pružanje pravovremenih informacija o trenutnom stanju potražnje za radom.

OVI indeks izrađuje se jednostavnim prebrojavanjem broja jedinstvenih novih oglasa čiji rokovi prijave završavaju u mjesecu za koji se indeks izračunava. S obzirom na to da se uzimaju oglasi objavljeni putem samo jednog portala, broj oglasa izražava se kao indeks (bazna godina je 2015.).


10. siječnja 2018.

POZNATI SINDIKALIST ZA NET.HR O BROJKAMA KOJIMA SE VLAST PONOSI: ‘Sve to stoji, ali bilježimo i crne rekorde o kojima šute’

FINANCIJE U 'ZELENOM'
Ako bismo sudili prema potrošnji, nastavlja Sever, to bi značilo da se stanje malo poboljšava, ali da ljudi još uvijek imaju toliko malo da sve što dobiju završi u potrošnji.

(Net.hr) - Ministar financija Zdravko Marić na Novu se godinu u intervjuu HRT-u pohvalio kako je Hrvatska prvi put u povijesti godinu završila u suficitu. Iako nitko ne sumnja u istinitost brojki koje je ministar financija iznio sinoć na javnoj televiziji, zanimalo nas je vide li i koliko obični građani u svojim novčanicima sve te uspjehe kojima se vladajući diče. “Ne vidi se previše. Može se prosuđivati prema različitim stvarima, oni koji žele naći razloge potvrde toga, onda će ih tu i tražiti. Primjerice, da je zabilježena rekordna potrošnja u prosincu”, kaže predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata Krešimir Sever u razgovoru za Net.hr.

Rekordna potrošnja kao loš znak

U sindikatu su očekivali da će sada već prošle godine u prosincu biti vrlo visoka potrošnja, između 12,5 i 13 milijardi kuna, ali se nisu usudili govoriti o 13,5 milijardi. Međutim, Sever poručuje da to nije samo pokazatelj dobrog stanja jer mnogo je zabrinjavajućih razloga zašto se to dogodilo na taj način.“Već smo u 2016. godini bilježili rekordni iznos doznaka iz inozemstva. Očekujemo da će prošla godina pokazati da je tu bilo još više doznaka iz inozemstva s obzirom na broj ljudi koji su se iselili iz Hrvatske. U pravilu ti ljudi šalju novac za blagdane”, objašnjava predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata.

Na rekordnu potrošnju utjecao je i rast plaća zaposlenih u državnim i javnim službama, a bilo je iisplatabožićnica i darova za djecu, lagano su rasle mirovine i sve se to na kraju nađe u potrošnji.“Ali, upravo ta potrošnja pokazuje da mi ne živimo baš tako jako dobro. Zašto? Zato što prosječnom kućanstvu danas nedostaje sredstava da bi pokrilo svoje redovite mjesečne troškove i vrlo je mali broj građana koji danas mogu reći da ležerno prežive mjesec. I što god se pojavi kao dodatni prihod završi u potrošnji. Zašto? Zato što nemaju novca za redovito trošiti i onda svaka kuna koja dođe završi u potrošnji – ne zbog bahatog trošenja, nego što ljudi kupuju ono što im treba, a za što nemaju novca”, objašnjava Sever. Ako bismo sudili po potrošnji, nastavlja Sever, to bi značilo da se stanje malo poboljšava, ali da ljudi još uvijek imaju toliko malo da sve što dobiju završi u potrošnji.

Nesigurni oblici rada

Država je godinu završila u ‘zelenome’ i s te strane pršti optimizam vladajućih. Međutim, upozorava Sever, činjenica je da mi istodobno bilježimo još neke rekorde s kojima se vlast ne hvali. “A to bi trebalo zabrinuti svakoga onoga kojemu je stalo do zemlje u cjelini – masovno iseljavanje građana iz Hrvatske. A znate koji su prvi razlozi iseljavanja? Ne zato što nema posla, nego niske plaće te nestalni i nesigurni oblici rada. To je ta druga strana s kojom se vlast neće pohvaliti. Koju čak ni državna statistika ne vodi u dovoljnoj mjeri”, kaže Sever.

Upravo su ti nestalni i nesigurni oblici rada poprimili zabrinjavajuće razmjere, uvjerava Sever. Naime, u prvih 10 mjeseci 2017. godine smo među novozaposlenima imali 94 posto onih koji su zaposleni na određeno vrijeme ili nekom drugom nesigurnom obliku rada. “Hrvatska je od 2002. godine, kad je imala 10 posto onih koji su zaposleni na određeno vrijeme od ukupne brojke zaposlenih, 2016. dočekala sa 22,2 posto. I to je bio najveći rast takvih oblika zapošljavanja u Europi. Istodobno, Europa je imala 12,4 posto 2002. godine, a 14 godina kasnije 14,2 posto. Prešišali smo daleko taj europski prosjek”, poručuje Sever. Dotaknuo se predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata još jednog velikog problema o kojima vlasti ne pričaju previše.
Nije sve u ‘peglanju’

“Imamo ogromnu brojku umirovljenika, a malu brojku zaposlenih. Pokušava se to donekle frizirati podacima o brojci osiguranika jer je ta brojka uvijek povoljnija od brojke zaposlenih. No, činjenica je da je u Hrvatskoj zaposlenih oko 1,4 milijuna, a brojka osiguranika je za stotinjak tisuća veća. Broj umirovljenika je vrlo visok i taj odnos zaposlenih i umirovljenika je zabrinjavajući. Nama je taj odnos 1990. bio 1 umirovljenik naprema 3 osiguranika. A danas je 1:1,13. Što je neodrživo”, kaže Sever i poručuje da moramo povećavati zaposlenost, ali da se to radi na pogrešan način.Nitko ne želi govoriti niti o padu nataliteta koji je upravo posljedica nesigurnih oblika rada i malih primanja, poručuje Sever. “Prognoze govore da ćemo mi za deset godina izgubiti jednu trećinu školske populacije u odnosu na sadašnju brojku. I volio bih vidjeti kako na to misle odgovoriti vladajući. Nije sve samo u ‘peglanju’ brojki i smanjenju deficita. Nekad je i deficit dobar, pogledajmo Japan ili SAD”, objašnjava Sever.

Osvrnuo se Sever na kraju razgovora zaNet.hri na rast minimalne plaće. “Za tu 131 kunu koliko je rasla minimalna plaća… to je pomalo povređujući rast za one koji je primaju. Nije bilo volje da se do kraja promijeni zakon. Ali se zato išlo na ruku poslodavcima pasvimakoji su posljednjih godinu dana isplaćivali minimalac mogu isplaćivati i dalje, a država će im zato obračun doprinosa za bruto 2 računati na 50 posto osnovice, pa su i tu dobro prošli. Ali uz sve to vidimo poslodavce koji neprekidno kukaju nad teškom sudbinom poslodavaca, a u isto vrijeme veliki dio njih živi jako dobro na leđima svojih radnika”, govori Sever.

Izmjene zakona: Mirovinska društva će moći ulagati u druge mirovince

SKRB O 2. I 3. STUPU
Autor: Gabrijela Galić

Kako se zakonskim izmjenama predlaže, ulaganja u druga mirovinska društva bit će moguća neovisno radi li se o društvu koje upravlja obveznim ili dobrovoljnim mirovinskim fondovima, ima li to društvo sjedište u Hrvatskoj, drugoj državi članici ili trećoj državi. Time će se, smatraju u resornom ministarstvu domaćim mirovinskim društvima omogućiti sloboda poduzetništva, kao i »širenje i jačanje njihovih pozicija«

(Novilist.hr) ZAGREB - Mirovinska društva, koja upravljaju obveznim i dobrovoljnim mirovinskim fondovima, ubuduće će moći stjecati udjele, odnosno vlasništvo, u drugim mirovinskim društvima.Novina je to koju Ministarstvo rada i mirovinskog sustava predlaže izmjenama i dopunama zakona o obaveznim mirovinskim fondovima koji skrbe o pet posto prikupljenih doprinosa osiguranika u drugom stupu obavezne kapitalizirane štednje, odnosno dobrovoljnima koji upravljaju dobrovoljno uplaćenim sredstvima u treći neobavezni stup mirovinske štednje. Kako se zakonskim izmjenama predlaže, ulaganja u druga mirovinska društva bit će moguća neovisno radi li se o društvu koje upravlja obveznim ili dobrovoljnim mirovinskim fondovima, ima li to društvo sjedište u Hrvatskoj, drugoj državi članici ili trećoj državi. Time će se, smatraju u resornom ministarstvu domaćim mirovinskim društvima omogućiti sloboda poduzetništva, kao i »širenje i jačanje njihovih pozicija«.

Četiri fonda

U Hrvatskoj djeluju četiri obavezna mirovinska fonda, a svaki od njih »raspolaže« s tri kategorije mirovinskih fondova – A, B, C – koje se, s obzirom na razdoblje umirovljenja članova, međusobno razlikuju po ograničenjima ulaganja i investicijskoj strategiji. Odnosno, s obzirom na različite kategorije obveznih mirovinskih fondova, zapravo ih djeluje 12. Ulagačke promjene koje resorno ministarstvo predlaže znače da bi, primjerice Allianz ZB, društvo koje upravlja s tri AZ obvezna mirovinska fonda ubuduće moglo steći udio u vlasništvu PBZ Croatia osiguranju društvu koje upravlja s tri fonda PBZ Croatia osiguranja, ali i obrnuto. I jedno i drugo društvo, kao i preostala dva upravljača mirovinskim fondovima, Raiffeisen te Erste, osim u međusobna vlasništva moći će investirati i izvan Hrvatske. No, pri ulaganjima se mirovinskim društvima zabranjuje isključivo oslanjanje na kreditne rejtinge koje su izdavateljima dionica dodijelile rejting agencije. Mirovinska društva, naime, morat će uspostaviti »sveobuhvatan i učinkovit proces procjene kreditne sposobnosti izdavatelja u koje društvo namjerava ulagati ili ulaže imovinu mirovinskih fondova«.

Imovinom mirovinskih fondova ubuduće će se smatrati i novac koji imaju na računima banaka. To je daleko šira definicija imovine mirovinskih fondova od sadašnje, s obzirom na to da oni trenutačno novac mogu držati isključivo na računu svog depozitara, a na drugim računima samo kada je to potrebno kako bi se realiziralo ulaganje. »Dosadašnja mogućnost držanja novca isključivo na računu kod depozitara prepoznata je kao sistemski rizik u slučaju propasti depozitara, koji naročito dobiva na značaju u razdobljima prije upisivanja državnih obveznica za račun obveznih mirovinskih fondova, kada se na takvom računu drže značajni novčani iznosi«, navodi se u objašnjenju zakonskih izmjena. Postojeći rizik, kako se objašnjava, ubuduće će se smanjiti jer će fondovi moći držati na računima u više kreditnih institucija. Tijek kretanja tog novca morat će pratiti depozitar mirovinskog fonda.

Ulagačka iznimka

Mirovinski fondovi kategorije A i B, prema sadašnjim zakonskim odredbama, iznimno mogu uložiti i više od 10 posto, ali maksimalno do 20 posto imovine mirovinskog fonda u novac na računu i to na rok od najviše 14 dana. Ubuduće će na tu ulagačku iznimku imati pravo i fond kategorije C. Kao što se i najavljivalo osiguranike koji sami ne odaberu obvezni mirovinski fond, Središnji registar osiguranika (REGOS) rasporedit će u jedan od fondova kategorije B u roku od mjesec dana, umjesto u roku od šest mjeseci.

Bilo bi dobro da se i kod nas 2. siječnja proglasi neradnim danom

Svaka se zemlja treba truditi uspostaviti dobru ravnotežu između vremena koje čovjek provede radeći i odmarajući se
AUTOR Božena Matijević

(VEČERNJI LIST) - Ma koliko ih bilo, blagdana i praznika nikada dosta. Uglavnom zato što su to slobodni, neradni dani koji – osobito u ovo naše stresno doba kada se radi sve užurbanije i dulje pa je vremena za ljekoviti predah i opuštanje te obiteljska druženja i okupljanja sve manje – posebno dobivaju na vrijednosti.

I zato ih nestrpljivo i s veseljem iščekujemo. A onda kada stignu mahom prođu u hipu i eto nas opet na poslu. Ne čude stoga želje da se onim već uvriježenim prazničnim i blagdanskim neradnim danima pridoda možda još koji.

U Sloveniji i BiH – dva dana

Osobito se to odnosi na sam početak nove godine. Jer, ako danas radite, ili ste kao i mi novinari radili već i jučer, dali bismo se kladiti da ste jutros pomisli: “Eh, da mi je još i danas ostati doma”. Naime, ako se novogodišnji doček protegne do ranih jutarnjih sati, onda prvi siječanjski dan mnogima protekne u nadoknađivanju neprospavanih sati te oporavku od burne i vesele noći pa bi još jedan neradni dan taman dobro došao da se posve vratimo u normalu i uobičajeni ritam. I dok se u našoj zemlji o toj ideji još razmišlja s čežnjom, u zemljama našeg okruženjato je već riješena stvar. Tako su, primjerice, u Sloveniji te Bosni i Hercegovini neradni 1. i 2. siječnja. Štoviše, tamo se i svibanjski Praznik rada obilježava s dva neradna dana. U BiH su otišli i korak dalje pa, ako jedan od ovih praznika pada vikendom, onda se kao slobodan i neradan pridodaje još jedan dan. Naravno, ako se tako može u našem najbližem susjedstvu, logično je poželjeti da tako bude i kod nas. Predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata Krešimir Sever ovu ideju, a mogli bismo reći i inicijativu, osnažuje dodatnim argumentima, pritom znajući kakvim će “oružjem” uzvratiti protivnička, poslodavačka strana.

– Bilo bi dobro da se i u nas 2. siječnja proglasi neradnim danom. No kod nas se često javljaju razni dušobrižnici koji uvijek zbrajaju i ističu koliko je neradnih dana u Hrvatskoj zbog različitih praznika i blagdana iako mi u tome nimalo ne odskačemo od europskog prosjeka. Mnogi od tih dušobrižnika zagovaraju da bi zbog gospodarskog i socijalnog stanja u zemlji trebalo više raditi te smanjiti broj tih praznika i blagdana. Neki čak zagovaraju i produljenje radnog tjedna. Sve su to liberalističke težnje i svi oni gospodarstvo prosuđuju isključivo kroz prizmu novca i kapitala, a ne kroz prizmu čovjeka. Njihova je filozofija da čovjek postoji radi stvaranja kapitala, a ne da kapital i novac postoje da bi ljudima bilo bolje. I to ne samo nekima nego svima. Isto je i oko tih neradnih dana – sažeo je Sever dodajući da isti ti dušobrižnici radnika poimaju kao sredstvo, a ne kao osobu. Sredstvo koje stvara nove vrijednosti i čija je svrha samo umnažanje kapitala te u radniku ne gledaju ljudsku osobu sa svim obilježjima čovjeka od kojih je rad samo jedno od njih.

Čovjek ne živi zato da bi radio

– Svatko zna da svrha čovjekova postojanja nije samo raditi. Čovjek ne živi zato da bi radio, nego radi zato da bi živio, što znači da poštovati treba i sve ostale dimenzije osobnosti vezane uz obitelj, odmor, rekreaciju, razonodu, dokoličarenje, spavanje... Zato se svaka zemlja treba truditi uspostaviti dobru ravnotežu između vremena koje čovjek provede radeći i vremena koje provodi u odmoru, opuštanju, s obitelji, prijateljima. Stoga je iznimno važno imati dostojno radno vrijeme, dostojno vrijeme godišnjeg odmora, ali isto tako i različite blagdane tijekom kojih se ne radi. Sve je to vrijeme važno za radnikovo obnavljanje, i fizičko i psihičko. Jer takav odmoren radnik može puno više i kvalitetnije raditi, a ujedno je i odaniji te predaniji poslu. Osim toga, iscrpljenost rezultira i mnogim bolestima i ozljedama na radu – zaključio je Sever podsjećajući da su radnici u Hrvatskoj po broju odrađenih radnih sati u godini u vrhu EU.


01. siječnja 2018.

Tradicionalna blagdanska košarica postaje sve skuplja, ove godine iznosi 2068 kuna

SVE SKROMNIJE

(SLOBODNA DALMACIJA) - Tradicionalna blagdanska potrošačka košarica za tročlanu obitelj za Božić i Novu godinu u 2017. godini iznosit će 2068 kuna, dok je prošle godine iznosila 2000 kuna, izvijestili su u srijedu Nezavisni hrvatski sindikati (NHS). Blagdanska košarica podijeljena je na tri kategorije, onu obilniju i u skladu s tradicijom, onu nešto skromniju, u kojoj su jeftinije namirnice, i onu najjeftiniju. Ni tradicionalna, ni srednja, ni skromna košarica ne obuhvaćaju troškove darova, bora,ukrasa i pirotehnike, kao ni troškove putovanja na razna odredišta, plaćene novogodišnje dočeke i sl. Skromnija košarica ove godine iznosi 928 kuna, a prošle godine bila je 855 kuna. Odricanjem od još nekih blagdanskih sadržaja moguće ju je spustiti na 545 kuna, što je za 20 kuna više u odnosu na lani. Kako ove godine Badnjak pada u četvrtu nedjelju Došašća, pa ne zahtjeva post i nemrs, većina obitelji će se vjerojatno odlučiti za klasični nedjeljni ručak, što povećava troškove zbog veće količine mesa, ističe NHS.

Prema tome, za tradicionalnu blagdansku košaricu treba izdvojiti dodatnih 68 kuna, pa ona iznosi 2136 kuna, za srednju košaricu 52 kune, tako da ona iznosi 980 kuna, a za skromnu 33 kune, pa ona iznosi 578 kuna.Usporedbom ovogodišnje košarice, uvažavajući promjene u prehrani vezane uz Badnjak, vidi se da je tradicionalna košarica skuplja od prošlogodišnje za 136 kuna, srednja za 125 kuna, a skromna za 52 kune.

Temeljem dostupnih podataka i analiza NHS predviđa da će potrošnja u prosincu ove godine iznositi više od 12,5 milijardi kuna.

U nastavku prenosimo cjeloviti tekst vezan uz blagdansku košaricu:

Blagdanska potrošačka košarica za tročlanu obitelj za Božić i Novu godinu

Nezavisni hrvatski sindikati izračunavaju blagdansku potrošačku košaricu koja obuhvaća troškove tradicionalne prehrane za Badnjak, Božić, blagdan sv. Stjepana, Silvestrovo i Novu godinu. Zbog značajnih regionalnih razlika u Hrvatskoj, košarica je temeljena na tradicionalnoj blagdanskoj prehrani koja se blaguje najčešće i u najvećem dijelu Hrvatske. Nažalost, neka tradicionalna jela, kao što je primjerice bakalar za Badnjak i purica za Božić, iziskuju povećane troškove zbog visokih cijena i većina hrvatskih građana ne može si ih priuštiti pa je blagdanska košarica podijeljena na tri kategorije, onu obilniju i u skladu s tradicijom, onu nešto skromniju, u kojoj su sadržane zamjenske tj. jeftinije namirnice, koje barem djelomice mogu zadovoljiti istovremeno i tradiciju i prehrambene potrebe za promatrane blagdanske dane i onu najjeftiniju. Pokazalo se kako veliki broj građana zamijeni skupi bakalar, zubatac ili škarpinu s oslićem ili nekom drugom još jeftinijom ribom – srdelama, šarunom ili manjim trljama. U nekim krajevima, ako je riječ o prženoj slatkovodnoj ribi ili o „fišu“, one skuplje ribe - štuku i soma, zamijene šaran i više ribljih glava uz pokoju sitnu ribicu, a puricu zamijeni pile, kokoš ili neko drugo jeftinije meso. Za Silvestrovo i Novu godinu, umjesto odojka i skupljih suhomesnatih proizvoda, kao što su pršut, kulen i šunka, konzumira se jeftinija svinjska lopatica, jeftinije salame, za juhu manje kvalitetni dijelovi junetine ili samo sarma od jeftinijeg i manje kvalitetnog mljevenog mesa s malo više riže. Što se tiče slastica, na njihovim će se stolovima za Božić također naći tradicionalni kolači, kao što su makovnjača i orahnjača ili neki drugi tradicionalni kolači, samo s manje nadjeva i u manjoj količini, dok će svečaniji kolači koji su i skuplji, kao što je primjerice neki kolač bogat bademima ili čak mađarica i sl., biti izostavljeni, a i novogodišnji kolač biti će nešto skromnijeg sadržaja. Košarice se razlikuju ne samo po sadržaju, već i po samim normativima jela i pića, koji se smanjuju od bogate prema skromnoj košarici. Prigodom izrade sve tri košarice korišteni su standardni recepti kako bi se što točnije odredila potrebna količina za tročlanu obitelj, a pretpostavljalo se da će se većina jela konzumirati za ručak i večeru, dok su primjerice normativi za Božić određeni pod pretpostavkom kako će hrana koja ostane biti dovoljna i za blagdan sv. Stjepana. Ni tradicionalna, ni srednja, ni skromna košarica ne obuhvaćaju troškove darova, bora, ukrasa, pirotehnike i sličnoga, što se uobičajeno kupuje za blagdane, kao ni troškove putovanja na razna odredišta, plaćeni novogodišnji dočeci i slavlja i slično te se isključivo temelje na troškovima prehrane i troškovima pića koji su obuhvaćeni u razumnim količinama.

Neke namirnice potrebne za tradicionalne recepte, uobičajeno se ne potroše do kraja u promatranim danima, no u košaricama su obuhvaćene isključivo potrebne količine i normativi, ali im je, bez obzira na cijenu, smanjena vrijednost. Cijene proizvoda bilježene su u trgovačkim lancima i na tržnicama na raznim lokacijama, ali isključivo za one namirnice za koje je uobičajeno da se tamo kupuju. Kao najpogodniji pokazatelj cijena pretežito je korištena najčešća cijena, iz razloga što su cijene standardnih proizvoda po trgovačkim lancima većinom ujednačene. Kod onih proizvoda koji pokazuju velike varijacije u cijenama, što je najčešće slučaj na tržnicama, a i kod nekih proizvoda u trgovačkim lancima, koji, ovisno o regiji ili lokaciji u gradu, bilježe veće razlike, kao metodološki najkorektniji pokazatelj cijena u takvim slučajevima korištena je aritmetička sredina. Na temelju opisane metodologije, tradicionalna blagdanska potrošačka košarica za 2017. godinu iznositi će 2.067,94 kuna, dok je prošle godine iznosila 2.000,29 kuna. Skromnija košarica ove godine iznosi 928,00 kuna, a prošle godine je iznosila 854,71 kunu. Skromnija košarica može biti još i skromnija odricanjem od još nekih blagdanskih sadržaja stola pa ju je, u vrlo skromnom obliku, moguće spustiti i na 544,72 kune, što je rast u odnosu na prošlu godinu u kojoj je iznosila 525,44 kune.

Kako ove godine Badnjak pada u 4. nedjelju došašća pa nedjelji prepušta prednost i ne zahtjeva post i nemrs, većina obitelji će se vrlo vjerojatno odlučiti za klasični nedjeljni ručak što povećava troškove zbog veće količine mesa jer se glavnom jelu koje ribu zamjenjuje mesom pridodaje još i juha s mesom. Prema tome za tradicionalnu blagdansku košaricu potrebno je izdvojiti dodatnih 68,30 kn, pa ona iznosi 2.136,24 kn za srednju 51,75 kn pa ona iznosi 979,75 kn i za skromnu 32,99 kn pa ona iznosi 577,71 kn.

Ako napravimo usporedbu ovogodišnje košarice, uvažavajući promjene u prehrani vezane uz Badnjak, onda je ovogodišnja tradicionalna košarica skuplja od prošlogodišnje za 135,95 kn, srednja za 125,04 kn, a skromna za 52,27 kn

Temeljem dostupnih podataka i analiza Nezavisni hrvatski sindikati predviđaju kako će potrošnja u prosincu ove godine iznositi više od 12,5 milijardi.

 

Izmjene i dopune Pravilnika o porezu na dohodak

(www.porezna-uprava.hr) - Ovim putem obavještavamo porezne obveznike da je, kao dio paketa mjera za zadržavanje i rast zapošljavanja Vlade Republike Hrvatske, Ministar financija danas potpisao Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o porezu na dohodak. Pravilnik će se objaviti u Narodnim novinama i stupa na snagu 1. siječnja 2018. godine. Navedenim izmjenama i dopunama porezni obveznici bit će rasterećeni dodatnih 266 milijun kuna, a izmjene i dopune odnose se na slijedeće:


1. FISKALNO RASTEREĆENJE

- propisuje se da se trošak smještaja i prehrane radnika, koji s poslodavcem imaju sklopljen ugovor o radu na određeno vrijeme za sezonske poslove, u skladu s propisima kojima su uređeni radni odnosi, za vrijeme rada u sjedištu poslodavca ili njegove poslovne jedinice izvan mjesta prebivališta ili uobičajenog boravišta radnika radi poslova koje obavlja, a koji se podmiruje na teret poslodavca ne smatra dohotkom od nesamostalnog rada, a pod uvjetom da računi o obavljenim uslugama glase na poslodavca i da su podmireni bezgotovinskim putem te da u slučaju da je smještaj i/ili prehrana organizirana kod samog poslodavca, isti o tome mora osigurati kao dokaz odgovarajuću vjerodostojnu dokumentaciju;

- propisuje se da se oporezivim primicima po osnovi nesamostalnog rada ne smatraju voda te topli i hladni napitci (osim napitaka koji u sebi sadrže alkohol), a koje poslodavac na svoj teret omogućuje radnicima za vrijeme radnog vremena;

- propisuje se da se kod određivanja plaće u naravi, prag za određivanje godišnjeg iznosa iznad kojega se određuje plaća u naravi podiže sa dosadašnjih 400,00 na 600,00 kuna;

– propisuje se da se neoporezivim primitkom smatra naknada za korištenje privatnog automobila u službene svrhe do 2,00 kn po prijeđenom kilometru koju neprofitna organizacija isplaćuje fizičkim osobama koje u skladu s posebnim propisom ostvaruju pravo na znak pristupačnosti;

- propisuje se da se dohotkom ne smatraju primici po osnovi potpora zbog uništenja i oštećenja imovine zbog prirodne katastrofe koju je proglasila Vlada Republika Hrvatska koje poslodavci isplaćuju radnicima;

2. ADMINISTRATIVNO RASTEREĆENJE

- propisuje se da porezni obveznici koji ostvaruju mirovinu iz inozemstva/u inozemstvu, a koja se u skladu s međunarodnim ugovorom izuzima od oporezivanja ne moraju podnositi Obrazac INO-DOH;

- propisuje se da isplatitelji dohotka prema kojemu se plaća konačni porez nisu u obvezi do 31. siječnja tekuće godine za proteklu godinu dostavljati fizičkim osobama potvrde o isplaćenom primitku osim na zahtjev poreznih obveznika - primatelja konačnog dohotka;

- propisuje se da porezni obveznici koji su podnijeli zahtjev (izjavu) za obustavom plaćanja predujma poreza/poreza na dohodak u tuzemstvu (iz razloga što porez po osnovi tog dohotka plaćaju u inozemstvu) ne moraju istodobno podnositi i prijavu u registar poreznih obveznika (Obrazac RPO);

- propisuje se da fizičke osobe koje ostvaruju primitke izravno iz/u inozemstvu predujam poreza/porez na dohodak plaćaju do zadnjeg dana u mjesecu za prethodni mjesec ako utvrđeni predujmovi poreza/poreza na dohodak po istom izvoru dohotka u tom mjesecu ne prelaze ukupan iznos od 100,00 kuna uz uvjet da su primici isplaćeni od strane istog isplatitelja;

3. OSTALE IZMJENE

- propisuje se način plaćanja predujma poreza/poreza na dohodak za porezne obveznike koji u Republici Hrvatskoj nemaju prebivalište/uobičajeno boravište;

- odredbe Pravilnika usklađuju se s Odlukom o visini i načinu isplate dnevnica i drugih naknada koje se isplaćuju iz državnog proračuna, te se pojašnjava da se rad na terenu državnih i javnih službenika i namještenika, određuje ovisno o opisu poslova radnog mjesta iz pravilnika o unutarnjem redu i nadležnosti ustrojstvene jedinice u koju je državni i javni službenik i namještenik raspoređen, utvrđenu u aktu o unutarnjem ustrojstvu državnog odnosno javnog tijela;

- dodatno se pojašnjavanju odredbe vezane za Obrazac PK, obzirom da s 1. siječnja 2018. stupaju na snagu odredbe vezane za elektroničku dostavu porezne kartice;

- propisuje se način ispravka i nadopune Obrasca INO–DOH, a šifarnik Obrasca INO-DOH nadopunjuje se za oznaku primitka od kojih se utvrđuje dohodak od izravnog iskorištavanja, davanja u zakup ili najam te na svaki drugi način korištenja nekretnina;

- pojašnjava se da se ne smatra izuzimanjem u slučaju kada fizička osoba obveznik poreza na dobit prilikom likvidacije odnosno prestanka obavljanja samostalne djelatnosti zadrži određenu imovinu, uz uvjet da je u poslovnim knjigama iskazala isporuku (prodaju) te imovine prema propisima o oporezivanju dobiti u visini tržišne odnosno fer vrijednosti imovine i podmiri potraživanja za nastalu isporuku

- pojašnjava se da se povoljnijom kamatom ne smatra kamata koja je ugovorena iznad stope od 3% godišnje, a koja je zbog zakonom određenih promjenjivih parametara pala ispod 3%;

- radi usklađivanja Obrasca JOPPD sa novim propisima, kvalitetnijeg praćenja i olakšavanja popunjavanja Obrasca JOPPD propisuju se nove oznake za:

1. plaće radnika/osiguranika po osnovi radnog odnosa - dijete smrtno stradalog hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata ili dijete nestalog hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata prema odredbama Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji

2. obračun poreza na dohodak i doprinosa po osnovi plaće člana uprave ili izvršnog direktora trgovačkog društva ili upravitelj zadruge ukoliko se plaća ne isplaćuje, a koja je viša od najviše mjesečne ili najviše godišnje osnovice za obračun doprinosa

 

3. podmirenje troška prehrane i smještaja stalnih sezonskih radnika4. isplatu plaće do iznosa minimalne plaće, ako je minimalna plaća ugovorena.

Stop socijalnom dumpingu

NHS/ETUC - Europska je komisija najavila osnivanje europskog nadzornog tijela za rad (European Labour Market Authority)koji bi trebao pomoći u učinkovitoj borbi protiv prekograničnog dampinga plaća i socijalnog dampinga. Trenutno se provodi online savjetovanje o uvođenju europskog nadzornog tijela za rad koje traje samo do 7. siječnja 2018. godine. U djelatnostima kao što su graditeljstvo i prijevoz više od pola tvrtki koje svoje radnike upućuju na rad u druge zemlje vrše dumping plaća. Stoga je ključno da što više osoba sudjeluje u savjetovanju kako bi se Europskoj komisiji poslala snažna poruka da se takvo tijelo mora boriti protiv prekograničnog dampinga plaća i socijalnog dampinga. Sindikati su stoga pokrenuli online kampanju kako bi Komisiji stavili do znanja da se socijalni damping mora zaustaviti te da je nužno europsko tijelo za nadzor rada kako bi se osiguralo da poslodavci poštuju kolektivne ugovore.

Europski sindikati traže nadzorno tijelo koje će:

    Boriti se protiv socijalnog dampinga i prekograničnih socijalnih prevara;
    Jamčiti prava radnika u čitavoj EU podržavajući učinkovitu provedbe i nadzor radnih i
    socijalnih standarda;
    Omogućiti prekograničnu provedbu sankcija protiv kompanija koje vrše damping;
    Poštivati autonomiju socijalnih partnera i jačati socijalni dijalog;
    Osigurati da tvrtke poštuju kolektivne ugovore i načelo jednake plaće za jednaki rad na istom mjestu;
    Informirati radnike i tvrtke o njihovim pravima i obvezama;
    Davati podršku sindikatima u provedbi prava radnika u Europskoj uniji.

Kampanju možete podržati na linku:

https://www.no2socialdumping.eu/en

Stavovi Europske konfederacije sindikata (ETUC) kao i odgovori na pitanja dostupni su na:

https://www.no2socialdumping.eu/en/questions-and-answers


20. prosinca 2017.

ZA SAMOZAPOŠLJAVANJE 55 TISUĆA KUNA Donosimo detalje aktivne politike zapošljavanja za iduću godinu

IZDAŠNIJE SUFINANCIRANJE
Autor: Gabrijela Galić

U aktivnu politiku zapošljavanja vraća se pripravništvo, a uvodi se i sufinanciranje starijih od 30 godina. SOR ostaje, ali samo za regulirane profesije koje imaju obavezu polaganja stručnog ispita

(Novilist.hr) ZAGREB - Nezaposlena osoba koja se odlučila pokrenuti vlastiti posao i tako se samozaposliti u ovoj godini država je sufinancirala s 35 tisuća kuna potpore, odnosno 45 tisuća kuna ako je neku nezaposlenu osobu uzela na stručno osposobljavljanje. Od ožujka, kada su ovogodišnje mjere aktivne politike zapošljavanja stupile na snagu, pa do konca studenoga samozaposlilo se preko tri tisuće osoba. Očekuje se kako će u idućoj godini interes za samozapošljavanjem biti daleko veći, a država će samostalan ulazak na tržište rada sufinancirati daleko izdašnije. Potpora za samozapošljavanje, naime, rast će na 55 tisuća kuna. Jedna od novosti aktivne politike zapošljavanja za iduću godinu kazuje i kako će samozaposlena osoba umjesto jedne na stručno osposobljavanje moći uzeti dvije osobe čime će ukupna potpora koju može ostvariti rasti. Osim rasta financijske potpore za samozapošljavanje, zasad je poznato i da će se ta sredstva moći odobriti i za socijalno poduzetništvo, što do sada nije bio slučaj. Detalji novina u mjerama koje se provode preko Hrvatskog zavoda za zapošljavanje trebali bi se znati ovih dana.

Dva modela mjere

No, nakon dugo vremena u aktivnu politiku zapošljavanja vraća se pripravništvo. Da je ono zanemareno, pokazala je jedina vanjska procjena učinaka sredstava koje država koristi za aktiviranje nezaposlenih osoba. Još uvijek sustav poticanog pripravništva nije do kraja razrađen, no poznato je da će biti dva modela te mjere. Sami poslodavci su tijekom analize učinaka sadašnjih mjera aktivne politike zapošljavanja prema pripravništvu izražavali određeni zazor, odnosno navodili su kako im je prihvaljivo ako će ga država u potpunosti financirati poput stručnog osposobljavanja bez zasnivanja radnog odnosa (SOR). Želje im neće biti uslišane, ono što mogu dobiti je sufinanciranje maksimalno 50 posto plaće, odnosno stvarnog troška radnog mjesta pripravnika kojemu je to prvi posao nakon završetka školovanja.

No, osim »čistog pripravništva« u gospodarskim djelatnostima, ići će se i na sufinanciranje starijih od 30 godina koji su se tijekom rada dokvalificirali ili prekvalificirali, ali samo u djelatnostima zdravstva, obrazovanja i socijalne skrbi. U slučajevima takvih osoba poslodavcima bi se pripravništvo sufinanciralo maksimalno do 50 posto iznosa minimalne plaće. U praksi bi to značilo, primjerice, ako bruto klasičnog pripravnika kojemu je to prvi posao nakon obrazovanja, iznosi šest tisuća kuna, država poslodavcu pokriva trošak od tri tisuće kuna. No, ako je riječ o pripravniku u novom zanimanju za koje se obrazovao, od tih šest tisuća kuna poslodavcu bi se sufinanciralo 1.720 kuna plaće.

Takvo će stanje stvari biti za »čiste« slučajeve. No, u slučaju da poslodavac za zapošljavanje pripravnika koristi fiskalnu olakšicu – odnosno pet godina je oslobođen plaćanja doprinosa na plaću za mladu osobu koju je stalno zaposlio – ta će mu se olakšica »oduzeti«. Odnosno, umjesto 50 posto troška radnog mjesta trebalo bi mu se sufinancirati oko 34 posto troška jer je već kroz oporezivanje dohotka oslobođen 16,2 posto doprinosa za zdravstvo, zapošljavanje i zaštitu na radu.

SOR ograničen

Mjera pripravništva, međutim, još se razrađuje te je potrebno dogovoriti tko će je moći koristiti. Naime, javne službe (zdravstvo, školstvo, socijalna skrb) i privatni sektor nisu upitni, ali još nije odlučeno hoće li državni sektor, odnosno državna i javna uprava moći uzimati pripravnike. Strahuje se, naime, da bi taj segment uprave pripravništvo mogao koristiti kao do prije nekoliko godina SOR – kao jeftinu zamjensku radnu snagu koja »pokriva« zabranu zapošljavanja.

Unatoč snažnim kritikama na program SOR-a, posebno od strane organizacija mladih, ta se mjera neće ukidati, ali će se dodatno postrožiti. Kako se može čuti, SOR će moći koristiti samo regulirane profesije koje imaju obavezu polaganja stručnog ispita. Time će se dodatno ograničiti pristup SOR-u. Kriteriji za SOR su već u ovoj godini značajno pooštreni pa je dobar dio poslodavaca ostao bez mogućnosti iskorištavanja tog elementa aktivne politike zapošljavanja. Nije to vidljivo samo u privatnom sektoru već i u javnom, primjerice zdravstvu, koje je zbog zabrane zapošljavanja angažiralo medicinske sestre preko SOR-a, no ta im je mogućnost oduzeta jer je od ove godine, među ostalim, zabranjen noćni rad SOR-ovaca.

Dogodine u Hrvatsku stiže više od 30 tisuća stranih radnika: Vlada utvrdila nove, povećane kvote za zapošljavanje osoba iz trećih zemalja

ZAMJENA ZA ONE U IRSKOJ

(SLOBODNA DALMACIJA) Vlada je u četvrtak na sjednici utvrdila i nove, povećane kvote za zapošljavanje osoba iz trećih zemalja, a ministar rada i mirovinskog sustava Marko Pavić kazao je kako su one povećane prvenstveno da se ne ugrozi investicijski ciklus zbog nedostatka radne snage, a cilj je Vlade prvenstveno aktivirati domaću radnu snagu. U idućoj godini tako će se moći izdati ukupno 31.000 radnih dozvola strancima, odnosno 22.000 više novih dozvola, a 9000 je produženje postojećih. Od 22.000 novih dozvola, njih 17.495 odnosi se na stalno zapošljavanje, na sezonski rad 4225 dozvola, a od toga na turizam i ugostiteljstvo njih 3715, i to samo na sezonski rad do šest mjeseci. Kod stalnog zapošljavanja najviše dozvola bit će izdano za građevinski sektor, njih 11.270. Novina je 300 dozvola za IT sektor.

Ministar Pavić najavljuje da će Hrvatski zavod za zapošljavanje u sljedeća četiri mjeseca provesti intenzivnu kampanju nuđenja poslova hrvatskim građanima kako bi ih zaposlili prije aktivacije ovih kvota i kako bi, rekao je, stvarno razbistrili tko je stvarno nezaposlen, a tko ne.Riječ je o balansiranom pristupu, dodaje, kojim prvenstveno želimo aktivirati domaću radnu snagu, a ono što nećemo moći nadomjestit ćemo kvotama kako se ne bi ugrozio investicijski ciklus iosiguraogospodarski rast u idućoj godini.

Premijer Andrej Plenković kaže da je odluka o povećanju kvota donesena temeljem realnih potreba pojedinih sektora gospodarstva, jasnog deficita koji se osjetio tijekom turističke sezone

"Mislim da ove mjere koje kanite poduzeti sa Zavodom trebaju Vladi i javnosti dati jasnu sliku, posla ima, tko želi raditi, a tko ne. To je ključna poruka i zato vas molim da s tom kampanjompotaknetešto veći broj nezaposlenih, da iskoriste prigode koje već postoje na tržištu rada", rekao je.

A kvote će, dodaje, sigurno učiniti hrvatsko tržište rada propulzivnijim.

Porezom država uzima 40 posto posmrtnine

NAKARADNO I TRAGIKOMIČNO
AUTOR Božena Matijević

Postavlja se pitanje smisla posmrtnine jer proizlazi da se u trenucima nečije smrti podjednako pomaže obitelji umrloga i državi

(VEČERNJI LIST) - Ako ste obitelj članice ili člana neke neprofitne udruge koja vam nakon smrti te članice ili člana, u tim teškim trenucima za obitelj želi pomoći određenim novčanim iznosom (posmrtninom), država će oporezovati, odnosno uzeti čak 40 postotog iznosa jer ga smatra drugim dohotkom. Proizlazi to iz odredbi početkom ove godine donesenog novogZakona o porezu(članak 8. stavak 9.) koje su prošle prilično neprimjetno, ali su s vremenom i primjenom pokazale svu svoju apsurdnost i nehumanost.

Bešćutno birokratiziranje

– Sad se postavlja i pitanje samog smisla posmrtnine jer u ovom slučaju ispada da se u trenucima nečije smrti gotovo pa podjednako pomaže i obitelji umrloga i državi. Uz to što je bešćutna, ovo je i nakaradna i tragikomična mjera – ljutito i razočarano kazao nam je član jedne udruge kojeg čudi da je, kako je dodao, ovakav prijedlog zakonskog oporezivanja “umrlog” nekome uopće i mogao pasti na pamet. Slično razmišlja i predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata Krešimir Sever.

– Možda će grubo zvučati, no to je pomalo suludo. Naime, ako želimo biti društvo koje je osjetljivo na pojedinca i trudimo se cijelo vrijeme upravo takvima prikazati, ako znamo da naši građani u raznim prigodama pokazuju osjetljivost za ljude u potrebi i nevolji kroz različita javljanja i sudjelovanja u humanitarnim akcijama bilo kojeg tipa, onda bismo i kod takvih stvari kakve su novčane potpore u trenutku nečije smrti trebali prepoznati plemenitu ljudsku namjeru i ne birokratizirati. Čini mi se da se ovdje radi o birokratskoj navici koja je nadvladala humanost samog poteza. Mislim da je svima jasno da nitko ne prima takvu vrstu potpore i pomoći iz luksuza, nego iz potrebe te pri dubokoj tuzi i bolu. A sad se odjednom pojavljuje država koja uzme čak 40 postotakve potpore, a koja je dana samo i isključivo sa svrhom da pomogne nekome u potrebi, i to doista u posebnoj potrebi – kazao je Sever.

Iscrpljene obitelji

On napominje da danas ne treba posebno naglašavati s kolikim je troškom suočena obitelj kada umre netko od njenih članova, čemu nerijetko prethodi još i kraća ili dulja bolest, što je obitelj ionako izložilo dodatnim troškovima pa je ovakva kolegijalna novčana pomoć nasušno potrebna kako bi obitelj umrlog financijski lakše prebrodila vrijeme nakon njegove smrti. Iako smo pitanja o ovoj temi uputili i Ministarstvu financija te Poreznoj upravi, do roka za pisanje teksta odgovore nismo dobili.


11. prosinca 2017.

Očitovanje NHS-a na Prijedlog odluke o utvrđivanju godišnje kvote za 2018. godinu

NHS - U nastavku prenosimo cjelovito očitovanje Nezavisnih hrvatskih sindikata na Prijedlog Odluke o utvrđivanju godišnje kvote dozvola za zapošljavanje stranaca za kalendarsku 2018. godinu:
U vezi dostavljenog Prijedloga Odluke o utvrđivanju godišnje kvote dozvola za zapošljavanje stranaca za kalendarsku godinu 2018. godinu, mišljenja smo kako je godišnja kvota dozvola za novo zapošljavanje stranaca u Republici Hrvatskoj od ukupno 29.000 dozvola neprihvatljiva.

Uvažavajući činjenicu kako dio prijavljenih na evidenciji nezaposlenih HZZ-a, za čija zanimanja poslodavci izražavaju potrebu za „uvozom“ radne snage, možda nije zaposliv iz raznih razloga i ostaje na evidenciji nezaposlenih zbog nekih socijalnih prava koja samo tako može ostvariti, ekstremne razlike u odnosu na prijašnja vremenska razdoblja ukazuju na velike sustavne probleme i nikako se ne smiju zanemariti.

Prijedlog ukupnih godišnjih kvota za 2018. godinu, u odnosu na 2015. godinu, veći je za 1.576,3% što je povećanje za više od 16 puta. Kako u 2015. godini dozvola za zapošljavanje stranaca u graditeljstvu nije bilo te ako se uspoređuje prijedlog godišnjih kvota za novo zapošljavanje u 2018. godini u odnosu na 2016. godinu, koje se u najvećom djelu odnose na djelatnost graditeljstva, razlike su manje, ali i dalje neobjašnjivo velike. Ukupne godišnje kvote za novo zapošljavanje prijedlogom za 2018. godinu u odnosu na 2016. godinu povećavaju se 674,3% što je gotovo 8 puta veće povećanje.

Vidljivo je da su ta povećanja najizraženija u djelatnostima u kojima se često isplaćuje minimalna ili vrlo niska plaća. Naime, prema prijedlogu za 2018. godinu, godišnja kvota za novo zapošljavanje stranaca u odnosu na 2016. godinu je povećana za 3.122,2% u prerađivačkoj industriji (povećanje za 32 puta), zatim u graditeljstvu za 2.334,0% (povećanje za 24 puta), a ne treba zanemariti ni turizam i ugostiteljstvo, djelatnost s velikim udjelom sive ekonomije pri isplati plaća, s povećanjem od 441,2% (povećanje za 5 puta). Od ostalih djelatnosti koje isplaćuju minimalnu plaću treba istaknuti metalnu industriju  za  koju se  dozvole  traže  od 2017. godine  i  prijedlogom za 2018. godinu  se povećavaju  za više  od 5 puta. Kvote  za  djelatnosti poljoprivrede i šumarstva su od 2015. do 2017. godine bile stalne i zanemarivo male, a sada se prijedlogom za 2018. godinu povećavaju 13 puta. Zanimljivo je da se osim svega navedenog ovim prijedlogom u sklopu prerađivačke industrije uvrštava i prehrambena industrija što dovodi do apsurdne situacije. S jedne strane poslodavci prijete otkazima upravo u tim industrijama zbog povećanja minimalne plaće, a s druge strane za te djelatnosti najviše izražavaju potrebu za stranom  radnom snagom. Osim navedenih i velika većina ostalih djelatnosti za koje se predlažu kvote, a ne isplaćuju minimalnu plaću, ima prosječne neto plaće značajno manje od prosječne plaće za RH. Prema podatcima Državnog zavoda za statistiku i približnog usklađivanja navedenih djelatnosti iz prijedloga s NKD-om iz 2007. godine, prosječnu plaću nižu od prosjeka RH imaju djelatnosti prometa (kopneni prijevoz i cjevovodni transport), djelatnosti poljoprivrede, šumarstva i ribarstva, djelatnosti pružanja smještaja te pripreme i usluživanja hrane, ukupna prerađivačka industrija kao i njena potkategorija tj. prehrambena industrija, djelatnosti socijalne skrbi i već ranije spomenute metalna industrija i graditeljstvo.

Jasno je vidljivo da je problem, a što trebaju priznati i poslodavci i Vlada RH, visina plaća koje se isplaćuju radnicima, a s time povezano i nedostatak zainteresiranosti ne samo za zapošljavanje, nego i za obrazovanje za takva zanimanja. Isto tako problem je i neodgovarajući program strukovnog obrazovanja za potrebe sustava rada, kao i obrazovnih programa ustanova za obrazovanje odraslih.

Prema procjenama demografa svake godine oko 2% stanovnika (80 000 – 90 000) napusti Hrvatsku, a njima prvi razlog odlaska nije nezaposlenost, već mala plaća i uvjeti rada. Koliko stanovnika bi ostalo u Hrvatskoj da su primjereno plaćeni za svoj rad i da su uvjeti rada bolji? Poznate su rečenice nekih poslodavaca - ako radnicima ne odgovaraju uvjeti rada i plaće neka slobodno idu (pa i u Irsku) jer ima drugih nezaposlenih koji će rado raditi za takve plaće i pod takvim uvjetima rada. Što sada kad su „otjerali“ radnike iz Hrvatske? Ipak nema dovoljno radnika koji bi radili u Hrvatskoj u lošim uvjetima i sada tim istim poslodavcima treba dopustiti da i dalje urušavaju sustav rada još nižim cijenama rada i pridonose daljnjem iseljavanju stanovništva Hrvatske?!

Upravo zbog niskih plaća i uvjeta rada, uskoro će biti neostvariv i „uvoz“ radnika. Strani radnici, koji su spremni otići iz svojih država i raditi u inozemstvu, zasigurno neće ići na rad u države koje im nude lošije uvjete rada i male plaće, kao što je to u Hrvatskoj. Čime će poslodavci privlačiti radnike iz inozemstva kad „tjeraju“ svoje vlastite radnike iz države? Ne zaboravimo, Hrvatska je među državama s najmanjom minimalnom plaćom u EU, ali i sa prosječnom plaćom koja je u 2016. godini iznosila 36,9 prosjeka Zapadne Europe. Prema podatcima Eurostata o kupovnoj moći (pristup BDP-a) Hrvatska je u 2015. godini zaostajala za prosjekom EU28 za 42%.

Npr. prema našim saznanjima sjekača (kojih se traži 60) ima dovoljno te je još uvijek više zainteresiranih za jedno radno mjesto nego li ih se traži. Međutim, sve češće odlaze u Njemačku zbog većih plaća. Dakle, ovom kvotom potičemo i odlazak radnika od kojih su neki imali ugovore o radu i na neodređeno vrijeme, a odobravamo uvoz radnika za radno mjesto sjekača u privatnom sektoru sa znatno nižom plaćom od one u Hrvatskim šumama, umjesto da njenim izostankom natjeramo poslodavce da poboljšaju radne uvjete i povećaju plaće. Kome dopuštamo uvoz 300 šivača, a 444 šivača prijavljeno je na evidenciji nezaposlenih? Zar i onim poslodavcima koji često otpuštaju svoje „starije“ radnice, a kad shvate da nema drugih koje bi prihvatile raditi za tu plaću, pozivaju natrag one otpuštene koje im se više ne žele vratiti pa traže „uvozne“? Poslodavcima kojima je i minimalna plaća preveliki teret? Isto tako, prema našim saznanjima, nema opravdanja za kvote u zanimanjima iz sektora prometa (vozači i piloti) te turizma i ugostiteljstva (osim kuhara internacionalne kuhinje).

Nastavljanjem sljepila i odbijanjem povećanja plaća i poboljšanja uvjeta rada te nepoštivanjem radnika, u Hrvatskoj uskoro gotovo neće biti radno sposobnih stanovnika. Prijedlog kvota za 2018. godinu treba biti poticajan za radnike, natjerati poslodavce da rade na poboljšanju uvjeta rada i povećanju plaća, da unaprjeđuju svoje poslovanje te preuzmu odgovornost za nastalu situaciju u državi.

Interes niti jedne vlade ne smiju biti oni poslodavci koji svojim postupcima potiču radnike i njihove obitelji na iseljavanje iz države, stoga ni rješenja ne treba pronalaziti u kvotama dozvola za zapošljavanje stranaca, već u povećanju plaća, stalnosti i sigurnosti zaposlenja, poboljšanju uvjeta rada i poticanju odgovornog poslovanja (privatnih poslodavaca i države).

Dugoročno, rješenje nedostatka radne snage u Republici Hrvatskoj ne može biti „uvoz“ radnika, a takvo kratkoročno rješenje samo će dugoročno prouzročiti još veće probleme u hrvatskom sustavu rada.

Ne zaboravimo, uz teritorij i vlast, bitni element države je i stanovništvo, stalno stanovništvo. Bez stanovnika nema ni države. Zar je vizija razvoja Republike Hrvatske iseljavanje njenih stanovnika zbog niskih plaća, nesigurnih poslova i loših uvjeta rada te uvoz stranih radnika s kojima će se i dalje rušiti cijena i uvjeti rada u Hrvatskoj i poticati daljnje iseljavanje njenih građana? Zar su vizija razvoja i budućnost Hrvatske razvoj gospodarstva kroz razvoj i bogaćenje poslodavaca uz sve manje hrvatskih radnika? Ako se nastave ovakve gospodarske i socijalne politike koje izravno potiču iseljavanje hrvatskih građana, posebice mladih, tko će ostati? Ne vodi li to u nestanak Hrvatske?

Slijedom svega navedenog, Nezavisni hrvatski sindikati ne podržavaju Prijedlog Odluke o utvrđivanju godišnje kvote dozvola za zapošljavanje stranaca za kalendarsku 2018. godinu

S poštovanjem

Predsjednik

Krešimir Sever

HUP pozdravlja rast kvota, sindikati ne!

Kvote za uvoz radnika mogle bi se utrostručiti u 2018. godini, a ako se u potpunosti iskoriste, u Hrvatskoj će raditi 29.000 stranih radnika
AUTOR Marina Šunjerga

(VEČERNJI LIST) - Ako je suditi prema prijedlogu kvota, koje je Ministarstvo rada i mirovinskog sustava poslalo socijalnim partnerima na mišljenje, iduće godine broj radnika iz inozemstva mogao bi se gotovo utrostručiti na brojku veću od 29 tisuća, što bi bio svojevrstan rekord u uvozu radne snage u posljednjih dvadesetak godina.

Sindikati traže veće plaće

Hrvatska udruga poslodavaca (HUP) podržava takav prijedlog tvrdeći da će odobrenje kvota “uvelike olakšati zapošljavanje u graditeljstvu i turizmu”. Podsjetimo, u srpnju je Vlada odobrila dodatnu kvotu za uvoz 2053 radnika u sektoru graditeljstva, kako bi se spasile investicije, a nakon što su poslodavci otvoreno počeli priznavati da ne mogu izvršiti ugovorene poslove zbog nedostatka radnika. Prijedlog za sljedeću godinu uključuje čak29 tisuća radnih dozvola, od čega za novo zapošljavanje 17.810 dozvola, za produženje već izdanih dozvola devet tisuća dozvola i 1940 dozvola za sezonsko zapošljavanje, od čega je 1400 dozvola za turizam i 540 dozvola za poljoprivredu. Među tim će dozvolama biti najviše onih za graditeljstvo. Dok su lani, nakon povećanja kvota, poslodavcima u graditeljstvu na raspolaganju bile 4133 dozvole, iduće godine moglo bi ih biti više od 12 tisuća. Kronično nedostaje tesara i zidara pa čak i soboslikara i električara. I dok poslodavci podupiru predložene im kvote, sindikati najavljuju da neće i ne mogu podržati rješenje po kojem se svi problemi tržišta rada rješavaju uvozom. – Radnike treba dokvalificirati, ali prije svega dostojno platiti.

Uvoz radnika samo ćedodatno smanjiti cijenu radau Hrvatskoj, koja je i jedan od glavnih razloga zašto mladi iz države odlaze i zašto se ne žele školovati za struke u kojima im se jamči minimalna plaća do kraja života i mirovina od koje ne mogu živjeti – analizira Krešimir Sever, jedan od istaknutijih predstavnika sindikata.

Promjena obrazovanjaDa kvote nisu trajno rješenje, misle i poslodavci koji napominju da je uvoz “vatrogasna mjera”, ali napominju da su unatoč broju od 180 tisuća nezaposlenih, zbog njihove strukture, poslodavci prisiljeni okrenuti se stranim radnicima. Trajno rješenje ponudila bi samo obrazovna reforma koja bi osigurala usklađeniji odnos između potreba rada i kvota za školovanje. Time se može riješiti nedostatak visokoobrazovanih kadrova, ali veliki problem predstavlja i činjenica da za određene struke nema ni interesa.

Poslodavci su više puta apelirali na to dadržava olakša prekvalifikacijei nudili da ih sami organiziraju.

Gdje je kraj apsurdima? Imamo 187 tisuća nezaposlenih, a nedostaje nam 29 tisuća radnika!

NOVE KVOTE ZA STRANCE
Piše: Dalibor Špadina/Paula Klaić Saulačić

(Dnevnik.hr) - Sljedeće godine Vlada planira poduzetnicima dopustiti zapošljavanje ukupno 29 tisuća stranih radnika. Službena bi odluka trebala biti donesena u roku od dva tjedna. Dok poslodavci hvale Vladin potez, sindikati se bune i traže da se većim plaćama zadrže domaći radnici. I iz poslovnih krugova kažu da je to samo vatrogasna mjera pa traže bržu reformu obrazovanja i manje poreze i namete da mogu povećati plaće. Hrvoje Jonjić, svestrani poduzetnik iz Vodica već je osjetio problem snedostatkom radne snage. Prije mjesec dana zbog toga je zatvorio svoj restoran.

''Mislili smo, kako sad dolazi zima, ta će se radna snaga stvoriti iz nekih restorana i kafića koji su se zatvorili. Međutim, izgleda da je bolje biti na birou, primati neku naknadu ovaj određeni dio zime pa opet u proljeće i ljeto,kad krene sezona, početi raditi'', rekao je Jonjić.

Za sljedeću godinu Vlada planira odobriti 29 tisuća radnih dozvola za strance. Od toga se na nove stalne radnike odnosi nešto više od 17.800 dozvola. Najviše za graditeljstvo - više od 12 tisuća. Za turizam 1860 dozvola, od čega 1400 samo za sezonsko zapošljavanje.

''Naše su procjene da bi to trebalo biti dovoljno. Naime, ne želimo da se dogodi situacija koju smo imali u jeku građevinskesezone da nam fale radnici u građevini", pojasnila jeAdmira Ribičićiz Hrvatske udruge poslodavaca.

S druge strane, na Zavodu je 187.000 nezaposlenih. ''Oni nisu osposobljeni za novu vrstu zanimanja, odnosno za nove tehnologije koje se sad javljaju i primjenjuju. Trebat će vremena dok se taj dio radnika sa zavoda osposobi'', rekla je Mirjana Čagalj iz HGK-a.

I HGK se zalaže za povećanje plaća

U graditeljstvu bi, kažu iz Komore,trebali povećati prosjek plaća sa sadašnjih oko 4,5 tisuća na barem 7 tisuća kuna. Veće plaće zagovaraju i sindikati.

''Mi se pretvaramo u zemlju kojasnažno izvozi liječnike,medicinske sestre, informatičare, mlade visokoobrazovane ljude, a na drugoj straniuvozit ćemo kvalificiranu radnu snagu, što samo znači da se pomalo i sigurno odričemo i svoje budućnosti'', rekao je Krešimir Sever iz Nezavisnih sindikata Hrvatske.

I građevinaru Dragutinu Martinoviću dio je radnika otišao u inozemstvo. Za veće plaće, tvrdi, treba im pomoći država. ''A to je kroz ovo smanjenje porezne presije, nameta; da mi zadržimo naše mlade ljude koji završe školu i da nam ne odlaze. To je nama budućnost'', kaže Martinović.

Ističe da su zbog velike potražnje i male ponude radnika plaće ionako krenule prema gore pa upozorava da ćemorati povećati cijenu stanova.

Na putu do tekućeg računa plaća vam se prepolovi

Postavlja se pitanje zašto naši nezaposleni odlaze uIrsku, Njemačku,pogotovo kada govorimo o djelatnicima u turizmu, umjesto da dođu u bogati Dubrovnik. Jesu li plaće najveći problem? Mogu i one biti veće.

''Da bi plaće bile veće i bolje, moraju postojati bolji uvjeti poslovanja u ovoj državi. Treba krenuti od te premise. Dobra plaća uvijek je dobra ideja i dobra stimulacija radu i trudu. Plaće u Hrvatskoj u bruto iznosima zvuče vrlo svemirski. Međutim, te plaće do radnika dolaze prepolovljene od strane države, odnosno od strane doprinosa. Na neki način rad je tu preskup i plaće bi se trebale rasteretiti.

Najjednostavnije rečeno – vaša plaća na putu od isplate do vašeg tekućeg računa izgubi pola sebe'', objasnila je Nikolina Farčić iz Ceha ugostitelja i turističkih djelatnika.

Stoga smatra da uvozne kvote neće donijeti dugoročno rješenje. ''Toj radnoj snagi je potrebno vrijeme prilagodbe u smislu načina rada i djelovanja unutar ugostiteljske struke'', zaključuje Farčić.


28. studenog 2017.

Prijedlozi sindikalnih središnjica u vezi dopune Zakona o minimalnoj plaći te visini minimalne plaće za 2018. godinu

NHS - Sindikalne su središnjice 10. studenog 2017. godine Ministarstvu rada i mirovinskog sustava i Hrvatskoj udruzi poslodavaca uputili zajednički prijedlog dopune Zakona o minimalnoj plaći i Uredbe o visini minimalne plaće za 2018. godinu. U nastavku se nalazi cjeloviti tekst prijedloga:
Sukladno dogovoru na tripartitnom sastanku o minimalnoj plaći, održanom u petak, 3. listopada 2017. godine, dostavljamo prijedloge:

Zakon o minimalnoj plaći

Podsjećamo kako jeprva sindikalna pisana inicijativa, koja je sadržavala i cjelovit prijedlog novog Zakona o minimalnoj plaći s obrazloženjem, dostavljena Ministarstvu rada i mirovinskog sustava (MRMS) još početkom prosinca 2016. godine, a da je prvi sastanak u MRMS-u održan tek početkom listopada 2017. godine.

Također podsjećamo da osim što smo dopunom Zakona, odnosno preciznijom definicijom minimalne plaće, htjeli spriječiti u praksi zamijećeno zakidanje radnika,  proširiti nadzor s primjene Zakona o minimalnoj plaći i na primjenu kolektivnih ugovora čija je primjena proširena odlukom ministra nadležnog za rad i dr., razlog predlaganja cjelovitog novog Zakona (a ne samo njegovih izmjena i dopuna) leži u tome što se dio odredbi odnosio samo na početak provedbe odnosno način izračuna prve minimalne plaće, od kojih bi Zakon valjalo rasteretiti.

S obzirom da smo na prvi sastanak o navedenoj inicijativi čekali 10 mjeseci zbog čega su sve tri strane dovedene u vremenski škripac, sindikalne središnjice, u dobroj vjeri,  predlažu da se u hitnom postupku do kraja godine usvoje samo dopune Zakonao minimalnoj plaćia da se u sljedećoj godini pristupi izradi novog Zakona.

Prijedlog:

ZAKON O DOPUNAMA ZAKONA O MINIMALNOJ PLAĆI

Članak 1.
Članak 2. mijenja se i glasi:

„(1) Minimalna plaća u smislu ovog Zakona je najniži mjesečni iznos bruto plaće koji radniku pripada za rad u punom radnom vremenu.
(2) Plaća iz stavka 1. ovog članka uvećava se za iznose dodataka na plaću i naknade troškova u vezi s radom ostvarenih u obračunskom razdoblju koji radniku pripadaju temeljem zakona, kolektivnog ugovora, pravilnika o radu ili ugovora o radu.

(3) Minimalna plaća radnika koji radi u nepunom radnom vremenu utvrđuje se i isplaćuje razmjerno ugovorenom radnom vremenu.“

Članak 2.
Ovaj Zakon stupa na snagu osmog dana od dana objave u „Narodnim novinama“.

O b r a z l o ž e n j e

Člankom 1. ovog Zakona predlaže se izmjena članka 2. važećeg Zakona o minimalnoj plaći (NN br. 39/13) i to na način da se njime, osim definiranja pojma minimalne plaće, sada jasno utvrdi kako iznos minimalne plaće treba uvećati za sve dodatke na plaću i naknade troškova nastalih u vezi s radom koje je radnik ostvario u obračunskom razdoblju.
Naime, iz postojeće zakonske definicije minimalne plaće nije razvidna njezina struktura što dovodi do nejednake prakse kod poslodavaca na način da neki poslodavci u iznos minimalne plaće uračunavaju sve dodatke na plaću na koje radnik ima pravo temeljem zakona, kolektivnog ugovora, pravilnika o radu ili ugovora o radu, a koje je ostvario u određenom obračunskom razdoblju. Ovakva praksa dovodi do diskriminacije radnika koji, neovisno o uvjetima u kojima obavlja svoj rad (primjerice u prekovremenom, smjenskom, noćnom radu i slično), uvijek ostvaruje pravo na isti iznos plaće. Stoga se stavkom 2. članka 2. predlaže propisati kako se minimalna plaća utvrđena stavkom 1. uvećava za iznose dodataka na plaću i naknade troškova nastalih u vezi s radom koje je radnik ostvario u određenom obračunskom razdoblju, a pripadaju mu temeljem zakona, kolektivnog ugovora, pravilnika o radu ili ugovora o radu. Time zakonsko uređenje postaje jasnije i preciznije i otklanjaju se sve nejednakosti  postupanja u praksi.

Novim člankom 2. također se predlaže propisati pravo radnika koji radi u nepunom radnom vremenu na razmjerni dio minimalne plaće sukladno ugovorenom radnom vremenu, kako bi se izbjeglo pogrešno tumačenje Zakona i njegova nezakonita primjena u praksi.

Uredba o visini minimalne plaće za 2018. godinu

Sindikalne središnjice predlažu da se bruto minimalna plaća za 2018. godinu odredi u visini od 3.609,00 kuna,što je 45 % prosječne bruto plaće za prvih osam mjeseci 2017. godine, koja  iznosi 8.020 kuna.

Obrazloženje:
Imajući u vidu da je dogovoreni cilj postupno doći do minimalne plaće, čiji bi udio u prosječnoj bio 50 %, a kako je krajem prošle godine minimalna plaća za ovu godinu utvrđena u visini 42,39 % od prosječne bruto plaće za prvih devet mjeseci 2016. godine, sindikalne središnjice predlažu daljnji rast udjela minimalne plaće u prosječnoj.

Razumijevajući kako je poslodavcima, zbog izrade poslovnih planova za narednu godinu, važno što ranije znati iznos minimalne plaće za tu godinu, predlažemo da se udio minimalne plaće računa u prosječnoj bruto plaći isplaćenoj u pravnim osobama od siječnja do kolovoza, jer podatak za prvih devet mjeseci još uvijek nije poznat.

Ujedno želimo napomenuti kako je u obrazloženju Uredbe o visini minimalne plaće za 2017. godinu, sa 10. sjednice Vlade RH, održane 8. prosinca 2016. godine, u zadnjem stavku pogrešno naveden udio minimalne plaće u prosječnoj bruto plaći isplaćenoj u pravnim osobama u RH, od siječnja do rujna 2016. godine. Izračun pokazuje kako točan udio ne iznosi 42,9 %, već 42,38582 %, odnosno 42,39 %.

S poštovanjem

Mladen Novosel, predsjednik SSSH, v.r.
Krešimir Sever, predsjednik NHS, v.r.

Vilim Ribić, predsjednik MHS, v.r.

Miroslav Hrašćanec, predsjednik HURS, v.r.

Ostvarivanje europskog stupa socijalnih prava: Komisija želi promicati socijalnu zaštitu za sve

Europska komisija - Priopćenje za tisak
Bruxelles, 20. studenoga 2017.

Komisija je danas na razini EU-a pokrenula drugi krug razgovora sa sindikatima i udruženjima poslodavaca o tome kako svim zaposlenim i samozaposlenim osobama dati podršku u pristupu socijalnoj zaštiti. To je još jedan važan korak u ostvarivanju europskog stupa socijalnih prava, tek nekoliko dana nakon što ga su Europski parlament, Vijeće i Komisija objavili na sastanku na vrhu za pravedna radna mjesta i rast održanom u Göteborgu.

Potpredsjednik Komisije nadležan za euro i socijalni dijalog Valdis Dombrovskis izjavio je: „Novi uvjeti rada otvaraju nove prilike. Ljudima trebamo omogućiti da ih iskoriste i da se osjećaju zaštićeno neovisno o poslu koji obavljaju. Na tome počiva stup socijalnih prava. Želimo da naši sustavi socijalne zaštite budu održivi, odgovarajući i pravedni.Razgovaramo sa socijalnim partnerima o tome kako bi svatko mogao izdvajati za doprinose i akumulirati prava.” Marianne Thyssen, povjerenica za zapošljavanje, socijalna pitanja, vještine i mobilnost radne snage, dodala je: „Komisija predano radi na jačanju socijalne dimenzije Europe. Danas poduzimamo daljnje korake u drugoj konkretnoj inicijativi u okviru europskog stupa socijalnih prava. U današnjem svijetu svi radnici trebaju imati pristup socijalnoj zaštiti bez obzira na to jesu li samozaposleni ili rade na temelju standardnih ili novih vrsta ugovora o radu. Želim da svi zaposleni budu pokriveni sustavima socijalne zaštite u skladu sa svojim doprinosima. To je važno da bi naši sustavi socijalne zaštite bili odgovarajući, održivi i da bi se njima uzela u obzir međugeneracijska pravednost.”

U EU-u je 2016. godine 40% svih zaposlenih bilo u nestandardnom radnom odnosu ili su bili samozaposleni. Procjenjuje se da je dovoljan pristup socijalnoj zaštiti i povezanim uslugama koje proizlaze iz radnog odnosa za polovinu njih dvojben. Na današnjem tržištu rada nastaju novi oblici rada, a ljudi sve češće mijenjaju posao i vrstu radnog odnosa. Udio nestandardnog zaposlenja i samozaposlenja sve je veći, posebice mladih.

U skladu s relevantnim načelima europskog stupa socijalnih prava Komisija želi poduprijeti pristup socijalnoj zaštiti za sve temeljen na doprinosima. Primjerice, osobe u nestandardnom radnom odnosu ili samozaposlene osobe zbog statusa svojeg radnog odnosa nemaju dovoljan pristup socijalnoj zaštiti i stoga su izložene većoj ekonomskoj nesigurnosti te su slabije zaštićene od socijalnih rizika. Rješavanjem tog problema pripomaže se ispunjenju cilja stupa socijalne zaštite kojim se želi povećati pripravnost naših socijalnih modela za budućnost i obuhvatiti pitanje međugeneracijske pravednosti, čime se stvara najbolje moguće buduće radno okružje.

Kako bi se to postiglo, Komisija pokreće drugi krug savjetovanja sa socijalnim partnerima kako bi od njih prikupila stajališta, pritom se vodeći Ugovorom o funkcioniranju Europske unije i svojom predanosti socijalnom dijalogu. Ako su otvoreni za pregovore, socijalni partneri mogu to javiti Komisiji u sljedećih sedam tjedana. Usporedno s tim otvoreno je i šire javno savjetovanje. Prikupljaju se stajališta svih relevantnih dionika, primjerice javnih tijela, poduzeća, samozaposlenih, radnika zaposlenih putem internetskih platformi te civilnog društva.

Komisija na temelju zaključaka koji proizađu iz tih savjetovanja namjerava predstaviti prijedlog u prvoj polovini sljedeće godine.

Kontekst

Komisija je europski stup socijalnih prava predstavila kao Preporuku Komisije koja je stupila na snagu 26. travnja 2017. i kao prijedlog zajedničke izjave Parlamenta, Vijeća i Komisije. Nakon što su o navedenom raspravili Europski parlament, Europska komisija i države članice, sve stranke potpisale su tekst izjave na sastanku na vrhu za pravedna radna mjesta i rast održanom 17. studenoga 2017. u Göteborgu u Švedskoj.

Odgovornost za provedbu europskog stupa socijalnih prava zajednička je i leži na svim razinama. Komisija je od početka svojeg mandata predstavila nekoliko zakonodavnih prijedloga provedbe stupa na razini EU-a, uključujući nedavni prijedlog potpore ravnoteži poslovnog i privatnog života roditelja i skrbnika Usto, Komisija je pokrenula dva savjetovanja sa socijalnim partnerima – jedno o modernizaciji propisa o ugovorima o radu, a drugo o pristupu socijalnoj zaštiti za sve. Od 26. travnja do 23. lipnja 2017. socijalni su partneri imali priliku izraziti svoje mišljenje o tim dvjema temama. Druga faza savjetovanja o modernizaciji propisa o ugovorima o radu bila je otvorena od 21.rujna 2017. do 3.studenoga 2017.

Danas je započela druga faza savjetovanja o pristupu socijalnoj zaštiti. U njoj se rad nastavlja na temelju rezultata rasprava iz prve faze. Usporedno s tim Komisija pokreće javno savjetovanje te će saslušati ključne dionike, primjerice predstavnike samozaposlenih osoba, civilnog društva i pružatelja usluga socijalne zaštite.

Junckerova Komisija kao prioritet je odredila izgradnju pravednije i socijalnije Europe, kako se vidi u političkim smjernicama iz srpnja 2014. U rujnu 2015. u svojem prvom govoru o stanju Unije predsjednik Juncker rekao je: „Moramo predanije raditi na uspostavi pravednog i istinski paneuropskog tržišta rada. [...] U okviru tih mjera, želja mi je uspostaviti europski stup socijalnih prava kojim će se u obzir uzeti promjene s kojima se suočavaju europska društva i tržište rada.”

Predsjednik je u svojem zadnjem govoru o stanju Unije 13. rujna 2017. potvrdio da je Komisija predana nastavku rada na stupu socijalne zaštite i da ga smatra presudnim za stvaranje dubljeg, pravednijeg i socijalnijeg unutarnjeg tržišta: „Ako u Europi želimo izbjeći socijalnu rascjepkanost i socijalni damping, onda bi se države članice trebale dogovoriti o europskom stupu socijalnih prava u najskorijem roku, a najkasnije na sastanku na vrhu koji će se u studenome održati u Göteborgu. Nacionalni socijalni sustavi još će dugo biti različiti i odvojeni. No barem bismo trebali dogovoriti uniju europskih socijalnih standarda, u kojoj postoji zajedničko shvaćanje socijalne pravednosti. Europa ne može funkcionirati bez uključivanja radnika.”

GSV: Socijalni dijalog može biti bolji, sastanci svakih šest mjeseci

PROBLEMI U KOMUNIKACIJI

(JUTARNJI LIST) ZAGREB- Socijalni dijalog može biti bolji, a način njegova vođenja važan je za hrvatsko društvo, poruke su sa sastanka premijera Andreja Plenkovića sa članovima Gospodarsko-socijalnog vijeća (GSV) koji je u ponedjeljak održan u Banskim dvorima i na kojem je dogovoreno da će se takvi sastanci održavati svakih šest mjeseci. Sljedeći će dakle, biti negdje u travnju, najavio je ministar rada i mirovinskog sustava Marko Pavić nakon sastanka. Pavić je izvijestio, a sindikalni čelnik Krešimir Sever potvrdio, kako su poslodavci i sindikati izrazili želju da ih Vlada ranije uključi u proces donošenja zakona i propisa.

Događaju se problemi u komunikaciji kad je riječ o zakonima koje Vlada šalje u Hrvatski sabor, po dobrom načelu socijalnog dijaloga u tome bi, u ranim fazama pripreme, aktivno trebali sudjelovati i socijalni partneri, rekao je Sever navodeći da su dobili jamstva da će tako i biti. "Ne smije se događati da o zakonima važnim za njih, poslodavci i sindikati saznaju tek na kraju ili se njihove primjedbe uopće ne uvažavaju,", naglasio je Sever navodeći kako je do današnjeg sastanka došlo na inicijativu poslodavaca i sindikata koji nisu zadovoljni načinom socijalnog dijaloga.

To, kaže, nije ništa nova, osjetili su to kod različitih vlada, bilo je u tim odnosima uspona i padova, a najznačajniji se pad dogodio za Vlade Zorana Milanovića.

Socijalni dijalog nema alternativu

Glavni direktor Hrvatske udruge poslodavaca (HUP) Damir Majetić dijeli uvjerenje da socijalni dijalog može biti bolji i da mu nema alternative.

"Ovaj je sastanak važan da se taj dijalog digne na višu razinu. Uz bolji socijalni dijalog, vjerujem, imat ćemo efikasniju Vladu i ministre, a time ćemo dobiti i ono što stalno očekujemo - konkretne reforme u društvu", rekao je Majetić.

Naglasio je kako poslodavci podržavaju Nacionalni klasifikacijski okvir i ravnopravan tretman sveučilišnih stručnih i diplomskih studija.

Nacionalni klasifikacijski okvir je alat koji omogućuje da se obrazovanje prilagodi tržištu rada i bez toga okvira i (pratećeg) zakona nećemo imati efikasno tržište rada, istaknuo je Majetić poručivši da Hrvatskoj trebaju nove kvalifikacije i vještine koje danas ne postoje u sustavu.

Svjesni smo razlika između stručnih i sveučilišnih studija, no želimo dati mogućnost jednima i drugima da budu ravnopravni na tržištu rada i da se razvijaju, naglašava Majetić koji očekuje da se u razgovoru sa Vladom, odnosno resornim ministarstvima, čim prije dođe to tog zakona, "jer tržište rada ne čeka".

Spomenuti Okvir i zakon podupiru i sindikati, a ministar Pavić navodi da je zakon u "finalnom procesu usuglašavanja" te da je na zadnjoj sjednici GSV-a dogovoreno da će se, kad posao bude završen, organizirati tematska sjednica GSV-a po pitanju NKO.


21. studenog 2017.

Nastavlja se postupak osnivanja Hrvatskog saveza za nedjelju

(HRT) - Na Inicijativnom skupu za osnivanje Hrvatskog saveza za nedjelju, koji trenutačno okuplja 16 ustanova i udruga predvođenih Franjevačkim institutom za kulturu mira iz Splita, sinoć je zaključeno da će se nastaviti s aktivnostima osnivanja tog saveza koji se zauzima da nedjelja bude neradni dan.

U suradnji sa sindikatima i ostalim zainteresiranima definirat ćemo strategiju kako ćemo ubuduće djelovati i kako ćemo u naše aktivnosti uključiti još više ustanova i udruga, jer tako okupljeni u Hrvatskom savezu za nedjelju snažnije ćemo se moći oduprijeti pritiscima da se radi nedjeljom, istaknuo je dopredsjednik Franjevačkog instituta za kulturu mira fra Božo Vuleta. Prema njegovim riječima, nedavno istraživanje pokazalo je da se u Hrvatskoj gotovo svi građani slažu kako je važno da obitelji budu nedjeljom zajedno i da je rad nedjeljom loš.

Tijekom višesatnog trajanja tog inicijativnog skupa, koji je održan u sklopu Dana socijalne skrbi (od 5. do 19. studenog), sudionici su u diskusijama podupirali zamisao o osnutku Hrvatskog saveza za nedjelju te su upozoravali na masovno iseljavanje iz Hrvatske koje se, kako je rečeno, može ublažiti ili zaustaviti pravednijom zaštitom prava radnika, među koje se ubraja i nedjelja kao neradni dan.

Predsjednik Nezavisnoga hrvatskog sindikata Krešimir Sever istaknuo je kako trgovine ne trebaju raditi nedjeljom jer tijekom tjedna ima dovoljno vremena da se građani opskrbe.

Predsjednik Saveza samostalnih sindikata Hrvatske (SSSH) Mladen Novosel istaknuoje dase u hrvatskom parlamentu strankebave same sobom i ne pokreću inicijative u korist radnika.Za nedjelju kao slobodan dan moramo mijenjati vlastitu kulturu jer u Hrvatskoj vlada profit i tomu se moramo protiviti,poručio je Novosel.

Andreas Luttmer-Bensmanniz njemačkoga Katoličkog radničkog pokreta istaknuo je dana temelju iskustva iz svoje zemlje želi dobronamjerno preporučiti Hrvatskoj da se problem iseljavanja može riješiti boljim plaćama.

Markus Bluimeliz austrijske Katoličke socijalne akademije izvijestio je kako su sve kršćanske crkve koje djeluju u toj zemlji uključene u Austrijski savez za nedjelju, a u taj su savez uključene i sve komore koje zastupaju zaposlenike. Objasnio je kako je nedjelja kao neradni dan u Austriji zakonom regulirana, a to znači da svaki radnikima 52 dana u godini za obitelj i bolji život.Dodao je kako u Austriji, prema zakonu, nedjeljom mogu raditi trgovine samo u iznimnim slučajevima i u turističkim zonama.

Tijekom višesatnog Inicijativnog skupa za osnivanje Hrvatskog saveza za nedjelju prikazan je i dokumentarni filmSedmi dan.

Pučka pravobraniteljica: Svaka treća pritužba na diskriminaciju odnosi se na rad i zapošljavanje

Lider/Hina - Hrvatska i dalje nema važeći Nacionalni plan za suzbijanje diskriminacije, ali ni migracijsku politiku, istaknula je u svom godišnjem izvješću pučka pravobraniteljica Lora Vidović čiji je ured u prošloj godini otvorio 5433 predmeta u 50 gradova i sela u kojima je istraženo više stotina sudionika, nadležnih tijela javne vlasti, organizacija civilnog društva, sindikata, sveučilišta i vjerskih organizacija.

Najviše predmeta otvoreno je zbog diskriminacije po različitim područjima (387 predmeta), pravosuđa (320), radnih i službeničkih odnosa (294), zdravstva (218)i postupanja policijskih službenika (203). Skoro 90 posto pritužbi su podnijele fizičke osobe, na vlastitu inicijativu ured je pokrenuo 87 postupaka, gotovo polovica ukupnog broja pritužbi je stigla iz Zagreba kojeg u stopu prate Splitsko-dalmatinska, Primorsko-goranska i Osječko-baranjska županija.

Pučka pravobraniteljica tvrdi kako je nedostajalo dijaloga u javnom prostoru, izražavana je netrpeljivost prema manjinama, dok su organizacije civilnog društva izložene financijskom, a neovisne institucije političkom pritisku. Godinu je obilježila i stagnacija u razvoju javnih politika uslijed skromne zakonodavne aktivnosti, ali i izostanka rada na strateškim dokumentima, uključujući i one koji se odnose na zaštitu ljudskih prava. Hrvatska, podsjeća, nema važeći Nacionalni plan za suzbijanje diskriminacije ni migracijsku politiku, dok mnoge politike tek treba po prvi put izraditi, poput one za socijalno stanovanje.

Nejasna granica javnog i privatnog zdravstva

– Nejasna je granica između javnog i privatnog zdravstva što je siromašne građane stavilo u nepovoljniji položaj, a tijekom 2016. godine su povećane liste čekanja pa su pravovremeni zahvati i pregledi često nedostupni onima koji ih ne mogu platiti. Dobar dio zdravstvenih usluga ne mogu koristiti ni stanovnici ruralnih područja i otoka, gdje su prisutne i poteškoće u pružanju hitne pomoći, a suočavaju se i s nedostupnošću ili neadekvatnošću mnogih drugih javnih usluga, uključujući promet, električnu energiju ili vodoopskrbu te socijalne usluge, što dodatno otežava gospodarski napredak i potiče daljnje iseljavanje, upozorava pravobraniteljica.

U svom izvješću navodi i da su osobe starije životne dobi jedna od najranjivijih skupina društva pa tako više od pola milijuna umirovljenika prima mirovinu manju od dvije tisuće kuna, a čak 94 tisuće njih manje od 500 kuna što im ne omogućuje minimalne uvjete za dostojanstven život. Veliki broj pritužbi pučkoj pravobraniteljici upućen je zbog radnih i službeničkih odnosa, a svaka treća pritužba na diskriminaciju u području rada i zapošljavanja.

– Mnogi radnici i nezaposleni nisu dovoljno upoznati sa svojim pravima ili svoj problem ne žele prijaviti, zbog velikih troškova sudskih postupaka ili dodatne viktimizacije. Promjene u mjerama aktivne politike zapošljavanja dodatno su otežale položaj osoba koje se prvi put zapošljavaju, dok još uvijek nije iskorijenjena praksa neisplate plaća radnicima. Tržište rada (pre)starima smatra čak i one starije od 50 godina, koji čine 40 posto svih radnika proglašenih tehnološkim viškom.

Srbi i Romi najizloženiji etničkoj diskriminaciji

Etnička diskriminacija ostala je najbrojnija u pritužbama na nejednako postupanje, a najizloženiji su joj pripadnici srpske i romske nacionalne manjine, što potvrđuju sudska praksa i istraživanja”, ističe pučka pravobraniteljica.

Pripadnike srpske manjine učestalo se kolektivno izjednačuje s agresorima na Hrvatsku, upozorava pučka pravobraniteljica i dodaje da su zbog nerazvijenosti povratničkih područja često izloženi siromaštvu.

Romi stanuju u potpuno neadekvatnim uvjetima, u izoliranim naseljima i gotovo bez ikakve infrastrukture, što onemogućuje njihovu integraciju pa se susreću sa značajnim preprekama u obrazovanju i uključivanju u tržište rada, ali i za suživot s ostatkom stanovništva.

Sustavan i učinkovit plan integracije izbjeglica i imigranata, smatra pučka pravobraniteljica, jedan je od najvećih izazova u području migracija, pri čemu još uvijek nisu na adekvatan način osigurani osnovni uvjeti njihovog uključenja u društvo – učenje jezika i obrazovanje.

– Nacionalni preventivni mehanizam nije zabilježio sustavne pomake na bolje, iako ni 2016. nisu uočena postupanja koja mogu predstavljati mučenja. No, jesu ona koja mogu predstavljati neljudska ili ponižavajuća postupanja, kao i kršenja prava zatvorenika, istražnih zatvorenika, uhićenih i zadržanih osoba, smještenih u psihijatrijskim ustanovama, odjelima bolnica i domovima za starije i nemoćne, kao i u tranzitnom centru te prihvatilištima za strance i tražitelje međunarodne zaštite. Istražni zatvorenici, za koje vrijedi presumpcija nevinosti su u nepovoljnijem položaju od zatvorenika, kojima je krivnja dokazana, što je primjetno, primjerice, u ostvarivanju prava na kontakte s vanjskim svijetom, stoji u izvješću.

Bez upozorenja poslodavac ne smije nadzirati zaposlenika

PRIVATNOST NA POSLU

(GLAS SLAVONIJE) - Od 25. svibnja 2018. primjenjivat će se Opća uredba o zaštiti osobnih podataka – nova EU direktiva o pohranjivanju i dijeljenju osobnih podataka. Tema zaštite privatnosti, zaštite osobnih podataka posebno je osjetljiva na relaciji poslodavac – zaposlenik u smislu smije li se radniku pregledavati pozivi sa službenog telefona, mailovi, izlagati ga videonadzoru, zatražiti od njega alkotest, ili određeni liječnički pregled. Podsjetimo na slučaj od prije nekoliko godina kada je vlasnik farme pilića u Istri radnike poslao na poligraf, a što je naišlo na veliko negodovanje javnosti. Dokle smije ići poslodavac vođen interesima tvrtke i posla, zaštiti poslovnih tajni, a dokle ide radnikovo pravo na privatnost? Kako tu uklopiti nenarušavanje radničkih prava i radnikovog dostojanstava? Gdje je granica svojevrsnog “Big Brothera” na poslu?

Zaštita prava

- Mi, svi poslodavci, agenciji smo već morali dostaviti određene dokumente o tome koje osobne podatke prikupljamo od radnika i klijenata. Ne zato što to želimo, nego zato što to moramo. Želimo li nekoga zaposliti, treba nam niz osobnih podataka te osobe i o tome izvještavamo agenciju – kaže Zdravko Grubeša, vlasnik đakovačke tvrtke Revizija Grubeša koja zapošljava 19 radnika.

U Agenciji za zaštitu osobnih podataka (AZOP) ističu da Zakon o zaštiti osobnih podataka nema posebne odredbe o zaštiti privatnosti na radnom mjestu i korištenju nadzornih uređaja u svrhu kontrole radnika od strane poslodavca.

- Stoga pravnu osnovu u smislu čl. 7. Zakona o zaštiti o osobnih podataka nalazimo u posebnim propisima - Zakonu o zaštiti na radu te mišljenjima Radne skupine iz čl. 29. Direktive 95/46 o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i slobodnom prijenosu takvih podataka pod nazivom “Opinion 2/2017 on data processing at work”. Vezano uz primjenu Opće uredbe o zaštiti podataka (GDPR) - ona daje mogućnost da se nacionalnim zakonodavstvom uredi ovo pitanje, tj. predvide preciznija pravila s ciljem osiguravanja zaštite prava i sloboda u vezi s obradom osobnih podataka zaposlenika u kontekstu zaposlenja, osobito za potrebe zapošljavanja, izvršavanja ugovora o radu, što uključuje ispunjavanje zakonski propisanih obveza, ili obveza propisanih kolektivnim ugovorima, za potrebe upravljanja, planiranja i organizacije rada, jednakosti i različitosti na radnome mjestu, zdravlja i sigurnosti na radu, zaštite imovine poslodavca ili klijenta i za potrebe ostvarenja i uživanja prava i koristi iz radnog odnosa, na individualnoj ili kolektivnoj osnovi, te za potrebe prestanka radnog odnosa, ističe načelnica AZOP-ove Službe za zaštitu osobnih podataka Branka Bet-Radelić.

Ta pravila, dodaje, uključuju prikladne i posebne mjere za zaštitu ljudskog dostojanstva ispitanika, njegovih legitimnih interesa i temeljnih prava, posebno u odnosu na transparentnost obrade, prijenos osobnih podataka unutar grupe poduzetnika ili grupe poduzeća koja se bave zajedničkom gospodarskom djelatnošću i sustava praćenja na radnom mjestu.

Korištenje nadzora

Za Grubešu provjera telefonskih poziva radnika, njihovih mailova i sl., je, kaže, ludost.

– Ako nemate povjerenja u radnika, onda bolje da se raziđete - dodaje.

U AZOP-u ističu da nadzor računala, e-pošte, telefona na radnom mjestu pripada u područje informacijske sigurnosti te je korištenje i nadzor nad računalom i telefonom kao sredstvima rada u vlasništvu poslodavca potrebno urediti internim pravilima i procedurama - pravilnikom o informacijskoj sigurnosti.

– Poslodavac ima pravo i ovlast nadzirati radnika na radnom mjestu ako je to definirao internim pravilnicima, odnosno, pod uvjetom da je radnik prethodno upoznat s takvom odlukom poslodavca. Nadzirati računalo i e-poštu kojom se radnik koristi dopušteno je ako za to postoje naročito opravdani razlozi. Primjerice, stav je Europske komisije, a koji slijedi i Hrvatska, da poslodavac smije nadzirati sadržaj e-pošte kojom se radnik koristi u slučajevima sumnje na mobing, otkrivanje poslovnih informacija konkurentu poslodavca i sl. Dakle, samo izuzetne okolnosti mogu opravdati takav nadzor koji mora biti radnicima vrlo jasno priopćen, odnosno, ako vrijednost dobara koja se želi zaštiti spomenutim nadzorom i stupanj ugroze koji mu prijeti prevladava u odnosu na zaštitu osobnih podataka - navodi Bet-Radelić.

– Ako radnik hoće raditi, radit će, ako neće neće, neće tu pomoći kamere. Videonadzor ima smisla samo u zaštiti imovine - ocjenjuje Zdravko Grubeša.

- Zakon o zaštiti na radu, čl. 43, kao poseban zakon, definira da poslodavac smije koristiti nadzorne uređaje kao sredstvo zaštite na radu radi kontrole ulazaka i izlazaka iz radnih prostorija te smanjenja izloženosti radnika riziku od razbojstava, provala, nasilja, krađa i sl. na radu i u svezi s radom - kaže Bet-Radelić. Radnici moraju biti prethodno informirani o takvoj obradi osobnih podataka tako da je to propisano internim aktom, pravilnikom o radu u kojem je navedena zakonita svrha obrade osobnih podataka, razdoblje njihovog čuvanja te imenovane osobe koje imaju pristup takvim podacima, tj. poslodavac je obvezan prilikom zapošljavanja pisanim putem obavijestiti radnika da će biti nadziran kamerama. Zabranjeno je njihovo postavljanje u WC-u i prostoru za presvlačenje.

– Najviše kamera, tj. nepovjerenja u radnike i napada na njih, vidimo u ugostiteljstvu i trgovini, u djelatnostima koje su najveći generatori sive ekonomije. Čemu sve to? Lopovi su ti koji se najviše boje da ih netko ne okrade, jer znaju sami po sebi kako se to radi - kaže Grubeša.

Suzana ŽUPAN

SLANJE RADNIKA NA ALKOTEST I ZDRAVSTVENE PREGLEDE

Što misli o poslodavcima koji bi inzistirali na slanju radnika na alkotest ili, pak, poligraf, Zdravko Grubeša kaže: “Ne bi mi to nikada palo na pamet. Jedino na što sam poslao svoje radnike jest sistematski pregled, o svom trošku. Ne radi nekog svog hira, nego radi njih, radi zdravlja”, kaže ovaj poslodavac.

– Ova pitanja također su definirana Zakonom o zaštiti na radu. Tako je njegovim čl. 36. propisano da osobu s kojom namjerava sklopiti ugovor o radu za obavljanje poslova s posebnim uvjetima rada, poslodavac upućuje na pregled specijalistu medicine rada, dok je čl. 59. propisano da se provjera je li radnik pod utjecajem alkohola ili drugih sredstava ovisnosti obavlja alkometrom ili drugim prikladnim uređajem ili sredstvom.

U EU KAZNE DO 20 MILIJUNA EURA

U slučaju poslodavčeva kršenja prava radnika na zaštitu privatnosti i osobnih podataka na radnom mjestu Zakonom o zaštiti osobnih podataka predviđene su novčane kazne za prekršaj od 20.000 do 40.000 kuna, odnosno od 5.000 do 10.000 kuna za odgovornu osobu.

- Opća uredba o zaštiti podataka predviđa znatno strože kazne za kršenje prava na zaštitu privatnosti i osobnih podataka, ovisno o težini povrede i to u rasponu do 10.000.000 eura, ili ako se radi o poduzetniku do dva posto ukupnog godišnjeg prometa na svjetskoj razini, odnosno do 20.000.000 eura, ili do četiri posto ukupnog godišnjeg prometa na svjetskoj razini, ovisno o tome što je veće, naglašava Branka Bet-Radelić.

SINDIKATI: MJERE KOJE NE ZNAČE I VEĆU PRODUKTIVNOST

Je li rad u uvjetima gdje poslodavac pregledava računalo, mailove i pozive radnika te ga snima videonadzorom pravi način poslodavca u nastojanju da podigne produktivnost u svom kolektivu? Predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata Krešimir Sever kaže kako je na samom poslodavcu, menadžeru koji organizira sustav rada da organizira, osmisli rad tako da radniku ne ostaje puno praznog prostora.

– Koliko će radnik imati vremena da “šmugne” na internet, na Fejs..., šalje privatne mailove, obavlja privatne pozive – ovisi o poslodavcu koliko je umiješan organizirati rad. Ako poslodavac poseže za takvim oblicima provjere radnika, tada to radnik mora unaprijed znati te unaprijed biti upozoren da službeno računalo i sl. ne smije koristiti privatno, a sve to mora pratiti napisani pravilnik o tome i s kojim radnik također mora biti upoznat - kaže Sever.


16. studenog 2017.

Razlozi iseljavanja su niska cijena rada, rad na određeno i beznađe

Okrugli stol

Čelnik SDP-a Davor Bernardić ustvrdio je kako je mirovinski sustav sada neodrživ, a ako se tomu pridodaju i recentna događanja, zbog Agrokora su, tvrdi, ugrožene i mirovine

(Novilist.hr) ZAGREB - Niska cijena rada, rad na određeno vrijeme, ali i beznađe glavni su problemi s kojima bi se vlada trebala uhvatiti u koštac želi li zaustaviti trend iseljavanja iz Hrvatske, poručili su predstavnici sindikata s okruglog stola »Dostojanstven posao i dostojanstvena plaća, ključni elementi borbe protiv iseljavanja iz RH» koji se u utorak održao u Hrvatskom saboru. »Najveći dio ljudi koji iseljavaju iz Hrvatske jasno izražavaju da odlaze zbog niskih primanja, potom zbog nesigurnih oblika rada, a tek na kraju im je obrazloženje da nema dovoljno posla«, rekao je Krešimir Sever (Nezavisni hrvatski sindikati). Treba, ističe, podići plaće i stabilizirati sustav rada. »Hrvatska je 2002., uoči fleksibilizacije Zakona o radu imala 10 posto ukupno zaposlenih u nesigurnim oblicima rada, a EU 12,4 posto. Hrvatska 2016. ima 22,2 posto zaposlenih u nesigurnim oblicima rada, a EU samo 14,2 posto«, naglasio je Sever.

Dodao je i kako je Hrvatskoj nužno drastično povećanje plaća, povećanje minimalnih plaća te uvođenje stalnih oblika rada.

Predsjednik sindikata »Inaš» Zdenko Mučnjak poručio je kako je niska cijena rada i rad na određeno vrijeme najveći problem kojim bi se država morala pozabaviti želi li zaustaviti trend iseljavanja.

Iseljavanja je sve više i među prosvjetnim radnicima u školama, upozorava predsjednik sindikata Preporod Željko Stipić.

»Unatrag dvije godine pet posto zaposlenih u odgojno– obrazovnom sustavu otišlo je prema zapadnoeuropskih zemljama. Oni kao razlog iseljavanja navode beznađe«, poručio je.

Ana Miličević Pezelj (SSSH) naglasila je kako je nužno stvoriti poticajno okruženje za javno pregovaranje.

Stipe Župan iz Ministarstva financija, jedinog od četiri resorna ministarstva koje se odazvalo pozivu na okrugli stol, ustvrdio je pak kako se očekuje dalji rast zaposlenosti. »Vlada je osigurala značajna sredstva za aktivnu politiku zapošljavanja kako iz nacionalnih izvora tako i iz Europskog socijalnog fonda«, rekao je Župan.

Bernard Jakelić (Hrvatska udruga poslodavaca) rekao je kako su poslodavci mišljenja da svi moraju poduzeti određene mjere kako bi se podigao standard radnika, riješili problem migracija i osigurao dovoljan broj radnika na tržištu radne snage.

Već duže vremena ukazujemo na potrebu rasterećenja poslodavaca i gospodarstva u cijelosti. To je jedini način kako povećati plaće i zadržati ih u Hrvatskoj. Mislimo da je rad u Hrvatskoj još uvijek preskup, davanja su previsoka i trebalo bi počet razmišljati o smanjenju nekih poreza. Prije svega, trebalo bi se ozbiljnije pozabaviti parafiskalnim nametima, rekao je.

Tempo i dinamika migracija, kaže, mogu ugroziti funkcioniranje sektora turizma, građevine i djelatnosti koje bi nam trebale donijeti najviše dodane vrijednosti.

Čelnik SDP-a Davor Bernardić ustvrdio je kako je mirovinski sustav sada neodrživ, a ako se tomu pridodaju i recentna događanja, zbog Agrokora su, tvrdi, ugrožene i mirovine.

»90 posto novih ugovora o radu su ugovori na određeno vrijeme što se zloupotrebljava i treba vidjeti kako destimulirati poslodavce da daju radnicima ugovore na određeno vrijeme te im tako osiguraju sigurnu plaću i sigurne uvjete rada«, poručio je Bernardić.

SDP će, najavio je nakon okruglog stola šef SDP-a, predložiti mjere za ostanak mladih u Hrvatskoj. »Pet do 12 je! Ako nešto ne napravimo zemlja će nam izumrijeti... Jedna od mjera je povećanje minimalne plaće i destimuliranje tog iskorištavanja mladih. 40 tisuća mladih radi preko SOR-a u Hrvatskoj. Ono što je bila privremena mjera u vrijeme krize zloupotrebljeno je pa je 40 tisuća mladih niskoplaćena radna snaga koja kasnije nema nikakvu perspektivu i budućnost«, rekao je Bernardić.

Minimalna plaća ne smije značiti siromaštvo

ETUC/NHS - Minimalne su plaće toliko ispod službenog praga niskih plaća u mnogim EU zemljama da veliki broj radnika jedva spaja kraj s krajem, pokazuje brifing materijal Europske konfederacije sindikata koji je danas objavljen. Minimalne plaće bi se morale povećati za 62% u Španjolskoj, 28% u Njemačkoj i 22% u Ujedinjenom Kraljevstvu samo da bi dostigle razinu ispod praga niske plaće (koju je OECD odredio kao dvije trećine nacionalne medijalne plaće). U 10 EU zemalja minimalna plaća iznosi 50% nacionalne medijalne plaće ili je ispod te razine iz čega je jasno kako oni koji zarađuju minimalnu plaću teško mogu živjeti sa tim novcem. Minimalne plaće su preniske“ izjavila je Esther Lynch, konfederalna tajnica ETUC-a. „EU bi trebala odrediti datum kada minimalne plaće trebaju dosegnuti najmanje 60% medijalne plaće, a zatim i plaće dostojne za život. Očigledno je kako se to ne može postići preko noći, ali bi se cilj trebao odrediti u cijeloj EU, a države članice trebale bi sjesti sa sindikatima i poslodavcima i dogovoriti se kako i kada to postići. Povećanje minimalne plaće na 60% medijalne ili prosječne plaće u svakoj državi članici značajno bi smanjilo siromaštvo onih koji rade i potaknulo gospodarski rast“.

Takav cilj na razini EU-a neće biti u suprotnosti sa kolektivno ugovorenom minimalnom plaćom, što se tiče razine ispregovarane razine ili načina kako se ona postiže.

Neke EU zemlje imaju takve minimalne plaće da su one blizu 2/3 nacionalne medijalne plaće, a da nisu dovoljne za život, kao u Rumunjskoj i Bugarskoj.

ETUC će inzistirati na povećanju minimalnih plaća u sklopu akcijskog plana za primjenu Europskog stupa socijalnih prava

Minimalna studentska satnica bit će 20 kuna, a plaću će im poslodavac morati isplatiti do 15. u mjesecu

E-SAVJETOVANJE O NACRTU ZAKONA

Autor: Ljerka Bratonja Martinović

Novosti su to iz nacrta novog zakona o obavljanju studentskih poslova, koji se nalazi na e-savjetovanju, a trebao bi stupiti na snagu 1. siječnja 2018.

(Novilist.hr) - Preko student-servisa od iduće godine moći će se zaposliti i izvanredni studenti, minimalna studentska satnica bit će 20 kuna, a plaću će im poslodavac morati isplatiti do 15. u mjesecu. Novosti su to iz nacrta novog zakona o obavljanju studentskih poslova, koji se od danas nalazi na e-savjetovanju, a trebao bi stupiti na snagu 1. siječnja 2018. Tim se zakonom po prvi puta sustavno i detaljno uređuje područje studentskog rada koje godišnje obuhvati oko 65 tisuća redovnih studenata i u kojem se svake godine "okrene" više od milijardu kuna. Sudeći prema visokim kaznama za kršenje zakona, koje za poslodavce za većinu prijestupa iznose 100.000 kuna, tržište studentskog rada trebalo bi napokon izaći iz sive zone.

Prema zakonskom prijedlogu, pravo na povremene poslove kojima mogu pokriti dio troškova studiranja, koje su dosad imali samo redovni studenti, dobivaju svi studenti koji nisu u radnom odnosu.

U Hrvatskoj je danas svaki četvrti student u statusu izvanrednog studenta: njih oko 44.000. Većina ih ne radi, a mora plaćati školarinu, zbog čega su početkom godine izvanredni studenti peticijom tražili pravo na rad. Status redovnog studenta sada prestaje biti uvjetom rada preko student-servisa: dovoljan je upis na visoko učilište te ili najmanje 1 ostvareni ECTS bod u prethodnoj akademskoj godini.Preko servisa će se moći raditi do kraja akademske godine u kojoj student završi studij ili tri mjeseca po završetku studija. Ugovor o studentskom radu sklapat će se na mjesec dana, a regulira se 50 posto veća satnica za posebne uvjete rada, noćni rad, rad nedjeljom i blagdanom, naknada putnih troškova i toplog obroka, te dnevni odmor od najmanje pola sata.

Osim toga, ugovori će se sklapati i preko interneta pa studenti neće morati za svaki novi ugovor odlaziti u studentski centar.

Studentski centri ili centri za studentski standard osnovani pri visokim učilištima bit će jedini posrednici za studentski rad, odobrenje će dobivati od Ministarstva znanosti i obrazovanja, a provizija će im iznositi 12 posto studentske neto-zarade.

Da bi dobili pravo posredovanja, morat će zadovoljavati minimalne uvjete u pogledu mjesta u domu i stolica u studentskoj menzi u odnosu na ukupni broj redovitih studenata na svom području, a prilagoditi se tim uvjetima mogu u roku od pet godina.Studentski centri će kao posrednici morati osigurati studente od ozljeda na radu i pružati im pravnu pomoć, a u slučaju neisplate ugovorene naknade, pokrivat će je studentu iz vlastitih sredstava.

Zakon bi trebao doskočiti i sve učestalijoj praksi poslodavaca da radnike jednostavno zamijene studentima kao jeftinijom radnom snagom za koju ne moraju plaćati doprinose i druga davanja. Tako se propisuje da poslodavac u vrijeme dok mu u firmi rade studenti, ne može otkazati ugovor o radu vlastitim radnicima koji rade na istim poslovima i otkaz obrazložiti poslovno uvjetovanim razlozima.

Isto tako, poslodavac koji je u zadnjih šest mjeseci radniku otkazao ugovor o radu iz poslovno uvjetovanih razloga, neće moći na iste poslove zaposliti radnika preko student-servisa.

Studentski centri dobivaju pak zakonsku obvezu da svojim posredovanjem pri zapošljavanju studenata ne izazovu poremećaje na tržištu rada i ne ugroze prava radnika.

Stav je sindikata da su prava radnika već ugrožena, te da studentski rad treba limitirati maksimalnim brojem sati koje student može godišnje odraditi. Bilo kakvog limita u ovom zakonu nema ni u naznakama, pa sindikalne kritike po svemu sudeći neće izostati.

Studenti su zadovoljni ovakvim zakonom, naravno ako ga se poslodavci budu pridržavali.

- Napokon su izvanredni studenti dobili mogućnost rada, što je mnogima od njih prijeko potrebno, a napokon je reguliran i odnos poslodavaca i studenata u slučaju zloupotrebe studentskog rada i ugovora.

Poslodavci su znali koristiti studentske ugovore kao vrstu naplate i kad to nije bio studentski rad", podsjeća Karlo Kolesar, predsjednik Vijeća studenata veleučilišta i visokih škola. Ako se zakon bude dosljedno primjenjivao, bit će to, zaključuje "win-win" situacija za sve.


07. studenog 2017.

Reakcije na strategiju o uvođenju eura u Hrvatsku

(HRT) - Nakon konferencije "Strategija uvođenja eura u Hrvatskoj", koju su zajednički organizirali Vlada RH i Hrvatska narodna banka (HNB), uslijedile su brojne reakcije. Do eventualnog uvođenja eura u Hrvatsku još je dugi put. U tom procesu treba osvijestiti i javnost i građane, a oni koji odlučuju vrlo će odgovorno trebati donijeti odluku kada je za to najbolje vrijeme, istaknuo je saborski zastupnik SDP-a Branko Grčić. Građani su sigurno zainteresirani za tu temu, jer najave su oko uvođenja eura različite. Ono što bi mogla biti prava korist je uklanjanje valutnog rizika, što bi bilo dobro s obzirom na veliku zaduženost naših ljudi. S druge strane, postoji objektivni strah od rasta cijena u trenutku uvođenja eura, što se događalo i u nekim drugim zemljama. No, u najmanju ruku postoji ono što se zove zaokruživanje cijena i toga će biti, ali ne očekujem nekakve bitne poraste cijena koji bi bitno ugrozio standard naših građana, rekao je Grčić odgovarajući na pitanja novinara na marginama konferencije o strategiji uvođenja eura.

Smatra i da je ključno za Hrvatsku u idućoj fazi oko eventualnog uvođenje eura da ima dobre temelje gospodarstva i gospodarskog rasta. Potencijal Hrvatske u ovom trenutku usporedivo ina neke druge zemlje je slabiji i o tome se malo govori, potrebne su i strukturne reforme kojih uopće nema, jer su neke druge teme, poput Agrokora ili Ine, 'zauzele' javnost, kazao je.

Grčić kaže i daje jako teško reći kada će doći do uvođenja eura i kada će Hrvatska biti spremna, ali da smo na tom putu i važno je i da imamo strategiju za to.

Za hrvatske izvoznike ulazak u eurozonu je iznimno važan i koristan te smatraju da bi to trebalo biti što brže, pri čemu im je jako važno pitanje tečaja koji će biti u trenutku tog ulaska, izjavio je Darinko Bago, predsjednik Hrvatskih izvoznika (HIZ).

Izvoznici pozdravljaju ulazak u eurozonu, to držimo i nužnim, no bojimo se i da će to biti izlika HNB-u da ne poduzima značajnije korake za pomoć izvoznicima i svakako bi bilo važno da rok za taj ulazak bude što kraći i da se cijela javnost, političari i gospodarstvo slože oko toga da ako ulazimo, a očito ulazimo, to bude što brže, kazao je Bago novinarima.

Istaknuo je da izvoznici nisu za deprecijaciju kune, ali i da postoji niz mjera koje HNB ima, a neke je počela i primjenjivati u zadnje vrijeme, da bi se olakšao izvoz i pozicija izvoznika. Jasno nam je da ne može doći do deprecijacije, ali ima i drugih mjera i nadam se da će HNB imati snage i mjere za pomoć izvoznicima. Oko toga ćemo 20. studenoga organizirati i panel, a moram reći da je HNB već uvažila neke naše prijedloge i sugestije, iako ne sve, dodao je Bago.

Na pitanje oko cijene rada s ulaskom u eurozonu, odgovorio je da je to teško prognozirati, jer će proces uvođenja eura sigurno trajati četiri do pet godina, tijekom kojih će se i mijenjati struktura izvoza. Nadam se da će time doći i do rasta plaća, ali to traži i restrukturiranje hrvatskog gospodarstva i izvoza proizvoda te očekujemo da ćemo i izvoziti više. Važno je u tom i pitanje na kojim ćemo osnovama ući u eurozonu i što će biti temelj ulaska, visokokvalitetna područja s dodanom vrijednošću, poput ICT industrije, ili niže kvalitetna područja, jer o tome će ovisiti hoće li rast plaća biti veći, odnosno manji, kazao je Bago.

Ocijenio je i da uvođenjem eura za oko 2/3 hrvatskih izvoznika, koji izvoze u zemlje EU-a, nestaje problem tečaja i konverzije, te da se smanjuje cijena i rizik kapitala, kao i kamate za 2 do 2,5 posto, a i cijeli niz proizvoda će biti jednostavnije složiti u izvoznim kalkulativnim elementima.

Predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata (NHS) Krešimir Sever, komentirajući izjavu premijera Plenkovića da s uvođenjem eura neće doći do porasta cijena uz očuvanje hrvatskih plaća, izrazio je očekivanje da će plaće rasti puno prije ulaska u eurozonu, jer su stvoreni svi preduvjeti da plaće rastu već ove, a i slijedećih godina.Sever ne očekuje ni značajan rast cijena, jer su u Hrvatskoj cijene već porasle kada se iz njemačke marke prelazilo na euro, kada se i dogodio skok cijena.

S obzirom da već sada imamo cijene koje su unutar prosjeka Europske unije, ne očekujem da bi se ulaskom u eurozonu moglo dogoditi značajno povećanje cijena, rekao je na marginama konferencije na kojoj je predstavljena strategija uvođenja eura u Hrvatskoj.

Očitovanje NHS-a na novi Zakon o zdravstvenoj zaštiti

NHS - Nezavisni hrvatski sindikati uputili su Ministarstvu zdravstva svoje očitovanje na predložene izmjene u sustavu zdravstvene zaštite, a koje prenosimo u nastavku.

Privatna praksa u ordinaciji
Prijedlog novog Zakona o zdravstvenoj zaštiti (dalje: Zakon) uvodi veliku novinu na razini primarne zdravstvene zaštite uvođenjem instituta privatne prakse u ordinaciji. Navedenim institutom napušta se sustav koncesija te dodatno privatizira sustav primarne zdravstvene zaštite (dalje: PZZ). Predložena promjena, prema riječima predlagatelja, pravda se potrebom dokidanja nejednakog položaja liječnika PZZ-a sukladno važećem uređenju, jer neki rade u sustavu koncesija, dok su drugi ostali izvan tog sustava radeći u sustavu domova zdravlja. Navedena nejednakost očituje se prije svega u visini njihovih plaća, a poseban problem predstavlja i nemogućnost ulaska u sustav koncesija, jer iste dodjeljuju župani.

Privatizacija PZZ-a započela je prije 20 godina uvođenjem sustava zakupa, potom je nastavljena 2008. godine uvođenjem sustava koncesija, da bismo prema prijedlogu novog Zakona dobili sustav privatne prakse u ordinaciji. Nezavisni hrvatski sindikati (dalje: NHS) svih ovih godina upozoravaju kako privatizacija sustava PZZ-a nije prihvatljiva te kako je procese potrebno vratiti na početak. Naime, pravdajući najnoviji prijedlog potrebom da se uklone postojeće nejednakosti između liječnika PZZ-a predlagatelj je iste mogao ukloniti jačanjem domova zdravlja i vraćanjem liječnika PZZ-a u sustave domova zdravlja. Ne možemo prihvatiti tezu prema kojoj se sustav PZZ-a jača upravo uvođenjem privatnih ordinacija, jer to nije jačanje sustava s pozicije korisnika, a upravo je ta pozicija trebala biti ishodišna točka svih izmjena. Sve dok postoji sustav solidarnog javnog zdravstva nema mjesta privatizaciji korištenjem javnog novca. NHS se ne protivi privatnom zdravstvu koje počiva na poduzetništvu, jer smatra da je ono potrebno i nedvojbeno obogaćuje lepezu zdravstvenih usluga na korist svih onih koji te usluge trebaju. Međutim, taj sustav pruža usluge na tržištu, posluje po zakonima tržišta, a svoj profit najvećim dijelom ostvaruje na slobodnom tržištu. Svaki liječnik ima pravo izaći na tržište i pružati svoje usluge na njemu, a država je dužna kroz sustave domova zdravlja osigurati kvalitetnu i dostupnu zdravstvenu zaštitu na primarnoj razini. Tim više što se u samom tekstu Zakona jasno naznačuje kako je dom zdravlja nositelj zdravstvene djelatnosti na primarnoj razini zdravstvene djelatnosti. Kako bi navedeno određenje doista i bilo provedeno u praksi nedvojbeno je potrebno jačati domove zdravlja, a ne ih svoditi na zgradu, što oni već danas većim dijelom jesu, a sutra će to postati u cijelosti. Troškove koji se danas isplaćuju liječnicima koncesionarima temeljem ugovora sa HZZO-om moguće je osigurati i liječnicima koji bi radili u sustavu doma zdravlja, samo za to treba pronaći volju.

Kada, međutim, država jednom dijelu liječnika omogućava privatnu praksu financiranu javnim novcem, onda ne možemo ne reći kako je to nedopustivo. Javni novac koji uplaćuju hrvatski građani izdašan je izvor prihoda u koji mnogi žele zaći kako bi sebi osigurali „dio kolača“, a pri tome se premalo vodi računa o tome da se radi o novcima namijenjenim financiranju velikog i troškovno zahtjevnog sustava javnog i solidarnog zdravstva koje svim svojim korisnicima mora osigurati pravovremenu uslugu najbolje moguće kvalitete. I dok o kvaliteti i požrtvovnosti svih pružatelja zdravstvenih usluga zasigurno nema značajnih prigovora, pravovremena dostupnost zdravstvene usluge postaje prava bolest sustava.

Nadalje, primjećujemo kako se osim privatizacije sustava PZZ-a prijedlogom novog Zakona uvodi i sustav nasljeđivanja ordinacija, što dodatno potvrđuje tezu o nedopustivosti ovakvog rješenja. Naime, budući da se radi o sustavu javnog zdravstva, odnosno javnoj službi, protuustavno je i protuzakonito predlagati rješenja prema kojima bi liječnik koji obavlja privatnu praksu u ordinaciji mogao odrediti svog nasljednika, jer javna služba mora biti dostupna svim hrvatskim građanima pod jednakim uvjetima! Ovakvim rješenjem veliki dio radnika stavljen je u nejednak položaj. Prakse financirane javnim novcem moraju biti javno dostupne, a ne osigurane tek uskom krugu povlaštenih. Ovakvo rješenje ukazuje na to da se predlagatelj vodi načelima privatnog poduzetništva te kako je zamjena javnog zdravstva privatnim na razini PZZ-a završena. Samo je pitanje hoće li se tu stati, jer se ovim postupkom, pravdanim željom za ispravljanje nejednakosti liječnika unutar sustava PZZ-a, u sljedećoj fazi otvara prostor za propitivanje i možebitno ispravljanje nejednakosti bolničkih liječnika u odnosu na liječnike PZZ-a.

Zbog svega navedenog, NHS smatra potpuno neprihvatljivim uvođenje privatne prakse u ordinaciji te, upravo suprotno, za očuvanje javnog zdravstva smatra nužnim vratiti cijeli sustav PZZ-a u domove zdravlja, uz odgovarajuće materijalno-tehničko opremanje ordinacija kako bi se na razini PZZ-a mogle pružati jednako kvalitetne usluge, a kako bi sekundarni i tercijarni sustav zdravstvene zaštite bili rasterećeni te pružali najsloženije i najsuvremenije dijagnostičko-terapijske usluge.

Zdravstveni turizam

Prijedlog novog Zakona snažno promiče zdravstveni turizam, prije svega kroz mogućnost da se ovim oblikom turizma bave sve zdravstvene ustanove, a ne kao do sada isključivo specijalne bolnice i lječilišta. Iako NHS načelno nema ništa protiv promicanja zdravstvenog turizma, jer Hrvatska zbog vrhunskih stručnjaka i prirodnih resursa za isti ima snažan potencijal, moramo izraziti svoju skeptičnost na prijedlog snažnog otvaranja cjelokupnog javnog zdravstvenog sustava ovom obliku turizma.  Naime, imajući u vidu ključne probleme sustava, koji se očituju prije svega u nepravovremenoj dostupnosti zdravstvenih usluga zbog dugačkih lista čekanja, a posljednjih godina i nedostatkom liječničkog osoblja zbog njihovog odlaska u inozemstvo, smatramo kako bezrezervno okretanje zdravstvenom turizmu, u ovom trenutku, dolazi kao slamka spasa u vidu željene financijske injekcije. No, time se ponovno naglašava financijski vid, a javni zdravstveni sustav ne bi trebao težiti stjecanju profita, nego svojoj samodostatnosti.

NHS podržava ideju promicanja zdravstvenog turizma, ali prije svega traži da javni zdravstveni sustav bude dostupan građanima za ostvarivanje potrebne zdravstvene zaštite na svim razinama, a tek onda za zdravstveni turizam onih koji će takve usluge potraživati. Izražavamo bojazan, a temeljem ukupnih iskustava, kako će s vremenom u brojnim zdravstvenim ustanovama javno zdravstvo ustuknuti pred zdravstvenim turizmom, upravo iz financijskih razloga, jer jedan teži profitu, dok će drugi, bez odgovarajućeg upravljanja, i dalje skupljati gubitke. Tražimo da se javni zdravstveni sustav uredi na način da se korisnicima počne osiguravati pravovremena usluga. Medicina danas postaje personalizirana, a hrvatski pacijent nije u mogućnosti doći do liječnika u razumnom vremenu u odnosu na zdravstveno stanje. Sve raspoložive kapacitete i opremu treba staviti na raspolaganje hrvatskim građanima, a tek onaj višak kapaciteta i opreme ponuditi na tržište zdravstvenog turizma.

Zbog toga, a bez odgovarajućih rješenja za sadašnje boljke u zdravstvenom sustavu, ne možemo podržati ideju snažnog promicanja zdravstvenog turizma.

Reprezentativnost za kolektivno pregovaranje u sustavu zdravstva

Nemalo nas je iznenadio prijedlog novog Zakona u kojem se uređuje pitanje reprezentativnosti sindikata za sklapanje kolektivnog ugovora zdravstva i zdravstvenog osiguranja. Naime, pitanje reprezentativnosti sindikata za kolektivno pregovaranje uređeno je Zakonom o reprezentativnosti udruga poslodavaca i sindikata (NN br. 93/14 i 26/15) i zakonodavac je prigodom njegovog donošenja uzeo u obzir cjelokupno stanje na sindikalnoj sceni te predvidio jedinstveni kriterij za utvrđivanje reprezentativnosti sindikata, bez ikakvih iznimaka. Predloženo zakonsko rješenje predstavlja svojevrstan presedan, jer se kroz poseban propis mijenja opći akt o reprezentativnosti, a što za posljedicu može imati uređivanje novih iznimaka kroz posebne propise, čime se dovodi u pitanje svrhovitost uređenja pitanja reprezentativnosti sindikata za kolektivno pregovaranje kroz opći propis o reprezentativnosti. Ovakvo rješenje, predloženo u ovom Zakonu, stvorilo bi preduvjete za osnivanje cijelog niza sindikata radnika raznih struka koji bi bili reprezentativni za kolektivno pregovaranje kod poslodavca ili na drugoj razini na kojoj se pregovara, a gdje njihovi članovi rade. U ovome trenutku nije ni moguće predvidjeti broj takvih sindikata koji bi u pregovorima sudjelovali, kao ni broj i sastav takvih pregovaračkih odbora. Uz to, potpuno bi se razbio i urušio sustav kolektivnog pregovaranja u RH za čiju je uspostavu i razvoj utrošen dugi niz godina, kako bi se uopće dosegla današnja razina.

MMF VLADI 'Poskupite dopunsko osiguranje, uvedite porez na nekretnine i povećajte dob za mirovinu'

PREPORUKE
Osvrću se i na pitanje poreza na nekretnine, navodeći da bi »suvremen i pravedniji porez na imovinu mogao omogućiti smanjenje poreza koji su manje poticajni za rast«

(Novilist.hr) - Misija MMF-a, koja je proteklih deset dana boravila u Hrvatskoj, u svojoj zaključnoj izjavi podigla je procjene rasta bruto domaćeg proizvoda (BDP) u ovoj godini s ranije prognoziranih 2,9 posto na 3,1 posto, ali je upozorila da će rast u srednjoročnom razdoblju usporiti prema 2 posto ne provedu li se ključne strukturne reforme. »Članovi Misije predviđaju da će realni BDP porasti 3,1 posto u 2017. i 2,8 posto u 2018. Najveći poticaj rastu daju privatna potrošnja i turizam. Investicije su usporene, ali predviđa se da će se povećati u idućem razdoblju, kako se bude poboljšavala apsorpcija sredstava iz strukturnih i investicijskih fondova EU-a i postupno privodilo kraju razduživanje privatnog sektora. (...) Unatoč oporavku, BDP po stanovniku i zaposlenost nisu još dosegnuli razine na kojima su bili prije globalne financijske krize. Ako se ne provedu ključne strukturne reforme, predviđa se da će se rast u srednjoročnom razdoblju usporiti prema potencijalnoj stopi od približno 2 posto, što je niže od rasta u usporedivim zemljama«, stoji u zaključnoj izjavi.

Izjava je objavljena nakon što su se članovi Misije MMF-a, predvođeni Khaledom Sakrom, od 17. do 27. listopada u Zagrebu susreli s ministrom financija Zdravkom Marićem, ministricom za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku Nadom Murganić, guvernerom Hrvatske narodne banke Borisom Vujčićem, Povjerenstvom za fiskalnu politiku Sabora te drugim dužnosnicima i predstavnicima poslovne zajednice, sindikata i akademske zajednice.

Ističe se da postoje i pozitivni rizici za projekcije, ali da ravnoteža rizika ima negativan predznak, ponaprije zbog rizika Agrokora i kašnjenja reformi.

»Privatna potrošnja, turizam i povoljni uvjeti u zemljama trgovinskim partnerima mogli bi i nadalje rezultirati nepredviđenim pozitivnim utjecajima. Utjecaj krize Agrokora zasad je pod kontrolom, ali njegovo restrukturiranje i dalje traje, pa bi se još uvijek mogli pojaviti negativni rizici. Ostali negativni rizici uključuju daljnje kašnjenje s provedbom strukturnih i fiskalnih reformi. Predviđa se nastavak smanjenja vanjskog duga, javnog duga i potreba za financiranjem. Međutim, isti će ostati znatni, zbog čega će gospodarstvo i nadalje biti ranjivo prema povećanju globalnih kamatnih stopa«, ocjenjuju iz MMF-a.

Članovi Misije predviđaju i da će manjak proračuna opće države u 2017. iznositi približno 0,9 posto BDP-a, ali navode i da je »nužno iskoristiti svaku priliku za racionalizaciju rashoda u preostalom dijelu godine«.

»Uspješna provedba proračuna za 2018. rezultirala bi uglavnom sličnim ukupnim proračunskim manjkom (0,8 posto BDP-a). Članovi Misije predviđaju da bi se postupnom konsolidacijom, predviđenom u Programu konvergencije hrvatskih vlasti, manjak mogao naposljetku pretvoriti u blagi višak i javni dug smanjiti na približno 65 posto BDP-a do 2022.«, stoji u izjavi.

Ističe se i da bi, s obzirom na relativno dobre izglede za rast u kratkoročnom razdoblju, »bilo poželjno, zbog negativnih rizika, težiti bržem smanjenju i nadalje visokog javnog duga u idućem razdoblju, što bi pomoglo stvaranju fiskalnog prostora koji se može iskoristiti u slučaju usporavanja gospodarske aktivnosti« te stoga preporučuju dodatne mjere, kojima bi se javni dug do 2022. godine smanjio ispod 60 posto BDP-a.

Dodatnu konsolidaciju, ističu, trebalo bi pratiti poboljšanje strukture prihoda i rashoda kako bi se potpomogao rast i stvaranje radnih mjesta.

Osvrću se i na pitanje poreza na nekretnine, navodeći da bi »suvremen i pravedniji porez na imovinu mogao omogućiti smanjenje poreza koji su manje poticajni za rast«. »Suvremen i dobro osmišljen porez na nekretnine, zasnovan na objektivnim kriterijima, bio bi pravedniji i stvorio bi veće prihode u odnosu na postojeću komunalnu naknadu. Tim bi se dodatnim prihodima moglo kompenzirati daljnje smanjenje opterećenja porezom na dohodak, parafiskalnih nameta, pa i PDV-a. Važno je da svako smanjenje poreznih stopa ima neutralan učinak na prihode«, drže u MMF-u.

U izjavi se hrvatsku vlast potiče na »ograničavanje rasta već ionako visoke mase plaća, koja zahtijeva provedbu reforme državne uprave kojom bi se postupno smanjio velik broj zaposlenih u javnom sektoru i omogućilo nagrađivanje prema učinku te time pridonijelo poboljšanju pružanja javnih usluga«.

U javnom se sektoru posebno naglašava potreba reformi u zdravstvenom sektoru, kako bi on prestao akumulirati nove i smanjio dospjele neplaćene obveze. Smatraju i da treba povećati doprinose za dopunsko osiguranje i poboljšati njihovo prikupljanje ukidanjem izuzeća, a ističu i da se učinkovitost tog sektora treba unaprijediti smanjenjem velikog broja specijaliziranih centara i centralizacijom nabave.

»Također, treba razmotriti vraćanje zavoda za zdravstveno osiguranje u okvire državne riznice da bi se postigla bolja kontrola nad dospjelim neplaćenim obvezama«, preporučuju iz MMF-a.

Ocjenjuju da niti hrvatski mirovinski sustav nije na održivoj putanji te kažu da je i tu nužno provesti ključne reforme da bi se riješile stalno prisutne neravnoteže, posebice postupno povećati dob za umirovljenje i »smanjiti izdašne poticaje za prijevremeno umirovljenje«.

Uz ocjenu stanja u bankovnog sustava članovi Misije MMF-a ocjenjuju, uz ostalo, da su »bonitetna ograničenja izloženosti doprinijela ograničavanju utjecaja krize Agrokora«.

No, iz MMF-a ističu da bi, »iako je stečajno zakonodavstvo za velika poduzeća poboljšano u sklopu reakcije na krizu Agrokora, bilo korisno identificirati i ukloniti sve preostale manjkavosti koje utječu na korporativno upravljanje, računovodstvene i revizijske standarde te insolventnost i prava vjerovnika«.

»U međuvremenu, u cilju ograničavanja izazova vezanih uz Agrokor, važno je nastaviti s napretkom u njegovom restrukturiranju i o tome pravodobno i transparentno obavještavati javnost«, drže u MMF-u.

Osvrću se i na pokretanje javne rasprave o prednostima i nedostacima uvođenja eura, navodeći da, »iako bi uvođenje eura eliminiralo sadašnju ograničenu neovisnost monetarne politike«, tečajni rizik bi se u velikoj mjeri smanjio, a snizili bi se i transakcijski troškovi.

»Međutim, kako bi se što je više moguće povećale koristi i smanjili rizici od priključivanja valutnoj uniji, ključno je povećati dinamiku i otpornost gospodarstva ubrzanjem strukturnih reformi. Također je nužno brzo smanjiti javni dug da bi se stvorio fiskalni prostor pomoću kojega bi se mogao podupirati rast u budućim razdobljima usporavanja gospodarske aktivnosti«, poručuju iz MMF-a.

»Trenutačni uzlet trebalo bi iskoristiti za daljnju provedbu strukturnih reformi. Te se reforme provode sporo, što je najveća prepreka poboljšanju konkurentnosti i povećanju razine dohotka Hrvatske. Kako bi se potaknula ulaganja, uključujući inozemna izravna ulaganja, potencijalni rast i stvaranje radnih mjesta, nužno je smanjiti administrativno opterećenje poslovanja, povećati fleksibilnost tržišta rada, povećati učinkovitost javnog sektora te unaprijediti vlasnička prava i sudske postupke«, zaključuje se u izjavi.


30. listopada 2017.

Rast plaća potaknut će osobnu potrošnju i rast gospodarstva

Prema nedavno objavljenim preliminarnim podacima Državnog zavoda za statistiku (DZS), prosječna mjesečna isplaćena neto plaća po zaposlenome u pravnim osobama u kolovozu ponovno se probila iznad 6.000 kuna.

(POSLOVNI DNEVNIK) - Prosječna neto plaća u pravnim osobama isplaćena u kolovozu iznosila je 6.018 kuna, što je 6,1 posto više nego u istom lanjskom mjesecu, a analitičari Raiffeisenbank Austria (RBA) poručuju da će rast plaća pozitivno utjecati na osobnu potrošnju, a time i na ukupan gospodarski rast. Prema nedavno objavljenim preliminarnim podacima Državnog zavoda za statistiku (DZS), prosječna mjesečna isplaćena neto plaća po zaposlenome u pravnim osobama u kolovozu ponovno se probila iznad 6.000 kuna, točnije na 6.018 kuna. Osim što je porasla na godišnjoj razini, prosječna je neto plaća u kolovozu bila veća i u odnosu na srpanj, za 1,9 posto.

"Bez obzira na predviđeni blagi rast inflacije, i u ostatku godine očekivani rast prosječnih plaća bit će podržan promjenama u okviru sveobuhvatne porezne reforme, prvenstveno kroz usvojene izmjene u oporezivanju dohotka", navodi se u analizi RBA, objavljenoj u utorak.

Analitičari te banke poručuju da će rastu plaća svoj doprinos dati i gospodarski oporavak potaknut odličnim rezultatima u turističkoj sezoni i snažnim rastom robnog izvoza.

"Posljedično, očekujemo pozitivan utjecaj na visinu raspoloživog dohotka, što bi moglo posredno utjecati i na osobnu potrošnju, kao najznačajniju sastavnicu bruto domaćeg proizvoda (BDP), odnosno na ukupan gospodarski rast", zaključuje se u analizi RBA.

Hrvatska lani ostvarila deficit od 0,9 posto BDP-a, pao i javni dug

DRŽAVNI ZAVOD ZA STATISTIKU

(GLAS ISTRE) - Deficit hrvatskog državnog proračuna u 2016. godini iznosio je 3,15 milijardi kuna, što čini rekordno niskih 0,9 posto BDP-a, dok je javni dug pao na 82,9 posto BDP-a, izvijestili su u ponedjeljak Državni zavod za statistiku (DZS) i EUROSTAT. Konsolidirani dug iznosio je na kraju prošle godine 289 milijardi kuna ili 82,9 posto bruto domaćeg proizvoda (BDP), dok je u 2015. iznosio 289,5 milijardi kuna ili 85,4 posto BDP-a. Deficit konsolidirane opće države iznosio je, pak, na kraju prošle godine 3,155 milijardi kuna, odnosno 0,9 posto BDP-a, dok je u 2015. iznosio 11,2 milijarde kuna ili 3,3 posto BDP-a. Prema prvim podacima DZS-a, objavljenima u travnju, deficit opće države iznosio je 2,7 milijardi kuna ili 0,8 posto BDP-a, navodi se u izvješću DZS-a. Navodi se, također, da je veliki utjecaj na iznos deficita u 2016. imao znatan pad proračunskog salda državnog proračuna u odnosu na planirani sa 7,485 milijardi kuna na 3,389 milijardi kuna, kao rezultat pozitivnih ekonomskih trendova. "Najveći utjecaj na poboljšanje deficita u 2016. u odnosu na prethodne godine imalo je povećanje poreznih prihoda", ističe DZS. Naime, tijekom 2016. porezi na proizvodnju i uvoz prikupljeni su u iznosu od 67,8 milijardi kuna, što je rast od 4,8 posto u odnosu na 2015.

Nadalje, tekući porezi na dohodak, bogatstvo i slično prikupljeni su u iznosu od 22,9 milijardi kuna, što čini porast od 10,4 posto.

Javni dug smanjen na 82,9 posto BDP-a

U drugoj procjeni, objavljenoj u ponedjeljak, u odnosu na prvu procjenu iz travnja osjetno je korigiran udio javnog duga u BDP-u s prvotnih 84,2 na 82,9 posto. Udio duga u BDP-u smanjio se za svaku proteklu godinu, čemu je glavni razlog revizija BDP-a, navodi se u izvješću BDP-a. U usporedbi s travanjskom notifikacijom, dug opće države u 2015. i 2016. minimalno je revidiran zbog proširenja obuhvata sektora opće države, navodi DZS. Na smanjenje duga opće države u 2016. od 506 milijuna kuna utjecalo je prvenstveno snažnije smanjenje duga po kratkoročnim dužničkim vrijednosnim papirima i kreditima središnje države u usporedbi s novim zaduženjima po izdanim dugoročnim dužničkim vrijednosnim papirima središnje države.

Osim toga, padu duga opće države od 2015. godine doprinosi i smanjenje duga lokalne države po svim kreditima i dužničkim vrijednosnim papirima, kaže se u izvješću DZS-a.

Njemački mrak siromaštva

Ne prestaju dobre vijesti iz njemačkog gospodarstva i o rekordno niskom broju nezaposlenih. Ipak, i prošle godine je u ovoj bogatoj Njemačkoj u 330 tisuće kućanstava prisilno isključena struja zbog neplaćanja.

(Deutsche Welle) Godišnje izvješće Agencije za mrežnu povezanost (Bundesnetzagentur) i Ureda za zaštitu tržišne utakmice (Bundeskartellamt) svjedoči kako je 2016. u 330 tisuća domova u ovoj zemlji i konačno isključena struja zbog neplaćanja računa. Naravno da se to ne dešava odmah nakon što se propusti uplata jedan mjesec, ali i opomena pred isključenje je prošle godine bilo poslano na oko 6,6 milijuna adresa u Njemačkoj – od oko četrdesetak milijuna kućanstava u ovoj zemlji. Jedva da je neka utjeha što je broj isključenja električne energije zbog nepodmirenih obaveza tek nešto manji nego 2015. – tada je bilo 331 tisuća isključenja. Opskrbljivačima električne energije je to posljednje sredstvo za kojim posežu tek ako je dug bio veći od 100 eura. No prvo slijedi čitav niz upozorenja, opomena, onda se počinje i prijetiti isključenjem i korisniku se konačno šalje konačan rok do kojeg mora podmiriti račun. Tek nakon toga se korisnik isključuje.

Nakon toga je skupo opet doći do električne energije: ne samo da se treba podmiriti račun iz prošlosti, nego u se u pravilu naplaćuje usluga kao da je riječ o posve novom priključku. Ta naknada onda iznosi četrdesetak, ali kod nekih opskrbljivača i po 200 eura za priključenje.

Mnogi se više niti ne usuđuju otvarati pisma opomene koje im pristižu. U jednom trenutku je onda prekasno za bilo što...Mnogi se više niti ne usuđuju otvarati pisma opomene koje im pristižu. U jednom trenutku je onda prekasno za bilo što...

Dvostruko veći račun od godine 2000.

Uredi za zaštitu potrošača i uredi socijalne skrbi svjedoče kako mnogi puno prekasno reagiraju na opomene od njihove Elektre. Dobrim dijelom je to i zbog toga što struja u Njemačkoj postaje sve skuplja: od godine 2000. i ako se zbroji i cijena kilovata i svi nameti zbog prelaska na ekološku energiju, ispada da se cijena popela sa 15 na oko 30 centi po kilovatsatu. Naravno da se ni prihod zaposlenih nije u tom razdoblju udvostručio, a kamo li iznos socijalne pomoći.

Kao i u mnogim drugim slučajevima, najteže su pogođena samačka domaćinstva: udruge za socijalnu skrb tvrde kako iznos minimalne socijalne pomoći, takozvani Harz IV. jednostavno nije dovoljan da pokrije trošak za struju u domaćinstvu u kojoj živi samo jedna osoba.
Siromašni ne samo da niti ne sanjaju na primjer o vlastitim solarnim izvorima energije, nego nemaju novaca niti za nove, štedljivije uređaje.Siromašni ne samo da niti ne sanjaju na primjer o vlastitim solarnim izvorima energije, nego nemaju novaca niti za nove, štedljivije uređaje.

Povrh toga, osobe malenih prihoda su „sumnjive" energetskim koncernima. Gotovo nikad im se ne nude neke tarife koje bi bile povoljnije, nego „zaglave" u najskupljoj kategoriji. I na koncu je tu i apsurd života u siromaštvu: imućne obitelji kupuju sve novije kućanske aparate koji i troše sve manje energije. To se osobito tiče grijanja gdje su električne grijalice samo kod nabave najjeftinija opcija, ali tek onda dolaze papreni računi.

Ali i inače, siromašne osobe su sretne što uopće imaju hladnjak ili štednjak, makar on trošio daleko više električne energije nego što bi to bio prosjek za takav uređaj.

aš(agencije)


23. listopada 2017.

Ista plaća za isti posao i radnicima koji su došli iz inozemstva?

GOSPODARSTVO

Europska komisija je izradila prijedlog nove smjernice o radnicima koje je neka strana tvrtka poslala na rad u tu zemlju. Najkasnije nakon dvije godine oni bi morali dobivati istu plaću kao i domaći.

(Deutsche Welle) - Ono što je krajem ljeta počelo kao jasna kritika u međuvremenu je preraslo u otvorenu, oštru svađu između istočnih Europljana i Bruxellesa. U središtu pozornosti svađe je Smjernica EU-a o takozvanim detaširanim radnicima. Već mjesecima, primjerice, Prag ili Varšava žele spriječiti bilo kakve promjene sadašnjeg teksta - ali iz drugih razloga. Prevelik je strah da bi istočna Europa mogla zbog toga pretrpjeti gospodarsku štetu jer bi to značilo da takve tvrtke moraju plaćati i socijalna davanja kakva su u ciljnoj zemlji. Dosad je moguće da poduzeća iz članica Europske unije šalju radnike na posao u druge zemlje EU-a, a da im visina plaće bude kao u domovini. Bruxelles već odavno tu vidi potrebu reforme, jer smatra da se radi o nedopustivom izigravanju tržišnog natjecanja. Za promjenu se snažno zauzeo francuski predsjednik Macron uz njemačku potporu pa je u Bruxellesu načinjen prijedlog promjene smjernice.

Po novoj smjernici poduzeća moraju plaćati istu plaću na mjestu gdje se posao obavlja, bez obzira odakle dolazi radnik ili poduzeće koje ga šalje. Drugim riječima, poljski obrtnik koji radi u Belgiji ne bi po novoj smjernici mogao dobivati plaću kao u Poljskoj, nego isto onoliko koliko dobivaju njegove belgijske kolege. Zemlje kao Njemačka ili Francuska argumentiraju da se samo tako može iskorijeniti damping plaća. Istočni Europljani, pak, računaju s osjetnim gubicima za svoja poduzeća.

Nužna reforma smjernice

Napetost u vezi s time osjeća se i u dalekom Bruxellesu. Na istoku EU-a se protiv nove smjernice podgrijava ozračje, ponekad i ne vodeći računa o činjenicama, takav se dojam stječe u Bruxellesu. U Poljskoj tvrde, primjerice, da EU ukida smjernicu o detašmanima. Po hodnicima institucija EU-a samo se čude takvim "fake-news". Europski parlament bi se mogao veseliti da ima takvu moć, kad to ne bi bilo potpuno netočno. Smjernica EU-a o detaširanim radnicima ne može tako jednostavno biti ukinuta. A pogotovo ju ne može ukinuti sam Europski parlament.

U Europskom parlamentu se svi klubovi zastupnika slažu da smjernicu treba reformirati.U Europskom parlamentu se svi klubovi zastupnika slažu da smjernicu treba reformirati. Ali, pođimo redom: dosad postoji samo prijedlog Europske komisije, koja je dobila nalog od članica EU-a da izradi prijedlog nove smjernice. Po mišljenju europskih parlamentaraca kod prijedloga nove smjernice ne radi se o osvetničkom pohodu iz Pariza prema jeftinim radnicima iz istočne Europe. Za konzervativnog zastupnika Svena Schulzea iz Kluba zastupnika Europske pučke stranke nema nikakve dvojbe: "Ova smjernica je iz 90-ih godina i po cijeloj Europskoj uniji smo uvijek iznova otkrivali masovne zloupotrebe. Reforma se nameće, tu se slažu svi zastupnički klubovi."

Važna i zaštita zaposlenika

Smjernica dakle neće biti ukinuta, nego promijenjena. Europski parlament će uskladiti svoje pozicije glede sadržaja. Koje točke Komisijinog prijedloga gleda kritično, gdje postoje sadržajne podudarnosti? I koja zadaća iz toga proizlazi za Europski parlament? Svi zastupnički klubovi se slažu oko toga da bi rok za prelazak na izjednačenje plaće bio 24 mjeseca. Tek nakon toga bi neki radnik, ako ostaje na radnom mjestu u drugoj članici EU-a, morao dobiti plaću uobičajenu u zemlji u kojoj radi. Ako neko poduzeće na iste poslove stalno šalje nove radnike, što se često događa kod njegovatelja ili u građevinarstvu, odluka bi bila prepuštena poduzeću hoće li svom radniku produžiti detašman i nakon isteka 24 mjeseca ili će mu plaćati plaću uobičajenu u zemlji obavljanja posla. Ovo posljednje je "rukopis" Europskog parlamenta koji se izjasnio protiv strogih krajnjih rokova.

Uz trajanje zaposlenja i plaću bitan je i pravni temelj. Tu se predodžbe Europskog parlamenta znatno razlikuju od predodžaba Europske komisije. Na pritisak EP-a ubuduće bi trebalo u zakonu voditi računa i o socijalnoj komponenti. A to bi mogla biti važna novina, bez obzira na sve zloguke predodžbe iz istočne Europe. Naime, dosad se radilo samo o "pružanju usluga" u drugoj članici EU-a. Europski parlament želi da u zakonu bude zapisana i zaštita zaposlenika. Tako bi mogla biti spriječena često viđena zloupotreba da se detaširanim radnicima u plaću uračunava i stan i hrana.

Uostalom, već sad se detaširanim radnicima u Njemačkoj mora plaćati zakonom propisana minimalna satnica.

DZS: Inflacija u rujnu 1,4 posto

Autor: Lider/Hina - U Hrvatskoj su potrošačke cijene u rujnu na godišnjoj razini porasle za 1,4 posto, što predstavlja nešto višu inflaciju nego mjesec dana ranije, čime je ponovno dosegnuta najviša stopa inflacije u Hrvatskoj unazad četiri godine, a analitičari Raiffeisenbank Austrije (RBA) procjenjuju da bi prosječan rast potrošačkih cijena u 2017. mogao iznositi 1,2 posto. Rast potrošačkih cijena u rujnu za 1,4 posto, nešto je viši od stopa zabilježenih prethodna tri mjeseca – u kolovozu je inflacija iznosila1 posto, srpnju 0,8, a u lipnju 0,7 posto, ali je na razini stopa iz travnja i ožujka. To su najviše stope inflacije u Hrvatskoj od kolovoza 2013. godine, nakon tri godine dezinflacijskih pritisaka odnosno negativnih stopa inflacije. Službena statistika pokazuje da su u rujnu na godišnjoj razini najviše, za 6,2 posto, porasle cijene u restoranima i hotelima, pri čemu su cijene u ugostiteljstvu rasle za 6,7 posto, ponajviše zahvaljujući 7,2-postotnom porastu cijena u restoranima i kafićima. Istodobno su cijene smještaja povećane za 2,2 posto.

S rastom od 3,4 posto slijede cijene hrane i bezalkoholnih pića, dok su cijene alkoholnih pića i duhana na godišnjoj razini rasle 2,4 posto. Kod hrane su najviše povećane cijene povrća (10,3 posto), mlijeka, sira i jaja (za 8,3 posto) te ulja i masti(6,8 posto), dok je rast cijena alkoholnih pića i duhana najviše bio pod utjecajem 2,8 postotnog povećanja cijena duhana.

Za 2,2 posto rasle su istovremeno cijene prijevoza, ponajprije zahvaljujući 3,2-postotnom poskupljenju održavanja osobnih prijevoznih sredstava, s obzirom da su cijene usluga prijevoza smanjene za 1,7 posto u rujnu ove u odnosu na rujan prošle godine.

Godišnju stopu rasta cijena od 0,8 posto službena statistika bilježi u sektoru rekreacije i kulture, dok su cijene u sektoru obrazovanja rasle za 0,7 posto, a cijene raznih dobara i usluga te u sektoru zdravlja za 0,1 posto.

Ukupni rast cijena na godišnjoj razini ublažile su cijene stanovanja, vode, električne energije, plina i ostalih goriva, koje su u rujnu ove godine bile 0,9 posto niže nego godinu dana ranije, kao i cijene komunikacija, koje su se spustile za jedan posto. Pale su i pokućstva, opreme za kuću i redovito održavanje kućanstva, za 0,4 posto, dok su cijene odjeće i obuće ostale nepromijenjene.

Na mjesečnoj su razini potrošačke cijene u rujnu ove godine u odnosu na kolovoz rasle nešto brže nego na godišnjoj razini, za 1,5 posto.

Pritom su najviše porasle cijene odjeće i obuće, za čak 18 posto, pri čemu su cijene odjeće u rujnu bile više za 22,7 posto nego u kolovozu, dok je obuća poskupjela za znatno nižih 8,7 posto.

Slijede cijene stanovanja, vode, električne energije, plina i ostalih goriva, s mjesečnim rastom od 2,5 posto, dok se u ostalim kategorijama potrošnje bilježe niske mjesečne stope rasta, od 0,2 posto kod raznih dobara i usluga te alkoholnih pića i duhana i u sektoru zdravlja, do 0,5 posto u prijevozu.

Pad cijena na mjesečnoj razini bilježi se, pak, u restoranima i hotelima, za 0,9 posto, kod rekreacije i kulture, za 0,5 posto, pokućstva, opreme za kuću i redovito održavanje kućanstava te komunikacija, za 0,3 posto.

Kumulativno, u prvih devet mjeseci ove godine, prema podacima DZS-a, potrošačke su cijene ukupno porasle za 0,8 posto u odnosu na isto lanjsko razdoblje.

– Nakon tri godine dezinflacijskih pritisaka odnosno negativnih stopa inflacije, prosječan rast potrošačkih cijena za 2017. mogao bi iznositi 1,2 posto, procjenjuju analitičari Raiffeisenbank Austrije (RBA).Kako dodaju, skromne stope inflacije s laganom tendencijom prema 2 postotrebale bi se zadržati sve do 2019. i u Hrvatskoj i u eurozoni.

– Posljedica je to očekivanja o vrlo umjerenom rastu cijena na svjetskim robnim tržištima, primarno sirove nafte, te izostanka značajnog utjecaja inflacije potražnje unatoč nominalnom i realnom rastu plaća te posljedičnom rastu potrošnje. Umjerena inflacija i stabilnost tečaja time će omogućiti nastavak izrazito ekspanzivne monetarne politike, koja je usmjerena k osiguranju niskih kamatnih stopa kroz izrazito visoku likvidnost u sustavu, zaključuju analitičari RBA.

EKONOMSKI ANALITIČARI O UVOĐENJU EURA 'Kamate će se sniziti, a pogurat će se i rast hrvatskog turizma'

EUROZONA
Autor: Aneli Dragojević Mijatović ,Biljana Savić

Za Hrvatsku je dobro da uvede euro da bi se makla s periferije. Sve treba promatrati i u političkom kontekstu, kaže Zdeslav Šantić. Guste Santini ističe da je više razloga za nego protiv. Turistički djelatnici ističu da je najvažnije ostaviti dovoljno vremena kako bi se svi mogli pripremiti

(Novilist.hr) Rasprava o uvođenju eura tek se zahuktava, o svemu će još govoriti i struka i politika, a zasad analitičari koje smo kontaktirali kažu da je više razloga »za« nego »protiv«, jer bi euro trebao utjecati na rast kreditnog rejtinga, jeftinije refinanciranje dugova, otvorenost privrede te financijsku, ali i – političku stabilnost. Analitičar Splitske banke Zdeslav Šantić smatra da euro treba uvesti jer je već sada korist od monetarne politike ograničena, zbog visokog stupnja euroiziranosti i visoke zaduženosti svih sektora.

– Iskustvo članica EU-a koje su ušle u eurozonu, usporedivih s Hrvatskom, pokazuje da su se odlučile za brži ulazak, bez odgađanja, jer su shvatile koliko je važna monetarna stabilnost za dugoročni rast gospodarstva. Tu je i uklanjanje valutnog rizika koji je sada prisutan, što bi se sigurno pozitivno odrazilo na percepciju investitora i kreditni rejting zemlje te omogućilo jeftinije zaduživanje.

Slučaj Agrokor

Nadalje, uvođenje eura sigurno bi dalo dodatni poticaj izvozu te pridonijelo dodatnoj integraciji hrvatskoga gospodarstva u EU-u. I ono što je za nas posebno važno, svakako bi pridonijelo dodatnom rastu prometa u turizmu, nabraja Šantić ekonomske razloge koji idu u prilog što bržoj zamjeni kune eurom. Posebno, međutim, apostrofira političke razloge uslijed kojih Hrvatska ne bi trebala oklijevati.

– Eurozona se treba reformirati, govori se stalno o Europi dviju brzina, te je za Hrvatsku dobro da uvede euro da bi se makla s periferije. Stoga raspravu u uvođenju eura apsolutno treba promatrati i u tom političkom kontekstu – naglašava Šantić. Dodaje da je upravo »brexit« potaknuo europske institucije na razmišljanje o potrebi dodatne integracije, no pitanje je, zaključuje, kako će sve to ići u uvjetima rastućeg euroskepticizma.

Ekonomski stručnjak Guste Santini kaže da je pitanje uvođenja eura jako složeno. U dilemi zadržati fiksni tečaj kune ili uvesti euro, bolje je, kaže, uvesti euro.

– Drugo je pitanje je li moguće varijabilizirati tečaj kune. Odgovor je – nije. A zašto? Jer je tečaj temelj financijske stabilnosti Hrvatske. Ako Hrvatska želi smanjiti kamate, onda mora pokazati da ima stabilan financijski sustav. Upravo je slučaj Agrokora pokazao da gospodarstvo ima lošu financijsku sliku, dok podaci Fine pokazuju da domaće gospodarstvo u biti nema kreditnog kapaciteta. Kamatne stope su visoke, ne naročito, ali ipak više no u usporedivim zemljama, dijelom zato što imamo oligopolni financijski sustav, no i realno smo rizični. Da bi se dakle smanjio taj rizik i omogućilo jeftinije zaduživanje, euro predstavlja dobar dio te priče – tumači Santini, dodajući da moramo stvoriti i poticajno okruženje da druge banke dolaze na naše tržište i ruše cijene domaćim bankama. Svakako, kaže, moramo i dramatično smanjiti poreznu presiju, pa porezna reforma koju provode u Vladi ima dobar smjer, ali opet nedovoljan intenzitet. Više je dakle razloga za uvođenje nego protiv, ali nužan je uvjet restrukturiranje države i promjena odnosa lokalne i centralne vlasti, uz bitno smanjenje porezne presije, zaključuje Santini.

Nominalni tečaj

U kontekstu pak koji je Šantić spomenuo, a riječ je o simboličkom i stvarnom napuštanju europske periferije, što je epitet koji nas prati kad god se govori o ekonomskim performansama rubnih zemalja Unije, novih članica itd., treba podsjetiti i na nedavni govor predsjednika Europske komisije Jean-Claudea Junckera u kojem se, govoreći o ulasku u Shengen, dotaknuo i uvođenja eura. »EU mora biti Unija jednakosti, u njoj ne smije biti građana drugog reda. Vrijeme je da Rumunjska i Bugarska uđu u Schengen, a za njima i Hrvatska, čim se ispune kriteriji«, kazao je, dodavši da će euro biti zajednička valuta, a »zemljama zapadnog Balkana trebaju se pružiti uvjerljivi izgledi da postanu članice«.

Na uvođenje eura blagonaklono gledaju i turistički djelatnici. Najvažnije je ostaviti dovoljno vremena kako bi se svi mogli pripremiti, smatra predsjednik Uprave crikveničkog hotelskog poduzeća Dino Manestar.

– Činjenica je da većina štediša već štedi u eurima te da se okvir hrvatske monetarne politike koju provodi HNB temelji na stabilnosti nominalnog tečaja kune. Ukidanje valutne klauzule te povećanje kreditnog rejtinga dovodi do smanjenja kamata, a to bi se pozitivno odražavalo na investicije. Danas se u hotelijerstvu većina transakcija provodi bezgotovinski, primjerice u Jadranu Crikvenica d.d. je tek 20 posto gotovinskih transakcija s trendom daljnjeg smanjenja – kaže Manestar i pojašnjava da se transakcije od same rezervacije, koja se sve češće odvija putem interneta, pa do plaćanja raznih računa smještaja, hrane i pića te drugih usluga odvija kartično, te da su banke već prilagodile svoje usluge na način automatske konverzije valute i prikaza iznosa u valuti države iz koje gost dolazi.

Devizna plaćanja

– Gost danas gotovinu većinom troši u manjim iznosima, poput kupnje suvenira, ulaznica, izleta i slično, i tu vidim prostor za povećanje prometa, dok će, s druge strane, velik broj mjenjačnica izgubiti smisao i zatvoriti svoja vrata. Turizam je izvozna grana, oko 90 posto plaćanja je devizno, pa bi uvođenje eura donekle olakšalo posao prodaje jer bi se ugovori s partnerima iz zemalja eurozone lakše konzumirali, ne bi bilo tečajnih razlika. U svakom slučaju smatram da je samo pitanje vremena kad će Hrvatska uvesti euro, odnosno pristupiti eurozoni, jer joj je to i obveza, a mora ispuniti i tri uvjeta od kojih, koliko mi je poznato, Hrvatska ispunjava dva, a to su da je inflacija ispod dva posto i da je deficit ispod tri posto BDP-a. Međutim, javni dug je i dalje iznad 80 posto BDP-a, a uvjet je da dođe ispod 60 posto BDP-a.

Damir Balenović, direktor prodaje i marketinga u Jadran hotelima d.d. Rijeka ne vidi neku značajnu promjenu u slučaju uvođenja eura kao službene valute u Hrvatskoj.

– Čak 70 posto naših gostiju su inozemni gosti, a naplata u eurima je 40 posto. Mi kao tvrtka nismo pretjerano izloženi tečajnim rizicima, jer je pokrivenost naših obveza u eurima vrlo dobra u odnosu na priljeve. Ne vjerujem da će se naše izlazne, odnosno prodajne cijene moći značajnije mijenjati prelaskom na euro, a nisam siguran da će ulazne cijene, odnosno troškovi na koje ne možemo utjecati, ostati na istoj razini – kaže Balenović.

Predsjednik Turističkoga poslovnog vijeća pri HGK-u, bivši predsjednik uprave Valamar rivijere, koji je tu funkciju obavljao čak 25 godina i trenutno je predsjednik NO-a Liburnia Riviera Hotela, Franco Palma, za euro u hotelijerskoj branši kaže – da!

– Čak 95 gostiju u hrvatske hotele dolazi iz euro destinacija. Tvrdim da godinama trpimo veću vrijednost kune nego što ona zapravo vrijedi, kuna je suportirana od strane HNB-a pa hotelijeri godinama dobivaju manje novca no što bi trebali. Sa šire ekonomske strane mislim da hrvatsko gospodarstvo nije spremno za euro, a hotelijerstvo jest, i da bi hotelijeri, koji su spremni, trebali čekati da se u Hrvatskoj steknu uvjeti za uvođenje eura – ocjenjuje Palma.

Davor Majetić (HUP): Moramo tek analizirati argumente za i protiv

Hrvatska udruga poslodavaca zasad nema definitivno stajalište o tome treba li Hrvatska žuriti s prihvaćanjem eura, ili ne treba. »Te su nas inicijative malo iznenadile, jer smo vjerovali da ta tema neće doći na dnevni red još desetak godina«, kaže nam glavni direktor HUP-a Davor Majetić.

– Smatramo da prije donošenja bilo kakve odluke treba pažljivo odvagati sve argumente »za« i »protiv« eura. HUP još nije napravio analize o tome kakve bi posljedice euro, odnosno sam postupak njegova uvođenja, ostavio na gospodarstvo, na izvoznike i ostale dijelove. To je dalekosežna odluka i potrebna nam je argumentirana rasprava u kojoj bi morali sudjelovati ponajprije stručnjaci – izjavio je Majetić. (B. PO.)

Sindikati oprečno o ulasku u eurozonu

Hrvatsko pristupanje eurozoni nije upitno s obzirom da smo visokoeurizirana zemlja, međutim za preuzimanje jedinstvene valute država treba biti pripremljena kako ne bi došlo do »potresa«, smatraju u sindikatima. No, s druge strane ima i razmišljanja prema kojima je ulazak u eurozonu »sumanut potez« dok god se sam EU ne redefinira.

Predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata (NHS) Krešimir Sever podsjeća kako su oduvijek podupirali da se što prije uđe u eurozonu, ali pod uvjetom da je zemlja zrela za takav iskorak.

»Nije Grčka, pa i neke druge zemlje, u probleme došla zbog eura, već zbog činjenice da njihovo gospodarstvo nije bilo spremno za to. I ne bih volio da mi napravimo face lifting gospodarstva samo kako bi preuzeli zajedničku valutu«, veli Sever. Drugim riječima, uz smanjenje deficita potrebno je osigurati gospodarsku stabilnost.

Sindikati su svjesni da je za mnoge uvođenje eura značilo i rast cijena, što je dijelom i posljedica nepripremljenosti tržišta za jedinstvenu valutu. Stoga ne čudi ocjena Mladena Novosela, predsjednika Saveza samostalnih sindikata Hrvatske (SSSH) kako se iz iskustva drugih zemalja na jedinstvenu valutu može gledati i pozitivno i negativno, pa tako Grčku navodi kao negativan primjer, a Irsku kao pozitivan. No, ono što je karakteristično za sve zemlje, veli Novosel, rast je cijena.

»Svima bi nam bilo jednostavnije da imamo jedinstvenu valutu. To je pozitivna strana. No, jedinstvena valuta nosi potencijalni rizik rasta cijena, a to nije dobro«, veli Novosel.

Jedna od važnih stvari, smatra Sever, je da se u trenutku kada za to budemo spremni, u eurozonu uđe sa stabilnim tečajem. Samo preuzimanje jedinstvene valute u konačnici bi trebalo biti dobro i za gospodarstvo i za građane. Naime, kako podsjeća, Hrvatska je visokoeurizirana zemlja, a preuzimanje eura sasvim sigurno bi dovelo do pojeftinjenja kredita, ne samo za gospodarstvo, već i građane. Posljedično, to će, ističe Sever, dovesti i do rasta potrošnje.

Da euro kao zajednička valuta ima prednosti jer daje određenu stabilnost slaže se i Vilim Ribić, predsjednik Matice hrvatskih sindikata. Međutim, ulazak u eurozonu bez redefiniranja EU-a i uvođenja makroekonoskih stabilizacijskih mehanizama, za njega predstavlja »neodgovorno srljanje golom stražnjicom u trnje«.

»Kapitalizam sa sobom nosi cikličke krize, a za izlazak iz krize nužna je nacionalna valuta. Ako si taj instrument oduzmeš, ostaje ti provođenje politike štednje, rezanja plaća...«, veli Ribić, objašnjavajući kako se tako postaje potpuno ovisan o drugima. (G. GA.)


16. listopada 2017.

Iz Hrvatske na rad vani upućeno 39 tisuća radnika: Plaćeni osjetno manje nego - domaći

POSLOVI U INOZEMSTVU

Autor: Gabrijela Galić

Uglavnom je riječ o građevinskim i industrijskim radnicima čiji su poslodavci dobili poslove u toj zemlji te su domaće radnike uputili preko granice kako bi posao obavili. Sve njih Komisija već nekoliko godina pokušava dodatno zaštiti moderniziranjem preko dva desetljeća stare Direktive o upućivanju radnika u okviru pružanja usluga

(Novilist.hr) ZAGREB - Gotovo 39 tisuća radnika iz Hrvatske upućeno je na rad u neku drugu članicu Europske unije. Preko 66 posto tih radnika, prema podacima Europske komisije, za 2015. godinu, radi u Njemačkoj. Uglavnom je riječ o građevinskim i industrijskim radnicima čiji su poslodavci dobili poslove u toj zemlji te su domaće radnike uputili preko granice kako bi posao obavili. Na taj način u Hrvatskoj, prema podacima Komisije, radi nešto više od sedam tisuća radnika pri čemu prednjače radnici iz Slovenije u građevinskom sektoru. I jedni i drugi »utopljeni« su u masu od dva milijuna radnika iz članica Unije koji su upućeni u rad u neku drugu članicu.Sve njih Komisija već nekoliko godina pokušava dodatno zaštiti moderniziranjem preko dva desetljeća stare Direktive o upućivanju radnika u okviru pružanja usluga. Propis koji bi upućenim radnicima trebao zajamčiti jednaku plaću za jednak rad na istom radnom mjestu, međutim, postao je veliki kamen spoticanja između bogatijih zemalja Unije u koje se radnici najčešće upućuju i onih siromašnijih koje, zahvaljujući i cijeni rada, dobiju poslove.

A kako su upućeni radnici koji najčešće mogu računati na minimalnu plaću, prema podacima Komisije, u odnosu na lokalne radnike plaćeni 10 do 50 posto manje, jasno je zbog čega je nastala velika podjela među zemljama EU. S obavezom primjene lokalnih primamanja na upućene radnike, poslodavci iz Hrvatske, Poljske, Bugarske, Rumunjske i drugih ekonomski slabijih zemalja, više ne bi bili konkurentni. Upravo su te, ekonomski slabije zemlje, kojima se pridružila i Danska, u svibnju prošle godine Komisiji vratile prijedlog zakonodavnog okvira na doradu, a gasovi Sabora tada su bili presudni za »žuti karton«. Direktiva se u međuvremenu nastavila dorađivati te se o čekuje da će se politički kompromis o tom dokumentu postići 23. listopada na Vijeću EU.

Ključna je riječ, pritom, možda, jer nitko ne može procijeniti hoće li do političkog dogovora doći.U ovom trenutku uopće je teško reći što je kompromisni prijedlog koji bi zadovoljio sve strane. Dogovori se stalno mijenjaju. Hrvatska se od početka razgovora drži pomalo sa strane, promatrajući razvoj događaja.No, čini se da bi ovog puta mogla zauzeti stranu i to u vrlo specifičnom dijelu propisa. Direktiva bi se, naime, odnosila na sve sektore pa tako i na promet koji je nešto specifičniji ne samo zbog izrazite mobilnosti radne snage već i činjenice da izaslani radnik tijekom rada vjerojatno prolaziti kroz nekoliko zemalja.

Dio članica Unije traži da se prava detaširanih radnika u tom sektoru reguliraju posebnim zakonodavstvom u sklopu paketa o cestovnom prijevozu, a ne »općim propisom«. Kako se neslužbeno može čuti u tom smjeru najviše lobiraju Španjolska te Poljska koja predvodi Višegradsku skupinu.

Hrvatska bi na Vijeću mogla stati uz Višegradsku skupinu u zahtjevu za »izlaskom« prometa iz općeg propisa. Ako ne bude kompromisa oko tog pitanja, dokument će se nastaviti dorađivati odnosno neće biti još upućen Parlamentu na izglasavanje.

No, nisu samo vozači, odnosno njihova prava problematični jer se još uvijek vode dogovori oko primanja izaslanih radnika kojima bi trebalo jamčiti prava propisana zakonom, drugim propisom, odnosno kolektivnim ugovorom u državi primateljici, kao i maksimalno radno vrijeme, minimalno vrijeme odmora, minimalno plaćeni godišnji odmor, primici od rada uvećani za prekovremeni rad...

Od pojma minimalne plaće se u pregovorima odustalo, a primici od rada podrazumjevat će ono što podrazumijeva nacionalnim pravom ili praksom države u koju je radnik upućen. Ubuduće bi upućeni radnik morao imati pravo i na troškove putovanja, hrane i smještaja kada ne živi u istom mjestu u kojem radi u državi u kojoj je upućen, ili ako ga poslodavac privremeno pošalje na drugo radno mjesto. Jednaku razinu prava trebaju pritom imati i agencijski radnici, kao i radnici kod podizvođača.

Hrvatski radnici prosječno se upućuju na četiri mjeseca

Hrvatski radnici prosječno se upućuju na četiri mjeseca, dok je na razini EU prosjek šest mjeseci. Moguće »iskorištavanje« radnika, odnosno njihova zamjena, nastoji se riješiti reguliranjem prava dugotrajno upućenih radnika, što prema aktualnom prijedlogu podrazumijeva razdoblje od 24 mjeseca nakon čega bi se radniku trebala jamčiti prava na razini zemlje primateljice. No, riječ je o kumulativnom pravu, što znači, da neka domaća firma u dvije godine na isto radno mjesto može uputiti četiri radnika koja bi izvan zemlje radila po nepunih pet mjeseci. No, petom radniku koji bi na to isto radno mjesto došao poslodavac bi bio dužan plaćati, primjerice, doprinose utvrđene na razini države u kojoj se posao obavlja. Taj se iznos, naravno, uplaćuje u osiguranje radnika u matičnoj državi. Sve će to izazvati zbrku u knjigovodstvima poduzeća, a i pitanje je hoće li se moći dogoditi situacije da se radnici žale zbog diskiminacije. Naime, iako su radili isti posao, nekima će ulog u mirovinu vjerojatno biti veći.

Svaka peta žena u Hrvatskoj jedina je hraniteljica obitelji

VODEĆI SMO U EUROPI
U krizi smo izgubili veliki broj tradicionalno muških poslova u graditeljstvu i prerađivačkoj industriji i tu su stradali muškarci

AUTOR: Dijana Jurasić

(VEČERNJI LIST) - Hrvatska je vodeća u EU s najviše žena hranitelja obitelji, odnosno njih 20,9% koje uzdržavaju obitelj dok u prosjeku zemlje EU imaju 11,1% ženskih hranitelja obitelji, prema podacima Europske zaklade za poboljšanje životnih i radnih uvjeta. Je li to pokazatelj da nismo toliko tradicionalno društvo koliko se to misli jer oko petina muškaraca nema problem s tim što im je žena hranitelj obitelji ili je to posljedica krize u kojoj su muškarci ostali bez posla ili rade na crno? Nakon nas, najviše žena hranitelja obitelji imaju Rumunjska, Poljska, Cipar, Malta. Nasuprot njima najmanje ženskih hranitelja imaju razvijene zemlje u kojima se žene emancipiranije od žena na jugu i istoku EU, i to Češka, Švedska, Litva, Belgija, Velika Britanija. Tako Švedska ima samo 7,7% ženskih hranitelja obitelji, no ta zemlja ima i najveći broj zaposlenih žena i muškaraca u obitelji (66,5 %).

Muškarci rade na crno

Zemlje istočne i južne Europe u EU prednjače i po broju muških i ženskih hranitelja obitelji, no još uvijek imaju više muških hranitelja obitelji od ženskih. Tu spada i Hrvatska koja ima više od prosjeka EU muškaraca hranitelja obitelji i to njih 26,4%, dok ih je u EU u prosjeku 20,7%. Najviše muških hranitelja obitelji ima Malta, čak njih 38,9%, ispred Grčke u kojoj ih je trećina te Italije. Sindikalist Krešimir Sever drži da mi ipak pripadamo tradicionalnom tipu zemalja, tumačeći sljedeće:

– U krizi je Hrvatska izgubila veliki broj poslova koji su bili tradicionalno muški poput onih u graditeljstvu, drvnoprerađivačkoj i metalnoprerađivačkoj industriji i tu su najviše stradali muškarci.

Psihologinja Mirjana Nazor dodaje i da vjerojatno imamo toliko žena hranitelja obitelji jer su muškarci nezaposleni ili rade na crno. S druge strane, najveći broj obitelji u kojima muškarac radi puno radno vrijeme, a žena skraćeno imaju kontinentalne te anglosaksonske zemlje. Nizozemska u EU prednjači po broju žena koje rade skraćeno (21,4 %) dok im partneri rade puno radno vrijeme, a u Hrvatskoj tek 2% žena radi skraćeno. Razvijene zemlje već su dugo vremena zbog pronatalitetne politike koju vode svjesne važnosti usklađivanja obiteljskog i poslovnog života, osobito roditelja s malom djecom, pa je uobičajeno da jedan od roditelja do 7. ili 12. godine djeteta radi skraćeno, a to su češće žene. A standard im, za razliku od Hrvatske, omogućava da obitelj može za to vrijeme pristojno živjeti. Stoga ne treba čuditi da žene u Nizozemskoj u prosjeku tjedno rade najmanje u EU, samo 25,8 sati. I u Britaniji je, za razliku od Hrvatske posve normalno da majka malog djeteta poslodavcu kaže da će raditi skraćeno. U toj zemlji žene u prosjeku tjedno rade 30,7 sati, a u Hrvatskoj čak 38,3 sata.

Hrvati rade dulje od prosjeka

– To što razvijene zemlje prednjače po broju žena koje rade skraćeno govori o socijalnoj državi kojoj je stalo da majkama da pogodnosti, da im skrati radno vrijeme da mogu biti dulje vrijeme uz djecu dok odrastaju. To je pokazatelj i standarda tih zemlja, ali i osjetljivosti za potrebe obitelji. Mi, za razliku od njih, nemamo nikakvu ozbiljnu pronatalitetnu politiku – govori Nazor.

I Sever se slaže da žene kod nas imaju skučen prostor za obitelj, velik dio žena radi u trgovini u kojoj je radno vrijeme puno dulje nego što to pokazuju evidencije rada.

– Kod nas si vrlo mali broj žena može dopustiti nepuno radno vrijeme, a ni poslodavci nemaju, uz časne iznimke, razumijevanja za obiteljske potrebe žena i muškaraca, odnosno za usklađivanje obiteljskog i poslovnog života. U Švedskoj, Britaniji, Nizozemskoj je uobičajeno da se radnik s poslodavcem dogovori da će raditi nepuno radno vrijeme dok im djeca ne odrastu. Skraćeni rad je i pitanje visoke tehnološke razvijenosti zemalja. Radnici u razvijenim zemljama mogu bez problema odraditi radni vijek do 67. godine jer nisu “izrađeni” radom kao u nas – kaže Sever. Hrvatska je po prosječnom tjednom radu iznad prosjeka EU u kojoj muškarci rade 39,2 sati, a žene 32,7 sati. Kod nas muškarci rade u prosjeku 41,7 sati tjedno, a žene 38,3 sati.

10. listopada obilježavamo Svjetski dan mentalnog zdravlja

NHS - Svjetska federacija za mentalno zdravlje u suradnji sa Svjetskom zdravstvenom organizacijom od 1992. obilježava Svjetski dan mentalnog zdravlja kako bi se podigla svijest o važnosti mentalnog zdravlja te promicalo i potaknulo ulaganje u njega. Ovogodišnja tema je Mentalno zdravlje na radnom mjestu koja naglašava važnost promicanja dobrobiti na radnom mjestu bilo koje vrste. Mentalno zdravlje, kao ključan dio radnikovog sveukupnog zdravlja, često se zanemaruje. Dobro mentalno zdravlje omogućuje radnicima potpuno ostvarivanje svojih potencijala, suočavanje sa svakodnevnim stresom, biti produktivni i doprinositi svojoj zajednici. Međutim, rast tereta mentalnih bolesti je zapanjujući. Na globalnoj razini, jedan od četvero ljudi će vjerojatno doživjeti problem s mentalnim zdravljem u nekom trenutku u svom životu. Procjenjuje se kako preko 300 milijuna ljudi pati od depresije što je 4,4% svjetske populacije te 800,000 ljudi godišnje počini samoubojstvo.

Na globalnoj razini 10% radnika je na bolovanjima i dopustima zbog depresije. Prosječno je 36% radnih dana izgubljeno zbog depresije. 50% ljudi koji pate od depresije nije zatražilo pomoć. Kognitivni simptomi depresije, kao npr. poteškoće u koncentraciji,  donošenju odluka i pamćenja prisutni su u 94% vremena tijekom epizode depresije, a uzrokuju značajne poremećaje na poslu i produktivnosti. 43% menadžera želi bolje politike.

Na europskoj razini  procjenjuje se kako trošak depresije povezane s poslom  iznosi 617 milijardi eura godišnje, a u taj su iznos uključeni troškovi poslodavca za radnikovu odsutnost s posla, ali i prisutnost dok je bolestan (presenteeism) u iznosu od 272 milijarde eura, gubitak u produktivnosti u iznosu od 242 milijarde eura, troškovi zdravstvenog sustava u iznosu od 63 milijarde eura i troškovi socijalnog osiguranja u obliku naknada za invalidnost u iznosu od 39 milijardi eura.

Depresivni su poremećaji u Hrvatskoj, uz poremećaje uzrokovane alkoholom, shizofreniju i reakcije na teški stres, jedna od vodećih dijagnoza bolničkog pobola zbog mentalnih poremećaja. U 2015. godini zabilježeno je 5388 hospitalizacija i 157 464 bolničkih dana zbog depresivnih poremećaja, s većim udjelom žena u odnosu na muškarce.

Prema podacima Europske zdravstvene ankete (European Health Interview Survey) provedene 2014. i 2015. godine u Hrvatskoj, 1 od 10 osoba ima blage do umjerene simptome, a 1 od 100 osoba ima umjereno teške do teške depresivne simptome u posljednja
dva tjedna.[1]

Radnici teško otkrivaju da imaju mentalne poteškoće na poslu, međutim nijedan radnik nije imun na njih.

Neliječeni mentalni poremećaji (kod radnika ili članova njihovih obitelji) rezultiraju u smanjenoj radnoj produktivnosti, smanjivanju udjela aktivnih na tržištu rada, povećanju nesreća na radu, veće promjene radnika na radnim mjestima te povećanju izdataka socijalnog osiguranja.

Jedan od uzroka lošeg mentalnog zdravlja je stres na poslu. Otprilike polovica europskih radnika smatra da je stres česta pojava na njihovu radnom mjestu, a na stres otpada otprilike polovica svih izgubljenih radnih dana. Kao mnogi drugi problemi povezani sa psihičkim zdravljem, stres se često pogrešno tumači ili stigmatizira. Međutim ako ga se tumači kao organizacijski problem umjesto kao krivnja pojedinca, psihosocijalnim rizicima i stresom može se upravljati kao bilo kojim drugim rizicima za zdravlje i sigurnost na radnom mjestu.
U Republici Hrvatskoj se stresom bavi Zakon o zaštiti na radu, koji određuje obveze poslodavaca i radnika u prevenciji stresa na radu ili u vezi s radom. Međutim, Ministarstvo zdravstva još uvijek nije donijelo provedbeni propis koji bi uređivao mjere, pravila, postupke i aktivnosti zaštite na radu radnika koji su izloženi psihofiziološkim naporima.

Ravnoteža između poslovnog i privatnog je prioritet za mnoge radnike. Radna mjesta i radna snaga se mijenjaju i tradicionalni načini gledanja na radnu snagu neće se dugo zadržati. Mnogi radnici počinju cijeniti radna mjesta koja se brinu za njihovu dobrobit.

Poslodavci mogu postati faktor promjene. Psihosocijalni rizici na radnom mjestu mogu se smanjiti te se može razviti organizacijska klima koja promiče dobrobit i kreativnost kroz usmjerene politike radnih mjesta. Također, postoji učinkovito liječenje uobičajenih mentalnih poremećaja te poslodavac može olakšati pristup takvoj pomoći onim radnicima koji je trebaju. (KR)

Više informacija: https://www.wfmh.global/wmhd-2017/

[1]https://www.hzjz.hr/sluzba-promicanje-zdravlja/europski-dan-borbe-protiv-depresije/


09. listopada 2017.

Hrvatski bruto inozemni dug krajem lipnja 40,4 milijarde eura

Autor: Lider/Hina

Krajem lipnja ove godine hrvatski je bruto inozemni dug iznosio 40,4 milijarde eura, što je 3,1 milijardu eura ili 7 posto manje nego krajem prvog polugodišta prošle godine, čime je udio bruto inozemnog duga u BDP-u smanjen na oko 85,3 posto, a sama razina duga na onu s kraja 2008. godine, ističu u ponedjeljak iz Hrvatske gospodarske komore (HGK).

“Posljednja se tri mjeseca bilježi smanjenje apsolutne razine bruto inozemnog duga, dok je na godišnjoj razini trend njegova pada dugotrajniji i izraženiji te se u kontinuitetu proteže još od kraja 2015. godine. Pritom dinamiku njegova pada determinira smanjenje duga drugih monetarnih financijskih institucija (banaka), čiji dug na godišnjoj razini kontinuirano pada od svibnja 2012. godine te smanjivanje duga opće države, čiji je kontinuitet jasno izražen od ožujka prošle godine”, navode analitičari Komore u osvrtu na najnovije podatke Hrvatske narodne banke (HNB).

Riječ je, dodaju, o nastavku relativno snažnog razduživanja bankarskog sektora koje se posljednji 21 mjesec odvija po dvoznamenkastim godišnjim stopama,budući da i dalje niska razina kreditiranja i jačanje financiranja na domaćem tržištu i u domaćoj valuti omogućuju smanjivanje inozemnih obveza financijskih institucija.

Istodobno niži proračunski manjak, odnosno čak i proračunski višak opće države u prvom polugodištu ove godine, smanjuje potrebu financiranja države, što uz snažniju orijentaciju države na financiranje na domaćem tržištu rezultira smanjenjem razine njezina inozemnog duga, ističu analitičari HGK.

Po podacima središnje banke, inozemni dug drugih monetarnih financijskih institucija (banaka) krajem lipnja ove godine iznosio je 4,35 milijarde eura, što je za 19,7 posto manje nego u isto vrijeme lani.

Vanjski dug opće države na godišnjoj je razinismanjen za 8,3 posto, na 13,8 milijardi eura, ostalih domaćih sektora za 7,2 posto, na 14,8 milijardi eura, dok je istodobno povećan dug središnje banke za 6,1 posto, na 1,6 milijardi eura, te dug na temelju izravnih ulaganja za 5,7 posto, na 5,8 milijardi eura.

U prvih šest mjeseci ove godine bruto inozemni dug je ukupno smanjen za 1,3 milijarde eura. Naime, krajem lipnja ove, u odnosu na prosinac prošle godine, inozemni dug opće države je smanjen za 974,2 milijuna eura, ostalih domaćih sektora za 348,4 milijuna eurai drugih monetarnih financijskih institucija za 204,2 milijuna eura, dok je istodobno povećan dug središnje banke za 136,5 milijuna eura (uglavnom zbog ulaganja dijela međunarodnih pričuva u obratne repo poslove) i dug na temelju izravnih ulaganja za 104,6 milijuna eura.

“U odnosu na kretanja u prvom polugodištu prošle godine, ove se godine ipak bilježi usporavanje razduživanja bankarskog sektora te nešto veće razduživanje države i tvrtki koje se sve više orijentiraju na domaće financijsko tržište, ublažavajući time rizike povezane s inozemnim zaduživanjem”, zamjećuju analitičari HGK.

Slične tendencije kretanja bruto inozemnog duga očekuju i u predstojećem razdoblju, as obzirom na nastavak fiskalne konsolidacije države i, u okolnostima vođenja ekspanzivne monetarne politike, zadržavanje povoljnih uvjeta financiranja na domaćem tržištu.

“Stoga do kraja godine očekujemo spuštanje udjela bruto inozemnog duga u BDP-u na razinu od oko 83 posto, što će pozitivno utjecati na smanjivanje tečajnih i ostalih rizika povezanih s inozemnim zaduživanjem te stoga i na vrlo vjerojatno skoro povećanje kreditnog rejtinga zemlje”, zaključuju analitičari Komore u osvrtu na najnovije podatke središnje banke.

Sindikati bojkotiraju regionalni sastanak Međunarodne organizacije rada

USUSRET SKUPU U TURSKOJ
Autor: Gabrijela Galić

Naime, u Istanbulu na MOR-u koje je tripartitno tijelo, u nacionalnim izaslanstvima sudjelovat će tek rijetki predstavnici radničke skupine. Posljedica je to političke situacije u Turskoj zbog čega su Međunarodna konfederacija sindikata (ITUC) i Europska konfederacija sindikata (ETUC), kao i njihovi članovi, odlučile ne sudjelovati na 10. europskom regionalnom sastanku MOR-a

(Novilist.hr) ZAGREB - Hrvatsku će idući tjedan na 10. europskom regionalnom sastanku Međunarodne organizacije rada (MOR) u Istanbulu predstavljati krnje nacionalno izaslanstvo, sastavljeno samo od predstavnika Vlade i poslodavaca. Domaće sindikalne centrale neće sudjelovati u nacionalnom izaslanstvu, odnosno neće sudjelovati u radu regionalnog sastanka MOR-a. O tome su Vladu izvjestile još u srpnju, apelirajući pritom na Vladu da ni ona ne sudjeluje na tom sastanku jer će time Hrvatska potvrditi svoje zalaganje za poštivanje i razvoj vladavine prava, uključujući slobodu udruživanja.
Naime, u Istanbulu na MOR-u koje je tripartitno tijelo, u nacionalnim izaslanstvima sudjelovat će tek rijetki predstavnici radničke skupine. Posljedica je to političke situacije u Turskoj zbog čega su Međunarodna konfederacija sindikata (ITUC) i Europska konfederacija sindikata (ETUC), kao i njihovi članovi, odlučile ne sudjelovati na 10. europskom regionalnom sastanku MOR-a.Prema do sada objavljenom popisu sudionika MOR-ova regionalnog sastanka, u nacionalnim tijelima članica Europske unije neće biti sindikata. No, neke delegacije imat će samo predstavnike Vlade jer se pozivu nisu odazvali ni sindikati, a ni poslodavci.

Primjerice, takav je slučaj s delegacijama Austrije, Cipra, Švedske, Poljske, Irske, Finske. S obzirom na široki bojkot sindikata, pitanje je hoće li radnička skupina unutar MOR-a na 10. regionalnom susretu moći donositi ikakve odluke.

ITUC i ETUC, čiji su članovi domaće sindikalne centrale, izražavaju zabrinutost zbog političke situacije u Turskoj, posebno zbog ozbiljnih i stalnih kršenja prava radnika. Masovna otpuštanja najmanje 125 tisuća radnika prije svega u javnom sektoru, temeljem dekreta i bez ikakvog pristupa pravdi, pokazuju apsolutno nepostojanje vladavine prava u Turskoj.

Sindikati upozoravaju i da se u toj zemlji sloboda udruživanja ne poštuje, vodstva i članove sindikata se uhićuje, nad prosvjednicima se provodi nasilna represija dok nezavisni mediji nestaju uslijed uhićenja stotina novinara.

Seminar Reforma obrazovnog sustava – pretpostavka za bolje poslove i zaštitu radničkih prava

NHS - U Zagrebu je od 28. do 30. rujna 2017. godine, u prostorijama Hrvatskog kulturnog društva Napredak, održan seminar pod nazivom „Reforma obrazovnog sustava - pretpostavka za bolje poslove i zaštitu radničkih prava“ u organizaciji Hrvatskog kulturnog društva Napredak, Europskog centra za radnička pitanja (EZA) te talijanskog Kršćanskog pokreta radnika (MCL), a uz potporu Europske komisije. Na seminaru je bilo riječi o izazovima i problemima obrazovnog sustava, posebno o tome je li obrazovni sustav u korelaciji sa trendovima i potrebama tržišta rada, kao i o stanju na tržištu rada u određenim zemljama, a sudjelovali su izlagači iz različitih institucija, odnosno sindikata iz Albanije, Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Italije, Poljske, Srbije, Slovačke, Slovenije te Hrvatske.  Na seminaru su sudjelovali i predstavnici Nezavisnih hrvatskih sindikata.

Što se tiče Hrvatske održano je  predavanje o utjecaju demografije na obrazovni sustav i tržište rada. O navedenoj je temi  govorio profesor Stjepan Šterc s Prirodoslovno matematičkog fakulteta u Zagrebu koji se osvrnuo na nedavnu objavu Svjetske banke o zemljama u kojima je iseljavanje stanovništva najviše prisutno, a gdje se na visokom mjestu našla i Hrvatska. Napomenuo je kako se politika ne bavi dovoljno pitanjima obrazovnog sustava i demografije. Temeljna vrijednost , a što su i sami ekonomisti zaključili, jest upravo ljudski potencijal. Što se tiče demografskih pokazatelja, za Hrvatsku oni nisu dobri – osim što nema prirasta stanovništva, postoji,  kako je već navedeno, i veliko iseljavanje u druge zemlje, kao što su Njemačka i Irska. Obrazovni sustav je zastario  i ne potiče sposobnosti, odnosno razmišljanje i zaključivanje te se vrjednuje samo učenje činjenica. Stoga bi obrazovni sustav trebalo reformirati od osnovne škole pa do fakulteta, na kojima bi trebalo smanjiti kvote za suficitarna zanimanja, a naglasak bi se trebao staviti na deficitarna zanimanja. Treba povezati gospodarstvo i strukovna zanimanja te gledati potrebe tržišta rada, a za što je potrebno izraditi projekcije. Mladi i djeca su vrijednost, koju tvrtke moraju platiti te sudjelovati u reformi i potpori obrazovanja, a ne samo zadržavati profit za sebe.

Na seminaru je govorio i predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata, Krešimir Sever, koji je iznio probleme vezane uz strukovno obrazovanje, ali i oblike zapošljavanja u Hrvatskoj. Naime, sve se manje mladih želi upisati u strukovne škole, čemu je razlog  i niska plaća kad se zaposle (ako se zaposle). Razlog za iseljavanje nije samo niska plaća, već i nesigurni oblici rada i uvjeti rada. Naime, na 100 novozaposlenih njih 95% je zaposleno temeljem ugovora o radu na određeno vrijeme (ili na neki drugi oblik nesigurnog rada). Naglasio je kako je izmjenama Zakona o radu dodatno fleksibilizirano zapošljavanje, tako da u Hrvatskoj 22.2% od ukupno zaposlenih radi u nekom obliku nesigurnog rada, dok prosjek EU 28  iznosi 14.2%. Mladi ljudi planiraju iseliti iz Hrvatske, iako im se i u drugoj zemlji možda čak i ne nudi siguran oblik rada, ali su zato plaće znatno veće.

Sudionici u raspravi iznijeli su stanja u svojim državama, iz čega je bilo razvidno kako je problem iseljavanja radno sposobnog stanovništva i mladih zajednički problem, kao i nesklad između potreba tržišta rada i obrazovanja. Veliki je broj radnika zaposlen na neki oblik nesigurnog rada. Neke države su čak i uvele određene mjere za poticanje ostanka mladih, a istaknuto je kako je uloga sindikata poticanje obrazovanja radnika, kao i rad na jačanju socijalnog dijaloga kako bi svojim prijedlozima i mjerama doprinijeli reformi obrazovnog sustava. (SC)


04. listopada 2017.

Plaće ne isplaćuje 1.557 poslodavaca koji zapošljavaju preko 6 tisuća radnika

(POSLOVNI DNEVNIK) - Plaće u Hrvatskoj ne isplaćuju ukupno 1.557 poslodavca, koji zapošljavaju 6.040 radnika, pokazuju najnoviji, ažurirani podaci Porezne uprave objavljeni u srijedu. Ti se podaci temelje na dostavljenim JOPPD obrascima u kojima su poslodavci iskazali neisplatu plaće i naknadnu isplatu zaostale plaće i to za obračunsko razdoblje od siječnja do lipnja ove godine (kriterij tri mjeseca uzastopno i tri mjeseca u vremenskom razdoblju od šest mjeseci), objašnjavaju iz Porezne uprave koja je najnoviji popis objavila na svojim mrežnim stranicama. Statistički pregled poreznih obveznika, poslodavaca koji prema dostupnim podacima ne isplaćuju plaće, pokazuje da plaće ne isplaćuje 1.346 pravnih osoba s 5.524 zaposlena te 211 fizičkih osoba s 516 radnika.

Iz Porezne uprave napominju kako popis ne sadrži podatke o poreznim obveznicima koji nisu dostavili obrazac JOPPD, kao ni o onima koji su prikazali neisplatu plaće ali ne tri mjeseca uzastopno.

Također, na popisu nisu poslodavci koji su prikazali isplate plaća u tekućoj godini, iskazanih na obrascu JOPPD, ali nisu isplatili plaće za razdoblja prije 1. siječnja 2014. i to iz razloga što za razdoblja prije uvođenja obrasca JOPPD Porezna uprava nema analitičkih podataka o isplati plaće već ima samo podatke o obvezama javnih davanja po osnovi plaće. Popis ne sadrži podatke o poreznim obveznicima koji nisu isplatili plaće, ali su prikazali isplatu plaće te su se zadužili za javna davanja kao da su isplatili plaću.

Objava popisa poslodavaca koji svojim radnicima ne isplaćuju plaće omogućena je Zakonom o porezu na dohodak. Tim je zakonom propisano da Porezna uprava, temeljem prikupljenih podataka na obrascu JOPPD, može na svojim mrežnim stranicama objaviti popis poreznih obveznika/poslodavaca koji ne isplaćuju plaću svojim radnicima, odnosno koji su na dostavljenim obrascima tri mjeseca uzastopno ili tri mjeseca u vremenskom razdoblju od šest mjeseci iskazali samo obračun doprinosa bez isplate plaće.

Iz Porezne uprave napominju kako popisi poreznih obveznika koji prema dostupnim podacima ne isplaćuju plaće, koji se objavljuju na njihovim internet stranicama, nisu usporedivi iz razloga što se kod svake nove objave popisa povećava broj razdoblja za koje se podaci iskazuju.

Prvi popis neisplatitelja plaća Porezna je uprava objavila sredinom srpnja 2014. godine i na njemu je tada bilo 7.038 poslodavaca.

Hrvatska "najbolja" u Europskoj uniji po - padu broja zaposlenih

IZVJEŠĆE EUROSTATA
Najveći pad broja zaposlenih među zemljama EU-a zabilježen je u Hrvatskoj i u drugom kvartalu i na godišnjoj razini, pokazuje izvješće Eurostata.

(DNEVNIK.hr) - Hrvatska je zemlja s najvećim padom broja zaposlenih od svih zemalja članica Europske unije, pokazalo je izvješće Eurostata. Pad broja zaposlenih u Hrvatskoj najveći je u drugom kvartalu 2017., ali i na godišnjoj razini. Istovremeno je u EU i u eurozoni broj zaposlenih porastao na rekordnu razinu. Prema procjenama Eurostata broj zaposlenih u Europskoj uniji u drugom tromjesečju porastao je za 235.400.000, od čega je 155.600.000 novozaposlenih u eurozoni. U Hrvatskoj je broj zaposlenih u drugom tromjesečju pao za 0,8 posto, u Latviji za 0,7, Rumunjskoj za 0,6, a u Estoniji za 0,5 posto. Zaposlenost je najviše rasla na Malti (plus 1 posto), u Španjolskoj (0,9 posto) te u Grčkoj i Poljskoj za 0,8 posto, pokazuje izvješće Eurostata.

U Hrvatskoj već neko vrijeme traje polemika o povezanosti broja (ne)zaposlenih i iseljavanja u koju se nedavno uključila i sama Predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović. "Ovo što čujemo da pada nezaposlenost, to su krive brojke. To je rezultat odlaska ljudi iz ruralnih krajeva i u inozemstvo", rekla je Grabar-Kitarović početkom rujna, prilikom višednevnog posjeta Lici.

Premijer Andrej Plenković je na to odgovorio da problem odlazaka u Hrvatskoj postoji, ali se hvalio upravo rastom broja zaposlenih.

"Problem odlazaka iz Hrvatske postoji, no za nas relevantni podaci kažu da je zaposlenih danas preko 50 tisuća više nego prije dvije godine i preko 25 tisuća više nego prošle godine. Mjerama koje smo poduzeli broj nezaposlenih mladih osoba pao je na 34 posto, što pokazuje da se stanje na tržištu rada popravilo. Podaci kojima baratamo su pouzdani i točni", rekao je Plenković dan nakon izjave Grabar-Kitarović.

Svaki peti Hrvat bio je diskriminiran barem jednom u zadnjih pet godina

NIŠTA NE PODUZIMAMO
Petina hrvatskih građana bila je diskriminirana barem jednom u zadnjih pet godina, što je manje nego 2012., kada je u takvoj situaciji bila četvrtina, no i dalje najveći broj njih nije spreman potražiti zaštitu, pokazalo je istraživanje o stavovima i razini svijesti o diskriminaciji, koje je u ponedjeljak predstavio Ured pučke pravobraniteljice

(Tportal.hr) Diskriminacija je najčešća na području rada i zapošljavanja, te zdravstvene zaštite. No, čak 68 posto diskriminiranih nije potražilo pomoć, ponajviše jer smatraju da im se situacija ne bi promijenila ili da bi se još i pogoršala, kazuju podaci istraživanja koje je IPSOS lani u prosincu proveo na uzorku od 1000 građana. Dvije trećine onih koji drže da su bili diskriminirani nisu poduzeli ništa - 45 posto njih smatra kako se ništa ne bi promijenilo, 18 posto ih smatra da bi se situacija samo pogoršala, 14,9 posto misli kako za to nema potrebe, a 12,9 posto odgovara kako nisu znali kome se obratiti.

Predrasude prema Romima, azilantima, članovima sindikata...

Što je diskriminacijane zna čak 17,9 posto ispitanika. Gotovo 40 posto misli kako je diskriminacija najveći ili jedan od najvećih problema u društvu, dok ga u potpunosti nevažnim smatra nešto manje od 4 posto.

Iako veliki broj građana ne podržava stajališta koja reflektiraju predrasude, one su i dalje prisutne, a usmjerene su ponajviše prema Romima, članovima sindikata, mladima, starijima, azilantima i osobama s duševnim smetnjama, dok su najmanje prisutne prema osobama nižeg obrazovanja i osobama s invaliditetom.

Gotovo polovica (48 posto) ispitanika smatra da Romi žive od socijalne pomoći i ne žele raditi, 28 posto ih je uvjereno kako bi Romi odbili klijente u uslužnoj djelatnosti, 33 posto smatra da azilante ne bi bilo dobro zapošljavati, a zanimljivo je i da 38 posto ispitanih smatra kako sindikati samo stvaraju probleme. Po percepciji ispitanika, najviše diskriminira država, što misli njih 28,7 posto.

Riječ je o trećem istraživanju o diskriminaciji koje je Ured pučke pravobraniteljice proveo (prvo je bilo 2009., a drugo 2012.). Provedeno je u okviru Programa o pravima, jednakosti i građanstvu Europske komisije, Glavne uprave za pravosuđe i potrošače, kao dio projekta Mjerenje (ne)jednakosti u Hrvatskoj.

Agencija IPSOS provela ga je telefonskom metodom na uzorku od 1000 punoljetnih građana, a slična su istraživanja provedena i 2009. te 2012. godine.

Broj pritužbi na diskriminaciju nadmašio ostale pritužbe

Pučka pravobraniteljica Lora Vidović naglasila je kako je lani po prvi putbroj pritužbi na diskriminaciju nadmašio ostale pritužbe, a u prosjeku su ih primali više od jedne dnevno. Pravobraniteljicu posebno brinu podaci da građani ne prijavljuju diskriminaciju, a mnogi od njih niti ne znaju da su diskriminirani. Primijetila je da se rezultati istraživanja objavljuju u trenutku kada je ustaški pozdrav iz NDH u učestaloj uporabi u Hrvatskoj unatoč sudskoj praksi, propisima, proklamiranoj jednakosti pred zakonom i vladavini prava. Time se, kaže, i branitelje koji su ginuli i kojima dugujemo zahvalnost za suverenu državu i vrijednosti koje su utemeljene u Ustavu, dovodi u neugodnu situaciju.


08. rujna 2017.

Udri po građanima: "Za novi rast cijena nema opravdanja!"

Piše: Nikol Zagorac

Ekonomski analitičar i sindikalist upozoravaju da teret poskupljenja ne mogu stalno snositi porezni obveznici i tvrtke te da nas čeka lavina dizanja cijena

(24sata) - Povećanje naknade za obnovljive izvore energije koje će dovesti do poskupljenja struje, četvrto je poskupljenje koje provodi Vlada Andreja Plenkovića. Krešimir Sever iz Nezavisnog hrvatskog sindikata poručuje kako je povećanje struje očekivano, ali da nije fer da sav teret tog poskupljenja snose samo građani i gospodarstvo.

- Trebalo je posjesti proizvođače i raspodijeliti taj teret i na njih, da se i oni malo odreknu svoje zarade - kaže.

Iako iz HUP-a upozoravaju kako će skuplja struja značiti i podizanje ostalih cijena, Sever ističe da to ne bi trebalo, a ni smjelo biti tako jer su rijetki oni kojima je električna energija osnova u proizvodnji.

- Stoga nema nikakvog opravdanja da proizvođači povećavaju cijene proizvoda i usluga - kaže Sever.

Isto poručuje i ekonomski analitičar Damir Novotny.

- To uvijek govore oni koji ne razumiju strukturu. Električna energija ne čini veliki trošak u ekonomiji, veći trošak čini plin - kaže Novotny ističući i da poskupljenje struje neće previše utjecati na građane. Ionako građani, kaže, više troše na gorivo i telekomunikacije.

SDP-ovac Gordan Maras ističe da je Vlada trebala drugačije provesti poskupljenje, a ne preko leđa građana.

- Moglo se naći prostora u dobiti od dvije milijarde HEP-a, tvrtke u 100-postotnom državnom vlasništvu, da građani i gospodarstvo to ne osjete - kaže. On kao i iz HUP-a smatra da će zbog ovog poskupljenja doći do povećanja i ostalih cijena i to već od jeseni.

S njim se slaže i šef Živog zida Ivan Vilibor Sinčić. On smatra kako Vlada “teret nesposobnosti prebacuje na građane.” Ističe kako će to dodatno otežati život mnogima kojima prijete ovrhe.

- Vlada mora gledati kako da svima u 21. stoljeću osigura jeftinu energiju i energetsku neovisnost, a ne da se financira likvidni HEP koji ima dugu povijest rasipanja novca - kaže.

Čelnik HSS-a Krešo Beljak smatra kako je ovo udar na gospodarstvo.

- Prava država koja bi skrbila o onima koji proizvode oslobodila bi ih plaćanja ili stavila na minimum plaćanje svih komunalija i svih energenata. To bi bila briga za budućnost Hrvatske, a ovo je daljnje uništavanje Hrvatske u režiji HDZ-a i njihovih priljepaka - kaže Beljak.

Mostovac Ante Čikotić, poručuje kako je razočaran ministricom Martinom Dalić koja je, kaže, podržavala njihove prijedloge po ovom pitanju, a sad napravila zaokret te nije osigurala u svom resoru kompenzacijske mjere.

KOMENTAR Najveći dio Hrvatske nije izašao iz krize

IZA POZORNICE BRANKA PODGORNIKA
Autor:Branko Podgornik

Najveći dio Hrvatske tavori u dubokoj ekonomskoj krizi i zahvaćen je valom iseljavanja. Najviše se strmoglavila Virovitičko-podravska županija, u kojoj je gospodarstvo 2014. bilo 21,7 posto slabije nego 2008.

(Novilist.hr) Političari se ne bi trebali previše hvaliti gospodarskim oporavkom Hrvatske, koji traje već dvije i pol godine, a nastavio se i u ovogodišnjem drugom tromjesečju – kada je gospodarski rast iznosio 2,8 posto, prema najnovijim podacima Državnog zavoda za statistiku. Građani u najvećem dijelu Hrvatske, naime, taj oporavak uopće ne osjećaju. Primjerice, blagodati još jedne rekordne turističke sezone koja uvelike pridonosi rastu gospodarstva osjećaju se samo u priobalnim županijama, dok veći dio Hrvatske ostaje ekonomski zapušten. Šokantna je činjenica da se polovina hrvatskoga gospodarstva smjestila u samo trima lokalnim jedinicama – u Zagrebu, Primorsko-goranskoj i Istarskoj županiji, koji daju čak 50 posto bruto domaćeg proizvoda (BDP).

Najveći dio Hrvatske tavori u dubokoj ekonomskoj krizi i zahvaćen je valom iseljavanja. Najviše se strmoglavila Virovitičko-podravska županija, u kojoj je gospodarstvo 2014. bilo 21,7 posto slabije nego 2008. godine, kad je počela kriza. Požeško-slavonska županija u tih šest godina srozala se 17 posto, a Vukovarsko-srijemska 15,8 posto. Brodsko-posavska i Osječka županija oslabile su više od 10 posto, a Ličko-senjska čak 19,1 posto, prema izračunu Hrvatske gospodarske komore.

Neki misle da je stvarno stanje još gore. Naime, Komora je sve to izračunala služeći se podacima o BDP-u u tekućim cijenama, prema kojima je cijelo gospodarstvo Hrvatske od 2008. do 2014. prosječno palo za 5,6 posto. Međutim, općepoznata je činjenica da je realni pad BDP-a u tom razdoblju bio dvostruko veći, gotovo 12 posto. Istina, nakon 2014. krenuo je gospodarski oporavak i šteta je što državne institucije nemaju novijih podataka o stanju BDP-a po županijama. No, nema sumnje da bi oni pokazali kako su iz krize izašli samo sjeverozapadni dio Hrvatske i neke priobalne županije.

Izvjesno je da se razlike u razvijenosti među dijelovima Hrvatske nastavljaju povećavati. Samo je Zagreb po razvijenosti prešao prosjek EU-a (103 posto), dok su Istarska i Primorsko-goranska županija dostigle 72, a Dubrovačko-neretvanska 59 posto. Svi ostali u Hrvatskoj pali su ispod 50 posto razvijenosti EU-a, a četiri slavonske županije s 33 posto nalaze se na začelju EU-a, dijeleći mjesta s najsiromašnijim bugarskim i rumunjskim regijama.

Ako tome dodamo rastuće socijalne razlike u zemlji, čini se da Hrvatska u socijalnom i razvojnom pogledu sve više gubi unutarnju ravnotežu i koheziju. Govorili su nam da će slobodno tržište i slobodno kretanje kapitala sami po sebi izravnati te razlike i da državni intervencionizam nije potreban. Međutim, ta teorija pokazala se potpuno promašenom. Ako hrvatske vlasti ne poduzmu snažne mjere za smanjivale rastućih regionalnih i socijanih razlika, stvari će se pogoršavati. Tko ima, dobivat će još više, a tko ima malo, imat će još manje.

Sindikalist Sever: "Kada su energenti pojeftinjavali tada su govorili da njihov udio i nije toliko visok da bi spuštali cijene"

KREŠIMIR SEVER O NAJAVLJENIM POSKUPLJENJIMA
Već dan nakon Vladine odluke koja donosi poskupljenje struje za gospodarstvo, stižu najave lančanih poskupljenja.

(DNEVNIK.hr) - Iz pekarskog sektora Mlinar je za Novu TV odgovorio kako će im se troškovi povećati za milijun i pol kuna te će, zbog paralelnog poskupljenja brašna posljednjih dana, sigurno doći do korekcije cijena pekarskih proizvoda u bliskoj budućnost. Poskupljenje najavljuju i ugostitelji, pogotovo ako na valu skuplje struje poskupe i proizvodi poput mlijeka, šećera i drugih ulaznih troškova. Predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata (NHS) Krešimir Sever te je najave okarakterizirao "vraćanjem u ona vremena kad su svako poskupljenje energenata koristili za podizanje cijena".

"Cijelo vrijeme dok smo bili unutar krize i dok je bila deflacija nitko se nije usudio podizati cijene, čak ni kod nekih značajnijih poskupljenja energenata koji su se događali. Sada je očito da oni opet love tu svoju poziciju, iako nikakvog ozbiljnog razloga za to nema. Kad god je dolazilo do poskupljenja energenata, oni su to vrlo spretno koristili. Međutim, kada je dolazilo do pojeftinjenja tih istih energenata, i kad smo upozoravali da bi sad trebali spustiti i cijene onda su govorili da zapravo nije toliko visok udio tih energenata u njihovim troškovima da bi zbog toga mogli spuštati cijene", istaknuo je Sever.

Sada se, ističe, ponovno događa ista situacija, a zapravo nikakvog ozbiljnog razloga da zbog ovog dođe do poskupljenja bilo čijih usluga.

"Činjenica je da kad je struja pojeftinila zbog smanjenja PDV-a s 25 na 13 posto, tada je pojeftinila i za gospodarstvo i za građane. Nitko od njih tada nije spustio cijene. Sada kada dolazi do laganog poskupljenja oni nemaju nikakvog ozbiljnog razloga da bi cijene dizali i jasno je da su zapravo prepoznali trenutak - u Hrvatskoj je povećana potrošnja, građani izdašnije troše i kupuju, a vidi se i da imamo laganu inflaciju. I oni su to većprepoznali kao svoju mogućnost da na tome dodatno zarade. Ponavljam, nikakvog ozbiljnog razloga nema za podizanje cijena jer ih nisu ni spuštali kad se smanjivao PDV na isporuku električne energije, kao ni kad su pojeftinile neke druge vrste energenata", zaključio je Sever..

Dodao je i kako bi se možda trebalo postaviti pitanje je zbog čega je Hrvatska požurila s tolikim udjelom električne energije iz obnovljivih izvora kad se znalo da je preporuka EU bila da do 2020. imamo oko 20 posto.

"Mi smo već sada daleko prekoračili taj postotak. I ne bi li trebalo preispitati sadržaj ugovora koji su vezani uz tvrtke koje proizvode energiju iz obnovljivih izvora, pa da se vidi sam sadržaj tih ugovora i do koje mjere i na koji način se može pretočiti dio tog troška i prema njima samima. Na ovaj način hrvatsko gospodarstvo i građani moraju platiti to što će se njima praktički trebati isporučiti za njihovu vlastitu dobit. Radi se o privatni tvrtkama", istaknuo je.


01. rujna 2017.

Eurostat ohrabruje: Hrvatska u srpnju imala najveći pad stope nezaposlenosti na godišnjoj razini u EU

POZITIVNI REZULTATI

U Hrvatskoj je u srpnju 2017. sezonski prilagođena stopa nezaposlenosti skliznula na 10,6 posto, s revidiranih 10,7 posto u prethodnom mjesecu. Prethodno izvješće Eurostata pokazivalo je stopu od 10,6 posto u lipnju.

Novilist.hr - LUXEMBOURG/ZAGREB – Hrvatska je u ovogodišnjem srpnju zabilježila najveći pad stope nezaposlenosti na godišnjoj razini među članicama Europske unije (EU), no i dalje bilježi dvoznamenkaste stope nezaposlenosti, uz još četiri mediteranske zemlje, pokazalo je najnovije izvješće Eurostata. U Hrvatskoj je u srpnju 2017. sezonski prilagođena stopa nezaposlenosti skliznula na 10,6 posto, s revidiranih 10,7 posto u prethodnom mjesecu. Prethodno izvješće Eurostata pokazivalo je stopu od 10,6 posto u lipnju. U srpnju je u Hrvatskoj bilo 189 tisuća nezaposlenih, oko tisuću manje nego u lipnju, pokazalo je izvješće statističkog ureda EU-a objavljeno u četvrtak.

Time se na godišnjoj razini broj nezaposlenih smanjio za oko 52 tisuće, iz čega proizlazi da je stopa nezaposlenosti u Hrvatskoj smanjena za 2,6 postotnih bodova u usporedbi sa srpnjem prošle godine, pokazalo je izvješće Eurostata. Među zemljama s najvećim padom stope nezaposlenosti na godišnjoj razini još se nalazi Španjolska, s padom za 2,5 postotnih bodova. a slijede Slovačka i Cipar, s padom stope nezaposlenosti za 2,4 odnosno 2,2 postotna boda. U usporedbi s godinom ranije, pad stope nezaposlenosti bilježe sve zemlje članice EU-a čiji su podaci usporedivi u tom razdoblju, uz izuzetak Finske gdje je ostala nepromijenjena.

Najviše stope nezaposlenosti u EU i dalje bilježi Grčka, u visini 21,7 posto u svibnju, i Španjolska, sa stopom nezaposlenosti u srpnju od 17,1 posto. Među zemljama s dvoznamenkastim stopama nezaposlenosti nalaze se još Italija, s 11,3 posto, i Cipar s 10,8 posto.

Na razini EU-a u cjelini stopa nezaposlenosti treći mjesec zaredom iznosi 7,7 posto, što je njezina najniža razina od prosinca 2008. godine. U eurozoni je na mjesečnoj razini ostala također nepromijenjena, na 9,1 posto, najnižim razinama ud veljače 2009.

U Eurostatu procjenjuju da je u EU u srpnju bilo 18,916 milijuna nezaposlenih, od čega 14,86 milijuna u eurozoni. Na mjesečnoj razini njihov je broj smanjen za 93 tisuće u EU a za 73 tisuće u eurozoni, dok je na godišnjoj u EU smanjen za 1,928 milijuna a u eurozoni za 1,309 milijuna.

Najniže stope nezaposlenosti među zemljama članicama i dalje bilježe Češka, od 2,9 posto, Njemačka, od 3,7 posto, i Malta, od 4,1 posto.

Od zemalja EU-a u hrvatskom okruženju, Slovenija bilježi stopu nezaposlenosti od 7 posto, a Mađarska, od 4,3 posto u lipnju, pokazalo je Eurostatovo izvješće.

Stopa nezaposlenosti među mladima u EU stagnira

Stopa nezaposlenosti među mladima u dobi do 25 godina na razini EU-a zadržala se na 16,9 posto, dok je u eurozoni uvećana za 0,1 postotni bod, na 19,1 posto. U srpnju 2016. u EU je iznosila 18,7 posto a u eurozoni 20,8 posto.

U EU je u srpnju zabilježeno 3,792 milijuna mladih nezaposlenih osoba, od čega 2,670 milijuna u eurozoni. Na godišnjoj razini njihov je broj u EU smanjen za 450 tisuća a u eurozoni za 272 tisuće.

Najniže stope nezaposlenosti mladih imala je Njemačka, od 6,5 posto, dok su najviše zabilježene u Grčkoj, od 44,4 posto u svibnju, a slijede Španjolska s 38,6 posto i Italija s 35,5 posto.

U Hrvatskoj je stopa nezaposlenosti među mladima u drugom tromjesečju iznosila revidiranih 26,4 posto. Prema prethodnom mjesečnom izvješću Eurostata iznosila je 25,9 posto.

Prema nedavno objavljenim podacima Državnog zavoda za statistiku (DZS), stopa registrirane nezaposlenosti u Hrvatskoj ostala je u srpnju nepromijenjena u odnosu na prethodni mjesec, na 10,8 posto. To je njezina najniža razina od 2000. godine, od kada DZS prati ovaj pokazatelj

Fight Club: Poslodavcima koji ne isplaćuju plaće treba zabraniti rad

Autor: Ivana Tarnaj

(LIDER) - Dva su poslodavca radila na velikom gradilištu u Frankfurtu. Jedan iz Hrvatske, drugi iz Poljske. Oba su morala poštovati stroga pravila sigurnosti rada na gradilištu i oba su morala uredno radnicima isplaćivati plaće, pokriti radniku troškove, sukladno važećim ugovorima o radu. A onda je na “bauštelu” došla inspekcija.

-Njemački inspektori na tečnom poljskom i hrvatskom jeziku porazgovarali su s radnicima. Utvrdili su nepravilnosti. Hrvat je ispoštovao sve zakone i nije bilo prigovora radnika. Poljaci su se požalili da im poslodavac nije isplatio plaće, zbog čega su mnogi na posao išli čak i gladni, priča je jednog “bauštelaca” koji je gradio zgradu Svjetske banke u Frankfurtu.

-Idući dan na gradilištu nije bilo niti jednog Poljaka. Radovi su obustavljeni, dok nisu došli novi radnici, kaže građevinski radnik koji je želio ostati anoniman.

Naknadno je doznao da su njemački inspektori, zbog neisplate plaća poljskim radnicima poljskom vlasniku “stisnuli” drakonski visoku novčanu kaznu. Osim toga, Poljaku su inspektori na nekoliko godina zabranili da radi bilo gdje u Njemačkoj!

Prema podacima Porezne uprave, objavljenima 23. 08. 2017. godine, u Hrvatskoj 1556 poslodavaca (fizičke i pravne osobe) svojim radnicima ne isplaćuje plaće. To znači kako čak 5964 ljudi nije primilo niti kune za svoj rad. Porezna je objavila imena i prezimena, nazive firmi koje ne isplaćuju plaće, ali čini se kako to nije imalo učinka da se takva praksa u našoj zemlji svede na minimum.

Iako je neisplata plaća radnicima u Hrvatskoj kazneno djelo, frapantan je podatak da od 2015. do ožujka ove, 2017. godine, zbog neisplate plaća niti jedan poslodavac nije završio u zatvoru. A presuda je bilo i to 99, od čega 76 pravomoćnih.Inače, za kazneno djelo neisplate dijela ili cijele plaće zapriječena je kazna zatvora do tri godine, ali Kazneni zakon predviđa i da se počinitelj može osloboditi kazne ako naknadno isplati plaće.

Ovotjedni Fight Club bavi se, dakle, temom trebamo li postupati poput njemačkih inspektora i svima koji ne plaćaju radnike zabraniti rad u našoj zemlji?

Krešimir Sever, predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata

Podržavam ideju da se onim poslodavcima koji ne isplaćuju plaće zabrani rad u Hrvatskoj.

– Odmah moram reći kako je statistika Porezne uprave o tome koliko poslodavaca ne isplaćuje plaće, kao i broj ljudi koji nisu primili plaću, nije u potpunosti točna. Naime, Porezna prati samo one koji nisu dobili tri uzastopne plaće, ali ne i one kojima nije isplaćena jedna ili dvije plaće. Osim toga, nisu uračunati oni koji nisu primili nekoliko plaća, prije nego se počelo pratiti neisplatu plaća. Broj ljudi koji u Hrvatskoj nisu plaćeni za svoj rad je, stoga, osjetno veći, kazao je predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata Sever.

Sever smatra da su rezultati sudskih postupaka zbog neisplate plaća očekivani.

– Način na koji je formuliran zakon, članak, kojim se regulira to pitanje, pojednostavljeno, propisuje da se u takvim postupcima poslodavcu treba dokazati kako je sebi nešto platio ili namirio, a radnike zanemario i stavio u drugi plan. Sama definicija članka kojim je neisplata plaće kazneno djelo, sugerirala nam je upravo takav ishod sudskih postupaka, dakle, gotovo nemoguće dokazati na sudu.

S obzirom na to Sever podržava zabranu rada onim poslodavcima koji ne isplaćuju plaće.

– Donekle mogu uvažiti argumente gospodina Savića kako postoje objektivni razlozi zašto ponekad dolazi do kašnjenja u isplati plaća, ali zašto bi radnici trebali imati razumijevanja za poslodavca koji za njih razumijevanja nema? Zabrana rada drastična je kazna, ali kada bi se počela primjenjivati, javno i svima na primjer, uvjeren sam kako bi konačno primorala poslodavce da shvate kako je isplata plaća prioritet svake tvrtke, pa tako i njihove. Primjer iz Njemačke nas upravo tome uči. Dakako, država bi trebala biti prva koja će uvesti reda u sustav međusobnih plaćanja, skratiti rokove isplate i krenuti od sebe.

Navodi i kako je u velikom broju tih sudskih postupaka jedan od glavnih argumenata zašto poslodavac nije isplatio plaće radnicima bio taj što njemu država, koja je bila naručitelj, nije isplatila na vrijeme.

– U Hrvatskoj apelirati na savjest nema nikakvog učinka. Neovisno o posljedicama, poslodavce koji ne isplaćuju plaće treba drakonski kazniti i još k tome, treba uvesti puno jači, vrlo strog model kažnjavanja, ali država mora prvo krenuti od sebe, zaključuje Sever.

Zvonimir Savić, analitičar HGK

U Hrvatskoj nije moguće provesti takav oblik kazne.

– Zagovornik sam strogog kažnjavanja poslodavaca koji ne ispunjavaju svoje obveze prema državi, dobavljačima i, pogotovo, prema radnicima. Međutim, u ovom primjeru iz Njemačke, moram reći kako smatram da zabranu rada poslodavcima koji ne isplaćuju plaće u Hrvatskoj nije lako provesti. Njemačka je zemlja koja, zbog veličine svojeg gospodarstva, lako može pronaći nove radnike, novu tvrtku da relativno brzo preuzme posao ove koja nije poštovala zakone. U Njemačkoj je veća fluktuacija kapitala, veća mobilnost radne snage, lakše je pronaći supstitute. Nijemci će izgnati iz svoje zemlje i zabraniti rad svakom radniku kojeg zateknu i da radi bez radne dozvole i to je uredu. Time država šalje jasnu poruku kako štiti one koji rade legalno, kao i što će se dogoditi onima koji pokušaju raditi ilegalno, kažedirektor Sektora za ekonomske analize HGK Zvonimir Savić te nastavlja:

– U Hrvatskoj je, međutim, situacija bitno različita pa, stoga, treba biti realan. Hrvatska je malo tržište. U građevini nedostaje radne snage. Ja bih volio da smo i mi u situaciji u kakvoj je Njemačka, ali u Hrvatskoj nije tako jednostavno zamijeniti izvođača radova ili naručitelja. Tu su dugotrajni postupci javne nabave, deficit radne snage, čitav niz okolnosti zbog kojih je vrlo teško primijeniti ovakve stroge kazne. Primjera ima na sve strane. Primjerice, tvrtka Viadukt, prije nego je otišla u stečaj, očajnički je tražila radnike, uvozila iz BiH, ali oskudne kvote i sve ostalo rezultirali su neuspjehom.

Osim toga, Savić navodi kako postoje objektivni razlozi zašto ponekad odlazi do prekida ili usporavanja “cash flowa”. – Svi koji su poslovali s Rusijom, nakon uvođenja sankcija toj zemlji, upravo su to iskusili. Plaće su kasnile po 2-3 mjeseca. Također, imali smo primjer radnika iz Coca Cole, koji su pristali da im se svima smanji plaća, kako ne bi bilo otkaza. Kažem, postoje situacije kada zbog objektivnih razloga poslodavci nisu u stanju isplatiti plaću na vrijeme, ali ako je neisplata neobjektivna, onda to treba strogo kažnjavati. Zabraniti rad na teritoriju Hrvatske? Postoji zakonska mogućnost, koja kaže, ako ne podmiriš sve svoje obaveze prema državi i dobavljačima, ne možeš otvoriti novu firmu. Bilo bi dobro da se ta obveza odnosi i na plaće radnicima, tvrdi Savić.

Očekujemo i Vaš glas! Kliknite na “Za” ili “Protiv” ovisno o autorom čije stajalište podupirete. Glasanje će biti aktivno do: 07.09.2017 12:00

HZMO: Mirovine od 1. srpnja veće za 2,1 posto

(HRT) Mirovine su, temeljem redovitog usklađivanja, od 1. srpnja povećane za 2,1 posto, izvijestio je Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje (HZMO), nakon sjednice Upravnog vijeća, koje je donijelo Odluku o aktualnoj vrijednosti mirovine, na temelju rasta potrošačkih cijena i bruto plaća u prvih šest mjeseci ove godine. Mirovine povećane prema novoj aktualnoj vrijednosti isplaćuju se u rujnu (mirovina za kolovoz), kada će se isplatiti i razlika za srpanj. Prema podacima HZMO-a iz kolovoza, u Hrvatskoj je ukupno 1.231,879 korisnika mirovina, prema Zakonu o mirovinskom osiguranju i posebnim propisima, a prosječna mirovina iznosi 2.453 kuna. Nova aktualna vrijednost mirovine za jedan osobni bod, radi određivanja mirovine i usklađivanja mirovina i ostalih prava iz mirovinskog osiguranja od 1. srpnja 2017. iznosi 63,29 kuna.

Nova aktualna vrijednost mirovine izračunata je tako što je dosadašnja aktualna vrijednost mirovine u svoti od 61,99 kn usklađena po stopi koja se dobije kao polovica zbroja stope promjene prosječnog indeksa potrošačkih cijena i stope promjene prosječne bruto plaće svih zaposlenih u Republici Hrvatskoj u prvom polugodištu 2017. u odnosu na polugodište koje mu prethodi.

Prema podacima Državnog zavoda za statistiku, stopa promjene indeksa potrošačkih cijena u prvom polugodištu 2017. godine u odnosu na drugo polugodište 2016. iznosi 0,8 posto, a stopa promjene prosječne bruto plaće svih zaposlenih u Republici Hrvatskoj u istom razdoblju iznosi 3,4 posto tako da stopa usklađivanja mirovina od 1. srpnja 2017. iznosi 2,1 posto.

Upravno vijeće HZMO-a donijelo je i Odluku o najnižoj mirovini za jednu godinu mirovinskog staža od 1. srpnja 2017., pa ona za svaku godinu mirovinskog staža od 1. srpnja iznosi 61,36 kunu.

Donesena je i Odluka o osnovici za određivanje naknade zbog tjelesnog oštećenja i o usklađivanju novčanih naknada zbog tjelesnog oštećenja od 1. srpnja 2017. kojom osnovica za određivanje naknade zbog tjelesnog oštećenja, nastalog zbog ozljede na radu ili profesionalne bolesti, od 1. srpnja iznosi 1.260,44 kuna.


29. kolovoza 2017.

Plaće ne isplaćuje 1.557 poslodavaca koji zapošljavaju preko 6 tisuća radnika

(POSLOVNI DNEVNIK) - Plaće u Hrvatskoj ne isplaćuju ukupno 1.557 poslodavca, koji zapošljavaju 6.040 radnika, pokazuju najnoviji, ažurirani podaci Porezne uprave objavljeni u srijedu. Ti se podaci temelje na dostavljenim JOPPD obrascima u kojima su poslodavci iskazali neisplatu plaće i naknadnu isplatu zaostale plaće i to za obračunsko razdoblje od siječnja do lipnja ove godine (kriterij tri mjeseca uzastopno i tri mjeseca u vremenskom razdoblju od šest mjeseci), objašnjavaju iz Porezne uprave koja je najnoviji popis objavila na svojim mrežnim stranicama. Statistički pregled poreznih obveznika, poslodavaca koji prema dostupnim podacima ne isplaćuju plaće, pokazuje da plaće ne isplaćuje 1.346 pravnih osoba s 5.524 zaposlena te 211 fizičkih osoba s 516 radnika.

Iz Porezne uprave napominju kako popis ne sadrži podatke o poreznim obveznicima koji nisu dostavili obrazac JOPPD, kao ni o onima koji su prikazali neisplatu plaće ali ne tri mjeseca uzastopno.

Također, na popisu nisu poslodavci koji su prikazali isplate plaća u tekućoj godini, iskazanih na obrascu JOPPD, ali nisu isplatili plaće za razdoblja prije 1. siječnja 2014. i to iz razloga što za razdoblja prije uvođenja obrasca JOPPD Porezna uprava nema analitičkih podataka o isplati plaće već ima samo podatke o obvezama javnih davanja po osnovi plaće. Popis ne sadrži podatke o poreznim obveznicima koji nisu isplatili plaće, ali su prikazali isplatu plaće te su se zadužili za javna davanja kao da su isplatili plaću.

Objava popisa poslodavaca koji svojim radnicima ne isplaćuju plaće omogućena je Zakonom o porezu na dohodak. Tim je zakonom propisano da Porezna uprava, temeljem prikupljenih podataka na obrascu JOPPD, može na svojim mrežnim stranicama objaviti popis poreznih obveznika/poslodavaca koji ne isplaćuju plaću svojim radnicima, odnosno koji su na dostavljenim obrascima tri mjeseca uzastopno ili tri mjeseca u vremenskom razdoblju od šest mjeseci iskazali samo obračun doprinosa bez isplate plaće.

Iz Porezne uprave napominju kako popisi poreznih obveznika koji prema dostupnim podacima ne isplaćuju plaće, koji se objavljuju na njihovim internet stranicama, nisu usporedivi iz razloga što se kod svake nove objave popisa povećava broj razdoblja za koje se podaci iskazuju.

Prvi popis neisplatitelja plaća Porezna je uprava objavila sredinom srpnja 2014. godine i na njemu je tada bilo 7.038 poslodavaca.

Radnike istiskuje 96.000 đaka i studenata

Trgovački lanci i tvrtke iz ugostiteljstva među zaposlenima imaju više od polovice studenata, neki rade i po tri godine neprestano
AUTOR Ljubica Gatarić

(VEČERNJI LIST) - Sindikalisti Vilim Ribić i Krešimir Sever podigli su veliku prašinu novim problematiziranjem studentskog rada. Nepunih osam mjeseci nakon neuspjelog pokušaja Ministarstva financija da limitira neoporezivi iznos studentskih zarada, njih dvojica zatražila su od države dazakonski ograniči rad studenata.

Ni lipu jeftiniji

Sindikalisti ne traže zabranu studentskog rada, ali očekuju jasnija pravila i veću kontrolu države.

– Moć propagande je nevjerojatna. Kako bih ja bio protiv studentskog rada, i sam sam kao student radio preko servisa, ali jesam protiv zloupotreba na štetu rada i radnika. Jesam za to da se kontrolira tko je student i u kojim okolnostima može raditi – komentira Vilim Ribić.

Po sadašnjim propisima studenti ne plaćaju porez na godišnju zaradu do60.600 kuna, što je gotovo dvostruko više od neoporezivog iznosa za zaposlene i umirovljenike. O doprinosima na studentski rad kod nas se nikad nije ozbiljno ni razgovaralo premda je na zapadu Europe uobičajeno da se nakon određenog iznosa socijalni doprinosi naplaćuju i na studentski rad. Dapače, Europska unija potiče rad poslodavce da zapošljavaju studente, no njihov rad ne smije biti ni lipu jeftiniji od radničkog. Tako Austrija, Velika Britanija, Njemačka i druge zemlje propisuju minimalan iznos zarade do koje nitko ne plaća poreze i doprinose, srednji iznos studentske zarade na koju se plaćaju niži doprinosi te godišnju vrijednost zarade koja se oporezuje kao i svi drugi oblici dohotka. Kad bi se taj princip primijenio u Hrvatskoj, to znači danijedan student ne bi plaćao porezna zaradu do 45.600 kuna, ali bi poslodavac za njega morao platiti mirovinski i zdravstveni doprinos, vjerojatno po umanjenoj stopi. No te zemlje svoje studente prate na druge načine, osiguravaju im stipendije i povoljne kredite za studiranje, tako da im povremeni studentski rad služi kao džeparac. Sindikati nisu spominjali porezni tretman, no njima smeta što pojedine tvrtke godinama zapošljavaju jeftine studente preko studentskog servisa umjesto da na tom mjestu zaposle radnika ili pak zapošljavaju ljude preko studentskih ugovora jer im je to jeftinije.

Povremeni rad

Svugdje se studentski i učenički rad definira kao povremeni rad, posebno tijekom ljetnih mjeseci i praznika ili ako je taj rad kraći od 20 sati tjedno. Analiza koju je lani pripremila stručna radna skupina ministra financija Zdravka Marića otkrila je da u nizu trgovačkih lanaca s više od tisuću zaposlenih studenti predstavljaju polovicu ili više od polovice radne snage. Mnogi među njima neprestano rade tri i više godina, što nijedna država ne bi dopustila. Godine 2015. preko učeničkih i studentskih servisa radilo je 96 tisuća učenika i studenata, čije su se udruge, naravno, odmah izjasnile protiv ograničenja. U Vladi nismo dobili potvrdu da se priprema brza i značajnijapromjena uvjeta za zapošljavanje studenata, no više upućenih sugovornika potvrdilo nam je da nadležna državna tijela imaju imena tvrtki gdje je studentski rad najrasprostranjeniji, a sad je pitanje hoće li državne inspekcije reagirati. Da se pita sindikalista Krešimira Severa, učenici i studenti radili bi samo povremene poslove, dok bi na svim poslovima koji imaju trajno obilježje tvrtke morale zapošljavati radnike preko klasičnih ugovora o radu.

Znamo sve, ali nas nije briga: kako smo, uz puste milijarde od turizma, postali najveća sirotinja u Europskoj uniji?

GORI I OD RUMUNJA
Piše: Sanja Stapić

(SLOBODNA DALMACIJA) - Dali smo se turizmu svim srcem, tako da nam danas čini gotovo petinu onog što u Hrvatskoj stvorimo u godinu dana. Ili, turizam nam je porastao na 18 posto bruto domaćeg proizvoda (BDP). Mi mu se dajemo, a on ne uzvraća. Napretka i razvoja nema sve da ih tražite svijećom u pola bijela dana.

Nije problem u turizmu

Donio je turizam eure ugostiteljima, hotelijerima, iznajmljivačima apartmana, stanova i soba, trgovcima, prodavačima suvenira, sladoleda, hot-dogova, pizzeta, sendviča i svim uslužnim djelatnostima koje živnu s dolaskom turista. I neka je. Novac koji svi oni dobiju slije se u banke, trgovine u zemlju, zavrti se u zemlji. Bude li se negdje investirao, opet će to biti u smještaj ili popravljanje kvalitete smještaja i trgovinu. I neka je tako. Neka turizam još raste. Nije problem u njemu, nego u tome što nam ostalo ne raste kao turizam. Nema dnevnika i vijesti koje ljeti vrijeme u udarnom terminu ne posvete kolonama na Lučkom, šušurom u trajektnim lukama, punim plažama, hvalospjevima gostiju o ljepoti zemlje. Tako da se čini se da je cijela obala jedna šarena razglednica, mravinjak ili košnica iz koje se cijedi slatki med.

Med koji omamljuje, a javnost se trgne i ražesti samo na požare, štrecne se na bijednu opremu vatrogasaca, a neki se drznu vatrogasne kamione stare po 40 godina uspoređivati s ergelom limuzina naših ministara ili upozoravati na nered u prostoru.

Ni taj bijes ne traje predugo, pa (opet) zaboravljamo počistiti vlastito smeće, podivljalo raslinje iz kvartova, već pažnja odleprša važnijim temama. Pozornost nam okupiraju oni turisti koji nemaju mjere s alkoholom i odjećom. Jednog imaju previše, drugog premalo. Brojimo poznate po jahtama i jahte po lučicama.

U toj kakofoniji, nikog se baš nešto ne tiču autobusi iz Slavonije koji i dalje odnose ljude put njemačkih radnih mjesta, to što nas prestiže Rumunjska, a samo je Bugarska u Europi lošija od nas. Nitko ne želi pogledati onu gorku suzu što se daruje pogledu na svoj kraj iz autobusa što jezdi prema Alemanji. Ta bi suza pokvarila onaj slatki turistički med. Onaj med koji će donijeti eure u zemlju koja ih nije sposobna drukčije zaraditi.

Dotle se Vlada bavi porezom na nekretnine koji želi uvesti kao da nam životi i budućnost ovise o tom nametu. Kao da će nas on, nakon što prođe odgoda uvođenja tog poreza, za koju Vlada ne želi kazati koliko će minuta, dana, mjeseci ili godina trajati, katapultirati gospodarski naprijed, kao da je baš to onaj krucijalni kamenčić koji je nedostajao u našoj slagalici uspjeha.

Zaostajemo za Europom, ne malo, nego mnogo. Pretposljednji smo po standardu, zaostajemo za onim zemljama od kojih smo desetljećima bili bolji. Znamo sve to, ali nas nije briga.

Hrvatska je još 2005. godine bila razvijenija od skupine 10 europskih zemalja u kojoj su Bugarska, Rumunjska, Poljska, Češka, Slovačka, Litva, Latvija, Mađarska, Estonija i Slovenija. Od tih je zemalja, s iznimkom Slovenije, bila razvijenija desetljećima, takva je i ušla u tranziciju.

Danas je Hrvatska od tih zemalja slabija za čak 17 posto. Unatoč našem turističkom skoku, unatoč našim silnim stremljenjima k oporezivanju svih nekretnina, danas smo tu gdje jesmo.

A koliko traje ljeto

Rumunji su se bavili nečim drugim, kad nemaju lijepu obalu, razvijali su informatičko-tehnološki sektor koji sve više pridonosi njihovu BDP-u, a planiraju da bude viši od deset posto. Slovačka i Češka su među tri zemlje Europske unije, odmah ispod vodeće Belgije, po vrijednosti robnog izvoza u odnosu na BDP. Kad se češki i slovački robni izvoz mjeri s njihovim BDP-om, on vrijedi kao 86 posto njihova BDP-a, a belgijski je 88 posto. Nas za sve to baš i nije briga. Kao da svi možemo živjeti od turizma, kao da će vrelo ljeto trajati vječno.


18. kolovoza 2017.

Povratak na staro: Vraća se državni inspektorat


ČETIRI GODINE NAKON UKIDANJA
Autor: Gabrijela Galić

U obavljanju inspekcijskih poslova, sukladno postojećem zakonskom okviru, uočeni su nedostaci u djelovanju inspekcijskih službi, pa će se to mijenjati

(Novilist.hr) ZAGREB - Vlada priprema novi zakon o inspekcijama u gospodarstvu kojim će se sve inspekcijske službe, četiri godine od ukidanja Državnog inspektorata, ponovo vratiti pod isti krov. Ponovno objedinjavanje inspekcijskih službi koje od 2014. djeluju pod resornim ministarstvima jedna je od reformskih mjera aktualne Vlade.

Rujan ili siječanj

Zakonski prijedlog još nije vani pa se tako teško može očekivati da će se različite inspekcije pod isti krov vratiti do konca rujna. Zakon kojim će se to regulirati još nije prošao javno savjetovanje, a kada ga i prođe, treba ga usvojiti Vlada i uputitit u Sabor, koji se s ljetne pauze vraća sredinom rujna. Tako će prije biti da će neka nova forma državnog inspektorata početi s radom s prvim danom iduće godine.

U obavljanju inspekcijskih poslova, sukladno postojećem zakonskom okviru, uočeni su nedostaci u djelovanju inspekcijskih službi. Oni su, kako se objašnjava u obrascu prethodne procjene za izradu zakona kojim će se inspekcije objediniti, u velikom dijelu uvjetovani prevelikom segmentiranosti u radu inspekcija. Stoga su, kako se navodi, gospodarski subjekti izloženi stalnim inspekcijskih nadzorima različitih inspekcija koje nadziru njihovo poslovanje »nekoordinirano i svaka samo u svom segmentu djelokruga, što izaziva veliki pritisak na gospodarske subjekte, stvara pravnu nesigurnost u njihovom poslovanju, te ih izlaže različitim pristupima inspekcija prema njima u pogledu poduzimanja upravnih i kaznenih mjera«. Kako se navodi takva nekordiniranost posebno je prisutna u djelatnostima trgovine, ugostiteljstva i turizma.

S druge strane, ističe se, borba protiv sive ekonomije je područje koje zahtjeva koordinirani i cjeloviti pristup inspekcija kako bi se postigli uvjeti jednakog tržišnog natjecanja za sve poslovne subjekte, »što zbog trenutne podjele nadležnosti različitih inspekcija u području nadzora legaliteta obavljanja djelatnosti također ne daje učinkovite rezultate«.

Pozdrav sindikata

Ponovno objedinjavanje inspekcijskih službi mogli bi pozdraviti sindikati. Kada je tijekom 2013. godine pripremano gašenje tadašnjeg Državnog inspektorata, posebno su sindikati izražavali protivljenje zbog činjenice da će inspektori rada i zaštite na radu djelovati u okviru resornog ministarstva rada, što je suprotno međunarodnim konvencijama. O tom problemu kasnije se raspravljalo i na odboru za primjenu standarda Međunarodne organizacije rada (MOR), s obzirom da međunarodna konvencija koja se tiče inspekcija, a koju je i Hrvatska ratificirala, naglašava neovisnost rada takve službe.

Ministarstvo gospodarstva koje priprema objedinjavanje različitih inspekcija (rada, zaštite na radu, sanitarne, turističke...) smatra da će se s njihovim objedinjavanjem povećati uinkovitost, smanjiti broj nadzora i ujednačiti pristup inspekcija pri poduzimanju upravnih i kaznenih mjera.

Prosječna plaća u Sloveniji dosta viša nego u Hrvatskoj: Liječnici među najplaćenijima u državi

Poslovni.hr/Hina - Po podacima slovenske statistike, najviša je prosječna neto plaća bila isplaćena u opskrbi električnom energijom u plinom, u visini od 1.498 eura. Prosječna neto plaća u Sloveniji za ovogodišnji lipanj je iznosila 1.045 eura, što je u odnosu na svibanj realni pad za 0,5 posto, objavio je slovenski statistički ured. U odnosu na prošlogodišnji lipanj, pak, prosječna je neto plaća bila veća za 2,6 posto. Po podacima slovenske statistike, najviša je prosječna neto plaća bila isplaćena u opskrbi električnom energijom u plinom, u visini od1.498 eura. Prosječna bruto plaća u Sloveniji za lipanj iznosila je 1.602 eura, što je na mjesečnoj razini niže za 0,7 posto, a na godišnjoj porast za 2,4 posto. Plaće brže rastu u javnom nego u privatnom sektoru, no među najbolje plaćenima nisu političarinego liječnici, osobito specijalisti i ravnatelji glavnih zdravstvenih ustanova, piše ljubljanski "Dnevnik".

Navodi kako je među pedeset najvišihbruto plaća, isplaćenih u lipnjuza mjesec svibanj, čak 49 liječničkih, od kojih je prvi dobio 14.040 eura bruto plaće. Za usporedbu, predsjednik države Borut Pahor i premijer Miro Cerar, sbruto plaćom nešto nižom od 6.000 eura nalaze se na 767. odnosno 768. mjestu na popisu najvećih isplaćenih bruto plaća u javnom sektoru.

'Zaposlit će se umjesto mladih koji su otišli u zemlje EU-a': ništa od uvoza stranih radnika, Hrvatska će na tržište rada vraćati umirovljenike?

IDEJA IFO INSTITUTA
Piše: Sanja Stapić

(SLOBODNA DALMACIJA) Zašto mlađim umirovljenicima ne omogućiti da rade bez gubitka prava na mirovinu, ako imaju želje za poslom, ovih je dana poručeno iz Hrvatske gospodarske komore. Povod takvoj ideji koja se ne čuje prvi put, a nije to nešto što je domaća izmišljotina, jesu problemi nekih domaćih poduzetnika u nalaženju rade snage. Kako rekosmo, ne radi se o originalnoj ideji, Njemačka je mini reformama smanjivala povlaštene mirovine i mlađe umirovljenike vraćala u svijet rada na privremene i povremene poslove vrijedne do 600 eura. Dok njemačko gospodarstvo godinama gladno radne snage, kod nas je pretvorbenim čarolijama i učincima krize izbrisano više od pola milijuna radnih mjesta, a broj umirovljenika je sa 656.000 skočio na sadašnjih 1,2 milijuna.

Broj onih koji uplaćuju u mirovinski doprinos pao je na trenutačnih 1,5 milijuna s oko dva milijuna ljudi u 1990. Još 1990. godine jedan umirovljenik bio je "pokriven" s tri osiguranika, danas sa svega 1,24 osiguranika. Jasno je da je za to zaslužna pretvorba i pometanje radnika u prijevremene mirovine, čime se kupovao socijalni mir, današnja kriza u kojoj su na listi za otkaze uvijek prvi oni koji imaju uvjete za prijevremenu...

Prije više od tri godine o povratku mlađih umirovljenika na tržište rada bio je govorio dr. Damir Novotny, koji je njihov povratak u svijet rada smatrao važnim za izbjegavanje spuštanja razine mirovina budući da je mirovinski sustav onda i danas godišnje koštao više od 36 milijardi kuna, od čega oko 16 milijardi povlačimo iz proračuna, i to generira deficit. Kada smo tog ekonomista bili pitali gdje raditi ti ljudi kad u Hrvatskoj nema posla ni za mlade rekao nam je da će se radna mjesta stvoriti odljevom mlade radne snage u zemlje EU-a i da je to Europa to već vidjela. Događalo se to na Islandu, u Irskoj i drugim zemljama iz kojih su mladi odlazili raditi u druge zemlje.

A što s bolovanjem?

I činjenica je da nakon što se prema nekim računicama samo lani zemlju napustilo oko 80 tisuća ljudi, vidimo da je ekonomist dobro prognozirao. U našem je svijetu rada, prema podacima Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, trenutačno 1,5 milijuna ljudi. Riječ je o stalno zaposlenim i sezoncima koji rade u tvrtkama, obrtima ili samostalnim profesijama i uplaćuju mirovinske doprinose iz kojih se isplaćuju mirovine za 1,2 milijuna umirovljenika. Po svakom umirovljeniku imamo 1,24 zaposlenih.

Dr. Predrag Bejaković s Instituta za javne financije smatra da je povratak umirovljenika u svijet rada odlična ideja, ali ne zna koliko je - izvediva.

- Ako bi se našao motivacijski čimbenik da se vrate u rad bilo bi dobro. I sad postoji mogućnost za to, ali ako se razbole trošak bolovanja ide na teret poslodavcu, a to je demotivirajući čimbenik poslodavcima. Bilo bi korisno da se starije osobe vrate u svijet rada, oni ne moraju raditi puno radno vrijeme, ne moraju raditi svaki dan. Tko imalo putuje po svijetu zna da stjuardese u američkim avionskim kompanijama imaju po 70 godina, da prodavačice u dućanima u Zapadnoj Europi imaju više od 70 godina. Rad je u svakom slučaju jako dobar način socijalizacije. Ako radite u starosti velike su šanse da ćete biti zdraviji i nećete imati probleme izoliranosti, depresijom i slično. Ideja mi se čini dobra, ali znajući kako smo nespretni u provođenju najboljih ideja, treba biti jako oprezan – ističe dr. Bejaković.

U Hrvatskoj čak 26 posto svih umirovljenika ili njih 327.910 ima od 40 do 60 godina života, a od tog broja ih je 147.747 mlađe od 60 godina. Ili, 12 posto svih umirovljenika nema ni 60 godina života. Prosječna starosna mirovina onih s 40 i više godina staža je 3450 kuna, svaki peti umirovljenik ima više od četiri desetljeća staža. Prijevremena starosna mirovina teži u prosjeku 2356 kuna. Jasno je da bi nekim umiovljenicima vraćanje u svijet rada bilo dobrodošlo. Dakako, ako ne bi izgubili pravo na mirovinu.

Njihove financijske probleme razumije Krešimir Sever, predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata. Podržava njihov povratak u svijet rada, na poslove deficitarne radnom snagom i ukazuje na jednu opasnost. Na mogućnost da djedovi i bake postanu konkurencija unucima i djeci u zapošljavanju. Onako kako su sad, kaže nam Sever studenti konkurencija roditeljima.

- Mirovine su vrlo niske u Hrvatskoj. Za dobar dio umirovljenika bi dobro došlo da mogu dodatno raditi i ne gubiti mirovinu. No, kao prvo morali bi raditi pod istim uvjetima kao ostali radnici. Znači, morali bi imati poreze i doprinose kao ostali radnici, jer se ne bi smjelo dogoditi da djedovi i bake postanu konkurencija u traženju poslova svojim unucima i djeci, pa da poslodavci dobivaju jeftiniju radnu snagu jer je dobar dio umirovljenika pri snazi i mogu odrađivati različite vrste poslova. Kad nas je problem što je veliki dio umirovljenika otišao ranije u mirovinu. Nisu otišli zato što to htjeli, jer u pravilu će malo ljudi otići i prijevremenu i odreći se pune mirovine – tvrdi Sever.

Nužne reforme

Podsjeća da su ljudi u vremenima intenzivne privatizacije tvrtki ostajali bez posla, država je vodila računa i o dijelu ratnika koji su se vraćali s bojišta, omogućivši dokup staža, pa je tada dio ljudi uz dokup staža otišao u mirovinu vrlo mlad. Dio ljudi poslodavci poslali u mirovinu kao viškove, ukazuje predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata i dodaje da je mnogo razloga za mnogo umirovljenika mlađe dobi.

- Ne bi bilo loše da ih se može uključiti za poslove deficitarne radnom snagom, ne bi smjeli imati povoljnije uvjete rada od svih ostalih. Mnogima bi odgovaralo da ih se zaposli i da se za njih ne plaćaju pristojbe. Ako bi to bilo tako, onda bi stvarno postali konkurencija djeci i unucima. Studenti su danas konkurencija roditeljima jer je njihov rad posao vrlo jeftin i poslodavci ih zapošljavaju na poslove koji su trajnijeg karaktera. Kad se to spomene, kaže se da im moramo pomoći da studiraju no pitanje je kako svoje studentske obveze može ispunjavati onaj student koji radi puno radno vrijeme ili polovinu radnog vremena. Bilo bi bolje da se stvore uvjeti da mogu redovito studirati tako da im država omogući stipendije i druge potpore – smatra Krešimir Sever.

Da su reforme na tržištu rada neophodne, mišljenje je Hrvoja Stojića, direktora Ekonomskih istraživanja Addiko banke koji ukazuje i na porezni teret na rad koji je među najvišim u Europi.

- Reforme na tržištu rada su nužne jer Hrvatska realno ima dvije velike boljke u tom pogledu. Prva je što je kod nas participacija na tržištu rada i dalje među najnižima u Europi, a druga jest to što je porezna presija na rad među najvišima u Europskoj uniji i ona mora nastaviti padati. Niža porezna presija na rad pozitivno utječe na aktivnost gospodarstva i povećava sklonost prema poduzetništvu u službenoj ekonomiji. Stoga je potrebno potaknuti mobilnost i sudjelovanje na tržištu rada te omogućiti fleksibilnost poslodavaca u upravljanju ljudskim resursom, a što se posebno nužnim pokazuje u izrazito cikličkim djelatnostima – ukazuje Stojić.

O ideji rješavanju dijela nedostataka zaposlenika u nekim djelatnostima aktiviranjem mlađih umirovljenika, Stojić veli da ima argumente, ali postavlja pitanje o kojim je djelatnostima riječ te sposobnosti takve radne snage za reaktiviranjem – u smislu znanja, sposobnosti i vještina.

- Konkretno, koliko se takvih kapaciteta može reaktivirati te je li im - da bi odgovorili trenutnim zahtjevima tržišta rada i tih pozicija - potrebno doškolovanje. U slučaju da nije, onda je to quick fix rješenje za ovu "sezonu", međutim u slučaju da je potrebna edukacija onda ono ne može dati rezultate odmah. U svakom slučaju ako bi govorili o dugoročnim rješenjima onda reforme tržišta rada moraju biti određene i podržane s restrukturiranjem obrazovnog sustava te investicijama u ljudski kapital, a što će rezultirati većom kontribucijom po zaposleniku (statistički gledano), boljim upravljanjem kompanijama (menadžerski gledano) te poboljšanom fleksibilnosti. Sve to utjecat će na povećanje konkurentnosti kako zaposlenika, tako i kompanija, tj. poslodavaca, a samim time dugoročno i nacionalnog gospodarstva – kaže Hrvoje Stojić.

Ništa bez jasnih kriterija

Ništa protiv toga da se neki od 327.910 današnjih umirovljenika koji imaju od 40 do 60 godina, vrate u ekonomiju, nema ni prof. Ljubo Jurčić s Ekonomskog fakulteta u Zagrebu. No, mišljenja je da tu treba postaviti određene kriterije.

- Zapošljavanje mladih umirovljenika je opravdano ako nema nezaposlenih obrazovanih ljudi u radnoj dobi u struci u kojoj se zapošljavaju umirovljenici. Tako je otklonjena mogućnost da zapošljavanjem umirovljenika ostavljamo mlade nezaposlenima. Uz to, zapošljavanje umirovljenika mora donijeti povećavanje bruto domaće proizvodnje i izvoza. To bi bili uvjeti. Problem je i u tome što umirovljenici koji primaju 3000 kuna mirovine neće za dodatnih tisuću kuna ići na posao jer im je tisuću kuna trošak odlaska na posao, a u mirovini u svom domu i selu, direktno ili indirektno privrede više. Nije dovoljno ponuditi veću plaću od mirovine za izlazak iz mirovine, to će rijetki prihvatiti. Tu treba postaviti aranžmane, jedan je zadržati ih u mirovini, druga je mogućnost da poslodavac isplaćuje bruto plaću kao neto, da ne isplaćuje doprinose jer umirovljenici imaju sva osiguranja – smatra prof. Jurčić.

Poslodavci općenito u svijetu cijene iskustvo i smirenost starijih osoba, ali ih ne zapošljavaju. Tako nam kazuje dr. Bejaković. Kaže, postoji predrasuda, za koju tvrdi da je potpuno pogrešna i neutemeljena, kako su stariji ljudi manje produktivni od mlađih. Smatra da je šteta što ljudi rano odlaze u mirovinu:

- Vjerojatno ste čuli da je BMW je imao dvije tvornice, u jednoj su radili samo mlađi, u drugoj tvornici mlađi i stariji. U drugoj tvornici je broj škarta bio osjetno manji. Možete završiti najbolje škole, ali kroz rad stječete iskustvo. U cjelini, u Hrvatskoj se odlazi rano u mirovinu. Muškarci bi trebali odlaziti sa 65 godine, a odlazi se s nešto više od 62 godine, a žene odlaze u mirovinu još ranije. Imamo jako mlade umirovljenike. Slijedom toga, Hrvatsko općenito ima mnogo problema sa socijalnim kapitalom.

Socijalni kapital su ona znanja i stručnosti koja mi svi zajedno imamo i taj socijalni kapital bi trebao stvoriti veću vrijednost nego zbroj svih naših znanja. U svakom području nama nedostaje ljudi i prava je šteta što ljudi odlaze relativno rano u mirovinu – vjeruje ovaj stručnjak.


16. kolovoza 2017.

Vlada ostala pri rastu BDP-a od 3,2 posto

Deficit proračuna mogao bi biti i manji od 1,3 posto BDP-a, odnosno manji od 4,5 milijarde kuna u ovoj godini, a iduće gotovo upola manji
AUTOR Marina Šunjerga

(VEČERNJI LIST) - Smjernice ekonomske i fiskalne politike, dokument na temelju kojeg Vlada izrađuje proračun i planira prihode i rashode države, usuglašene su na užem kabinetu Vlade, a Ministarstvo financija, kako saznajemo, ostalo je pri prognozi rasta BDP-a od 3,2 posto. Iako su neke institucijeprognozu ekonomskih aktivnostiu Hrvatskoj revidirale na niže zbog krize u Agrokoru, analitički tim Vlade koji ima uvid i u punjenje proračuna i trendove ekonomije u realnom vremenu uvjerava da gospodarstvo raste po planu. Ipak, izvoz će rasti brže od plana što odgovara i prognozama MMF-a o kretanjima u gospodarstvima Njemačke i Italije koje su ujedno i zemlje u koje Hrvatska plasira najveći izvoz. Ministarstvo financija i dalje planiradeficit opće državena razini od oko 4,5 milijardi kuna premda će vjerojatno završetkom godine objaviti da je država stvorila i manji minus od planiranog. Ove godine neplanirano je isplaćen regres zaposlenicima koji plaće primaju iz proračuna za što je trebalo izdvojiti 270 milijuna kuna pa se upravo zbog tog i sličnih rashoda države na papiru zadržava malo viša stopa deficita.

Iduće godine opća država trebala bi utrošiti tek 0,8 posto BDP-a više nego što će uprihoditi, ako sve bude po planu. U idućoj godini gospodarstvo bi trebalo narasti dodatnih 2,8 posto BDP-a, a ukupno to znači da će se u dvije godine u ekonomiji kroz potrošnju, investicije, izvoz i suspregnutu državnu potrošnju stvoriti dodatnih 20 milijardi kuna pa ne čudi da se planira znatan pad udjela javnog duga u BDP-u.

U smjernicama tako stoji da ćejavni dugna kraju 2018. iznositi tek 78 posto BDP-a što bi te godine iznosilo oko 280 milijardi kuna što znači da bi se trebao smanjiti i apsolutno, a dobra je vijest jer znači da će zaduženje države predstavljati sve manji uteg građanima i tvrtkama. Uz optimistični scenarij koji uključuje realizaciju ovih planova u manje od 18 mjeseci očekivano je i popravljanje kreditnog rejtinga Hrvatske što donosi bolje kreditne uvjete i građanima i jača konkurentnost proizvodnje tvrtki.

Električna energijaneće poskupjeti preko ljeta jer se uredba o povećanju naknade za proizvodnju energije iz obnovljivih izvora neće donijeti ni ovaj ni idući tjedan. Računi za struju rast će na jesen, ali ipak će biti niži nego lani, odnosno prije smanjenja PDV-a.

NHS od predsjednika Vlade traži rješavanje problema isplate regresa profesionalnim vatrogascima

Poštovani gospodine Plenkoviću!

U Nezavisnim hrvatskim sindikatima sa zabrinutošću pratimo situaciju u svezi s ostvarivanjem materijalnih prava profesionalnih vatrogasaca zaposlenih u javnim vatrogasnim postrojbama (JVP), na koju je ukazao Odbor profesionalnih vatrogasaca Sindikata državnih i lokalnih službenika i namještenika RH, a koja prava ova Vlada, po prvi puta od kada je to pitanje regulirano Kolektivnim ugovorom za državne službenike i namještenike, dovodi u pitanje.

Želimo podsjetiti i naglasiti kako se Vlada RH člankom 128. važećeg Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike obvezala da će se njegove odredbe primjenjivati i na profesionalne vatrogasce dok se sredstva za te namjene osiguravaju u državnom proračunu.

Da se sredstva za te namjene osiguravaju u državnom proračunu, razvidno je iz stavke državnog proračuna - „Dodatna sredstva izravnanja za decentraliziranu funkciju vatrogastva“, niza odluka o minimalnim financijskim standardima za decentralizirano financiranje djelatnosti vatrogastva (u kojima se kao kriteriji za rashode za zaposlene navode upravo citirani kolektivni ugovor i osnovica za obračun plaće državnih službenika), sudskih odluka, mišljenja Ministarstva rada i mirovinskoga sustava pa čak i iz nalaza Državne revizije u kojima se javnim vatrogasnim postrojbama nalaže da se pri obračunu plaće primjenjuju odredbe Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike, a koje dokumente prilažemo ovome dopisu.

Poštovani gospodine Plenkoviću, molimo Vas da probleme profesionalnih vatrogasaca u JVP shvatite ozbiljno, budući da osporavanje primjene Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike na profesionalne vatrogasce, s osnove tumačenja Ministarstva financija kako se sredstva za njihove plaće ne osiguravaju u državnom proračunu, za posljedicu ima neisplatu regresa u JVP, odnosno preispitivanje zakonitosti dosadašnjeg postupanja i isplaćivanja materijalnih prava sukladno važećem kolektivnom ugovoru, zbog čega je moguće očekivati brojne sudske tužbe, kao i druge aktivnosti sindikalno organiziranih vatrogasaca u svrhu omogućavanja konzumiranja dospjelih materijalnih prava iz Kolektivnog ugovora. Vjerujemo da nikome u Republici Hrvatskoj, a posebice nakon nedavno pokazane požrtvovnosti i profesionalnosti brojnih pripadnika JVP koji su sudjelovali u gašenju požara u Dalmaciji, ali i ne samo ovog zadnjeg, nego njihovog sveukupnog djelovanja i rada u raznim prigodama, na raznim mjestima i požarištima, nije cilj osporavati njihova materijalna prava te očekujemo i tražimo žurno rješavanje ovoga pitanja u okviru socijalnog dijaloga i Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike, kojeg je Vlada RH potpisnica.

S poštovanjem

Predsjednik Krešimir Sever

Hrvatska među članicama EU s najvećim kvartalnim rastom javnog duga

Autor: Lider/Hina

Krajem prvog tromjesečja ove godine javni dug Hrvatske dosegnuo je 300,14 milijardi kuna ili 86,4 posto bruto domaćeg proizvoda (BDP), pa se Hrvatska našla među članicama Europske unije s najvećim rastom tog duga, pokazuju u četvrtak objavljeni podaci Eurostata. Udjel javnog duga u BDP-u od 86,4 posto u prvom tromjesečju veći je u odnosu na isto lanjsko razdoblje za 1,0 postotni bod. U odnosu na četvrto lanjsko tromjesečju, taj je udjel, pak, u prvom kvartalu ove godine bio veći za 2,6 postotnih bodova, pa se Hrvatska svrstala među članice EU-a s najvećim rastom tog pokazatelja. Po rastu javnog duga za 3,1-postotni bod na kvartalnoj razini predvodi Češka, a slijedi Luksemburg, s rastom od 3 postotna boda.

Osim Hrvatske, u tu je skupinu Eurostat uvrstio i Francusku, jer je njezin udjel BDP-a u javnog dugu porastao za 2,3 postotna boda.

Analitičari: Rast javnog duga privremen, past će već u travnju

Nakon niza kvartala pada na godišnjoj razini, u prvom tromjesečju ove godine hrvatski javni dug porastao je za 12 milijardi u odnosu na isto lanjsko razdoblje, a njegov iznos od 300,14 milijardi kuna najveći je od kada se vode ti podaci.

No, analitičari kažu kako je taj rast samo privremen i kako će u ovoj godini udjel duga u BDP-u dodatno pasti.

Objašnjavaju da je rast duga posljedica izdavanja obveznica na inozemnom tržištu kapitala u ožujku od 1,25 milijardi eura.

Rast javnog duga uslijedio je nakon što je “država u ožujku izdala 1,25 milijardi eura obveznica na globalnom tržištu, a još joj nije dospjela na naplatu obveznica od 1,5 milijardi dolara. Ta je obveznica, naime, na naplatu dospjela u četvrtom mjesecu”, objašnjava Alen Kovač, makroekonomist u Erste banci.

“Tako da će se, nakon velikog rasta u trećem mjesecu, u četvrtom mjesecu javni dug ponovno normalizirati i vratiti na niže razine. Riječju, tehnički rast duga u trećem mjesecu bio je priprema za refinanciranje obveznice u četvrtom”, kaže Kovač.

U idućem razdoblju očekuje pad javnog duga jer smatra da će se proračunski deficit ove godine zadržati na niskim razinama od oko 1,2 do 1,3 posto BDP-a.

Zbog toga bi, procjenjuje Kovač, udjel javnog duga u BDP-u do kraja godine mogao skliznuti prema 81,5 posto.

“Dakle, očekujemo nastavak pozitivnih trendova koji su započeti prošle godine. Nakon nedavnog izlaska Hrvatske iz EU Procedure prekomjernog deficita, očekivani pad javnog duga vidimo kao snažan pozitivni faktor koji bi mogao utjecati na poboljšanje hrvatskog kreditnog rejtinga u idućem razdoblju”, zaključio je Kovač.


21. srpnja 2017.

Hrvatska među članicama EU s najvećim kvartalnim rastom javnog duga

Autor: Lider/Hina - Krajem prvog tromjesečja ove godine javni dug Hrvatske dosegnuo je 300,14 milijardi kuna ili 86,4 posto bruto domaćeg proizvoda (BDP), pa se Hrvatska našla među članicama Europske unije s najvećim rastom tog duga, pokazuju u četvrtak objavljeni podaci Eurostata. Udjel javnog duga u BDP-u od 86,4 posto u prvom tromjesečju veći je u odnosu na isto lanjsko razdoblje za 1,0 postotni bod. U odnosu na četvrto lanjsko tromjesečju, taj je udjel, pak, u prvom kvartalu ove godine bio veći za 2,6 postotnih bodova, pa se Hrvatska svrstala među članice EU-a s najvećim rastom tog pokazatelja. Po rastu javnog duga za 3,1-postotni bod na kvartalnoj razini predvodi Češka, a slijedi Luksemburg, s rastom od 3 postotna boda. Osim Hrvatske, u tu je skupinu Eurostat uvrstio i Francusku, jer je njezin udjel BDP-a u javnog dugu porastao za 2,3 postotna boda.

Analitičari: Rast javnog duga privremen, past će već u travnju

Nakon niza kvartala pada na godišnjoj razini, u prvom tromjesečju ove godine hrvatski javni dug porastao je za 12 milijardi u odnosu na isto lanjsko razdoblje, a njegov iznos od 300,14 milijardi kuna najveći je od kada se vode ti podaci.

No, analitičari kažu kako je taj rast samo privremen i kako će u ovoj godini udjel duga u BDP-u dodatno pasti.

Objašnjavaju da je rast duga posljedica izdavanja obveznica na inozemnom tržištu kapitala u ožujku od 1,25 milijardi eura.

Rast javnog duga uslijedio je nakon što je “država u ožujku izdala 1,25 milijardi eura obveznica na globalnom tržištu, a još joj nije dospjela na naplatu obveznica od 1,5 milijardi dolara. Ta je obveznica, naime, na naplatu dospjela u četvrtom mjesecu”, objašnjava Alen Kovač, makroekonomist u Erste banci.

“Tako da će se, nakon velikog rasta u trećem mjesecu, u četvrtom mjesecu javni dug ponovno normalizirati i vratiti na niže razine. Riječju, tehnički rast duga u trećem mjesecu bio je priprema za refinanciranje obveznice u četvrtom”, kaže Kovač.

U idućem razdoblju očekuje pad javnog duga jer smatra da će se proračunski deficit ove godine zadržati na niskim razinama od oko 1,2 do 1,3 posto BDP-a.

Zbog toga bi, procjenjuje Kovač, udjel javnog duga u BDP-u do kraja godine mogao skliznuti prema 81,5 posto.

“Dakle, očekujemo nastavak pozitivnih trendova koji su započeti prošle godine. Nakon nedavnog izlaska Hrvatske iz EU Procedure prekomjernog deficita, očekivani pad javnog duga vidimo kao snažan pozitivni faktor koji bi mogao utjecati na poboljšanje hrvatskog kreditnog rejtinga u idućem razdoblju”, zaključio je Kovač.

IZMJENE ZAKONA O RADU Arbitraža kao zamjena za uskraćenu suglasnost za otkaz odlazi u povijest

POSTUPAK SAVJETOVANJA
Autor: Gabrijela Galić

Pomorci kao i ostali radnici imaju pravo održavati skupove radnika i imati predstavnika radnika u »organu poslodavca«. Poslodavci su pak i za pomorce u slučaju kolektivnih otkaza dužni izvjestiti nadležnu javnu službu zapošljavanja te joj dostaviti sve relevantne podatke vezane uz kolektivni višak i postupak savjetovanja s radničkim vijećem. Dio država članica EU-a pomorce su »isključivala« iz primjene tih prava, no više neće moći

(Novilist.hr) ZAGREB - Ministarstvo rada i mirovinskog sustava uputilo je izmjene i dopune Zakona o radu (ZOR) u skraćeni postupak savjetovanja kako bi se u domaće radno zakonodavstvo ugradile odrebe direktive o pomorcima. Sve zemlje članice EU-a to trebaju učiniti do 10. listopada, a što se tiče Hrvatske praktične potrebe za promjenama odredbi ZOR-a nema, osim na način da se u njegovim općim odrebama navedu direktive vezane uz rad pomoraca.Naime, Hrvatska pomorce tretira kao i sve druge radnike iako se njihova pozicija dijelom uređuje Pomorskim zakonikom, a dijelom ZOR-om te ih ne isključije iz niti jedne odredbe radnog zakonodavstva.To znači da se i na njih odnose odredbe o sudjelovanju radnika u odlučivanju kojima se uređuje pravo na izbor i djelovanje putem radničkog vijeća, pravo na informiranje, pravo na savjetovanje prije donošenja odluke poslodavca, kao i pravo suodlučivanja s poslodavcem.Pomorci kao i ostali radnici imaju pravo održavati skupove radnika i imati predstavnika radnika u »organu poslodavca«. Poslodavci su pak i za pomorce u slučaju kolektivnih otkaza dužni izvjestiti nadležnu javnu službu zapošljavanja te joj dostaviti sve relevantne podatke vezane uz kolektivni višak i postupak savjetovanja s radničkim vijećem. Dio država članica EU-a pomorce su »isključivala« iz primjene tih prava, no više neće moći.Kozmetička izmjena ZOR-a, međutim, iskorištena je i kako bi se poništio dio novina donesenih prije tri godine. Naime, tada je regulirano da u se arbitražni postupak više ne smatra alternativnom mogućnošću. U slučajevima kada radničko vijeće uskrati suglasnost poslodavcu za otkaz, arbitraža je postala »standard« za kojim je poslodavac mogao posegnuti umjesto da zahtijeva da se suglasnost nadomjesti sudskom odlukom.Arbitraže u tim slučajevima više neće biti, niti će arbitraža, u slučaju da radničko vijeće uskrati suglasnost, moći donositi odluku o otkazu radniku sa smanjenom radnom sposobnošću. Takvom radniku poslodavac više neće moći dati otkaz, ako mu radničko vijeće ili sindikat u funkciji radničkog vijeća ne da suglasnost.

Svakih desetak minuta u Hrvatskoj jedna ozljeda na radu

POVEĆAN BROJ NESREĆA TIJEKOM RADA
Autor: Gabrijela Galić

Statistika HZZZSR-a kazuje kako se prošle godine najveći broj ozljeda na radu dogodio u Gradu Zagrebu – 27,77 posto svih ozljeda prijavljenih Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje (HZZO). Potom slijedi Primorsko-goranska županija sa 9,21 posto lani zabilježenih ozljeda

(Novilist.hr) ZAGREB - Tijekom prošle godine, prema podacima Hrvatskog zavoda za zaštitu zdravlja i sigurnost na radu (HZZZSR) prijavljeno je 16.253 ozljeda na radu što je odnosu na 2015. godinu blago povećanje nesreća tijekom radnog procesa, odnosno pri dolasku ili odlasku s posla. Broj od 16.253 ozljede godišnje bilo bi oko 45 ozljeda dnevno (svakog dana, ne samo ponedjeljak-petak), odnosno, u klasičnom osmosatnom radnom vremenu oko jedna ozljeda svakih desetak minuta.Ponedjeljak je i dalje dan u tjednu u kojem se događa najveći broj ozljeda i na mjestu rada i na putu. U odnosu na vremenski period najviše ozljeda na mjestu rada događa se između 7 i 15 sati, a na putu između 5 i devet sati, odnosno nakon radnog vremena u periodu od 13 do 17 sati.Statistika HZZZSR-a kazuje kako se prošle godine najveći broj ozljeda na radu dogodio u Gradu Zagrebu – 27,77 posto svih ozljeda prijavljenih Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje (HZZO). Potom slijediPrimorsko-goranska županija sa 9,21 posto lani zabilježenih ozljeda te Splitsko-dalmatinska sa 8,09 posto.Od ukupnog broja ozljeđenih radnik 60,38 posto su muškarci, dok na žene otpada 39,61 posto ozljeda. Kada se, pak, promatra mjesto na kojem je radnik ozlijeđen, na mjestu rada najčešće stradaju muškarci.Tako je tijekom radnog procesa lani nastadalo 8774 muškaraca te gotovo upola manje žena. No, na putu na posao ili s posla češće stradaju žene, pa je tako lani stradalo 1028 muškaraca ili 34,8 posto svih ozlijeđenih prije ili nakon posla te 1925 žena ili 65,17 posto ukupno ozlijeđenih na putu na posao ili pri povratku kući.Na mjestu rada najviše su se ozljeđivali radnici u dobnim skupinama od 31 do 40 godina te 41 do 50 godina života. S druge strane putujući na posao ili s posla najviše su stradali radnici u dobi od 51 do 60 godina života te u dobnoj skupini od 41 do 50 godina života. Nešto manje od dvije trećine radnika koji su tijekom prošle godine nastradali na mjestu rada ima ugovore o radu na neodređeno vrijeme.

Oko trećine je zaposleno na određeno vrijeme, a za dio radnika (njih 112) uopće nema podatka o vrsti ugovora o radu pri čemu je za 15 radnika »nepoznato« i na koji su način osigurani. Odnosno, vjerojatno je riječ o radnicima koji su radili na crno.Najviše ozliđenih radnika na mjestu rada bilo je iz zanimanja u obrtu i pojedinačnoj proizvodnji, a potom u jednostavnim zanimanjima, kao i uslužnim i trgovačkim zanimanjima. U obrtu i pojedinačnoj proizvodnji tako najčešće stradaju tokari, kovinotokari, strojarski mehaničari i srodna zanimanja.U jednostavnim zanimanjima to su mahom čistači ulica, a u uslužnim i trgovačkim zanimanjima trgovci. Vozači i strojovođe prijevoznih sredstava i pokretnih strojeva, sudeći prema statistici, također su se ozljeđivali u velikom broju u odnosu na druga zanimanja.Rane i površinske ozljede najčešća su fizička posljedica ozljede na mjestu rada, kao i iščašenja, uganuća i nategnuća. Gotovo 60 posto ozljeda na mjestu rada odnosi se na gornje ekstremitete, a nešto više od 30 posto na donje ekstremitete. Pritom prednjače ozljede prstiju, odnosno koljena i potkoljenice te gležnja, pri čemu najčešće stradaju prsti ruku.


17. srpnja 2017.

Pavić pravilnikom želi rasteretiti gospodarstvo i sačuvati prava radnika; sindikati nezadovoljni

Autor: Lider/Hina - Ministar rada i mirovinskog sustava Marko Pavić izjavio je u srijedu nakon sjednice Gospodarsko socijalnog vijeća (GSV) da su, među ostalim, razgovarali o akcijskom planu za rasterećenje poduzetnika i da je u vezi s pravilnikom o evidenciji radnog vremena bilo određenih razilaženja. “Pravilnikom želimo rasteretiti gospodarstvo i sačuvati prava radnika i vjerujemo da ćemo u tome uspjeti”, istaknuo je u izjavi novinarima nakon sjednice GSV-a ministar Pavić te dodao da će i na budućim sjednicama GSV-a biti riječi o temama od koristi za sve socijalne partnere. Na pitanje ogotovo 56.000 iseljenih mladih iz Hrvatske u Njemačku prošle godine i nepovoljnom omjeru zaposlenih i umirovljenika, Pavić je odgovorio kako je Vlada svjesna trenda iseljavanja i da je to širi problem od samog tržišta rada, demografije, ekonomije i gospodarstva te da se svi resori uključuju u njegovo rješavanje.

Podsjetio je da je Ministarstvo rada i mirovinskog sustava donijelo paket “Od mjere do karijere”od 1,5 milijarda kuna, prošli tjedan paket “Zaželi” za zapošljavanje žena u ruralnim područjima, a namjeravaj use koristiti i novcem iz Europskoga socijalnog fonda, koji na raspolaganju ima više od 10 milijarda kuna do 2020., programe za ostanak mladih. “To će mi, kao ministru, biti jedan od fokusa, i to je šira problematika koja uključuje rad cijele Vlade i aktivno ćemo se uključiti u rješavanje tog problema”, istaknuo je Pavić.

“Trendovi su ipak zadovoljavajući, no nema mjesta euforijii –što se tiče stope nezaposlenosti – svjesni smo da ona pada i zbog iseljavanja mladih, ali i i pozitivnih trendova u rastu stope zaposlenosti i broj radnika u odnosu na broj umirovljenika lagano raste, s 1,16 na 1,23. Razvijamo projekte da zadržimo mlade ljude i osiguramo im kvalitetna radna mjesta”, rekao je Pavić.

Predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata Krešimir Sever istaknuo je da su sindikati imali ozbiljnu primjedbu na novi pravilnik o evidenciji radnog vremena jer je dosta nepravilnostii pritužbi radnika da se zaobilaze zakoni i propisi i radi daleko dulje od propisanoga, posebice u graditeljstvu i trgovini, to jest da se dio rada ne evidentira.

“Prošao je prijedlog koji je kompromis između onoga što su predlagali poslodavci da se ažurnost vodi na mjesečnoj razini, a sindikati su tražili da ostane kao i do sada, pa se uvodi ažuriranje na razini sedam dana. Time se otvara vrlo veliki prostor za malverzacije u sustavu evidentiranja rada i da poslodavci koji zaobilaze propise i zlorabe radnika i produljuju mu rad, tijekom sedam dana usklade evidenciju koja nije u skladu sa stvarnim stanjem”, rekao je Sever, dodajući da će takav pravilnik, po njihovu mišljenju, onima koji nisu pravilno radili omogućiti da to čine još ležernije.

Kad je riječ o iseljavanju mladih, Sever smatra da je u pitanju vrlo široka odgovornost zakonodavca i poslodavaca jer se oni ne iseljavaju samo zbog nemogućnosti zapošljavanja, nego i zbog niskih plaća.

“U Hrvatskoj je izmjenama radnog zakonodavstva za mandata socijaldemokratske vlade, fleksibilizacije i agencijskog zapošljavanja znatno povećan udio onih koji rade na određeno ili u nekim drugim nestalnim oblicima rada (s 10 na 22 posto). Hrvatska je zabilježila najveći rast tih nesigurnih oblika rada unutar Europske unije”, upozorio je Sever i dodao da je protekli mjesec više od 94 posto novozaposlenih zaposleno prema ugovoru o radu na određeno vrijeme. Sve to, rekao je, “dovodi da mladi odlaze na rad u inozemstvo, gdje su im primanja i sigurnost zaposlenja daleko veći”.

Glavni razlog iseljavanja su slabo plaćena i nesigurna radna mjesta, što onemogućuje stvaranje obitelji, i s time će se morati suočiti Hrvatska, a s druge strane spominje se i daljnja fleksibilizacija rada u kojoj smo i do sada slijepo slušali preporuke MMF-a, Svjetske banke i nekih drugih organizacija, što je dovelo da u Hrvatskoj vlada sve veća nesigurnost i da u njoj za rastući broj umirovljenika neće tko imati stvarati preduvjete za mirovinu, ocijenio je Sever.

Novi podaci: Samo lani iz RH u Njemačku otišlo 55.970 osoba

(N1) - U Njemačku je iz Hrvatske 2016. doselilo ukupno 55.970 osoba, a istodobno se iz Njemačke odselilo 22.010 hrvatskih državljana tako da je krajem 2016. u Njemačkoj živjelo 332.605 građana RH, objavilo je u utorak Savezni ured za statistiku u Wiesbadenu. Najnovije statistike pokazuju rast broja useljenika iz Hrvatske što se podudara s ulaskom Hrvatske u Europsku uniju. Krajem 2012. u Njemačkoj je bilo prijavljeno 224.971 državljana Republike Hrvatske. Godinu dana poslije, krajem 2013., već je bilo prijavljeno 240.543, a krajem 2014. njih 263.347. Krajem 2015. u Njemačkoj je živjelo 297.895 hrvatskih državljana. Od 55.970 hrvatskih državljana koji su u 2016. prijavili boravak u Njemačkoj, njih 48.080 je to učiniloprvi put, a6.165 hrvatskih useljenika već je jednom imalo prijavljeni boravak u toj zemlji. Iste statistike pokazuju da 74.620 građana Njemačke s hrvatskom putovnicom ovdje živi manje od četiri godine. Najveći broj hrvatskih državljana živi u saveznoj pokrajini Baden–wuerttemberg. U 2016. njemačko državljanstvo je primilo 2985 hrvatskih državljana.

KOLUMNA Tekovine ekstremnog kapitalizma

TRIBINA "B" DARKA PAJIĆA
Autor: Darko Pajić

Koncept nepravedne globalne raspodjele kapitala je sve luđi i luđi. I ogleda se u onih 1 posto čovječanstva koji vlada nad ostalih 99 posto, čini ih siromašnijim, smanjuje im prava, od radnih do ljudskih

(Novilist.hr) - Postalo je normalno da 20.000 policajaca na ulici ide protiv 13.000 prosvjednika u Hamburgu. Na ulicama se vodi otvoreni rat. Pendreci, vodeni topovi, suzavac, razbijeni izlozi, doslovno se krv prolijeva. Sastanak je svjetskih vođa. G20. Redovan dan u uredu. Mora biti malo šušura. U svjetskim medijima prosvjednici se nazivaju antiglobalistima, anarhistima, ekstremnim ljevičarima. Između redaka se da zaključiti kako je riječ o fanaticima i luđacima. Kreatorima nereda i kaosa. Nasilnicima. Gotovo teroristima. A s druge strane stoje snage reda, rada, mira i blagostanja. Na čelu sa svjetskim državnicima, koji moraju raditi zaštićeni najjačim policijskim kordonima. Prije nekih dvadesetak godina ovakve scene bile su nezamislive u jednoj Njemačkoj i drugim etabliranim zapadnim demokracijama. A tamo gdje su se one događale, režimi koji su masovno mlatili prosvjednike bili su nazivani diktaturama, bili su ozloglašeni, u najmanju ruku etiketirani kao nedemokratski. Najčešće i totalitarni. Ali danas te kvalifikacije ne vrijede. Moderne i navodno napredne demokracije 21. stoljeća nema ako se tu i tamo neistomišljenici ne premlate i pozatvaraju. Ako zatreba, može biti i mrtvih, što se već događalo. Nije problem. I to bi valjda trebalo biti civilizacijsko postignuće vrijedno divljenja. Zato je sasvim uobičajeno da se svjetski lideri na svojim skupovima ne osvrću previše na tamo neke ulične nemire pod svojim prozorima.

Naravno, mogu se problematizirati metode prosvjednika. Nikome se ne moraju sviđati metode paljenja automobila, bacanja boca, baklji i kamenja, razbijanja izloga, tučnjave s policijom. Međutim, većina prosvjeduje mirno ili to barem pokušava. I imaju neke sasvim razumne i zdravom razumu prihvatljive zahtjeve. Prosvjednici tvrde da G20 nije uspio riješiti mnoga pitanja koja prijete svjetskom miru. I to je naravno točno. Nema dogovora oko kontrole klimatskih promjena. Nejednakost u svijetu je sve veća. Kapitalizam je problem. Koncept nepravedne globalne raspodjele kapitala je sve luđi i luđi. I ogleda se u onih 1 posto čovječanstva koji vlada nad ostalih 99 posto, čini ih siromašnijim, smanjuje im prava, od radnih do ljudskih. Dok je sve manja šačica istinski povlaštenih, bogatih i utjecajnih. Onih koji doista vladaju svijetom. Sve je to naprosto činjenica.

Zato je neshvatljiva lakoća etiketiranja prosvjednika. Ima među njima i nasilnika, ali stvari za koje se pokušavaju izboriti, makar to činili i krivim metodama, nipošto nisu pogrešne ni promašene. U posljednje vrijeme sve češća je etiketa ekstremnih ljevičara, koja se lijepi svakome tko se usudi kritizirati tekovine kapitalizma. Došli smo dotle da postaje ekstremno upozoravati kako bi svaki čovjek trebao imati pravo na posao, pristojnu minimalnu plaću, kvalitetnu zdravstvenu i socijalnu zaštitu, stambeno zbrinjavanje, slobodu govora, slobodu kretanja, slobodu mišljenja, mogućnost besplatnog školovanja, da ne smije biti predmet lihvarenja i kamatarenja, blokiran, ovršen, deložiran, izbrisan s liste elementarnih građanskih i ustavnih prava. Ako znamo da svakodnevno svjedočimo kako je globalno sve više ljudi kojima fali kruha na stolu, jasno je što su u stvari nominalno narodni i demokratski izabrani vladari u skupini G20 učinili za svoje narode. Za većinu ljudi.

Došli smo na koračić od toga da će svaka vrsta humanosti, empatije, solidarnosti, društvene pravednosti, doslovno svaka ideja koja smeta stjecanju profita i beskrajnom bogaćenju odabranih, biti proglašena ekstremnom. A to je krajnje opasno i totalitarno. Jer se svaki ekstremizam onda smije suzbijati nasiljem. Onako kako se to ovih dana čini na ulicama Hamburga. Ili na još gore načine, koje nije teško zamisliti. Takva demokracija nije demokracija, već diktatura ili demokratura. Čelnici G20 žele da im kritičari budu prepoznati kao ekstremni ljevičari. Iako oni to nipošto nisu. Objektivno, glas klasične ljevice, stvarane na nauku Karla Marxa i jačanju radničkih prava, više gotovo i ne postoji u institucijama. Nikad nije bio slabiji i nevažniji. Čak i onda kad takva opcija osvoji vlast na izborima. Dovoljno je pogledati primjer Syrize u Grčkoj.

Stoga je novi skup G20 ovih dana samo još jedna točka u nizu koja govori da se borba za više jednakosti na planetu odvija u sve težim uvjetima. To je naprosto borba za pravdu. Koje neće biti dok život diktira bankarska oligarhija. I sve je podređeno golom financijskom interesu. Profitu i ekstremnom kapitalizmu. I to valja razumjeti dok gledamo slike pendrečenja u Njemačkoj. Danas u Hamburgu, a sutra...?


10. srpnja 2017.

Predstečajni postupak ubuduće će trajati deset mjeseci, a postoje i još neke novosti

IZMJENE ZAKONA

Autor: Gabrijela Galić

Ministarstvo pravosuđa uputilo je u javnu raspravu izmjene stečajnog zakona

(Novilist.hr) - Predstečajni postupak ubuduće bi trebao biti dovršen najkasnije u roku od 300 dana, odnosno 10 mjeseci od njegova otvaranja, umjesto četiri mjeseca, kako je bilo dosad.

Iznimno će sud na prijedlog dužnika moći dopustiti produženje tog roka za još 60, umjesto 90 dana kako je sada propisano. Naime, ministarstvo pravosuđa uputilo je u savjetovanje izmjene i dopune stečajnog zakona kojima će se nastojati »potaknuti dužnike na pokretanje predstečajnog postupka«, kao i olakšati njegovo provođenje. Osim produljenja trajanja predstečajnog postupka, predloženim izmjenama, među ostalim, predlažu se i dulji rokovi za prijavu tražbina vjerovnika, kao i roka u kojem se povjerenik i dužnik trebaju očitovati o tim tražbinama.

»U gotovo dvije godine primjene Stečajnog zakona utvrđeno je da je broj pokrenutih predstečajnih postupaka relativno mali«, navodi se u obrazloženju zakonskih izmjena. Naime, u tom razdoblju pokrenuta su 273 postupka, a u svega 58 slučajeva prihvaćen je plan restrukturiranja i potvrđen predstečajni sporazum. Stoga je resorno ministarstvo zaključilo da su odredbe aktualnog zakona nedovoljno poticajne za dužnike te da je postupak »ograničavajući, krut i/ili teško provediv prema sada važećem zakonskom okviru«.

Jedna od novosti je da će se uz postojeće novo financiranje koje je osnovni preduvjet za osiguranje uspjeha plana restrukturiranja zakonom uvesti i novi institut – privremenog financiranja. Ono je nužno kako bi se osigurao kontinuitet poslovanja tijekom pregovora o restrukturiranju, odnosno kako bi se osigurao kontinuitet poslovanja tijekom predstečajnog postupka. Za otvaranje postupka bit će dovoljan prijedlog plana restrukturiranja te izjava o broju zaposlenih na zadnji dan u mjesecu koji prethodi danu podnošenja prijedloga.

Ministarstvo predlaže i smanjenje broja razloga zbog kojih se predstečajni postupak može obustaviti pa se to, primjerice, neće događati ako je iznos utvrđenih tražbina za 10 posto veći od iznosa obveza prema vjerovnicima.

Plenarno zasjedanje EGSO-a

NHS - U Bruxellesu je 5. i 6. srpnja 2017. godine održana 527. plenarna sjednica Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora (EGSO). Plenarnoj sjednici uvijek prethodi sastanak radničke skupine (Skupina II) na kojem se uobičajeno raspravljaju prijedlozi mišljenja o kojima će se glasovati na plenarnoj sjednici te trenutačni problemi s kojima su suočeni radnici u zemljama EU. Na plenarnom zasjedanju su, između ostalih usvojena mišljenja o Zaštiti osobnih podataka (TEN/559), Utjecaju digitalizacije i robotizacije prometa na kreiranje politika EU-a (TEN/632), Pravilima EU-a o koordinaciji socijalne sigurnosti (SOC/557), Vanjskoj dimenziji socijalne ekonomije (REX/472), Poboljšanju učinkovitosti politika EU-a u korist malih i srednjih poduzeća (INT/787), Preispitivanju provedbe politike EU-a u području okoliša (NAT/708) i dr. Također su usvojene i dvije Rezolucije – Rezolucija o doprinosu EGSO-a programu rada Europske komisije za 2018. godinu i Rezolucija o Bijeloj knjizi Europske komisije o budućnosti Europe.

Održane su i dvije opće rasprave – o trenutačnom stanju pregovora s Ujedinjenom Kraljevinom u skladu s člankom 50. UEU-a (“Brexit”), uz sudjelovanje Michela Barniera, glavnog pretovarača za vođenje pregovora s Ujedinjenom Kraljevinom te o prioritetima estonskog predsjedništva, uz sudjelovanje Mattija Maasikasa, posebnog predstavnika estonskog predsjedništva EU pri europskim institucijama.

EGSO je savjetodavno tijelo svim tijelima odlučivanja na razini Europske unije. Od 350 članova 9 ih je iz Hrvatske, a hrvatske sindikate zastupaju Ana Milićević Pezelj (SSSH), Vilim Ribić (MHS) i Marija Hanževački (NHS).

Neće biti većeg uvoza radnika: Burza rada šalje turizmu 1.200 nezaposlenih

GODIŠNJA KVOTA
Autor: Gabrijela Galić ,Marina Kirigin

U turizam će biti upućeno i 800 završenih srednjoškolaca turističkih zanimanja jer u cijelom sektoru nedostaje oko 2.500 radnika. Ipak, turistički promet za prvih šest mjeseci je rekordan

(Novilist.hr) - Godišnja kvota za zapošljavanje stranih radnika neće se korigirati, odnosno u ovoj godini neće doći do dodatnog zapošljavanja strane radne snage unatoč negodovanju poslodavaca da im nedostaje sezonskih radnika u turizmu, trgovini i graditeljstvu. Predsjednik Vlade Andrej Plenković prošli je tjedan ustvrdio kako nam unatoč ovogodišnjem povećanju kvote za strane radnike i dalje nedostaje radnika u pojedinim zanimanjima, navodeći kako će se očito ta odluka morati redefinirati. To redefiniranje godišnje kvote za zapošljavanje stranih radnika najavio je dva dana nakon što je Ministarstvo rada održalo je radni sastanak s predstavnicima Ministarstva turizma, poslodavcima, sindikatima, HOK-om, HGK-om, kao i predstavnicima najvećih hotelskih kuća. Ministar rada Marko Pavić na tom je sastanku, kako su nam kazali neki sudionici, jasno naznačio da uvoza radne snage povrh već odobrenih kvota ove godine neće biti. I iz odgovora na naš upit je jasno da ministarstvo nema namjeru predložiti redefiniranje već odobrene ukupne godišnje kvote od 7.026 dozvola, što je za više od od 3,9 tisuća dozvola više nego lani

Poslovna ponuda

U Ministarstvu rada i mirovinskog sustava podsjećaju na prošlotjedni sastanak te navode kako je na njemu usuglašeno kako je za ovu turističku sezonu potrebno aktivirati domaću radnu snagu bez izmjene kvote za zapošljavanje stranaca. »Prema podacima Hrvatskog zavoda za zapošljavanje u ovom trenutku raspoloživo je za rad na sezonskim poslovima približno 1.200 nezaposlenih osoba, a tome broju treba pridodati i gotovo 800 mladih koji završavaju srednju školu u turističkim zanimanjima. Također, dogovoreno je da će Hrvatski zavod za zapošljavanje intenzivirati aktivnosti posredovanja s poslodavcima kako bi se što brže i lakše osigurala tražena radna snaga«, navode u Ministarstvu. Kako se neslužbeno može čuti, domaća burza rada bi od jeseni trebala dodatno intenzivirati obrazovanje nezaposlenih osoba za zanimanja koja nedostaju.Sastanci s poslodavcima, sindikatima te strukovnim udrugama nastavit će. Do kraja srpnja tako će resorno ministarstvo pozvati predstavnike Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja, socijalnih partnera, HGK-a i HOK-a kako bi se pronašla kvalitetna rješenja i u djelatnosti graditeljstva.

Potražnja poslodavaca za radnicima u turizmu i ugostiteljstvu ovih ljetnih dana je »rak-rana« hrvatskog turizma. Prema podacima Hrvatskog zavoda za zapošljavanje u Primorsko-goranskoj županiji u uslužnim, ugostiteljskim i trgovačkim zanimanjima u ovom trenutku se potražuje oko 180 radnika. Na razini Hrvatske taj broj raste na čak 1.800 radnika, a najtraženiji i najpotrebniji su i dalje konobari, prodavači, čistačice i kuhari. Prema anketama HGK-a, HUP-a i HOK-a u turističkom sektoru nedostaje oko 2.500 radnika, a i ministar turizma najavio je upravo kako će taj nedostatak u turističkom sektoru uskoro biti amortiziran ljudima s burze rada.

Dio problema, međutim, vezan je i uz same poslodavce, odnosno uvjete rada koje nude sezonskim radnicima. Zbog niskih plaća i teških uvjeta rada te često neadekvatnog smještaja domaći radnici posao ne prihvaćaju, ili nakon što probaju od posla odustaju. Dok se tu nešto ne promijeni, domaće radne snage će i dalje nedostajati.

A u »moru« sezonskih poslovnih ponuda i kronične oskudice radne snage, jedna vrlo zanimljiva našla se ispred bistroa »Sisol« u Brseču. Na oglasnoj ploči ispred ugostiteljskog objekta, na kakvima se inače ističu atraktivni meniji, ponude dana, marende i »friške« gastro delicije, ispisan je bio oglas u kojem vlasnici lokala traže radnika ili radnicu, te nude »10.000 kuna, mirovinsko-zdravstveno, prijevoz, smještaj, jist i pit koliko more«. Takva primamljiva ponuda ipak je nekom zazvučala dobro, te su vlasnici bistroa nakon našeg jučerašnjeg poziva, objavili kako su pronašli djelatnika za turističku sezonu. Međutim, nisu bili spremni s javnosti podijeliti njihovu muku i sreću u dolasku do potrebne im radne snage. Osoba koja se javila na telefon otkrila je tek da su tražili radnika u kuhinji, te da su donedavno imali osobu na tom radnom mjestu koja je rekla da može raditi samo do 15. srpnja. Stoga su bili primorani u jeku turističke sezone tražiti novu radnu snagu i nasreću, s ovakvom ponudom, uspjeli je i pronaći.

Dobre brojke

No, bez obzira na probleme s nedostatkom radnika u turizmu, tijekom prvih šest mjeseci u Hrvatskoj je ostvareno 5,7 milijuna dolazaka i 22,9 milijuna noćenja – podaci su to sustava eVisitor koji sadrži turistički promet ostvaren u komercijalnim i nekomercijalnim objektima te nautičkom charteru (sustav eCrew). U usporedbi s istim razdobljem prošle godine, riječ je o porastima u dolascima za 22 posto te u noćenjima za 23 posto. Prema podacima Hrvatske narodne banke (HNB), u prva tri mjeseca 2017. godine prihodi od turizma iznosili su 395,9 milijuna eura, što u odnosu na isti period prošle godine (386,9 milijuna) predstavlja rast od 2,3 posto, odnosno rast od 9 milijuna eura.


30. lipnja 2017.

BUDUĆNOST JE STIGLA Umjetna inteligencija bitno će povećati BDP, najviše u ove dvije zemlje

NOVI SVIJET

Oslanjajući se na detaljnu analizu učinka umjetne inteligencije na poslovanje, istraživanje 'Sizing the prize' navodi gospodarstva za koja se predviđa da će imati najviše koristi od UI

(Novilist.hr) Globalni bruto domaći proizvod (BDP) će 2030. godine biti 14 posto zahvaljujući umjetnoj inteligenciji (UI), što iznosi dodatnih 15,7 bilijuna američkih dolara i umjetnu inteligenciju čini najvećom poslovnom prilikom u današnjoj brzo promjenjivoj ekonomiji, pokazalo je istraživanje tvrtke PwC. Oslanjajući se na detaljnu analizu učinka umjetne inteligencije na poslovanje, istraživanje 'Sizing the prize' navodi gospodarstva za koja se predviđa da će imati najviše koristi od UI. UI će 2030., kako se navodi u priopćenju, doprinijeti globalnom gospodarstvu s 15,7 bilijuna američkih dolara, što je više od sadašnje objedinjene proizvodnje Kine i Indije. Očekuje se da će poboljšanja na području produktivnosti rada činiti više od pola sveukupne gospodarske dobiti od UI-e tijekom razdoblja od 2016. do 2030. godine. Povećana potražnja potrošača koja proizlazi iz poboljšanja proizvoda UI-om činit će ostatak.

Najveća gospodarska dobit od UI-e ostvarit će se u Kini (26 posto veći BDP 2030.) i Sjevernoj Americi (povećanje od 14,5 posto), što odgovara ukupnom iznosu od 10,7 bilijuna američkih dolara te čini gotovo 70 posto globalnog gospodarskog učinka, navode iz PwC-a.

»Analiza ističe da je vrijednost umjetne inteligencije koja povećava i poboljšava ono što poduzeća mogu učiniti velika, ako ne i veća od automatizacije«, istkanuo je globalni lider za umjetnu inteligenciju u PwC-u Anand Rao.

Napominje i kako analiza pokazuje koliko će važnu ulogu igrati umjetna inteligencija, mijenjajući živote nas kao pojedinaca, poduzeća i društva.

PwC-ov index utjecaja UI-e, AI Impact, koji je uključen u analizu, utvrđuje tri područja poslovanja s najvećim potencijalom za UI u svakom od osam sektora. Utvrđena područja uključuju dijagnostiku na temelju slike, proizvodnju na zahtjev i autonomno upravljanje prometom.

Najveća apsolutna dobit za pojedini sektor ostvarit će se u maloprodaji, financijskim uslugama i zdravstvenoj skrbi jer umjetna inteligencija povećava produktivnost, vrijednost proizvoda i potrošnju, ističu iz PwC-a.

Do 2030. godine, dodatnih 9 bilijuna američkih dolara BDP-a ostvarit će se kroz poboljšanja proizvoda i promjene u potražnji ponašanju potrošača, pri čemu će dobit od potrošnje potaknute UI-om prestići dobit zbog produktivnosti .

Globalni lider za podatke i analitiku PwC-a Gerard Verweij je istaknuo kako nijedan sektor ili poduzeće nisu ni na koji način imuni na utjecaj UI-e.

»Utjecaj samo na produktivnost mogao bi transformirati konkurentnost, pa čak ih potpuno promijeniti. Poduzeća koja ne prihvate UI mogla bi ubrzo početi zaostajati za drugima u obrtnom vremenu, kao i u troškovima i iskustvu te time mogu izgubiti značajan tržišni udio«, kazao je te dodao kako je veliki izazov osigurati prave kadrove, tehnologiju i pristup podacima kako bi se ta prilika iskoristila.

Analiza naglašava i da opseg mogućnosti UI-e mora pratiti temeljitije i čvršće korporativno upravljanje i novi operativni modeli da bi se ostvario njegov puni potencijal.

U blokadi 330 tisuća građana i preko 27 tisuća tvrtki

(N1) Kraj ovogodišnjeg svibnja s blokiranim je računima dočekalo gotovo 330 tisuća građana te više od 27 tisuća poslovnih subjekata, pri čemu je broj blokiranih tvrtki unazad godinu dana smanjen za 16,4 posto, dok je broj građana čiji su računi blokirani istodobno porastao za 0,2 posto, pokazuju podaci Financijske agencije (Fine). Krajem svibnja, naime, blokirane je račune imalo 329.725 građana, odnosno njih 654 ili 0,2 posto više nego krajem svibnja 2016. godine. Njihove su nepodmirene obveze međutim rasle znatno brže - unazad godinu dana povećane su za 3,2 milijarde kuna ili 8,3 posto, na 42,41 milijardu kuna krajem svibnja ove godine. Mjesečna usporedba pokazuje, pak, da je broj blokiranih građana na kraju petog mjeseca bio veći za 853 ili 0,25 posto u odnosu na travanj, a iznos njihovih neplaćenih dugova rastao je za 0,5 posto, odnosno za približno 220 milijuna kuna.

Predsjednica Republike Hrvatske Kolinda Grabar-Kitarović uputila je u srijedu premijeru Andreju Plenkoviću zaključke s nedavno održanog okruglog stola "Živjeti u Hrvatskoj i biti blokiran", navodeći da zabrinjava što do danas nije napravljena sveobuhvatna i temeljita analiza toga sistemskog problema zbog čega je apelirala na vladu da se njegovom rješavanju pristupi bez odgode.

O kolikom je ekonomskom i socijalnom izazovu riječ, svjedoče podaci po kojima Hrvatska ima 330 tisuća blokiranih građana s dugom većim od 42 milijarde kuna, a kad im se pridodaju članovi njihovih obitelji ta brojka raste na gotovo milijun građana ili jednu četvrtinu hrvatskog stanovništva izravno pogođenog problemima prezaduženosti, navodi predsjednica u dopisu premijeru.

Krajem svibnja ove godine blokirane su račune imala i 27.403 poslovna subjekta s 15,97 milijardi kuna neizvršenih osnova za plaćanje. U odnosu na svibanj lani njihov je broj smanjen za 16,4 posto ili 5.364, a iznos njihovih dugovanja je pao za 17,7 posto ili oko 3,4 milijarde kuna.

Na mjesečnoj razini je broj blokiranih poslovnih subjekata smanjen za 806 ili 2,8 posto, a dugovi su im manji za oko 710 milijuna kuna ili 4,2 posto.

Iz Fine ističu da se takav trend može očekivati i u nadolazećem razdoblju, kao posljedica učinaka Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima, Ovršnog zakona, Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi, novog Stečajnog zakona, kao i Zakona o sudskom registru, prema kojem se iz sudskog registra brišu tvrtke koje tri godine Fini nisu predale financijske izvještaje.

I dalje dominiraju dugotrajne blokade

Podaci Fine za svibanj 2017. pokazuju da među blokiranim poslovnim subjektima i dalje dominiraju oni u dugotrajnoj blokadi, dužoj od 360 dana, i to i po broju i po iznosu blokade, iako je njihov broj na mjesečnoj razini smanjen za 3,3 posto, a iznos njihovih blokada za 3,2 posto.

Takvih je tvrtki krajem svibnja bilo 18.207, što čini udio od 66,4 posto u ukupnom broju tvrtki s blokiranim računima. Na takve se poslovne subjekte odnosi i 79,3 posto ukupnog duga, odnosno gotovo 12,7 milijardi kuna.

Također, i dalje više od 60 posto blokiranih poslovnih subjekata ili njih 16.795 nema ni jednog zaposlenog, a dugovanja takvih tvrtki, u iznosu višem od 10,26 milijardi kuna, čine 64,3 posto iznosa ukupnih neizvršenih osnova za plaćanje s kraja svibnja.

Od ukupno 27.403 blokirana poslovna subjekta, s ukupno 22.061 zaposlenim, nešto više od trećine (37,5 posto) su pravne osobe no na njih se odnosi najveći dio, 63,6 posto iznosa ukupnih neizvršenih osnova za plaćanje. Krajem svibnja su, naime, u blokadi bile 10.284 pravne osobe, s 12.926 zaposlenika i više od 10,15 milijardi kuna nepodmirenih dugovanja.

Istodobno su blokirani bili i računi 17.119 fizičkih osoba, odnosno obrtnika, s 9.135 zaposlenih, a njihove su nepodmirene obveze krajem svibnja iznosile 5,8 milijardi kuna, pokazuju najnovniji podaci Fine.

U prvom tromjesečju nastavljen pad radno sposobnog stanovništva

Prema preliminarnim podacima DZS-a o kretanju aktivnog stanovništva RH broj zaposlenih osoba zadržao se otprilike na istoj razini kao i u istom razdoblju 2016.

(RBA) Prema preliminarnim podacima DZS-a o kretanju aktivnog stanovništva RH (temeljeni na Anketi o radnoj snazi) u prvom ovogodišnjem tromjesečju broj zaposlenih osoba zadržao se otprilike na istoj razini kao i u istom razdoblju 2016. (blagi godišnji rast od 0,05%) dok je broj nezaposlenih pao za 27 tisuća (–9,6% godišnje). Ovakva kretanja posljedično su se odrazila i na agregat aktivnog stanovništva koje je u istom promatranom razdoblju iznosio 1,789 milijuna. Na tromjesečnoj razini broj aktivnog stanovništva je niži za 25,8 tisuća odnosno 1,4% dok je na godišnjoj razini broj aktivnih manji za 26,3 tisuće (1,4%). Potonje je posljedica razmjerno većeg smanjenja broja nezaposlenih osoba u odnosu na relativno manji porast zaposlenih. Preliminarni podaci također pokazuju da je broj neaktivnog stanovništva u prvom ovogodišnjem tromjesečju iznosio 1,755 milijuna. Uz rast na tromjesečnoj razini za 21 tisuću (1,2%), broj osoba u kategoriji neaktivnog stanovništva je na godišnjoj razini porastao za 5,8 tisuća (0,3%). Posljedično spomenutim kretanjima, radno sposobno stanovništvo (15+) spustilo se na nove rekordno niske razine (3,553 milijuna) potvrdivši kontinuirano opadanje koje datira još od 2009. Naime, u odnosu na četvrto tromjesečje 2016. broj radno sposobnih niži je za 5 tisuća te je na godišnjoj razini zabilježio pad za 4,9 tisuća (0,1%). Tako nepoželjan trend kretanja statistički je rezultirao stopom aktivnosti koja je u prvom ovogodišnjem tromjesečju iznosila 50,6% (godišnji pad od 0,5pb). U istom promatranom razdoblju stopa nezaposlenosti je uz rast za 0,7pb u odnosu na tromjesečje ranije iznosila 14,1% (godišnji pad za 1,2pb).

Premda će još jedna odlična turistička (pred)sezona donijeti poboljšanje pokazatelja (ne)zaposlenosti, ostaje činjenica da su na hrvatskom tržištu rada i dalje prisutne strukturne slabosti poput neusklađenosti ponude i potražnje za radnom snagom, niske zaposlenosti te pojačanog migracijskog odljeva mladog radno sposobnog stanovništva.


26. lipnja 2017.

KONAČNA POTVRDA: Hrvatska izlazi iz Postupka prekomjernog deficita

ECOFIN DANAS POTVRĐUJE
Hrvatska je u Postupku prekomjernog deficita bila od siječnja 2014., kada je Vijeće EU-a dalo rok da se proračunski deficit do kraja 2016. svede na 2,7 posto. Hrvatska je prošle godine znatno premašila taj cilj i smanjila proračunski deficit na 0,8 posto BDP-a s 3,4 posto iz 2015.

(Novilist.hr) LUXEMBOURG – Vijeće EU-a potvrdit će u petak na sastanku u Luxembourgu izlazak Hrvatske iz Postupka prekomjernog deficita (EDP), nakon što je lani uspjela proračunski manjak svesti u dopuštene okvire i smanjiti javni dug. Ministri financija će u petak prihvatiti prijedlog Europske komisije, koja je prošli mjesec preporučila izlazak Hrvatske i Portugala iz EDP-a. Postupak prekomjernog deficita (EDP) korektivni je mehanizam EU-a, osmišljen kako bi se proračunski manjak članica vratio ispod tri, a javni dug ispod 60 posto BDP-a, kako nalažu kriteriji iz Maastrichta. Preporuka za Hrvatsku uslijedila je nakon što je u prošloj godini ostvaren rekordno nizak proračunski deficit i potvrđen trend smanjenja javnog duga.

Hrvatska je u Postupku prekomjernog deficita bila od siječnja 2014., kada je Vijeće EU-a dalo rok da se proračunski deficit do kraja 2016. svede na 2,7 posto.

Hrvatska je prošle godine znatno premašila taj cilj i smanjila proračunski deficit na 0,8 posto BDP-a s 3,4 posto iz 2015.

Uz to, hrvatski javni dug pao je lani po prvi put nakon osam godina, i to za 2,5 postotnih bodova, na 84,2 posto BDP-a.

Prema proljetnim ekonomskim prognozama Europske komisije, hrvatski deficit bi se ove godine mogao povećati na 1,1 posto BDP-a, uglavnom zbog utjecaja porezne reforme, dok bi 2018. trebao pasti na 0,9 posto.

Javni dug trebao bi u ovoj godini pasti na 81,9 posto BDP-a s prethodnih 84,2 a iduće bi godine mogao skliznuti na 79,4 posto.

Hrvatski javni dug još će dugo biti iznad 60 posto BDP-a, ali Komisija ne gleda samo nominalne brojke, nego želi vidjeti trend smanjenja duga, što Hrvatska već sada pokazuje.

Vijeće za ekonomske i financijske poslove (ECOFIN) također će potvrditi preporuke za pojedine zemlje za 2017. te ih podnijeti Europskom vijeću na odobrenje.

Te preporuke Komisija je također objavila prošli mjesec u okviru proljetnog paketa Europskog semestra.

Hrvatska je pritom dobila pet preporuka, koje su gotovo identične prošlogodišnjim, a odnose se na javne financije i oporezivanje, mirovine, tržište rada i socijalnu zaštitu, određivanje plaća, javnu upravu i državna poduzeća te uslužni sektor i pravosudni sustav.

Siromašnija od Hrvatske u EU samo je Bugarska

Česi i Litavci pomaknuli se najviše, Britanci pali
AUTOR: LJUBICA GATARIĆ

(VEČERNJI LIST) - Nakon što su nas 2015. godine prestigli po kupovnoj moći mjereno udjelom stvarne potrošnje stanovništva u BDP-u, Rumunjska nas je sustigla i po BDP-u po stanovniku koji je 2016. u obje zemlje bio 41% niži od prosjeka EU 28 država članica, objavio je jučer europski statistički ured Eurostat. Tako je i službenoiza Hrvatske ostala samo Bugarska, koja je jedina članica s BDP-om nižim od 50%.

Stagnacija i dalje

Hrvatska je tako po dva pokazatelja postaladruga najnerazvijenija članica EUs udjelom od 59%. Prvi je BDP po stanovniku, a drugi materijalno blagostanje stanovništva, kojim se mjeri kupovna moć. Ispred nas su Bugarska i Letonija čija se kupovna moć digla na 63%. Rast hrvatskog BDP-a od 2015. tako ipak nije zaustavio relativno zaostajanje za tranzicijskim državama zbog kojega je u četvrt stoljeća Hrvatska pala s pozicije druge najrazvijenije, iza Slovenije, na poziciju druge najlošije, iza Bugarske. Te bi gubitke Hrvatska mogla nadoknaditi idućih deset godina tek kad bi ekonomija rasla oko 4%, no sve prognoze pokazuju da će to biti nedostižno jer senaša prirodna stopa rasta kreće oko 1 posto. Razloga za očekivanu stagnaciju je puno, od visokog javnog duga, slabe poslovne klime, nekonkurentnosti do loših demografskih kretanja koja su posljednjim radnim migracijama upalila sve crvene lampice.

Pali i Slovenci

Nismo mi jedini gubitnici. Slovenski jeBDPprije deset godina bio na 88% prosjeka EU27, a danas je na 83%. Hrvatska je barem u prethodnom desetogodišnjem razdoblju smanjila zaostatak s 52 na 59%. Među tranzicijskim državama najveći pomak dogodio se u Litvi, koja je smanjila zaostajanje za prosjekom EU s 44 na 25% te Češkoj čiji je BDP po stanovniku samo 12 posto niži od prosjeka, za razliku od 2006. kad je bio za trećinu niži. Mađari strše po političkim eskapadama, no u deset godina smanjili su razdaljinu s najbogatijima samo tri postotna poena, na 33%.

Rumunji su pak nas pretekli i lani izjednačili kupovnu moć s Mađarskom (63%). Stvarna pojedinačna potrošnja (engleski AIC), kojom se mjeri materijalno blagostanje kućanstava, kod deset najbogatijih članica EU iznad je prosjeka EU, s Luksemburgom, Njemačkom i Austrijom kao predvodnicima. U Irskoj, Italiji i na Cipru potrošnja je bila do 10% ispod prosjeka, dok Španjolska, Portugal i Malta zaostaju i do 20%. Blagostanje Francuza u desetogodišnjem je razdoblju smanjeno 4 postotna poena, na 105, a Britanaca 12 postotnih poena, sa 120 na 108 prosjeka EU.Stvarna pojedinačna potrošnjau Crnoj Gori je 54, Srbiji 45, a BiH 39 posto prosjeka. AIC pokazuje stvarnu potrošnju građana neke zemlje bez obzira na to jesu li dobra i usluge koje su im na raspolaganju platila kućanstva, vlade ili neprofitne organizacije.

Globalna ekonomija raste najviše od 2011., ali se nejednakost ne smanjuje

Generalni tajnik OECD-a Angel Gurria poručio je da trebamo inkluzivniju globalizaciju koja radi za sve, usmjerenu na dobrobit ljudi
AUTOR: VALENTINA WIESNER MIJIĆ

(VEČERNJI LIST) - Organizacija za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD) popravila je svoje prognoze globalnog gospodarskog rasta iz ožujka: smatraju da će svjetska ekonomija u ovoj godini rasti po stopi od 3,5 posto, a u sljedećoj po 3,6 posto, što je najbolji rezultat od 2011. Prije tri mjeseca za ovu su godinu još prognozirali povećanje BDP-a od 3,3 posto. Što to uistinu znači za globalno blagostanje? Generalni tajnik OECD-a Angel Gurria upozorio je da ovakav rast nije dovoljan da bi zadovoljio očekivanja vezana uz bolji životni standard i smanjenje rastućih nejednakosti u primanjima. Usto, mogle bi ga ugroziti protekcionističke politike nekih država. "Trebamo inkluzivniju globalizaciju koja radi za sve, usmjerenu na dobrobit ljudi", smatra Gurria.

OECD-ovi su analitičari zadržali prognozu rasta za Veliku Britaniju od 1,6 posto u 2017. i jedan posto u 2018., no smatraju da će zbog Brexita usporiti sljedećih godina: očekuju smanjenje potrošnje zbog rasta cijena i nižih plaća. S druge strane, rast eurozone poduprijet će Njemačka za koju je prognoza poboljšana sa 1,6 na 1,8 posto i za ovu i za 2018. Prognoza za SAD prilično je spuštena; s 2,4 posto u 2017. i 2,8 posto u 2018. na 2,1 i 2,4 posto.

Pozitivne učinke slabljenja dolara poništit će odgađanje rezanja poreza i potrošnje u infrastrukturnim projektima. Nešto manje od prijašnjih očekivanja oslabit ćei kineski rast: na 6,6 posto u ovoj i 6,4 posto u sljedećoj godini, zahvaljujući poticanju potrošnje koja povećava izvoz i oporavak azijske trgovine. Rezultat je povećanje volumena svjetske trgovine na 4,6 posto, što je gotovo dvostruko više nego 2016.

Usto, prognoza za Indiju poboljšala se na 7,3 posto u ovoj i 7,7 posto u 2018., a pomak nabolje ima i Japan čiji će BDP rasti 1,4 posto u 2017. i 1 posto u 2018.


19. lipnja 2017.

Udruge i sindikati: "Povucite zakon o ratifikaciji CETA-e iz hitne procedure"

H-ALTER - Iako Vlada nije naručila detaljnu studiju utjecaja CETA-e na RH, s obzirom na trenutnu slabost hrvatskog gospodarstva i na činjenicu da nam je Kanada relativno nebitan trgovinski partner, za očekivati je kako se Hrvatska neće nalaziti među dobitnicima u slučaju ratifikacije sporazuma", poručile su udruge i sindikati.

Kao točka na dnevnom redu 13. sjednice Odbora za vanjsku politiku Hrvatskog sabora, koja bi se trebala održati danas našao se i prijedlog Zakona o potvrđivanju Sveobuhvatnog gospodarskog i trgovinskog sporazuma (CETA) između Kanade i EU, za kojeg se predlaže donošenje po hitnom postupku. Tim povodomZelena akcija, Nezavisni hrvatski sindikati, Savez samostalnih sindikata Hrvatske, GONG i Centar za mirovne studije uputili su otvoreno pismo svim saborskim zastupnicima i zastupnicama kojim ih upozoravaju na dalekosežnost i potencijalnu štetnost posljedica koje bi mogle proizići iz ratifikacije ovog sporazuma, te zahtijevaju povlačenje Zakona iz hitne procedure i provođenje široke javne rasprave o ovoj temi.

"Odredbe o zaštiti stranih ulagača i rješavanju sporova između ulagača i države (ISDS/ICS) ugrađene u CETA-u i slične sporazume, u znatnoj mjeri smanjuju manevarski prostor država na području javnih politika, omogućavajući stranim kompanijama da traže milijunske odštete (koje podmiruju porezni obveznici) zbog zakona, politika ili drugih mjere koje štete njihovim investicijama, pa bili oni i u javnom interesu", upozorili su.

U pismu se upozorava i na to kako pristajanje na ovakav tip rizika i potencijalnih pritisaka na javna sredstva nije moguće braniti čak niti s čisto ekonomskog stanovišta, budući da i službene ekonomske projekcije Kanade i EU-a predviđaju marginalan ekonomski rast (u najoptimističnijem scenariju porast BDP-a EU od 0,08% i porast ukupnog izvoza iz EU od 0,07%). "Iako Vlada nije naručila detaljnu studiju utjecaja CETA-e na RH, s obzirom na trenutnu slabost hrvatskog gospodarstva i na činjenicu da nam je Kanada relativno nebitan trgovinski partner, za očekivati je kako se Hrvatska neće nalaziti među dobitnicima u slučaju ratifikacije sporazuma", poručile su udruge i sindikati.

106. zasjedanje Međunarodne konferencije rada

NHS - 5. lipnja 2017. godine u Ženevi je sa zasjedanjem počela 106. Međunarodna konferencija rada. U predstavljanju svog izvještaja Rad u klimatskim prmjenama: Zelena inicijativa, glavni direktor Međunarodne organizacije rada (MOR), Guy Ryder, naglasio je sve veću važnost zelenog gospodarstva te važnost tripartitnog dijaloga u što pravednijem prijelazu u okolišno održivom razvoju. Izbor koji nam se nameće između rasta i otvaranja radnih mjesta i zaštite planete je lažan, naglasio je, jer gospodarski rast i radna mjesta ne proturječe zaštiti okoliša, oni mogu biti komplementarni. Jasno je da će doći do velikih poremećaja, ali pomoću dijaloga i suradnje moguće je pronaći najprihvatljivija rješenja. Također, naglasio je kako je upravljanje migracijama radnika ustavna obveza MOR-a te je ta tema od velike međunarodne važnosti. Konferenciji se obratio i predsjednik Urugvaja, dr. Tabaré Vásquez, kao predstavnik države „koja je izašla  kao pobjednik u svojoj borbi za demokraciju te danas ima snažne instituticije i političku kulturu dijaloga.“ Predsjednik Urugvaja naglasio je kako je socijalni dijalog ključ socijalnog ugovora i održivog napretka.

Rad konferencije nastavlja se po odborima koji će pokrivati teme primjene međunarodnih radnih standarda, migracije radnika, promicanja mira i stabilnosti kroz reviziju Preporuke o zapošljavanju (Prijelaz iz rata u mir, 1944., (Br. 71), temeljnih načela i prava na radu kao follow up Deklaracije o socijalnoj pravdi. Odbor za primjenu standarda raspravljati će o pravima na radu u zemljama širom svijeta, a poseban naglasak je na zaštiti zdravlja na radu.

Također, 15. lipnja će se održati i sastanak na visokoj razini Svijet rada na kojem će se razgovarati o položaju žena na tržištu rada, a na kojem će sudjelovati predsjednice Malte, Mauricijusa i Nepala. Na prigodan način će se obilježiti i Dan borbe protiv dječjeg rada (12. lipnja)

Međunarodna konferencija rada najviše je tijelo Međunarodne organizacije rada koje se sastaje jednom godišnje u lipnju, a sastoji se od tripartitnih delegacija 187 države članice. Ove godine u delegaciji Republike Hrvatske, kao predstavnica sindikata, sudjeluje Katarina Rumora, pravna savjetnica u NHS-u.

526. plenarno zasjedanje EGSO-a

NHS - U Bruxellesu je 31. svibnja i 1. lipnja 2017. godine održana 526. plenarna sjednica Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora (EGSO). Plenarnoj sjednici uvijek prethodi sastanak radničke skupine (Skupina II) na kojem se uobičajeno raspravljaju prijedlozi mišljenja o kojima će se glasovati na plenarnoj sjednici te trenutačni problemi s kojima su suočene sindikalne organizacije u Europskoj uniji. Na plenarnom zasjedanju su, između ostalih usvojena mišljenja o Zaštiti radnika od rizika zbog izloženosti kancerogenim ili mutagenim tvarima na radu (SOC/559),  Obradi osobnih podataka (TEN/629), Inicijativi za novoosnovana i rastuća poduzeća (INT/812), Umjetnoj inteligenciji (INT/806), Stanju energetske unije (TEN/626), Evaluaciji programa Erasmus+ sredinom provedbenog razdoblja, Paketu mjera za usluge (INT/815) i dr.

Emily O’Reilly, europski ombudsman članove Odbora je izvijestila o zadacima i aktivnostima europskog ombudsmana, a održana je i opća rasprava sa EU povjerenikom za kulturu Tiborom Navracsicsem. Na kraju plenarnog zasjedanja održana je i rasprava sa predsjednikom Europskog parlamenta, Antoniom Tajanijem o prioritetima Europskog parlamenta i jačanju suradnje Parlamenta i EGSO-a.

EGSO je savjetodavno tijelo svim tijelima odlučivanja na razini Europske unije. Od 350 članova 9 ih je iz Hrvatske, a hrvatske sindikate zastupaju Ana Milićević Pezelj (SSSH), Vilim Ribić (MHS) i Marija Hanževački (NHS).


02. lipnja 2017.

BDP porastao za 2,5% u prvom tromjesečju ove godine

Izvor: N1 - Državni zavod za statistiku (DZS) objavio je u srijedu prvu procjenu bruto domaćeg proizvoda (BDP) u prvom tromjesečju ove godine. Procjena pokazuje da je tromjesečni BDP u prvom tromjesečju 2017. realno veći za 2,5% u odnosu na isto tromjesečje 2016. Ovo je već deseto tromjesečje zaredom kako BDP raste, ali sporije nego u prethodnom, kada je gospodarstvo poraslo 3,4 posto na godišnjoj razini, najviše još od prvog kvartala predrecesijske 2008. godine. Najveći pozitivan doprinos povećanju obujma BDP-a u prvom tromjesečju 2017. ostvaren je rastom izvoza roba (3,4 postotnih bodova). Doprinos domaće potražnje je pozitivan (3,8 postotnih bodova). Među sastavnicama domaće potražnje najsnažniji pozitivan utjecaj na kretanje gospodarske aktivnosti prouzročen je rastom izdataka za konačnu potrošnju kućanstava (2,0 postotnih bodova). Značajan doprinos povećanju obujma dale su i bruto investicije u fiksni kapital (1,1 postotnih bodova).

Podsjetimo, osam makroekonomista, koji su sudjelovali u anketi Hine, procjenjivali su u prosjeku da je gospodarstvo poraslo za 3,1 posto na godišnjoj razini.

Njihove procjene rasta kretale su se u vrlo širokom rasponu od 2,3 do 4,2 posto.

Rast od 2,5 posto najsporiji je od četvrtog tromjesečja 2015. godine.

Najveći pozitivni doprinos BDP-u u prvom tromjesečju ostvaren je rastom izvoza roba, 3,4 postotna boda.

Doprinos domaće potražnje bio je pozitivan, 3,8 postotnih bodova, dok je doprinos neto inozemne potražnje bio negativan.

Prema sezonski prilagođenim podacima, BDP je u prvom tromjesečju ojačao za 0,6 posto u odnosu na prethodni kvartal, dok je u odnosu na prvo lanjsko tromjesečje porastao za 3,4 posto.

Nacionalna rasprava o Bijeloj knjizi o budućnosti Europe

NHS – U Zagrebu je u organizaciji Europskog gospodarskog i socijalnog odbora - EGSO održana rasprava o Bijeloj knjizi Europske komisije o budućnosti Europe kako bi se doznala stajališta organizacija i predstavnika civilnog društva o pet scenarija za budući razvoj Europe. U uvodnom je dijelu sudionike pozdravio Branko Baričević, voditelj Predstavništva Europske komisije u Zagrebu, koji je naglasio kako je Europa najuspješniji projekt na svijetu jer je stvoreno veliko zajedničko tržište, ljudi koji su najbogatiji i najobrazovaniji na svijetu, pola milijarde ljudi koji žive zajedno pod istim zakonima, a sve je bilo dragovoljno i bez nasilja. „Budući smo suočeni s brojnim izazovima, od globalizacije, utjecaja novih tehnologija na društvo i radna mjesta, sigurnosnih pitanja i migracijskih trendova, ne smijemo dopustiti da nas oni preopterete, nego o tome moramo razviti javnu raspravu kako bi građani i vlade odlučili kako će preostalih 27 članica Unije osmisliti svoju novu budućnost, rekao je Baričević.

U nastavku su hrvatski članovi EGSO-a Dragica Martinović, Toni Vidan i Vilim Ribić iznijeli svoja promišljanja vezano uz predložene scenarije za budući razvoj Europe.
Uslijedila je panel rasprava „Geopolitički, gospodarski i društveno-kulturni aspekti pojedinih scenarija i hrvatskog članstva u EU“, u kojoj su sudjelovali Višnja Samardžija, Institut za razvoj i međunarodne odnose, Boris Cota, Ekonomski fakultet, Zvonimir Savić i Davorko Vidović iz Hrvatske gospodarske komore.

EGSO organizira rasprave o budućnosti Europe u svim državama članicama kako bi prikupio stajališta, prioritete i pitanja koja zabrinjavaju civilno društvo. Te nacionalne rasprave dio su velike rasprave o "putu naprijed" za Europu, koju su europske institucije pokrenule u cijelom EU-u i u koju su uključeni građani, tijela vlasti i organizacije. Ideje iznesene tijekom rasprava bit će uključene u mišljenje EGSO-a o budućnosti Europe koje će se objaviti u srpnju 2017. godine.

Predloženi scenariji prema kojima bi se Europa mogla razvijati do 2025. godine, samo su indikativni, preklapaju se i međusobno ne isključuju i služe kao podloga za raspravu, a konačni scenarij vjerojatno će biti kombinacija elemenata iz ponuđenih scenarija i novih rješenja.

Scenarij 1: Ne odustajemo - EU želi ostvariti plan pozitivnih promjena.
Scenarij 2: Samo zajedničko tržište - EU se postupno okreće samo jedinstvenom tržištu.

Scenarij 3: Oni koji žele više, čine više - EU omogućuje državama članicama koje to žele da zajedno učine više u određenim područjima.
Scenarij 4: Činiti manje, ali učinkovitije - EU usredotočena je na bolje i brže ostvarenje rezultata u određenim područjima, dok u drugim čini manje.

Scenarij 5: Zajedno činimo mnogo više - EU odluči činiti mnogo više u svim područjima politika.

Glavna područja EU politika na koje upućuje Bijela knjiga:

    Jedinstveno tržište i trgovina
    Ekonomska i monetarna unija
    Schengen, migracije i sigurnost
    Vanjska politika i obrana
    Proračun EU-a
    Sposobnost ostvarivanja rezultata

EGSO je savjetodavno tijelo svim tijelima odlučivanja na razini Europske unije. Od 350 članova 9 ih je iz Hrvatske, a hrvatske sindikate zastupaju Ana Milićević Pezelj (SSSH), Vilim Ribić (MHS) i Marija Hanževački (NHS).

BANSKI DVORI NE ODUSTAJU Vlada želi fleksibilniji radni odnos, sindikati se spremaju na - rat

ZAKON O RADU
Autor: Gabrijela Galić

To više nije pitanje samo sindikata, nego cijelog društva, to je pitanje budućnosti zemlje, stvaranja neprijateljskog okruženja za obitelj, mlade, djecu, mirovinski i zdravstveni sustav, kaže Krešimir Sever

(Novilist.hr) ZAGREB Nestandardno, atipično zapošljavanje, odnosno fleksibilniji oblici rada, pokazao je i novi OVI indeks Ekonomskog instituta, u porastu je u Hrvatskoj. Prije devet godina udio oglasa za posao s ugovorima na određeno vrijeme u ukupnom broju oglasa za posao bio je 20,8 posto, da bi lani porastao na 47,2 posto. Posljedica je to s jedne strane krize u kojoj su se poslodavci teže odlučivali zapošljavati radnike za stalno, ali i promjena Zakona o radu koje su olakšale zapošljavanje na određeno vrijeme te, među ostalim, značajno olabavile uvjete za poslovanje Agencija za privremeno zapošljavanje te omogućile dopunski rad. U kojoj mjeri je fleksibilizacija radnog zakonodavstva potaknula atipično zapošljavanje svjedoče i podaci Europskog statističkog ureda prema kojima u Hrvatskoj atipični oblici zapošljavanja rastu brže nego u drugim članicama, a udio radnika koji su u nekom obliku rada na određeno vrijeme veći je od prosjeka EU-28 za više od sedam postotnih bodova.

Snažnija edukacija

Hrvatska, tako, ubrzano upoznaje model atipičnog rada koji je proteklih godina sve više i više pod povećalom. Ne upozorava više samo europski sindikalni pokret na pogubnost cjepkanja radnih mjesta, već i stručna javnost jer se iz istraživanja u istraživanje dokazuje kako su fleksibilni oblici rada doveli do porasta siromaštva među radnom populacijom. A to i sama Europska komisija priznaje u svojim dokumentima. U nedavnoj analizi, francuski ekonomisti Philippe Askenazy i Christine Erhel među ostalim zaključuju kako bi se politike, umjesto na fleksibilizaciju tržišta rada trebale usmjeriti na stvaranje kvalitetnih radnih mjesta, kao i snažniju edukaciju nisko kvalificirane radne snage. Oni navode kako je fleksibilizacija radnih odnosa u krizi dijelom korištena kao lijek za smanjenje nezaposlenosti. No, ona ne samo da narušava kvalitetu radnih mjesta već se odražava i na smanjenje produktivnosti. Izračunali su, na primjeru Francuske – za 20 posto.

Velika gospodarstva Europe – Njemačka, Francuska, Velika Britanija, Italija – primjećuju autori, doživjele su oštar pad produktivnosti u jeku krize, između 2008. i 2010. godine, i sporo se vraćaju na razine iz predkriznog vremena. Objašnjenje tog fenomena vide u politikama zapošljavanja koje više od desetljeća promoviraju mnoge vlade. One su rezultirale smanjenjem klasičnih radnih mjesta na neodređeno, odnosno deregulacijom ugovora o radu na neodređeno vrijeme, uz istodobnu promociju atipičnih oblika rada.

Mini poslovi

Drugim riječima, rasli su fleksibilni oblici zapošljavanja, kao što je rad na određeno vrijeme, povremeni rad, rad sa skraćenim radnim vremenom, »nulsatni« ugovori, samozapošljavanje. Za Hrvatsku je, pak, specifično samozapošljavanje, rad na određeno, agencijski rad te studentski rad koji se nerijetko iskorištava, odnosno pokriće je za ugašeno klasično radno mjesto koje onda dijele dva ili više studenata. Specifičnost je i stručno osposobljavanje bez zasnivanja radnog odnosa, koje je praktično proteklih godina bilo jedina mogućnost ulaska mladih na tržište rada. No, Vlada je još svojim programom rada najavila daljnju fleksibilizaciju radnih odnosa. U ovoj godini tako će se obaviti usklađivanje Zakona o radu (ZOR) s direktivama EU-a, dok se iduće godine »otvara« kompletan zakon. U kojem smjeru, donekle oslikava sam ministar rada navodeći kako njime valja obuhvatiti nove oblike rada. A to će u praksi zasigurno značiti i mogući pokušaj reaktiviranja mini poslova, ideje koja je za SDP-ove koalicijske Vlade propala pod pritiskom javnosti.

Zbijanje redova

– Sindikati ne mogu poduprijeti daljnju fleksibilizaciju radnog zakonodavstva. Ali, to više nije pitanje samo sindikata, nego cijelog društva, to je pitanje budućnosti zemlje. To je pitanje stvaranja neprijateljskog okruženja za obitelj, mlade, djecu, mirovinski i zdravstveni sustav – veli Krešimir Sever, predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata, izražavajući bojazan da »nas čekaju teška vremena«, a »ako padnemo na tom ispitu, gotovo je«.

Nesigurni poslovi samom radniku donose niža primanja i nerijetko o takvim radnicima treba skrbiti i socijalni sustav, a s druge strane gube sustavi socijalne sigurnost i cijela ekonomija. Na taj probem ukazuju i francuski istraživači ističući kako politika zapošljavanja zasnovana na nižim troškovima rada i fleksibilnijim oblicima rada ne samo da utječe na produktivnost rada, već ugrožava i financiranje socijalnog modela države. Sindikati su još za vladine programske najave fleksibilizacije radnog zakonodavstva oštro poručili da to neće dopustiti, a žele li se obraniti, već bi sada trebali početi zbijati redove za promjene koje će brzo stići.


26. svibnja 2017.

ZABRINJAVAJUĆI TREND Naličje oporavka tržišta rada: Posao može, ali na određeno

FLEKSIBILIZACIJA
Autor: Gabrijela Galić

Poslodavci ističu da na tržištu nema radne snage koja im je potrebna i opet traže slobodniji uvoz radnika. Pet najtraženijih zanimanja u tri godine prodavač, konobar, kuhar, programer i vozač

(Novilist.hr) ZAGREB - Domaće tržište rada se oporavlja te je u prva četiri mjeseca ove godine potražnja za radnom snagom porasla za 30,1 posto u odnosu na isto razdoblje prošle godine. Istodobno je i razina potražnje za radnom snagom u privatnom sektoru na razinama predkrizne 2008. godine. Međutim, na tržištu je prisutna velika polarizacija pa se traže ili jednostavna zanimanja ili zanimanja s kompleksnim vještinama, a smanjuje se potražnja za radnicima sa srednjom stručnom spremom.

Prije i poslije krize

Pritom je zabrinjavajući trend rasta nestandardnih ugovora, koji se, kako ističe Marina Tkalec, istraživačica s Ekonomskog instituta, odražavaju na ekonomiju, doprinose iseljavanju stanovništva te se negativno odražavaju na demografiju.

Ekonomski institut je, naime, u utorak predstavio OVI indeks (Online Vacancy Indeks), mjesečni indeks online oglasa slobodnih radnih mjesta koji je razvijen u suradnji s portalom MojPosao. Osim što je pokazao da poslodavci najviše nude poslove na određeno vrijeme, otkriva i kako je pet najtraženijih zanimanja u protekle tri godine prodavač, konobar, kuhar, programer i vozač. Primjetan je i porast potražnje za niže kvalificiranim radnicima. Oglasi u kojima se traže takvi radnici 2008. su predstavljali manje od četiri posto ukupnih oglasa, a lani čak 27,4 posto oglasa.

Što se tiče oporavka tržišta, turističke županije, odnosno regije sjevernog i južnog Jadrana bilježe brži oporavak od ostatka države. Tržište rada središnje Hrvatske, sporije se oporavlja dok je, kako veli Tkalec, tržište rada istočne Hrvatske propulzivno i aktivno te premašuje razine potražnje za radom prije krize. Međutim, taj je rast najviše generiran porastom ugovora na određeno vrijeme.

Poslodavci, pak, ističu kako na tržištu nema radne snage koja im je potrebna i ponavljaju svoj zahtjev za slobodnijim uvozom radnika. Obrazovni sustav ne prati potrebe tržišta rada, pogotovo kada je riječ o srednjoškolskom obrazovanju, ističe Gordana Deranja, predsjednica Hrvatske udruge poslodavaca.

Direktor portala MojPosao Igor Žonja, smatra da treba smanjiti trošak rada, odnosno porezna opterećenja na rad, povećati kvote za uvoz stranih radnika te povećati plaće.

Fleksibilizacija

Ministar rada i mirovinskog sustava Tomislav Ćorić, međutim, ističe da je porezni klin u Hrvatskoj na razini EU-a, ali i upozorava kako je Žonja kontradiktoran. Naime, povećan uvoz stranih radnika neće dovesti do rasta plaća.

– Bi li ta plaća bila devet tisuća kuna da su kvote veće? Ne bi – ustvrdio je Ćorić referirajući se na zahtjeve poslodavaca i primjer koji je iznijela Deranja prema kojem brodomonter ili varioc sa srednjom stručnom spremom trenutačno ugovara plaću od devet tisuća kuna neto »što je prije bilo nezamislivo«.

Što se tiče kritika jer se mladima uglavnom nude poslovi na stručnom osposobljavanju bez zasnivanja radnog odnosa, ministar Ćorić ističe kako će se od iduće godine raditi na jačanju pripravništva. Ministar ponavlja kako će se iduće godine razgovarati o promjenama Zakona o radu. Sama Vlada, podsjetimo, to je najavila u svom programu rada govoreći o potrebi daljnje fleksibilizacije radnih odnosa, odnosno »pojednostavljenju određenih procedura, osiguranju učinkovite primjene načela fleksiblnog radnog vremena kao i osiguranju zadržavanja prava za vrijeme nezaposlenosti i u slučaju izvanrednog otkaza«. Svaka fleksibilizacija radnog zakonodavstva, pak, za sobom nosi porast atipičnog zapošljavanja.

Na domaćem tržištu rada najtraženija uslužna zanimanja i poslovi na određeno

TVRDE DA SE TRŽIŠTE RADA OPORAVLJA
Po njezinim riječima, u prva četiri mjeseca ove godine potražnja za radnom snagom porasla je 30,1 posto u odnosu na isto razdoblje prošle godine. Isto tako, potražnja za radnom snagom u privatnom sektoru trenutno je na razinama iz 2008. godine.

(Novilist.hr) ZAGREB – Iako se domaće tržište rada oporavlja, hrvatski poslodavci i dalje najviše nude poslove na određeno vrijeme tea traže zanimanja za koje su potrebne jednostavne vještine, tako da su u top pet najtraženijih zanimanja prodavač, konobar, kuhar, programer i vozač, rečeno je u utorak na konferenciji »Radna mjesta: što gospodarstvu treba i kako mu pomoći?« Na skupu koji su organizirali Ekonomski institut Zagreb i portal MojPosao, predstavljajući rezultate Online Vacancy Indeksa (OVI) – novog indeksa online slobodnih radnih mjesta, kao i analizu trenutnog stanja na tržištu rada, Marina Tkalec s Instituta kazala je da se tržište rada u Hrvatskoj oporavlja. Po njezinim riječima, u prva četiri mjeseca ove godine potražnja za radnom snagom porasla je 30,1 posto u odnosu na isto razdoblje prošle godine. Isto tako, potražnja za radnom snagom u privatnom sektoru trenutno je na razinama iz 2008. godine.

Jadranske, odnosno turističke županije pritom bilježe brži oporavak od ostatka države. Tržište rada središnje Hrvatska, s druge strane, sporije se oporavlja dok je tržište rada istočne Hrvatske propulzivno i aktivno te premašuje razine potražnje za radom prije krize, no taj je rast, navela je Tkalec, najviše generiran porastom ugovora na određeno vrijeme.

U cijeloj Hrvatskoj zamjetan je porast potražnje za niže kvalificiranim zanimanjima, tražena su i neka zanimanja s visokom stručnom spremom, dok je sve manja potražnja za osobama sa srednjom stručnom spremom.

Tkalec je iznijela podatak da su 2008. godine oglasi u kojima se traže radnici nižih stručnih sprema činili manje od 4 posto ukupnih oglasa, a lani čak 27,4 posto.

Mladima se, naglasila je, uglavnom nudi stručno osposobljavanje bez zasnivanja radnog odnosa, zbog čega ih najviše i odlazi iz zemlje. Posebno je zabrinjava velik porast oglasa za posao s ugovorom na određeno vrijeme.

Ministra rada i mirovinskog sustava Tomislava Ćorića rezultati ankete o najtraženijim zanimanjima ne čude jer je Hrvatska turistička zemlja koja 20 posto BDP-a generira upravo iz te grane gospodarstva.

»Što se tiče zadovoljavanja nesklada ponude i potražnje, u ovom trenutku na Zavodu za zapošljavanje imamo 186.500 nezaposlenih osoba, a s druge strane nudi se 17.000 radnih mjesta. Mjerama aktivne politike zapošljavanja mi taj nesklad pokušavamo smanjiti na način da nudimo program prekvalifikacije, odnosno dokvalifikacije obrazovanja nezaposlenih osoba, odnosno stručnog osposobljavanja na radnom mjestu. Nudimo programe koje će nezaposlenima omogućiti da steknu kvalifikacije koje su potrebne poslodavcima«, rekao je Ćorić.

Ukazao je i na nužnost dualnog obrazovanja, što bi mladima omogućilo da opstanu na tržištu rada. Po njemu, trend zapošljavanja na određeno vrijeme u pravilu je posljedica recesije, odnosno povećane nesigurnosti u ekonomiji, dok Hrvatska ide upravo u suprotnom smjeru.

Naveo je naime da hrvatski ekonomski i fiskalni pokazatelji govore u prilog postizanja relativno dobrih stopa gospodarskog rasta i povećanja zaposlenosti. Smatra da će broj ugovora na određeno vrijeme padati daljnjim jačanjem ekonomije. Rekao je i da će se šira rasprava o Zakonu o radu održati sljedeće godine.

Predsjednica Hrvatske udruge poslodavaca Gordana Deranja istaknula je da obrazovni sustav ne prati potrebe poslodavaca te da se djeca školuju za zanimanja koja tržištu rada uglavnom ne trebaju. Zalaže se za mijenjanje obrazovnog sustava, a velik broj nezaposlenih objašnjava time što je u javnom sektoru na snazi zabrana zapošljavanja.

U Hrvatskoj plaće rastu, ali sporije nego u okruženju

(N1) Prosječna bruto plaća u 2016., prema podacima Državnog zavoda za statistiku, iznosila je 7.753 kune te je bila nominalno 1,9 posto i realno 3 posto viša nego godinu ranije, no analitičari RBA ističu da dinamički prikaz kretanja bruto plaća od 2009. ukazuje na prilično stagnantnu nominalnu razinu. Razmjerno viši godišnji rast prosječnih bruto plaća u realnom (3 posto) nego u nominalnom (1,9 posto) izrazu iz Raiffeseinbanke Austria tumače kao posljedicu deflacijskih pritisaka, koji su obilježili gotovo cijelu proteklu godinu. U svojoj analizi u RBA se pozivaju i na podatke The Vienna Institute for International Economic Studies (WIIW Institut), prema kojima je prosječna bruto plaća u Hrvatskoj u prošloj godini iznosila 1.029 eura. Izuzev Slovenije, gdje je prosječna bruto plaća u istom razdoblju iznosila 1.584 eura, Hrvatska se pozicionirala na visokom drugom mjestu u usporedbi sa zemljama u okruženju, poput Češke (1.020 eura), Poljske (979 eura), Slovačke (911 eura), Mađarske (845 eura), Rumunjske (643 eura) i Bugarske (486 eura).

"Međutim, važnoj je naglasiti da dinamički prikaz kroz razdoblje od početka 2009. godine do danas ukazuje na razmjerno snažniji trend rasta prosječnih bruto plaća kod usporedivih zemalja, dok istovremeno prosječna bruto plaća u Hrvatskoj pokazuje poprilično stagnantnu nominalnu razinu, blago iznad 1.000 eura", kažu iz RBA.

Dodaju i da su različiti trendovi u kretanju inflacije u pojedinim zemljama također uvjetovali i različitu dinamiku kretanja prosječnih plaća u realnom izrazu, utječući tako i na realni raspoloživi dohodak

Analitičari RBA osvrću se i na posljednje podatke Eurostata koji pokazuju da je minimalna bruto plaća obračunata u veljači ove godine u Hrvatskoj iznosila 433 eura. Nešto viša minimalna bruto plaća zabilježena je u Poljskoj (453 eura) dok je u Sloveniji dosegnula 805 eura.

Usporedive zemlje u okruženju imale su ipak nižu minimalnu bruto plaću nego Hrvatska - u Mađarskoj je minimalna bruto plaća u tom razdoblju iznosila 412 eura, u Slovačkoj 435 eura, Češkoj 407 eura, Rumunjskoj 275 eura, a Bugarskoj 235 eura.

Analitičari RBA pritom ističu da minimalna bruto plaća u Hrvatskoj čini svega 41 posto udjela u prosječnoj bruto plaći, a da niži udio od Hrvatske ima samo Rumunjska s 40 posto. Kod ostalih zemalja u okruženju taj se udio kreće od 45,4 posto u Poljskoj do 51 posto u Sloveniji.

"Na sjednici Vlade u prosincu prošle godine, donesena je nova uredba kojom je minimalna plaća za 2017. godinu utvrđena u bruto iznosu od 3.276 kuna, što je za 156 kuna ili 5 posto više u odnosu na 2016. godini. Stoga u tekućoj godini očekujemo nastavak trenda godišnjeg rasta prosječnih bruto plaća u nominalnom izrazu, dok će istovremeno realne stope rasta biti donekle skromnije obzirom na povratak pozitivnih stopa inflacije", zaključuju iz RBA.


19. svibnja 2017.

Inflacija u Hrvatskoj u travnju ubrzala na 1,4 posto

DRŽAVNI ZAVOD ZA STATISTIKU:

(GLAS ISTRE) - U Hrvatskoj su u travnju potrošačke cijene porasle za 1,4 posto na godišnjoj razini, što predstavlja nešto višu inflaciju nego mjesec dana ranije, pri čemu su najviše porasle cijene prijevoza te cijene u restoranima i hotelima. U srijedu objavljeni podaci Državnog zavoda za statistiku (DZS) potvrđuju da Hrvatska nakon tri godine izlazi iz razdoblja deflacije, s obzirom da su u travnju potrošačke cijene porasle peti mjesec zaredom. Pritom je rast u travnju, od 1,4 posto, bio nešto viši u odnosu na 1,1 posto iz ožujka, te istovjeran rastu iz veljače, što su najviše stope inflacije u Hrvatskoj od kolovoza 2013. godine.

"Više stope rasta potrošačkih cijena ponajviše su rezultat jačanja uvezenih inflatornih pritisaka koje, za razliku od prethodne tri godine, sada donose pritisak na rast cijena na domaćem tržištu. Blagi poticaj višim cijenama dolazit će i u nastavku godine od jačanja uvoznih inflacijskih pritisaka, prije svega s robnih tržišta sirove nafte i prehrambenih sirovina, a dijelom bi mogao proizići iz učinaka porezne reforme - rasta PDV-a na određene usluge i trošarina - te učinka baznog razdoblja", ističu analitičari Raiffeisenbank Austria.

Dodaju pritom da će manjim dijelom poticaj rastu cijena potrošačkih dobara i usluga dolaziti i od rasta domaće potražnje.

Najviše rasle cijene odjeće i obuće

Službena statistika pokazuje da su u travnju na godišnjoj razini najviše, za 4,4 posto, porasle cijene prijevoza, a unutar prijevoza najveći se godišnji rast, od 9,7 posto, bilježi kod cijena goriva i maziva za osobna prijevozna sredstva.

S rastom od 3,9 posto slijede cijene u restoranima i hotelima, i to ponajprije cijene ugostiteljskih usluga u restoranima i kafićima, koje su povećane za 4,6 posto, dok su cijene smještaja pale za 0,6 posto.

Cijene hrane i bezalkoholnih pića zabilježile godišnji porast od 3,5 posto, uz najviši rast cijena mlijeka, sira i jaja, za 7,8 posto, te mesa, za 5 posto. Istodobno su za 2,7 posto povećane i cijene alkoholnih pića i duhana, pri čemu predvodi duhan, s rastom cijena za 3 posto. Cijene u sektoru zdravlja su u travnju na godišnjoj razini povećane za 2,1 posto, cijene odjeće i obuće rasle su za 1,4 posto, a u sektoru obrazovanja za 1,1 posto.

Porasle su i cijene u sektoru rekreacije i kulture, za 0,8 posto, potom cijene raznih dobara i usluga, za 0,7 posto, kao i cijene pokućstva, opreme za kuću i redovito održavanje kućanstva, za 0,4 posto,

Ukupni rast cijena na godišnjoj razini ublažile su, pak, cijene komunikacija, koje su u travnju ove godine bile 3,2 posto niže nego godinu dana ranije, kao i cijene stanovanja, vode, električne energije, plina i ostalih goriva, koje su na godišnjoj razini smanjene za 2,7 posto.

Cijene porasle i na mjesečnoj razini

U travnju su potrošačke cijene porasle i na mjesečnoj razini, u odnosu na ožujak, i to za 0,5 posto. Pritom su najviše, za 4,9 posto, porasle cijene odjeće i obuće zbog novih kolekcija u ponudi, a s rastom od 0,9 posto slijede cijene usluga u restoranima i hotelima.

S druge strane, najviše su pale cijene komunikacija, za 0,6 posto, kao i hrane i bezalkoholnih pića te u sektoru rekreacije i kulture, za 0,2 posto.

U prva četiri mjeseca ove godine potrošačke su cijene ukupno porasle za 1,2 posto u odnosu na isto lanjsko razdoblje.

Ostvare li se prognoze o rastu u cijena i u idućim mjesecima, 2017. bi mogla biti prva godina s inflacijom nakon tri godine deflacije.

Lani su, naime, potrošačke cijene pale za 1,1 posto, znatno više nego u prethodne dvije godine. U 2015. su cijene u prosjeku pale za 0,5, a u 2014. godini za 0,2 posto. (Hina)

Europska komisija izvješćuje o primjeni Povelje o temeljnim pravima u EU-u tijekom 2016.

Priopćenje Europske komisije

Bruxelles, 18. svibnja 2017. - Danas je Europska komisija objavila svoje godišnje Izvješće o primjeni Povelje EU-a o temeljnim pravima za 2016. godinu. U izvješću se opisuju inicijative poduzete 2016. u EU-u za jačanje temeljnih prava. Daje se i pregled primjene tih prava u brojnim politikama EU-a i u državama članicama u 2016. Prvi potpredsjednik Frans Timmermans izjavio je: Europska unija ne podrazumijeva samo tržište ili valutu, to je prije svega Unija vrijednosti. Kao čuvarica Ugovora Europska komisija ima posebnu dužnost štititi temeljna prava i vladavinu prava u Uniji. To je odgovornost koju dijelimo s institucijama EU-a i državama članicama.

Vĕra Jourová, povjerenica EU-a za pravosuđe, zaštitu potrošača i ravnopravnost spolova izjavila je: Europska komisija radi u svim područjima prava Unije kako bi se zaštitila temeljna prava diljem Europe. To uključuje zaštitu prava djece, jačanje prava na zaštitu osobnih podataka i prava potrošača te jamčenje osnovnih uvjeta i za tražitelje azila ili migrante. Moramo nastaviti s radom kako bismo osigurali da su ona stvarnost za sve diljem Europe. Temeljna ljudska prava vrijede za sve.
U ovogodišnjem se Izvješću zaključuje da nedavni događaji predstavljaju ozbiljnu prijetnju temeljnim pravima. Komisija će jamčiti da se Povelja poštuje u svim zakonodavnim prijedlozima EU-a te da je poštuju sva tijela obvezana njom. Obratit ćemo posebnu pozornost na važan sustav zaštitnih mehanizama, posebice na ključnu ulogu vrhovnih sudova i ustavnih sudova u podupiranju zajedničkih vrijednosti EU-a.

Što se tiče konkretnih inicijativa u zakonodavstvu, u Izvješću se navode sljedeće aktivnosti EU-a 2016.: napravljeni su važni koraci kako bi se osigurala zaštita djece u prekograničnim sporovima o roditeljskoj odgovornosti (Uredba Bruxelles II.a) i pomoglo međunarodnim parovima u razjašnjavanju pravila koja se primjenjuju na imovinskopravne odnose; pokrenuta je internetska platforma za rješavanje sporova u cilju jačanja zaštite potrošača; dogovoren je kodeks postupanja za borbu protiv nezakonitog govora mržnje na internetu s poduzećima Facebook, Twitter, Youtube i Microsoft te je nastavljen važan dijalog o vladavini prava s državama članicama.

Konačnim donošenjem reforme zaštite podataka u travnju 2016. utvrđen je jedinstven skup pravila kojim se građanima olakšava pristup vlastitim osobnim podacima te daju pravo na prenosivost podataka, pojašnjenje „prava na zaborav“ i određena prava u slučaju povrede podataka. Komisija je zaključila i europsko-američki sustav zaštite privatnosti te Krovni sporazum za bolju zaštitu osobnih podataka Europljana kada se ti podaci prenose u SAD. Pravo na pošteno suđenje dobilo je 2016. konkretan učinak donošenjem niza direktiva o pretpostavci nevinosti i pravu biti nazočan na suđenju, pravnoj pomoći te proceduralnim pravima za djecu (za pojedinosti vidjeti ovdje).

Demokracije utemeljene na vladavini prava moraju štititi temeljna prava manjina i najugroženijih. I europske institucije moraju poštovati Povelju u svim svojim aktivnostima. Direktiva o suzbijanju terorizma dobar je primjer uzimanja u obzir niza temeljnih prava u fazi izrade i fazi pregovora.

Godišnji kolokvij o temeljnim pravima
Sloboda i pluralizam medija neizostavni su temelj zdrave demokracije. Komisija je 2016. organizirala kolokvij EU-a o temeljnim pravima o ulozi medija u podržavanju demokracije, temeljnih prava i vladavine prava. U zaključcima se utvrđuju konkretne mjere za poticanje slobode medije i osiguravanje njihove neovisnosti od političkih i financijskih pritisaka, za osnaživanje i zaštitu novinara te promicanje raznolikosti mišljenja u društvu.

Kolokvij o temeljnim pravima 2017. bit će posvećen promicanju i zaštiti prava žena i rodne jednakosti. U kontekstu sve veće netolerancije važno je i da EU ponovno snažno potvrdi i promiče jednaka prava za sve. To će biti i prilika za raspravu o osnaživanju uloge žene u gospodarstvu i politici, pravima žena u javnim i privatnim sferama života i borbi protiv svih oblika nasilja nad ženama, što je i tema ciljanih mjera tijekom čitave godine.

Kontekst

Povelja Europske unije o temeljnim pravima postala je pravno obvezujuća stupanjem na snagu Ugovora iz Lisabona 1. prosinca 2009. Odredbe Povelje prvenstveno su namijenjene institucijama EU-a, a nacionalnim nadležnim tijelima samo kad provode pravo EU-a.

Komisija surađuje s relevantnim nadležnim tijelima na nacionalnoj i lokalnoj razini te na razini EU-a kako bi građani bili bolje informirani o svojim temeljnim pravima te znali kome se mogu obratiti budu li im ta prava povrijeđena. Komisija na portalu europskog e-pravosuđa pruža praktične informacije o tim pravima te je s pučkim pravobraniteljima, tijelima za ravnopravnost i institucijama za ljudska prava uspostavila dijalog o postupku u slučaju pritužbi povezanih s temeljnim pravima.

Rodiljne naknade za nezaposlene 2.328 - za zaposlene 3.991 kn

HRT - Dobre vijesti stižu budućim roditeljima, kojima Vlada diže rodiljne naknade. Vlada je, naime, u saborsku proceduru poslala prijedlog izmjena Zakona o rodiljnim i roditeljskim potporama kojima se rodiljne naknade za nezaposlene povećavaju na 2.328 kn, a za zaposlene na 3.991 kn. Radi se o jednoj od mjera koje su najavljene na nedavno održanom Vijeću za demografsku revitalizaciju Hrvatske. Predstavljajući zakon, ministrica Nada Murganić rekla je da se očekuje da će  zakon stupiti na snagu i početi se primijenjivati već za drugu polovicu 2017. godine. Primjenom ovog zakona osiguranja su i dodatna sredstva u proračunu 156 milijuna u 2017 godini, 313 milijuna kuna, i u 2019. 346 milijuna kuna. Usvojen je i u Sabor upućen novi prijedlog Zakona o zaštiti životinja. Zakon je na Vladi predstavio ministar poljoprivrede Tomislav Tolušić. Kazao je kako će sva  skloništa u Hrvatskoj biti "no kill" - niti jedno neće usmrćivati životinje nakon 60 dana.
 
Usvojena je i odluka o visini naknade predsjednicima, potpredsjednicima i članovima izbornih povjerenstava, kao i predsjednicima, potpredsjednicima i članovima biračkih odbora za provedbu lokalnih izbora. Vlada je darovala palaču Skočibušić Splitsko-dalmatinskoj biskupiji kako bi se tamo otvorio Muzej sakralne umjetnosti.


12. svibnja 2017.

Dobra vijest: Nezaposlenost u Hrvatskoj pala najviše u EU; Loša vijest: I dalje je iznad europskog prosjeka

EUROSTAT
Prema statistici Eurostata, u Hrvatskoj je u ožujku bilo nezaposleno 46 tisuća mlađih od 25 godina, 14 tisuća manje u odnosu na isti lanjski mjesec. Time je na godišnjoj razini ostvaren pad od 7,6 postotnih bodova

(Novilist.hr) - Stopa nezaposlenosti u Hrvatskoj pala je u ožujku na godišnjoj razini najviše od zemalja članica Europske unije (EU), no i dalje je iznad njenog prosjeka, pokazuju podaci europskog statističkog ureda Eurostat. Prema sezonski prilagođenim podacima, u Hrvatskoj je u ožujku bilo nezaposleno 202 tisuće ljudi, pri čemu je stopa nezaposlenosti iznosila 11,3 posto, u odnosu na 14 posto u istom razdoblju lani. Po padu stope nezaposlenosti slijedili su Portugal, s 12 na 9,8 posto, Španjolska, s 20,3 na 18,2 posto, i Irska, s 8,3 na 6,4 posto. Stopa nezaposlenosti u 28 zemalja članica EU u ožujku u prosjeku je iznosila 8 posto, najmanje od siječnja 2009. godine, a 0,7 postotnih bodova manje u odnosu na isti lanjski mjesec, pokazuju podaci Eurostata.

Pritom je ta stopa pala u 23 članice, ostala nepromijenjena u Francuskoj i Austriji, dok je blago porasla u Danskoj, Italiji i Litvi.

Među zemljama članicama, najnižu stopu nezaposlenosti imala je Češka, 3,2 posto, zatim Njemačka, 3,9 te Malta, 4,1 posto. Najviše su pak stope zabilježene u Grčkoj, 23,5 posto (po podacima iz siječnja), i Španjolskoj, 18,2 posto.

Po podacima europskog statističkog ureda, osim Grčke i Španjolske, veću stopu nezaposlenosti od Hrvatske imaju još Cipar (12,5 posto) i Italija (11,7 posto) .

U EU 19,7 milijuna nezaposlenih

Prema sezonski prilagođenim podacima, eurozona je u ožujku zabilježila najnižu stopu nezaposlenosti od travnja 2009., odnosno 9,5 posto, 0,7 postotnih bodova manje nego u istom lanjskom razdoblju.

Statistika Eurostata pokazuje kako je 19,72 milijuna ljudi u EU, od čega njih 15,51 milijun u eurozoni, bilo nezaposleno u ožujku ove godine. U odnosu na veljaču, broj nezaposlenih je pao za 56 tisuća, od čega se njih pet tisuća odnosi na eurozonu.

U odnosu na lanjski ožujak, nezaposlenih je manje za 1,65 milijuna, od čega 991 tisuća otpada na zemlje eurozone.

Prošlog mjeseca 3,88 milijuna osoba mlađih od 25 godina bilo je u EU nezaposleno, a od te brojke 2,73 milijuna otpada na eurozonu. Time se broj nezaposlenih mladih u EU na godišnjoj razini smanjio za 439 tisuća, od čega se 268 tisuća odnosi na područje zajedničke europske valute, pokazuje izvješće Eurostata.

Izraženo u postocima, u odnosu na lanjski ožujak stopa nezaposlenosti pala je s 19,1 na 17,2 posto u EU, te s 21,3 na 19,4 posto u eurozoni. Najniža stopa zabilježena je u Njemačkoj, 6,7 posto, dok po najvišima prednjače Grčka, Španjolska i Italija.

Prema statistici Eurostata, u Hrvatskoj je u ožujku bilo nezaposleno 46 tisuća mlađih od 25 godina, 14 tisuća manje u odnosu na isti lanjski mjesec. Time je na godišnjoj razini ostvaren pad od 7,6 postotnih bodova, s 34,7 na 27,1 posto, pri čemu je jedino Portugal ostvario nešto izraženiji pad, od 7,8 postotnih bodova.

U Hrvatskoj je zbog snažnijega sezonskog zapošljavanja u ožujku, nakon sedam mjeseci pada, povećan broj zaposlenih, navodi se u analizi kretanja na tržištu rada Hrvatske gospodarske komore (HGK).

»Time započinje uobičajeni višemjesečni trend rasta zaposlenosti koji će potrajati do kolovoza ili rujna, kada će završiti sa završetkom glavne turističke sezone«, poručuju analitičari HGK.

Ističu i da je u ožujku, u usporedbi s istim lanjskim mjesecom, broj nezaposlenih manji za 18,9 posto, odnosno za 52,3 tisuće osoba.

»Uslijed takvog pada broja nezaposlenih, i stopa nezaposlenosti je također niža, i to za 2,6 postotnih bodova«, navode analitičari HGK.

No, poručuju i to da ostaje činjenica da se segment zaposlenosti oporavlja vrlo sporo, pod pritiskom ekonomske emigracije i loših demografskih kretanja, odnosno u kontekstu pada broja radno sposobnih stanovnika kojih je u prošloj godini bilo 3,585 milijuna, najmanje otkad postoji usporediva statistika.

»Pod utjecajem sezonskog zapošljavanja, u ožujku očekivano počinje trend rasta broja zaposlenih. Međutim, pod utjecajem ekonomske emigracije i loših demografskih pokazatelja, Hrvatska je prošle godine imala drugu najnižu stopu zaposlenosti u EU28, odmah nakon Grčke«, zaključuje u analizi Zvonimir Savić, direktor Sektora za financijske institucije, poslovne informacije i ekonomske analize HGK.

Stres je nova epidemija zbog straha od otkaza

U Zavodu za zaštitu zdravlja razvili su alat za procjenu rizika (Health&Safety Executive), koji poslodavci mogu koristiti
AUTOR: ROMANA KOVAČEVIĆ BARIŠIĆ

(VEČERNJI LIST) - Loša organizacija rada, nedostatak komunikacije s nadređenima i nejasne upute o radnim zadacima, uz više nadređenih koji radnike zatrpavaju svatko svojom količinom posla, najveći su uzroci pojačanog stresa zaposlenih. Utvrdili su to stručnjaci Zavoda za zaštitu zdravlja i sigurnost na radu,provodeći istraživanjao utjecaju stresa na tjelesno i psihičko zdravlje radnika koji rade u smjenama. Međutim, uočeno je da navedeni problemi nadrastaju smjenski rad i izložena mu je većina zaposlenih. Pokazalo se i da je problem koji značajno utječe na pojačan stres neizvjesnost posla –90% ljudiu firmama koje dobro posluju boji segubitka posla.

Promjene su moguće

– Područje psihosocijalnih rizika ogroman je problem. Prije su bili aktualni problemi tipa buke, to se lako mehanički rješava, ali danas je stres nova epidemija, a on jeteško mjerljiv– kaže dr. Marija Zavalić, ravnateljica Zavoda. Analize govore da dugotrajna izloženost stresu posljedično znači i osjećaj lošeg zdravlja, a literatura kaže da dovodi i do kardiovaskularnih i niza drugih bolesti.

– Europska agencija za sigurnost izdravlje na radusmatra da se i psihosocijalnim rizicima može učinkovito upravljati kao i ostalim rizicima na radnom mjestu, ako ih se razumije i dobro procijeni – ističeHelena Koren, psihologinja Službe za zdravlje na radu.Izmjene Zakona o zaštiti na radu 2014.uvele su stres i borbu protiv stresa kao obvezu poslodavca, pa su u Zavodu, po uzoru na EU, razvili alat za procjenu rizika (Health&Safety Executive). Svaki poslodavac tako može adekvatno napraviti procjenu rizika i iz nje dobiti podatke o tome što je u radnoj sredini najrizičnije i jesu li radnici u povećanom stresu. Najčešća je metoda procjeneanketa među radnicimao njihovoj izloženosti psihosocijalnim rizicima. Smanjivanje ili uklanjanje rizika, kao sljedeći korak, zahtijeva vrijeme i promjene u radnom okruženju, organizaciji rada, upravljanju i socijalnoj klimi u firmi, uglavnom puno razgovora. Stručnjaci Zavoda provode seminare i edukacije poslodavaca i povjerenika za zaštitu na radu.

Razgovor bez straha

Kada 90% radnika ukomunikaciji s poslodavcimaosjeti da mogu iznijeti problem, a da im to neće ugroziti radno mjesto, onda ćemo uspjeti, poručuju stručnjakinje Zavoda. U Europi to rade10-15 godinapa tek sada imaju rezultate, mi malo kasnimo. Mnogi su, kaže, skeptični kad to čuju, ali ako ne počnemo, ne možemo ni doći do toga.

Radnici često izgore na poslu, a da se to uopće ne prepozna

Upitnik, među ostalim, traži da na skali od “nikad” preko “rijetko” do “uvijek” radnici ocijene situacije kao što su “Različiti ljudi na poslu zahtijevaju od mene obavljanje radnih zadataka koje je teško uskladiti”, “Imam nedostižne rokove”, “Moram raditi jako brzo” itd. Iz kategorije međuljudskih odnosa: “Postoji nesloga ili napetost među kolegama”, “Izložen sam uznemiravanju u obliku nepristojnih riječi ili ponašanja” itd. (upitnik je na stranici http://hzzzsr.hr/). – Važno je uočiti promjene u ponašanju. Npr. agresija je često rezultat burnouta (izgaranja na poslu). Kažemo za radnika da je lijen, a nitko ne vidi što je iza toga – upozorava dr. Ina Kardoš.

Čelnici HAKOM-a opstruirali formiranje sindikata i sad moraju platiti preko 40 tisuća kuna kazne

PRAVOMOĆNA PRESUDA
Radnici koja je pokrenula osnivanje sindikata uručen je poslovno uvjetovani otkaz te joj je zabranjen pristup HAKOM-u. Četvero radnika koji su se javno izjasnili da su članovi sindikata dobili su opomenu pred otkaz, oduzeti su im službeni mobiteli, smanjena vrijednost boda, a nakon promjene imena Agencije nisu im ponuđeni novi ugovori

Autor: Gabrijela Galić

(Novilist.hr) ZAGREB - Hrvatska regulatorna agencija za mrežne djelatnosti (HAKOM) kao i Dražen Lučić, predsjednik Upravnog vijeća te Mario Weber, ravnatelj HAKOM-a krivi su jer ostvarili zabranjen nadzor nad utemeljenjem i djelovanjem sindikata. Potvrdila je to presuda Visokog prekršajnog suda RH, kojom se kao neosnovane odbijaju žalbe HAKOM-a protiv prvostupanjske presude Prekršajnog suda u Zagrebu od prije dvije godine. Prvooptuženi HAKOM stoga je dužan platiti kaznu od 33 tisuće kuna kao pravna osoba, a Lučić i Weber kao odgovorne osobe moraju platiti po 4,2 tisuće kuna kazne zbog sprečavanja sindikalnog rada. Istodobno, na teret tri optuženika u jednakom iznosu pada i trošak žalbenog postupka pred Visokim prekršajnim sudom. Pravomoćna presuda zbog onemogućavanja rada sindikata u HAKOM-u donesena je još u siječnju, no na adresu Sindikata državnih i lokalnih službenika i namještenika (SDLSN) stigla je ovaj tjedan.

Sindikat je odmah zatražio smjenu čelnih ljudi HAKOM-a, odnosno Lučića i Webera i to kako bi se »čelnicima tijela javne uprave poslala jasna i nedvosmislena poruka da opstrukcija prava na sindikalno organiziranje nema podršku zakonodavne i izvršne vlasti«.

Cijeli slučaj započeo je još prije tri godine, kada su zaposleni u HAKOM-u, odnosno tadašnjoj Hrvatskoj agenciji za poštu i elektroničke komunikacije, pokušali osnovati sindikat.Radnici koja je pokrenula osnivanje sindikata uručen je poslovno uvjetovani otkaz te joj je zabranjen pristup HAKOM-u. Kada je, pak, podružnica SDLSN-a osnovana, među ostalim, pokrenuta je peticija od strane nečlanova sindikata za iskazivanje nepovjerenja sindikalnom povjereniku. Četvero radnika koji su se javno izjasnili da su članovi sindikata dobili su opomenu pred otkaz, oduzeti su im službeni mobiteli, smanjena vrijednost boda, a nakon promjene imena Agencije nisu im ponuđeni novi ugovori...

No, postupanje suprotno međunardonim konvencijama, Ustavu, zakonodavnom okviru poslodavcu se obilo o glavu. Hrvatska je, a na to je podsjetio i službenički sindikat, ratificirala Konvenciju broj 87 Međunarodne organizacije rada , a kojom je utvrđeno da radnici imaju pravo, bez ikakve razlike i prethodnog odobrenja, osnivati i pristupati udrugama prema svojem izboru, a pritom se javne vlasti moraju suzdržavati od svakog uplitanja koje bi ograničavalo to pravo ili ometalo njegovo zakonito ostvarivanje.


28. travnja 2017.

Radna mjesta sve više okupiraju studenti, agencijski i radnici na određeno vrijeme

SJEDNICA ODBORA ZA RAD
Autor: Gabrijela Galić

Radnici na određeno su egzistencijalno ugroženi i ucjenjeni, lako se otpuštaju, nemaju pravo na otpremninu, a s ugovorima na određeno mogu raditi do mirovine, jer većina poslodavaca ima više tvrtki pa ih mogu seliti iz jedne u drugu. Stoga i ona ističe nužnost da država takav rad stavi na dnevni red i ograniči ga

(Novilist.hr) ZAGREB - Hrvatskoj je potreban potpuni zaokret u sustavu rada, poručio je Krešimir Sever, predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata (NHS) s tematske sjednice saborskog Odbora za rad organizirane povodom Međunarodnog praznika rada, 1. svibnja. »Tražimo potpuni zaokret«, veli Sever, odnosno postrožavanje agencijskog rada, povećanje minimalne i svih plaća, stavljanje pod nadzor radnog vremena što će dovesti do novog zapošljavanja. Ističe i kako studentski i učenički rad treba staviti pod stroži nadzor. Državna tajnica u ministarstvu rada i mirovinskog sustava Katarina Ivanković Knežević ističe kako se zadnjih nekoliko mjeseci međuresorski radi na pitanju studentskog rada. Tako je u pripremi i projekt povezivanja svih studentskih centara s Poreznom upravom kako bi se mogao kontrolirati studentski rad, na kojem se prije dvije godine obrnulo oko milijardu kuna.

Iako je intencija Odbora bila dovesti pred saborske zastupnike radnike koji rade, a ne primaju plaću, agencijske radnike, one koji rade na određeno vrijeme, radnike kojima poslodavac ne dozvoljava sindikalno organiziranje, naum im nije uspio.Takvi radnici nerado javno zbore tako da je uloga prezentera situacije pripala predstavnicima sindikata. No, niti saborski zastupnici nisu pokazali prevelik interes za temu, jedva ih se desetak okupilo na tematskoj sjednici.

Rad na određeno prevladavajući je u trgovini, a Zlatica Štulić, predsjednica Sindikata trgovine navodi kako ne zna niti jednog trgovca koji je proteklih godina zaposlen na neodređeno vrijeme s probnim rokom. Radnici na određeno su egzistencijalno ugroženi i ucjenjeni, lako se otpuštaju, nemaju pravo na otpremninu, a s ugovorima na određeno mogu raditi do mirovine, jer većina poslodavaca ima više tvrtki pa ih mogu seliti iz jedne u drugu. Stoga i ona ističe nužnost da država takav rad stavi na dnevni red i ograniči ga.I agencijski rad i rad na određeno (a trenutno 24 posto zaposlenih tako radi) su u porastu. I to od 2014. godine kada su ti instituti izmjenama Zakona o radu dodatno fleksibilizirani. Promjene, uz snažne proteste sindikata, pa i udruga civilnog društva proveo je Mirando Mrsić, tadašnji ministar rada. No, danas s pozicije oporbenog zastupnika i predsjednika Odbora za rad problematizira te pojave na tržištu rada.

Sa studentima kao nelojalnoj konkurenciji zaposleni u Hrvatskom telekomu (HT) godinama su živjeli, no od izmjena ZOR-a studente sve više zamjenjuju agencijski radnici. »U HT-u je nekada bilo za dovoljstvo raditi«, veli Juko Cikojević, predsjednik Hrvatskog sindikata telekomunikacija (HST) podjećajući kako svake godine otkaze »bez kriterija« dobije 150 do 200 radnika. Njih zamjenjuju studenti, odnosno agencijski radnici.Tako je 2014. godine u HT-u radilo 6,5 tisuća zaposlenih, pri čemu i 160 agencijskih radnika, dok se na 1,1 tisući studentskih radnih mjesta izmjenjivalo i do dvije tisuće studenata. Godinu dana kasnije, dakle s punom primjenom izmijenjenog ZOR-a, broj zaposlenih je pao ispod četiri tisuće, broj agencijskih radnika je porastao na 930, a broj studentskih radnih mjesta je pao na 800. Tijekom prošle godine, pak, u firmi je bilo 3,7 tisuća zaposlenih, a kako veli Cikojević, broj agencijskih radnika kretao se od 1,2 do 1,5 tisuća, dok je studentskih radnih mjesta bilo 664. I, kako kaže Cikojevi, u HT-u roditelji i djedovi ostaju bez posla, da bi njihova djeca i unuci privremeno radili.

Sever o promjenama Zakona o radu: Nužan je potpuni zaokret u sustavu rada

Piše: Narod.hr - Sindikalni čelnik Krešimir Sever poručio je u srijedu, na tematskoj sjednici saborskog Odbora za rad, na kojoj se raspravljalo o prijedlogu udruge U ime obitelji o zaštiti radnika nedjeljom i ispravnoj regulaciji rada nedjeljom te o položaju radnika u Hrvatskoj, kako je Hrvatskoj potreban potpun zaokret u sustavu rada. Tražimo potpun zaokret u sustavu rada, postrožavanje agencijskog rada, stavljanje pod nadzor radnog vremena, povećanje minimalne i svih plaća, postrožavanje rada studenata i učenika kojima treba omogućiti dobre stipendije, a ne da zbog toga jer su jeftini budu konkurencija svojim roditeljima, rekao je Sever na sjednici Odbora čija je tema bila “Biti radnik u Hrvatskoj – zadovoljstvo, privilegija ili kazna?” Sever je, referirajući se na upozorenje Zlatice Štulić (Sindikat trgovine) da je rad na određeno gotovo prevladao u trgovini, iznio podatak da su glavninu novozaposlenih u ožujku činili upravo zaposleni na određeno. U ožujku je na neodređeno zaposleno 1557 ljudi, na određeno čak 17.851, dakle 92 posto svih zaposlenih, rekao je Sever, suglasan da su tako zaposleni u daleko nepovoljnijoj poziciji od onih sa poslom ‘za stalno’.

Podsjetimo, udruga U ime obitelji predala je Saboru prijedlog Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o radu. “Naš prijedlog će, bude li političke volje, omogućiti da se u Zakon o radu unesu promjene koje će osigurati dvije stvari. Jedna je da radnici zaposleni u trgovinama mogu odlučiti žele li raditi nedjeljom, druga je da će osigurati minimalnu naknadu koju je poslodavac dužan platiti radniku koji radi nedjeljom ili blagdanom, a to je najmanje 50 posto više od standardne satnice zaposlenika. U ovom trenutku je zakon tako loše napravljen da poslodavac može podići radniku plaću za jednu kunu i da to znači da ga plaća za rad nedjeljom i blagdanom”, rekla je Željka Markić, predsjednica udruge U ime obitelji.

“Naša je procjena da veliki lanci koji u Hrvatskoj rade u nedjeljom, a u inozemstvu ne rade, kod nas rade iz tog razloga što ne moraju plaćati radnike na odgovarajući način i ne moraju im u praksi dati slobodan dan za to. Za nas je to pitanje društvene pravednosti i osiguravanja da ljudi u Hrvatskoj koji rade u trgovini imaju Ustavom zajamčeno pravo na slobodan dan u tjednu”, istaknula je Željka Markić.

Zlatica Štulić (Sindikat trgovine) na tematskoj sjednici saborskog Odbora za rad rekla je kako su radnici na određeno egzistencijalno ugroženi i ucijenjeni, rade prekovremeno, lakše ih otpuštaju, nemaju pravo na otpremninu. Istaknula je Štulić, zauzimajući se da država pitanje rada na određeno vrijeme stavi na dnevni i ograniči ga.

No, da ima radnika s još težim sudbinama, posvjedočila je Đurđa Grozaj iz ugašene tvrtke Kamensko. Prošlo je sedam godina, još čekamo naše plaće, mnoge žene nisu izdržale, rekla je Grozaj, prozivajući državu da im je, umjesto da ih zaštiti, provela ovrhe kad nisu mogle podmirivati obveze.

U Hrvatskom telekomu je privilegij raditi, nekada je bilo i zadovoljstvo, kaže Juko Cikojević, predsjednik Hrvatskog sindikata telekomunikacija (HST), koji navodi da se svake godine u tvrtki bez kriterija otkazuje između 150 i 200 ugovora o radu.

Stalno zaposlene koji dobiju otkaz zamjenjuju studenti i agencijski radnici, koji su jeftinija radna snaga, ističe Cikojević, iznoseći podatak da se broj ukupno zaposlenih u tvrtki smanjio sa 6500 s početka 2014. na 3700 koncem 2016. godine, broj agencijskih radnika narastao je sa 160 na 1200 do 1500, a broj radnih mjesta za studente smanjio se sa 1100 na 664.

Bojan Poljičak iz tvrtke Adeco koja zapošljava agencijski, iznosi pozitivne pokazatelje njenog rada. U proteklih 13-14 godina svi su radnici u ugovornom roku dobili plaće, malo je onih sa minimalnom, kaže.

Hrvatska udruga poslodavaca (HUP) zastupa zakonito, legalno poslovanje, no kao i u svemu drugome ima izuzetaka, kaže Bernard Jakelić i ključem svega označava socijalni dijalog. Mišljenja je da je sustav tripartitnog socijalnog dijaloga vrlo prihvatljiv, no problem je, kaže, što se čak i kad se sve tri strane dogovore oko nekog zakona on u praksi loše provodi.

Poslodavcima je interes fer konkurencija, bez sive zone, poručio je Jakelić sa sjednice, kojoj se odazvalo niti deset od ukupno 151 saborskog zastupnika.

Komisija predstavila europski stup socijalnih prava

Europska komisija - Priopćenje za tisak
Bruxelles, 26. travnja 2017.

Ključni je prioritet ove Komisije izgraditi pravedniju Europu i ojačati njezinu socijalnu dimenziju.

Danas ona ispunjava obećanje o donošenju prijedloga o europskom stupu socijalnih prava. U okviru tog stupa utvrđeno je 20 ključnih načela i prava kojima će se podupirati pravedna tržištâ rada i sustavi socijalne skrbi i njihovo dobro funkcioniranje. Stup je osmišljen kao kompas pri ponovnoj uspostavi pozitivne konvergencije radi stvaranja boljih radnih i životnih uvjeta u Europi. Prvenstveno je usmjeren na europodručje, ali primjenjuje se na sve države članice EU-a koje u njemu žele sudjelovati.

Predsjednik Europske komisije Jean-Claude Juncker izjavio je: Kao predsjednik Komisije nastojao sam vratiti socijalne prioritete u središte europskih nastojanja kamo i pripadaju. Europskim stupom socijalnih prava i prvim inicijativama koje ga prate ispunjavamo svoja obećanja i otvaramo novo poglavlje. To poglavlje želimo pisati zajedno: države članice, institucije EU-a, socijalni partneri i civilno društvo moraju preuzeti svoj dio odgovornosti. Želio bih da stup dobije političku potporu na najvišoj razini do kraja ove godine.

Stup je pripremila Komisija pod vodstvom potpredsjednika Dombrovskisa i povjerenice Thyssen uz blisko savjetovanje s dionicima na svim razinama. Njime se učvršćuju prava koja već postoje u EU-ovoj i međunarodnoj pravnoj stečevini te se ona nadopunjuju kako bi se uzele u obzir nove okolnosti. Temelj za načela i prava utvrđene stupom čine sljedeće tri kategorije: jednake mogućnosti i pristup tržištu rada, pravedni radni uvjeti te socijalna zaštita i uključenost. Naglasak je na tome kako se nositi s novim kretanjima u svijetu rada i društvu u cjelini da bi se ispunilo obećanje iz Ugovorâ povezano s visoko konkurentnim socijalnim tržišnim gospodarstvom kojim se želi postići puna zaposlenost i socijalni napredak.

Ostvarivanje načela i prava definiranih u europskom stupu socijalnih prava zajednička je odgovornost država članica, institucija EU-a, socijalnih partnera i ostalih dionika. Europske institucije pomoći će uspostaviti okvir te će predvoditi provedbu stupa potpuno poštujući nadležnosti država članica i tradicije socijalnog dijaloga. Za učinkovitu primjenu niza načela i prava obuhvaćenih stupom bit će potrebne daljnje zakonodavne inicijative. Bude li potrebno, postojeće zakonodavstvo EU-a ažurirat će se, nadopuniti i bolje provoditi.

Europska komisija već danas nadopunjuje europski stup socijalnih prava nizom daljnjih konkretnih zakonodavnih i nezakonodavnih inicijativa, primjerice, o ravnoteži poslovnog i privatnog života roditelja i skrbnika, informiranju radnika, pristupu socijalnoj zaštiti i o radnom vremenu. Iz tih se inicijativa vidi priroda problematike koju obuhvaća stup, ali i način na koji se mogu provesti njegova načela i prava.

Uveden je i pregled socijalnih pokazatelja radi praćenja kretanja i uspjeha po državama članicama u 12 područja i ocjene napretka prema „socijalnom rangu AAA” za EU u cjelini. Ta analiza uključit će se u Europski semestar za usklađivanje ekonomske politike.

Ostvarivanje načela i prava obuhvaćenih stupom dinamičan je proces. Stupom će se potaknuti rad u kontekstu europskog semestra i rad na dovršetku ekonomske i monetarne unije, u skladu s izvješćem petorice predsjednika. Konkretno bi stupom trebao ponovno započeti proces konvergencije unutar EMU-a, a neka načela i prava mogla bi poslužiti kao smjernice za stvaranje jačih obvezujućih standarda u europodručju. U budućnosti bi mogle uslijediti daljnje zakonodavne ili nezakonodavne inicijative EU-a u okviru godišnjih programa rada Komisije. Iz europskih fondova, posebice Europskog socijalnog fonda, također će se osigurati financijska potpora za provedbu mnogih ključnih aspekata stupa.

Sljedeći koraci

Stup je predstavljen danas na temelju dvaju pravnih oblika identičnog sadržaja: preporuke Komisije koja stupa na snagu danas i prijedloga zajedničke objave Parlamenta, Vijeća i Komisije. Na temelju toga Komisija će započeti rasprave s Europskim parlamentom i Vijećem kako bi za stup dobila široku političku potporu na visokoj razini.

Kontekst

U EU-u postoje najnapredniji sustavi socijalne skrbi na svijetu te mnoštvo najboljih praksi i socijalnih inovacija, ali se moramo suočiti s dosad nezabilježenim socijalnim izazovima i prilagoditi im se. Unatoč poboljšanju gospodarskih i socijalnih uvjeta u cijeloj Europi i rekordnoj zaposlenosti, posljedice krize iz prošlog desetljeća i dalje su dalekosežne, od dugoročne nezaposlenosti i nezaposlenosti mladih do rizika od siromaštva u mnogim dijelovima Europe. Istodobno, svijet rada i naša društva brzo se mijenjaju, a globalizacija, digitalna revolucija, promjena radnih modela i demografski razvoj donose nove prilike i nove izazove. Sve razine tijela javne vlasti, socijalni partneri i civilno društvo dijele odgovornost i interes za rad na uspješnijoj Europi otpornijoj na buduće izazove, u kojoj će se istodobno ostvarivati gospodarski i socijalni razvoj.

Socijalna Europa od samog je početka jedan od prioriteta Junckerove Komisije, što se odražava i u njezinim Političkim smjernicama iz srpnja 2014. U rujnu 2015. u svojem prvom govoru o stanju Unije predsjednik Juncker rekao je: Moramo predanije raditi na uspostavi pravednog i istinski paneuropskog tržišta rada. (...) U okviru tih mjera želja mi je uspostaviti europski stup socijalnih prava kojim će se u obzir uzeti promjene s kojima se suočavaju europska društva i tržište rada.

Od te najave Komisija je aktivno radila s državama članicama, institucijama EU-a, socijalnim partnerima, civilnim društvom i građanima na sadržaju i ulozi stupa. Komisija je u ožujku 2016. predstavila preliminarni nacrt europskog stupa socijalnih prava i započela opširno javno savjetovanje radi prikupljanja povratnih informacija koje je zaključeno u siječnju 2017. konferencijom na visokoj razini.

Nadovezujući se na informacije prikupljene tijekom savjetovanja Komisija sada iznosi prijedlog europskog stupa socijalnih prava kojim se želi osigurati nova i učinkovitija prava građanima. Kao inspiracija za izradu stupa izravno je poslužilo mnoštvo praksi diljem Europe, a temelj mu je stabilna pravna stečevina koja postoji na razini EU-a i međunarodnoj razini.


25. travnja 2017.

Vlada odustaje od jedinstvenog zakona o plaćama, a cijena rada regulirat će se s - dva nova

JAVNI SEKTOR
Autor: Gabrijela Galić

Jedinstveni zakon o plaćama u javnom sektoru Bruxellesu je u sklopu reformskih mjera najavila još Vlada Zorana Milanovića, a u ljeto 2015. godine izrađen je i kostur budućeg zakona

(Novilist.hr) ZAGREB - Nakon što se tri godine radilo na izradi jedinstvenog zakona o plaćama u javnom sektoru, odustaje se od takvog jedinstvenog zakonskog rješenja koje bi obuhvatilo zaposlene u obrazovanju, znanosti, kulturi, socijali, zdravstvu, policiji, carini, zatvorskom sustavu, kao i državnim tijelima. Naime, Vlada Nacionalnim planom refomi kojeg priprema i kojeg bi do kraja travnja trebala uputiti Europskoj komisiji, ne odustaje od novog zakona o plaćama, međutim odustaje od jedinstvenog zakona. Tako će se donijeti dva dokumenta – jedan koji će regulirati plaće u državnoj upravi te drugi koji će se odnositi na javnu upravu. Cilj je redividirati sustav plaća u državnoj i javnoj upravi, a prema šturim informacijama koje su za sada poznate, Vlada kani promovirati stimulativan, objektivan i pravedan sustav nagrađivanja, napredovanja i zapošljavanja službenika.

Pravedan sustav

Jedinstveni zakon o plaćama u javnom sektoru Bruxellesu je u sklopu reformskih mjera najavila još Vlada Zorana Milanovića, a u ljeto 2015. godine izrađen je i kostur budućeg zakona. Iako je i njegova namjera bila uvesti objektivan i pravedan sustav nagrađivanja i napredovanja, iz tada predloženih ideja nije bila vidljiva mogućnost nekih velikih skokova unutar sustava, pa i prelazaka iz jednog u drugi platni razred. Naime, tada je predlagano deset platnih razreda i deset stupnjeva unutar svakog platnog razreda, a bila je otvorena i mogućnost uvođenja još dva dodatna platna razreda za vojsku i policiju.

Ujednačavanje cijene rada u cijelom javnom sektoru, misao je vodilja Vlade zbog kojih se ulazi u kreiranje novih zakonskih rješenja, koja nikako da ugledaju svjetlo dana. Tako je ideju jedinstvenog zakona prihvatila i bivša vlada Tihomira Oreškovića te je dodatno razradila, namjeravajući jedinstvenim zakonom obuhvatiti oko 390 tisuća zaposlenih.

Osim državnih i javnih službi u kojima je oko 250 tisuća zaposlenih, planirali su u jedinstveni zakonodavni okvir uključiti i agencije, zavode, fondove, javne ustanove, a u drugoj fazi i zaposlene na lokalnoj i regionalnoj razini u tijelima uprave, ali i komunalnim poduzećima. Planovi dviju bivših vlada bili su i kontrola kolektivnih pregovora u javnim poduzećima. SDP-ova koalicijska Vlada planirala je ujednačiti opće odredbe kolektivnih ugovora, primjerice njihovo trajanje, dok je bivša HDZ-Most Vlada najavljivala kako neće kontrolirati sadržaj kolektivnih ugovora, nego njihove financijske učinke. No, ta je Vlada prekratko trajala da bi iznjedrila zakonodavna rješenja. Za sada nije posve jasno planira li aktualna Vlada kontrolirati pregovaračke procese u javnim poduzećima, što je još kod prvih najava izazvalo revolt predstavnika radnika javnih poduzeća.

Kontrola pregovora

Ujednačavanje plaća, pod geslom »jednaka plaća za jednak rad« tako je nešto što na tragu svojih prethodnika namjerava provesti aktualna Vlada. Premda, još nije posve jasno kako će se postaviti prema javnim poduzećima i namjerava li i tamo kontrolirati pregovaračke procese ili samo plaća članova Uprava. Naime, plan je njihova primanja povezati s rezultatima srednjoročnih strateških planova, posebno kada je riječ o strateškim trgovačkim društvima.

I aktualna Vlada je prihvatila SDP-ovu ideju o osnivanju središnjeg koordinacijskog tijela za pregovore u javnom sektoru, kojim bi, prema ranijim planovima, trebalo držati pod kontrolom pregovore na svim razinama.

Novi sustav plaća proširit će se na sve zaposlenike

Na naš upit zbog čega se odustalo od donošenja jedinstvenog zakona o plaćama te se pripremaju dva, u resornom ministarstvu rada odgovaraju:

– Revidiranje sustava određivanja plaća provodit će se u dvije etape. Polazeći od načela jednakosti plaća (jednaka plaća za jednaki rad odnosno rad jednake vrijednosti), neovisno u kojem sektoru zaposlenik radi, novi će se sustav plaća proširiti na sve zaposlenike.

30 milijuna Europljana na „Popisu onih koji nisu bogati“

ETUC/NHS - Svako proljeće časopis Forbes objavljuje popis svjetskih milijardera – popis koji raste svake godine u ovom desetljeću. Lista iz 2017. godine prikazuje 445 milijardera iz zemalja članica EU. Prema ovom časopisu njihovo zajedničko neto bogatstvo iznosi preko 1.3 trilijuna eura. Europska konfederacija sindikata (ETUC) vjeruje kako je objavljivanje ovog popisa odlična prigoda da se pozornost usmjeri na „Popis onih koji nisu-bogati“ – na 30 milijuna Europljana koji su zaposleni, ali su i u opasnosti od pada u siromaštvo. To su ljudi svih starosnih dobi u svim EU zemljama i industrijskim sektorima. Neki su plaćeni manje od minimalne plaće, neki su zarobljeni na opasnim (prekarnim) poslovima, a neke se iskorištava. Kao dio kampanje „Europa treba veće plaće“ ETUC je danas objavio lažnu naslovnicu Forbesa, naglašavajući kontrast između rastućih plaća izvršnih direktora i onih koji teško rade, ali su na dnu. Esther Lynch, konfederalna tajnica ETUC-a, kazala je: „ Dok neki direktori imaju nepristojno visoke plaće, puno se radnika bori kako bi preživjeli i godinama nisu vidjeli stvarnu povišicu plaće. Vrijeme je za ukidanje ovog jaza u plaćama povećanjem plaća za sve radnike,

Namjera kampanje za veće plaće koja će trajati 18 mjeseci je promicati povećanje plaća za sve europske radnike jer je to najbolji način stimuliranja stvarnog rasta koji pokreću potrošači. ETUC i njegove članice vjeruju kako je najbolji način za postizanje ovih povećanja kroz kolektivno pregovaranje i sklapanje kolektivnih ugovora.

MMF podigao procjenu rasta hrvatskog BDP-a u 2017. na 2,9 posto

Poslovni.hr/Hina
U prošloj je godini hrvatsko gospodarstvo poraslo 2,9 posto, što je bio njegov najveći skok od 2007. godine.

Međunarodni monetarni fond (MMF) u utorak je objavio proljetne ekonomske procjene prema kojima bi hrvatski bruto domaći proizvod (BDP) u ovoj godini trebao porasti 2,9 posto, čime je revidirao na više svoju jesensku procjenu o rastu od 2,1 posto. U 2018. godini ta međunarodna financijska institucija očekuje blago usporavanje gospodarskih aktivnosti, odnosno rast BDP-a od 2,6 posto. U odnosu na jesenske procjene, MMF je podigao očekivanja inflacije u Hrvatskoj u ovoj godini s 0,8 na 1,1 posto, kao i viška u bilanci plaćanja s 2,2 na 2,8 posto BDP-a.

Za stopu nezaposlenosti u 2017. u MMF-u očekuju da će pasti na 13,9 posto, odnosno dva postotna boda niže od jesenske prognoze, objavljene u listopadu lani. U 2018. MMF očekuje daljnje spuštanje stope nezaposlenosti u Hrvatskoj na 13,5 posto, dok bi se stopa inflacije trebala zadržati na 1,1 posto, a višak u bilanci plaćanja smanjiti na 1,8 posto BDP-a.

Procjene MMF-a ne odstupaju značajnije od očekivanja drugih stranih i domaćih institucija.

Tako Europska komisija u ovoj godini očekuje rast hrvatskog gospodarstva za 3,1 posto, dok je Vlada proračun za 2017. temeljila na procjeni rasta BDP-a od 3,2 posto. Najveći rast hrvatskog gospodarstva, za 3,5 posto, očekuje Addiko banka, a s procjenom rasta od 3,3 posto slijede Raiffeisenbank Austria i Ekonomski institut Zagreb. Analitičari Intese Sanpaolo, vlasnice PBZ-a, u ovoj godini očekuju, pak, rast hrvatskog BDP-a za 3,2 posto.

Osam domaćih makroekonomista, koji su sudjelovali u anketi Hine prije tri mjeseca, procjenjivali su u prosjeku da bi rast BDP-a u 2017. mogao iznositi 3,1 posto. Njihove procjene rasta kretale su se u rasponu od 2,7 do 3,5 posto. U prošloj je godini hrvatsko gospodarstvo poraslo 2,9 posto, što je bio njegov najveći skok od 2007. godine.

Rast svjetskog gospodarstva ubrzava

Globalna gospodarska aktivnost, pak, u ovoj godini trebala bi, prema najnovijim procjenama MMF-a, porasti za 3,5 posto, nakon lanjskog rasta za 3,1 posto, zahvaljujući dugo očekivanom cikličkom oporavku investicija, proizvodnje i trgovine. U 2018. MMF očekuje dodatno blago ubrzanje gospodarskih aktivnosti u svijetu, na 3,6 posto. Za cijelu Europu MMF očekuje ove godine stopu rasta gospodarskih aktivnosti od 2 posto.

Najviše stope rasta pritom će, prema procjeni MMF-a, ostvariti Poljska, za 4,2 posto, Malta, za 4,1 posto, Luksembourg, za 3,7 posto, i Irska, za 3,5 posto.

Hrvatska bi trebala ostvariti stopu rasta kao Mađarska i Bugarska, zatim Češka (2,8 posto) i Srbija (3 posto).


13. travnja 2017.

Uskrsna košarica za četveročlanu obitelj za 2017. godinu

NHS - Uskrs se slavi u krugu obitelji i, bez obzira na financijske mogućnosti, obitelji nastoje blagdansko vrijeme proslaviti zajedno, što više u skladu s tradicijom i običajima, ovisno o kraju u kojem žive. Bez obzira na sniženi standard života koji je pod utjecajem višegodišnje ekonomske krize značajno snižen i bez obzira na neke znake oporavka još uvijek nije ni približno vraćen na razinu prije krize. Blagi deflacijski pritisci opće razine cijena, zabilježeni u proteklih par godina, malo su neutralizirali sniženi standard, ali nikako u dovoljnoj mjeri. Naime, cijene namirnica koje obitelji najčešće konzumiraju nisu bitno smanjene. Čak su cijene određenih kategorija namirnica, kao što je primjerice povrće, gotovo stalno rasle.

U posljednjih par mjeseci ponovno se bilježe blagi inflacijski pritisci, što je vidljivo i pri bilježenju cijena na terenu. Posljednji podatci DZS-a pokazuju kako su cijene hrane i bezalkoholnih pića rasle za 3,4% u odnosu na isti mjesec prethodne godine, od čega treba posebno istaknuti cijene povrća, koje su rasle za velikih 13,0%, a ne treba zanemariti niti rast cijena voća od 4,2%, zatim mlijeka, sira i jaja od 3,5% kao ni mesa s rastom cijena od 3,4%. Navedeni službeni podatci o kretanju cijena u velikoj se mjeri poklapaju s našim istraživanjem na terenu.

Istraživanjem cijena na terenu zapaženo je kako i ove godine postoje velike razlike u cijenama istih namirnica, ovisno o lokaciji, kako na tržnicama tako i u trgovačkim lancima. Često cijene, osobito voća i povrća, čak i na istoj lokaciji pokazuju velike razlike, nekada i dvostruko veće, ovisno o kvaliteti tj. podrijetlu same namirnice, što iziskuje dodatne napore za građane kako bi uspjeli ponešto uštedjeti, a pri tome kupiti sve što im je potrebno i još koliko-toliko kvalitetno. Cijene mesa i ribe također bilježe razlike, ali ipak u nešto manjoj mjeri u odnosu na cijene voća i povrća. Činjenica je kako se u trgovačkim lancima mogu naći popusti za određene marke proizvoda, ali značajnije su uštede u potrošačkoj košarici moguće isključivo uz puno truda i vremena. Pod pretpostavkom da obitelji i pronađu najjeftinije proizvode, često ostaje vrlo upitna kvaliteta takvih proizvoda.

Nezavisni hrvatski sindikati sadržaj blagdanskog stola prate od Velikog petka do Uskrsnog ponedjeljka te prigodom praćenja potrošačku košaricu dijele na tri kategorije: skromnu, srednju i bogatiju, kako bi prikazali razlike u mogućnostima i potrebe građana da imaju što bogatiji stol, u skladu s tradicijom, za razliku od onog uobičajenog koji imaju tijekom godine.

Sadržaj blagdanskih košarica razlikuje se po vrsti mesa i ribe te uvrštenosti pojedinih kategorija proizvoda, kao što su vrste kolača, slatkiši, grickalice i pića, kao i po kvaliteti tj. podrijetlu voća i povrća. U bogatiju košaricu uvrštene su skuplje namirnice koje se tradicionalno konzumiraju za Uskrs kao što su bakalar, janjetina i kuhana šunka, u srednjoj su košarici jeftiniji oslić, odojak i rolana šunka, dok se u skromnoj nalaze jeftiniji dijelovi svinjetine te najjeftinija vrsta ribe, točnije srdela i sušena lopatica. Isto tako, za juhu su u bogatijoj košarici predviđeni skuplji, a time i kvalitetniji dijelovi junetine, u srednjoj jeftiniji dijelovi junetine koji se uobičajeno koriste za juhu, dok se u skromnoj za tu svrhu nalazi samo kokoš. Skromna košarica ne predviđa proizvode kao što su slatkiši, grickalice i pića te se isključivo temelji na osnovnim namirnicama potrebnim za promatrane dane blagdana. Ona podrazumijeva i određeni veći napor pri traženju najjeftinijih namirnica, koje su često manje zadovoljavajuće kvalitete.

Cijene su bilježene u velikim trgovačkim lancima i na tržnicama te je pri obradi korištena prosječna cijena za proizvode istih proizvođača kada su zabilježene razlike u cijenama, a kada se jednaka cijena ponovila na više mjesta, što je često bio slučaj u velikim trgovačkim lancima, kao najpogodniji pokazatelj korišten je mod tj. najčešća cijena.

Ove su godine vrijednosti sve tri košarice, u odnosu na prošlogodišnju, blago porasle. Zbog usporedivosti korištena je ista metodologija kao i prošlih godina. Tako bogatija košarica ove godine iznosi 1.618,42 kn, dok je prošle godine iznosila 1.595,06 kn. Ovogodišnja srednja košarica iznosi 1.119,91 kn, a prošle je godine iznosila 1.103,47 kn. Skromna košarica ove godine iznosi 611,83 kn, a lani je iznosila 591,72 kn. Ugrubo, vrijednost sve tri košarice je povećana za dvadesetak kuna.

Ne treba zaboraviti kako je na današnji dan u Hrvatskoj 216.672 nezaposlenih, prema podatcima s kraja veljače 328.294 građana ima blokirane račune i dug od 41,65 milijardi kuna. Broj blokiranih građana, u odnosu na prošlu godinu (vrijeme neposredno pred Uskrs), povećao se za 6.714, dok je visina duga, koja od početka objavljivanja bilježi stalan rast, povećana za 5,13 milijardi kuna. Iznos plaće jednak ili manji od minimalne prima približno 75.000 radnika (iznos neto minimalne plaće 2.620,80 kn), a 10.631 radnik prema posljednjem popisu Porezne uprave nije primio plaću. Prosječna mjesečna neto plaća, u siječnju 2017. godine, iznosila je 5.895,00 kn, a prosječna mjesečna mirovina, isplaćena prema Zakonu o mirovinskom osiguranju za veljaču 2016. godine, iznosila je 2.255,81 kn.Naravno kako će si i u odnosu na iznos skromne košarice, mnogi građani jedino moći priuštiti potrošiti još i manji iznos za još skromniji blagdanski stol. U vrijeme blagdana uobičajeno je da su ljudi emotivniji u odnosu na ostatak godine te im tada nedostatak novca posebno teško pada, a posebno onima koji imaju djecu. Odrasli još nekako mogu pretrpjeti određena odricanja, ali je djeci teško i tužno objasniti razloge nedostatka kolača, slatkiša, sokova, darova…

U iznos košarice nisu uračunati darovi za Uskrs, koji su tradicionalno skromniji nego za Božić, a nisu uračunati niti razni turistički aranžmani u zemlji i inozemstvu. Naravno, postoje i oni imućniji građani, koji će si, za razliku od većine, priuštiti skuplju trpezu za blagdane u odnosu na našu bogatiju košaricu, uskrsne turističke aranžmane, čak i vrlo skupe, egzotične, kao što će si priuštiti i skupim darovima darivati svoje najbliže.

Inspektori rada: U gotovo svakom četvrtom izvidu utvrđena nepravilnost

(GLAS ISTRE) - U gotovo svakom četvrtom izvidu inspektori rada područnog ureda Rijeka (koji obuhvaća tri i pol županije: Istarsku, Ličko-senjsku, Primorsko-goransku i dio Zadarske) su tijekom 2016. utvrdili nepravilnosti. Otkrili su nam to iz kabineta ministra rada i mirovinskoga sustava na naš upit. Pojasnili su da su lani obavili ukupno 6.308 inspekcijskih poslova u području radnih odnosa, od kojih se 1.647 odnosi na inspekcijske nadzore, a 4.661 na donošenje rješenja o privremenom osiguranju naplate utvrđene obveze koja se odnosi na neisplaćene plaće, odnosno naknade plaća radnicima.

Bilo je i osamnaest "otkupa"

- Na temelju činjeničnog stanja utvrđenog inspekcijskim nadzorima u području radnih odnosa, zbog osnovane sumnje u počinjenje ukupno 1.447 prekršaja, protiv poslodavaca fizičkih i pravnih osoba, te odgovornih osoba u pravnim osobama, nadležnim prekršajnim sudovima je podneseno 515 optužnih prijedloga, izdana su 53 obavezna prekršajna naloga i 67 prekršajnih naloga.

Privremeno su zabranili obavljanje djelatnosti kod 73 poslodavca, a 18 se poslodavaca odlučilo na takozvani "otkup" od izvršenja mjere zabrane obavljanja djelatnosti, pa su na propisani račun Državnog proračuna uplatili ukupno 900 tisuća kuna, odgovorili su nam iz kabineta ministra.

Odgovarajući na pitanje koliko je naplaćeno kazni zbog rada na crno u 2016. godini na području Istarske županije, odgovorili su da, u prekršajnim postupcima pokrenutim po optužnim prijedlozima inspektora rada u području radnih odnosa, novčane kazne određuju i naplaćuju nadležni prekršajni sudovi, a koji i raspolažu podatcima o izrečenim i naplaćenim novčanim kaznama.

Dodatno su nam pojasnili da pojam "rada na crno" obuhvaća niz nezakonitosti, počevši od neregistriranog obavljanja djelatnosti, odnosno pružanja različitih usluga, do nezakonitog zapošljavanja radnika i neprijavljivanja takvih radnika na obvezna osiguranja od strane poslodavaca, a koje su u djelokrugu različitih tijela, najčešće Ministarstva financija - Porezne uprave i Carinske uprave, ali i drugih inspekcijskih službi. (Paulo GREGOROVIĆ i Gabrijela GALIĆ)

Krajem ožujka 224.068 nezaposlenih

Iz evidencije nezaposlenih su u ožujku izašle 32.373 osobe, a to je 6,1 posto više nego u ožujku lani.

(POSLOVNI DNEVNIK) - U Hrvatskoj je krajem ožujka bilo registrirano 224.068 nezaposlenih osoba, što je 6,2 posto ili 14.866 osoba manje u odnosu na prethodni mjesec, a na godišnjoj razini broj nezaposlenih manji je za 18,9 posto ili 52.338 osoba, objavio je u ponedjeljak Hrvatski zavod za zapošljavanje (HZZ). Dnevni podaci s internetske stranice HZZ-a pokazuju da se nastavlja smanjenje broja nezaposlenih - trenutno je nezaposleno 217.778 osoba, 6.290 manje nego krajem ožujka. Po dnevnim podacima HZZ-a, objavljeno je 24.450 slobodnih radnih mjesta. Podaci iz HZZ-ovog redovitog mjesečnog priopćenja o evidentiranoj nezaposlenosti tijekom ožujkapokazuju da su u trećem mjesecu ove godine u evidenciju novoprijavljene ukupno 17.507 nezaposlenih osoba što je 0,05 posto više nego godinu dana prije. Većina je u evidenciju došla izravno iz radnog odnosa - 59,7 posto ili 10.458. S obzirom na djelatnost prethodnoga zaposlenja izravno iz radnog odnosa najviše je osoba došlo iz trgovine (1.795 osoba ili 17,2posto), a slijede prerađivačka industrija (1.730 ili 16,5posto), ugostiteljstvo i turizam (1.529ili 14,6posto), obrazovanje(953 ili 9,1 posto) i građevinarstvo (805 ili 7,7posto).

Iz evidencije nezaposlenih su u ožujku izašle 32.373 osobe, a to je 6,1 posto više nego u ožujku lani.

Od toga je zaposleno 20.320 osoba, i to 19.408 ili 95,5 posto zasnivanjem radnog odnosa, a 912 ili 4,5 posto na temelju drugih poslovnih aktivnosti.

Pritom je zapošljavanje zasnivanjem radnog odnosa bilo najčešće u turizmu i ugostiteljstvu, koji suzaposlili 4.567osoba (23,5posto od ukupnog broja), a slijede prerađivačka industrija s 3.097 zaposlenih osoba (16posto), trgovina u kojoj je posao našla 2.701osoba (13,9posto), građevinarstvo koje je zaposlilo 1.816 osoba (9,4posto) te administrativne i pomoćne uslužne djelatnosti s 1.703 novozaposlene osobe (8,8posto).

Teritorijalno, u zapošljavanju su tijekom ožujka predvodile Splitsko-dalmatinska županija (2.425 zaposlenih osoba ili 12,5posto od ukupnoga broja zaposlenih zasnivanjem radnog odnosa), Grad Zagreb (1.949 ili 10 posto), Osječko-baranjska (1.741 ili 9 posto) te Primorsko-goranska županija (1.366 osoba ili 7posto).

Iz evidencije nezaposlenih tijekom ožujka su 12.053 osobe izašle zbog ostalih razloga, primjerice zbog umirovljenja, nepridržavanja zakonskih odredbi (ne traže aktivno posao, neraspoloživi za rad), odjave s evidencije i dr.

Podaci HZZ-a pokazuju da je najveći apsolutni broj registriranih nezaposlenih u ožujku bio u Splitsko-dalmatinskoj županiji - 35.840 ili 16 posto ukupnog broja nezaposlenih u Hrvatskoj prošlog mjeseca. Na drugom je mjestu Grad Zagreb, s 28.389 nezaposlenih (12,7 posto), a na trećem Osječko-baranjska županija u kojoj je bez posla u ožujku bilo 26.346 osoba (11,8 posto). Najmanje nezaposlenih, pak, broji Ličko-senjskažupanija - 3.139 ili 1,4 posto


10. travnja 2017.

Nesvakidašnji problem: U Inspektoratu rada ima radnih mjesta, ali nema - kandidata

NEMAJU POTREBNE UVJETE

Autor: Gabrijela Gali

Inspektorat rada, prema pravilniku o unutarnjem uređenju, ima 43 nepopunjena radna mjesta, od kojih su 42 s ovlastima obavljanja inspekcijskih nadzora. Drugim riječima, nedostaju mu 42 inspektora

(Novilist.hr) Inspektoratu rada kronično nedostaje radne snage. Nije to novi problem, na njega se ukazuje protekle tri godine od kada inspektori rada djeluju samostalno pod kapom Ministarstva rada i mirovinskog sustava, ali se ukazivalo i u ranijim godinama, kada su različite inspekcije djelovale pod istim krovom, odnosno pod Državnim inspektoratom. Godinama se tako, i za djelovanja Državnog inspektorata i nakon njegovog gašenja i formiranja Inspektorata rada, u prijedlozima mjera za poboljšanje djelovanja ukazivalo na neekipiranost. Međutim, da je situacija sve alarmantnija jasno je iz Izvješća o radu Inspektorata u prošloj godini o kojem bi uskoro trebala biti informirana i Vlada.

Kandidata nema

U tom dokumentu Inspektorat rada priznaje kako za poslove koje obavljaju njihovi inspektori uskoro neće uopće biti zainteresiranih. Već sada Inspektorat teško popunjava slobodna radna mjesta, jer se na natječaje ne javlja dovoljan broj kandidata koji zadovoljavaju uvjete za radna mjesta s ovlastima inspekcijskih poslova.

»Primjerenije i ujednačenije uređenje sustava odgovornosti i plaća državnih službenika, uključujući i inspektora, te nagrađivanje prema rezultatima rada, jer bi to zasigurno utjecalo na učinkovitije obavljanje poslova«, jedna je od mjera za poboljšanje djelovanja što je predlaže Inspektorat rada. Pritom Inspektorat ocjenjuje kako »u protivnom za ove poslove uskoro neće biti zainteresiranih, budući da već po javnim natječajima za zapošljavanje koji su provedeni zadnjih godina nije bilo dovoljnog broja zainteresiranih kandidata koji ispunjavaju sve propisane uvjete, zbog čega nije bilo moguće popuniti sva slobodna radna mjesta«.

Apel Inspektorata uopće nije neočekivan jer plaće u državnoj upravi nisu nimalo privlačne. Tako inspektor, bilo za područje radnih odnosa ili zaštite na radu, ako je samac i živi u Zagrebu, radi za plaću od 5.466,46 kuna neto. U ovaj izračun, u obzir je uzet parametar jedne godine staža. Naime, najmanje godinu dana staža bio je uvjet na zadnjem natječaju koje resorno ministarstvo rada oglasilo za zapošljavanje u Inspektoratu i koji je u konačnici djelomično poništen. Uzme li se u obzir prosječan prirez od 12 posto, onda bi plaća inspektora samca s jednom godinom radnog staža iznosila 5.544,50 kuna neto, dok bi Plaća inspektora s dvadesetogodišnjim radnim iskustvom bila bi viša za nepunih 340 kuna. Osnovica za izračun plaća kako u državnim, tako i javnim službama, iznosi 5.211,02 kune, a sama plaća osim osnovice sadrži i koeficijent radnog mjesta, dodatak od 0,5 posto po godini staža i, u slučaju inspektora, dodatak od 10 posto na plaću radnog mjesta.

Trenutno, Inspektorat rada, prema pravilniku o unutarnjem uređenju, ima 43 nepopunjena radna mjesta, od kojih su 42 s ovlastima obavljanja inspekcijskih nadzora. Drugim riječima, nedostaju mu 42 inspektora.

Bijeg službenika

S prvim danom ove godine u Inspektoratu rada zaposleno je 236 službenika, i u odnosu na protekle dvije godine riječ je o jednom radnom mjestu više. Ovlast obavljanja inspekcijskih nadzora ima 226 službenika (dva više nego u prethodne dvije godine), dok su ostali službenici na radnim mjestima koja se odnose na informatičko-analitičke poslove, praćenje i unapređenje rada. U proteklim godinama pokušavalo se ekipirati Inspektorat, pa je tako 2015. godine plan bio zaposliti 40 službenika. No, nakon provedenih natječaja zaposleno je 16 novih službenika, a lani ih je trebalo biti zaposleno još sedam. Ukupno, nije došlo do porasta broja inspektora, što zbog prirodnog odlijeva radne snage, što zbog odlazaka iz državne službe na bolje plaćena radna mjesta.

Snažniji nedostatak inspektora rada vidljiv je, pritom, od 2014. godine, odnosno gašenja Državnog inspektorata. Naime, pred razdvajanje inspekcijskih poslova dogodio se i veliki bijeg službenika ili u druge inspekcije ili u privatni sektor. Dijelom je taj bijeg izazvala i sigurnosna provjera, kao i provjera postupaka odgovornosti koju je pokrenuo tadašnji ministar rada Mirando Mrsić, a koja je u nekoliko slučajeva rezultirala prestankom državne službe.

Problem poznavanje Ustava i zakona

Osim visoke stručne spreme i položenog državnog stručnog ispita za inspektora rada te najmanje jedne godine iskustva, uvjeti za prijam u državnu službu prema zadnjem natječaju za zapošljavanje inspektora, bili su i vozačka dozvola, nepostojanje sigurnosnih zapreka za obavljanje posla te poznavanje rada na računalu. Kao i u većini slučajeva zapošljavanja u državnoj upravi, kandidati prolaze i provjeru znanja. U ovom slučaju, osim poznavanja Ustava, potrebno je i poznavanje niza zakona koji pokrivaju područje rada, od Zakona o radu, preko mirovinskog zakona, zakona o osiguranju potraživanja radnika u slučaju stečaja poslodavca, do zakona o strancima, zakona o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba s invaliditetom te zakona o pravima branitelja, ali i zakona koji regulira rad samog Inspektorata. No, svi kandidati uvijek ne pokažu da znaju propise čiju bi provedbu u praksi trebali pratiti što je i dijelom razlog poništavanja natječaja za zapošljavanje.

Globalni dug dosegnuo tisuća 215 tisuća milijardi dolara i tri puta je veći od svjetskog BDP-a

Poslovni.hr/Hina - U proteklih 10 godina globalni je dug porastao više od 70.000 milijardi dolara, zaključili su u institutu. Globalni je dug u prošloj godini bio više nego tri puta veći od svjetskog BDP-a i iznosio je ukupno 215.000 milijardi dolara, pokazuje istraživanje Instituta za međunarodne financije (IIF). Globalni je dug u 2016. godini uvećan za 7.600 milijardi dolara u odnosu na prethodnu godinu. Njegov je udio u svjetskom gospodarstvu u prošloj godini iznosio 325 posto, u odnosu na 320 posto koliko je iznosio u 2015., utvrdili su u IIF-u. Ističu "spektakularan rast" duga u skupini gospodarstava u nastajanju, na ukupno 55.000 milijardi dolara, što odgovara 215 posto njihova BDP-a. Veći dio tog duga otpada na nefinancijske kompanije, utvrdili su u institutu.

Ukupno je u razdoblju od 2006. do 2016. u skupini gospodarstava u nastajanju nagomilano gotovo 40.000 milijardi dolara novog duga, znatno više nego u razdoblju od 1996. do 2006., kada je novo zaduženje iznosilo oko 9.000 milijardi dolara, konstatiraju autori izvješća objavljenog u ponedjeljak.

Na skupinu razvijenih zemalja otpadalo je u prošloj godini 160.000 milijardi dolara duga, odnosno 390 posto njihova BDP-a. To znači da je dugbio gotovo četiri puta veći od ukupne vrijednosti gospodarstva.

U IIF-u napominju da je država bila glavni motor povećanja duga u toj skupini zemalja za 32.000 milijardi dolara. Tako je dug američkog i britanskog javnog sektora više nego udvostručen u odnosu na 2006. godinu.

Naglašavaju također da je vrijednost javnog duga Japana i razvijenih europskih gospodarstava u dolarima uvećana oko 50 posto, utvrdili su u IIF-u.

Napominju također da najveći dio povećanja duga u skupini gospodarstava u nastajanju otpada na dug u lokalnoj valuti, čija je ukupna vrijednost na kraju 2016. iznosila nešto više od 48.500 milijardi dolara, u odnosu na 43.000 milijarde dolara na kraju 2015. godine.

U proteklih 10 godina globalni je dug porastao više od 70.000 milijardi dolara, zaključili su u institutu.

Biti dostupan 24 sata dnevno

GOSPODARSTVO
U Francuskoj je od siječnja na snazi novi zakon o zaštiti slobodnog vremena i obiteljskog života zaposlenih. Poslodavci nemaju pravo od zaposlenih zahtijevati da budu dostupni 24 sata na dan.

(Deutsche Welle) Oni koji ne čitaju ovaj članak na radnom mjestu, vjerojatno upravo koriste svoje slobodno vrijeme. Svakodnevni stres se može zaboraviti kroz susrete s prijateljima, gledanje filmova, čitanjem, čovjek se može „isključiti". Bar teoretski. Jer, ponekad se oglasi službeni mobitel. Stigla je poruka od šefa, ili mušterija zove, ili se najavljuje važan sastanak. U takvim trenucima, slobodnom vremenu je odzvonilo: knjiga se odlaže na stranu, razgovor se prekida, čovjek se vraća u poslovnu svakodnevicu – od koje se upravo htio odmoriti. Čak i kada nema poziva, mnogi se na kraju dana ne mogu opustiti jer znaju da je poziv moguć. „Stalna dostupnost je čimbenik stresa koji prati digitalizaciju svakodnevice", kaže liječnik Mazda Adli za DW. „To može biti i relevantan faktor obolijevanja".

U Španjolskoj je socijalistička oporba zato zatražila da se zakonom utvrdi pravo na neprikosnovenost slobodnog vremena. Prema nacrtu zakona koji predlaže, službenici moraju imati pravo da izvan radnog vremena budu nedostupni telefonski ili putem elektronske pošte.

U Njemačkoj je takav zakon suvišan

U Francuskoj je sličan zakon donijet u siječnju. On važi za sva poduzeća s više od 50 zaposlenih i treba „jamčiti poštovanje slobodnog vremena i godišnjeg odmora kao i privatnog i obiteljskog života" – kako to piše u tekstu zakona. Upravo to je i bio povod za aktualnu raspravu u Španjolskoj. „Španjolska ne smije kasniti za takvim europskim inicijativama", opominje glasnogovornik oporbene stranke PSOE Oscar Galeano.

A Njemačka? 2011. i 2012. su mnoga poduzeća utvrdila vlastiti kodeks s ciljem da se smanji stres zaposlenih. Tako proizvođač automobila Volkswagen pola sata nakon završetka radnog vremena više ne prosljeđuje elektronsku poštu na mobitele zaposlenih. Doduše, ima i firmi koje to ne žele uvesti – tako da su zaposleni u tom pogledu praktično ovisni od dobre volje uprave.

Strah od ponedjeljka i punog inboxa

Wolfgang Spitta, specijalist za fenomen za „burn-out-a", kritički gleda na način na koji su vodstva pojedinih firmi uvela „poštedu" od radnih obaveza u slobodno vrijeme. Jer, taj kodeks obično važi samo za određenu grupu – ne za sve zaposlene u poduzeću. „U njemačkom Telekomu, na primjer, ona se odnosi samo na zaposlene po kolektivnom ugovoru – od ostalih se očekuje da budu dostupni i vikendom", kaže Spitta.

On sumnja da će nove zakonske odredbe poboljšati situaciju zaposlenih. Iskustvo s pacijentima ga je naučilo da stalna dostupnost sama po sebi ne vodi u preopterećenost. „Čujem ljude koji kažu: u ponedjeljak će me na radnom mjestu dočekati 40 e-mailova koji moraju da biti obrađeni do podne. Oni ih radije obrađuju tijekom vikenda", kaže Spitta, koji smatra da poduzeća ionako moraju bolje rasporediti radne obveze svojih zaposlenih.

Kazne za poslodavce – nisu predviđene

U Njemačkoj bi, gledano s aspekta radnog prava, zakon o nedostupnosti izvan radnog vremena bio – suvišan. Jer, teoretski, nitko nije u obvezi da radi duže nego što je predviđeno ugovorom. Problem je u tome što svi ne koriste to pravo, kaže odvjetnik iz Bonna Johannes Klassen: „Većina zaposlenih je u strahu da će dobiti otkaz ako uvečer više ne budu dostupni", kaže za DW ovaj stručnjak za radno pravo.

Klassen naglašava kako zaposleni imaju pravne mogućnosti da se brane, pa i od otkaza. Ali, mnogo zaposlenih uopće ne želi da to toga dođe. Wolfgang Spitta prenosi da zaposleni često nemaju dovoljno samopouzdanja s kojim bi pred šefom branili svoja prava. „Potrebna je ogromna snaga za pojedinačno suprotstavljanje", kaže.

Slično misle i kritičari novog zakona u Francuskoj – dokle god se pojedinac mora izboriti za svoja prava sudskim putem, neće biti masovne zaštite. A Opći savez sindikata Francuske smatra i da je nekorektno to što zakonom nisu predviđene nikakve posljedice za poslodavce koji prekrše pravo zaposlenih na nedostupnost u slobodnom vremenu."


07. travnja 2017.

Nezaposlenima kasni naknada jer na Zavodu za zapošljavanje nema dovoljno - zaposlenih

PREVIŠE ZAHTJEVA

Autor: Gabrijela Galić

Uskoro će travanj, a još nema novca za siječanj, da problem postoji neslužbeno nam je potvrđeno, a službeno demantirano iz Zavoda za zapošljavanje

(Novilist.hr) - Hrvatski zavod za zapošljavanje (HZZ), sudeći prema nekoliko nezaposlenih osoba koje su nam se javile, ima problema s isplatom naknade za vrijeme nezaposlenosti. Prema našim informacijama »zastoj« je nastao kod nezaposlenih osoba koje su se u evidentiranu nezaposlenost prijavile tijekom siječnja i veljače. Nekima od njih je rečeno da će u travnju, zajedno s naknadom za taj mjesec, primiti i zaostatke iz ranijih mjeseci. Da problem postoji neslužbeno nam je potvrđeno, a službeno demantirano.Više od 42 tisuće osoba tijekom siječnja i veljače pristiglo je u evidenciju nezaposlenosti izravno iz radnog odnosa. Dio tih novoprijavljenih nezaposlenih osoba ostvaruje pravo na novčanu naknadu za vrijeme nezaposlenosti, što znači da su u trenutku prestanka radnog odnosa imali najmanje devet mjeseci rada u posljednja 24 mjeseca.

Ovisno o ukupnom vremenu provedenom na radu, naknada se može primati minimalno tri mjeseca, odnosno maksimalno 450 dana. U veljači je naknadu za vrijeme nezaposlenosti primala 46.201 osoba, a prosječni iznos naknade bio je 2.071,32 kune.

No, za koliko novoprijavljenih osoba isplata naknada za vrijeme nezaposlenosti kasni, zbog čega je došlo do toga i kada mogu očekivati normalizaciju isplata, pitanja su na koja nismo dobili odgovore iz HZZ-a.

Na naš upit podsjećaju kako je s drugim danom ožujka stupio na snagu novi Zakon o posredovanju pri zapošljavanju i pravima za vrijeme nezaposlenosti te da se zahtjevi za ostvarivanje prava na novčanu naknadu pristigli do tog datuma rješavaju prema starom zakonu, a od tog datuma po novom zakonu. Navode i kako je službena osoba dužna u slučajevima neposrednog rješavanja na zahtjev stranke rješenje donijeti i dostaviti ga stranci bez odgode, a najkasnije u roku od 30 dana od dana podnošenja urednog zahtjeva.

Napominju »da nema zastoja pri donošenju rješenja o pravu na novčanu naknadu za vrijeme nezaposlenosti ni isplati novčane naknade za vrijeme nezaposlenosti«. Drugim riječima pokušavaju demantirati nešto što korisnici osjećaju na svojoj koži. Državnu burzu za zapošljavanje zatražili smo dodatno pojašnjenje situacije, s obzirom na to da tvrdi kako nema nikakvih problema s isplatom naknade za vrijeme nezaposlenosti, a informacije od strane samih nezaposlenih kazuju drugačije. Do zaključenja ovog teksta nismo dobili pojašnjenje.

Međutim, neslužbeno na domaćoj burzi za zapošljavanje priznaju kako imaju problema s obradom novih zahtjeva za ostvarivanje prava na novčanu naknadu jer u službi koja to radi nemaju dovoljno zaposlenih, a obim posla je povećan. Osim toga, povećan je i priljev nezaposlenih. No, to ne bi trebao biti razlog jer se na to trebalo računati s obzirom da prema sezonskim kretanjima u prva dva mjeseca godine uvijek raste broj ulazaka u nezaposlenost.

Uobičajeno, novčana naknada za nezaposlene isplaćuje se u periodu od 5. do 10. u mjesecu. Prema našim informacijama u srijedu je, dakle 22. ožujka, išla dodatna uplata dijelu korisnika kojima naknada u prethodnom mjesecu nije isplaćena. Dijelu korisnika redovna naknada uz zaostatke bit će uplaćena u travnju, kao što je i jednoj od nezaposlenih osoba s kojom smo kontaktirali rečeno u HZZ-u.

Stopa registrirane nezaposlenosti u veljači skliznula na 15,3 posto

DZS
U odnosu na veljaču prošle godine, stopa nezaposlenosti pala je, pak, za 2,5 postotnih bodova, s obzirom da je tada iznosila 17,8 posto

(VEČERNJI LIST) - Stopa registrirane nezaposlenosti u Hrvatskoj u veljači je pala s prethodnih 15,4 posto na 15,3 posto, što je njezin prvi pad nakon četiri mjeseca rasta, pokazuju u četvrtak objavljeni podaci Državnog zavoda za statistiku (DZS). U odnosu na veljaču prošle godine, stopa nezaposlenosti pala je, pak, za 2,5 postotnih bodova, s obzirom da je tada iznosila 17,8 posto. Pad stope nezaposlenosti na mjesečnoj razini bio je očekivan jer su, prema ranije objavljenim podacima Hrvatskog zavoda za zapošljavanje (HZZ), krajem veljače bile registrirane 238.934 nezaposlene osobe, što je 2,1 posto ili 5.200 osoba manje u odnosu na prethodni mjesec. U ožujku se može očekivati daljnji pad stope nezaposlenosti jer današnji podaci s internetskih stranica HZZ-a pokazuju da je trenutno bez posla oko 228.879 osoba, što je oko deset tisuća nezaposlenih manje nego krajem veljače.

Izrazito visoka stopa dugotrajnog siromaštva djece: Neki roditelji su očajni kada djetetu moraju platiti izlet, a nemaju ni za hranu

U HRVATSKOJ SVE VIŠE GLADNIH
U protekla dva tjedna gladno na spavanje išlo je 21,3 posto članova kućanstava, a 43,5 posto roditelja ponekad je gladno radi zadovoljavanja potreba djece. Iako žive u siromašnim kućanstvima istraživanje je pokazalo da 73,7 posto djece smatra kako žive prosječno kao većina, njih 23,3 smatra da su siromašni, a samo jedno dijete istraživačima je reklo da su jako siromašni

(Novilist.hr) ZAGREB - Stopa relativnog siromaštva djece u Hrvatskoj za oko sedam posto veća je od prosjeka europskih zemalja, a stopa dugotrajnog siromaštva djece izrazito je visoka – veće stope imaju samo Bugarska i Rumunjska, pokazali su rezultati istraživanja predstavljenog u utorak na zagrebačkom Ekonomskom institutu. Istraživanjem »Dječje siromaštvo i strategija nošenja sa siromaštvom kućanstava u Hrvatskoj« obuhvaćeno je 207 kućanstava i anketirano 99 djece. U projektu su pod vodstvom Paula Stubbsa sudjelovali sociolozi i ekonomisti. Stopa relativnog siromaštva djece u Hrvatskoj za oko sedam posto veća je od prosjeka EU i EFTA-e (Lihtenštajn, Norveška, Island, Švicarska) a u razdoblju od 2012. do 2014. pala je za deset posto. No i dalje su najvećoj opasnosti od siromaštva u Hrvatskoj djeca koja žive u kućanstvima s većim brojem djece i manjim brojem zaposlenih te roditeljima nižeg stupnja obrazovanja. Upozorava, rečeno je na predstavljanju, i činjenica da je stopa dugotrajnog siromaštva veća od stope privremenog siromaštva.

Zbog toga što im prihodi u kućanstvu nisu dovoljni, 65,7 posto siromašnih kućanstva nije na vrijeme platilo režije za tri ili više mjeseci u posljednjih godinu dana; 62,8 posto njih smanjilo je korištenje komunalija a 25,1 posto je kućanstava kojima su isključene neke komunalije (najčešće struja, telefon i voda).

Siromašne obitelji oko dvije trećine hrane dobivali su iz vlastite proizvodnje ili članova obitelji, rodbine i prijatelja. U protekla dva tjedna gladno na spavanje išlo je 21,3 posto članova kućanstava, a 43,5 posto roditelja ponekad je gladno radi zadovoljavanja potreba djece.

Iako žive u siromašnim kućanstvima istraživanje je pokazalo da 73,7 posto djece smatra kako žive prosječno kao većina, njih 23,3 smatra da su siromašni, a samo jedno dijete istraživačima je reklo da su jako siromašni. Optimistično je i što 90 posto anketirane djece ima pozitivan stav prema budućnosti, a njih 94 posto sretno je većinu vremena.

Voditelj istraživanja Stubbs novinarima je istaknuo važnost centara za socijalnu skrb i socijalnih radnika, jamčenje minimalnih naknada i dječjeg doplatka. »Dječji doplatak ne može biti mjera samo za demografsku obnovu, već mora biti i mjera za smanjenje dječjeg siromaštva«, naglasio je.

Sociolog Siniša Zrinščak, koji je sudjelovao u istraživanju, upozorio je da samo oko 30 posto djece čiji roditelji primaju socijalnu pomoć ide u vrtić, važan za njihov daljnji razvoj socijalizacije.

Također, djeca siromašnih roditelja u neravnopravnijem su položaju prema vršnjacima jer češće nemaju kompjutore niti novca za druženja ili školske izlete. »Neki roditelji su očajni kada djetetu moraju platiti izlet,« rekao je i dodao kako je jedna mama usporedila koliko je hrane mogla kupiti za ta tri ili četiri dana izleta.

Napominjući kako su socijalna pomoć i dječji doplatak najvažniji izvori prihoda siromašnih obitelji, Zrinščak smatra da kod svih reformi o tome treba voditi računa. Dobrim drži i ideju uvođenja univerzalnog dječjeg doplatka. Pri tome bi siromašni i primatelji socijalne pomoći trebali imati još neki dodatak, jer im je to izuzetno važno za preživljavanje.

Državna tajnica u Ministarstvu demografije, obitelji, mladih i socijalne politike Margareta Mađerić rekla je da će rezultati tog istraživanja pomoći da sve mjere usmjerene prema djeci, obitelji i mladima pomognu rješavanju jednog od najvećih problema, odumiranju Hrvatske.

Pravobraniteljica za djecu Ivana Milas Klarić upozorila je da su njezina iskustva u praksi poražavajuća jer svakodnevno dobivaju informacije o siromašnoj djeci. Smatra da se na svim razinama državne vlasti većinom deklarativno govori o pravima djece, dok to u praksi nije tako.


20. ožujka 2017.

Radnici trebaju nadu!

ETUC/NHS/SSSH - Povodom obljetnice Rimskih ugovora 25. ožujka u Rimu će se održati sastanak na vrhu šefova vlada i država članica EU. To je prigoda na kojoj oni koji donose odluke u ime svih građana država članica EU rasprave i analiziraju situaciju u Europskoj uniji i donesu odluke koje će biti na dobrobit radnika i svih građana EU.

Europska konfederacija sindikata (ETUC), kao i njene članice u Hrvatskoj - NHS i SSSH, koji zajedno predstavljaju više od 45 milijuna radnika diljem Europe, pozivaju vlade svih država članica da ozbiljno razmisle o frustracijama, strahu i nepovjerenju među radnicima i građanima, uglavnom zbog nezaposlenosti, siromaštva, nejednakosti, socijalne isključenosti i nedostatka mogućnosti.

To je problem za sve vas, ne samo za institucije EU-a, a jedini način da se taj problem riješi jest izgradnja snažnije Europske unije koja je više ujedinjena i u stanju građanima i radnicima ponuditi konkretna rješenja za njihove probleme.

Radnici trebaju nadu, trebaju shvatiti kamo Europa ide i vidjeti kako će njima, njihovim obiteljima i djeci ponuditi bolji život. Rasprava i istinsko povezivanje s građanima, sindikatima i organizacijama civilnog društva prijeko su potrebni i treba ih poticati.
Iz tog razloga Europska konfederacija sindikata i njene članice pozivaju šefove država i vlada da postignu sporazum o budućem napretku europske suradnje i integracija. Sporazum čiji će cilj biti Europa sa stvarnim i snažnim socijalnim stupom, socijalnom zaštitom, zaštitom potrošača, kvalitetnim zapošljavanjem, pristojnim javnim uslugama i nadom u budućnost Europe.

EKS, NHS i SSSH danas su predsjedniku Vlade RH uputili otvoreno pismo u kojemu ga pozivaju na takav pristup EU, a isto će učiniti i kolegice i kolege iz ostalih zemalja članica EU.

I U DRŽAVNOJ UPRAVI PLAĆE NIŽE OD MINIMALCA, I TO NAJČEŠĆE ŽENAMA

Plaću manju od minimalne prima 109 zaposlenika u državnoj službi u 39 državnih tijela, od čega je 101 žena i 8 muškaraca

(Forum.tm) - Sindikat državnih i lokalnih službenika i namještenika upozorio je u srijedu na nedopustivu činjenicu da u državnoj upravi postoje radna mjesta na kojima su plaće manje od minimalne, a radi se pretežito o pomoćno-tehničkim poslovima na kojima rade žene, te je zatražio da Vlada korigira koeficijente tako da osigura isplatu minimalnih plaća. Plaće radnih mjesta IV. vrste u državnoj upravi, na kojima se obavljaju pomoćno-tehnički poslovi čišćenja, spremanja, serviranja, dostave, kopiranja, održavanja i dr. s propisanim koeficijentom 0,601, manje su od minimalne plaće od 3276kuna bruto, na koju prema Zakonu o minimalnoj plaći imaju pravo svi hrvatski radnici, napominje sindikat u priopćenju.

Iako je taj koeficijent spolno neutralan, plaće ispod minimalne imaju uglavnom žene i to, po podacima koje je sindikat dobio od Ministarstva uprave, u više od 92,7 posto slučajeva. Prema tim podacima, plaću manju od minimalne prima 109 zaposlenika u državnoj službi u 39 državnih tijela, od čega je 101 žena i 8 muškaraca, a ona prema koeficijentu od 0,601 iznosi 3132 kune bruto, odnosno 144 kuna manje od minimalne za osobu bez radnog staža.

Zaposlenika s plaćom manjom od minimalne bilo bi i kudikamo više da na snazi nije zabrana zapošljavanja namještenika u državnoj službi, a postojeći zaposlenici uz dodatak na staž od 0,5 posto po godini staža s 10 i više godina staža ipak dostižu minimalnu plaću, napominje sindikat.

Drugi stručni seminar „Izazov: Stres na radu – Prevencijom psihosocijalnih rizika do zdravog radnog mjesta“

NHS – Zbog velikog interesa Nezavisni hrvatski sindikati su u suradnji s Hrvatskim zavodom za zaštitu zdravlja i sigurnost na radu 10. ožujka 2017. godine održali drugi stručni seminar „Izazov: Stres na radu – Prevencijom psihosocijalnih rizika do zdravog radnog mjesta“ za povjerenike radnika zaštite na radu i druge zainteresirane u sindikatima udruženim u NHS. Sudionike seminara uvodno su pozdravili prim. dr.sc. Marija Zavalić, ravnateljica Hrvatskog zavoda za zaštitu zdravlja i sigurnost na radu te Darko Maras, dopredsjednik NHS-a, dok su seminar i praktičnu radionicu vodile Helena Koren, mag. psih. i Ana Zavalić, dr. med., djelatnice Zavoda. Seminar je namijenjen sindikalnim povjerenicima i povjerenicima radnika za zaštitu na radu koji pokazuju velik interes za područje procjene psihosocijalnih rizika i provođenje mjera prevencija unutra svojih kompanija.

Na seminaru je predstavljen teorijski dio o odnosu psihosocijalnih rizika i stresa na radu te adekvatnim postupcima procjene psihosocijalnih rizika i upravljanja stresom na radu, u skladu s nacionalnim zakonodavstvom. Radionica je obuhvaćala primjenu upitnika za procjenu psihosocijalnih rizika te interpretaciju rezultata.

Seminar Izazov: Stres na radu pokazao se primjenjivim na različite skupine dionika koji sudjeluju u procesu upravljanja psihosocijalnim rizicima i stresom na radu. Upravo u želji stjecanja novih znanja i vještina u upravljanju psihosocijalnim rizicima i podizanju svijesti o stresu na radu, ovaj seminar će u mjesecu ožujku ukupno pohađati osamdesetak sindikalnih povjerenika i povjerenika radnika za zaštitu na radu, koji će dobivene informacije o ovoj temi primjenjivati u svojem svakodnevnom radu i tako biti aktivni dionici u sustavnom upravljanju psihosocijalnim rizicima na radnim mjestima u svojim kompanijama.

Održani seminar je još jedan u nizu stručnih seminara koji se organiziraju za povjerenike radnika za zaštitu na radu, a na tragu smjernica djelovanja Nezavisnih hrvatskih sindikata donesenih na V. Saboru NHS-a.


10. ožujka 2017.

Fina: Krajem siječnja blokirano 329 tisuća građana i 29,5 tisuća tvrtki

DUŽNI 41 MILIJARDU KN
Krajem siječnja blokirane je račune imalo 328.977 građana, odnosno 4.553 ili 1,4 posto više nego krajem siječnja 2016. godine

(VEČERNJI LIST) - Kraj prvog ovogodišnjeg mjeseca s blokiranim je računima dočekalo gotovo 329 tisuća građana te više od 29,5 tisuća poslovnih subjekata, pri čemu je broj blokiranih tvrtki u odnosu na stanje s početka 2016. bio za 22 posto manji, dok je broj građana čiji su računi blokirani istodobno porastao za 1,4 posto, pokazuju podaci Financijske agencije (Fine). Krajem siječnja blokirane je račune imalo 328.977 građana, odnosno 4.553 ili 1,4 posto više nego krajem siječnja 2016. godine. Njihove su nepodmirene obveze međutim rasle znatno brže - unazad godinu dana povećane su za 4,4 milijarde kuna ili 11,8 posto, na41,36 milijardi kuna, koliko su iznosile krajem siječnja ove godine.

Mjesečna usporedba pokazuje da je broj blokiranih građana na kraju siječnja veći za 1.801 ili 0,5 posto u odnosu na prosinac lani, a iznos njihovih neplaćenih dugova rastao je također za 0,5 posto, odnosno za 200-tinjak milijuna kuna. Krajem prvog mjeseca ove godine blokirane je račune imalo i 29.575 poslovnih subjekata sa 17,48 milijardi kuna neizvršenih osnova za plaćanje.

Broj blokiranih poslovnih subjekata u siječnju ove godine se u odnosu na siječanj 2016. smanjio za 8.300 ili 22 posto, a iznos njihovih dugovanja je pao za 24 posto ili oko 5,3 milijarde kuna. Na mjesečnoj razini je broj blokiranih poslovnih subjekata smanjen za 4,3 posto, a njihovi dugovi manji su za 1,8 posto.

Iz Fine ističu da se takav trend može očekivati i u nadolazećem razdoblju, kao posljedica učinaka Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima, Ovršnog zakona, Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi, novog Stečajnog zakona, kao i Zakona o sudskom registru, prema kojem se iz sudskog registra brišu tvrtke koje tri godine Fini nisu predale financijske izvještaje. Pritom iznose podatak da je uslijed primjene Zakona o sudskom registru od 2012. godine brisan ukupno 50.851 poslovni subjekt, a od tog broja najmanje ih je brisano prošle godine, 1.803.

Dugotrajne blokade i dalje dominiraju

Podaci Fine za siječanj 2017. pokazuju da među blokiranim poslovnim subjektima i dalje dominiraju oni u dugotrajnoj blokadi, dužoj od 360 dana, kako po broju tako i po iznosu blokade, iako je njihov broj na mjesečnoj razini smanjen za 6,3 posto, a iznos njihovih blokada za 3,6 posto.

Takvih je tvrtki krajem siječnja bilo 19.691, što čini udio od 66,6 posto u ukupnom broju tvrtki s blokiranim računima. Na takve se poslovne subjekte odnosi i 79,3 posto ukupnog duga, odnosno nešto manje od 13,9 milijarde kuna.

I dalje više od 60 posto blokiranih poslovnih subjekata ili njih 18.224 nema ni jednog zaposlenog, a dugovanja takvih tvrtki, u iznosu višem od 11,2 milijarde kuna, čine 64,2 posto iznosa ukupnih neizvršenih osnova za plaćanje s kraja siječnja.

Od ukupno 29.575 blokiranih poslovnih subjekata, s ukupno 21.212 zaposlenih, nešto manje od polovine (39,8 posto) su pravne osobe, no na njih se odnosi najveći dio, 65,8 posto iznosa ukupnih neizvršenih osnova za plaćanje. Krajem siječnja su, naime, u blokadi bile 11.773 pravne osobe, s 12.001 zaposlenikom i gotovo 11,5 milijardi kuna dugovanja.

Istodobno su blokirani bili i računi 17.802 fizičke osobe, odnosno obrtnika, s 9.211 zaposlenih, a njihove su nepodmirene obveze krajem siječnja bile nešto manje od 6 milijardi kuna.

Evo kada ćete u mirovinu prema najnovijem prijedlogu

RASPRAVA
Od 2029./30. godine i u prijevremenu mirovinu moći će se tek sa 62 godine, s puno većim ‘penalima’ na mirovinu – promjene će zahvatiti rođene nakon 1962.

AUTOR: Ljubica Gatarić

(VEČERNJI LIST) - Ministarstvo rada i mirovinskog sustava najavilo je da će u drugom kvartalu pokrenuti postupak savjetovanja za promjenu tri zakona koji reguliraju mirovinska prava zaposlenih, i to zakon koji regulira beneficirani staž, temeljni mirovinski zakon koji propisuje radni vijek te zakon o privatnim mirovinskim fondovima. Promjenom tih zakona Plenkovićeva Vlada namjerava nastaviti tamo gdje je stala Oreškovićeva: ranije povećati radni vijek na 67 godina života i više penalizirati prijevremeni odlazak u mirovinu.

Veći doprinosi za 2. stup?

Hrvati bi po sadašnjim propisima tek 2038. godine trebali raditi do 67 godina, s time što je postupnoproduljenje radnog vijeka sa 65 na 67 godina trebalo početi 2030. Oreškovićeva je Vlada namjeravala taj proces ubrzati deset godina, pa je 2028. godina bila označena kao prva u kojoj bi muškarci i žene radili do 67 godina! U pripremi je prijedlog po kojemu bi se taj rok s 2038. pomaknuo na 2029. ili 2030. godinu, a rasprava sa socijalnim partnerima mogla bi početi već u travnju. Do kraja travnja Plenkovićeva Vlada mora Europskoj komisiji predočiti svoj prvi program nacionalnih reformi, a premijer je ovaj tjedan kazao da će se mirovinski sustav reformirati kako bi bio održiv. Dobije li prijedlog podršku Sabora, muškarci i žene rođeni nakon 1962. ili 1963., ovisno o tome hoće li ubrzanje početi 2018. ili 2019. godine, odlazili bi u starosnu mirovinu s navršenih 67 godina, dok bi im se dob za prijevremenu mirovinu povećala na 62 godine. Ta će promjena utjecati na radni status više od milijun zaposlenih. Prijelaz će biti dramatičniji za žene, koje ove godine mogu u starosnu mirovinu kad navrše 61 godinu i 9 mjeseci, a za 12 godina će raditi do 67. Ženama se i sada radni vijek povećava za tri mjeseca godišnje dok se prema odluci Ustavnog suda ne izjednače s muškarcima koji rade do 65 godina.

Po novome bi se radni vijek ženama povećavao za šest mjeseci godišnje dok se ne stabilizira na 67 godina! Koliko će se radni vijek zadržati na 67 godina starosti nitko ne zna jer su neke zemlje (Danska, Češka, Njemačka) već najavile da će se do sredine ovog stoljeća u mirovinu odlaziti sa 70 ili 72 i pol godine! Napredak u tom području očekuje i Europska komisija koja prigovara i da Hrvatska preblago penalizira prijevremeno umirovljenje. Milanovićeva je Vlada pri zadnjoj promjeni zakona ukinula ili smanjila penalizaciju za radnike koji su se rano zaposlili i imaju puno staža, a umanjenje iznosi od 0,10 do 0,34 posto za svaki mjesec ranijeg odlaska u mirovinu. Po novome, svima bi umanjenje bilo 0,30 posto.

Ljudi s 41 godinom staža i 61 godinom života mogu u mirovinu bez penalizacije. Ministar mirovinskog sustava Tomislav Ćorić spomenuo je i moguće povećanja stope doprinosa za drugi stup sa pet na šest posto, odnosno smanjenja stope s 15 na 14 posto za prvi stup “ako to dopuste ekonomske mogućnosti”. Rok u kojemu bi došlo do redistribucije mirovinskih doprinosa u korist privatne štednje nije konkretiziran. Ćorić načelno tvrdi da bi to moglo biti do kraja mandata. No, ovu će Vladu u trećoj godini mandata dočekati rješavanje najbolnije teme mirovinske reforme – proširenja mirovinskog dodatka od 27 posto i na obavezne osiguranike drugog stupa.

Godine 2019. pravo na prijevremenu mirovinu ostvarit će prve osiguranice drugog stupa koje su bile mlađe od 40 godina kad je počela mirovinska reforma. Njihove će mirovine biti 27 posto niže od mirovina žena koje se umirove po istim uvjetima 2018. ako se isplata dodatka ne proširi i na drugi stup! Muškarce te niže mirovine čekaju 2022. Mirovinski dodatak od 27% predviđen je samo za osiguranike prvog mirovinskog stupa, a ne i drugog stupa iako 15% njihovih mirovinskih doprinosa odlazi u prvi stup. Za četvrtinu niža mirovina bila bi neshvatljiva kazna za sve koji su, po sili zakona, štedjeli u privatnim mirovinskim fondovima.

Priprema za mirovinu

I dok o tome šuti, Plenkovićeva Vlada priprema izmjenu zakona o privatnim mirovinskim fondovima po kojoj će osiguranicima 2. stupa omogućiti da dvije godine prije odlaska u mirovinu povuku 10% svoje kapitalizirane štednje “kako bi se pripremili za život u mirovini”. Sugovornik uključen u pripremu zakona kaže da time žele pomoći radnicima pred mirovinu da si ispune neki gušt: putovanje, polovni auto, obnovu stana...Tih 10% bilo bi isplaćeno samo radnicimačije bi buduće mirovine bile iznad 40-postotnog iznosa prosječne plaće, odnosno veće od 2400 kuna! Zadnjih 15 godina osiguranici drugog stupa u prosjeku su uštedjeli oko 133 tisuće kuna, što znači da bi dvije godine prije mirovine povukli oko 13 tisuća kuna! U ovom paketu nije predviđena nacionalna mirovina za starije od 65 koji nisu samostalno sposobni privređivati i raditi, što je bilo jedno od HDZ-ovih obećanja iz kampanje.

Čipiranje radnika već je - počelo

(GLAS ISTRE) Još donedavno smo mikročipiranje ljudi smatrali samo jednom u nizu teorija zavjere no kako stvari stoje ono što spada u lucidne scenarije znanstveno-fantastičnih filmova postaje naša stvarnost. Medijski propagandni spin nas pokušava uvjeriti kako je mikročipiranje nužno i korisno za nas i naše najmilije. To se već radi s kućnim ljubimcima diljem planete, a slijedom toga ugledna američka televizijska kuća NBC News prikazuje šokantan prilog u kojem promovira ideju u kojoj se tvrdi, ako je to dobro za naše kućne ljubimce, onda bismo to trebali koristiti i na našoj djeci. U spomenutom prilogu kritiziraju se roditelji koji se odupiru tome jer je upravo to način da pod svaku cijenu djeca budu sigurna jer će baš mikročip omogućiti da ih se pronađe, ako se kojim slučajem izgube ili budu ukradeni. U prilogu se napominje kako ćemo u skoroj budućnosti svi biti čipirani, pa zato već sada treba požuriti po svoj komad metala i ugraditi ga pod kožu.

Također je jedna od uznemirujućih informacija koja je kolala medijima krajem prošle godine da će svako novorođenče u Europskoj uniji imati implementiran RFID (radio-frequency identification) čip koji će služiti kao GPS senzor i sadržavat će jednokratnu bateriju.

Kažnjivo odbijanje zamjene baterija

Prema tome, srećom još uvijek zakonski neobvezujućim postupcima, dijete bi trebalo kod liječnika svake dvije godine zamijeniti tu bateriju kako bi RFID nesmetano funkcionirao. Za pretpostaviti je da će svako odbijanje čipiranja od strane roditelja, a kasnije i odbijanja zamjene baterija biti kažnjivo jer kako bi se onda nesmetano mogla ograničavati čovjekova sloboda u budućnosti.

No ne trebamo se previše zamarati onim što bi bilo kad bi bilo jer spomenuta tehnologija budućnosti je već u određene zemlje stigla. I dok se kod nas dolazak i vrijeme boravka na poslu dokazuje provlačenjem kartice prilikom ulaska i izlaska iz tvrtke, u Švedskoj su otišli veliki korak dalje. Tako su se u Epicentru, novom hi-tech uredskom bloku u toj nordijskoj zemlji, odlučili za drugačiji pristup odnosno ugradnju čipa ispod kože zaposlenika. Svih sedam stotina radnika toga poslovnog kompleksa bit će »čipirani«, a na ulazu u tvrtku umjesto provlačenja kartice kroz uređaj samo će podići ruku kako bi im skener očitao čip umetnut ispod kože. Radi se o RFID čipu veličine zrna riže koji je implantiran u ruku. Sada pomoću čipa mogu ulaziti u zgradu i koristiti fotokopirne aparate, međutim uskoro će ga moći koristiti u mnogim poslovnim situacijama. Postupak ugradnje čipa nije posve bezbolan, a ugrađuje se između palca i kažiprsta.

Iako je diskutabilno žele li to uopće zaposlenici te tvrtke, Hannes Sjoblad koji radi za Swedish Biohacking Group, za BBC kaže, da su ti čipovi »intuitivni« jer je puno lakše samo dodirivanje rukom umjesto pamćenja različitih PIN kodova i lozinki koje nam trebaju u svakodnevnom poslu. A Sjoblad i tvrtka za koju radi želi biti spremna za sve ono što nosi novo vrijeme kada će sve velike kompanije i velike države htjeti imati svoje zaposlenike i stanovnike čipirane.

Pretvaranje ljudi u robote

Trenutno se koriste nosive (wearable) tehnologije, no sasvim je izvjesno da će sofisticiraniji čipovi ubrzo zamijeniti te tehnologije u koje, primjerice, ubrajamo »fitness« narukvice, pametne majice i slično, te ćemo se morati naviknuti na to da nas nadopunjuju »metalom«. Po mišljenju većine posve je neprihvatljivo ugrađivanje čipova ljudima ispod kože, i na posredan način pretvarati ih u robote. Istodobno ono što je donedavno bilo nezamislivo sada nam je postalo sasvim blisko pa nam čak ni čipiranje više nije strašno pretjerano. Moramo priznati da više nitko ne može bez mobitela, kartica i računala, a razlika će biti jedino što nam za uporabu ugrađenog čipa ne trebaju nikakve šifre već samo prislanjanje ruke.

Švedski mediji pišu kako bi isti model uskoro mogle početi koristiti i druge tvrtke u toj zemlji, ali i druge zemlje svijeta.

Kako stvari stoje i u Lijepoj Našoj možemo očekivati uvođenje ove kontroverzne tehnologije jer i među nama ima onih koji promoviraju i zagovaraju što brži dolazak i primjenu RFID čipova. Ali kako smo uspješni u pronalaženju rupa u zakonu te rješenja za nemoguće situacije ne trebamo sumnjati da ćemo i za čipiranje pronaći nedostatke koji će ići nama u korist, a ne onima koji su nam ih ugradili.

Kiborzi u belgijskoj firmi

Prateći tehnološki napredak na tom polju belgijska kompanija za digitalni marketing i tehnologiju NewFusion ponudila je svojim radnicima priliku da postanu kiborzi. Ako ne znate što točno znači ta imenica riječ je o kibernetičkom organizmu kojim se označava sinteza biološkog organizma i mehaničkog stroja, odnosno hibrid čovjeka i stroja. Tako su i belgijskim djelatnicima umjesto iskaznica, ponuđeni mikročip implantati kako bi imali pristup kompaniji i njenom sistemu. Mogu birati između čipa koji se implantira između palca i kažiprsta te čipiranog prstena, ako nisu spremni za implantate. Čipovi sadrže osobne podatke svojih vlasnika koji mu omogućuju pristup imovini kompanije. NewFusion na ovaj način postaje prva belgijska kompanija koja će implementirati mikročipiranje. (Doris ŽIKOVIĆ)


03. ožujka 2017.

Ovih devet mjera trebale bi olakšati zapošljavanje u RH

Autor teksta: N1 - Predsjednik Vlade Republike Hrvatske Andrej Plenković i ministar rada i mirovinskoga sustava Tomislav Ćorić predstavljaju novi paket mjera aktivne politike zapošljavanja - "Od mjere do karijere". Premijer Andrej Plenković najavio je devet mjera aktivne politike zapošljavanja. "Novi paket aktivne politike zapošljavanja još je jedna od aktivnosti Vlade koja se fokusira na najvažniji dio programa a to je gospodarski rast i razvoj. Mjere za cilj imaju posebno aktivaciju osjetljivih skupina: mladih, dugotrajno nezaposlenih i osoba s invaliditetom. Ukupno je predviđeno 1,5 milijardi kuna, 400 milijuna kuna više nego prethodnih godina, 650 milijuna kuna povlači se iz europskog socijalnog fonda. Na Zavodu za zapošljavanje je 22 tisuće slobodnih radnih mjesta, a kada bi se ona popunila, broj nezaposlenih pao bi na 10 posto", kazao je Plenković.

Devet mjera:

Potpore za zapošljavanje- Ako ste poduzetnik koji djeluje profitno te imate najmanje jednog zaposlenog, saznajte kako uz pomoć mjera možete zaposliti još radnika.

Potpore za usavršavanje- Ako je vašim zaposlenicima potrebna dodatna edukacija, provjerite kako možete ostvariti pravo na potporu za usavršavanje.

Potpore za samozapošljavanje- Ako planirate pokrenuti vlastiti posao, saznajte kako ostvariti pravo na bespovratna financijska sredstva.

Obrazovanje nezaposlenih- Usvojite nova ili usavršite postojeća znanja i vještine koje su trenutno potrebne na tržištu rada.

Osposobljavanje na radnom mjestu- Steknite praktična znanja i vještine u svojoj struci i saznajte kako dobiti potvrdu od poslodavca ili javnu ispravu o osposobljenosti.

Stručno osposobljavanje za rad bez zasnivanja radnog odnosa- Napravite svoje prve korake na tržištu rada – steknite prvo radno iskustvo i ostvarite uvjete za polaganje stručnog/majstorskog ispita.

Javni rad- Saznajte kako se aktivirati na društveno korisnim poslovima.

Potpore za očuvanje radnih mjesta- Ako imate privremenih poteškoća u poslovanju, provjerite kako možete očuvati radna mjesta svojih zaposlenika.

Stalni sezonac- Saznajte kako ostvariti uvjete za potporu osobama koje rade sezonske poslove.

Bivši ministar rada i mirovinskog osiguranja i aktualni SDP-ov saborski zastupnik, Mirando Mrsić, komentirao je program Vlade o zapošljavanju mladih. Kazao je da je očekivao od Vlade da objavi natječaje za nova radna mjesta.

Više od 90 posto svih ugovora o radu sklapa se na određeno vrijeme

KRAJ SNA O SIGURNOM RADNOM MJESTU

(GLAS SLAVONIJE) - Među svim potpisanim ugovorima o radu u zadnjih nekoliko godina u Republici Hrvatskoj ih je više od 90 posto bilo na određeno vrijeme. Stalni posao i ugovor na neodređeno vrijeme za devet od deset osoba time je postao samo san. I dok su svima puna usta demografije, iščuđavanja nad depopulacijom i padom nataliteta, ugovor o stalnom poslu nedostižan je bio, prema podacima Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, za 92,5 posto zaposlenih 2015. Bez ugovora o radu na nedređeno vrijeme gotovo je nemoguće dobiti stambeni kredit. Bez ugovora na neodređeno u ionako nesigurnoj ekonomiji, sigurnost zaposlenika i njegova šansa da osnuje obitelj i stekne dom vrlo je mala, a na tržištu rada, koje je danas takvo kakvo jest, najosjetljivije su žene. Prema podacima Eurostata, europske agencije za statistiku, 2013. sklopljeno je 19.169 brakova, što je za 5,7 posto manje u odnosu na prethodnu godinu, odnosno 18 posto manje nego u 2008. godini. Zanimljivo je primijetiti da je u 2013. broj sklopljenih brakova prvi put pao ispod 20.000, na što je svakako utjecalo višegodišnje smanjenje populacije u dobi od 20 do 39 godina. Ako brakove promatramo kroz stopu nupcijaliteta, koja označava broj sklopljenih brakova na 1000 stanovnika, ona je u 2013. iznosila 4,5, za razliku od 2007. i 2008. kada je iznosila 5,4. Dakle, svi parametri su u padu. Mladi se u Hrvatskoj sve kasnije odlučuju na brak. Na tu činjenicu u velikoj mjeri utječe splet društvenih čimbenika, no oni vezani uz radno pravo i gospodarstvo zasigurno su najvažniji. Tako je u 2001. prosječna starost nevjeste pri sklapanju prvog braka iznosila 25,4 godine, a ženika 28,5 godina, dok je u 2013. prosječna starost nevjeste iznosila 27,6 godina, a ženika 30,5 godina.

Spas u poduzetništvu?

Odluči li se žena za nesigurne poduzetničke vode te tako isključi faktor poslodavca iz svojeg života i postane “sama svoja gazdarica”, neće joj biti nimalo lakše. Neprofitna udruga poduzetnica – WECroatia održala je u prije nekoliko dana u Zagrebu druženje u sklopu koje se govorilo o položaju žena u gospodarstvu.

“Kad govorimo o poduzetnicama treba naglasiti da je njihov udjel u ukupnom gospodarstvu RH svega 30 posto, što je manje od europskog prosjeka. Od navedenog postotka, 23 posto čine žene vlasnice tvrtki, a sedam posto žene koje su razvile vlastite obrte. Važno je naglasiti da je broj žena poduzetnica u Hrvatskoj porastao za čak 23 posto u posljednjih 15 godina, što pokazuje da je trend rasta spor, ali da interes žena za poduzetništvo postoji. Stoga je važno ukloniti prepreke u društvu s kojima se žene susreću prilikom ulaska na tržište rada, a tako i u poduzetničke vode”, izjavila je na skupu Višnja Ljubičić, pravobraniteljica za ravnopravnost spolova. Pravobraniteljica je iznijela podatke koji govore da tzv. stakleni strop nije baš tako ni staklen ni nevidljiv. Iz prezentiranih podataka pokazalo se kako na tržištu rada žene čine većinu nezaposlenih, čak 56 posto u ukupnom broju nezaposlenih. U usporedbi s 2016., taj je udjel nezaposlenih žena još i povećan. Također, većina pritužbi koje stižu u ured pravobraniteljice odnose se na područje rada i zapošljavanja na temelju spola, a čak 40 posto pritužbi odnosi se na spolno uznemiravanje. Žena na pozicijama predsjednika uprave samo je devet posto, tj. na jednu predsjednicu uprave dolazi devet predsjednika. Prema podacima Hrvatske gospodarske komore u Hrvatskoj su žene za isti posao koji obavljaju muškarci plaćene čak 11 posto manje, a problem je i opća podzastupljenosti žena u poduzetničkim aktivnostima. Od top 500 menadžera u Hrvatskoj samo je 45 žena, 28,2 žene zauzimaju mjesta u izvršnome menadžmentu, dok istovremeno čine većinu (60 posto) visokoobrazovanih u RH.

Loše plaćeni poslovi

Prema podacima Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, 30. rujna prošle godine od 1.488.807 osiguranika bilo je 47,38 posto žena i 52,62 posto muškaraca. Zanimljivo da je od 22 klasificirane djelatnosti u samo njih pet zaposleno više žena od muškaraca. Naravno, za očekivati je da nema više žena u građevinarstvu i rudarstvu, ali njihov broj je veći u djelatnostima koje su uglavnom niže plaćene, poput trgovine, “pružanja smještaja te priprema i usluživanje hrane” i kategoriji “ostalih uslužnih djelatosti”. Dvije kategorije koje su relativno bolje plaćene i za koje je potrebna i viša naobrazba, a u kojima ima više zaposlenih žena jest obrazovanje i “djelatnost zdravstvene zaštite i socijalne skrbi” - djelatnosti koje plaću dobijaju iz mršavog proračuna - vrtići, škole i zdravstvo.

Vuk TEŠIJA

Hrvatsko gospodarstvo u zadnjem tromjesečju 2016. raslo gotovo dvostruko brže od prosjeka EU

Autor: Lider/Hina - Hrvatsko gospodarstvo u četvrtom lanjskom tromjesečju raslo je gotovo dvostruko brže od prosjeka Europske unije, dok gledano po zemljama hrvatska je ekonomija druga najbrže rastuća, odmah iza Rumunjske, rekao je u utorak Marko Krištof, ravnatelj Državnog zavoda za statistiku (DZS). Državni zavod za statistiku (DZS) objavio je u utorak prvu procjenu prema kojoj je bruto domaći proizvod (BDP) u proteklom kvartalu porastao 3,4 posto u odnosu na isto razdoblje 2015. godine. To je deveto tromjesečje zaredom da gospodarstvo raste, a ujedno i najveći zabilježeni rast od četvrtog tromjesečja 2007. godine. Prema sezonski prilagođenim podacima, u odnosu na isto razdoblje prošle godine, Hrvatska je ostvarila rast od 3,5 posto, dok je prosječni rast za 28 članica Unije1,8 posto, rečeno je na konferenciji za medije DZS-a povodom objave prve procjene BDP-a za četvrto tromjesečje 2016. i prve procjene rasta BDP-a za 2016. godinu. Gledano po zemljama, a također u usporedbi s istim razdobljem prošle godine, Hrvatska je druga najbrže rastuća ekonomija EU i to iza Rumunjske, čime, kako je rekao Krištof, predvodimo veći broj zemalja koje imaju stope rasta većeod 3 posto.

U usporedbi s prethodnim tromjesečjem, Hrvatska je također rasla brže od prosjeka EU.

“Prosjek EU je u usporedbi s trećim tromjesečjem iznosio 0,5 posto, a Hrvatska je rasla za 0,6 posto, dok smo po zemljama negdje u sredini. Najbrže je raslaPoljska, 1,7 posto, dok Grčka i Finska imaju negativne stope rasta u odnosu na prethodno tromjesečje”, kazao je Krištof.

“Sezonski prilagođeni BDP je realno veći za 3,5 posto u odnosu na isto tromjesečje prošle godine, dok je u odnosu na prethodno tromjesečje, dakle ono treće, veći za 0,6 posto. Zanimljivo je da je stopa rasta za četvrto tromjesečje, prema sezonski prilagođenim podacima, najveća od četvrtog tromjesečja 2006.godine”, istaknuo je Krištof.

Istovremeno, bruto dodana vrijednost je u zadnjem lanjskom tromjesečju bila realno veća za 3,1 posto u odnosu na zadnje tromjesečje 2015.

Kako ističe Krištof, najveći doprinos rastu ostvaren je u djelatnosti prerađivačke industrije (6,4 posto), a slijedetrgovina, sa smještajem, ugostiteljstvom i prijevozom (5,4 posto), što ukazuje na porast blagdanske potrošnje.

S druge strane, najveći doprinos smanjenju obujma zabilježen je u djelatnosti poljoprivrede, šumarstva i ribarstva (za 3,7 posto). Kako pojašnjava Krištof, razlozi tome su, što se poljoprivrede tiče, niske temperature u četvrtom tromjesečju, pri čemu je ostvaren nešto niži output nego što je ranije bilo očekivano.

Osim toga, negativne stope su zabilježene još jedino u djelatnosti financijskih usluga i to minus 0,5 posto na godišnjoj razini, no kako ističe Krištof, u ovom slučaju treba pričekati konačne izvještaje financijskih institucija koje će biti uključeni u godišnji obračun BDP-a kako bi se dobila potpuna slika.

Također, prema prvoj procjeni, BDP za 2016. godinu je realno veći za 2,9 posto u odnosu na godinu ranije, što je najveći realni rast od 2007. godine.

Kako je naglasio Krištof, prvi put od kada se provode mjerenja na godišnjoj razini, ukupan izvoz je veći od 50 posto BDP-a, što je, kako je rekao, ohrabrujući podatak, a prvenstveno je posljedica turističke sezone.

“Prvenstveno, uzrok tome je dobra turistička sezona, jer u izvoz prema nacionalnim računima spada i izvoz usluga, a ne samo izvoz roba. No, moramo biti svjesni da mnoge druge ekonomije zapravo imaju 70-80 posto izvoza u BDP-u”, napomenuo je Krištof.

DZS je objavio i da je najveći pozitivan doprinos povećanju BDP-a u proteklom tromjesečju ostvaren rastom izvoza roba za 12,4 posto u odnosu na isto razdoblje prethodne godine. Robni uvoz porastao je, pak, za 9,5 posto.

No, unatoč snažnom rastu izvoza u proteklom kvartalu, doprinos neto inozemne potražnje bio je negativan, za 0,3 postotna boda.

Na BDP je pozitivno utjecala i domaća potražnja. Konačna potrošnja kućanstava porasla je za 3,6 posto na godišnjoj razini, brže u odnosu na 3,4-postotni rast u prethodnom tromjesečju.

Bruto investicije u fiksni kapital porasle su u četvrtom lanjskom tromjesečju za 4,6 posto na godišnjoj razini, brže u odnosu na 2,9-postotni rast u prethodnom kvartalu.

“Osim pozitivnih stopa koje su zabilježene u sektoru građevinarstva, razlog povećanja investicija su i proizvodnja i uvoz kapitalne opreme, što je zapravo ubrzalo rastinvesticija na razinu od 4,6 posto na godišnjoj razini, što je u četvrtom kvartalu posljednji put zabilježeno 2007.”, izjavio je Krištof.

Osim potrošnje i investicija, porasle su i druge najvažnije sastavnice BDP-a. Tako je potrošnja države ojačala 1,8 posto na godišnjoj razini, nešto sporije u odnosu na 2,1 posto u prethodnom tromjesečju.


27. veljače 2017.

Nezaposlenost raste četvrti mjesec zaredom: Stopa nezaposlenosti u siječnju porasla na 15,4 posto

Autor: Lider/Hina - Stopa registrirane nezaposlenosti u Hrvatskoj je u siječnju porasla na15,4 posto, sa14,8 posto mjesec dana prije, što je četvrti mjesec zaredom kako nezaposlenost raste na mjesečnoj razini, pokazuju u četvrtak objavljeni podaci Državnog zavoda za statistiku (DZS). Nakon osam mjeseci neprestanog pada nezaposlenosti, u posljednja je četiri mjeseca, nakon završetka turističke sezone, broj nezaposlenih rastao. Međutim, u odnosu na siječanj prošle godine, kada je iznosila 17,9 posto, stopa nezaposlenosti manje je za 2,5 postotnih bodova. Rast stope nezaposlenosti na mjesečnoj razini bio je očekivan, s obzirom da su, prema podacima Hrvatskog zavoda za zapošljavanje (HZZ), krajem siječnja bile registrirane 244.134 nezaposlene osobe, što je 3,2 posto više u odnosu na prethodni mjesec.

Međutim, u veljači se može očekivati pad stope nezaposlenosti jer današnji podaci s internetskih stranica HZZ-a pokazuju da je trenutno bez posla oko 240.440 osoba, što je oko 3.700 nezaposlenih manje nego krajem siječnja.

Sever pozvao Vladu da spriječi poskupljenje plina i struje

(HRT) - Predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata (NHS) Krešimir Sever pozvao je Vladu da uloži maksimalne napore kako struja i plin ne bi poskupjeli, jer većina građana već i ovako ulaže krajnje napore i odricanja kako bi svojim mjesečnim prihodima pokrila redovite mjesečne rashode u kućanstvu. Bilo kakvi izvanredni rashodi za te građane prava su "noćna mora, upozorava Sever u pismu premijeru Andreju Plenkoviću uoči sjednice Vlade na kojoj se očekuje donošenje odluke o višoj cijeni plina i struje. Taman kad se počeo očekivati oporavak kućnih proračuna i kad su prošlogodišnje niske cijene nafte i deflacija otvorili građanima prostor za lagani rast potrošnje slijedi novi šok najava poskupljenja plina i struje, upozorava Sever.

Bez obzira što mnogi gospodarski analitičari ukazuju kako se socijalna politika ne vodi kroz cijene energenata i što su cijene plina zbog oštre zime povećane na svjetskom tržištu, Vlada mora prepoznati dovoljno razloga zbog kojih građanima plin i struja ne bi smjeli poskupjeti, i to ne zbog približavajućih lokalnih izbora, nego ponajprije zbog građana.Kad je riječ o struji, bilo bi neozbiljno i neodgovorno prvo smanjiti PDV na isporuku električne energije i tako struju pojeftiniti, a koji mjesec kasnije je poskupjeti zbog povećanja naknade za obnovljive izvore, ističe Sever.

Podsjeća da je 2012. godine, nakon što je Vlada Zorana Milanovića otpustila osigurače i dopustila poskupljenje plina i struje, to izazvalo snažan udar na kućne proračune građana.

Pojeftinjenje plina i jeftinije gorivo dali su u 2016. godini rezultate pa je udio troškova hrane ostao na gotovo istoj razini, ali je udio troškova stanovanja i energenata ipak smanjen, kaže Sever. Upozorava da stoga bilo kakva nova poskupljenja struje i plina znače novi ozbiljan udar na standard i kupovnu moć građana, ponajprije na većinu umirovljenika i one s najnižim primanjima.

EU postigao dogovor protiv poreznog dampinga

Autor: Lider/Hina - Ministri financija zemalja članica Europske unije postigli su u utorak u Bruxellesu politički dogovor o novim pravilima koja bi trebala onemogućiti multinacionalnim korporacijama da svoj dobit prijavljuju tamo gdje plaćaju najmanji porez, nego tamo gdje dobit i ostvaruju. “Ovaj dogovor je korak naprijed u postupku donošenja direktive, koja će između ostaloga regulirati tzv. hibridne neusklađenosti u smislu poreznog tretmana između država članica”,rekao je hrvatski ministar financija Zdravko Marić.

I ovo rješenje danas je samo korak naprijed u konačnici prema sklapanju i izglasavanju te direktive koja će izmedju ostaloga regulirati i takozvane hibridne neusklađenosti u smislu poreznog tretmana izmedju država članica. Dogovor je pozdravila i Europska komisija.

“Danas smo postigli uspjeh u našim nastojanjima za pravednije oporezivanje. Postupno eliminiramo načine koje su koristila neka poduzeća kako bi izbjegla poreznim obvezama. Čestitam zemljama članicama na dogovoru”, rekao je Pierre Moscovici, povjerenik za ekonomske i financijske poslove.

Velike međunarodne korporacije poput Applea, Amazona, Google, Starbucksa koristile su se određenim pogodnostima, koji su po sadašnjim pravilima potpuno legalni, a kako bi izbjegli plaćanje poreza.

Nova pravila trebala bi se početi primjenjivati od početka 2020. godine.

Definiranje poreznih oaza

Ministri su između ostaloga pronašli kompromisno rješenje o kriterijima za definiranje poreznih oaza. Dosadašnji pokušaji da se napravi popis zemalja koje ne surađuju po pitanju poreza nisu donosili uspjeha, jer su neke zemlje članice htjele imati vlastiti popis.

Nakon što su otkrivene masovne porezne prijevare u zemljama poput Paname ili Bahama, ideja da se definira zajednički popis EU-a takvih zemalja dobila je na snazi. Protiv zemalja koje bi se našla na popisu EU bi mogla uvesti sankcije.

Ministri su dogovorili da će se one zemlje koje primjenjuju nultu stopu poreza automatski biti stavljene na popis poreznih oaza.


20. veljače 2017.

Ostvare li se prognoze, rast BDP-a bio bi najveći od 2007.

Poslovni.hr/Hina
Najveći je rast ove godine predviđen za Rumunjsku, 4,4 posto, zatim Maltu, 4 posto, i Luksemburg, 3,8 posto.

(POSLOVNI DNEVNIK) - Povećanje procjene rasta hrvatskog gospodarstva od strane Europske komisije na 3,1 posto u ovoj godini nije iznenadilo domaće analitičare, koji također očekuju rast bruto domaćeg proizvoda (BDP) od oko 3 posto, što bi bio njegov najveći rast od 2007. godine. Europska komisija u ponedjeljak je u zimskim ekonomskim prognozama podigla procjenu rasta hrvatskog BDP-a s prethodnih 2,5 na 3,1 posto, dok za iduću godinu predviđa skromniji rast od 2,5 posto. "To je manje-više u skladu s očekivanjima. Vidimo da su prognoze EK o gospodarskom rastu vrlo slično prognozama domaćih analitičara, kao i da je glavni pokretač rasta domaća potražnja s istim glavnim čimbenicima koji će utjecati na to, znači porezna reforma i vrlo povoljni uvjeti financiranja na tržištima", kaže Zrinka Živković-Matijević, direktorica Direkcije za ekonomska istraživanja Raiffeisenbank Austria.

Procjene Komisije o rastu BDP-a u 2017. godini kreću se unutar raspona očekivanja domaćih analitičara, čije se procjene kreću između 2,7 i 3,5 posto.

Najveći rast, 3,5 posto, očekuju analitičari Addiko banke, dok rast od 2,7 posto očekuju u UniCreditu.

Hrvatska narodna banka (HNB) procjenjuje, pak, da će gospodarstvo u 2017. porasti oko 3 posto.

Vlada je nešto optimističnija, pa je proračun za ovu godinu temeljila na procjeni rasta gospodarstva od 3,2 posto.

Ostvare li se procjene o rastu BDP-a većem od 3 posto, bio bi to najveći skok gospodarstva od 2007. godine, kada je poraslo 5,2 posto.

Očekuje se rast potrošnje i zapošljavanja

Komisija očekuje rast osobne potrošnje u Hrvatskoj ove godine od 3,4 posto, posebice zbog smanjenje poreza. Također se očekuje rast korporativnih investicija zbog velike likvidnosti i povoljnih financijskih uvjeta za kreditnu ekspanziju. Fondovi EU-a također bi trebali dati dodatni poticaj javnim investicijama. EK procjenjuje da će ove godine ukupne investicije u hrvatsko gospodarstvo porasti za 5,2 posto, nakon lanjskih 4,2 posto, dok bi iduće godine rast investicija trebao biti i veći - za 5,8 posto.

Očekuje i smanjivanje stope nezaposlenosti, koja bi u ovoj godini trebala pasti na 10,8 posto, s lanjskih 12,8 posto. Zasposlenost bi, pak, ove godine trebala porasti za 2,1 posto, nakon lanjskih 1,9, dok bi u idućoj godini mogla dodatno porasti za 1,6 posto.

BDP raste, javni dug pada

Zrinka Živković-Matijević pozitivnim u EK prognozama ističe i procjene o deficitu proračuna i udjela javnog duga u BDP-u, koji su u silaznoj putanji. Komisija, naime, očekuje da će deficit proračuna opće države, nakon lanjskih 1,8 posto, ove godine iznositi 2,1 posto, a iduće ponovno 1,8 posto BDP-a. Rast deficita predviđa se zbog smanjenja poreznih prihoda. Nastavlja se i smanjivanje udjela javnog duga u BDP-u te se za prošlu godinu taj udjel projicira na 84,1 posto, dok bi se ove godine trebao smanjiti na 83, a sljedeće na 81,3 posto.

Rizik za ove procjene rasta, poručuje Komisija, uglavnom je povezan s mogućim pogoršanjem vanjskog okruženja i stezanjem monetarne politike. S druge strane, pozitivan trend u izvozu roba i u turizmu trebao bi se nastaviti ove i sljedeće godine.

"Iz svega ovoga, jedino upozorenje može se iščitati iz donekle značajnog pogoršanja strukturnog deficita i visoke ovisnosti o uvozu, koja reflektira nisku konkurentnost i uvoznu ovisnost hrvatskog gospodarstva, a koji umanju