sindikat

ARHIVA VIJESTI


13. svibnja 2019.

Sindikati traže ostavku ministra Pavića

(67jeprevise.h) – Trojica sindikalnih čelnika, Mladen Novosel, Vilim Ribić i Krešimir Sever zatražili su na konferenciji za novinare ostavku ministra rada i mirovinskog sustava Marka Pavića, optuživši ga da je zaustavio socijalni dijalog, potrošio milijune kuna novca poreznih obveznika na protureferendumsku kampanju prepunu manipulacija te za utjerivanja straha među građanima kako bi spriječio njihovo potpisivanje za referendumsku inicijativu. “Ovaj ministar rada je ubio socijalni dijalog u Hrvatskoj. On je vojnik partije, mi ga držimo egzekutorom, ali nažalost nalogodavac je premijer Plenković”, izjavio je Mladen Novosel (SSSH). “Gospodine Paviću podnesite ostavku, mi to od vas tražimo!”, poručio je Novosel.

Vilim Ribić (MHS) je zatražio da ministar Pavić pokaže javnosti kako su došli do izračuna od 45 milijardi kuna navodnog duga ako se ispune sindikalni zahtjevi. “Oni izmišljaju brojku od 45 milijardi jer ta je brojka rađena na lažnim i krivim pretpostavkama, a onda ni sama brojka ne može biti točna”.

Krešimir Sever (NHS) optužio je Pavića i aktualnu vlast da su protureferendumskom kampanjom financiranom novcem svih nas isprepadali ljude, izazvali efekt straha, uplašili ih kako bi spriječili referendum. “Šire strah na sve strane, ali ne bojte se! Mi se ne bojimo. Jadna je vlast koja tjera svoj narod da se boji”, poručio je.

Sindikalni čelnici pozdravili su sve “stranke koje su progledale”, uključujući one koje čine vladinu većinu, a sada su se izjasnili da podržavaju referendum, ocijenivši kako su HDZ i HNS ostali usamljeni te kako mirovinska reforma više nema političku podršku ni minimalne većine. Još jednom su pozvali građane da se odupru samovolji vlasti, da pokažu kako se ne boje i da u što većem broju potpišu za referendum o promjeni uvjeta za mirovinu.

HOĆEMO LI RADITI DO SMRTI? Nakon 65. godini, ljudi u Hrvatskoj imaju još samo pet godina života u zdravlju

MIROVINSKA REFORMA I ČINJENICE
Autor: Branko Podgornik

U Hrvatskoj ima sve manje sigurnih radnih mjesta, a sve više sezonskih, privremenih i razmjerno slabo plaćenih poslova, što posebice pogađa mlade ljude. To je i ključni razlog zašto sindikati ovih dana pod geslom »67 je previše« prikupljaju potpise za referendum kojim bi se dob za starosnu mirovinu zadržala na 65 godina. Naši su ljudi zasigurno svjesni da će Hrvatska u budućnosti teško financirati mirovine dok se broj starijih ljudi povećava, a mladih ima sve manje, ponajprije zato što odlaze u inozemstvo. Međutim, Vladina zakonska reforma kojom je odredila produljenje dobi za odlazak u mirovinu sa 65 na 67 godina već od 2028. godine, kao i pojačano rezanje penzija onima koji se umirovljuju prijevremeno, ipak izaziva revolt. Naime, građani su nezadovoljni time što se hrvatske vlade, osobito sadašnja, uglavnom bave posljedicama nevolja, a ne njihovim uzrocima.

Primjerice, životni vijek u Hrvatskoj kraći je od onog u razvijenim zemljama. Hrvati žive gotovo tri godine manje od prosjeka Europske unije. Građani nakon 65 godina mogu očekivati jedva pet godina života u zdravlju, za razliku od europskog prosjeka koji iznosi oko deset godina, prema izvješću Europske komisije o prikladnosti mirovina, objavljenom 2018. godine.

Promašena politika

Vlada kaže da će građani s 41. godinom radnog staža moći u mirovinu i prije 67. godine. Međutim, građanima je sve veći problem kako skupiti toliko godina radnog staža. U Hrvatskoj ima sve manje sigurnih radnih mjesta, a sve više sezonskih, privremenih i razmjerno slabo plaćenih poslova, što posebice pogađa mlade ljude. To je i ključni razlog zašto sindikati ovih dana pod geslom »67 je previše« prikupljaju potpise za referendum kojim bi se dob za starosnu mirovinu zadržala na 65 godina.

Problem je u tome što hrvatske vlasti razmišljaju ponajprije o smanjenju izdataka iz proračuna, danas i u budućnosti, umjesto o stvaranju proračunskih prihoda. Najočitiji je primjer upozorenje ministra rada i mirovinskog sustava Marka Pavića da će sindikati sadašnjom kampanjom potkopati mirovinsku reformu te stvoriti budućim generacijama dodatne troškove od 45 milijardi kuna. Međutim, sve ovisi ponajprije o tome što će idućih godina raditi hrvatske vlade.

Nema sumnje da će se mirovinski troškovi u budućnosti povećati zbog demografskih razloga, ali je nevolja što hrvatske vlade stalno razmišljaju restriktivno – kako uštedjeti novac, a ne kako ga stvoriti. Već godinama slušamo istu priču, poput pokvarene ploče, o tome da Hrvatska treba svoje izdatke i životni standard prilagoditi tome koliko joj je pokrivač dugačak. Kratkoročno gledajući, to je u redu, ali na duge staze takva je politika promašena.

Svaka vlada mora ponajprije razmisliti o tome kako da ubrza gospodarstvo, poveća broj zaposlenih i njihove plaće, kako bi mirovinski sustav imao veći priljev novca i omogućio dostojniji život budućim umirovljenicima. Naime, u Hrvatskoj je broj zaposlenih razmjerno premalen. Po malom udjelu radno aktivnog stanovništa, malo većem od 50 posto, već desetljećima se nalazimo pri dnu europske ljestvice. Budući da je broj zaposlenih pao na 1,4 milijuna, a broj umirovljenika povećao se na 1,2 milijuna, nije čudno što prosječna mirovina u Hrvatskoj pokriva samo 39 posto prosječne plaće, prema podacima Europske komisije. Gora od nas je samo Irska, ali treba imati na umu da su u toj zemlji plaće nekoliko puta veće od hrvatskih.

Nedostaju radnici

Broj zaposlenih, koji je prije 29 godina u Hrvatskoj iznosio 1,7 milijuna, počeo je naglo padati padati sredinom 1990-ih godina, kada je zemlja prešla na tržišno gospodarstvo i provela privatizaciju državnih banaka i poduzeća. Nekoliko stotina tisuća radnika prisilno je moralo u mirovinu, jer su bili višak. Jasno je da sve firme iz razdoblja socijalizma nisu mogle opstati na tržištu. Međutim, nevolja je što vlade i Hrvatska narodna banka nisu stvorile poticajne uvjete da bi zatečene firme mogle uspješnije poslovati i da bi se gospodarstvo nakon rata brže razvijalo.

Hrvatska nije imala industrijsku i razvojnu politiku, a središnja banka je istodobno počela voditi politiku precijenjenog tečaja kune, što je iznimno poskupilo domaće proizvode, a pojeftinilo uvozne. To je jedan od razloga zašto su se u Hrvatskoj nakon rata razvijale uglavnom velike trgovačke firme, dok su poljoprivreda i industrija počele propadati, što traje do danas. Proizvodnja u Hrvatskoj sve se manje isplati domaćim firmama, pa stoga ni stranci nisu previše zainteresirani za takozvane »greenfield« investicije. Vlasti su očekivale da će slobodno tržište te ulazak zemlje u Europsku uniju popraviti stvari sami po sebi. Ali to se ne događa.

Oni s duljim pamćenjem sjećaju se kako se početkom 2000-ih godina na burzama rada broj nezaposlenih penjao do 300 tisuća, čak i u trenutku kada je Hrvatska bilježila stope rasta od tri do pet posto godišnje. Međutim, kada je izbila kriza, Hrvatska je od 2009. godine izgubila oko 200 tisuća radnih mjesta. Vlasti nisu znale odgovoriti na krizu. Da su znale, kriza bi trajala kratko. Međutim, ulaskom Hrvatske u EU između 300 i 400 tisuća nezaposlenih i potplaćenih građana i otišlo je u Njemačku i ostale razvijenije zemlje. Našoj zemlji danas nedostaje oko 500 tisuća radnika, prema procjenama Hrvatske gospodarske komore. Zbog smanjenja nataliteta, a ponajviše zbog iseljavanja, država gubi ljude. Tako gubi i gospodarsku bazu koja financira ne samo rad javnih službi, nego i mirovinskog sustava.

Iseljavanje se nastavlja

Građani očekuju da njihove vlasti napokon okrenu ploču. Ako Hrvatska bude razmišljala samo o štednji i smanjenju proračunskih deficita, gospodarsko stanje neće se popraviti i zemlja će nastaviti kliziti na dno Europe. Iseljavanje će se nastaviti, a novca za javne službe i mirovine bit će sve manje. Umjesto da ljudi u Hrvatskoj budu osuđeni na beskrajno stezanje remena, vlade bi trebale pokrenuti razvojnu politiku i nastojati zadržati stanovništvo u zemlji.

Uostalom, treba pogledati što rade ostale države koje su nama slične i koje se razvijaju brže. Poljska, Mađarska i Rumunjska također imaju nevolja s padom stanovništva i iseljavanjem, ali su počele snažno podizati plaće zaposlenih i provoditi nezapamćeno široke mjere za podršku obiteljima s djecom. Nerijetko se čini da se Banski dvori više trude oko toga kako će povećati kvote za uvoz radnika iz inozemstva, nego kako će vlastite ljude zadržati kod kuće. Ni radnici iz inozemstva nisu besplatni. I u strance treba ulagati – u učenje jezika, radnih vještina i u njihovu prilagodbu zemlji u koju su doselili. Budući da Hrvatska ulaže milijarde kuna u skrb o djeci i u obrazovni sustav, od vrtića do fakulteta, pitanje je nije li joj jednostavnije da počne izdvajati više novca za radnike koje je sama podigla i obrazovala.

Ukratko, neprilike s mirovinskim sustavom ne mogu se promatrati izdvojeno od ostalih neprilika, koje se svode to da Hrvatska gospodarski zaostaje za gotovo svima u Europskoj uniji i da ostaje bez ljudi. Najava referenduma protiv mirovinske reforme i produljena radnog vijeka trebala bi vlastima biti poticaj za konstruktivni politički zaokret – da stvari počnu rješavati od glave, a ne od repa.

Zvali umirovljenike da rade, ali im nisu rekli da će dobiti manju mirovinu

Izvor: N1 - Prema podacima Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje 10.300 umirovljenika vratilo se raditi na pola radnog vremena uz zadržavanje mirovine. Među njima je i Vlastica Barišić. Kao i mnogi drugi umirovljenici, i Vlastica je malu mirovinu prisiljena 'podebljati' plaćom koju dobije za četiri sata rada dnevno, što je mogućnost koju, kao i drugi umirovljenici, ima od početka ove godine, piše Novac.hr. No, nakon što joj je uplaćena prva plaća, Vlastica je doživjela pravi šok! Uvidom u stanje tekućeg računa shvatila je da je za prošli mjesec primila manju mirovinu od dosadašnje. Naime, dosad joj je mirovina iznosila 2.329,26 kuna. Po novom, za mirovinu joj se isplaćuje 1.949,23 kune. Osim mirovine, za prošli je mjesec dobila i prvu plaću za rad u jednoj ustanovi za brigu o starim i nemoćnima, i to u bruto iznosu od 1.800 kuna. Upravo u tom dodatnom prihodu i leži problem.

U HZMO-u su joj objasnili da ostvarivanjem dodatnog dohotka mora plaćati porez na dohodak i prirez, kao i doprinose. Razlog je taj što je dodatnim prihodima prešla granicu neoporezivog dijela dohotka od 3.800 kuna mjesečno, pa joj se iznosi koji prelaze neoporezivi dio oporezuju.

"Za mene je tih 300 ili 400 kuna, za koliko mi je sada manja mirovina, velik iznos. Nije mi jasno otkud im pravo da mi oporezuju mirovinu, koju sam zaradila za puni staž?! U HZMO-u su mi rekli da je normalno da plaćam porez i prirez za dohodak koji ostvarujem radom, no nitko nije spominjao da će mi se to odraziti i na mirovinu. Da sam to znala, ne bih se zaposlila, iako volim raditi. Uostalom, i dosad sam godinama volontirala u jednom domu za starije i nemoćne osobe, njegovateljica sam po struci", vrlo emotivno govori 69-godišnja Vlastica, žaleći se da joj je pozlilo kada je vidjela stanje na računu.

Naša čitateljica dodaje kako je razočarana tako smišljenim modelom zapošljavanja umirovljenika i da pod takvim uvjetima ne želi raditi. Posebno se žali na to da umirovljenicima nitko nije objasnio da povratkom na tržište rada riskiraju manji iznos isplaćene mirovine.

Međutim, u HZMO-u kažu da su nemoćni jer da su takvi porezni propisi. Po njima, na mjesečni dohodak veći od 3.800 kuna mora se platiti porez na dohodak i prirez. Porez na dohodak veći od 3.800 kuna plaća se po stopama od 24 i 36 posto, ovisno o iznosu. U slučaju umirovljenika, mirovine iznad 3.800 kuna oporezuju se po upola manjim stopama - 12 i 18 posto. Na sve to obračunava se i prirez, koji opet ovisi od jedne do druge lokalne zajednice. U slučaju Zagreba, on iznosi 18 posto, piše Novac.hr.


03. svibnja 2019.

BLOG Bijeda i glupost mirovinske reforme

TRIBINA B
Autor: Darko Pajić

Ministar rada Marko Pavić, ne želi otkriti koliko koštaju reklamni spotovi protiv referendumske inicijative »67 je previše«, ali se hvali kako je pomogao umirovljenicima da ne budu usamljeni tako što im je omogućio da u penziji mogu raditi. Pavić u poodmakloj dobi sigurno neće morati raditi čak i ako bude usamljen. Njemu će izračun biti sigurno povoljniji

(Novilist.hr) - Aktualna hrvatska vlada misli da su građani Hrvatske beskrajno glupi. Toliko podcjenjivanja zdravog razuma kao u plaćenom propagandnom spotu protiv referendumske inicijative »67 je previše« nije viđeno odavno. Našim novcem platili su propagandnu kampanju protiv nas samih i sad valjda očekuju da ljudi krenu posipati katranom i perjem volontere koji skupljaju potpise po ulicama hrvatskih trgova i gradova, a one zabludjele ovce, što su već potpisale referendum, da se po mogućnosti ritualno spale, jer u svojemu beznadnom tupilu i »nekuženju« nisu gledali prosvjetiteljsku reklamu i shvatili koliki zločin čine protiv Hrvatske, protiv sebe, protiv budućnosti vlastite djece, naših majki, očeva i baka, protiv svih, svega i svakoga tko u ovoj zemlji još diše, a iz nekog razloga još nije otišao u Njemačku, Švicarsku, Irsku...

Našim novcem naša vlada platila je oglas u kojemu se hvale kako su oni, baš oni, »osigurali dugoročnu održivost mirovinskog sustava i nisu zadužili našu djecu«, dakle napravili su ono što nitko prije njih još nije uspio. Koji genijalci! A onda naša vlada nama, baš svima nama, poručuje kako ćemo zbog svih onih protuha što se protive radu do 67. godine imati manje mirovine, kako ćemo zbog tih mufljuza i zgubidana čak 45 milijardi kuna ostaviti duga našoj djeci i unucima. Pa što oni misle!? Kakvi su to ljudi? Njima su očito podmukli izdajnici, ne može se ništa drugo zaključiti. Neradnička gamad, koja možda i radi cijeli život, ali sad odjednom baš neće još tih par godinica. Ko’ da je to nešto.

Hvali se naša vlada i konkretnim brojkama. Oni su povećali mirovine za 7,54 posto, naravno ne kažu da je to 50 do 70 kuna za one prosječne i manje, ne kažu da je inflacija i tu brutalno mizernu svotu ionako već požderala, jer oni valjda misle da se s penzijom od 2.570 kuna može puno više nego s 2.500 kuna, može biti vjeruju kako sad imamo horde raskalašenih umirovljenika što se cijele zime izležavaju po Bahamima i Maldivima umjesto da skupljaju boce i kopaju po smeću kao dosad.

Oni nam i objašnjavaju, jer to tupom hrvatskom mozgu nije lako samom dokučiti, kako neće svi morati raditi do 67. nego samo oni koji nemaju 41. godinu staža, ali tu, kao da je to nebitno, ne kažu da je posao sa 18 užasno teško naći, da su ti poslovi loši, a plaće male, da se fakultet ne može završiti prije 25. godine, pa se ni 41. godina staža ne može nakupiti do 67., oni prigodno zaboravljaju reći koliko će vas drastično penalizirati ako odete ranije u mirovinu, recimo u 63. godini i s 35 godina staža, čak i ako ste se razboljeli, pa ne možete više, oni vam ne kažu da će vam u tom slučaju zagarantirano bijedna mirovina biti još bjednija. Je... se njima, oni su osigurali održivost mirovinskog sustava.

Ali, ono što iritira još više je generalni reklamni stav naše vlade koji kaže kako su svi građani ove zemlje krivi što su većinom siromašni. Podjednako. I zato moraju raditi duže. Oni odjednom ne znaju tko je na stotine poduzeća devedesetih izručio kao na pladnju stranačkim tajkunima, ne sjećaju se da su skoro dva desetljeća problem masovnih otkaza u tim pokradenim, opustošenim i rasprodanim pogonima rješavali jednako masovnim prijevremenim umirovljenjima stvarajući pritom horde nezaposlenih, koje su na kraju otišle iz ove zemlje ili u nju, ili u mirovinu.

Ne sjećaju se ni povlaštenih mirovina, saborskih zastupnika i državnih dužnosnika s penzijama od desetak tisuća kuna, koje ćemo i dalje imati i plaćati reformi unatoč, ne sjećaju se niti tisuća radno sposobnih branitelja koje su umirovili, iako nisu morali. Zaboravili su da su oni, baš oni, prodali banke, koje odnose ogromnu dobit iz ove zemlje, prodali su i HT i Inu, pustili Todorića u Agrokoru da radi što god ga je volja, a trošenje našeg novca u Uljaniku kontrolirali s koncentracijom teške pijančine, koja uvijek loče do iznemoglosti.

Na znam za vas, ali ja se za to ne osjećam odgovoran. Može bit’, naš državni proračun bez svih ovih navedenih i mnogih drugih nespomenutih gluposti, ne bi bio tako jadan, kao i mirovinski sustav.

Ministar rada, koji navodno radi u našu korist, Marko Pavić, ne želi otkriti koliko koštaju ovi »divni« reklamni spotovi, ali se hvali kako je pomogao umirovljenicima da ne budu usamljeni tako što im je omogućio da u penziji mogu raditi. Pavić u poodmakloj dobi sigurno neće morati raditi čak i ako bude usamljen. Njemu će izračun biti sigurno povoljniji. Tako je to kad si u politici. Za skoro ništa odgovoran, a plaća dobra. Kao i mirovina. Zato valja potpisati referendum. I zapamtiti. Za našu vladu mi smo neradnici i izdajnici. Fino! A što su tek oni?

Gong traži da Vlada objavi troškove svoje kampanje protiv sindikata: "Plaše građane i netransparentno troše novac"

"67 JE PREVIŠE"
S obzirom na to da se zadnjim televizijskim spotom o mirovinskoj reformi izravno uključila u kampanju protiv sindikalne inicijative "67 je previše", Gong je u četvrtak pozvao Vladu da javnosti pokaže troškove svoje protukampanje.

(Dnevnik.hr) - Građanke i građane Vlada plaši procjenama da će zahtjevi sindikalne inicijative "67 je previše" stajati državni proračun 45 milijardi kuna trošeći netransparentno javni novac za televizijske reklame u svojoj protu referendumskoj kampanji, ustvrdio je Gong u priopćenju. Pri tome je Vlada sindikatima, odnosno svim inicijatorima referenduma, postrožila pravila za transparentnost, što Gong pozdravlja, no problematično je što su sebi ostavili prostor da od javnosti sakriju troškove protukampanje. Vlada se time stavila u privilegirani položaju odnosu na referendumske inicijative. Gong je već upozorio da je Vlada, suprotno preporukama Venecijanske komisije,samo tjedan dana uoči izbora donijela novi Zakon o financiranju političkih aktivnosti, izborne promidžbe i referenduma. Time su postrožena pravila za referendumske inicijative a da nije u potpunosti reguliran sam postupak referenduma, uloga vlasti, kao i izvještavanje protureferendumskih inicijativa.

Pitanje financiranja referenduma trebalo se rješavati u istom paketu s donošenjem novog Zakona o referendumu, no umjesto toga ministar uprave Lovro Kuščević osnovao je radnu skupinu za novi zakon koja se uopće nije sastala te se oteže dovoljno dugo, čime se Vladi omogućuje da novcem poreznih obveznika netransparentno proziva sindikate, ističe Gong.

Preporuke Venecijanske komisije kažu da vlasti moraju davati objektivne informacije o referendumskim inicijativama te da korištenje javnih sredstava u kampanjama mora biti ograničeno.

Zato Gong poziva Vladu na transparentnost, a Državno izborno povjerenstvo da podrži Gongov zahtjev te uputi Vladu, kao i sindikate, na prijavu troškova.

Inicijativa "67 je previše": Poslodavci ne razumiju mirovinsku reformu i hrvatsku stvarnost

ODGOVORILI HUP-U
Iz inicijative "67 je previše" u utorak su ocijenili da je Hrvatska udruga poslodavaca (HUP) tvrdnjom da referendum koji zagovaraju sindikati ne može pridonijeti rješavanju problema mirovinskog sustava po tko zna koji puta pokazala izostanak razumijevanja ne samo problema u mirovinskom sustavu već i hrvatske stvarnosti.

(Dnevnik.hr) - "Notorna je istina da referendumi ne mogu pridonijeti rješavanju mirovinskog sustava niti je to njihov cilj. Stoga je potpuno deplasirano upućivati takvu kritiku na račun sindikalne akcije. Cilj referenduma nešto je sasvim drugo: to je samoobrana naroda od egoizma njegovih elita radi zaštite ljudi i njihova dostojanstva u poznim godinama", poručili su iz inicijative. Odgovorili su tako na jučerašnje tvrdnje iz HUP-a da eventualni referendum treba li raditi do 67 godine, koji zagovaraju sindikati, ne može pridonijeti rješavanju problema mirovinskog sustava, pri čemu supozvali sindikate i političareda o mirovinskoj reformi raspravljaju odgovorno, bez paušalnih i populističkih fraza.

HUP ne zapošljava starije od 55

Predstavnici ove referendumske inicijative ističu pak da HUP licemjerno poziva sindikate na odgovorni dijalog te pitaju "je li HUP organizacija onih koji se zalažu zaodlazak u mirovinu sa 67 godina, dok istovremeno ne zapošljavaju ljude starije od 55 godina ili ih otpuštaju?".

"Je li to organizacija onih koji su potjerali u mirovinu 79 posto prijevremenih umirovljenika (ostalih 20 posto je otišlo zbog bolesti, a tek jedan posto svojevoljno)? Kada je riječ o odgovornosti, onda nas zanima je li HUP organizacija onih koji su rušili idrastično srušili cijenu rada posljednjih 10 godina, zdušno podržavali vlade koje su takav ekonomski suicid provodile, a što je na kraju krajeva dovelo do ekonomske depresije i egzodusa stanovništva te drastično pogoršanih uvjeta rada? Sada se i HUP zalaže za povećanje plaća, pod uvjetom da im u tome pomognu porezni obveznici", navode u priopćenju.

Sindikati smatraju neodgovornim govoriti o svega 20 posto umirovljenika koji su stekli punu starosnu mirovinu, a ne spomenutipolitike koje su za to odgovorne. "Divimo se stoga HUP-ovoj hrabrosti da kritizira sindikate. Barem nekoga. Budu li previše kritizirali Plenkovića, moguće je da im neće doći na gala večere i 'radne' ručkove", ističu u ovoj inicijativi.

HUP podupire borbu Vlade protiv deficita i javnog duga

Napominju kako HUP ne traži od Vlade aktivnu ekonomsku politiku, veće stope rasta, povećano zapošljavanje, rast plaća, pripremu za četvrtu industrijsku revoluciju, već nude poticanje uplata u drugi stup." Budući da je drugi stup izvor zarade HUP-ovih pouzdanika te da je istovremeno izvor deficita i javnog duga, očekujemo da će HUP nastaviti podupirati borbuVlade protiv deficita i javnog duga huškanjem na smanjenje radničkih prava u zemlji", navode u "67 je previše".

HUP je u ponedjeljak ocijenio kako eventualni referendum ne može pridonijeti rješavanju problema mirovinskog sustava te da bi u fokusu rasprave treba bitikonkretni prijedlozi za dugoročnu održivost mirovinskog sustavauz osiguranje dostojnih mirovina, što manje ovisnih o državnom proračunu.

Glavnim problemom smatraju što je svega 20 posto umirovljenika steklo mirovinu pravom punog radnog staža ili starosne dobi, a prosjek radnog vijeka u Hrvatskoj malo je veći od 30 godina, te supozvali sindikate i političareda se o mirovinskom sustavu raspravlja odgovorno i bez populističkih fraza.


25. travnja 2019.

SVE DALJE OD EU PROSJEKA Budući umirovljenici imat će još manje mirovine i lošiju zdravstvenu skrb

ZABRINJAVAJUĆI TRENDOVI
Autor: Jagoda Marić

Za nekoliko desetljeća unuci će živjeti lošije nego što su živjele njihove bake i djedovi, a to se doista nije događalo. Predviđanja da će za nekoliko desetljeća Hrvatska na mirovine ukupno, iz prvog i drugog stupa, trošiti 8,4 posto BDP-a, da će imati sve veći udio stanovnika iznad 65 i 85 godina znači da će se položaj starije populacije pogoršavati, upozorava analitičar Željko Lovrinčević

(Novilist.hr) ZAGREB - Vlada je u četvrtak usvojila Program konvergencije za razdoblje do 2022. godine koji za cilj ima, kako mu i samo ime kaže, približavanje Hrvatske Europskoj uniji, ali dio projekcija iz tog programa pokazuje da se Hrvatska po nekim važnim pokazateljima u sljedećim desetljećima neće približiti prosjeku Unije nego će se čak i udaljavati. Riječ je o izdvajanjima za mirovine, zdravstvo i dugotrajnu skrb o starijima, pa će današnji hrvatski srednjoškolci i studenti u vrijeme kad postanu umirovljenici zapravo zaostajati u standardu za svojim kolegama u EU-u. I to će se događati čak i u o onim dijelovima javnog sektora u kojem će Hrvatska povećavati izdvajanja u sljedećim desetljećima.

Povećane razlike

To povećanje neće se dogoditi u mirovinskom sustavu, jer će izdvajanja za mirovine sa sadašnjih 10,6 posto BDP-a u 2040. pasti na 9,1 posto, dok će 2070. godine pasti na 8,4 posto, iako će se do tada broj građana starijih od 65 godina samo povećavati. S druge strane izdaci za zdravstvo i dugotrajnu skrb za starije će rasti, ali na tom polju Hrvatska će, umjesto približavanja dodatno zaostajati za EU-om. Hrvatska danas za zdravstvo izdvaja 5,2 posto BDP-a dok je prosjek izdvajanja u EU-u 6,8 posto BDP-a.

Da takav postotak vrijedi i u Hrvatskoj za zdravstvo bi se izdvajalo još najmanje 5,7 milijardi kuna godišnje. No, razlika će se dodatno povećavati, Hrvatska će 2050. godine za zdravstvo izdvajati 5,8 posto a prosjek EU-a bit će 7,7 posto.

Još veća razlika bit će kod dugotrajne skrbi za starije. Danas Hrvatska za tu skrb izdvaja 0,9 posto BDP-a, dok je u EU-u prosjek 1,6 posto BDP-a. Unatoč povećanju, Hrvatska toliki udio neće dosegnuti i u sljedećih pet desetljeća. Prema Vladinom projekcijama, 2070. godine Hrvatska će za dugotrajnu skrb ulagati 1,2 posto BDP-a, ali će prosjek odvajanja za dugotrajnu skrb u EU-u otići na 2,7 posto BDP-a.

Iako je Vladin dokument program konvergencije za razdoblje do 2022. godine, puno je bitnije, napominje ekonomski analitičar Željko Lovrinčević, pogledati trendove do 2030. i 2040 ili 2070. godine, a to bi posebice morali učiniti političari koji trebaju promišljati hrvatsko društvo i državu.

– Kad se pogledaju projekcije nekoliko desetljeća unaprijed onda govorimo o divergenciji, o udaljavanju od EU-a ne o približavanju. U desetljećima koja dolaze imat ćemo radikalno pogoršavanje položaja starije populacije. Budući umirovljenici imat će relativno lošiju dostupnost zdravstvenih usluga i socijalne skrbi, a manje će se odvajati i za njihove mirovine – upozorava Lovrinčević. Dodaje da su danas po tom pitanju stvari lošije nego sedamdesetih godina prošlog stoljeća, što znači da djeca žive lošije od roditelja, a to je iznimno rijetko događalo u modernoj povijesti.

– Za nekoliko desetljeća unuci će živjeti lošije nego što su živjele njihove bake i djedovi, a to se doista nije događalo. Predviđanja da će za nekoliko desetljeća Hrvatska na mirovine ukupno, iz prvog i drugog stupa, trošiti 8,4 posto BDP– a, da će imati sve veći udio stanovnika iznad 65 i 85 godina znači da će se položaj starije populacije pogoršavati i da će prosječna mirovina biti oko 30 posto prosječne plaće što je znatno lošije od sadašnjih loših 40 posto – procjenjuje Lovrinčević. Projekcije pokazuju, upozorava on, da se Hrvatska po standardu ništa nije približila Austriji u odnosu na ono gdje je bila dok su bile dio iste države, a da se to očito neće dogoditi ni u budućnosti.

Želja kao kletva

– O tim bi brojkama trebali misliti oni koji promišljaju hrvatsku politiku jer ćemo, ako se ovi trendovi nastave, izgubiti društvo u potpunosti. Hrvatska će postati samo destinacija. Je li doista cilj da postanemo samo zemljopisni pojam – pita Lovrinčević. Zaključuje da će se na kraju želja da netko doživi starost u Hrvatskoj pretvoriti u kletvu s obzirom na to kakav će biti položaj starijeg stanovništva za nekoliko desetljeća.

Vlada se hvali suficitom od 758 milijuna kuna

Premijer Andrej Plenković ovih se dana u nekoliko navrata pohvalio time da je Hrvatska i u prošloj godini imala proračunski suficit i to u iznosu od 758 milijuna kuna. Procjenu o proračunskom višku za 2018. godinu dao je i Savjet HNB-a ali oni nisu spominjali iznos.

Takve je podatke dosad uvijek iznosio Državni zavod za statistiku, odnosno oni se objavljuju isti dan kad to čini Eurostat. Takva je objava predviđena za utorak i obično bi nakon nje Vlada usvojila i Nacionalni program reformi i Program konvergencije i od ulaska Hrvatske u EU nije se dogodilo da premijer takve podatke objavi prije Eurostata ili DZS-a. U Europskim Komisiji jučer nismo, jer je bio neradni dan, uspjeli doznati kako gledaju na ovakav premijerov potez i smatraju li je li prekršio kakvo pravilo, tek su nam neslužbeno neki sugovornici rekli da Vladi nitko ne može zabraniti iznošenje projekcija.

No, teško se oteti dojmu da je premijer iznoseći preciznu brojku od 758 milijuna kuna govorio samo o projekcijama a ne i preciznim statističkim podacima. U Vladi se brane time da su oni iznosili samo projekcije no činjenica je da su to učinili prvi put ove godine i to nakon što su smijenili dosadašnjeg ravnatelja DZS-a i na njegovo mjesto imenovali Lidiju Brković. Dva tjedna nakon toga Vlada izlazi s podacima koji joj idu u korist prije DZS-a i ne bi to bio prvi put da se objave DZS-a pokušaju prilagoditi vladajućima.

Sever: Vlast se uplašila referenduma "67 je previše" pa koristi spinove

AUTOR: N1 Hrvatska

Gost Novog dana bio je predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata Krešimir Sever. Komentirao je najavljeno prikupljanje potpisa za referendum "67 je previše" i Nacionalni program reformi koji je Vlada jučer predstavila. "Politika se redovito hvali da uspijeva, a na drugoj strani građani nažalost ta postignuća ne osjete kako ih bilježi statistika", komentirao je jučerašnje predstavljanje Nacionalnog programa reformi i postignuća s kojima se Vlada pohvalila. Komentirajući situaciju hrvatskih radnika kaže kako je naš Zakon o radu po fleksibilnosti nažalost pri vrhu u EU. "Sada se u Europi želi regulirati radnikov privatni i poslovni život, a kada je Hrvatska to shvatila prilagođavala je radno vrijeme prema željama poslodavca. Radnik teži za kulturom, odmorom, a kroz naš zakon se potencira da bude što više raspoloživ poslodavcu. Dok Europa ide jednim pravcem mi idemo drugim", rekao je. Kaže i kako je Europska komisija upozorila da je došlo do porasta nesigurnosti rada, a da u hrvatskom Nacionalnom programu reformi o tome ni riječi.

"Sad trčimo punom parom da dokažemo da imamo suficit u proračunu jer jurimo u eurozonu, a sustav zdravstva duguje dvije milijarde veledrogerijama. Poslodavci su pak dužni 4 milijarde kuna jer nisu uplaćivali zdravstvene doprinose.", navodi Sever kao primjer toga da se sve hrvatske Vlade trude ugoditi svačijim interesima osim interesima hrvatskih građana.

Za mirovinsku reformu kaže kako je vidljivo da Vlada dizanjem dobi želi napraviti da ljudi odlaze u prijevremenu mirovinu jer ne mogu raditi, "a onda ih država kazni visokom penalizacijom i oni su riješili pitanje. S jedne strane će tjerati ljude da rade do iznemoglosti, a tko ne može, ići će u prijevremenu s penalizacijom", zaključio je.

Vjeruje da se vlast uplašila njihove referendumske incijative i da bi narod mogao reći što misli o reformi pa sad koriste spinove o skupom referendumu. "To ne priliči jednom ministru, nakon njegove reakcije dobijamo cijeli niz poziva: dajte da konačno potpišemo", rekao je.

O sniženom PDV-u na hranu, ali i ne toliko sniženoj cijeni hrane kaže kako su najveći dio lanaca i trgovaca spuštali cijene, ali sada podaci sindikata pokazuju da "dolazi do laganog poravnanja i to ne samo zbog Uskrsa."

"Kada pitamo što se događa trgovci kažu da to ovisi o ulaznoj cijeni." Nije siguran da je to uvijek tako jer se na svjetskom tržištu tek najavljuju poskupljenja koja ovise i o mogućoj suši, urodu pšenice itd.

"Ovdje se radi o manipulaciji, naročito pred blagdane. Neki su i spustili cijene, ali kada se uprosječi neke su na razini prije smanjenja PDV-a, a neke i veće. Primijetili su to i kada su računali ovogodišnju Uskršnju košaricu.

Na kraju gostovanja u Novom danu komentirao je i činjenicu da je novo ročište oko stečaja 3. maja zakazano u lipnju, nakon europskih izbora.

Politika si slaže poziciju kako joj odgovara jer si to može priuštiti, ali joj se često to i osveti. Narod zaslužuje imati drugačiju vlast, ne zagovaram promjenu s jednih na druge jer se kod nas sve stranke drugačije ponašaju kada su na vlasti, a drugačije kada su oporba", rekao je i zaključio da građani samo žele vlast koja će slušati što im govore.

Agencijski rad: tri po tri mjeseca – i tako dočekaju jubilarnu desetogodišnjicu

Gabrijela Galić

(FAKTOGRAF) - Agencijski radnik, odnosno ustupljeni radnik, najčešće je star 25 do 34 godine, ima završenu gimnaziju, strukovnu ili umjetničku srednju školu, a ugovor o radu mahom potpisuje na period od tri mjeseca, pokazuje to prvo javno objavljeno Izvješće o agencijskom radu. Lani je posredstvom agencija za privremeno zapošljavanje radilo 18.159 radnika, prema podacima koje je Ministarstvu rada i mirovinskog sustava dostavilo 114 od ukupno 187 agencija za privremeno zapošljavanje. Najveći broj agencijskih radnika radio je na jednostavnim poslovima u rudarstvu, građevinarstvu, proizvodnji i prometu. Podaci resornog ministarstva kazuju i da je velik broj ustupljenih radnika tijekom prošle godine radio u jednostavnim uslužnim zanimanjima, kao što su čistači, perači, kućne pomoćnice, ali i u telekomunikacijama.

U najgore tri godine – od 2013. do 2016. broj agencijskih radnika 18 puta veći

Agencije su od 2013. godine obavezne resornom ministarstvu dostavljati sve relevantne podatke o radnicima koje ustupaju poslodavcima. Do ove godine podatke su dostavljale pisanim putem do kraja ožujka, a od ove godine sve se obavlja elektroničkim putem i to do kraja siječnja. Na osnovu tih podataka nastalo je i „prvo u nizu godišnjih izvješća“ na temelju kojih će se, kako se navodi u tom dokumentu, moći pratiti učinci zakona na pojavu agencijskog rada i „postizanja s time vezanih ciljeva tržišta rada“.

Daleko od toga da resorno ministarstvo i do sada nije moglo pratiti podatke o agencijskom radu, čiji je rad liberaliziran izmjenama Zakona o radu koji je u primjeni od kolovoza 2014. godine. A ti učinci su dosta poražavajući. Tako je u 2013. godini, kada su vrijedila nešto čvršća pravila za angažman agencijskih radnika, putem agencija za privremeno zapošljavanje bilo angažirano 1.098 radnika i većinom su bili zaposleni na neodređeno vrijeme. No, do konca 2016. godine broj agencijskih radnika porastao je 18 puta – na 19.327 radnika, pri čemu su mahom svi bili zaposleni na određeno vrijeme, dok je gotovo svaki sedmi radnik radio u nepunom radnom vremenu.

Broj agencijskih radnika koji rade manje od 40 sati tjedno značajno je rastao u razdoblju od 2013. godine, kada je tako radio svaki 22. agencijski radnik.

Lani je ipak došlo do smanjenja broja agencijskih radnika koji rade u nepunom radnom vremenu, odnosno tako je radio svaki 18. radnik.

O agencijskom radu nema podataka za 2017. godinu, jer se u toj godini većina agencija oglušila na obavezu te resornom ministarstvu nisu dostavile propisane informacije o broju angažiranih radnika, vrstama ugovora, radnom vremenu, materijalnim pravima poput božićnice, regresa, prijevoza, jubilarnih nagrada… Zbog čega se to dogodilo, međutim, iz resornog ministarstva nisu odgovorili. Ono što je sigurno, na neposluh agencije zasigurno nisu natjerali komplicirani propisi jer se oni nisu mijenjali u odnosu na ranije godine.

Jubilarnih deset godina ustupanja poslodavcima “proslavilo” 229 radnika

Aktualni podaci o agencijskom radu ukazuju kako je u odnosu na 2016. godinu došlo do smanjenja broja radnika koje agencije ustupaju korisnicima što je dijelom i posljedica iseljavanja radne snage. No, kako podataka za 2017. godinu nema, teško je procijeniti je li riječ o trendu, odnosno je li 2016. godina bila vrhunac nakon kojeg dolazi do smanjivanja broja ustupljenih radnika.

Agencijski rad jedan je od nesigurnih oblika rada, koji su u Hrvatskoj u porastu. Primjerice, udio ugovora na određeno vrijeme kod nas je 17,5 posto, dok je na razini Europske unije 11,3 posto. Da je nesigurni agencijski rad za neke radnike dugogodišnja sudbina jasno je i iz podataka o materijalnim pravima (božićnice, regresi, prekovremeni, jubilarne nagrade) koja im se isplaćuju. Tako je 229 radnika koje agencije ustupaju poslodavcima uspjelo skupiti najmanje 10 godina staža te su im isplaćene jubilarne nagrade. Agencijskim radnicima mahom se pokrivaju troškovi prijevoza na posao i s posla, no to materijalno pravo ipak je nedostupno za nepunih 4,5 tisuća agencijskih radnika. Božićnicu primi svaki četvrti, a regres tek svaki jedanaesti agencijski radnik.


19. travnja 2019.

Što je jeftinije - referendum ili mirovinska reforma?

(HRT) - Ministar rada i mirovinskog sustava Marko Pavić izjavio je da bi sindikalni referendum protiv mirovinske reforme mogao državni proračun stajati 45 milijardi kuna do 2040., što je sindikalni čelnik Krešimir Sever ocijenio "nepristojnim spinom" kojim ministar pokušava uplašiti narod.

Pavić: Referendum o mirovinama stajat će 45 milijardi kuna

- Europska komisija je pohvalila mirovinsku reformu. Izračunali smo da ćereferendum koji organiziraju sindikatido 2040. stajati državni proračun 45 milijardi kuna. Mogu se reflektirati - iliu prosjeku 5 posto manje mirovine ili kredit od 45 milijardi kojim bi zadužili našu djecu i unuke, kazao je ministar rada i mirovinskog sustava Marko Pavić.

Sever: Više štete radnicima nego državi

Ministrove tvrdnje odmah je odbacio predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikataKrešimir Severrekavši kako je to nepristojan spin, a računica koju je Pavić iznio ne drži vodu. Razumni ekonomisti govore da sama duljina rada ne znači da će mirovinski sustav biti održiv, a veliki dio radnika neće moći raditi do 67 godina. Otići će u prijevremenu mirovinu, koja će im biti umanjena, a ako se umanji samo za dvije godine, bit će manja za 7,2 posto, ustvrdio je.

- Ako bi neko radio puni radni vijek do 67 godina i nakupio u tom razdoblju puno godina staža, to bi mu donijelo "vrlo mali postotak" porasta mirovine. Produljenje radnog vijeka donijet će više štete radnicima i umirovljenicima nego što će država imati koristi. Vlada pokušava uplašiti narod jer su svjesni da nemaju argumenata pa idu sa strahom među ljude da ne bi slučajno potpisali za referendum, smatra Sever.

Rasprava o učincima 2. mirovinskog stupa

U raspravi o učincima 2. mirovinskog stupa na nacionalno gospodarstvo, koju je organizirao Nezavisni sindikat znanosti, istaknuta je neodrživost tog koncepta. Ministar rada i socijalne skrbi iz vremena kad je uvedena mirovinska reforma Davorko Vidović, pak, ističe da su ključni problemi izostanak očekivanoga gospodarskog rasta i demografski trendovi.

- Pravi rezultat reforme bit ćekad sepočnu mirovine dijeliti, mi to sad ni ne znamo, ali u ovom trenutku, na temelju 25% uplata ostvaruje se 36% ukupne mirovine što će reći da je taj drugi stup puno efikasniji nego prvi stup, kazao je Vidović.

- Savjetujem sindikatima da se zauzmu da se izračuna tranzicijski trošak da se vrednuje poslovanje obveznih mirovinskih fondova te da se u tom smislu napravi jedna temeljita dekolonizacija zemlje i spas zemlje koja srlja u propast, rekao je Gojko Bežovan sa Pravnog fakulteta u Zagrebu.

Uskršnja košarica ove godine skuplja za 100 kuna

AUTOR: N1 Hrvatska

Istraživanje Nezavisnih hrvatskih sindikata pokazalo je da su cijene ovogodišnjih uskršnjih košarica porasle od jedne do 100 kuna, za koliko je porasla bogatija košarica. Ona srednja je poskupjela za kunu, a skromna za 37 kuna. NHS je uočio da mnogi proizvodi za koje je snižen PDV nisu pojeftinili. Promatrajući prosječne cijene i najčešće cijene u sklopu našeg istraživanja o Uskrsnoj košarici, ne može se reći kako je došlo do pada cijena namirnica čija se stopa PDV-a smanjila zadnjom izmjenom Zakona o porezu na dodanu vrijednost. Upravo te namirnice su podložne najvećim promjenama, razlikama u cijenama i u prosjeku su se zadržale na približno istoj razini, priopćio je NHS. Na tržišno najzastupljenijim lokacijama, kao što su primjerice mesnice, kod odabranih namirnica iz košarice primijećene su pretežito jednake cijene u usporedbi s prošlom godinom.

Što se tiče povrća može se reći da su cijene također nepromijenjene, dok su kod voća, jednako kao i prošle godine i u jednakom rasponu, zabilježene najveće razlike u cijenama, ovisno o podrijetlu i kvaliteti.

Jedino se primjetna pojeftinjenja mogu naći kod prerađenih i poluprerađenih proizvoda, kao što su primjerice proizvodi potrebni za izradu kolača te slatkiši i grickalice, ali to se najčešće odnosi na pojedine marke proizvoda te određene datume s kojima bi trebalo uskladiti dan uskrsnog kupovanja, kako bi se prošlo jeftinije.

Prosječne cijene svježih jaja, koja su ujedno i simbol Uskrsa, blago su porasle u odnosu na prošlu godinu te se i dalje značajno razlikuju, ovisno o veličini i načinu uzgoja. I samo kretanje vrijednosti naših Uskrsnih košarica promatrano po kategorijama pokazuje kako su u prosjeku cijene kvalitetnijih proizvoda porasle, što potvrđuje kretanje bogatije uskrsne košarice.

Nadalje, cijene neprerađenih proizvoda su ostale pretežito stabilne, dok su cijene pojedinih prerađenih i poluprerađenih proizvoda blago pale, što se djelom odrazilo na približno nepromijenjenu vrijednost srednje košarice u odnosu na prošlu godinu. I vrijednost skromne košarice je porasla, iako ne značajno, što jednim dijelom pokazuje kako su cijene tzv. egzistencijalnih namirnica u prosjeku stabilne, dok pojedine bilježe i blagi rast.

Nezavisni hrvatski sindikati sadržaj blagdanskog stola prate od Velikog petka do Uskrsnog ponedjeljka te prigodom praćenja potrošačku košaricu dijele na tri kategorije: skromnu, srednju i bogatiju, kako bi prikazali razlike u mogućnostima, uz potrebu građana da imaju primjeren blagdanski stol u skladu s tradicijom, za razliku od onog uobičajenog, koji imaju tijekom godine.

Jedino je ona bogatija košarica u duhu tradicije, dok je srednja već neki kompromis, a skromna je tek na razini obilježavanja. Iz visine košarice jasno je kako si većina građana ne samo da ne može financijski priuštiti obilježiti blagdane kako su to tradicionalno radili njihovi djedovi i bake pa čak i roditelji. Većini je nedostupna bogatija, ali velikom dijelu građana čak i ona srednja košarica.

U bogatiju košaricu uvrštene su skuplje namirnice koje se tradicionalno konzumiraju za Uskrs kao što su bakalar, janjetina i kuhana šunka, u srednjoj su košarici jeftiniji oslić, odojak i rolana šunka, dok se u skromnoj nalaze jeftiniji dijelovi svinjetine te najjeftinija vrsta ribe, točnije srdela i sušena lopatica.

Isto tako, za juhu su u bogatijoj košarici predviđeni skuplji, a time i kvalitetniji dijelovi junetine (teletine, janjetine), u srednjoj jeftiniji dijelovi junetine koji se uobičajeno koriste za juhu, dok se u skromnoj za tu svrhu nalazi samo kokoš.

Skromna košarica ne predviđa proizvode kao što su slatkiši, grickalice i pića te se isključivo temelji na osnovnim namirnicama potrebnim za promatrane dane blagdana. Ona podrazumijeva i određeni veći napor pri traženju najjeftinijih namirnica, koje su često manje zadovoljavajuće kvalitete.

Cijene su bilježene u velikim trgovačkim lancima i na tržnicama te je pri obradi korištena prosječna cijena za proizvode istih proizvođača kada su zabilježene razlike u cijenama, a kada se jednaka cijena ponovila na više mjesta, što je često bio slučaj u velikim trgovačkim lancima, kao najpogodniji pokazatelj korišten je mod tj. najčešća cijena.

I ove su godine vrijednosti sve tri košarice, u odnosu na prošlogodišnje, porasle. Zbog usporedivosti korištena je ista metodologija kao i prošlih godina.

Tako bogatija košarica ove godine iznosi 1.824,43 kn, dok je prošle godine iznosila 1.715,24 kn (skuplja je za 109,19 kn). Ovogodišnja srednja košarica iznosi 1.225,45 kn, a prošle je godine iznosila 1.224,41 kn (skuplja je za 1,04 kn). Skromna košarica ove godine iznosi 703,28 kn, a lani je iznosila 666,44 kn (skuplja je za 36,84 kn). Ugrubo, vrijednost bogate košarice povećana je za malo više od stotinu kuna, srednje za jednu kunu, a skromne za malo manje od četrdeset kuna.

U odnosu na iznos skromne košarice, mnogi će građani jedino biti u mogućnosti priuštiti si potrošiti samo još i manji iznos od toga za još skromniji blagdanski stol. U iznos košarice nisu uračunati darovi za Uskrs, koji su tradicionalno skromniji nego za Božić, a nisu uračunati niti razni turistički aranžmani u zemlji i inozemstvu.

Naravno, postoje i oni imućniji građani, koji će si, za razliku od većine, priuštiti skuplju trpezu za blagdane u odnosu na našu bogatiju košaricu, uskrsne turističke aranžmane, čak i vrlo skupe, egzotične, kao što će si priuštiti i skupim darovima darivati svoje najbliže, priopćio je NHS.

ETUC Vladi RH: Osigurajte da se referendum provede bez ikakvih prepreka, prejudiciranja i utjecaja na rezultat

(67jeprevise.hr) - Europska konfederacija sindikata (ETUC) uputila je u utorak, 16. travnja 2019. predsjedniku Vlade RH i ministru rada i mirovinskoga sustava dopis u kojemu upozoravaju na neopravdanost provedene mirovinske reforme, osobito podizanja dobi za odlazak u mirovinu na 67 i snažnije penalizacije prijevremenog umirovljenja.

U dopisu kojega potpisuje glavni tajnik ETUC-a, Luca Visentini, ističe se kako je očekivano trajanje života u Hrvatskoj tri godine kraće od prosjeka EU-a, a stopa zaposlenosti osoba od 55 do 64 godina starosti samo 40 posto, te kako se u takvim uvjetima Vlada treba usredotočiti na zadržavanje radnika u svijetu rada do 65., borbom protiv diskriminacije starijih radnika. ETUC upozorava i kako većina onih koji odlaze u prijevremenu mirovinu to ne čine svojim izborom, već ih poslodavci ne žele zapošljavati ili ih potiču na ranije umirovljenje. Tome treba dodati i probleme hrvatskoga tržišta rada, kao što su duga razdoblja nezaposlenosti, visok udio atipičnog i prekarnog rada.

ETUC ističe kako se iskustvo ranijih godina strukturnih reformi mirovinskih sustava u EU, uvođenjem podizanja dobi za odlazak u mirovinu i mjera kažnjavanja radnika koji imaju diskontinuitet staža i karijera, uključujući žene i zaposlene na nestandardnim oblicima rada, pokazalo neučinkovitim u postizanju ravnoteže javnih proračuna, dok su istovremeno gurnuli brojne umirovljenike u siromaštvo, čineći time mirovinske sustave neodrživima u srednjoročnoj perspektivi.

Financijsku ravnotežu u mirovinskim sustavima moguće je postići jedino mjerama koje su usmjerene na povećanje plaća kroz kolektivno pregovaranje, smanjenje prekarnosti na tržištu rada i borbom protiv porezne evazije i neuplate doprinosa, podižući tako financijski doprinos sustavu.

ETUC izražava kritiku Vlade RH jer prijedlozi sindikata za izmjenu reforme nisu uvaženi kroz odgovarajući proces socijalnog dijaloga, te poručuje kako podržava sindikalnu kampanju za reviziju reforme, uključujući kroz referendum. Visentini poziva predsjednika i ministradaponovno razmotre sadržaj reforme otvarajući ga odgovarajućem socijalnom dijalogusa sindikatima.

Visentini u dopisu također oštro kritizira nedavne javne istupe ministra Pavića u hrvatskim medijima:U nedavnom razgovoru kojega sam vodio s ministrom Pavićem na marginama Tripartitnoga socijalnog samita, ministar je izrazio određene dvojbe vezano za neovisnost sindikalne inicijative o anti-europskim političkim strankama.Taj je razgovor nažalost prenesen medijima na način koji potpuno obmanjuje javnost.Želim stoga razjasniti da sam, i nakon što sam još jednom provjerio s našim članicama iz Hrvatske, u potpunosti uvjeren kako se sindikalna inicijativa provodi potpuno autonomno od političkih stranaka, koje ih naravno mogu slobodno podržati.Pozivam vas stoga da osigurate da se referendum provede bez ikakvih prepreka, prejudiciranja i utjecaja na rezultat, s obzirom da ga svi smatramo temeljnim alatom demokracije.

Glavni tajnik ETUC-a poslao je i video poruku podrške inicijativi 67 je previše, ističući tri velike pogreške reforme: podizanje dobi za od odlazak u mirovinu na 67, što je doista previše u zemlji u kojoj je očekivano trajanje života nisko; apsolutno nepravedna penalizacija prijevremenog umirovljenja; te apsolutno neprihvatljiv uvjet 41 godine staža u zemlji s tako visokim udjelom prekarnog, nesigurnog rada. Visentini kritizira Vladu i zbog izostanka stvarnog socijalnog dijaloga i neuključivanja sindikata u osmišljavanje reforme te poziva Vladu da ponovno razmotri reformu, a napose da ne postavlja nikakve prepreke prikupljanju potpisa i referendumu. “Referendum je sada jedini način da se čuje glas hrvatskih građana i da se zaustavi ova reforma.”

Europska konfederacija sindikata krovna je organizacija 90 nacionalnih sindikalnih središnjica iz 38 europskih država, s više od 40 milijuna članova, među kojima je i 200-ak tisuća organiziranih u dvije hrvatske članice ETUC-a, članice inicijative 67 je previše: Savez samostalnih sindikata Hrvatske i Nezavisni hrvatski sindikati.


12. travnja 2019.

O nama ovisi hoćemo li raditi do 67. godine života – potpisi za referendum od 27. travnja, sindikalci poručili: Potpišite protiv perverzne odluke Vlade

(KAportal) – Zašto potpisati za referendum? Zato jer je ovo perverzna odluka Vlade. Ovo je humano pitanje prvog reda. Ljudi nakon 65. godine u većini zanimanja ne mogu raditi. To je doista bešćutno. Radi se o ljudskim i humanim kriterijima i čak i da mirovinski sustav nije održiv, a održiv je, nema tog razloga zbog kojeg bi se moglo produljiti godine života za obavezan rad, poručio je Vilim Ribić, predsjednik Matice hrvatskih sindikata, danas iz Karlovca, gdje čelnici sindikata predstavljaju povjerenicima i aktivistima inicijativu 67 je previše.

Od 27. travnja do 11. svibnja trajat će prikupljanje potpisa za referendum kojim traže zakon po kojem će stjecanje prava na starosnu mirovinu biti sa 65, a ne 67 godina, 60 za prijevremene mirovine, za dugogodišnje osiguranike 60 godina starosti i 41 staža, smanjena biti penalizacija za prijevremene starosne mirovine, a produljen prijelazni period za izjednačavanje žena i muškaraca u uvjetima stjecanja prava na starosnu i prijevremenu starosnu mirovinu.

– Ono što govori resorni ministar i dio dežurnih gospodarskih analitičara koji zajedno s njim pušu u isti rog, da će to naškoditi mirovinskom sustavu i gospodarstvu nije točno! Svi pokazatelji govore da produljenje radnog vijeka nimalo ne koristi mirovinskom sustavu, niti šteti ako se dob za umirovljenje vrati na 65 godina starosti. Većina ljudi u Hrvatskoj, obzirom na radne i životne uvjete, zdravstveno stanje nemaju niti snage, niti mogućnosti raditi do 67 godina, čak i 65 godina se pokazuje problematičnim za velik dio poslodavaca koji, gotovo u pravilu, se rješavaju starijih radnika kad steknu uvjete za prijevremenu mirovinu. Sad im je država dala mogućnost da ih se još izdašnije rješavaju, a da onda kod njih rade 4 sata, primajući i mirovinu. Mi predlažemo održiviju varijantu: da se dob za stjecanje prava na starosnu mirovinu vrati na 65 godina starosti, bez penalizacije, napomenuo je Krešimir Sever, predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata.

Dodao je kako uvjeti kakve predlaže Vlada mogu donijeti samo nova iseljavanja, umjesto da se posegne za onim što bi urodilo rezultatima.

– Jedino zdravo za sustav, a to u Hrvatskoj ne radi nitko ili ne u dovoljnoj mjeri, je da se povećaju plaće i broj zaposlenih. To znači izlječenje mirovinskog i zdravstvenog sustava. Oni ne rade ni jedno, umjesto toga ljudi se masovno iz Hrvatske iseljavaju pa i tim iseljavanjem plaše građane. Umjesto da se stvore preduvjeti da mladi ljudi ostanu ovdje, imaju budućnost, stvaraju obitelji, imaju djecu, ovim podizanjem dobi još će ih se više otjerati u inozemstvo i još će biti veći teret na sustav, napomenuo je Sever.

Mladen Novosel, predsjednik Saveza samostalnih sindikata Hrvatske, uvjeren da će biti prikupljen i više nego dovoljan broj glasova za održavanje referenduma o dobi za odlazak u mirovinu i penalizaciji prijevremenih mirovina.

– Ciljamo na pola milijuna, sigurni smo da nakon toga referenduma mora biti. Jer Vlada jednostavno neće svoj zakon promijeniti, referenduma ovog puta mora biti. Ako političari u Hrvatskoj smatraju da su građani potrebni i da je njihovo pravo na demokraciju isključivo kad treba dati glas da bi netko sjedio u Saboru, gradskim, općinskim skupštinama, onda se varaju! Hrvatski građani trebaju dati svoj glas kada im nije dobro! Danas im nije dobro, danas su im mirovine male, izdvajaju svoje novce u mirovinski fond iz kojeg neće moći imati mirovinu i zato je ovaj referendum buđenje građana, buđenje naroda i ako to sada građani ne iskoriste, bojim se da nas može biti još jedan kontingent koji treba ići iz Hrvatske, poručio je Novosel.

Mirela Bojić, nacionalna koordinatorica Inicijative 67 je previše pozvala je građane da daju potpise za referendum, ali i aktivno se uključe u prikupljanje potpisa. Informacije mogu dobiti na web stranicama sindikata i FB stranici Inicijative.

Tko će moći u mirovinu sa 65 godina? Matematika ne ide u prilog tvrdnjama ministra Pavića

Gabrijela Galić

(FAKTOGRAF) - “I dalje će, i tu mogu smiriti naše građane, većina ljudi ići između 60 i 65 u mirovinu. Oni koji su najranjiviji, naši građevinski radnici, gospođe blagajnice u dućanima, medicinske sestre, svi oni koji rano ulaze na tržište rada sa 18 godina, mogu otići u mirovinu sa 41 godinom staža i 60 godina života. Oni koji studiraju do 24-25 godine ići će sa 65. Dakle, samo oni koji neće uspjeti 41 godinu staža do 65 osigurati radit će do 67 godina“, riječi su kojima Marko Pavić, ministar rada i mirovinskog sustava „umiruje“ građane oponirajući sindikatima koji se pripremaju za provođenje referendumske inicijative„67 je previše“ kojom traže odustajanje od podizanje dobi za umirovljene tako i blaže kažnjavanje prijevremenog umirovljenja. Ponavljajući i u zadnjem nastupu tu argumentaciju (od 14:56 minute priloga) ministar rada ističe i vlastiti primjer pa navodi kako je on jedan od onih koji će raditi do 67 godina „iz razloga što je godinu dana volontirao na fakultetu čekajući mjesto“.

Ministrova gola matematička računica održiva je na papiru pod pretpostavkom da će radnik, bilo da na tržište rada stupa s 18 godina ili nakon diplome, doista naći posao s punim radnim vremenom te sve do dobi za umirovljenje neće imati prekida radnog staža. Odnosno, održiva je na tržištu koje svakoj radno sposobnoj osobi jamči posao, pa i premještaj na lakše radno mjesto u trenutku kada više ne može raditi svoj osnovni posao. Primjerice, građevinskom radniku koji se u pedesetim godinama života više ne može penjati po skelama.

Matematika ne ide ministru u prilog

No, gola matematika ne uvažava rastući trend nesigurnih poslova koji radnicima ne jamče da će tijekom cijelog radnog vijeka skupiti dovoljno mirovinskog staža, iako su radili bez prekida. I sama Europska komisija u zadnjem izvješću ističe da je u Hrvatskoj udio osoba zaposlenih na određeno vrijeme – unatoč rastu udjela ugovora na neodređeno vrijeme u broju novih ugovora o radu – 17,5 posto što je daleko više od prosjeka Europske unije koji iznosi 11,3 posto.

Prema podacima Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje krajem veljače u Hrvatskoj je bilo nešto više od 1,5 milijuna osiguranika pri čemu je 347 447 radnika radilo na određeno vrijeme. U nepunom radnom vremenu radi 52 807 osiguranika (39 289 na neodređeno te 13 518 na određeno vrijeme). U dobnoj granici od 15 do 39 godina života na kraju veljače registrirano je preko 25,8 tisuća prijava na nepuno radno vrijeme, ali iza te brojke se kriju i osiguranici koji rade samo za jednog, ali i oni koji rade za više poslodavaca te na taj način možda „zarade“ puno radno vrijeme.

Iako će radnici u nepunom radnom vremenu za godinu rada dobiti godinu mirovinskog staža, pitanje je koliko će niska biti njihova mirovina jer rade dva, pet, 10, 20, a ne 40 sati tjedno. Dakle, oni će možda u mirovinu prije 67 godine života, ali će kao i svi koji zarađuju do 75 posto prosječne plaće, zaraditi tek zajamčenu minimalnu mirovinu.

Na dobar dio studenata računica da će u mirovinu ići sa 65 godina života nije primjenjiva. Ako je netko fakultet završio s 24 godine i nakon toga bio na stručnom osposobljavanju bez radnog odnosa (SOR), iza sebe ima godinu ili dvije rada, bez upisanog radnog staža. Pod pretpostavkom da je odmah nakon SOR-a našao posao 41 godinu staža napunit će u 66., odnosno 67. godini života. Ako je fakultet završio u 25. godini i prošao SOR, na mirovinu može računati u 67., odnosno 68. godini života. To bi bio neki idealni scenarij. Da je život drugačiji, svjedoči i primjer jedne od naših sugovornica koje su i tijekom studiranja i nakon što su diplomirale radile, ali u nesigurnim oblicima rada. Jedna od njih, danas ima 30 godina života i godinu i pol radnog staža, iako niti dana unatrag pet godina od kada je diplomirala nije bila bez posla. No, jedino što joj se nudilo bili su autorski ugovori (u vrijeme dok se na njih nisu plaćali doprinosi) i rad na pola radnog vremena. Danas radi u punom radnom vremenu, a starosnu mirovinu bez penalizacije ne bi mogla ostvariti prije 70-te godine života.

Honorarci zakinuti za staž

Posebna kategorija radnika su svi oni koji žive isključivo od drugog dohotka, poput autorskih honorara, ugovora o djelu. Lani je, kako na naš upit navodi Porezna uprava, evidentirano 214 763 osoba koje su ostvarile drugi dohodak. Ukupan iznos njihovih oporezivih primitaka premašio je četiri milijarde kuna. U 2017. godini, primjerice, bilo je 274 446 primatelja drugog dohotka, a zaradili su 3,8 milijardi kuna.

Za koliko je građana drugi dohodak lani bio jedini izvor prihoda, međutim, nije poznato.

„Napominjemo da je osnovna zadaća Porezne uprave, između ostalog, utvrđivanje i naplata poreza te su sukladno navedenom ustrojene i evidencije Porezne uprave. Stoga u direktnom pristupu ne raspolažemo s podatkom o broju stjecatelja koji ostvaruju primitke isključivo s osnove drugog dohotka“, navodi Porezna u odgovoru na naš upit. Pomalo je neobično „neraspolaganje“ tim podatkom s obzirom da se JOPPD obrazac (izvješće o primicima, porezu na dohodak i prirezu te doprinosima za obvezna osiguranja) koristi već petu godinu i on je izvor svih podataka o primanjima poreznih obveznika.

Od prije dvije godine naplata doprinosa obavezna je za sve oblike drugog dohotka, a plaćaju se u sniženom iznosu (10 posto za I i II stup mirovinskog te 7,50 posto za zdravstveno osiguranje). Radnicima u radnom odnosu koji ostvaruju honorare plaćeni mirovinski doprinosi na ta primanja ulaze u obračun mirovine, a nezaposlenima se preračunavaju u mirovinski staž.

Za mnoge umjetnike, novinare, akvizitere, honorar, odnosno drugi dohodak jedini je izvor prihoda. A o tome koliko zarade, ovisi i koliko će mirovinskog staža nakupiti. Prema zakonskim odredbama, staž osiguranja u tim se slučajevima utvrđuje za svaku kalendarsku godinu tako da se osnovica prema dohocima na koju su obračunati i uplaćeni doprinosi podijeli s prosječnom mjesečnom plaćom svih zaposlenih u istoj godini, prema podacima državne statistike. Autori su tu u startu zakinuti jer se njihov dohodak (s isključenim doprinosima) dijeli s prosječnom plaćom (u koju su doprinosi uključeni). Tako netko tko je tijekom cijele godine na ruke primao honorar u visini prosječne plaće ne može skupiti punih 12 mjeseci staža.

Primjerice, honorarcu koji je tijekom godine prosječno na ruke primao neto honorar u razini 7,5 tisuća kuna izvedeni staž osiguranja iznosi devet mjeseci i šest dana. Lani je prosječna bruto plaća bila 8.448 kuna, dok je prosječna neto plaća bila 6.237 kuna. Naš honorarac, dakle, prosječno je mjesečno na ruke primao preko 1,2 tisuće kuna više nego radnik na prosječnoj plaći. No, zaradio je tri mjeseca mirovinskog staža manje. Prostom računicom, honorarac će za „zaradu“ 41 godine staža raditi više od 50 godina. Godine života, bolje ne brojati.

"67 je previše": Sindikalisti kreću u akciju prikupljanja potpisa za referendum

S porukom "67 je previše", od 27. ovoga mjeseca do 11. svibnja u cijeloj će se zemlji prikupljati potpisi za referendum o izmjenama uvjeta za odlazak u mirovinu. Sindikalisti koju pokreću ovu akciju uvjereni su u uspjeh.

(ezadar) - Kažu kako Hrvatska nije niti spremna za produljenje radnog vijeka, a to ne žele ni poslodavci. Sa današnje konferencije u Zadru ponovili su kako se zalažu za odlazak u mirovinu sa 65 godina i umanjenje penalizacije prijevremenih mirovina. Predsjednik Saveza samostalnih sindikata Hrvatske Mladen Novosel pita se što će se dogoditi s radnicima u sektorima drvoprerađivačke industrije, građevini, zdravstvu... Prema aktualnom zakonu, svi koji su danas mlađi od 53 godine morat će raditi do 67, osim ako ranije ne skupe 41 godinu staža, a to će biti sve teže, gotovo nemoguće, poručuju sindikalisti.

Štoviše, u našem svijetu rada velikih problema imaju i oni puno mlađi. Tu govorimo o čestoj praksi ugovora na određeno, o radnicima koji nisu konkurentni već sa 50, 55 godina. Predsjednik Velikog vijeća Matice hrvatskih sindikata Igor Radeka smatra kako ćeproduljenjem onibiti dodatno izloženi, njihova agonija još će se produžiti .

Penalizaciju prijevremenih mirovina treba smanjiti. Darko Maras, dopredsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata kaže kako samo 1 posto radnika odlazi u prijevremenu mirovinu svojom voljom, 20 posto odlazi zbog bolesti.

Zbog težine svih ovih problema sindikalisti su uvjereni u uspjeh referenduma, prikupit će kažu najmanje 600 tisuća potpisa. Za akciju na zadarskom području zadužen je pravi zastupnik SSSH-a Vedran Uranija.

Prema aktualnom zakonu, svi koji su danas mlađi od 53 godine morat će raditi do 67, osim ako ranije ne skupe 41 godinu staža, a to će biti sve teže, gotovo nemoguće, poručuju sindikalisti.


11. travnja 2019.

OVO ĆE BITI GODINA POSKUPLJENJA: Mnogi će biti prisiljeni štedjeti na hrani

TROŠKOVI ŽIVOTA
Autor: Bojana Mrvoš Pavić

Zagrepčani, primjerice, od studenog ove godine, još je uvijek neslužbena informacija, mogu očekivati i sto posto više račune za odvoz otpada, dok su Varaždinci, primjerice, već prosvjedovali zbog računa za otpad koji su im drastično porasli.

(Novilist.hr) ZAGREB - Ova će godina, nema sumnje, biti godina poskupljenja režijskih i drugih troškova u kućanstvima, i brzo će nestati benefiti od pojeftinjenja neke hrane i režija zbog smanjenja PDV-a. Primirje sa poskupljenjima, nažalost, nije trajalo dugo. Od 1. travnja oko 600 tisuća kućanstava u Hrvatskoj koja koriste gradski plin, taj trošak plaćaju u prosjeku sedam posto više nego dosad, što je porast od dvadesetak kuna mjesečno. Te će cijene na snazi biti do 1. siječnja iduće godine, kad nas opet očekuje blago poskupljenje, a kakve će cijene plina biti od 1. travnja 2020., nije poznato. Najnovije poskupljenje od sedam posto opravdano je porastom cijena plina na tržištu, a što nas tek čeka u travnju 2021. godine, kad se plinsko tržište u Hrvatskoj potpuno liberalizira, i cijene više ne budu regulirane, teško je predvidjeti.

Za oko dvadeset posto je 1. travnja porasla i cijena električne energije dijelu poduzeća koja još uvijek iz HEP Elektre nisu prešla nekome od alternativnih, jeftinijih opskrbljivača. Budući da su cijene električne energije na tržištu ove godine također rasle, poskupljenje tvrtkama mogla bi biti uvertira u poskupljenje struje i kućanstvima od 1. srpnja, neslužbeno se nagađa oko pet posto. Do tog datuma, naime, HEP mora donijeti nove svoje tarife.

Alternativni opskrbljivači poput RWE-a i GEN-I-ja ističu kako o poskupljenjima zasad ne razmišljaju, no od njih struju kupuje tek manji dio, oko deset posto kućanstava. I oni i HEP, kod kojeg je većina potrošača, dakako, prate cijene na burzama, kojima se onda prilagođavaju, a sve su oči, na kraju krajeva, uprte u tržište nafte, čija cijena raste četvrti tjedan zaredom.

Skuplji odvoz otpada

Prema podacima HGK, cijena sirove nafte Brent na londonskoj burzi trenutno se kreće od 68 do gotovo 70 dolara po barelu, što je mjesečni porast od gotovo šest posto, na američkom tržištu i veći, od oko deset posto. Promatrajući prvi kvartal ove godine, cijene nafte porasle su otprilike 30 posto, čemu je razlog kontinuirano smanjenje proizvodnje nafte članica OPEC-a, koje od siječnja provode redukcijsku politiku.

Smanjenjem dnevne proizvodnje žele utjecati na regulaciju prezasićenog tržišta te na volatilnost kretanja cijena. Prema informacijama portala cijenegoriva.info, Eursuper 95 na hrvatskim crpkama košta od 9,99 do 10,14 kuna za litru, Eurodizela od 9,57 do 9,95 kuna, što će, nema sumnje, ove godine, zajedno s poskupljenjem struje dijelu poduzeća, utjecati i na dizanje cijena drugih proizvoda.

Kako se pak bliži obaveza Hrvatske da do 2020. godine odvaja najmanje polovicu korisnog otpada iz »smeća«, gradovi i općine se ubrzano pripremaju i za novi sustav prikupljanja i odvoza otpada, što će utjecati i na rast računa za kućanstva. Zagrepčani, primjerice, od studenog ove godine, još je uvijek neslužbena informacija, mogu očekivati i sto posto više račune za odvoz otpada, dok su Varaždinci, primjerice, već prosvjedovali zbog računa za otpad koji su im drastično porasli.

Od 1. siječnja iduće godine porast će i cijena mlijeka i mliječnih proizvoda zbog povratka povratne naknade od pola kune na tu ambalažu, dok će uvedena biti i povratna naknada na ambalažu zapremnine dva decilitra, koja se dosad u cijeni proizvoda nije plaćala.

Štednja na hrani

S prvim danom travnja Riječanima je poskupjela i voda, u prosjeku za 19 kuna, pa će kućanstvo koje mjesečno troši oko deset kubika vodu umjesto 146,36 kuna, plaćati 165,40 kuna, dok je za nešto više od četiri kune poskupio i fiksni dio računa, koji će sad iznositi 15 kuna mjesečno.

– Ljudi nekako izdrže veće cijene, ali uz koju cijenu? Porast troškova tvrtkama odrazit će se na materijalna prava njihovih zaposlenika – dok god ide, poslodavci će pritiskati zaposlene, to je standardni recept, a kad to više ne budu mogli, svoje veće troškove 'iskrcat' će na cijene, odnosno na krajnje kupce - komentar je Krešimira Severa, predsjednika Nezavisnih hrvatskih sindikata. Sa cijenama smo, kaže, ne u rangu prosjeka Europe, nego rame uz rame razvijenim europskim zemljama, samo su plin i električna energija kod nas jeftiniji.

– A visina hrvatske prosječne plaće je, pritom, u visini četvrtine prosječne plaće tih razvijenih zemalja. Kad energenti poskupljuju, hrvatski su građani prisiljeni štedjeti na hrani, jer drugih izvora štednje više nemaju. S onim što trošimo na hranu ionako smo već u samome 'vrhu' Europe – poručuje Sever. To će se u ovoj godini, napominje, dodatno pogoršati, pri čemu se ionako već nezdravo hranimo i živimo.

Brzo ćemo, dodaje, potrošiti ono što smo, prošle godine, dobili na jeftinijem gorivu i, nadalje, smanjenju PDV-a na određene režijske troškove i hranu. Bili smo siromašni, sad ćemo biti, zaključuje Sever, još siromašniji.

Slovaci ne žele da im ljudi umiru za strojevima, a mi?

REAGIRANJE NA IZJAVE PREDSJEDNIKA VLADE
Priopćenje za javnost

Zagreb, 4. travnja 2019.– Na marginama svečanosti HDZ-a u Sesvetama predsjednik Vlade i HDZ-a Andrej Plenković jučer se konačno – nakon gotovo 10 mjeseci šutnje – osvrnuo na mirovinsku reformu i inicijativu sindikata “67 je previše” za prikupljanje potpisa za raspisivanje referenduma o toj reformi. Pritom je samo ponovio nekoliko tvrdnji svoga ministra rada i mirovinskog sustava, ali smo na njih dužni odgovoriti upravo zato što su to njegovi prvi komentari koji smo čuli nakon tako duge šutnje (na sindikalno otvoreno pismo iz srpnja 2018. predsjednik Vlade nikada nije odgovorio!).

Predsjednik Vlade je ponovio kako je „netočna ‘fama o 67 godina’ jer do 67. godine ne bi radili oni zaposlenici koji su počeli raditi sa 19 ili 20 godina, već oni koji su krenuli kasnije na tržište rada“. Predsjednik Vlade, jednako kao ni ministar rada, nikada nisu bili mjesecima ili godinama, u kontinuitetu ili povremeno, bez posla kao stotine tisuća hrvatskih radnika koji nemaju nikakvu šansu skupiti niz od 41 godine staža prije dobi umirovljenja. Nevjerojatno je da tako nešto kaže predsjednik Vlade u zemlji koja je rekorder po broju ugovora ne određeno vrijeme do tri mjeseca i u kojoj je visoka nezaposlenost mladih, u zemlji u kojoj samo 40 posto radnika u dobi od 55 do 64 godine radi jer ih poslodavci više ne žele (osim kada je riječ o liječnicima, sveučilišnim profesorima, odvjetnicima…) te će za većinu njih povišenje dobi značiti osudu na dvije godine dužeg čekanja mirovine – bez posla i primanja, siromašni i poniženi.

Rekao je i kako je zakonom donesenim za vrijeme SDP-ove Vlade predviđeno produljenje radnog vijeka do 67. godine. Podsjećamo ga kako su sindikalne središnjice bile izričito protiv produljenja radnog vijeka do 67 godina života. Sadašnjim zakonom će hrvatski radnici već za 14 godina morati raditi do 67 godine života. U tako kratkom razdoblju nećemo se uspjeti ni približiti očekivanom trajanja života u EU, a posebice ne života u zdravlju nakon 65 godina – koji je u Hrvatskoj sada 5 godina, dok je prosjek EU-a 10 godina. 67 je previše!

Za 3 posto rasta mirovina (što je vijest stara ravno pola godine), koje je predsjednik Vlade najavio, nije trebalo provoditi reformu. Za veliku većinu umirovljenika taj će rast biti na žalost zanemariv zbog mizernog iznosa njihovih mirovina, a oni su upravo skupina o kojoj bi se društveno odgovorna i socijalno osjetljiva vlast trebala posebno brinuti. Da bi mirovine rasle na „zdravi način“, treba osigurati uvjete za povećanje prihoda od doprinosa za mirovinsko osiguranje: značajno povećati broj zaposlenih (još uvijek nismo dostigli broj zaposlenih iz 2009., a s obzirom na trend iseljavanja – i nećemo), podići kvalitetu uvjeta rada (sigurniji ugovori o radu, a bez stručnog osposobljavanja za rad bez zasnivanja radnog odnosa, bez studentskih ugovora, bez ugovora o djelu, bez bujanja volontiranja u području radnih odnosa …), povećati plaće, osigurati efikasno suzbijanje rada na crno…

Predsjednik Vlade je podsjetio da su, među ostalim, umirovljenicima omogućili da se vrate na tržište rada, jer u mnogim industrijama nedostaje radne snage. I ovom izjavom predsjednik Vlade stavlja do znanja kako mu nije do radnika/umirovljenika već do poslodavaca. Vlada bi se morala moći pohvaliti kako je radnicima osigurala da u trenucima potražnje za radnicima mogu tražiti rast plaća, kao i da uopće rade do 65. godine, a da je umirovljenicima osigurala socijalnu sigurnost u starosti, da u trećoj dobi mogu živjeti dostojanstveno baveći se onim poslovima i hobijima za koje nisu imali vremena dok su radili.

Na kraju je mirovinsku reformu ocijenio uspješnom jer je napravljena na tragu praćenja trendova na tržištu rada zemalja EU. Osim što je požurio sa samohvalom jer je uspjeh neke mirovinske reforme moguće ocjenjivati tek kada se zbroje sve njezine „žrtve“, predsjednik Vlade, kao i ministar rada, ponovo zbraja „kruške i jabuke“ pa ne navodi s kojim zemljama EU-a se to on uspoređuje – očito s onim najrazvijenijima gdje radnici žive i rade u neizmjerno boljim uvjetima, s puno boljim plaćama i mirovinama, značajno su zdraviji te duže žive. Trendovi na tržištu rada usporedivih zemalja EU-a upravo su obratni: Poljska, Češka i Slovačka odustale su od povišenja dobi umirovljenja na 67 godina pa sada 8 od 10 novih članica ima dob umirovljenja nižu od 65 godina. Samo su dvije najsiromašnije zemlje Europske unije – Bugarska i Hrvatska – povisile dob na 67. Slovaci su prošli mjesec poručili da „ne žele da im ljudi umiru za strojevima”. Naši i Bugari, očito, žele!

No mi ne želimo raditi do iznemoglosti.

Inicijativa 67 je previše

"67 je previše": prikupljanje potpisa za referendum od 27. travnja

AUTOR: Neva Funčić

(HRT Radio Rijeka) S porukom "67 je previše", od 27. travnja do 11. svibnja u cijeloj će se zemlji prikupljati potpisi za referendum o izmjenama uvjeta za odlazak u mirovinu. Najavljeno je to u Rijeci na regionalnom skupu sindikalnih povjerenika i aktivista. Prema trenutnom zakonu, svi koji su danas mlađi od 53 godine, morat će raditi do 67 godina starosti, osim ako ranije ne uspiju skupiti 41 godinu staža, a to će biti sve teže jer je Hrvatska europski prvak po ugovorima o radu na određeno vrijeme, istaknuli su članovi organizacijskog odbora inicijative, sindikalni čelnici Mladen Novosel i Krešimir Sever. Na današnjem skupu sindikalnih povjerenika s područja Primorsko-goranske i Ličko-senjske županije na Građevinskom fakultetu u Rijeci dogovorena je akcija prikupljanja potpisa za referendum o dobi za odlazak u mirovinu i o penalizaciji prijevremenih mirovina. Referendumsko pitanje napisano je u obliku prijedloga zakona, kako bi građani, ako referendum bude uspješan, svojim glasanjem izravno donijeli zakon.

Prijedlog je da se stjecanje prava na starosnu mirovinu postavi na 65 godina; da se stjecanje prava na prijevremenu mirovinu postavi na 60 godina; da se stjecanje prava na starosnu mirovinu za dugogodišnjeg osiguranika postavi na 60 godina života i 41 godinu staža te da se s 18 na 12 posto smanji najveće umanjenje prijevremene mirovine.

"Predlagali smo konkretno da se u mirovinskom sustavu spusti dob na 65 godina, a da se Zakonu o radu otvori prostor, pa svi oni koji mogu i žele raditi do 67 godina ili više, neka se pozovu na odredbe Zakona o radu. A oni koji ne mogu, a takvih je puno više, neka idu u mirovinu sa 65 godina bez penalizacije", rekao je Sever.

Za raspisivanje referenduma potrebno je prikupiti 10 posto potpisa od ukupnog broja birača, što je manje od 380 tisuća, no sindikalisti očekuju više od 600 tisuća potpisa za referendumsku inicijavu "67 je previše".


27. ožujka 2019.

'Nismo zreli za podizanje radnog vijeka'

INICIJATIVA '67 JE PREVIŠE' U SL. BRODU

Nordijske zemlje su dignule radni vijek, no u njima se daleko dulje i kvalitetnije živi. Također, zdravije. Podatak koji govori o zdravim godinama nakon 65 godina starosti, govori da je u Hrvatskoj taj broj godina prosječno samo pet, dok je prosjek Europske Unije deset, a u razvijenim zemljama prosjek je još veći, čak 15, 17 ili 18 godina.

(Sbplus.hr) SLAVONSKI BROD - Prvi skup sindikalnih povjerenika i aktivista s područja Brodsko-posavske, Požeško-slavonske i Virovitičko-podravske županije održan je danas u prostorijama slavonskobrodskog Radničkog doma gdje je predstavljena kampanja Inicijative '67 je previše'. Inicijativa nastala od tri sindikalne središnjice, Saveza samostalnih sindikata Hrvatske (SSSH), Nezavisnih hrvatskih sindikata (NHS) i Matice hrvatskih sindikata (MHS), zajednički su pokrenuli akciju prikupljanja potpisa za raspisivanje referenduma o izmjenama Zakona o mirovinskom osiguranju.

- Često nam iz Vlade spominju kako već neke zemlje Europske Unije imaju 66 ili 67 godina starosti za odlazak u mirovinu, ali, recimo, neće spomenuti jednu Poljsku koja je dignula na 67 pa vratila na 65. Vrlo jasno treba spomenuti da niti jedna zemlja u našem okruženju nema dulji radni vijek od 65 godina. - izjavio je Krešimir Sever, predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata.

Cilj im je prikupiti dovoljan broj potpisa kako bi se u Hrvatskoj održao referendum protiv Zakona o mirovinskom osiguranju koji su doneseni s 1. siječnjem 2019. godine.

- Tijekom prošle godine pokušali smo kroz socijalni dijalog i sve oblike, kako sindikalnih akcija tako i drugih oblika sindikalnih aktivnosti uvjeriti Vladu Republike Hrvatske i Hrvatski sabor kako ovakav prijedlog mirovinskih zakona nije dobar. Produženje vijeka na 67 pogubno je za hrvatske radnike te je dodatna penalizacija isto tako štetna. Međutim, izgleda da smo govorili gluhima i slijepima. - istaknuo je Mladen Novosel predsjednik Saveza samostalnih sindikata Hrvatske.

Naime, u ponedjeljak, 18. ožujka 2019. godine, objavljena je odluka s referendumskim pitanjem koje je u obliku prijedloga zakona. Ako se građani izjasne prema tome pozitivno, takav će biti i rezultat referenduma te će zakon stupiti na snagu.

Potpisivanjem potpisnih lista građani se izjašnjavaju kako bi odlazili u punu starosnu mirovinu sa 65 godina, a ne 67 kako je to trenutno važećem Zakonu te kako bi odlazak u prijevremenu mirovinu bio s manjom penalizacijom, znači ne s 0,3 nego s 0,2 posto. Što bi za raniji odlazak od pet godina u prijevremenu mirovinu značilo trajno umanjenje od 12 umjesto sadašnjih 18posto.

- Mi nismo zreli da bismo podizali radni vijek. Oni koji su ga dignuli, primjerice nordijske zemlje u kojima se daleko dulje i kvalitetnije živi. Također, mi smo puno manje zdravi. Podatak koji govori o zdravim godinama nakon 65 godina starosti, govori da je u Hrvatskoj taj broj godina prosječno samo pet, dok je prosjek Europske Unije deset, a u razvijenim zemljama prosjek je još veći, čak 15, 17 ili 18 godina. Znači tri pa gotovo i četiri puta dužih i zdravijih godina nego što mi imamo u Hrvatskoj. - poručio je Krešimir Sever, predsjednik SSSH tvrdeći kako je potrebno smanjiti penalizaciju jer hrvatski građani ne idu u prijevremenu mirovinu svojom voljom, nego zato što ih se poslodavci rješavaju.

Također, ovim bi se referendumskim pitanjem vratio dugogodišnji osiguranik sa 60 godina starosti i 41 godinom staža za punu starosnu mirovinu bez penalizacije. Još jedan od njihovih ciljeva je usporiti izjednačavanje žena s muškarcima vezano za dob odlaska u mirovinu što je Vlada ovim aktualnim zakonom ubrzala.

- Imali smo veliku podršku u samim pripremama ove akcije, a poslije ponedjeljka i službene objave referendumskog pitanja ta potpora ove akcije porasla je još više. Nadamo se kako ćemo, kao i u prijašnje dvije, tri akcije, uspjeti skupiti i više nego dovoljan broj potpisa. Upravo zato što se radi o pitanju koje je važno za svakog hrvatskog građana. - istaknula je glavna tajnica Matice hrvatskih sindikata Mirela Bojić dodajući kako je upravo ovo trenutak za građane da iskažu svoj stav.

Samo prikupljanje potpisa održavat će se od 27. travnja do 11. svibnja 2019. a štandovi će biti na svim frekventnim lokacijama u gradovima i mjestima diljem cijele Hrvatske pa tako i u Slavonskom Brodu u kojemu će, sudeći prema broju ljudi koji su podržali današnji skup, biti puno potpisnika.

Sindikate rijetki shvaćaju ozbiljno, ali ovaj referendum oko mirovine premijeru sigurno nije zgodan; evo zašto

Skupljanje potpisa i nadmudrivanje s Vladom i Ustavnim sudom događat će se usred niza izbornih kampanja
Jasmin Klarić

(TELEGRAM) - Sindikati, naime, kad su u pitanju referendumske inicijative nikad ne omanu. Istina, niti jednom u tri dosadašnja pokušaja nije došlo do referenduma, no svaki put je priča završila baš onako kako su htjeli sindikalni lideri kad su od građana krenuli tražiti potpise. I da, kad smo već kod potpisa, nikad se nije dogodilo da ih se ne skupi dovoljno. Ćiro Blaževićje znao kazati kako, kad mu je teško, pomisli na svoj račun u švicarskoj banci.Andrej Plenkovićje u sličnoj situaciji. Kad god je hrvatskom premijeru teško, može pomisliti na brojke iz anketa. Po ispitivanjima javnog mišljenja je, naime, HDZ uvjerljivo najjača stranka u Hrvatskoj. Posljedica je to prije svega slabosti SDP-a, razmrvljenosti opozicije i nemogućnosti da se, makar zasad, neki od novih pokreta/stranaka nametnu kao jaka opcija koju nosi val neupitnog nezadovoljstva građana stanjem u zemlji.

Ipak, u tu umirujuću jednadžbu, predsjednik Vlade morat će ubaciti novu varijablu – sindikate. Odnosno, utjecaj njihove danas najavljene akcije koja bi mogla rezultirati referendumom o izmjenama Zakona o mirovinskom osiguranju, kojim bi se dob za odlazak u mirovinu opet vratila na 65 godina i smanjila penalizacija za prijevremeno umirovljenje.

NAVIJANJE DESET GODINA RANIJE

Stvar je, zapravo, za aktualnu vlast dosta nezgodna. Plenkovićeva Vlada je, na zadovoljstvo eksperata Europske komisije, zapravo ubrzala već planiranu reformu koju je donijela VladaZorana Milanovića. Po zakonu Vlade lijevog centra, u mirovinu sa 67 godina života bi se odlazilo od 2038. godine, a desni centar je sat navio desetljeće ranije – na 2028. godinu. Pokretanje referendumske inicijative od strane sindikata (koji traže da se u mirovinu ide sa 65 godina i – točka) u cijelu priču ubacuje dozu političke neizvjesnosti kakve dosad nikad nismo imali kad su u pitanju referendumi u Hrvatskoj.

Sindikati, naime, kad su u pitanju referendumske inicijative nikad ne omanu. Istina, niti jednom u tri dosadašnja pokušaja nije došlo do referenduma, no svaki put je priča završila baš onako kako su htjeli sindikalni lideri kad su od građana krenuli tražiti potpise. I da, kad smo već kod potpisa, nikad se nije dogodilo da ih se ne skupi dovoljno.

KRATKA POVIJEST VLADINIH KAPITULACIJA

Prije devet godina, kad su sindikati nakanili rušiti izmjene Zakona o radu skupio se rekordan broj referendumskih potpisa u Hrvatskoj – 813.061. Ustavni sud je srušio referendum, uglavnom zbog toga jer je Vlada u međuvremenu odustala od izmjena Zakona o radu.

Četiri godine kasnije, sindikati su organizirali skupljanje potpisa protiv takozvanog outsourcinga, odnosno, izdvajanja i privatizacije pomoćnih službi iz javnih i državnih firmi. Protiv “privatizacije čistačica” skupilo se više od 600 tisuća potpisa. Ustavni sud je srušio referendum, uglavnom zbog toga jer je Vlada u međuvremenu odustala od outsourcinga.

Iste godine, samo malo kasnije, sindikati su krenuli i u skupljanje potpisa protiv monetizacije autocesta. Skupljeno je preko 530 tisuća potpisa onih koji su htjeli referendum o tome hoćemo li “dati naše autoceste”. Ustavni sud je srušio referendum, uglavnom zbog toga što je Vlada u međuvremenu odustala od monetizacije autocesta.

TVRDA KOST U BANSKIM DVORIMA

Očito je, dakle, da sindikati, za razliku od mnogih drugih, znaju kako mobilizirati građane i skupiti neupitno dovoljno potpisa za održavanje referenduma. Očito je da se dosad, svaki put, Vlada povijala pod težinom njihovih potpisnih knjiga i – odustajala. Ima i još jedan detalj koji ide u prilog ovakvom razvoju događaja – tajming. A on je, politički gledano, pogođen savršeno. Referendumski potpisi i eventualno Vladino protivljenje izmjenama Zakona o mirovinskom osiguranju po ovom redu vožnje bi najžešću javnu raspravu izazivali u kampanji za europske izbore (prikupljanje potpisa) i krajem ove, odnosno početkom naredne godine kad bi se moglo odlučivati o valjanosti potpisa i ustavnosti pitanja. Podsjetimo, krajem ove godine ide kampanja za predsjednika/cu Republike. Sljedeća godina je godina parlamentarnih izbora.

Iako je iz povijesnog iskustva i tajminga za zaključiti da će Vlada kapitulirati, stvari ipak nisu tako jednostavne. Naime, Plenković bi mogao biti znatno tvrđa kost od svojih prethodnika. S jedne strane mu nitko politički ne puše baš za vrat (vidi ankete), a s druge, popuštanje pred sindikalnim zahtjevima i fiksiranje dobi za mirovinu na 65 godina bi u Bruxellesu izazvalo – zaprepaštenje. Stoga će se narednih mjeseci sasvim sigurno u Hrvatskoj naširoko raspravljati o dobi umirovljenja, potpisima, referendumu, troškovima sustava… s krajnje neizvjesnim ishodom.

GOTOVAC: LEGITIMNO, ALI NEUSTAVNO

Viktor Gotovac, docent na Katedri za radno i socijalno pravo na Pravnom fakultetu u Zagrebu, za Telegram kaže kako ovu referendumsku inicijativu smatra legitimnom. “Za razliku od nedavnih, apsolutno neprihvatljivih, koje su išle prema smanjenju prava nacionalnih manjina ili zadiranju u međunarodne ovlasti Sabora”, naglašava. Problem su, međutim, brojke. Hrvatskoj danas u mirovinskom sustavu za isplatu mirovina nedostaje 15-18 milijardi kuna godišnje. Stanovništvo je globalno sve starije i mnoge zemlje su produžile radni vijek, a neke čak i u potpunosti ukinule prijevremeno umirovljenje.

“Realnost je da ni Hrvatska neće moći izbjeći produljenje radnog vijeka”, kaže Gotovac i upozorava da zbog sadašnje dobi odlaska u mirovinu u nekim zanimanjima već imamo značajan deficit radne snage, dok umirovljeni liječnici ili profesori rade u – privatnim ustanovama. Gotovac je uvjeren da će, dođe li ovo referendumsko pitanje do Ustavnog suda, palac biti okrenut prema dolje. “Ovo je u krajnjoj liniji pitanje vođenja gospodarske politike, što je u rukama države. Bude li pitanje o izmjenama Zakona o mirovinskom osiguranju ustavno, onda ustavan može biti i referendum o ukidanju poreza”, kaže Gotovac.

SEVER: TROŠAK MIROVINA ĆE PADATI

Krešimir Sever, predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata (NHS), koji su među pokretačima referendumske inicijative, ima nešto drugačije argumente. Građani Hrvatske, kaže, imaju kraći očekivani životni vijek od onog u Europi, a samo pet godina nakon umirovljenja provedu dobrog zdravlja. U EU je taj prosjek deset godina, dok je kod zemalja koje su produžile radni vijek još i viši. “Po Ageing reportu Europske komisije troškovi za mirovinski sustav u Hrvatskoj ne samo da neće vremenom rasti, nego će i padati, i to po najvišoj stopi u EU nakon Grčke!”, kaže nam Sever. Razlog je u tome što više nema guranja viška ljudi u prijevremene mirovine, što je u proteklim desetljećima bio dio poslovne politike mnogih firmi.

I doista utom izvještaju EK, do 2070. godine javni troškovi za mirovine u Hrvatskoj bi trebali pasti sa 10,6 posto BDP-a u 2016.-oj, na 6,8 posto u 2070. godini. Uz razlog o kojem nam je pričao Sever, na pad troška za mirovine će utjecati sve više umirovljenika koji će dio imovine primati iz drugog stupa. Ipak, solidan utjecaj na taj pad troška (0,9 postotnih bodova) u ovoj analizi EU je i onaj koji govori o – kasnijem odlasku u mirovinu (kad je izvještaj rađen na snazi je bila odredba po kojoj se od 2038. u Hrvatskoj trebalo u penziju sa 67 godina).

TOP TEMA

Severa smo pitali i zašto nisu krenuli u referendum kad je Milanovićeva Vlada donijela svoj zakon po kojem se sa 67 godina kreće u mirovinu. “Bili smo protiv tog zakona i mi, NHS, i ostale sindikalne središnjice. Sad se puno toga jednostavno poklopilo. Uostalom, tadašnja oporba, a sadašnja vlast je bila izrazito protiv produženja radnog vijeka”, kaže Sever. Sindikati su, veli, pokušali za vrijeme donošenja aktualnog zakona argumentima utjecati na njegovu promjenu, ali nisu izazvali nikakvu reakciju.

Sad, sasvim sigurno, hoće. Skupljanje potpisa i nadmudrivanje s Vladom i Ustavnim sudom, valja ponoviti, događat će se usred cijelog niza izbornih kampanja. “Ovo je tema koja će postati primamljiva političkim populistima”, smatra Viktor Gotovac. “Do kraja ovog stoljeća nećemo imati uvjete za produljenje radnog vijeka”, uvjeren je, pak, Sever.

Što će biti do kraja stoljeća s domaćom politikom, malo je teže za predvidjeti. No, do kraja godine će, sasvim sigurno, referendum o dobi odlaska u mirovinu biti jedna od top tema.

Iako ministar zdravstva kaže suprotno – od rada se itekako obolijeva

Gabrijela Galić

(FAKTOGRAF) - Od rada se ne obolijeva“,odgovorio je Milan Kujundžić, ministar zdravstva na novinarski upit što će duži ostanak u svijetu rada značiti za zdravstveni sustav. Dodao je pritom i da „puno puta ljudi kažu – dok sam radio bio sam dobro, a čim sam otišao u mirovinu dohvatile su me bolesti“. Ministar zdravstva, komentirajući referendumsku inicijativu „67 je previše“, dodao je i kako se s etičkog i biološkog aspekta može raspravljati o tome može li čovjek raditi do 65 ili 67 godine, „međutim svjetski trendovi dolaze i u Hrvatsku, sve smo starija populacija i trebat će razmišljati o pomicanju dobne granice do kada se radi”.

Izjava ministra zdravstva „od rada se ne obolijeva“ nije točna. Neki su poslovi opasniji od drugih pa se od njih i obolijeva što se može provjeriti uvidom u, primjerice, registar profesionalnih bolesti ili registar radnika oboljelih od bolesti izazvanih azbestom. Te podatke, kao i one o ozljedama na radu, prikuplja, analizira i objavljuje Hrvatski zavod za zaštitu zdravlja i sigurnost na radu (HZZZSR). Profesionalne bolesti definirane su Zakonom o obaveznom zdravstvenom osiguranju i to kao bolesti izazvane dužim neposrednim utjecajem procesa rada i uvjeta rada na određenim poslovima. Podataka za prošlu godinu još nema, ali u 2017. godini registrirana su 172 slučaja profesionalnih bolesti te je došlo do njihova blagog porasta u odnosu na 2016. godinu.

Raste broj profesionalnih oboljenja

„U osmogodišnjem razdoblju ukupan broj profesionalnih bolesti raste od 238 u 2010. godini, do maksimalnih 488 u 2011., slijedi postupni pad kroz slijedećih par godina do ukupno 113 u 2015. godini, da bi se u 2016. ponovno pratio lagani porast broja na 153 slučaja te u 2017. na 172 slučaja“, navodi se u registru.

U ta172 slučaja uključene su i profesionalne bolesti, odnosno oboljenja uzrokovana azbestom. Kada bi se profesionalne bolesti promatrale bez onih uzrokovanih azbestom, kako navodi HZZZSR, tada je razvidno da je njihov broj znatno manji i da su u ukupnom broju profesionalnih bolesti zastupljene u ispod polovičnom broju. Primjerice, udio profesionalnih bolesti koje nisu izazvane azbestom u 2012. godini iznosi 23 posto, u 2013. godini 35 posto, u 2014. i 2015. godini 37 posto, u 2016. godini 35.95 posto, da bi u 2017. taj udio porastao na 48 posto.

„Izuzevši iz razmatranja profesionalne bolesti uzrokovane izloženošću azbestnim vlaknima, mora se reći da je broj preostalih profesionalnih bolesti u razdoblju od 2013. do 2016. godine padao, a 2017. godine je nastupio značajni porast s 55 slučajeva na 83, što je približno 50-postotno povećanje broja profesionalnih bolesti u odnosu na prethodno kalendarsko razdoblje“, navodi HZZZSR. Što se tiče profesionalnih bolesti uzrokovanih azbestom, u 2017. godini registrirano je 89 novih.

Kada se gledaju profesionalne bolesti koje nisu izazvane izloženošću štetnom azbestu, zadnji podaci govore da je najveći pojedinačni broj bolesti, njih 30, posljedica „sindroma prenaprezanja uzrokovanih kumulativnom traumom“, odnosno ponavljajućim pokretima, pritiskom, vibracijom, primjenom sile, nefiziološkim položajem.

Od profesionalnih bolesti najčešće obolijevaju radnici sa srednjom stručnom spremnom. Prosječna dob radnika koji obolijevaju od profesionalnih bolesti pada, pa je tako u 2017. godini iznosila 47,81 godinu, dok je godinu dana ranije bila 59,42, a u 2015. godini 59,55 godina.

I bolesni rade, jer se boje otkaza

Prosječna dob u trenutku dijagnosticiranja i priznavanja profesionalne bolesti je visoka, a „iako bi se uzrok tome mogao tražiti u sve boljim radnim uvjetima u kojima sve kasnije nastaju oštećenja zdravlja, na jednaki ga način treba potražiti u potrebi za održanjem egzistencije te sve težom mogućnošću zapošljavanja s preostalom radnom sposobnošću iz čega proizlazi potreba za zadržavanjem radnog odnosa pod svaku cijenu, čak i u slučaju bolesti“, ističe HZZZSR. Dodaje i kako se još jedan bitni uzrok ovakve situacije nalazi u činjenici da liječnici obiteljske medicine, kao i liječnici drugih specijalnosti, često ne pomišljaju da je riječ o promjenama zdravlja uzrokovanim radom na pojedinom radnom mjestu.


15. ožujka 2019.

Za 40 tisuća tekstilnih radnika pola plaće iz EU fonda kako ne bi ostali bez posla

Za 40 tisuća tekstilnih radnika pola plaće iz EU fonda kako ne bi ostali bez posla

Gabrijela Galić

(FAKTOGRAF) - Nakon više od godinu i pol dana osmišljene su kompenzacijske mjere za zadržavanje zaposlenosti u sektorima proizvodnje tekstila, odjeće, obuće, kože i drva. Poslodavci u tim djelatnostima, u kojima je prema zadnjim statističkim podacima zaposleno nepunih 40 tisuća radnika, moći će dobiti subvenciju u iznosu od 50 posto minimalne plaće, uvećane za doprinose na osnovicu. Drugim riječima, umjesto ukupnog troška minimalne plaće od 4.368,75 kuna, poslodavac će osigurati 2.184,37 kuna, dok će preostali dio dobiti iz Europskog socijalnog fonda (ESF). Poduzetnici u teškoćama u tekstilu, odjeći, koži, obući i drvu potporu mogu već sada zatražiti i to retroaktivno, od siječnja ove godine.

Potpora od 200 tisuća eura u tri godine

Upravno vijeće Hrvatskog zavoda za zapošljavanje (HZZ) prije nekoliko dana, naime, izglasalo je Izmjene i dopune Uvjeta i načina korištenja sredstava za provođenje mjera aktivne politike zapošljavanja. Iako, za razliku od ranije donošenih odluka, uz ovu nema i obrazloženja, u samom HZZ-u nam je neslužbeno potvrđeno kako je riječ o uvođenju nove mjere – potpore za očuvanje radnih mjesta u proizvodnji tekstila, odjeće, obuće, kože i drva. Riječ je o takozvanoj potpori male vrijednosti, odnosno de minimis potpori koja ne smije prelaziti iznos od 200 tisuća eura po pojedinom poduzetniku tijekom tri godine. U taj ukupni iznos ulaze sve potpore, dakle ne samo one za zadržavanje zaposlenosti, koje je poduzetnik dobio kako u tekućoj tako i tijekom prethodne dvije godine. Drugim riječima, u ukupni iznos se uračunavaju i pomoći, odnosno potpore koje je, moguće, država dodijelila poduzetniku, ali i sredstva iz EU fondova, ako ih je poslodavac primio kao potpore male vrijednosti.

Radnici stariji od 54 godine života, radnici sa srednjoškolskim obrazovanjem, bilo da je riječ o trogodišnjem ili četverogodišnjem, kao i radnici bez stručne spreme ciljane su skupine koje se potporom male vrijednosti u poduzećima, odnosno sektorima koji imaju poteškoća u poslovanju, kani zadržati u zaposlenosti. Osim mogućnosti „pokrivanja“ 50 posto njihove bruto minimalne plaće uvećane za 16,5 posto doprinosa za zdravstveno osiguranje, novom mjerom se osigurava i plaćanje cjelokupnog troška eventualnog usavršavanja i osposobljavanja radnika. Koliko će poslodavaca posegnuti za subvencioniranjem 50 posto minimalne plaće radnika te koliko će radnika tom pomoći biti obuhvaćeno teško je reći s obzirom da tek treba vidjeti i koliki su iznosi već iskorištenih potpora male vrijednosti kod svakog poslodavca koji bi mogao konkurirati za tu mjeru.

No, iznos ukupno dodijeljenih potpora poduzetnicima u sektorima koji teško žive nije jedini kriterij za ovu pomoć za zadržavanje radnih mjesta. Potporu će dobiti ako su godinu dana prije nego je zatraže radnicima isplaćivali minimalnu plaću ili plaću do visine minimalca, a radnici su pritom zaposleni na neodređeno vrijeme. Istodobno, poslodavac treba imati izrađen program očuvanja radnih mjesta za ciljane skupine radnika čije se plaće mogu sufinancirati potporom male vrijednosti. Netko tko je unatrag mjesec dana od podnošenja zahtjeva bio u blokadi ili postupku prisilne naplate potporu ne može dobiti.

Dok mu Europa pokriva dio plaće radnika, poslodavac ne smije dijeliti otkaze

Potporu za isplatu minimalne plaće poslodavci će moći koristiti najduže dvije godine, ali i kraće – točnije do trenutka kada ispune kriterij dopuštene potpore male vrijednosti (200 tisuća eura tijekom tri fiskalne godine). Za vrijeme korištenja potpore, radnike neće smjeti otpuštati, u što se ne računa prirodni odljev radnika, otkaz kojeg je radnik dao poslodavcu ili istek ugovora na određeno vrijeme. Prekrši li taj uvjet i nekom da otkaz, poslodavac će isplaćenu potporu morati vratiti. U slučaju poslovno uvjetovanog otkaza, pritom, poslodavca će se sankcionirati povratom potpore, ako ne uspije dokazati da je poduzeo sve zakonske mogućnosti za zadržavanje radnika.

Uvođenje kompenzacijskih mjera zbog rasta minimalne plaće najavljivano je još tijekom 2017. godine. Kako je bila riječ o mjerama koje valja usuglasiti s Europskom komisijom, potrajalo je njihovo kreiranje. Tako se Vlada u prijelaznom razdoblju odlučila na subvencioniranja dijela minimalne plaće na način da poslodavci plaćaju doprinose na 50 posto minimalca. Međutim, tu mogućnost koriste svi koji radnicima isplaćuju minimalnu plaću, a ne samo poslodavci u tekstilu, obući, koži, odjeći i drvu. Nakon nepunih godinu, Vlada je shvatila da model nije dobar te ga je od ove godine planirala ukinuti. Istodobno, kompenzacijske mjere za sektore u teškoćama trebale su biti poznate još u ljeto prošle godine. One očito nisu bile dogovorene, iako je Marko Pavić, ministar rada i mirovinskog sustava u prosincu prošle godine najavio da će mjera potpore poduzetnicima u provedbu s prvim danom ožujka ove godine.Upravno vijeće HZZ-a potporu je odobrilo 11. ožujka na način kako je to ministar lani najavio. Istodobno, model po kojem poslodavci doprinose plaćaju na pola minimalne plaće, zadržan je i u ovoj godini, dok bi u idućoj plaćali na 25 posto minimalne plaće, a od 2021. bi ostali bez te olakšice. Hoće li se nova mjera za zadržavanje radnih mjesta u sektorima u problemima moći koristiti i za radnike kojima poslodavac već sada plaća umanjene doprinose, a ostatak pokriva država, nije jasno.

Svaki četvrti iseljenik mlada osoba, onima koji ostaju ne nude se sigurniji poslovi

Gabrijela Galić
Svaka četvrta osoba koja se odselila iz Hrvatske u dobi je od 15 do 29 godina života.

(FAKTOGRAF) - Naime, iz Hrvatske se u 2017. godini odselilo 47.352 osoba, pri čemu „mladi čine 24,7 posto iseljenih osoba“. Podataka o iseljavanju u prošloj godini još nema, a ove porazne brojke o odlascima iz zemlje iznosi Ministarstvo rada i mirovinskog sustava u“Planu implementacije Garancije za mlade za razdoblje od 2019. do 2020. godine”, dokumentu koji se upravo nalazi u javnom savjetovanju. Pritom se navodi i da je od ulaska Hrvatske u EU do rujna prošle godine, iz evidencije nezaposlenih u inozemstvu zaposleno preko šest tisuća mladih osoba, od čega više od 3,6 tisuća u Njemačkoj, a potom i Austriji, Irskoj, Sloveniji te Panami. Najveći broj mladih koji su se zaposlili u inozemstvu imaju završenu srednju školu – preko 4,6 tisuća.

Onima koji ostaju i dalje će se nuditi već poznate mjere uključivanja na tržište rada, bilo da je riječ o još uvijek prevladavajućem stručnom osposobljavanju bez zasnivanja radnog odnosa (SOR), potporama za samozapošljavanje, pripravništvu, obrazovanju, sudjelovanju u javnim radovima. Resorno ministarstvo se nada da će „unaprijediti uspostavu Garancije za mlade“ te tako svakoj mladoj NEET osobi (koja ne radi, nije u redovitom obrazovnom sustavu, niti sustavu obrazovanja odraslih) u roku od četiri mjeseca od registriranja nezaposlenosti ponuditi posao, pripravništvo ili nastavak obrazovanja. Priznaje pritom da Hrvatska ima problema s ispunjavanjem Garancije za mlade, odnosno aktivacijom mladih u roku od četiri mjeseca od ulaska u nezaposlenost jer je u prethodnim godinama svega nešto više od 34 posto NEET-ovaca ponudu za posao, pripravništvo ili nastavak obrazovanja dobilo u roku od četiri mjeseca.

Ministarstvo znanosti želi doznati zašto se studenti ispisuju s fakulteta

Kada je riječ o nastavku obrazovanja, novina na kojoj će se raditi jest pokušaj povratka mladih koji su odustali od studija u školske klupe. No, za sada konkretnih poteza nema jer Ministarstvo znanosti i obrazovanja tek treba visoka učilišta “pozvati” da izrade “programe privlačenja osoba koje su odustale od studija”. Visoka učilišta bi pritom najprije provela istraživanje o studentima koji su napustili studij i razlozima odustajanja te bi NEET-ovcima u individualiziranom pristupu pružili priliku za povratak u obrazovanje. U drugoj fazi bi se, uz vrednovanje prethodnog učenja “na način prilagođen svakom od studenata iz ciljane skupine kreirao individualizirani put stjecanja i vrednovanja potrebnih znanja i vještina”, dok bi treća faza provedbe pretpostavljala individualizirane programe stjecanja i vrednovanja učenja i potpunu integraciju polaznika u visoko obrazovanje.

Najkonkretnije rezultate Garancije za mlade u Hrvatskoj do sada je donijela fiskalna olakšica poslodavcima. Broj mladih do 30 godina starosti koji su zaposleni na neodređeno vrijeme tijekom protekle četiri godine više se nego utrostručio kao izravna posljedica olakšice poslodavcima koji za svaku mladu osobu zaposlenu na neodređeno vrijeme pet godina ne plaćaju doprinose na plaću. Tijekom 2015. godine, kada je fiskalna olakšica uvedena, stalan posao dobilo je 33.508 mladih osoba.

U dokumentu resornog ministarstva navodi se da je koncem rujna prošle godine, zahvaljujući fiskalnoj olakšici, stalan posao imalo ukupno 101.869 mladih osoba. Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje (HZMO) u međuvremenu je objavio statistiku na razini cijele godine i iz nje proizlazi da je lani ukupno 108.445 mladih bilo zaposleno jer su njihovi poslodavci oslobođeni plaćanja doprinosa za zdravstveno osiguranje, zaštitu na radu i zapošljavanje (od ove godine samo doprinosa za zapošljavanje, jer su preostala dva ukinuta).

Čak 60 posto mladih zaposleno na određeno vrijeme

No, ukupan broj mladih osiguranika daleko je veći i statistike HZMO-a kazuju da je krajem prošle godine bilo osigurano 267.570 osoba u dobi do 29 godina života. To znači i da je 59,5 posto mladih radilo na određeno vrijeme. Mladi su se pritom lani najčešće zapošljavali u djelatnostima pružanja smještaja te pripreme i usluživanja hrane, trgovini na veliko i malo, popravku motornih vozila i motocikala te prerađivačkoj industriji – djelatnostima u kojima su plaće tradicionalno niže, a fluktuacija radne snage zamjetna.

Podatak o tome gdje se mladi najčešće zapošljavaju, kao i njihovo prevladavajuće zapošljavanje na određeno vrijeme, pokazuje da većina mladih lani nije imala osiguranu radnu i socijalnu sigurnost koja bi trebala biti podrška demografskoj i populacijskoj politici.

Žene u Hrvatskoj zarađuju 6 posto manje u usporedbi s muškarcima na istoj poziciji

(LIDER) Međunarodni portal za plaće Paylab, kojeg je dio iMojaPlaća, dugoročno je pratio kretanje plaća zaposlenika na razini pojedinačnih radnih mjesta. Muškarci u prosjeku dobivaju 9 posto više od žena u istom položaju. Rodna razlika dolazi do posebnog izražaja u analizama plaća za istu poziciju, jer se takva usporedba temelji na identičnom radnom opterećenju i približno istim preduvjetima za radno mjesto, kao što su iskustvo, obrazovanje i vještine. Razlika u plaćama u korist muškaraca najčešće je rezultat toga što žene stavljaju svoje karijere na čekanje kad imaju djecu. Potreba za uravnoteženjem njihovih obiteljskih i radnih obveza često prisiljava žene da preuzmu posao koji je manje zahtjevan u smislu njihovog vremena. Oni također imaju tendenciju manje težiti ka rukovodećim pozicijama u odnosu na muškarce.

Tvrtke trenutno ulažu napore da podrže veću raznolikost na radnom mjestu i da stvore radne uvjete za žene kako bi se osiguralo da imaju jednake mogućnosti i veću motivaciju za povratak na posao što je prije moguće s porodiljskog dopusta.

Drugi čimbenik za jaz među spolovima je da se žene obično usredotočuju na niže plaćene pozicije. Izbor zanimanja ima velik utjecaj na ukupnu naknadu žena. Na primjer, žene prevladavaju u djelatnostima, uključujući administraciju, računovodstvo, zdravstvo i socijalnu skrb, ljudske resurse, obrazovanje i farmaceutske proizvode. Muškarci su u većini u djelatnostima s najboljim plaćama, uključujući IT, menadžment, transport i logistiku, građevinarstvo, energetiku, telekomunikacije, industriju i tehnologiju.

Djelatnosti s uravnoteženijim omjerom muškaraca i žena uključuju trgovinu, umjetnost i kulturu, bankarstvo, marketing, turizam i usluge.

Žene imaju više prilika nego u prošlosti

Rad daje ženama priliku za veću financijsku neovisnost od muškaraca. Postupno se percepcija žena promijenila u društvu s obzirom na njihove profesionalne težnje i sveukupnu slobodu izbora u osobnom životu. Milenijalci trenutno imaju mnogo više radnih mjesta i mogućnosti za napredovanje u karijeri nego prošle generacije. Zahvaljujući njihovom radnom iskustvu, oni također imaju veće samopouzdanje i ambicije. Podrška raznolikosti na radnom mjestu, s većim naglaskom na raznoliku radnu snagu, doprinosi tome.

Oko 6 od 10 žena u EU-u donosi plaću

Zaposlenost žena u Europskoj uniji (EU 28) je na razini od 66,5%. Broj žena koje donose radnu plaću i dalje se povećava iz godine u godinu. Zaposlenost žena u Europskoj uniji prema podacima Eurostata porasla je 6 posto u posljednjem desetljeću. Najveći napredak u zapošljavanju žena ostvarile su Malta, Njemačka i nove države članice, uključujući Poljsku, Bugarsku i Mađarsku, gdje je zaposlenost žena porasla za 10 posto u posljednjih deset godina.

Tradicija zaposlenih žena varira od zemlje do zemlje

Muškarci su za 11,5 posto aktivniji u zapošljavanju u odnosu na žene u EU. Tradicija zaposlenih žena varira u različitim zemljama Europe i ovisi o mnogim čimbenicima. Zemlje u kojima je zapošljavanje oba spola najviše uravnoteženo prvenstveno uključuju nordijske zemlje kao što su Litva, Finska, Norveška, Švedska i Latvija, gdje je razlika u zaposlenosti između muškaraca i žena manja od 5 posto.

Zemlje u kojima su razlike u zaposlenosti žena najveće su Malta, Italija, Grčka, Rumunjska i zemlje srednje Europe, uključujući Češku, Mađarsku, Poljsku i Slovačku.

Fleksibilne pogodnosti privlače žene

Raspon dostupnih radnih mjesta na nepuno radno vrijeme također povećava sudjelovanje žena na tržištu rada, s tim da su takvi položaji na raspolaganju ženama u Nizozemskoj, Austriji i Njemačkoj. Oni također pružaju bolje mogućnosti za pronalaženje ravnoteže između posla i privatnog života. Prema podacima portala MojaPlaća, najatraktivnije nefinancijske pogodnosti trenutno uključuju vremensku fleksibilnost. Sve veći broj tvrtki svojim zaposlenicima nudi fleksibilno radno vrijeme, sposobnost rada od kuće i više slobodnih dana. Ove nefinancijske beneficije također potiču žene da se uključe u radnu snagu.


08. ožujka 2019.

Svaki četvrti iseljenik mlada osoba, onima koji ostaju ne nude se sigurniji poslovi

Gabrijela Galić

Svaka četvrta osoba koja se odselila iz Hrvatske u dobi je od 15 do 29 godina života.

(FAKTOGRAF) - Naime, iz Hrvatske se u 2017. godini odselilo 47.352 osoba, pri čemu „mladi čine 24,7 posto iseljenih osoba“. Podataka o iseljavanju u prošloj godini još nema, a ove porazne brojke o odlascima iz zemlje iznosi Ministarstvo rada i mirovinskog sustava u“Planu implementacije Garancije za mlade za razdoblje od 2019. do 2020. godine”, dokumentu koji se upravo nalazi u javnom savjetovanju. Pritom se navodi i da je od ulaska Hrvatske u EU do rujna prošle godine, iz evidencije nezaposlenih u inozemstvu zaposleno preko šest tisuća mladih osoba, od čega više od 3,6 tisuća u Njemačkoj, a potom i Austriji, Irskoj, Sloveniji te Panami. Najveći broj mladih koji su se zaposlili u inozemstvu imaju završenu srednju školu – preko 4,6 tisuća.

Onima koji ostaju i dalje će se nuditi već poznate mjere uključivanja na tržište rada, bilo da je riječ o još uvijek prevladavajućem stručnom osposobljavanju bez zasnivanja radnog odnosa (SOR), potporama za samozapošljavanje, pripravništvu, obrazovanju, sudjelovanju u javnim radovima. Resorno ministarstvo se nada da će „unaprijediti uspostavu Garancije za mlade“ te tako svakoj mladoj NEET osobi (koja ne radi, nije u redovitom obrazovnom sustavu, niti sustavu obrazovanja odraslih) u roku od četiri mjeseca od registriranja nezaposlenosti ponuditi posao, pripravništvo ili nastavak obrazovanja. Priznaje pritom da Hrvatska ima problema s ispunjavanjem Garancije za mlade, odnosno aktivacijom mladih u roku od četiri mjeseca od ulaska u nezaposlenost jer je u prethodnim godinama svega nešto više od 34 posto NEET-ovaca ponudu za posao, pripravništvo ili nastavak obrazovanja dobilo u roku od četiri mjeseca.

Ministarstvo znanosti želi doznati zašto se studenti ispisuju s fakulteta

Kada je riječ o nastavku obrazovanja, novina na kojoj će se raditi jest pokušaj povratka mladih koji su odustali od studija u školske klupe. No, za sada konkretnih poteza nema jer Ministarstvo znanosti i obrazovanja tek treba visoka učilišta “pozvati” da izrade “programe privlačenja osoba koje su odustale od studija”. Visoka učilišta bi pritom najprije provela istraživanje o studentima koji su napustili studij i razlozima odustajanja te bi NEET-ovcima u individualiziranom pristupu pružili priliku za povratak u obrazovanje. U drugoj fazi bi se, uz vrednovanje prethodnog učenja “na način prilagođen svakom od studenata iz ciljane skupine kreirao individualizirani put stjecanja i vrednovanja potrebnih znanja i vještina”, dok bi treća faza provedbe pretpostavljala individualizirane programe stjecanja i vrednovanja učenja i potpunu integraciju polaznika u visoko obrazovanje.

Najkonkretnije rezultate Garancije za mlade u Hrvatskoj do sada je donijela fiskalna olakšica poslodavcima. Broj mladih do 30 godina starosti koji su zaposleni na neodređeno vrijeme tijekom protekle četiri godine više se nego utrostručio kao izravna posljedica olakšice poslodavcima koji za svaku mladu osobu zaposlenu na neodređeno vrijeme pet godina ne plaćaju doprinose na plaću. Tijekom 2015. godine, kada je fiskalna olakšica uvedena, stalan posao dobilo je 33.508 mladih osoba.

U dokumentu resornog ministarstva navodi se da je koncem rujna prošle godine, zahvaljujući fiskalnoj olakšici, stalan posao imalo ukupno 101.869 mladih osoba. Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje (HZMO) u međuvremenu je objavio statistiku na razini cijele godine i iz nje proizlazi da je lani ukupno 108.445 mladih bilo zaposleno jer su njihovi poslodavci oslobođeni plaćanja doprinosa za zdravstveno osiguranje, zaštitu na radu i zapošljavanje (od ove godine samo doprinosa za zapošljavanje, jer su preostala dva ukinuta).

Čak 60 posto mladih zaposleno na određeno vrijeme

No, ukupan broj mladih osiguranika daleko je veći i statistike HZMO-a kazuju da je krajem prošle godine bilo osigurano 267.570 osoba u dobi do 29 godina života. To znači i da je 59,5 posto mladih radilo na određeno vrijeme. Mladi su se pritom lani najčešće zapošljavali u djelatnostima pružanja smještaja te pripreme i usluživanja hrane, trgovini na veliko i malo, popravku motornih vozila i motocikala te prerađivačkoj industriji – djelatnostima u kojima su plaće tradicionalno niže, a fluktuacija radne snage zamjetna.

Podatak o tome gdje se mladi najčešće zapošljavaju, kao i njihovo prevladavajuće zapošljavanje na određeno vrijeme, pokazuje da većina mladih lani nije imala osiguranu radnu i socijalnu sigurnost koja bi trebala biti podrška demografskoj i populacijskoj politici.

Uvoz stranih radnika natjerat će još više naših ljudi da se isele

STRANI RADNICI
AUTOR Dijana Jurasić

Nedavno je naš poznati poduzetnik za medije izjavio kako trebamo uvoziti Filipince jer ih je većina zadovoljna s 4000 kuna plaće, a nakon rada na određeno vraćaju se u svoju zemlju.

(VEČERNJI LIST) - Sve zemlje EU vode selektivnu imigracijsku politiku i manjak radnika nadomješćuju uvozom stranih, pa je to nužno i za Hrvatsku koja zbog egzodusa mladih muku muči s nedostatkom radne snage. Ali vodimo li računa da se štite interesi domaćeg stanovništva i države i da se uvozom radnika potiče razvoj zemlje, a ne da se spuštanjem cijene rada potiče novo iseljavanje mladih? Kvote za uvoz stranih radnika ove godine odobrene su za njih 57.000, što znači ako se ostvare da će Hrvatska s obzirom na broj stanovnika s 4 milijuna ljudi uvesti i više radnika od Njemačke koja s više od 80 milijuna stanovnika uvozi milijun radnika godišnje. No, za razliku od nas Njemačka pazi da uvozi visokokvalificirane kadrove, pa je u Njemačkoj udio naših iseljenika s VSS-om u protekle tri godine bio 37,8 posto, kako je naveo politolog i povjesničar Tado Jurić, dok mi uvozimo uglavnom jeftinu radu snagu slabijeg obrazovanja.

I Njemačka uvozi i slabije kvalificirane uglavnom iz Europe poput njegovatelja, ali zato da bi zadržala visoka socijalna prava Nijemaca. Nedavno je naš poznati poduzetnik za medije izjavio kako trebamo uvoziti Filipince jer ih je većina zadovoljna s 4000 kuna plaće, a nakon rada na određeno vraćaju se u svoju zemlju. Odlična mjera za hotelijere i druge koji žive od turizma i ugostiteljstva, ali hoće li samo potaknuti novo iseljavanje mladih koji neće ostati raditi za taj novac, niti mogu od te plaće ovdje živjeti, nego će iseliti u Irsku ili Njemačku?

– Hrvatska nema dugoročnu migracijsku politiku, a kampanjski rješavati problem manjka radnika na način da se sjeti neki poslodavac da mu treba ovoliko ili onoliko radnika nedogovorno je prema budućnosti. Elementarno je da se radnici uvoze po dogovoru Vlade, poslodavaca i sindikata, a sukladno migracijskoj politici države, koju mi, nažalost, nemamo. Odluke o uvozu stranih radnika tiču se čitave države i zato mora postojati dogovor svih strana i niti u jednoj državi se ne dopušta da poslodavci određuju koliko će se radnika uvesti.

Pri uvozu stranih radnika uvijek se štite interesi domicilnog stanovništva jer je suprotno postupanje neodgovorno prema budućnosti. Ako uvozimo najjeftinije radnike koje plaćamo malo, time guramo hrvatske građane van jer neće ostati ovdje za te plaće, a što nije u interesu države. Ako treba uvoziti radnike, treba gledati koji su to najsposobniji radnici i da ih zadržimo – kaže demograf prof.Anđelko Akrap. Dok ne možemo, dodaje, zadržati ni domaće, i ovi strani koji nam dođu bit će samo u prolazu.

Sindikalist Krešimir Sever ističe da su poslodavci i vlasti godinama vodili politiku kao i većina tranzicijskih zemlja stvaranja konkurentnosti na slabo plaćenim radnicima. Za razliku od nas, dobar dio tih zemalja je, kaže, progledao, pa daju sigurnije i bolje plaćene poslove. Mi smo manjak radnika nadoknađivali iz susjednih zemlja, no sad kad smo u EU, i radnici iz BiH radije će, dodaje, produžiti za Njemačku, pa tražimo one s Dalekog istoka.

– Kako su poslodavci stalno zamjenjivali radnike uvezenima u turizmu i građevini, mogli su držati nisku cijenu rada jer su u pravilu ti radnici dolazili iz siromašnijih zemalja, a nisu bili s obitelji, pa su bili spremni raditi dulje, pa i na crno. No, nisu trošili zarađeno kod nas osim nužnog, nego slali obiteljima. Sad imamo problem pronaći i radnike iz susjednih zemalja, pa uvozimo Ukrajince, spremne raditi za malen novac, a to je za zemlju pogubno jer spušta cijenu rada, tražimo radnike bez spreme, s nižom spremom, polukvalificirane, što su sve poslovi niže dodane vrijednosti. Ti radnici imat će daleko manju potrošnju nego hrvatski koji ovdje žive s obitelji, a ako i ostanu zbog humanog stava Europe o spajanju obitelji imat ćemo još trošak poput plaćanja vrtića, zdravstvenog koje oni neće moći podmirivati s niskim plaćama. Time smo osudili zemlju na poslove niže dodane vrijednosti, padat će potrošnja, a svi koji mogu otići iz zemlje, otići će. Zato je takav uvoz radnika za niske plaće dobar za nečiji biznis, a ne za državu – kaže Sever.

BRANKO PODGORNIK Vlasti vode Hrvatsku u društvo gubitnika

IZA POZORNICE
Autor: Branko Podgornik

Šuti se o tome da gotovo milijun ljudi živi u obiteljima s blokiranim računima i da većina građana teško spaja kraj s krajem mjeseca. Sporedno je postalo to što industrija propada i što se gospodarski rast temelji na uvozu i na osobnoj potrošnji – pothranjivanoj turizmom, doznakama iseljenika iz inozemstva i poplavom nenamjenskih kredita banaka

(Novilist.hr) - Vlade se sve manje hvale podacima o rastu gospodarstva, zapošljavanja i životnog standarda svojih građana, a sve više nekim sporednim stvarima. Tako su Banski dvori i Europska komisija prekjučer pobjedonosno ustvrdili kako je Hrvatska izašla iz »prekomjernih neravnoteža«, jer je smanjila svoje proračunske deficite i javni dug. Ta je vijest gotovo zasjenila puno važniju činjenicu – da je hrvatsko gospodarstvo u posljednjem lanjskom tromjesečju osjetno usporilo tempo. Još je na uzlaznoj liniji od 2,3 posto, ali malaksavanje gospodarske aktivnosti u cijeloj Europi ukazuje na to da stvari posvuda idu nizbrdo i da Hrvatska neće ostati iznimka.

Naravno, Vladi i Europskoj komisiji ne odgovaraju vijesti o posustajanju gospodarstva dok se približavaju svibanjski izbori za Europski parlament i dok posvuda nadire tzv. populistička oporba. Stoga se više ne spominje najveći i najdramatičniji problem Hrvatske – masovno iseljavanje. Šuti se o tome da gotovo milijun ljudi živi u obiteljima s blokiranim računima i da većina građana teško spaja kraj s krajem mjeseca. Sporedno je postalo to što industrija propada i što se gospodarski rast temelji na uvozu i na osobnoj potrošnji – pothranjivanoj turizmom, doznakama iseljenika iz inozemstva i poplavom nenamjenskih kredita banaka. Vladi je najvažnije da obavlja upitne zadaće iz Bruxellesa.

Nekoć su europske vlade poticale proizvodnju, jer je brži gospodarski razvoj najbolji lijek protiv ekonomskih neravnoteža, protiv deficita i dugova. Znale su da državi i građanima – kada gospodarstvo stagnira i kada su plaće male – ne preostaje drugo nego prekomjerno zaduživanje. Međutim, današnji hrvatski i europski dužnosnici, na čelu s Komisijom, pomiješali su uzroke i posljedice. Oni vjeruju da će dugove i deficite, koji su posljedica stagnacije, smanjiti ponajprije proračunskom štednjom i reformama na račun građana. Država i građani stoga su osuđeni na permanentno stezanje remena, a gospodarstvo je ostalo bez dovoljne potražnje i bez motiva za rast.

Slabo stanje u gospodarstvu Vladi nije najvažnije i zato što je sebi za prioritet, zajedno s Hrvatskom narodnom bankom, postavila uvođenje eura. Bez smanjivanja javnog duga ispod 60 posto BDP-a i proračunskih deficita ispod 3 posto, nije moguće ući u eurozonu. Premijer Andrej Plenković – na jučerašnjoj sjednici Nacionalnog vijeća za euro – obrazložio je da će uvođenje eura pridonijeti »dugoročnom održivom gospodarskom rastu Hrvatske«.

Čini se, međutim, da premijer i guverner HNB-a ne žele znati kakve će stvarne posljedice uvođenje eura imati za hrvatsko gospodarstvo i državu. Tvrde da će od eura biti »više koristi nego štete«, ali njihovo mišljenje ne dijele brojni ekonomisti u Hrvatskoj i svijetu. Upravo je uvođenje eura prije 20 godina dovelo brojne članice Unije – osobito mediteranske – do gubitka konkurentnosti, do padanja u ekonomske neravnoteže, u prekomjerne dugove i deficite. S druge strane, Njemačkoj i najrazvijenijim članicama Unije euro je pomogao da povećaju svoje suficite, na štetu većine ostalih.

To potvrđuju i najnoviji, porazni rezultati istraživanja njemačkog Centra za europsku politiku (CEP), koji su pokazali da su od eura u prošlih 20 godina materijalne koristi imale samo Njemačka i Nizozemska. Ostale zemlje su zabilježile uglavnom štete, jer su odricanjem od vlastite valute izgubile mogućnost da je koriste za specifične potrebe vlastitog gospodarstva. Njemačka je zahvaljujući zajedničkoj valuti danas bogatija za 23,1 tisuće eura po stanovniku, a Nizozemska za 21 tisuću. Grčka ubrzano gubi nekadašnje dobitke, ali daleko više zaostaju Italija, Francuska, Belgija, Portugal i Španjolska, koje bi bolje prošle da nisu uvele euro. Francuska je zbog eura izgubila 56 tisuća eura po stanovniku u 20 godina, a Italija čak 73,6 tisuća, procjenjuje CEP. Vjerovati da će Hrvatska biti dobitnik eura, iako je gospodarski slabija, zasigurno je iluzija.

Istraživanje CEP-a je potvrdilo da politiku okrutne proračunske štednje, smanjivanja deficita i javnog duga zagovaraju upravo zemlje koje su najveći dobitnici eura – poput Njemačke. Toj politici stezanja remena, koju je Berlin nametnuo i Europskoj komisiji, gospodarski oporavak članica EU-a sasvim je sporedan. Glavni je cilj očuvati euro i osigurati da prezadužene članice redovito otplaćuju dugove Njemačkoj i ostalim dobitnicima.

Što će Hrvatska u tom neveselom društvu s jednom valutom, a koje postaje društvo gubitnika, posve je nejasno. Prema Vladi i HNB-u, važno je da Hrvatska ulazi u još jednu »integraciju«, iako je nitko na to ne tjera i unatoč tome što je većina hrvatskih građana protiv eura. Nije važno to što je euro, zajedno sa svojim deficitima i suficitima, postao europska jabuka razdora te glavni ekonomski razlog za rastuće političke sukobe među članicama EU-a, kao i plodno tlo za jačanje tzv. populista. Očito, nekima je lakše živjeti u iluzijama, dok ih rezultati izbora za Europski parlament i nove gospodarske nevolje u Europi ne spuste na zemlju.


01. ožujka 2019.

'Nezaposlenost nikad manja, ali i sve manje pristojnih poslova'

(Tportal.hr) - Napredak u rješavanju problema velikog jaza između žena i muškaraca po pitanju nezaposlenosti i zapošljavanja zapeo je na globalnoj razini, ocijenila je Međunarodna organizacija rada (ILO) u srijedu, upozoravajući također na slabiju kvalitetu poslova. U 2018. broj nezaposlenih u svijetu smanjen je za dva milijuna, na 172 milijuna, čime se stopa nezaposlenosti konačno vratila na pet posto koliko je posljednji put iznosila prije 10 godina, pred globalnu financijsku krizu, pokazuje godišnje izvješće ILO-a, objavljeno u srijedu. Očekuje se da će u ovoj godini dodatno skliznuti, na 4,9 posto, i zadržati se na toj razini do 2022. godine, budući da zemlje visokog dohotka bilježe daljnji pad nezaposlenosti. Stopa nezaposlenosti maskira pritom neke zabrinjavajuće trendove,upozoravaju u ILO-u. "Sve slabiji gospodarski izgledi već pogađaju neka gospodarstva u nastajanju i to povećava stope nezaposlenosti", rekla je zamjenica glavnog direktora ILO-a Deborah Greenfield na tiskovnoj konferenciji.

Direktor istraživanja pri ILO-u Damian Grimshaw istaknuo je kako su dvije milijarde ljudi, ili 61 posto ukupne svjetske radne snage, neformalno zaposlene, obično na ranjivim, slabo plaćenim poslovima, bez socijalne zaštite.

U većini zemalja, više od polovine radno sposobnog stanovništva u poljoprivredi zaposleno je na takvim poslovima, kaže se u izvješću. Vlade diljem svijeta prihvatile su UN-ove ciljeve o održivom razvoju, uključujući cilj da se do 2030. svima omogući, kako ga nazivaju, "pristojan" posao. Za mnoge je zemlje taj cilj nerealan, ističe se izvješću.

Podaci o neformalnom zapošljavanju pokazuju pritom da je na takvim poslovima u zemljama s višim dohotkom angažirano više muškaraca a u siromašnijim zemljama više žena. Izvješće ILO-a također pokazuje da su osjetno manje šanse da će se žene aktivirati na globalnom tržištu rada, uz stopu aktivnosti od48 posto, nasuprot 75 posto koliko iznosi za muškarce.

"Smanjenje toga jaza među spolovima zaustavljeno je i to je zasigurno razlog za zabrinutost", upozorila je Greenfield.

"Ženama također prijeti veći rizik od nezaposlenostiu mnogim regijama i plaće su im značajno manje od onih muškaraca kad su zaposlene". Čak i razvijena gospodarstva poput nordijskih teško smanjuju taj jaz među spolovima, istaknula je čelnica ILO-a.

Izvješće je pokazalo i da se udio globalnog stanovništa na tržištu rada smanjuje zato što ljudi žive dulje i više ih je u mirovini, dok mladi ostaju dulje u sustavu obrazovanja.

Minimalna plaća u zemljama EU u 2019. godini

NHS - Europska zaklada za poboljšanje radnih i životnih uvjeta (Eurofound) objavila je svoje prve podatke vezane za kretanje minimalne plaće u državama članicama EU u 2019. godini, a temeljem podataka Eurofoundove Mreže nacionalnih izvjestitelja. U većini država članica EU u siječnju 2019. godine povećana je minimalna plaća.

Najveća povećanja zabilježena su u Španjolskoj (+22% - 1.050 eura), Grčkoj (+11% - 758 eura) i Bugarskoj (+10% - 261 euro). U Grčkoj je to prvo povećanje od 2012. godine. Za radnike u Litvi povećanje je značajno - 39% (do 555 eura) no najviše zbog izmjene u poreznom sustavu.

Latvija je jedina država bez ikakve promjene u nominalnom iznosu minimalne plaće (430 eura) budući da je ona vezana za trogodišnji sporazum potpisan 2017. godine. Većina drugih država sa najnižim mjesečnim minimalnim plaćama također su imale značajniji rast od 8-9% (Hrvatska, Češka Republika, Estonija, Rumunjska i Slovačka). Do povećanja iznosa u eurima za Mađarsku i Poljsku došlo je zbog tečajnih razlika kod preračuna u euro.

Države sa srednjom razinom minimalne plaće – Portugal, Malta, Španjolska, Grčka, Slovenija – sada su ih povećale na najmanje 700 eura mjesečno do 1.050 eura. Najniži rast je u Malti (1.9%) te Portugalu (3.5%) i Sloveniji (5.2%).
U državama koje imaju najveće minimalne plaće rast je umjeren od 1.5 do 2.6% u Francuskoj, Belgiji, Nizozemskoj i Irskoj te slično u Njemačkoj (4% u protekle dvije godine) i 3.6% u Luksemburgu.

Većina država minimalnu plaću određuje na mjesečnoj razini za radnike koji rade puno radno vrijeme. Za potrebe ovog istraživanja Eurofound je izračunao iznose po satu temeljem prosječnog broja uobičajenih sati rada u tjednu.

Zašto milijuni Nijemaca rade više poslova?

GOSPODARSTVO
Nakon osmosatnog radnog vremena – odlazak u restoran, ali ne na provod, već na dodatni rad. To čine milijuni Nijemaca i to iz najrazličitijih razloga. Mnogi da bi mogli uopće spojiti kraj s krajem.

(Deutsche Welle) - Kada 43-godišnja Kerstin Schmidt (ime promijenjeno) petkom nakon posla dođe kući, skuha nešto na brzinu za svoja dva sina, presvuče se, ako stigne, kratko se i odmori, a potom ide dalje – na drugi posao. Jer, pored toga što radi u jednom odvjetničkom uredu, preko vikenda radi u garderobi sale za karnevalske priredbe. "Već deset godina radim dodatne poslove, jer nikada nisam imala dovoljno novca da prehranim i oblačim tri osobe", kaže Schmidt za DW. Za nju to znači – sedmodnevni radni tjedan. "Jedva gledam", kaže za vrijeme intervjua, "ali ne mogu si priuštiti raditi samo jedan posao".

Porezne povlastice

Kerstin Schmidt je jedna od 3,4 milijuna građanki i građana Njemačke koji rade više poslova. 2003. takvih je bilo oko 1,4 milijuna – danas ih je, dakle dvostruko više. Većina njih ima glavni posao i pored njega – dodatni. Taj dodatni posao je najčešće takozvani "mini job" sa zaradom od 450 eura mjesečno. Te brojke je, na parlamentarni upit Stranke ljevice, objavila njemačka vlada.

Razlozi za procvat "mini-poslova" su mnogostruki, kaže Enzo Weber s Instituta za istraživanje tržišta rada IAB. Za njega je najvažniji razlog taj što su mini-zaposlenja oslobođena poreza i drugih davanja. "A to je", kaže, "tako velika povlastica da je mnogi žele iskoristiti."

Socijalna nužda

Enzo WeberEnzo WeberNo, motivi koji navode Nijemce da rade više poslova se razlikuju. Kerstin Schmidt na svom "glavnom" poslu zarađuje 2.600 eura bruto – nakon svih odbitaka, ostaje joj 1.650 eura neto – a pola te svote ide, kaže, na stanarinu. Nikada nije dobila alimentaciju za svoja dva sina pa je uvijek morala dodatno raditi – kao konobarica, blagajnica ili u drugim uslužnim djelatnostima: "Ne radim to zbog luksuza, štednje ili godišnjeg odmora, već samo da zaradim novac koji mi treba da bih preživjela."

Weber kaže da se ne može točno reći koliko ljudi u Njemačkoj radi više poslova zbog loše financijske situacije. "Ali u prosjeku vidimo da oni koji rade dva posla, u svom glavnom poslu zarađuju puno manje od ljudi koji rade samo taj jedan posao; to je prema našoj računici razlika od oko 570 eura mjesečno i znači da je relativno mnogo ljudi upućeno na taj dodatni novac". U Njemačkoj više od četiri milijuna ljudi radi za manje od 2.200 eura mjesečno (bruto).
Dodatno se može zaraditi i poslovima u kućanstvuDodatno se može zaraditi i poslovima u kućanstvu

One koji rade dodatne poslove najčešće nalazimo među odgajateljicama, u zdravstvu i njezi, ali i na upravnim poslovima - oni u ugostiteljstvu, turizmu ili trgovini na malo uspijevaju dodatno zaraditi nekoliko stotina eura mjesečno.

Drugi posao kao osvježenje

Istraživač tržišta rada Weber, međutim, dodaje da bi bilo pogrešno reći kako je jedini motiv za dodatni rad u Njemačkoj novac. Jer postoje i drugi čimbenici, na primjer, ima zaposlenih s pola radnog vremena kojima je taj posao toliko naporan da im je bolje da drugu polovicu barem djelomično ispune nešto lakšim radom.

Drugi djelatnici, poput Nathalie Dederichs, imaju dva posla jer za njih to znači bijeg od jednoličnosti. Dederichs radi 32 sata tjedno kao njegovateljica, a

Nathalie DederichsNathalie Dederichs pored toga šest noći mjesečno provodi na dežurstvu u jednoj ustanovi za ljude s mentalnim hendikepom ili epilepsijom. Time se počela baviti još za vrijeme studija. "Sada sam vrlo vezana za kolege i štićenike te ustanove", kaže. I dodaje da drugi posao ne radi samo zbog novca, već da joj se sviđaju razlike između dva posla.

Financijska sigurnost

Njemačka je na prvom mjestu u Europi po broju ljudi koji pored svog primarnog zanimanja rade neki dodatni posao. Enzo Weber smatra da porezne olakšice i nisu baš najbolje rješenje. Oni koji rade mini-poslove ne uplaćuju ništa u mirovinsku blagajnu: "To nije doprinos održivosti, a i dodatni poslovi u većini slučajeva nisu nešto što pomaže karijeri, odnosno boljoj integraciji u tržište rada."

No, to i nije ono čemu teži većina ljudi s dodatnim poslom. Oni uglavnom rade nešto izvan svoje profesije da bi si mogli priuštiti godišnji odmor, večeru u restoranu ili financiranje hobija. Jedna od takvih je i Melanie N. iz Bonna. I ona preko tjedna radi puno radno vrijeme u jednom odvjetničkom uredu, a vikendom konobari u jednom disko-klubu. Taj posao joj nije nužan da bi preživjela, ali joj daje sigurnost: "Na taj način sam si osigurala financijsku slobodu i ne moram paziti na svaki euro."


11. veljače 2019.

Transparentni i predvidivi radni uvjeti: Komisija pozdravlja današnji privremeni dogovor

Europska komisija - Izjava
Bruxelles, 7. veljače 2019.

Europska komisija, Europski parlament i Vijeće danas su postigli privremeni dogovor o prijedlogu Europske komisije za novu direktivu o transparentnijim i predvidljivijim radnim uvjetima, posebno za radnike u nestandardnim oblicima zaposlenja. Povjerenica za zapošljavanje, socijalna pitanja, vještine i mobilnost radne snage Marianne Thyssen pozdravila je postignuti dogovor i izjavila:

„Zahvaljujući našoj inicijativi da se zajamče transparentni i predvidivi radni uvjeti zaštitit ćemo više radnika u cijeloj Europi, posebice sve veći broj osoba koje se bave novim oblicima rada, kao što su takozvani fleksibilni poslovi, ugovori na zahtjev i rad u domaćinstvu.

Svi radnici, bez obzira na trajanje ugovora i broj sati koje rade, bit će od samog početka zaposlenja upoznati sa svojim pravima i obvezama te će imati pravo sa svojim poslodavcem dogovoriti kada će biti na raspolaganju i koliko im se unaprijed treba javiti da dođu na posao. Radnici na zahtjev više ne mogu dobiti otkaz jer su odbili zahtjev upućen u vrlo kratkom roku, dok poslodavci radnike na ugovor bez radnog vremena više ne mogu sprječavati da se dodatno zaposle kod drugog poslodavca.

Željela bih zahvaliti izvjestitelju Enriqueu Calvetu Chambonu i izvjestiteljima u sjeni koji su pregovarali u ime Europskog parlamenta te rumunjskom predsjedništvu Vijeća. Postignuti dogovor sada bi se trebao brzo potvrditi i imat će vrlo konkretan i opipljiv pozitivan učinak na približno 200 milijuna radnika diljem EU-a. Upravo je to bit socijalne Europe.”

Sljedeći koraci

Privremeni dogovor sada moraju službeno donijeti Europski parlament i Vijeće.

Kontekst

Komisijinim prijedlogom direktive o transparentnim i predvidivim radnim uvjetima ažurira se takozvana Direktiva o pisanoj izjavi. Ta direktiva potječe iz 1991., no svijet rada otad se znatno promijenio. Demografske promjene dovele su do većih razlika u radno aktivnom stanovništvu, dok je digitalizacija olakšala stvaranje novih oblika zapošljavanja te su se pojavili novi i fleksibilniji radni odnosi. Posljednjih godina četvrtina ugovora o zapošljavanju odnosila se na netipične oblike zapošljavanja, odnosno na radna mjesta koja nisu u punom radnom vremenu ni na neodređeno vrijeme, u rasponu od uobičajenog rada u nepunom radnom vremenu do rada na zahtjev bez zajamčenog radnog vremena.

Radi jačanja socijalne dimenzije Europe i u okviru uvođenja europskog stupa socijalnih prava, Komisija je u prosincu 2017. predložila inicijativu za transparentne i predvidive uvjete rada. Cilj joj je proširiti i modernizirati postojeće obveze informiranja svih radnika o njihovim radnim uvjetima. Usto, u okviru nje namjeravaju se uvesti novi minimalni standardi kako bi se svim radnicima, uključujući one s netipičnim ugovorima, osigurala veća predvidivost i jasnoća u pogledu radnih uvjeta.

Očekivana životna dob u Hrvatskoj znatno manja no u ostatku

U 20 zemalja članica očekivana životna dob u dobrom zdravlju dulja za žene nego za muškarce, a u sedam država je obratno.

(POSLOVNI DNEVNIK) - Očekivana životna dob u dobrom zdravstvenom stanju prosječno u Europskoj uniji u 2016. godini bila je za žene 64,2 godine, za muškarce 63,5, a u Hrvatskoj 58,7 za žene i 57,1 godina za muškarce, pokazuju podaci koje je objavio Eurostat. Na razini EU-a, prosječna očekivana životna dob u dobrom zdravlju predstavlja 77 posto od ukupne očekivane životne dobi za žene i 81 posto za muškarce. Očekivana životna dob za žene prosječno u EU za 5,4 godine je veća nego za muškarce. Međutim, većinu tih dodatnih godina žene provedu s nekim ograničenjima u svojim aktivnostima zbog zdravstvenog stanja, dok je kod muškraca taj postotak manji.

Zemlja članica s najduljom očekivanom životnom dobi u dobrom zdravlju za oba spola je Švedska - 73,3 za žene i 73 za muškarce. Na drugom kraju ljestvice je Latvija u kojoj je očekivana životna dob u dobrom zdravlju za žene 54,9 godina, a za muškarce 52,3 godine.

Eurostat navodi da se tako velika razlika djelomično može objasniti različitim kriterijima po kojima neke zemlje mjere ograničenje aktivnosti zbog zdravstvenog stanja.

Zemlje koje imaju očekivanu životnu dob u dobrom zdravlju iznad europskog prosjeka uglavnom imaju visok životni standard, ali ima i iznimki poput Bugarske, koja je u gornjem dijelu ljestvice, dok su primjerice Švicarska i Luksemburg, zemlje s najvišim standardom, ispod prosjeka.Objašnjenje je možda u različitim kriterijima za definiciju aktivnog života bez ograničenja.

U 20 zemalja članica očekivana životna dob u dobrom zdravlju dulja za žene nego za muškarce, a u sedam država je obratno.

Tek svaki sedmi poslodavac ispunjava obavezu kvotnog zapošljavanja osoba s invaliditetom

Gabrijela Galić

(FAKTOGRAF) - Obavezu kvotnog zapošljavanja lani je u potpunosti ispunilo 1.270 poslodavaca koji zapošljavaju 3.658 osoba s invaliditetom. Dodatnih 1.386 poslodavaca djelomično ispunjava propisanu kvotu, dok su za preostali dio obaveze dužni plaćati naknadu. To znači da tek svaki sedmi poslodavac, obveznik kvotnog zapošljavanja osoba s invaliditetom, u potpunosti ispunjava svoju obavezu. Naime, prema podacima Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, koncem prošle godine u Hrvatskoj je bilo 9.509 poslodavaca, obveznika kvotnog zapošljavanja, a istodobno je u Očevidniku zaposlenih osoba s invaliditetom bilo upisano 10.836 osoba. Podaci su to koje je Faktografu ustupilo Ministarstvo rada i mirovinskog sustava. Osim određenih iznimki, svi poslodavci koji zapošljavaju najmanje 20 radnika dužni su zaposliti osobe s invaliditetom i to „u visini od 3 posto u odnosu na ukupan broj zaposlenih na temelju kojih se utvrđuje kvota“.

Lani uplaćeno 214,5 milijuna kuna kazni za nezapošljavanja osoba s invaliditetom

Naime, poslodavci koji ne ispunjavaju obavezu zapošljavanja kvotu mogu ispuniti na zamjenski način, bilo da, primjerice, stipendiraju osobu s invaliditetom ili u proračun plate kaznu u iznosu od 30 posto minimalne plaće za svaku osobu koju su bili dužni zaposliti. Korištenje zamjenske kvote, kako nam objašnjavaju iz Ministarstva rada i mirovinskog sustava, najavila su 234 poslodavca, pri čemu obavezu na zamjenski način u potpunosti ispunjava njih 94, a ostali djelomično jer su dio kvote ispunili zapošljavanjem osoba s invaliditetom. Novčanu kaznu, pak, lani su bila obavezna platiti 6.243 poslodavca koja niti zapošljavaju osobe s invaliditetom, niti su najavili ispunjenje zamjenske kvote. Tako je lani na ime naknade za nezapošljavanje osoba s invaliditetom u proračun uplaćeno preko 214,5 milijuna kuna ili preko dva milijuna kuna više nego tijekom 2017. godine.

U Hrvatskoj je registrirano više od 240 tisuća osoba s invaliditetom u radno-aktivnoj dobi od 18 do 65 godina života. Usporedi li se taj podatak s brojem osoba koje su upisane u Očevidnik, ispada da tek svaka dvadeset i druga osoba s invaliditetom radi, što baš i nije neki optimističan podatak. No, iako je još uvijek mali broj osoba s invaliditetom na tržištu rada, situacija se malo po malo popravlja. Primjerice, prije tri godine u Očevidniku je bilo 10.257 zaposlenih soba s invaliditetom, a prije dvije nešto više od 10,5 tisuća osoba, lani preko 10,8 tisuća. Tome treba pridodati i da je u prvih devet mjeseci prošle godine, na godišnjoj razini, došlo do blagog porasta zapošljavanja osoba s invaliditetom putem državne burze za zapošljavanje.

No, kako u odgovoru na Faktografov upit primjećuje Ana Slonjšak, pravobraniteljica za osobe za invaliditetom, zapošljavanje osoba s invaliditetom preko Hrvatskog zavoda za zapošljavanje poraslo je za tek 0,3 posto u devet prošlogodišnjih mjeseci, a istodobno je broj evidentiranih nezaposlenih osoba pao za čak 10,8 posto. To pokazuje kako se trendovi na tržištu rada ne odnose jednako na sve radno-aktivne građane.

„Kad govorimo o osobama s invaliditetom u radno aktivnoj dobi – smatramo osobito interesantnom kategoriju osoba koje imaju profesionalnu nesposobnost, a koje su izvan radnog odnosa, odnosno u invalidskim mirovinama. Njih je preko 70 tisuća“, kaže Slonjšak Faktografu. Ističe kako su to osobe koje se mogu dobro osmišljenim obrazovnim programima ili programima osposobljavanja, kao i profesionalnom rehabilitacijom, pripremiti za povratak na tržište rada. Kada je riječ o toj kategoriji osoba s invaliditetom, Slonjšak upozorava kako ni lani nije bilo značajnijih aktivnosti koje bi utjecale na pozitivne pomake. Napominje i kako još uvijek nema precizne podatke o tome što se lani zbivalo, jer ih ured tek prikuplja za potrebe godišnjeg izvješća.

Profesionalnom rehabilitacijom trebala bi se baviti četiri Centra za profesionalnu rehabilitaciju (Split, Rijeka, Zagreb, Osijek), kojima je do nedavno suosnivač bila država te, u različitim udjelima, jedinice lokalne uprave i samouprave. Od prošlog tjedna, međutim, jedini osnivač svakog od tih centara je država. Promjenu osnivačkih prava Centara pozdravila je Ljubica Lukačić, saborska zastupnica HDZ-a ističući pritom da je Vlada Centrima omogućila bolji i kvalitetniji rad, a osobama s invaliditetom i osobama s oštećenjem omogućila bolju i kvalitetniju integraciju na tržište rada.

Jedino kvote funkcioniraju

„Ako želimo postići pravu svrhu profesionalne rehabilitacije, a to je uključenost u svijet rada, usluge profesionalne rehabilitacije moraju biti besplatne i na jednaki način dostupne poslodavcima u privatnom i javnom sektoru. Smisao je profesionalne rehabilitacije – ojačati preostale sposobnosti osoba s invaliditetom u cilju zapošljavanja i valorizacije na tržištu, bez obzira radi li se o zapošljavanju na otvorenom tržištu rada, ili nekim drugim oblicima zapošljavanja“, ističe Slonjšak te tim riječima i potvrđuje da Centri, koji postoje četiri godine, nisu u potpunosti ispunili očekivanja. Hoće li se to dogoditi nakon što su u potpunosti prešli u ruke države, tek treba vidjeti. Pravobraniteljica ističe kako ih je potrebno dodatno stručno ekipirati.

No, obaveza kvotnog zapošljavanja osoba s invaliditetom, prema mišljenju Slonjšak, bez sumnje je zadnjih godina zaslužna za porast broja zaposlenih osoba s invaliditetom iako, kako će reći, ostvarivanje prava na rad osoba s invaliditetom ne ovisi samo o propisima.

„Naime, razlozi otežanog zapošljavanja osoba s invaliditetom nisu jednoznačni. Ranije uočene predrasude ili bolje rečeno nepovjerenje poslodavaca u radne mogućnosti i sposobnosti osoba s invaliditetom prije nekoliko godina predstavljale su značajniju prepreku“, veli Slonjšak dodajući kako je njen ured u zadnje tri godine „intenzivnog rada s poslodavcima kroz radionice i stručne skupove“ organizirane u suradnji s Hrvatskom gospodarskom komorom i Hrvatskom udrugom poslodavaca, značajno uspio „oslabiti pa i ukloniti te predrasude“.

Porast interesa poslodavaca dijelom je potaknut poticajima koje država osigurava, primjećuje pravobraniteljica. Naime, za svako zapošljavanje osobe s invaliditetom iznad propisane kvote, poslodavac mjesečno može ostvariti nagradu u visini 15 posto minimalne plaće. Lani je tu nagradu primilo 105 poslodavaca, a svakom od njih prosječno je isplaćeno po 5,4 tisuće kuna. Usporedbe radi, prije dvije godine, pravo na nagradu ostvarila su 52 poslodavca.

No, taj makar i potaknuti interes poslodavaca otvorio je, kako će reći pravobraniteljica, puno krupnije probleme s kojima se susreću i poslodavci i osobe s invaliditetom, a to su „manjkavi, neprimjereni i tržišno neorijentirani obrazovni programi koji u stvarnosti postaju dominantnom zaprekom za ulazak i opstanak na otvorenom tržištu rada“


05. veljače 2019.

"Čak 96 posto novozaposlenih - na određeno"

(HRT) - Hrvatska je u Europskoj uniji specifična i zbog visokog udjela radnika koji su zaposleni na određeno vrijeme. Takav rad izaziva nestabilnost radnog mjesta te povećava mogućnost zloupotrebe tog mehanizma. Koje su posljedice i kako stvari promijeniti, pokušali smo doznati u Studiju 4 od stručnjakinje za radno zakonodavstvo, Marine Kasunić Perić. U Hrvatskoj je rad na određeno vrijeme višepravilo nego li iznimka. Sve je krenulo izmjenama Zakona o radu 2003. godine, ističe, tada se otvorio veliki prostor za takvozapošljavanje, a iz mjeseca u mjesec, priča sve više buja.

- Mi imamo oko 24 posto radnika koji rade na određeno vrijeme, što je izuzetno velika brojka. U EU je prosjek oko 14 posto. Meni je osobno zastrašujuće da do 2014. nismo znali koliko zapravo radnika radi na određeno vrijeme.

Još je gori podatak da se 96 posto nezaposlenih, kada se zaposle, zapošljavaju na određeno, ističe Kasunić Perić. Oni se zapošljavaju s ugovorima koji su izuzetno kratkog trajanja te je Hrvatska po tom pitanju na samom začelju Europske unije.

Poslodavci iskorištavaju sve mogućnosti Zakona o radu pa tako zapošljavaju radnike na primjerice mjesec ili tri, a onda produžuju ili ne produžuju. Kasunić Perić smatra da bi poslodavce na neki način trebalo obvezati da radnicima daju ugovor na barem godinu ili dvije kako bi se izbjegle manipulacije.

- Sve se podvodi pod razlog "povećanog opsega posla" te je to teško dokazivo u praksi. Inspekcija bi trebala biti iznimno učinkovita, kaže Kasunić Perić dodajući da ona sada to nije.

Ljudi koji rade na određeno teško dobivaju kredite, postoje problemi vezano uz iznajmljivanje stanova... Jedno od rješenja, smatra, jest da se rad na određeno dodatno poskupi, čime će poslodavci biti prisiljeni na odgovornije društveno ponašanje, a potom i na zapošljavanje na neodređeno.

- Postoji nesigurnost koju čovjek koji radi na određeno osjeća, ali nije samo pitanje vezano uz stanove. Naime, gledajući "Četvrtu industrijsku revoluciju", naravno da netko tko će radnika zaposliti na mjesec dana, da neće ulagati u dodatno obrazovanje toga radnika, kako bi bio kasnije zapošljiv i nosio se s novim izazovima na tržištu.

Hrvatskoj nedostaje čak 5000 vozača: ukidaju se autobusne linije, kamioni stoje...

DEFICIT
AUTOR Josip Bohutinski

Autotrolej je zbog manjka vozača srezao vozni red, na dugim relacijama nisu više po dva vozača u autobusu nego samo jedan.

 

(VEČERNJI LIST) - Zbog nedostatka vozača riječki gradski prijevoznik Autotrolej sredinom ovog mjeseca bio je prisiljen ukinuti neke svoje linije dok je dio njih skratio. Na međugradskim linijama, primjerice između Zagreba i Dubrovnika, u nekim autobusima više nema dva vozača koja se mijenjaju u vožnji, nego samo jedan vozač odvozi cijelu tu rutu. Nakon što odspava, isti taj vozač sam vozi autobus i nazad. Taj vozač osim što vozi autobus, kontrolira i karte putnika, ukrcava njihovu prtljagu. Zbog nedostatka vozača i neki teretni prijevoznici imaju već dulje vrijeme parkirane svoje kamione.

Zapošljavaju umirovljenike

U Autotroleju su svoj potez ukidanja i skraćivanja linija objasnili time da jezanimanje profesionalnog vozača izuzetno deficitarnoi da u Primorsko-goranskoj županiji uopće nema evidentiranih nezaposlenih vozača D kategorije koja je potrebna za obavljanje posla vozača autobusa. Stoga ta tvrtka natječaje za vozače objavljuje i u ispostavama Zavoda za zapošljavanje izvan Županije, a nudi im i osiguran smještaj. No ni to nije polučilo rezultate. Kako bi riješili problem manjka vozača, u Autotroleju su u dogovoru sa Zavodom za zapošljavanje pokrenuliosposobljavanje 12 nezaposlenih vozačaC kategorije, o trošku tvrtke, za stjecanje D kategorije. Usto, pokrenut je program i prekvalifikacije zainteresiranih nezaposlenih radnika za stjecanje kvalifikacije i polaganje ispita D kategorije. Kako bi koliko-toliko održavao svoj vozni red, Autotrolej zapošljava i umirovljenike.

Predsjednik Sindikata hrvatskog vozača Miljenko Gočin kaže da u Hrvatskoj nedostaje vozača jer gotovo nitko ne pokazuje interes za to zanimanje. Da ima tog interesa, objašnjava, onda bi ti novi vozači mogli zamijeniti one koji su otišli raditi u inozemstvo. Prema njegovu mišljenju, država i prijevoznici pritom su krivo postupili kad su problem nedostatka vozača riješili njihovim uvozom.

Gočin kaže da su se tako radne dozvole za vozače iz godinu u godinu povećavale, ali i da je u međuvremenu presušio izvor vozača iz uvoza, a to su Srbija, BiH, Makedonija i Crna Gora. Za njega je ključno da se domaće ljude motivira za to zanimanje, i to boljim uvjetima rada i većim plaćama.

Objašnjava da u zapadnim zemljama vozač nakon tri tjedna rada ima tjedan odmora, dok su kod nas vozači na putu četiri tjedna u mjesecu i 12 mjeseci u godini. Prema procjenama sindikata, u Hrvatskoj je oko 70.000 profesionalnih vozača, a Gočin kaže da ih trenutačno nedostaje oko 5000.

Opasno za sigurnost prometa

– Nije normalno da na liniji Zagreb – Dubrovnik bude samo jedan vozač. No prijevoznici moraju održavati linije kako ne bi izgubili dozvole. Imamo slučajeve i angažiranja umirovljenika i njihova zapošljavaju na pola radnog vremena. Ali tko kontrolira da oni rade samo četiri sata? To je opasno za sigurnost prometa – kaže Gočin.

I predsjednik Udruge hrvatskih cestovnih prijevoznikaDragutin Kranječsmatra da uvoz vozača neće riješiti problem njihova nedostatka u Hrvatskoj. Prema njegovu mišljenju, potrebno je rasteretiti gospodarstvo kako bi se moglo vozačima povećati plaće.

Njegova tvrtka, kaže, nema problema s vozačima, ali navodi primjer kolege koji je morao s Filipina uvesti njih osam. Prijevoznike, upozorava Kranjčec, uništava i nelojalna konkurencija koja uzima poslove ispod cijene pa onda nastane i problem kako platiti vozače tako niskim cijenama.

Ove godine želimo uvesti 2714 vozača

Prema Vladinoj Odluci o utvrđivanju godišnje kvote za zapošljavanje stranaca u 2019., Hrvatska namjerava ove godine uvesti 2714 vozača, i to 2200 vozača teretnih vozila, 300 vozača autobusa, 200 vozača motornih vozila... Osim toga, u prehrambenoj industriji namjeravamo uvesti i 20 vozača dostavnih vozila te po 200 vozača u trgovini i poštanskim uslugama.

Predsjednik Udruge hrvatskih cestovnih prijevoznika Dragutin Kranjčec kaže da je Hrvatska vozačima s prostora bivše Jugoslavije, odakle ih najviše uvozimo, samo odskočna daska za odlazak dalje na Zapad. On upozorava da Europska unija treba trenutačno 150.000 vozača te da će nam se zbog toga dogoditi kolaps u prometnom sektoru, kao uostalom i u svim drugim područjima zbog iseljavanja.

Predsjednik Sindikata hrvatskog vozačaMiljenko Gočin pak iznosi podataka da će do 2022. u EU nedostajati čak milijun vozača. Kao jedan od glavnih razloga zašto to zanimanje nije atraktivno u Hrvatskoj, Gočin navodi kod nas Zakon o radu propisuje 40-satni radni tjedan dok se na vozače primjenjuje Zakon o radnom vremenu i obveznim odmorima mobilnih radnika, a koji propisuje 48-satni radni tjedan koji se može povećati na 60 sati

Potpisan Globalni okvirni sporazum o jačanju dijaloga o ljudskim pravima i temeljnim radničkim pravima

SBF - Dana 22. siječnja 2019. godine na redovnom sastanku UniCredit Europskog radničkog vijeća (UEWC) održanom u Milanu, Italija glavni izvršni direktor UniCredita Jean Pierre Mustier i glavna tajnica UNI Global Union Christy Hoffman potpisali su Globalni okvirni sporazum o jačanju dijaloga o ljudskim pravima i temeljnim radničkim pravima. UNI Global Union (Globalna federacija sindikata) okuplja nacionalne i regionalne sindikate s 20 milijuna članova iz preko 150 država, a Sindikat bankarskih i financijskih djelatnika Hrvatske (SBF) član je Uni Finance. Zagrebačka banka d.d. je članica UniCredit Grupe. Sporazumom će se ojačati dijalog o ljudskim pravima i temeljnim radničkim pravima te potvrditi posvećenost Grupe najvišim međunarodnim standardima u tom području. Sporazum predstavlja nadogradnju deklaracije koju je Uprava UniCredit-a potpisala s UEWC-om.

UniCredit je 2009. godine potpisao Zajedničku deklaraciju o jednakim prilikama i nediskriminaciji. U svibnju 2015. potpisao je Zajedničku deklaraciju o odgovornoj prodaji kojom se promiču zajednička načela i smjernice u UniCredit-ovom komercijalnom pristupu te definiraju stupovi putem kojih se one mogu dijeliti i poštivati: kvaliteta proizvoda, usredotočenost na klijente, profesionalni razvoj zaposlenika i upravljanje organizacijom.

2017. godine potpisao je novu Zajedničku deklaraciju o ravnoteži privatnog i poslovnog života.

Christy Hoffman, glavna tajnica UNI Global Union, rekla je: „Ovim sporazumom postavljaju se novi standardi ponašanja za naše financijske institucije te se prava zaposlenika i klijenata uzdižu na višu razinu. UniCredit već je dugo vodeći pružatelj financijskih usluga, a sada postaje i veliki predvodnik kao poslodavac posvećen svojoj globalnoj radnoj snazi.“

Glavni izvršni direktor UniCredit-a, Jean Pierre Mustier izjavio je: „U UniCredit-u vjerujemo da moramo činiti dobro kako bismo bili uspješni, a u srcu tog vjerovanja nalazi se etičko postupanje u svakom trenutku. Naš uspjeh ovisi o poštovanju: otvorenoj kulturi u kojoj je svakom našem zaposleniku omogućeno aktivno stvaranje dodane vrijednosti za naše poslovanje.“

Okvirni sporazum još je jedan važan korak u transformaciji UniCredit-a koja je započela prije dvije godine, a njegova će se načela provoditi u svim članicama Grupe UniCredit.

Dokument obuhvaća nekoliko područja, uključujući konkretne obveze u sljedećim područjima:

Zaštita ljudskih prava: u skladu s Kodeksom profesionalnog postupanja Grupe i Općim ekološkim i socijalnim načelima te Smjernicama Ujedinjenih naroda o poslovanju i ljudskim pravima;
Borba protiv seksualnih prijestupa, uznemiravanja i zlostavljanja: uključujući trajno obvezivanje na usvajanje potrebnih mjera za borbu protiv rizika od seksualnog uznemiravanja na radnom mjestu;
Borba protiv diskriminacije i promicanje različitosti: obvezivanje na zajedničko promicanje različitosti i uključivosti, bez obzira na spol, dob, etničko porijeklo, sposobnost ili seksualnu orijentaciju od strane UniCredita i UNI-ja – borba protiv diskriminacije i podrška radnicima s invaliditetom tijekom cijelog njihovog profesionalnog vijeka.

Globalni okvirni sporazum također obuhvaća sindikalna prava, naglašavajući da se UniCredit obvezuje na osiguravanje pozitivnog radnog okruženja, uz pravo na slobodu udruživanja i zdravu ravnotežu poslovnog i privatnog života u skladu sa Zajedničkim deklaracijama potpisanim s UEWC-om. Jedan njegov dio posvećen je i nastavku promicanja zdravog i sigurnog radnog okruženja te UniCredit-ovoj posvećenosti odgovornoj prodaji.

Sporazum je u skladu s UniCredit-ovim uvjerenjem da su poštovanje i snažna etika ključni jamci održivosti poslovanja.

Provedbu sporazuma zajednički će nadzirati UniCredit-ova Središnja uprava i UNI te će se jednom godišnje sastajati kako bi razgovarali o postignutom napretku


30. siječnja 2019.

RAZLIKE SVE DUBLJE Najbogatijih 26 osoba u svijetu posjeduje bogatstvo kao i polovina najsiromašnijih

OXFAM
Oxfam je pozvao vlade da povećaju poreze za korporacije i imovinu najbogatijih u svijetu kako bi zaustavile rastući jaz po pitanju bogatstva. Vlade potiču nejednakost nedovoljnim financiranjem javnih usluga, dok za to vrijeme »premalo oporezuju« korporacije i bogate te ne uspijevaju zaustaviti utaju poreza, stoji u izvješću

(Novilist.hr) OXFORD - Međunarodna neprofitna organizacija Oxfam objavila je u ponedjeljak da 26 najbogatijih ljudi u svijetu posjeduje bogatstvo jednako onom koje ima polovina najsiromašnijih, dok su u 2017. godine takvo bogatstvo posjedovale 43 osobe. Najnovije istraživanje, koje prenose svjetske agencije, pokazalo je da je bogatstvo milijardera dnevno raslo za 2,5 milijarde dolara u 2018. godini, povećavši se u godinu dana za 12 posto. Istodobno, bogatstvo polovine najsiromašnijih u svijetu smanjeno je za 11 posto. Izvješće je objavljeno pod nazivom »Javno dobro ili privatno bogatstvo« i to u vrijeme održavanja Svjetskog gospodarskog foruma u Davosu u Švicarskoj.

Oxfam je pozvao vlade da povećaju poreze za korporacije i imovinu najbogatijih u svijetu kako bi zaustavile rastući jaz po pitanju bogatstva. Vlade potiču nejednakost nedovoljnim financiranjem javnih usluga, dok za to vrijeme »premalo oporezuju« korporacije i bogate te ne uspijevaju zaustaviti utaju poreza, stoji u izvješću.

I dok svaka dva dana nastaje jedan novi milijarder, Oxfam je ustvrdio da su stope poreza koje se primjenjuju na dohodak i imovinu bogatih pojedinaca pale na najnižu razinu u posljednjih nekoliko desetljeća.

Prema izvješću, povećanjem oporezivanja imovine jedan posto najbogatijih u svijetu i to samo za pola posto, prikupilo bi se više nego dovoljno novca za obrazovanje 262 milijuna djece i pružanje zdravstvene skrbi koja bi spasila 3,3 milijuna života u svijetu.

Nesigurnost posla u Hrvatskoj: Gotovo 373.000 građana radi na određeno vrijeme

I ZATO ODLAZE VAN
Od 10 radnika zaposlenih preko burze lani je njih 9 dobilo posao na određeno. Trend kritizira i MMF, a ne mijenjaju ga ni državne olakšice.

AUTOR Ljubica Gatarić

(VEČERNJI LIST) - Preko ugovora o radu na određeno vrijeme u Hrvatskoj je krajem studenog prošle godine bilo zaposleno372.758 radnika, odnosno jedna od četiri zaposlene osobe, pokazuju najnovije statistike Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje.

Otišlo 16% radne populacije

Ugovore na određeno vrijeme, najčešće do tri mjeseca, ima svaki četvrti zaposleni, što je dva puta više od prosjeka u EU i takav rad širi se u Hrvatskoj brže nego i u jednoj drugoj zemlji. Nedavno je čak i Međunarodni monetarni fond pozvao hrvatske vlasti da zaposlenima koji rade na određeno osiguraju veći stupanj sigurnosti zaposlenja, inače će napuštati zemlju u još većem broju.

Procjenjuje se da je Hrvatska ostala bez 16 posto radne populacije, a lošije od nas stoji samo Rumunjska koja je ostala bez 20 posto radno aktivnog stanovništva. S druge strane iz Češke je otišlo samo 3 posto radne populacije, a Slovenije oko 4 posto. HZMO navodi da je 30. studenog ugovore na neodređeno vrijeme imalo 1,149 milijuna zaposlenih u Hrvatskoj, a ugovore na određeno 372.758 osoba. Najviše ljudi radilo je na određeno u jeku turističke sezone, u srpnju mjesecu, oko 421 tisuća.

Hrvatska se s udjelom zaposlenih na određeno od 25 posto gotovo izjednačila s europskim rekorderima Poljskom i Španjolskom gdje na određeno radi 26 posto zaposlenih! Takav rad nije bitnije uspjela destimulirati ni država poreznim olakšicama uvedenima u siječnju 2015. Tvrtke i poslodavci koji mladima ponude ugovor na neodređeno oslobođene su plaćanja doprinosa na plaće (od ove godine 16,5%, a do kraja prošle 17,2 posto na bruto plaću) idućih pet godina. Trenutačno poslodavci koriste tu olakšicu za 107.143 stalno zaposlena radnika koji su približno za petinu jeftiniji od radnika koji imaju ugovor na određeno. Trenutačno je u Hrvatskoj zaposleno oko 270 tisuća mladih u dobi do 30 godine, ali njih 60 posto i dalje ima ugovore na određeno vrijeme. Opisujući stanje u Hrvatskoj, čak je i MMF upozorio da dvojni sustav u kojemu poslodavci znatno manje ulažu u radnike s ugovorima na određeno vrijeme i pružaju im manju sigurnost “ne pogoduje ni radnicima ni poslodavcima”.

Najbolji Zagreb i Dalmacija

Inače, petogodišnje oslobođenje od plaćanja doprinosa za mlađe od 30 godina uvela je Milanovićeva Vlada, a to su pravo najbolje iskoristile tvrtke i ustanove iz Zagreba, koje su oslobođene plaćanja doprinosa za 36 tisuća radnika, te Splitsko-dalmatinske za oko 8800 i Zagrebačke županije za nešto više od 7000 zaposlenih. Polovica mladih za koje poslodavci ne plaćaju doprinose na plaću, među kojima je financijski najvažniji zdravstveni doprinos, rade u prerađivačkoj industriji, trgovini te hotelima i kafićima.

"Zlatni padobran" za direktore, a radnicima koje su oni upropastili - minimalac

APSURD ZGROZIO JAVNOST
Piše Dalibor Špadina

Zgražanje javnosti izazvao je apsurd u Uljaniku gdje su bivšoj upravi isplaćene pune zaostale plaće, a radnici još čekaju ionako mizerne zaostatke Isplata punih prava, milijunskih bonusa i otpremnina direktorima, bez obzira na rezultate kompanije nerijetka je pojava u hrvatskim javnim tvrtkama.

(Dnevnik.hr) Radnicima minimalac, a direktoru koji je Uljanik i doveo u situaciju da radnici spadnu na minimalac,puna zaostala plaća, koju taji, ali se u medijima procjenjuje na oko 60 tisuća kuna.

To osuđuje i ministar financija.

''Može li država još nešto dodatno? Naravno. Postoje zakoni, to je ono u državnoj ingerenciji. Postoje nekavi ugovori, ali postoje neke osnovne uzance poslovanja, profesionalnog, etičkog odnosa na koje ni ne treba ili nekad možda zanemarujemo da ih je i teško na neki način propisati jer se sami po sebi podrazumijevaju'', smatra ministar financija Zdravko Marić.

No samo apeliranje na moral kod nekih direktora ne pali, pogotovo u javnom sektoru. Ministar poljoprivrede Tolušić nije htio isplatiti milijunske bonuse bivšim direktorima iz mandata SDP-ova ministra Jakovine pa su direktori sada na sudu s hrvatskim šumama. ''Da li podržavam da ljudi u državnim tvrtkama imaju takve bonuse? Ne podržavam, ali ne vidim sličnost s ovim slučajem'', kazao je SDP-ov saborski zastupnik Gordan Maras.

Bivši direktor smetlišta Piškornica isplatio si je bonus od milijun kuna pa zaradio otkaz. Njegov kum, koprivnički župan Darko Koren nije mogao pred kameru Nove TV jer je slučaj na sudu pa ne smije govoriti.

Udruga poslodavaca bez komentara

Direktora su razotkrili iz Živog zida. ''Kod nas se događa to, pogotovo u javim poduzećima, državnim tvrtkama, da bez obzira kako vodiš, budeš nagrađen i često nam se događaju apsurdi da oni koji loše vode, ili najgore vode, dobivaju velike nagrade ili bonuse'', smatra predsjednik Živog zida Ivan Vilibor Sinčić.

Dvije godine su prošle otkad je ministar državne imovine najavio da će srediti kaos s direktorskim plaćama i povlasticama u javnom sektoru, no iz Ministarstva nisu odgovorili što je dosad učinio.

U vrijeme kada su se gubici Croatia Airlinesa brojali u stotinama milijuna kuna, tadašnji direktori tražili su sudskim putem milijune kuna otpremnina.

Dok su iz udruge poslodavaca bez komentara na ovakve pojave, iz sindikata ističu da je takozvani "zlatni padobran" za direktore pojava iz privatnog sektora. ''To je apsolutno neetički, nemoralno, da ljudi koji su vodili poslove u toj tvrtki koja je dovedena na koljena gdje ljudi i dalje rade bez plaće, oni tako ležerno poberu nekakva primanja samo zato što je netko tako složio sustav'', kazao je Krešimir Sever iz Nezavisnog hrvatskog sindikata.

U takvom sustavu ipak još nije zabilježen slučaj da je netko sam od sebe, unatoč ugovoru, vratio novac jer smatra da ga nije zaradio.


23. siječnja 2019.

Potrošačke cijene u prosincu više u odnosu na prošlu godinu

Potrošačke cijene u prosincu više u odnosu na prošlu godinu

U 2018. stopa inflacije ubrzala na 1,5 posto.

(POSLOVNI DNEVNIK) Potrošačke cijene u Hrvatskoj u prošlogodišnjem prosincu bile su za 0,8 posto više nego u istom mjesecu 2017., dok je u cijeloj 2018. godini stopa inflacije dosegnula 1,5 posto, pokazuju u srijedu objavljeni podaci Državnog zavoda za statistiku (DZS). Po podacima DZS-a, u prosincu prošle u odnosu na isti mjesec 2017. godine najviše su, za 4,8 posto, porasle cijene alkoholnih pića i duhana, potom cijene u hotelima i restoranima, za 2,6 posto te cijene stanovanja, vode, električne energije, plina i ostalih goriva za 2,2 posto. Cijene hrane i bezalkoholnih pića, s najvećim udjelom u strukturi od 27,9 posto, istovremeno su porasle za 0,5 posto pri čemu je najveći rast na godišnjoj razini ostvaren kod cijena povrća - 6,4 posto, te riba i plodova mora od 3,4 posto.

U prosincu prošle godine u odnosu na isti mjesec 2017., rast cijena od 1,8 posto zabilježen je u uslugama u zdravstvu, u kategoriji rekreacija i kultura za 1,2 posto, u obrazovanju 0,7 posto, a u kategoriji pokućstva, opreme za kuću i redovito održavanje kućanstva te raznih dobara i usluga za 0,2 posto.

Istodobno, niže su bile cijene odjeće i obuće, za 1,6 posto, prijevoza 0,3 posto te komunikacija za 0,2 posto.

Pad potrošačkih cijena na mjesečnoj razini za 0,8 posto

Na mjesečnoj razini, to jest u odnosu na studeni, službena statistika u lanjskom prosincu bilježi pad razine potrošačkih cijena za 0,8 posto.

Promatrano po glavnim skupinama prema namjeni potrošnje, najviše su pale cijene odjeće i obuće, za 5,9 posto (sezonska sniženja), te prijevoza za 3,1 posto. Cijene pokućstva, opreme za kuću i redovito održavanje kućanstva u prosjeku su niže 0,9 posto, cijene hrane i bezalkoholnih pića za 0,4 posto, cijene stanovanja, vode, električne energije, plina i ostalih goriva za 0,2 posto, cijene rekreacije i kulture te cijene raznih dobara i usluga za 0,1 posto.

S druge strane, u prosincu prošle godine u odnosu na mjesec ranije najviše su porasle cijene alkoholnih pića i duhana koje su u prosjeku više za 4,2 posto te cijene zdravlja za 0,1 posto.

Istodobno su cijene komunikacija, obrazovanja i restorana i hotela ostale na razini iz studenog.

U 2018. stopa inflacije ubrzala na 1,5 posto

U cijeloj 2018. prosječna godišnja stopa inflacije iznosila je 1,5 posto. Ubrzala je tako s 1,1 posto koliko je iznosila u 2017.

U odnosu na 2017., porasle su cijene u svim kategorijama izuzev odjeće i obuće, koje su u prosjeku pale 1,3 posto i komunikacije, za 0,2 posto. Tako su cijene hrane i bezalkoholnih pića u prosjeku bile više za 1 posto, alkoholnih pića i duhana za 2,8 posto, prijevoza za 3,5 posto, restorana i hotela za 3 posto te stanovanja, vode, električne energije, plina i ostalih goriva za 2,7 posto.

"U odnosu na 2017. prosječna godišnja stopa rasta potrošačkih cijena blago je ubrzala s rastom. Iako su u posljednjem mjesecu zabilježile pad na godišnjoj razini, cijene sirove nafte na svjetskim tržištima su u 2018. u prosjeku bile na oko 30 posto višim razinama u odnosu na 2017. (Brent) što je imalo pozitivan doprinos na prosječnu godišnju stopu inflacije. U ovoj godini bi primjena smanjene stope PDV-a od 13 posto za niz proizvoda mogla dijelom neutralizirati potencijalne inflatorne pritiske. Što se tiče ponude, ona će ostati osjetljiva na cijene energije isto kao i na području eurozone. Tako i ECB u posljednjim projekcijama, uslijed trenutnih razina cijena sirove nafte, očekuje kretanje stope inflacije ispod 2 posto", ističu iz Raiffeisenbank Austria (RBA).

Država im nudi više novca, ali mladi poručuju: ''Nije teško naći posao. Teško je živjeti od tog posla u Hrvatskoj''

NEZAPOSLENOST PADA, LJUDI ODLAZE

Piše Ivan Forjan

Država mladima od ove godine nudi više novca kroz program samozapošljavanja. Dobro zvuči i podatak da u Hrvatskoj pada nezaposlenost, ali nažalost u zemlji živi i sve manje ljudi.

(Dnevnik.hr) - Dronovi i tehnologija koja stoji iza njih, njegova su specijalnost. Ivan Nikolić je iz Singapura došao raditi u Hrvatsku i pokrenuo svoj biznis. Država je njemu i još dvojici kolega dala 165 tisuća kuna kroz mjeru samozapošljavanja. "To nam je puno značilo u startu da pokrenemo tvrtku i da prvih šest mjeseci možemo taj posao započeti i pripremiti ga. Koristite ga za osnovnu opremu, što je nama dosta pomoglo jer imamo dosta opreme koju smo trebali nabaviti, za plaćanje doprinosa'', kazao je Ivan. Mjeru je lani iskoristilo 6400 osoba, a iznos pojedinačne potpore u ovoj godini raste na 70 tisuća s prošlogodišnjih 55 tisuća kuna. Državi na ruku ide i statistika da, od svih država Unije, Hrvatska bilježi najveći pad nezaposlenosti na godišnjoj razini. S jedne strane nezaposlenost pada, ali s druge sve je manje onih koji uopćeostaju raditi u Hrvatskoj. Prema podacima Državnog zavoda za statistiku u posljednjih 10 godina iz Hrvatske je iselilo više od 200 tisuća ljudi.

"To je ono što ta statistika skriva, odnosno ne pokazuje, i zato se mi zalažemo da to nije pokazatelj pravi. Ako mladi rade prekarno, po čemu smo prvi u EU, ako imaju nesigurne poslove, jedan mjesec, tri mjeseca, neodređeno, jasno je da su nezadovoljni i da žele otići. I pokazalo se da nije teško naći posao. Teško je živjeti od tog posla u Hrvatskoj'', ističe Josip Miličević iz Mreže mladih Hrvatske.

Poslovi u Hrvatskoj su, ističu sindikati, nedovoljno plaćeni u odnosu na troškove života. "Više niti ljudi iz našeg najbližeg okruženja ne vide svoju budućnost, doći i raditi u hrvatskoj, kad mogu otići u bilo koju drugu zemlju EU i tamo puno više i zaraditi. Ako se i nude, nude se poslovi niže dodane vrijednosti, malih primanja. To je ta druga strana medalje u Hrvatskoj'', kazao je Krešimir Sever iz Nezavisnih hrvatskih sindikata.

Poticaji za zapošljavanje u Hrvatskoj su i dalje slabije tražena roba od karata za odlazak iz zemlje.

Ovrhe u sudskim rukama, zimske deložacije zabranjene, a božićnica i regres ne smiju se ovršiti

Gabrijela Galić

(FAKTOGRAF) Ovršni postupak, od iduće godine, trebao bi biti brži, učinkovitiji i jeftiniji, a dostojanstvo dužnika, odnosno ovršenika, trebalo bi se dodatno zaštiti. To očekuje ministarstvo pravosuđa koje je još u rujnu prošle godine predstavilo glavne teze novog ovršnog zakona, a sada je nacrt zakonskog prijedlogaupućen na javnu raspravu. Zainteresirana javnost svoje primjedbe na tekst zakona, koji je dodatno uskađen s pravnom stečevinom Europske unije, može dati do početka veljače. Jedna od najvećih novina zakona je povratak ovršnog postupka u ruke sudova, ali se radi njihova rasterećenja zadržavaju javni bilježnici kao povjerenici suda. Tako će sud, nakon što zaprimi uredan prijedlog ovrhovoditelja, kroz automatsku dodjelu, spis dodijeliti javnom bilježniku prema abecednom redu. No, ovrhe preko noći više se neće moći događati jer će javni bilježnik dužnika morati dva puta obavijestiti o pokretanju ovrhe te mu dati 15 dana da dug plati ili ga ospori. Potom će cijeli spis vratiti na sud, koji će voditi daljnji postupak.

Jeftinija ovrha

Sam postupak ovrhe trebao bi postati jeftiniji. Aktualne odredbe o određivanju predvidivih troškova postupka se brišu, potvrda o ovršnosti izdavat će se automatski te se njeno izdavanje više neće plaćati. Prema sadašnjim zakonskim odredbama, predvidivi troškovi ovrhe su, primjerice, troškovi izdavanja potvrde o pravomoćnosti i ovršnosti koja bez PDV-a košta 30 kuna ili troškovi za pribavljanje potvrde o pravomoćnosti i ovršnosti po odvjetniku, koja također bez PDV-a košta 250 kuna. Novim zakonom fiksiraju se i sudske pristojbe na rješenje o ovrsi te će za rješenja o ovrsi do 5.000 kuna sudska pristojba iznostit 200 kuna, a za rješenja iznad 5.000 kuna plaćat će se 300 kuna sudske pristojbe.

Od 3. kolovoza 2017. godine ovrha se ne može provoditi nad jedinom nekretninom dužnika u kojoj on stanuje, osim ako je ovršenik u trenutku sklapanja pravnog posla izjavio da je suglasan da se ovrha može provesti na toj nekretnini. To se rješenje iz sada važećeg zakona zadržava, kao i iznimka prema kojoj se ovrha nad jedinom nekretninom može provesti ako sud utvrdi da će dužniku nakon vraćanja duga ostati dovoljno novca za kupnju nove nekretnine u kojoj može stanovati. No, novost je povećanje glavnice tražbine radi čijeg namirenja ovrha na nekretnini nije dopuštena i to sa 20 na 40 tisuća kuna. Deložacije se, osim toga, više neće smjeti provoditi tijekom zime, odnosno od 1.studenog do 1. travnja.

Prijedlogom novog zakona, ministarstvo pravosuđa uslišalo je i zahtjeve socijalnih partnera – poslodavaca i sindikata. Poslodavci su ukazivali kako ih provedba ovrhe nad plaćom radnika opterećuje i povećava im troškove poslovanja.

Od iduće godine više je neće provoditi, niti će Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje (HZMO) provoditi ovrhu nad mirovinom. Time će se, navodi resorno ministarstvo, poslodavci administrativno rasteretiti. Pritom se predlaže novo uređenje provedbe ovrhe na novčanim sredstvima i to centralizirana provedba ovrhe na novčanim sredstvima putem Financijske agencije (FINA) koja „ovrhu provodi pod nadzorom suda u skladu s jedinstvenim redoslijedom (prvenstvenim redom) čime se povećava razina sigurnosti“. Tako će poslodavcima ostati samo obaveza uplate na račun iznosa plaće izuzetog od ovrhe prema nalogu suda ili FINA-e.

Primanja izuzeta od ovrhe

Sindikatima je, pak, uvažen zahtjev za proširenjem primanja koja su izuzeta od ovrhe te se više neće moći ovršiti božićnica, uskrsnica, regres (do porezno priznatog odbitka), terenski dodatak, pomorski dodatak, sindikalne socijalne pomoći i pozajmice, dnevnice i naknade za službeni put u inozemstvo, naknade za korištenje privatnog auta u službene svrhe, naknade za odvojeni život.

Kako navodi resorno ministarstvo, uvodi se i pravilo „da u svakom slučaju nije moguće provesti ovrhu na primanju s naslova plaće iznad zakonom propisanog iznosa“.

Postojeći dužnici, aprema zadnjim podacima FINE, u blokadi je gotovo 270 tisuća građana s ukupnim dugom koji je dosegnuo 25,4 milijarde kuna (glavnica i kamate), od novog ovršnog zakona neće imati koristi.

Naime, svi otvoreni postupci, kao i oni koji će se otvarati tijekom ove godine, vodit će se po postojećem zakonu, što znači da će i poslodavci dio ovrha i dalje provoditi.

Većina ovršnog postupa ubuduće se voditi elektronskim putem, a za razvoj nove aplikacije ministarstvo pravosuđa osiguralo je nešto više od milijun kuna za ovu i naredne dvije godine.


15. siječnja 2019.

Kolega robot i moje radno mjesto

GOSPODARSTVO
Strojevi su sve "pametniji" i to mnoge zabrinjava. U iduća dva desetljeća svakog petog zaposlenika u Njemačkoj moći će zamijeniti robot ili neki program. Znači li to da radna mjesta nestaju ili se samo mijenjaju?

(Deutsche Welle) - „U svim odjelima smo se morali prilagoditi industriji 4.0, a to zahtijeva fleksibilnost", kaže Christiane Schäfers, šefica međunarodnog odjela za osoblje njemačke tvrtke Stiebel Eltron. Ona je specijalist za sustave grijanja i ima preko tri tisuće zaposlenih.  Schäfers pravi dugoročne strategije: „Danas već planiramo nova radna mjesta u našoj kompaniji za tri godine.". U tu svrhu se sadašnje zaposlenike dalje školuju i na vrijeme se obučava potrebna radna snaga. Ukidanje radnih mjesta kroz automatizaciju? „Ne uStiebelu", tvrdi Schäfers. „Broj naših zaposlenih se nije mijenjao, mi čak otvaramo nova radna mjesta."

Strah od robota

Tvrtka iz Donje Saske tako daje dobar primjer. Jer umrežavanje strojeva i automati koji sami uče ne moraju značiti ukidanje radnih mjesta. Naprotiv: u industriji 4.0 zaposlene u proizvodnji će roboti rasteretiti, tako da će se oni moći posvetiti novim izazovima. To je bar optimistična verzija. Prema rezultatima studije „Automatica Trend-Index", sedamdeset posto zaposlenih u Njemačkoj smatra da tehničke funkcije poput upravljanja strojevima govornim nalozima predstavljaju olakšanje pri radu. Šezdeset posto ispitanih vjeruje da umjetna inteligencija od robota pravi bolje pomoćnike u pogonima za proizvodnju.

Roboti su već preuzeli poslove milijuna radnika u industriji

Veliki dio zaposlenih ne strahuje da će zbog robota ostati bez posla: 78 posto ispitanika je uvjereno da njihove socijalne sposobnosti ne mogu zamijeniti roboti sa svojim čipovima. Taj optimizam ne dijele svi. Organizacija za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD) pretpostavlja da će u Njemačkoj u idućih petnaest do dvadeset godina svakog petog radnika zamijeniti software ili robot. Čak 36 posto zaposlenih treba računati da će im se znatno promijeniti radna svakodnevica. U Njemačkoj je ta kvota viša nego u Norveškoj, SAD-u ili Austriji. Razlog je što je njemačka industrija tako strukturirana da se bolje mogu primijeniti procesi automatizacije. Voditeljica OECD-ovog istraživanja Glenda Quintini kaže da „ekonomije s velikim industrijama imaju veći rizik od automatizacije". Prema rezultatima studije, radna mjesta su više na udaru u Japanu i Slovačkoj nego u Njemačkoj.

Odlučujuća uloga školovanja

Rješenje konflikta „robot protiv zaposlenika" bi mogla biti njihova suradnja. Falk Senger, direktor Tehnološkog sajma iz Münchena, uvjeren je da roboti uz pomoć umjetne inteligencije mogu postati još stručniji pomagači: „Strojevi neće samo obavljati zadaće za koje su programirani. Oni bi uskoro mogli razumjeti pitanja kolega-ljudi, odgovarati na njih i reagirati na gestikulaciju. U sljedećoj fazi automatizacije je cilj predvidjeti radne korake, kako bi se prepreke na vrijeme uočile i uklonile s puta.". Zabavni su u svakom slučaju, a mogu pomagati i u učenjuZabavni su u svakom slučaju, a mogu pomagati i u učenju

Senger smatra da ključnu ulogu imaju školovanje i daljnje usavršavanje „kako bi zaposleni održali korak s brzinom radnog svijeta 4.0". Većina ispitanih radnika na području tog usavršavanja priželjkuje veći angažman politike, gospodarstva i znanosti.

Tvrtka Bosch, veliki proizvođač komponenti za automobile, zajedno s Industrijskom i trgovačkom komorom Stuttgarta, pokrenula je tečaj koji se zove „stručna snaga za industriju 4.0". Industrijski mehaničar Bülent Cevran je među prvih dvanaest apsolvenata. Kao vođa smjene u odjelu za logistiku ranije je dijelove za proizvodnju morao ručno birati u skladištu i raspoređivati. Danas je taj proces automatiziran. Nakon završenog tečaja sada je u stanju sam raditi na umrežavanju unutar tvornice.

Za vrijeme dodatne izobrazbe koja je trajala stotinu sati, upoznao se s detaljima o stanju tehnike i prijenosu podataka. „Tehnička rješenja su pri tom samo jedna strana medalje", kaže Stefan Aßmann, šef odjelaBosch Connected Industry: „U industriji 4.0 je drugačija situacija za radnike. Oni moraju brzo reagirati na probleme i pronaći nova, kreativna rješenja."
Pepper se specijalizirao na pružanje usluga nemoćnim osobama i bolesnicimaPepper se specijalizirao na pružanje usluga nemoćnim osobama i bolesnicima

Promjene i u drugim branšama

Digitalna promjena ne mijenja samo radne uvjete u industriji. Inovativna pomagala su svjež vjetar i za zdravstvo i njegu pacijenata. „Kod njege nemoćnih osoba rasterećenje donose programi koji sami uče i roboti", smatra Michael Stephan, direktor berlinske softverske kompanije BOS&S u kojoj je zaposleno stotinu ljudi. Njegovi programi za planiranje, dokumentaciju i obračune, njegovateljima pomažu u obavljanju knjigovodstvenog posla, za koji treba puno vremena. „Njegovateljima tako ostaje više vremena za pacijente", kaže Stephan.

U njegovom odjelu za razvoj novih tehnologija trenutno se testira „Pepper" – pokretni humanoid s prijateljskim izrazom lica i ekranom pred trbuhom koji osobama oboljelim od demencije pokazuje put, djeci pušta edukativne snimke, a u bolnicama radi kao recepcionar. „Tehničke mogućnosti neprestano rastu", naglašava Stephan. Roboti će uskoro moći preuzeti i fizički teške poslove kao što su podizanje i držanje pacijenata, što će znatno olakšati rad njegovatelja.

Velika ekonomska prevara - ljudi ipak žele stalne poslove

PIŠE Klara Glavač
Prije četiri godine dva su cijenjena ekonomista najavila tektonski poremećaj u raspodjeli poslova, no sada se ispostavlja da su se prevarili

(Express.hr) - "Periodički", "honorarni" ili "gaža" poslovi zajednički su naziv za vrlo neuhvatljivu definiciju poslova poput, recimo, Uber vozača. Dakle netko tko relativno neobvezno i prema vlastitom nahođenju radi koliko i kad želi (sukladno time i zarađuje), nije vezan ugovorima, često mijenja poslove te često ima čitav niz takvih poslova u isto vrijeme. U anketnom istraživanju iz 2015., tada revolucionarnom, dva su cijenjena ekonomista - Alan Krueger sa Princetona i Lawrence Katz sa Harvarda, najavili su kako će ta vrsta poslova transformirati američku, ali i globalnu (pa tako i hrvatsku) ekonomiju. Sve je to bilo povezano uz rast "aplikacijskih" poslova - svih poslova koje povezuje naručivanje preko ili korištenje aplikacije, bio to Uber, neka vrsta dostava ili grafički dizajn gdje se svaki tjedan mijenja naručitelj/poslodavac.

Rekli su tada da je zabilježen porast od barem pet posto zaposlenih upravo u toj vrsti aranžmana, te da će takvih poslova i onih voljnih obavljati ih - samo rasti. Klasični će poslovi,početi odumirati. Njihov je rad bio hit, pokazatelj nekog novog vremena. Velike su se kompanije zamislile, počele razmišljati o novim trendovima, tehnologiji i reorganizaciji, ekonomisti su se ozbiljno počeli baviti fenomenom "gig joba" ili ako bismo to doslovno preveli -"gaža poslova".

No, ti isti ekonomisti prošli su tjedan objavili novo, opsežno istraživanje u kojem najako puno stranicai s jako puno činjenica govore kako su zapravo - bili u krivu.

Jedan od razloga zašto im se, kažu, činilo da ti poslovi počinju prevladavati jest i zato jer je ekonomija u godinama koje su istraživanju prethodile bila tako slaba i inertna da se svaki pomak činio kao tektonski, iako to možda i nije bio.

Osim toga, pretpostavka da se ljudi svojevoljno orijentiraju prema takvim poslovima jest također bila, barem djelomično, kriva. Istina je ta da su mnogi radili kao, recimo, Uber vozači, nakon svojih klasičnih 9 do 17 poslova kako bi pokrpali rupe u kućnom budžetu. Kada se ekonomija ustabilila, kažeThe Wall Street Journal, vratili su se svojim prvotnim poslovima.

Također, u vrlo profesionalnoj maniri pravih znanstvenika Krueger i Katz kažu kako su njihove metode istraživanjeimale mane- prvenstveno zato jer su podaci sakupljeni od strane Ministarstva rada bili "šuplji" i "nedovoljno precizni".

Tada je to bilo teško primijetiti jer je podataka o takvim poslovima generalno bilo jako malo. Još je jedan problem što se ekonomisti i ministarstvo ne mogu dogovoriti koji to točno poslovi spadaju u tu skupinu - da li "freelance" novinar spada u tu skupinu? Katz i Krueger kažu ne, američko Ministarstvo rada se sa timene slaže.

U domaćim terminima, znači li to da svi honorarci, i oni koji se svaki dan od 9 do 17 pojavljuju na nekom poslu, i neovisno o vrsti posla spadaju u "gaža poslove" ili je ipak, kako tvrde ekonomisti, riječ o "užoj" definiciji i "specifičnim" poslovima koji, za početak, moraju biti vezani uz određenevrste tehnologije.

"Nakon što smo temeljito prošli podatke sakupljanje proteklih godina Larry Katz i ja sada zaključujemo kako je porast u "netradicionalnim" poslovima u proteklom desetljeću bio maksimalnih dva posto, a ne pet posto kako smo prvotno zaključili", rekao je Krueger.

Potvrđuju i kako je kriza 2008. bila "plodno tlo" za eksperimentiranje s novom vrstom zaposlenja, ali da to "nije pustilo korijenje" kako se očekivalo, već čim se ekonomija stabilizirala pao je i broj "netradicionalnih" zaposlenja.

Uz to, napominju kako njihove ankete nisu usklađene s onimaMinistarstva rada- oni recimo nisu pitali za poslove koje obavlja bračni drug, dok Ministarstvo jest.

Isto tako, kažu, jako je teško napraviti taj tip ispitivanja jer je mnogim (posebno manje obrazovanim) ispitanicima "posao naprosto posao", a ako sustav jedva definira što su to "gaža poslovi", onda će još teže ispitanik shvatiti što mora odgovoriti.

Zaključak je kako je teza iz 2015./2016. da se odvija eksplozija "netradicionalnih" poslova zapravo bila prenapuhana te kriva. U brojevima za Ameriku to izgleda ovako - Katz i Krueger su u prvom istraživanju zabilježili da preko15 posto populacijeradi privremeno ili je samozaposleno, a na drugo istraživanje ih je nagnala činjenica da je taj broj pao, a ne porastao, na 10.7 posto u 2017. piše CNN.

Ovrhe u sudskim rukama, zimske deložacije zabranjene, a božićnica i regres ne smiju se ovršiti

Gabrijela Galić

(FAKTOGRAF) - Ovršni postupak, od iduće godine, trebao bi biti brži, učinkovitiji i jeftiniji, a dostojanstvo dužnika, odnosno ovršenika, trebalo bi se dodatno zaštiti. To očekuje ministarstvo pravosuđa koje je još u rujnu prošle godine predstavilo glavne teze novog ovršnog zakona, a sada je nacrt zakonskog prijedlogaupućen na javnu raspravu. Zainteresirana javnost svoje primjedbe na tekst zakona, koji je dodatno uskađen s pravnom stečevinom Europske unije, može dati do početka veljače. Jedna od najvećih novina zakona je povratak ovršnog postupka u ruke sudova, ali se radi njihova rasterećenja zadržavaju javni bilježnici kao povjerenici suda. Tako će sud, nakon što zaprimi uredan prijedlog ovrhovoditelja, kroz automatsku dodjelu, spis dodijeliti javnom bilježniku prema abecednom redu. No, ovrhe preko noći više se neće moći događati jer će javni bilježnik dužnika morati dva puta obavijestiti o pokretanju ovrhe te mu dati 15 dana da dug plati ili ga ospori. Potom će cijeli spis vratiti na sud, koji će voditi daljnji postupak.

Jeftinija ovrha

Sam postupak ovrhe trebao bi postati jeftiniji. Aktualne odredbe o određivanju predvidivih troškova postupka se brišu, potvrda o ovršnosti izdavat će se automatski te se njeno izdavanje više neće plaćati. Prema sadašnjim zakonskim odredbama, predvidivi troškovi ovrhe su, primjerice, troškovi izdavanja potvrde o pravomoćnosti i ovršnosti koja bez PDV-a košta 30 kuna ili troškovi za pribavljanje potvrde o pravomoćnosti i ovršnosti po odvjetniku, koja također bez PDV-a košta 250 kuna. Novim zakonom fiksiraju se i sudske pristojbe na rješenje o ovrsi te će za rješenja o ovrsi do 5.000 kuna sudska pristojba iznostit 200 kuna, a za rješenja iznad 5.000 kuna plaćat će se 300 kuna sudske pristojbe.

Od 3. kolovoza 2017. godine ovrha se ne može provoditi nad jedinom nekretninom dužnika u kojoj on stanuje, osim ako je ovršenik u trenutku sklapanja pravnog posla izjavio da je suglasan da se ovrha može provesti na toj nekretnini. To se rješenje iz sada važećeg zakona zadržava, kao i iznimka prema kojoj se ovrha nad jedinom nekretninom može provesti ako sud utvrdi da će dužniku nakon vraćanja duga ostati dovoljno novca za kupnju nove nekretnine u kojoj može stanovati. No, novost je povećanje glavnice tražbine radi čijeg namirenja ovrha na nekretnini nije dopuštena i to sa 20 na 40 tisuća kuna. Deložacije se, osim toga, više neće smjeti provoditi tijekom zime, odnosno od 1.studenog do 1. travnja.

Prijedlogom novog zakona, ministarstvo pravosuđa uslišalo je i zahtjeve socijalnih partnera – poslodavaca i sindikata. Poslodavci su ukazivali kako ih provedba ovrhe nad plaćom radnika opterećuje i povećava im troškove poslovanja.

Od iduće godine više je neće provoditi, niti će Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje (HZMO) provoditi ovrhu nad mirovinom. Time će se, navodi resorno ministarstvo, poslodavci administrativno rasteretiti. Pritom se predlaže novo uređenje provedbe ovrhe na novčanim sredstvima i to centralizirana provedba ovrhe na novčanim sredstvima putem Financijske agencije (FINA) koja „ovrhu provodi pod nadzorom suda u skladu s jedinstvenim redoslijedom (prvenstvenim redom) čime se povećava razina sigurnosti“. Tako će poslodavcima ostati samo obaveza uplate na račun iznosa plaće izuzetog od ovrhe prema nalogu suda ili FINA-e.

Primanja izuzeta od ovrhe

Sindikatima je, pak, uvažen zahtjev za proširenjem primanja koja su izuzeta od ovrhe te se više neće moći ovršiti božićnica, uskrsnica, regres (do porezno priznatog odbitka), terenski dodatak, pomorski dodatak, sindikalne socijalne pomoći i pozajmice, dnevnice i naknade za službeni put u inozemstvo, naknade za korištenje privatnog auta u službene svrhe, naknade za odvojeni život.

Kako navodi resorno ministarstvo, uvodi se i pravilo „da u svakom slučaju nije moguće provesti ovrhu na primanju s naslova plaće iznad zakonom propisanog iznosa“.

Postojeći dužnici, aprema zadnjim podacima FINE, u blokadi je gotovo 270 tisuća građana s ukupnim dugom koji je dosegnuo 25,4 milijarde kuna (glavnica i kamate), od novog ovršnog zakona neće imati koristi.

Naime, svi otvoreni postupci, kao i oni koji će se otvarati tijekom ove godine, vodit će se po postojećem zakonu, što znači da će i poslodavci dio ovrha i dalje provoditi.

Većina ovršnog postupa ubuduće se voditi elektronskim putem, a za razvoj nove aplikacije ministarstvo pravosuđa osiguralo je nešto više od milijun kuna za ovu i naredne dvije godine.


09. siječnja 2019.

Povećanje kvota za strane radnike

(HRT) Ove godine u Hrvatskoj je zbog nedostatka radne snage u nekim zanimanjima bilo odobreno oko 30 tisuća novih radnih dozvola, a 9 tisuća postojećih je produljeno. Iduće godine, zbog još većih potreba, trebalo bi biti odobreno oko 48 tisuća novih i produljeno 15 tisuća postojećih radnih dozvola. Najviše zahtjeva dolazi iz građevinskog sektora, turizma i ugostiteljstva, a prvi put bit će odobrene i kvote za medicinske sestre i njegovateljice u domovima za starije osobe. Građevinski sektor iduće bi godine trebao dobiti 18 i pol tisuća radnih dozvola, što je oko 7 tisuća više nego ove godine.Dragutin Kamenski, vlasnik Kamgrada, smatra da će to biti dovoljno, no upitno je kako će uopće pronaći radnike.

- Odobrenje kvota za strane radnike je krenulo prekasno, kada više u okruženju nema radnika, tako da duboko vjerujem da će dio kvota nažalost ostati neiskorišten, kaže on.

Dozvole se prvi put daju i za medicinske sestre i njegovateljice u domovima za starije osobe. Ministar zdravstvaMilan Kujundžićkaže da Hrvatska u ovom trenutku "na sreću nema ozbiljniju ugrozu".

- Ali isto tako ne vidim ni jedan razlog, ako bude potrebe, zašto ne bismo dali, kao što dajemo i sada određeni broj radnih dozvola za djelatnost u zdravstvu, poručuje.

U Vladi zasad ne žele iznositi konkretne brojeve.Marija Knežević Kajari,pomoćnica ministra rada i mirovinskog sustava kaže tek da prijedlog još mora ići na službena mišljenja i ovaj tjedan bi Vlada trebala donijeti odluku o kvoti.

Ministar gospodarstva, poduzetništva i obrtaDarko Horvatkaže da Vlada priprema i jedan set interventnih mjera, "a da će nam povećanje uvoznih kvota trebati - trebat će".

- Koja količina, to ćemo vidjeti na sjednici Vlade u četvrtak, poručio je.

U Udruzi poslodavaca podupiru povećanje kvota, ali smatraju da bi sustav trebao biti fleksibilniji, sličniji onom u Sloveniji, gdje poslodavac u vrlo kratkom roku i tijekom godine dobije povećanje kvote.

- Poslodavac ne može niti predvidjeti u nekom trenutku hoće li mu netko od radnika otići, hoće li se razboljeti, otići na dugotrajno bolovanje, na porodiljni dopust. I jednostavno se može dogoditi potreba u sredini godine, kada on to ne može planirati u prethodnoj godini, objašnjava.

Sindikati su pak nezadovoljni povećanjem kvota za strane radnike. Smatraju da će to zaustaviti dugoočekivani rast plaća.

- Mi ksenofobni sasvim sigurno nismo i podupiremo radnike sa svih strana, ali je činjenica da, rekli bi stari ljudi, "do tijela je najprije potkošulja pa tek onda košulja". Tako isto i ovdje - najprije je pitanje naših radnika, a onda svih drugih, kažeKrešimir Sever.

I dok sindikati smatraju da bi se povećanjem plaća smanjio odljev domaćih radnika u inozemstvo, poslodavci napominju kako bi zbog nedostatka radne snage uskoro mogli početi i odbijati nove poslove.

RAZMJERI EGZODUSA JOŠ ŠOKANTNIJI NEGO ŠTO SE MISLILO Iselilo se čak 2,6 puta više ljudi nego što govore statistike VODEĆI DEMOGRAF: Najgore je iza nas

ANALIZA CRNIH BROJKI
AUTOR: Adriano Milovan

Odlaze sve mlađi: u razdoblju od 2001. do 2013. prosječan hrvatski emigrant bio je star 41,5 godinu, a u 2016. taj je prosjek pao na 33,6 godina

(JUTARNJI LIST) - Hrvatska je prošla kroz pravu demografsku katastrofu, a iako će se iseljavanje nastaviti, intenzitet emigriranja već slabi. Zemlju je od ulaska u EU napustilo znatno više ljudi nego što to pokazuju službene statistike, a prosječna dob novih hrvatskih emigranata znatno je niža nego kod ranijih iseljenika, zaključak je nove analize koju je u časopisu Public Sector Economics objavio Institut za javne financije. Skupina stručnjaka - Ivana Draženović,Marina KunovaciDominik Pripužić- analizirali su i uspoređivali hrvatske i strane podatke o novoj hrvatskoj emigraciji, onoj koja je krenula s članstvom Hrvatske u EU, i došli su do zaključka da bi stvaran broj iseljenika mogao biti čak 2,6 puta veći od onog službene hrvatske statistike.

Naime, dok službena hrvatska statistika za razdoblje od 2013. do 2016. godine iskazuje 102.000 iseljenika, strani izvori govore da je broj iseljenika znatno veći i doseže 230.000 Hrvata. Najviše Hrvata iselilo se u Njemačku, njih više od 71 posto, te u Austriju i Irsku, državu koje do prije nekoliko godina praktički nije ni bilo na popisu zemalja u koje se iseljavaju Hrvati.

Sloboda kretanja

Osim slobode kretanja radne snage unutar EU, glavni su razlozi iseljavanja, objašnjavaju autori, percepcija iseljenika o boljim uvjetima života u drugim članicama Unije, kao i veći stupanj njihova razvoja.

Iako Hrvatska nije usamljena među članicama Unije po dinamici iseljavanja, budući da je ono zahvatilo gotovo sve nove članice, zabrinjava što mnogi tvrde da su otišli zauvijek i što se iseljavaju cijele obitelji. Posebno se “prazne” slabije razvijeni dijelovi zemlje dok je iseljavanje iz razvijenijih krajeva Hrvatske ipak nešto manje izraženo.

U odnosu na prijašnje valove iseljavanja, znatno se smanjila prosječna dob novih hrvatskih iseljenika. Dok je, naime, u razdoblju od 2001. do 2013. prosječan hrvatski emigrant imao 41,5 godina, u 2016. je imao 33,6 godina, ističe se u analizi.

- Fenomen emigracije vjerojatno će imati jak učinak na hrvatsko gospodarstvo u srednjem roku - upozoravaju autori studije. Sve ukazuje na zaključak da su u pravu.

Unatoč tomeIvan Čipin, demograf sa zagrebačkog Ekonomskog fakulteta, smatra da slika nije baš tako crna.

Glavni iseljenički val iz Hrvatske, tvrdi on, je ipak iza nas. Iseljavanja iz zemlje, doduše, i dalje će biti, ali ono više neće biti tako intenzivno kao prijašnjih godina, smatra Čipin koji ne očekuje da će se iseljavanje iz Hrvatske ubrzati u nadolazećem razdoblju, naravno, uz pretpostavku da ne bude većih gospodarskih šokova. Ipak, upozorava, otvaranje austrijskog tržišta rada za hrvatske državljane 2020. moglo bi apsorbirati još dio hrvatske radne snage.

- U sljedećem razdoblju ne očekujem intenzivniju emigraciju. Glavni val iseljavanja je prošao - kazao nam je Čipin.

Jedan od razloga zbog kojih sljedećih godina ne bi trebalo doći do ubrzanja emigracije je i nedostatak radnika u Hrvatskoj, zbog čega rastu plaće. Štoviše, cijeli sektori hrvatskoga gospodarstva doslovno vape za radnom snagom i sve su ovisniji o njezinu uvozu. I to unatoč brojci od gotovo 148.000 nezaposlenih, koliko je s jučerašnjim danom bilo prijavljeno na burzi rada.

Uvoz radnika

Ne čudi stoga što Ministarstvo rada i mirovinskog sustava, kako su nam potvrdili i u sindikatima, za sljedeću godinu predviđa uvoz više od 63.000 radnika iz inozemstva. Riječ je o dosad rekordnoj brojci stranih radnika koje želimo uvesti i koja je veća od, primjerice, ukupnog stanovništva Pule.

Prema njegovim računicama, Hrvatsku je od 2013. do danas napustilo 150.000 do 200.000 ljudi. Upozorava i da, prema grubim procjenama, trećinu novih hrvatskih iseljenika u Njemačkoj čine Hrvati koji nisu iz Hrvatske, nego uglavnom iz BiH, no imaju hrvatske putovnice.

Upravo u BiH, ali sve više i u Srbiji, hrvatski poslodavci vide bazen potrebne radne snage, bez koje će teško moći naprijed. Ovdje, međutim, treba upozoriti da je raspoložive radne snage u tim zemljama također sve manje, jer i njihovi građani bolju budućnost traže na Zapadu. Stoga hrvatske tvrtke sve veće zanimanje pokazuju i za uvoz radnika iz Ukrajine.

- Sljedeće će godine biti još veći problem s radnom snagom nego ove i sigurno je da će trebati uvesti mnogo radnika. No, trebat će paziti na kvalitetu radne snage jer poslove u ugostiteljstvu ne može raditi baš svatko - poručujeAnte Mihić, nekadašnji dugogodišnji šef Ceha ugostitelja Hrvatske obrtničke komore (HOK). Radnu snagu, dodaje, ugostitelji će uglavnom uvoziti iz BiH i Srbije, a Crna Gora i Makedonija su im rezervne opcije.

Radne snage nedostaje i u trgovini. No, i trgovci se žale da poslove u njihovu resoru ne može obavljati baš svatko.

- U trgovini nedostaje i radnika i kupaca. Tržište rada u Hrvatskoj jako se promijenilo, ne možemo više naći radnike. Hrvatskoj nedostaje pola milijuna stanovnika, a rasta gospodarske aktivnosti neće biti s ovako velikim iseljavanjem i sve starijim stanovništvom - ističeSlobodan Školnik, čelni čovjek Emmezete.

Ugroženi sektori

Osim turizma i ugostiteljstva, radne snage kronično nedostaje i u građevinarstvu, ali i u ostalim sektorima. Ovih se dana, primjerice, u Tvornici duhana Rovinj moglo čuti da im nedostaje do sto radnika i da bi ih u sljedećoj godini trebali uvesti. Osim zemalja zapadnog Balkana, TDR-u su zanimljivi i radnici iz Ukrajine.

Planirani uvoz radne snage, koji Ministarstvo rada i mirovinskog sustava predlaže za sljedeću godinu, a o kojem bi se uskoro trebala očitovati i Vlada, naišao je na otpor sindikalaca, koji su nam potvrdili da su dobili prijedlog ministarstva.

- Mi doista nismo ksenofobi, ali stvarno ne vidimo logiku u tome da toliki broj građana napusti Hrvatsku u potrazi za boljim životom, a da onda uvozimo radnu snagu iz inozemstva. Pa, u tim se materijalima predlaže čak i uvoz onih kadrova kojih ima na burzi rada - ističeKrešmir Sever, predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata (NHS). O svojim su zamjerkama, dodaje, pisanim putem obavijestili i ministra radaMarka Pavića.

No, poslodavci upozoravaju da bez uvoza radne snage teško da će moći dalje razvijati poslovanje. Osim turizma i ugostiteljstva, nedostatak radne snage izražen je i u građevinarstvu, kao i u nizu drugih djelatnosti. Hrvatska se tako suočava s dvostrukim izazovom: s jedne strane, njezina radna snaga iseljava se u druge zemlje, mahom u razvijenije članice EU, dok s druge strane, radne snage sve više nedostaje i mora se uvoziti.

Neobične poruke MMF-a Hrvatskoj: Pogledajte što sve predlažu da se uvede

OSIGURANJE ZAPOSLENJA?
Nakon isteka probnog roka poslodavac bi morao radniku ponuditi obvezan prelazak na puni ugovor na neodređeno vrijeme

AUTOR Ljubica Gatarić

(VEČERNJI LIST) - Iseljavanje mladih i niska razina javnih i privatnih ulaganja dvije su najveće zapreke većem gospodarskom rastu, naveo je MMF po završetku službenog posjeta Hrvatskoj. Prvi put do sada MMF je predložio hrvatskim vlastima da pokrenu reforme na tržištu rada koje će ići u korist veće zaštite radnih prava zaposlenih. Učinili su to jer smatraju da je strukturna nezaposlenost i dalje visoka, osobito među mladima i ženama, što zahtijeva donošenje mjera za poboljšanje obrazovanja i stručnog usavršavanja.

– Fleksibilnost tržišta rada treba poboljšati, ali pritomtreba biti oprezan. To ne bi trebalo dovesti do nastanka dvojnog sustava u kojemu poslodavci znatno manje ulažu u radnike s ugovorima na određeno vrijeme i pružaju im manju sigurnost nego onima s ugovorima na neodređeno vrijeme jer će to potaknuti daljnje iseljavanje. Stoga predlažu da se uvede novi oblik zapošljavanja na probni rok, koje bi bilo hibridno rješenje između sadašnjih ugovora na određeno i neodređeno vrijeme. Nakon isteka početnog probnog roka poslodavac bi morao radniku ponuditi obvezan prelazak na puni ugovor na neodređeno vrijeme. Drugo bi rješenje moglo biti osiguranje veće sigurnosti zaposlenja u privatnom sektoru za radnike koji napuste javni sektor.

– Drugo bi rješenje moglo biti poticanje kvalificiranih zaposlenika iz javnog sektora koji su zainteresirani za zapošljavanje u privatnom sektoru, ali boje se izgubiti relativnu sigurnost svojih radnih mjesta i okušati se u privatnom sektoru, uz primjerene, ali privremene sigurnosne mehanizme kojima bi se potaknulo određeno preuzimanje rizika. Odnosno da se radnicima da jamstvo da se mogu vratiti na posao u javni sektor unutar određenog vremena – navodi MMF.

– S obzirom na to da trenutačno postoje manjkovi radne snage, sada bi bilo pravo vrijeme da se razrade odgovarajuća rješenja – ističu MMF-ovci te dodaju da bi i bolja organizirana skrb o djeci potaknula veću participaciju žena. Kad su u pitanju javne financije, MMF preporučuje da se sljedećih pet godina višak u proračunu poveća prema 1 posto BDP-a da bi se razina javnog duga spustila ispod 60 posto, a država dobila prostor za lakše intervencije u slučaju krize. S jedne strane MMF poziva na štednju, koja bi se provela smanjenjem ukupnih rashoda za zaposlene u javnom sektoru, ali upozorava da država mora više rashoda usmjeriti u javna ulaganja.

MMF ponovno poziva na uvođenje poreza na nekretnine “kad se za to steknu odgovarajući uvjeti”, no pri tome treba paziti da se njime previše ne opterete pojedinci s malim prihodima, primjerice umirovljenici. MMF navodi da su u odnosu na usporedive zemlje regije rashodi koji se odnose na ukupno zaposlene u javnom sektoru s obzirom na veličinu gospodarstva u Hrvatskoj među najvećima. Nadalje, u mnogim jedinicama lokalne uprave broj stanovnika nije velik, što stvara znatne mogućnosti za integriranje usluga, a time i povećanje učinkovitosti. Odlučnim napretkom u provedbi reformi na tom području oslobodit će se sredstva za ulaganja u infrastrukturu i radnu snagu.


19. prosinca 2018.

Sindikalisti zgroženi najavom uvoza čak 63.000 stranih radnika: Nismo ksenofobi, ali ovo više nema smisla!

TRŽIŠTE RADA
Autor: Luka Filipović

Iduće godine Hrvatska bi trebala uvesti čak 63.000 stranih radnika. Takav je prijedlog Ministarstva rada koji je poslan na razmatranje poslodavcima i sindikatima. Radi se o dva puta većem broju radnih dozvola za strance nego u 2018. I dok poslodavcima koji se žale na nedostatak domaće radne snage to odgovara, sindikalisti su ljuti i šokirani

(Tportal.hr) - Predsjednik najveće sindikalne središnjice Nezavisnih hrvatskih sindikata (NHS) Krešimir Sever rekao je za tportal kako oni neće podržati taj prijedlog. 'U sindikatu nismo ksenofobi. Ne mrzimo strance. Ali smo protiv takve zamjene stanovništva. Svoje ljude promašenim politikama tjeramo van, a uvozimo strane radnike. Postavlja se pitanje društvene odgovornosti tvrtki i poslodavaca. Koja je njihova funkcija u društvu?', upitao se Sever.  U Hrvatskoj su dug niz godina politika i poslodavci, mišljenja je, konkurentnost zemlje gradili na jeftinoj radnoj snazi.

'Nismo se tukli s konkurencijom novim tehnologijama, novim procesima i načinom vođenja posla, većniskim plaćama. Nama su jedna od slabijih karika sustava rada upravo menadžeri koji često imaju bezobrazno visoke plaće, a nisu ih zaslužili svojim radom i sposobnostima. Sve se to lomilo na radnicima. Kad su se otvorile granice, ljudi su počeli bježati. Zadnjih godina gubimo po dva posto stanovništva. A to su poslodavci, ruku pod ruku s vlašću, i lijevom i desnom, rješavali uvozom radne snage', rekao je Sever.

Dodaje kako su sad konačno počele rasti plaće i poboljšavati se uvjeti rada, ali se nije promijenio mentalni sklop u glavi menadžera.

'Sad opet kukaju, a zaboravljaju kako su oni otjerali ljude između ostalog zapošljavanjem na određeno vrijeme. Svake godine među novozaposlenima njih između 94 i 96 posto ima ugovor na određeno vrijeme. Možda je konačno došlo vrijeme da netko odgovara za to. Reći ću nešto što će zazvučati ružno i tvrdo, ali zbog čega sve tvrtke trebaju poslovati? Zašto bi oni ostvarivali dobre zarade preko stranih radnika ovdje u Hrvatskoj, dok naši ljudi zbog jada i bijede bježe van?, izjavio je Sever.

Prema prijedlogu Ministarstva rada i mirovinskog sustava, koji je pripremljen uz konzultaciju s poslodavcima, građevinski sektor bi iduće godine dobio čak 18.500 dozvola za strane radnike. Ove godine ih je bilo za oko šest tisuća manje.

Turizam i ugostiteljstvo dobili su zeleno svjetlo za 10.400 stranaca, promet 2314, a metalna industrija 2200. Sve su to osjetno veće brojke nego ovogodišnje.

'Sektor socijalne skrb želi uvesti pet psihologa. Istovremeno na Zavodu za zapošljavanje imate 254 nezaposlenih psihologa. Ima još takvih nelogičnosti', požalio se Sever.

Protivljenje sindikata u konačnici neće zaustaviti odluku o novim kvotama jer je ta odluka u potpunosti u rukama države.

Neobične poruke MMF-a Hrvatskoj: Pogledajte što sve predlažu da se uvede

OSIGURANJE ZAPOSLENJA?
Nakon isteka probnog roka poslodavac bi morao radniku ponuditi obvezan prelazak na puni ugovor na neodređeno vrijeme

AUTOR Ljubica Gatarić

(VEČERNJI LIST) - Iseljavanje mladih i niska razina javnih i privatnih ulaganja dvije su najveće zapreke većem gospodarskom rastu, naveo je MMF po završetku službenog posjeta Hrvatskoj. Prvi put do sada MMF je predložio hrvatskim vlastima da pokrenu reforme na tržištu rada koje će ići u korist veće zaštite radnih prava zaposlenih. Učinili su to jer smatraju da je strukturna nezaposlenost i dalje visoka, osobito među mladima i ženama, što zahtijeva donošenje mjera za poboljšanje obrazovanja i stručnog usavršavanja. "Fleksibilnost tržišta rada treba poboljšati, ali pritomtreba biti oprezan. To ne bi trebalo dovesti do nastanka dvojnog sustava u kojemu poslodavci znatno manje ulažu u radnike s ugovorima na određeno vrijeme i pružaju im manju sigurnost nego onima s ugovorima na neodređeno vrijeme jer će to potaknuti daljnje iseljavanje." Stoga predlažu da se uvede novi oblik zapošljavanja na probni rok, koje bi bilo hibridno rješenje između sadašnjih ugovora na određeno i neodređeno vrijeme. Nakon isteka početnog probnog roka poslodavac bi morao radniku ponuditi obvezan prelazak na puni ugovor na neodređeno vrijeme. Drugo bi rješenje moglo biti osiguranje veće sigurnosti zaposlenja u privatnom sektoru za radnike koji napuste javni sektor.

– Drugo bi rješenje moglo biti poticanje kvalificiranih zaposlenika iz javnog sektora koji su zainteresirani za zapošljavanje u privatnom sektoru, ali boje se izgubiti relativnu sigurnost svojih radnih mjesta i okušati se u privatnom sektoru, uz primjerene, ali privremene sigurnosne mehanizme kojima bi se potaknulo određeno preuzimanje rizika. Odnosno da se radnicima da jamstvo da se mogu vratiti na posao u javni sektor unutar određenog vremena – navodi MMF.

– S obzirom na to da trenutačno postoje manjkovi radne snage, sada bi bilo pravo vrijeme da se razrade odgovarajuća rješenja – ističu MMF-ovci te dodaju da bi i bolja organizirana skrb o djeci potaknula veću participaciju žena. Kad su u pitanju javne financije, MMF preporučuje da se sljedećih pet godina višak u proračunu poveća prema 1 posto BDP-a da bi se razina javnog duga spustila ispod 60 posto, a država dobila prostor za lakše intervencije u slučaju krize. S jedne strane MMF poziva na štednju, koja bi se provela smanjenjem ukupnih rashoda za zaposlene u javnom sektoru, ali upozorava da država mora više rashoda usmjeriti u javna ulaganja.

MMF ponovno poziva na uvođenje poreza na nekretnine “kad se za to steknu odgovarajući uvjeti”, no pri tome treba paziti da se njime previše ne opterete pojedinci s malim prihodima, primjerice umirovljenici. MMF navodi da su u odnosu na usporedive zemlje regije rashodi koji se odnose na ukupno zaposlene u javnom sektoru s obzirom na veličinu gospodarstva u Hrvatskoj među najvećima. Nadalje, u mnogim jedinicama lokalne uprave broj stanovnika nije velik, što stvara znatne mogućnosti za integriranje usluga, a time i povećanje učinkovitosti. Odlučnim napretkom u provedbi reformi na tom području oslobodit će se sredstva za ulaganja u infrastrukturu i radnu snagu.

Pred glasovanje o mirovinskoj reformi, sindikati prosvjeduju pred Saborom

(N1) - U majicama s natpisom Referendum!, predstavnici triju sindikalnih središnjica: SSSH, Nezavisnih hrvatskih sindikata i Matice hrvatskih sindikata okupili su se u petak, 7. prosinca, ispred Hrvatskog sabora, izražavajući nezadovoljstvo paketom zakona za cjelovitu mirovinsku reformu o kojoj su glasovali zastupnici. "Došli smo samo dati poruku koju trebaju iščitati oni koji danas glasuju, prije nego ulaze unutra neka vide da ćemo ih sačekati u slijedećem koraku kroz koji mjesec prikupljajući potpise za referndum protiv nekih od odredbi u reformi", izjavio je čelnik NHS-a Krešimir Sever, potvrdivši da bi se referendum mogao održati u proljeće iduće godine, pred izbore za Europski parlament. Sad imamo svoje vrijeme, tempirat ćemo kad ćemo izići van, rekao je Sever, objašnjavajući kako su s referndumom čekali dok se donesu 'mirovinski' zakoni, kako bi bilo što manje vjerojatnosti da ga Ustavni sud "sruši" zbog proceduralnih razloga.

"Onda ćemo odabrati vrijeme i dovoljno blizu izborima za europski parlament", rekao je Sever.

Ova je akcija, napominje, nastavak akcije koju su sindikati pokrenuli prije nekoliko mjeseci zbog stanja u mirovinskom sustavu i najavljene reforme, a koja je 'uključila' prosvjed, te nekoliko dolazaka u Sabor i ispred njega.

Neposredan povod za dolazak bilo je  Vladino odbijanje amandmana kojima su sindikati, preko zastupnika, htjeli "ublažiti ovakvu nepravdu u novoj mirovinskoj reformi", rekao je čelnik NHS.


10. prosinca 2018.

Više od pola Hrvata nema rezervni plan za nepredviđene troškove

(N1) - Premda stalni rast osobne potrošnje signalizira poboljšanje životnog standarda u Hrvatskoj, aktualno istraživanje Eurostata pokazuje da je većina hrvatskih građana suočena s velikim problemima u slučaju neplaniranih financijskih troškova. Iz Hrvatske narodne banke ovih dana upozorili su da je pojačana potrošnja hrvatskih građana velikim dijelom financirana lako dostupnim gotovinskim kreditima koji posljednjih mjeseci bilježe skokovit rast. Stoga se u HNB-u pribojavaju prevelikog zaduživanja, što bi moglo imati fatalne posljedice u slučaju nove gospodarske krize,piše tportal. A da je financijska situacija kod većine hrvatskih građana već prilično alarmantna, otkrivaju podaci Europskog statističkog ureda. Najnovije izvješće Eurostata pokazuje da su hrvatski građani, uz stanovnike Latvije, najmanje otporni na neočekivane izdatke.

Naime, rezultati ankete pokazuju da se čak 56,2 posto hrvatskih građana ne može suočiti s nepredviđenim troškovima.

Drugim riječima, više od polovice hrvatskih građana ne raspolaže ušteđevinom kojom bi mogli pokriti neplanirane izdatke koji mogu nastati u slučaju većih kvarova u kućanstvu, oštećenja automobila i sl.

To ujedno znači da bi teško prebrodili financijski šok prouzročen privremenim izostankom prihoda zbog gubitka posla.

Na razini Europske unije tek nešto više od trećine građana ulazi u navedenu kategoriju. Pritom je najveći udio financijski ranjivih građana u Latviji (59,9 posto), Hrvatskoj (56,2 posto) i Bugarskoj (53,2 posto).

S druge strane, s nepredviđenim troškovima najbolje se nose građani Malte te takve probleme ima samo 15,8 posto građana. Manje od četvrtine ugroženih je i u Švicarskoj (19,7 posto), Luksemburgu (20,4 posto), Austriji (20,6 posto) i Nizozemskoj (20,7 posto).

Posljednjih godina financijska situacija se popravlja pa je na razini EU-a u 2017. u odnosu na 2016. udio financijski ugroženih građana smanjen za 2,5 postotna boda, pri čemu su sve zemlje imale pad, s iznimkom Estonije i Danske.

Rast gospodarstva u trećem tromjesečju blago usporio na 2,8 posto

Poslovni.hr/Hina - Potrošnja kućanstva porasla je po stopi od 2,7 posto na godišnjoj razini, nešto sporije u odnosu na prethodni kvartal, kada je skočila 3,6 posto. Hrvatsko gospodarstvo poraslo je u trećem tromjesečju ove godine za 2,8 posto u odnosu na isto lanjsko razdoblje, više nego što se očekivalo, što se, kažu analitičari, zahvaljuje rastu izvoza roba i usluga te osobne potrošnje. Državni zavod za statistiku (DZS) objavio je u srijedu prvu procjenu prema kojoj je bruto domaći proizvod (BDP) u proteklom kvartalu porastao 2,8 posto u odnosu na isto lanjsko razdoblje. To je već 17. tromjesečje zaredom kako BDP raste, ali nešto sporije nego u prethodnom, kada je gospodarstvo poraslo 2,9 posto na godišnjoj razini.

No, to je brži rast nego što se očekivalo. Osam makroekonomista, koji su sudjelovali u anketi Hine, procjenjivalo je u prosjeku da je gospodarstvo poraslo za 2,3 posto u odnosu na isto lanjsko razdoblje. Njihove procjene rasta kretale su se u rasponu od 2,2 do 2,5 posto.

"Najnoviji podatak o BDP-u bolji je od očekivanja. Naime, prije objavljeni pokazatelji upućivali su na značajnije usporavanje gospodarskog rasta u trećem kvartalu. Osobna potrošnja rasla je u skladu s očekivanjima, kao i investicije, uz nešto veći doprinos javne potrošnje. Bolji od očekivanja podatak o rastu BDP-a rezultat je dominantno povoljnijeg odnosa uvoza i izvoza, odnosno neto izvoza", kaže Alen Kovač, makroekonomist u Erste banci.

Ubrzanje rasta državne potrošnje i investicija

Pojašnjava da su kratkoročni pokazatelji upućivali na negativnu stopu rasta neto izvoza, a podaci DZS-a govore o relativno neutralnom utjecaju uvoza i izvoza na kretanje BDP-a. Izvoz roba i usluga porastao je u trećem kvartalu za 3,7 posto u odnosu na isto lanjsko razdoblje. Pritom je izvoz roba porastao za 5,2, a usluga za 2,5 posto. Uvoz roba i usluga porastao je istodobno za 5,1 posto, pri čemu je uvoz roba ojačao za 4,8, a usluga za 6,4 posto.

Doprinos domaće potražnje bio je, također, pozitivan, poručio je DZS.

Potrošnja kućanstva porasla je po stopi od 2,7 posto na godišnjoj razini, nešto sporije u odnosu na prethodni kvartal, kada je skočila 3,6 posto.

S druge strane, rast državne potrošnje ubrzao je na 3,9 posto na godišnjoj razini, s 2,5 posto u prethodnom kvartalu.

Bruto investicije u fiksni kapital porasle su u trećem tromjesečju 3,7 posto u odnosu na isto lanjsko razdoblje, što je za 0,6 postotnih bodova brži rast nego u drugom kvartalu ove godine.

To je, također, već 15. kvartal zaredom kako investicije rastu.

Brži rast od prosjeka u EU

Prema sezonski prilagođenim podacima, BDP je u trećem tromjesečju ojačao za 0,6 posto u odnosu na prethodni kvartal, dok je u odnosu na treće tromjesečje 2017. realno porastao za 2,7 posto. To je brži rast od prosjeka u Europskoj uniji, s obzirom da je gospodarstvo tog bloka u trećem tromjesečju poraslo 0,3 posto u odnosu na prethodni kvartal, a 1,9 posto na godišnjoj razini. Nakon podataka za treće tromjesečje, Kovač kaže kako su smanjeni rizici od snižavanja procjena rasta gospodarstva u ovoj godini.

"Ranije je postojao rizik od blage prilagodbe projicirane stope rasta za ovu godinu, no s ovom brojkom u trećem tromjesečju nema potrebe za revizijom na niže", kaže Kovač.

Tako će Erste banka zadržati procjenu ovogodišnje stope rasta BDP-a na 2,8 posto, a iduće na 2,7 posto.

Ipak, to bi bio nešto sporiji rast nego lani, kada je gospodarstvo ojačalo za 2,9 posto.

Blago usporavanje rasta u 2018.

Prema najnovijoj anketi Hine, osam makroekonomista procjenjuje u prosjeku da bi rast gospodarstva u 2018. mogao iznositi 2,7 posto.

Njihove procjene rasta kreću se u rasponu od 2,6 do 3 posto.

Hrvatska narodna banka (HNB) nedavno je smanjila procjenu, pa sada u ovoj godini očekuje rast gospodarstva od 2,7 posto, dok je prije očekivala rast od 2,8 posto.

Europska je komisija, pak, nedavno povećala procjenu rasta hrvatskog BDP-a u ovoj godini s 2,6 na 2,8 posto.

Međunarodni monetarni fond (MMF) očekuje istu stopu rasta, dok Europska banka za obnovu i razvoj (EBRD) procjenjuje da će gospodarstvo porasti 2,7 posto.

Vlada je, pak, u rebalansu proračuna smanjila procjenu rasta gospodarstva u ovoj godini s prethodnih 2,9 na 2,7 posto.

KOLUMNE Kad ne zna glava, kako će znati tijelo HUP-a?

Autor: Gabrijela Galić (Novilist.hr) - Kada bi mogli, domaći poslodavci, odnosno dio domaćih poslodavaca svake bi godine mijenjali radno zakonodavstvo. Ono je, kao što nas godinama žele uvjeriti, rigidno, nefleksibilno... A za poslovni svijet rigidnost i nefleksibilnost najveći su neprijatelji protiv kojih se treba boriti. Nikakvog problema, naravno, ne bi bilo kada bi se radni odnosi određivali »jedan na jedan« i kada bi, valjda, svaki poslodavac mogao kreirati svoju verziju pravila koje valja poštovati. No, tada bi vladao kaos i ono malo zaštite što je radnicima preostalo, ne bi postojalo.

Rigidnost i nefleksibilnost Zakona o radu, na koju ukazuju poslodavci, dobrim je dijelom dojam koji proizlazi iz nepoznavanja zakonodavstva koje se i na njih odnosi. Naravno, ne treba svaki poslodavac ama baš svaki zakon poznavati do u tančine. U tvrtkama postoje ljudi koji su zaduženi za praćenje propisa i koji bi one iznad njih trebali informirati o ključnim stvarima.

No, na sceni djeluju i dobrovoljne ili nedobrovoljne udruge koje svojim članovima trebaju pružati servis, a kroz taj servis ih i informirati, educirati, ili što već, i o pravilima koja se odnose na radne odnose. Hrvatska gospodarska komora, jedna je od takvih institucija. Hrvatska udruga poslodavaca (HUP), druga je takva institucija. Poslodavačka udruga, nerijetko se buni na Komoru u kojoj je članstvo obavezno. Oni su pak dobrovoljna organizacija u koju se poslodavci dobrovoljno učlanjuju te oni štite i promoviraju interese svojih članova. Kao dobrovoljna organizacija koja štiti i promovira interese svojih članova, koja je pritom i jedan od dva socijalna partnera u zemlji, HUP bi itekako trebao biti upoznat s propisima koji se odnose na njihove članove. Jedan od tih osnovnih propisa je i Zakon o radu koji vlast nije donijela jednostranim aktom, skrivajući njegov sadržaj u nekoj dubokoj pećini. On je donesen u pregovorima sa socijalnim partnerima, odnosno sindikatima i poslodavcima koje predstavlja HUP.

Čelništvo HUP-a, međutim, očito ne poznaje osnovni propis koji uređuje radne odnose. Da poznaje, onda se predsjednica te dobrovoljne organizacije ne bi sramotila vapajima kako je Zakon o radu potrebno hitno mijenjati jer se u Hrvatskoj ne može raditi od kuće, niti se može raditi kod više poslodavaca. To je notorna neistina.

Rad od kuće, rad na daljinu ili kako ga god nazivali zakonodavno je uređen više od desetljeća, rad za više poslodavaca također. S godinama se odredbe omekšavalo, na zahtjev poslodavaca. Radnik danas punu tjednu satnicu može »skupiti« kod jednog, kod dva i više poslodavaca, a onda još tijekom vikenda (uz dozvolu jednog ili više poslodavaca kod kojih radi) odraditi dodatnih osam sati (prekovremenih) kod drugog, trećeg ili četvrtog poslodavca. Ako to ključni ljudi HUP-a ne znaju, kako će to znati njihovo članstvo čije interese zastupaju i promoviraju? Neće znati. Već će na neznanju, ili namjernom neznanju u nekim slučajevima, gurati neka nova zakonodavna labavljenja radnih odnosa.


23. studenog 2018.

Bolji radni uvjeti za sve: Fleksibilnost i sigurnost za nove oblike zapošljavanja

Enrique Calvet Chambon

Društvo
Parlament želi da svim radnicima budu omogućeni predvidivi i jasni radni uvjeti i obveze.

(EUROPSKI PARLAMENT) - Zastupnici su dali zeleno svjetlo za početak pregovora s državama članicama o prijedlogu koji postavlja nova minimalna prava za radne uvjete koja uključuju: duljinu probnog rada, radno vrijeme i ugovore na određeno. Prema pravilima, svi novi zaposlenici, uključujući one koji imaju nestandardne ugovore i netradicionalna zanimanja, dobit će prošireni paket informacija o njihovim obvezama i uvjetima rada. Više o temi rekao nam je zastupnik odgovoran za izvješće Enrique Calvet Chambon (ALDE, Španjolska).

Rastuća fleksibilnost i digitalizacija na tržištu rada donijela je nove i nestandardne oblike zapošljavanja. Koje su prednosti i izazovi ovog trenda?

Nove tehnologije i digitalizacija stvaraju nove oblike zapošljavanja, čak i novi koncept rada te testiraju naša tržišta rada, ograničenja i pravila zakona o radu te socijalnu zaštitu. Prednosti mogu biti brojne i nemoguće je ignorirati dolazak fleksibilnijih, maštovitijih i prilagodljivijih oblika zapošljavanja. Jasno je da Europa želi izbjeći eksploataciju te bilo kakav nedostatak zaštite koji nije u skladu s europskim socijalnim modelom, pogotovo za ove nove i nestandardne oblike rada. Ukratko, pokušavamo postići ravnotežu između fleksibilnosti i zaštite za radnike, odnosno „fleksibilnu zaštitu“.

Fight Club: Mirovinski fondovi trebali bi ulagati u startupove

Autor: Lider - Ministar Marko Pavić najavio je kako će novost mirovinske reforme biti mogućnost da obvezni mirovinski fondovi ulažu u startupove, a spominju se ulaganja od najviše 100 milijuna kuna. Prijedlog je da se 0,2 posto imovne A fondova i 0,1 posto imovine B fondova ulaže u startup projekte. Prema posljednjim podacima Hrvatske agencije za nadzor financijskih usluga na kraju rujna, ukupna imovina svih OMF-ova bila je 97,11 milijardi kuna. Najavu pozdravlja Saša Cvetojević, poduzetnik i jedan od najpoznatijih domaćih poslovnih anđela.

– To je dobra odluka. Koliko sam shvatio, ne radi se samo o startupima nego i o malim i srednjim tvrtkama. To je mogućnost koju je zakonodavac dao, a vidjet ćemo koliko će mirovinci biti efikasni u korištenju te koliko će od toga koristi imati i gospodarstvo, kaže Cvetojević.

– Sami start-upovi mogu završiti s višestrukom zaradom, ali znamo i s druge strane kako to u većini slučajeva ispadne i da dobar dio toga nikada ne zaživi, tako da nisam sklon tome da se to podrži, no u cijelini gledano – sve nas to skupa vraća na prvobitnu priču – smislenosti ovakvog trostupnog modela, kaže Krešimir Sever iz Hrvatskog nezavisnog sindikata.

BRANKO PODGORNIK Slobodna trgovina je usporila gospodarstvo

IZA POZORNICE
Autor: Branko Podgornik

Profiti kompanija rasli su brže od rasta gospodarstva. Plaće su rasle sporije, često stagnirajući. To je dovelo do produbljivanja nejednakosti i do zaključka da je cijeli sustav namješten za interese korporacija i banaka

(Novilist.hr) - Nije rijetkost da ljudi najteže uočavaju one istine koje im stoje nadohvat ruke, pred nosom. Godinama vjeruju u »vrijednosti« slobodne trgovine, koju se već tri desetljeća smatra glavnim pokretačem gospodarskog rasta i razvoja, iako stvarnost pokazuje da nije tako. Slobodna trgovina nije ubrzala ekonomski napredak zemalja Zapada, već ga je usporila. Međutim, to nije zgodno reći jer se time dovodi u pitanje ideološka dogma na kojoj počivaju suvremeni ekonomski sustavi, pa i Europska unija. Stoga se ta istina u širokom luku izbjegava, ne samo u Hrvatskoj, već i u Europi. Već godinama slušamo tvrdnje da će smanjivanje prepreka trgovini i kretanju kapitala znatno potaknuti gospodarski rast. Prije nego što je propao sporazum o slobodnoj trgovini između SAD-a i EU-a (TTIP), kojeg je gurala administracija Baracka Obame, tvrdilo se da će novo zajedničko tržište svakoj obitelji povećati dohodak za oko 500 dolara godišnje. Međutim, u tu bajku mnogi nisu povjerovali – pa ni sami Amerikanci koji su u Bijelu kuću doveli novog predsjednika.

Slična obećanja iznijela je Europska komisija 1988. godine u tzv. Cechinijevom izvješću.

Najavila je silan europski gospodarski zamah ako članice Unije prihvate jedinstveno tržište, bez prepreka. Tvrdila je da će njihov potencijalni gospodarski dobitak iznositi barem 200 milijardi današnjih eura, što će rast BDP-a podignuti »za dodatnih 5 posto«.

Prošlo je četvrt stoljeća otkako je 1993. počeo djelovati sporazum iz Maastrichta, zajedno s njegovim četirima »svetim kravama«: slobodom kretanja kapitala, robe, usluga i radne snage. Ali Komisija uporno izbjegava izraditi bilancu dobitaka i gubitaka. Stoga je Jeremy Smith – jedan od direktora mreže ekonomista koji na internetskoj stranici »Prime Economics«, bliskoj britanskim laburistima, preispituju vladajući ekonomski sustav – pokušao taj poželjan posao obaviti sam, uz pomoć svima dostupne statistike.

Bilanca razdoblja slobodne trgovine na Zapadu vrlo je neugodna. Stopa rasta BDP-a po stanovniku u sedam najrazvijenijih zemalja (G7) u prošlih dva i pol desetljeća prepolovila se u usporedbi s razdobljem prije uvođenja jedinstvenog tržišta EU-a i Sjevernoameričkog trgovinskog sporazuma (NAFTA). U najjačoj sedmorici rast BDP-a po stanovniku usporio se sa 2,4 posto, koliko je iznosio od 1971. do 1992. godine, na 1,3 posto u razdoblju od 1993. do kraja 2017. godine. Preciznije, stopa rasta smanjila se za 46 posto.

Pritom, SAD je usporio rast s 2,1 na 1,5 posto, a Kanada s 1,8 na 1,5 posto. Slično je s Japanom (3,4 - 0,9), Britanijom (2,1 - 1,7), Njemačkom (2,5 - 1,3), Francuskom (2,3 - 1,0) i Italijom (2,7 - 0,4). Smith je promotrio i Švedsku, Nizozemsku te Dansku. Prema njegovim nalazima, samo Švedska je postigla napredak, a sve su ostale zemlje na gubitku. Najgore su prošle Italija, Francuska i Njemačka, koje su se prije 1993. godine razvijale najbrže. Hrvatsku da i ne spominjemo.

Dodatni je problem što većina stanovništva od tog usporenog rasta nema više puno koristi. Vrijedi podsjetiti na Thomasa Pikettyja i njegovo zapažanje da su u posljednjim trima desetljećima profiti kompanija rasli brže od rasta gospodarstva. Plaće su rasle sporije od gospodarstva, često stagnirajući. To je dovelo do produbljivanja nejednakosti i do zaključka da je cijeli sustav slobodne trgovine namješten za interese međunarodnih korporacija i banaka, kako bi se bogatstvo preraspodijelilo u korist jednog postotka stanovništva, uz razmjerno siromašenje većine ljudi.

Međutim, svi ti bjelodani statistički dokazi ne pomažu. Vladajući krugovi u Hrvatskoj i na Zapadu, koji su desetljećima držali svijeću kapitalu i takvom ekonomskom sustavu, sprječavaju njegov remont. Čude se zbog pobuna birača na izborima i zbog jačanja ekstremizma, populizma, nacionalizma. Zgražaju se nad Donaldom Trumpom koji trgovinski poredak želi promijeniti i u korist Amerikanaca, kontrolirati državne granice te odlučivati o tome tko može raditi i živjeti u SAD-u. Napadaju Jeremyja Corbyna, jer njegovi laburisti žele socijalizam te nacionalizaciju energetike, željeznica, vodovoda i pošte. Nije teško shvatiti koji su dubinski razlozi za nezadovoljstvo ljudi i naroda. Međutim, vladajući krugovi ne žele vidjeti istinu.


22. studenog 2018.

Konferencija o neradnoj nedjelji: Hrvatska najgora u EU po pitanju ravnoteže privatnog i poslovnog života

ISTRAŽIVANJE

Istraživanja pokazuju da je Hrvatska najgora od svih država članica EU kada se radi o uspostavi ravnoteže privatnog i poslovnog života, te da 90 posto hrvatskih građana smatra kako bi trebalo uvesti neradnu nedjelju u trgovinama, rečeno je u petak na međunarodnoj konferenciji "Kultura (ne)radne nedjelje"

(Tportal.hr) - Na konferenciji koju je organizirao Hrvatski savez za nedjelju uz potporu Zaklade Konrad Adenauer istaknuto je kako je važno otvoriti dijalog kako bi se došlo do rješenja koja će zaštiti radnike, bez zadiranja u interese poslodavaca i narušavanja ravnoteže u društvu.

U Hrvatskoj 50 posto zaposlenih u crvenoj zoni

Hrvatska zastupnica u Europskome parlamentu Marijana Petir navela je rezultate istraživanja agencije Media Med po kojima je u Hrvatskoj 50 posto zaposlenih u "crvenoj zoni", odnosno rade prekovremeno, a Hrvatska se prema rezultatima Eurostata nalazi u samom vrhu rada nedjeljom.

"Istraživanja govore da se Hrvatska nalazi na posljednjem mjestu po pokazatelju usklađenosti privatnog i poslovnog života u EU. Naš indeks je 3,7, dok je najviši u Nizozemskoj - 6,6. Istraživanje o uvođenju neradne nedjelje pokazalo je da 90 posto hrvatskih građana smatra kako bi trebalo uvesti neradnu nedjelju u trgovinama", kazala je Petir.

Podsjetila je da se kod nas do sada dva puta mijenjao Zakon o trgovini, ali je Ustavni sud oba puta ukinuo zabranu zbog prigovora trgovačkih lanaca.

Promet najveći petkom, nedjeljom 50 posto manji

Unatoč tvrdnjama pojedinih trgovačkih lanaca kako im je promet najveći nedjeljom pa će, ako se ukine radna nedjelja, trpjeti značajne gubitke i morati otpuštati radnike, podaci Porezne uprave govore drugačije - promet je najveći petkom, a nedjeljom je 50 posto manji nego petkom, istaknula je Petir.

"Stoga je važno otvoriti dijalog kako bi se došlo do rješenja koja neće ponovno stvarati prijepor, već ćemo imati rješenja koja će biti u službi zaštite radnike i bez zadiranja u interese poslodavaca", poručila je.

Petir je rekla da ne postoji EU regulativa za rad vikendom već je to na državama članicama, te je pozvala Vladu da osigura slobodnu nedjelju za sve zaposlene, posebno one u trgovinama.

Direktor Franjevačkog instituta za kulturu mira Božo Vuleta ustvrdio je da rad trgovina nedjeljom i neradnim danima ne utječe pozitivno na opće ekonomske aktivnosti, već utječe negativno na kvalitetu života, pojedinca, obitelji i društvo, zdravlje, demografske trendove, migracije, društvenu koheziju itd.

Izostanak valjane regulative u Hrvatskoj rezultirao slabljenjem vitalnih organa društvenoga bića"Izostanak valjane regulative u demokratskoj Hrvatskoj rezultirao je slabljenjem vitalnih organa društvenoga bića, uključujući gospodarstvo. "To potvrđuju katastrofalni demografski trendovi i jednako poguban egzodus ljudi u najboljoj životnoj dobi i onih s najboljim radnim sposobnostima i kvalifikacijama, kao i rastući mentalitet bespomoćnosti, osobito mladih", poručio je Vuleta.

U takvim prilikama nitko, a ponajmanje državne institucije, ne smije posezati za strategijom odugovlačenja.

Kritizirao je to što nitko ništa ne pita radnike "na relaciji odnosa između poslodavaca koji forsiraju rad nedjeljom i državnih institucija koje su zadužene za zakonsku regulativu koja treba jamčiti njihova ljudska i radnička prava".

Osim toga, kaže Vuleta, vrijeme za kupovinu nije se nikada pojavilo kao varijabla koja bi mogla utjecati na osobnu potrošnju jer to isključivo ovisi o raspoloživom dohotku ljudi i njihovim preferencijama.

Sever: Porezne mjere uštedjet će prosječnoj obitelji 100 kuna

Jasno je u kojoj situaciji živi većina radnika u Hrvatskoj. Pa 4,8 posto zaposlenih je siromašno! Dakle, rade i siromašni su, kazao je Sever te istaknuo da ljudima danas treba "svaka lipa"
Autori: Ivan Pandžić, Tina Ozmec-Ban

(24sata) - Predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata Krešimir Sever kazao je u studiju 24sata da će uz poreznu reformu na određenu hranu i lijekove, prosječna obitelj moći uštedjeti oko 100 kuna mjesečno.Tvrdi i kakobi bilo bolje da je Vlada omogućila neoporezivi topli obrok za svakog zaposlenika umjesto "13. plaće", zato što bi taj iznos bio raspoređen na mjesece, umjesto na jednom godišnje.Sever je komentirao slučaj zaposlenika u Algoritmu koji su ostali dužni državi za zdravstvene i porodiljne naknade nakon što je tvrtka u jednom danu otvorila i zatvorila stečaj.- Sve službe s kojima smo kontaktirali su začuđujuće reagirali kada sam razgovarao s njima. Zaključili su da se to ne smije dogoditi. Ako postoje propusti koji se tiču birokracije, ne smiju ljudi stradavati zbog toga - istaknuo je Sever. Istaknuo je da je Zakon o radu vrlo jasan što se tiče stečaja tvrtki.

- Ako se ugasilo trgovačko društvo, onda prestaje radni odnos svim zaposlenicima, bez obzira na to je li netko na bolovanju, porodiljnom ili drugo. Gdje su ljudi u svemu tome? Negdje moraju postojati podaci i evidencije, a temeljem toga je netko trebao reagirati, a nije. No, dok mi to utvrdimo... - objasnio je.

Ističe da se tim ljudima treba pomoći, a da se njih "gura u sustav u kojem čovjek vrijedi samo onoliko koliko može zaraditi za svoje gazde".

Neoporezivi topli obrok bila bi bolja mjera

Na nove porezne mjere Vlade, Sever kaže da su Nezavisni hrvatski sindikati odavno pokrenuli priču o tome, konkretno o neoporezivom toplom obroku. Nekoć je topli obrok bio neoporezivi dio plaće, ističe Sever, no onda je, u nekoj od promjena, postao sastavni dio plaće.

- Jasno je u kojoj situaciji živi većina radnika u Hrvatskoj. Pa 4,8 posto zaposlenih je siromašno! Dakle, rade i siromašni su - kazao je Sever te istaknuo da ljudima danas treba "svaka lipa" i nemaju vremena čekati što će se dogoditi u sustavu kroz par godina.

- No, bilo bi bolje da se određen dio novaca dao kao neoporeziv kao topli obrok, što bi bio mjesečni iznos i da se drugačije rasporedilo. Dopunsko dodatno osiguranje smo također predlagali da se oslobodi od poslodavca do određenog iznosa. Danas svi moraju to nadoplatiti u strahu od skupih pregleda. Bilo bi dobro da se tu otvorio prostor. Predlagali smo i značajan rast dnevnica, zapravo postoji cijeli niz prostora za razgovor - komentirao je Sever.

'Vlada ide na ruku bogatima'

Tvrdi kako Vlada novim poreznim mjerama ide na ruku onima s visokim primanjima te kako su česte tvrdnje ministra Marića da je "velik dio građana izvan poreznih škara" tragične jer postoji toliki broj ljudi s najmanjim primanjima. A na njih, kaže Sever, ove mjere neće ni utjecati.

- Oni koji imaju visoke plaće osjetit će 1000-2000 kuna više. Znači oni koji imaju, dobit će još više, a oni koji nemaju neće dobiti ništa. Liječnici i informatičari neće to ni osjetiti, ta mjera neće zaustaviti iseljavanje - tvrdi.

Obitelj će mjesečno uštedjeti oko 100 kuna

Što se tiče smanjenja PDV-a na određene namirnice i pelene s 25% na 13%, Sever je kazao da su u NHS bili oduševljeni kada su čuli za tu mjeru.

- Isti tren smo išli raditi izračune. Pokazali su da su to uštede do 180 kuna mjesečno u prosječnoj obitelji, što nije malo. No, kasnije kad se raščlanilo da se radi samo o svježem i pothlađenom mesu, solidno smo morali odstupiti od izračuna - tvrdi Sever i ističe kako su novi izračuni pokazali da se radi o svoti manjoj od 100 kuna mjesečno koliko bi prosječna obitelj mogla uštedjeti tom poreznom mjerom.

No, ističe Sever, smanjenje poreza na lijekove, čak i one koji se ne izdaju na recept, moglo bi povisiti uštedu do stotinjak kuna mjesečno u prosječnoj obitelji.

- No, bilo bi dobro da se našlo prostora i za mliječne prerađevine, odnosno, da se spustio PDV na svu hranu - pojasnio je Sever.

'Nismo odustali, planiramo referendum protiv mirovinske'

Komentirao je i mirovinsku reformu.

- Nama je prosvjed bio samo prolazna stanica. Radimo na pripremi pitanja i na procjeni trenutka kada ćemo krenuti u prikupljanje potpisa protiv ovakvog sustava - potvrdio je Sever da je NHS ići u referendum.

- O tome ćemo naknadno izvijestiti javnost, ali samo da znate da nismo odustali. No, nećemo ići protiv cijele reforme, nego protiv pojedinih dijelova - istaknuo je.

Britanski sindikati strahuju od čipiranja radnika: 'Poslodavci će imati potpunu kontrolu!'

Budućnost kakvu ne žele
AUTOR: Daria Bertek

Britanske kompanije u ozbiljno razmišljaju o čipiranju svojih zaposlenika.

(JUTARNJI LIST) - Procurilo je to nakon što je velika švedska tehnološka kompanija Biohax otkrila da pregovara o suradnji s velikim brojem britanskih pravnih i financijskih tvrtki. Jedna od njih, čije ime Šveđani nisu željeli otkriti, navodno je dio velike četvorke revizorskih kuća i ima nekoliko tisuća zaposlenika. Kako piše Telegraph, razlog za uvođenje čipiranja nije posvemašnja kontrola zaposlenika već bolji nadzor vrijednih dokumenata. - Čipovi će im omogućiti da unaprijed odrede tko smije ulaziti u koju prostoriju i tko ima pristup kojim spisima – rekao je osnivač Biohaxa Jowan Österlund, inače bivši tatoo majstor. Guardian je kontaktirao sve četiri glavne revizorske kuće za koje se nagađa da će čipirati svoje radnike i rezultat je ovakav: KPMG, EY i PwC rekle su kako ne razmatraju taj potez, a Deloitte je odbio komentirati.

Čipovi su minijaturni, veličine zrna riže, svaki košta 150 funti (oko 1270 kuna) i nalik su onima koji se koriste za čipiranje kućnih ljubimaca. Ugrađuju se između palca i kažiprsta. Zaposlenici će njima moći ulaziti u kontrolirana područja, pomoću njih kupovati hranu u kantini, ući u zgradu i koristiti printere.

- Nema gubljenja iskaznice, nema zaboravljanja, uvijek imate backup. Mikročipovi koriste istu tehnologiju kao beskontaktne kartice koje se sve više koriste – pojašnjava Österlund.

Poslodavci i sindikati protiv

No, najveća organizacija poslodavaca u Velikoj Britaniji, CBI, nije oduševljen najavom iz Švedske.

- Tehnologija mijenja način na koji radimo i shvaćamo svoj posao, no nije nam bilo ugodno pročitati ovakve najave. Poslodavci se trebaju više koncentrirati na prioritetne aktivnosti, poput osjetnih pogodnosti za zaposlenike – rekao je glasnogovornik CBI-a, organizacije koja inače obuhvaća oko 190.000 britanskih tvrtki.

Glavni sindikat Velike Britanije, TUC, zabrinut je za privatnost zaposlenika.

- Mikročipiranje će dati šefovima još više moći i kontrole nad radnicima. Poslodavci ne smiju prisiljavati radnike na ugradnju čipova – naglasio je glavni tajnik TUC-a Frances O'Grady za Guardian.

Telegraph piše kako je u Švedskoj čipirano 4000 građana, a, očekivano, nisu svi bili oduševljeni na prvu.

- Da je inicijativa došla od vlade, nema šanse da bi bila prihvaćena. Mi smo privatna kompanija, radimo ovo s građanima, za građane – naglasio je osnivač Biohaxa.

Prva osoba s čipom

Uskoro planiraju otvoriti ured u Londonu, a poznati su po suradnji sa švedskim željeznicama gdje putnicima omogućuju kupovinu karte pomoću čipa u dlanu. Inovator Steven Northam prva je osoba u Velikoj Britaniji koja si je dobrovoljno ugradila čip kako vi mogao otvoriti kuću i pokrenuti automobil samo mahanjem dlana.

- Za deset do dvadeset godina ključevi će biti prošlost, sve ćemo otvarati dlanom – rekao je Northam za Telegraph.

On je osnovao i kompaniju BioTeq koja je u Velikoj Britaniji dosad čipirala oko 150 ljudi, a svoju tehnologiju izvezla je u Španjolsku, Francusku, Njemačku, Japan i Kinu.


09. studenog 2018.

Poslodavci su godinama pljeskali političarima, a sad plaču da nema radnika

Goran Vojković, (Index.hr) KUKNJAVA poslodavaca kako "nedostaje radnika" postaje već patetična. Eto, zbog nedostatka radnika će sada zatvarati birtije, uz pompu kao da se zatvaraju HNK ili Muzej suvremene umjetnosti, a ne ugostiteljski objekti kakvih ima na tisuće.

Kukaju uz ugostitelje i drugi jer, eto, jadni nisu navikli da je tržište rada - upravo tržište gdje se nalaze poslodavac sa svojom ponudom i radnik sa svojim zahtjevima, pa ako se dogovore, dogovore se, ako ne, svatko na svoju stranu.

Tržište rada nije kada 1000 jadnika moli posao za minimalac, a s druge strane tip u razdrljenoj košulji da se vide dlake ispod potkošulje ponavlja: "Ako ti nećeš, ima tko hoće!"

Par savjeta poslodavcima

Kao prvo, idemo malo pomoći poslodavcima s nekoliko tipičnih fraza kojima mogu privući radnike:

Umjesto: "Kod nas se radi dok ima posla!",

treba reći: "Nakon 8 sati se vadi tekica i upisuju prekovremeni koji se plaćaju 50 % više!"

Umjesto: "Porezi na plaće su veliki!",

treba reći: "Platit ćemo vam prijevoz i treći mirovinski stup, to je neoporezivo, a naravno tu je i regres, božićnica i dar za djecu!"

Umjesto: "Ugovor je na određeno!",

treba reći: "Platit ćemo vam MBA pa ćemo vas time vezati naredne tri godine!"

Umjesto: "Posao je dinamičan i nema radnog vremena!",

treba reći: "Neću ti lagati, treba mi čovjek 100 % vremena, ali plaća je tri prosječne, imaš službeni auto 24 sata, mobitel, karticu za troškove i da si tu kada god treba!"

Dragi poslodavci, da nije možda problem u vama?

Jednostavno je, zar ne? Vidite, dragi poslodavci, na zajedničkom tržištu na kojemu je preko 250,000.000 ljudi spremnih raditi, ako se nitko ne želi javiti vama, da nije možda problem u vama, a ne u tih četvrt milijarde ljudi? Da niste negdje nešto pogrešno izračunali? Kao prvo, stvari tipa prijevoz ili uplata u Treći mirovinski stup ili regres do nekog se iznosa ne oporezuju - pa ih počnite isplaćivati. Kao drugo, možete početi plaćati ljude kao u Njemačkoj pa neće odlaziti. Stvar dogovaranja posla i stvar dogovaranja cijene posla, što je tu nejasno? Ako radnik može negdje dobiti više - onda će ići tamo gdje dobiva više. Ne prodajete ni vi pivo po 8 kuna ako ga možete prodati po 14.

"Ali porezi su veliki, teško se posluje, puno je parafiskalnih davanja!" zavapit će poslodavci. Slažem se. Apsolutno su porezi previsoki i za njih dobivamo premalo (druge zemlje velikih poreza imaju i bitno višu razinu javnih usluga). Ali evo 20 godina idem na razne skupove, konferencije, evente, seminare i ostale događaje koje organiziraju poduzetnici i poslodavci, i znate što? Nikada se nitko od tih vrlih poduzetnika koji se danas bune nije nikome otvoreno i jasno žalio. Nikada nisam čuo riječ kritike političaru ili kakvom običnom potrčku iz ministarstva.

Na svim tim događajima na kojima sam bio, nagledao sam se samo uvlačenja i dodvoravanja svakoj političkoj faci, svakom politički imenovanom uhljebu, nagledao sam se svih oblika "ljubljenja bika među rogove".

Traže pokroviteljstvo onih koji su uništili državu

Nađu se privrednici, ovi koji se sada žale da nema radnika, nađu se unutar svoje komore, gospodarske, obrtničke, neke treće i znate što je prva stvar? Tko će dobiti kakvo političko pokroviteljstvo i tko će dobiti pola sata ministra da pročita govor koji su mu drugi pripremili.

Dvadeset godina uredno sam gledao i slušao kako se vlasnici firmi i direktori uprava smiješe svakoj političkoj faci, klanjaju svakom uhljebljenom načelniku, gotovo pa ljube ruku svakog ministra – upravo onih ljudi koji im nabijaju poreze, prireze, parafiskalne namete. Mogu misliti što je tek na lokalnoj razini - "treba gospon načelnik piće, ručak, plakate za izbore, posao za nećaka?"

Posebno je ljigavo kada par sati nakon "eventa" navodni veliki kritičari režima ponosno stavljaju po Fejsu fotografije na kojima su kraj pomoćnika ministra, državnog tajnika ili (to je tek ulov!) ministra. Umjesto da su te političare ismijali, da su njihovu glupost i ekonomske programe koji se temelje samo na nabijanju poreza upravo pred tim istim političarima proglasili glupošću, umjesto da su stranačkim čelnicima uredno rekli da su totalni nesposobnjakovići - stotine poduzetnika u ovoj zemlji klanjaju se svakoj političkoj šuši nadajući se kakvoj pinki, maloj nabavi ili barem bagatelnoj nabavi Pelikan gumica za brisanje.

Poslodavci su uvelike sami krivi

Kao što su radnici koji su sami dopustili da ih se masovno prijevremeno umirovi prije 20 godina uvelike krivi za svoje mizerne mirovine, kao što su radnici koji su kao vlasnici dionica pustili raznim nesposobnjakovićima da im upravljaju firmama uvelike krivi za propast tih firmi - tako su i hrvatski poslodavci uvelike sami krivi za ono što im se događa.

Oni koji su trebali biti glasni - poslodavci, obrtnici, dioničari - šutjeli su i time jasno odobravali suludu politiku nesposobnih političara ove zemlje. Ne samo da su šutjeli već su i pljeskali. Pa sada, dragi poslodavci, sami konobarite, vozite dostavu, pišite ugovore, postavljajte laminate i varite ograde - samo je par postotaka vas vikalo protiv porezne presije i državne pljačke, ostali su šutjeli čekajući neku pinku. Kada ste tako pametni, ili osigurajte uvjete rada kakvi su u Austriji ili Njemačkoj, ili radite sami. I ne kukajte nam više. Dosadni ste i predvidljivi.

Naravno, cijela priča se ne odnosi na onih nekoliko poslodavaca koji se nisu prodavali političarima za osmijeh i nadu u kakav poslić, no njima je i samima jasno kako stvari stoje i tko je odgovoran. Ova skupa i neefikasna država, dragi poslodavci, djelo je i vašeg defetizma i uvlačenja svakoj šuši s političkim imenovanjem, djelo je jeftine prodaje politici za mogućnost kakve sitne javne nabave.

Takav ste svijet stvorili pa sada i uživajte u njemu. Naivaca koji će raditi za vaš sitniš više nema.

Slovenci će uskoro imati duplo veći minimalac od nas. Koliko bi trebao iznositi u Hrvatskoj?

PODIZANJE MINIMALNE PLAĆE
Minimalna plaća u Sloveniji uskoro će biti dvostruko viša nego u Hrvatskoj, gdje ove godine iznosi 2.751 kunu neto.Hrvatska je po iznosu minimalca i inače u donjem društvu Europske unije. Manji minimalac imaju samo Mađari, Latvijci, Rumunji, Litvanci i Bugari

(Novilist.hr) - Minimalna plaća za puno radno vrijeme u Sloveniji će se u iduće tri godine, sa sadašnjih 638 eura neto, postupno povećati na 736 eura, prema novom zakonskom prijedlogu koji podržava parlamentarna većina, a trebao bi stupiti na snagu s početkom iduće godine. Prijedlog izmjena zakona o minimalnoj plaći u srijedu je u zakonodavni postupak uložila stranka Ljevica (L) koja ne sudjeluje u vladi, ali podržava socijalni dio njenog programa. Potpisalo ga je 52 zastupnika, među kojima i svi iz vladajuće koalicije premijera Marjana Šarca pa ne bi trebao imati teškoća za prolaz u 90-očlanom zastupničkom domu. Nešto više plaće tako bi od iduće godine dobilo oko 8 posto radno aktivnog stanovništva kojima poslodavci isplaćuju zakonski zajamčenu minimalnu plaću za puno radno vrijeme, s time da bi se ona do predviđenih 736 eura povećavala do 2021. godine. Minimalna zajamčena plaća je u ovoj godini iznosila 638 eura neto, odnosno 843 eura u bruto iznosu.

Skepsu prema novom povećanju minimalne plaće izražavaju poslovne udruge, jer se poslodavci boje pada profitabilnosti i konkurentnosti, dok sindikati promjenu zakona o minimalnoj plaći pozdravljaju.

Minimalna plaća u Sloveniji uskoro će biti dvostruko viša nego u Hrvatskoj, gdje ove godine iznosi 2.751 kunu neto.Hrvatska je po iznosu minimalca i inače u donjem društvu Europske unije. Manji minimalac imaju samo Mađari, Latvijci, Rumunji, Litvanci i Bugari.


05. studenog 2018.

Sindikalci pred Saborom pozivali zastupnike da odbace mirovinsku reformu

NIZ KRITIKA

(Tportal.hr) - Predstavnici Nezavisnih hrvatskih sindikata, Saveza samostalnih sindikata Hrvatske i Matice hrvatskih sindikata u četvrtak su, uoči saborske rasprave o paketu zakona o mirovinskoj reformi, pozvali saborske zastupnike da ne podrže predloženu reformu. Ispred zgrade Sabora, predstavnici triju sindikalnih središnjica zastupnicima su dijelili pismo koje su središnjice poslale saborskim klubovima, a u kojima su pobrojale svoje primjedbe na predložene izmjene Zakona o mirovinskom osiguranju. Sindikati traže da predlagatelj, dakle Vlada, odustane od podizanja dobi za odlazak u starosnu i prijevremenumirovinute zakonski vrati dobnu granicu s predloženih 67 na 65, odnosno 60 godina života. Neprihvatljiv im je prijedlog da se već od 2027. dob za odlazak u starosnu mirovinu dugogodišnjih osiguranika sa sadašnjih 60 poveća na 61 godinu.

Nisu im jasni argumenti prijedloga da se i prijevremenim umirovljenicima omogući rad na pola radnog vremena, uz zadržavanje mirovine, a neprihvatljiv im je i prijedlog lineralnog umanjenja mirovina za 0,34 posto za svaki mjesec ranijeg umirovljenja. Sadašnji model, po kojem stopa umanjenja pada što je osiguranik bliže uvjetima za starosnu mirovnu, ipak stimulira kasniji odlazak u prijevremenu starosnu mirovinu ističu tri sindikalne središnjice.

Načelno im je, navode, prihvatljiv prijedlog koji radnicima kod odlaska u mirovinu daje mogućnost izbora za njih povoljnijeg rješenja, dakle ili ostanak u oba mirovinska stupa ili prebacivanje sredstava u 1. stup.

Sabor će danas, u prvom čitanju, raspravljati o paketu od šest zakonskih prijedloga cjelovite mirovinske reforme kojem se sindikati i oporba snažno protive, a za koji resorni ministar Marko Pavić tvrdi da će omogućiti povećanje mirovina, dugoročnu financijsku održivost mirovinskog sustava i ojačati 2. mirovinski stup.

Reformom se predviđa produljenje životne dobi za odlazak u punu starosnu mirovinu na 67 godina života već od 2033., oštrije kažnjavanje prijevremenog umirovljena od čak 20,4 posto za pet godina ranijeg odlaska u mirovinu, te izbor za osobe rođene nakon 1962. hoće li ostati u oba mirovinska stupa ili preći u 1. mirovinski stup.

Sindikat: Prevelik broj umirovljenika rezultat i "dobre" prakse državnih tijela i institucija

(HINA) -  Sindikat državnih i lokalnih službenika i namještenika Hrvatske upozorio je u četvrtak da preveliki broj umirovljenika i njihova dobna struktura nisu posljedica samo nepovoljnih kretanja na tržištu rada u vrijeme rata, pretvorbe i gospodarske krize, već i "dobre“ prakse državnih tijela i institucija koji od radno sposobnih i na ostanak u svijetu rada spremnih građana silom zakona, ali i njihovom nezakonitom i restriktivnom primjenom, stvaraju nove umirovljenike. U Sabor su u srijedu upućene izmjene Zakona o mirovinskom osiguranju koje bi trebale stimulirati odlazak u mirovinu u starijoj životnoj dobi i s dužim mirovinskim stažem i ubrzati izjednačavanje dobi za žene u odnosu na muškarce za odlazak u starosnu i prijevremenu mirovinu, podsjeća sindikat u priopćenju.

No, država istodobno stvara nove umirovljenike od državnih službenika koji u mirovinu odlaze ranije zahvaljujući zakonu koji je donijela aktualna Vlada i žena koje Hrvatski zavod za zapošljavanje (HZZ) briše iz evidencije nezaposlenih osoba jer ostvaruju pravo na starosnu mirovinu po prijelaznom režimu, ali nisu navršile 65 godina života.

Sindikat podsjeća da su u lipnju prošle godine usvojene izmjene Zakona o državnim službenicima, po kojima od 1. siječnja ove godine državni službenici više ne mogu raditi do kraja kalendarske godine u kojoj su navršili 65 godina života, već im državna služba prestaje s danom navršenja te starosne dobi.

Također naglašava da HZZ ne smatra nezaposlenim osobama žene koje nisu u radnom odnosu, ako imaju manje od 65 godina i ispunjavaju uvjete za starosnu mirovinu po prijelaznom režimu izjednačavanja starosne dobi za odlazak u mirovinu između žena i muškaraca.

Takva praksa ne samo što stvara veći broj umirovljenika, nego je nezakonita i diskriminatorna pa je tako pravobraniteljica za ravnopravnost spolova temeljem pritužbe sindikata upozorila HZZ da se takvim tumačenjem izravno diskriminiraju žene, jer ih se stavlja u nepovoljniji položaj od muškarca kojem prestane radni odnos.

Pravobraniteljica dodaje kako analiza podataka koje sadrži Eurostat ukazuje da je niska stopa radne aktivnosti žena u Hrvatskoj generacijski problem. Tako u dobnoj skupini od 60 do 64 godine stopa aktivnosti žena iznosila je tek 18,3 posto, dok je za muškarce bila značajno viših 35 posto.

Zbog pada radne aktivnosti žena kada prijeđu prag od 50 godina života, pravobraniteljica ukazuje da je neophodno razvijati mjere koje bi poticale ostanak žena na tržištu rada i nakon tog praga, a ne ih nepravilnim tumačenjem i primjenom zakona izravno onemogućavati u tome, stoji u priopćenju.

Eurostat: U Hrvatskoj 1,2 milijuna ljudi na rubu siromaštva

Autor: Lider/Hina - Eurostat je objavio podatke koji pokazuju silazni trend opasnosti od siromaštva i društvene isključenosti u zemljama Europe, dok je u Hrvatskoj 27,9 posto od ukupnog stanovništva na rubu siromaštva, što je svrstava u gornji dio zemalja s velikim postotkom opasnosti od siromaštva. Eurostat za Hrvatsku nije imao podatke 2008. godine, stoga se vide samo referentni pokazatelji za 2017. bez mogućnosti usporedbe. U Hrvatskoj živi 27,9 posto ljudi na rubu siromaštva ili društvene isključenosti, što je skoro 1,2 milijuna ljudi. S tim brojkama spada u sam vrh europskih zemalja s velikom opasnosti od siromaštva. Hrvatska tako bilježi manji rizik od šest članica EU, dok veći rizik ima od čak 21 članice. Skoro 20 posto ljudi u Hrvatskoj u opasnosti je od siromaštva nakon što prime socijalne naknade, dok okvirna brojka od 10,3 posto pokazuje koliko ljudi si ne može priuštiti četiri od devet materijalnih dobra potrebnih za život, poput plaćanja računa, neočekivanih troškova, ne posjeduju automobil, televizor, ne hrane se proteinski bogatom prehranom svaka dva dana poput ribe ili mesa, te si ne mogu priuštiti tjedan dana putovanja i odmora.

Postotak ljudi do 59 godina koji su u 2017. radili manje od 20 posto svojeg radno sposobnog vremena (studenti isključeni) bilo je 13 posto, što je i najgori pokazatelj za Hrvatsku, po kojem je na četvrtkom mjestu u EU, odmah iza Irske, Grčke i Belgije.

Istraživanje dolazi u susret Međunarodnom danu borbe protiv siromaštva (17. listopada), a Eurostatovi podaci istraživanja rizika od siromaštva pokazuju silazni trend, gdje je između 2009. i 2012. godine bilo 25 posto Europljana na rubu siromaštva, dok se ta brojka smanjila na 22,5 posto u 2017. godini.

U Europskoj Uniji 112,9 milijuna ljudi bili su na rubu siromaštva ili društvene isključenosti u 2017. godini. Statistika je obuhvatila ljude koji graniče sa siromaštvom nakon primanja socijalnih naknada (doplatci, bespovratna pomoć i slično), onih koji su teško lišeni materijalnih dobara potrebnih za život i onih koji su radno sposobni ali u godinu dana rade manje od 20 posto svojeg vremena.

Prema Eurostatu, silazni trend siromaštva ključan je dio europske strategije Europa 2020, koja za cilj ima povećanje zaposlenosti, BDP-a, i razine obrazovanja, a u planu je smanjenje emisije stakleničkih plinova i stope ljudi koji žive na rubu siromaštva.

U ostatku Europe najveći rizik od siromaštva imaju Bugari (38,9 posto), iako su zabilježili pad opasnosti od siromaštva za 5,9 posto, a slijede Rumunji i Grci.

Najmanji rizik bilježe Češka (12,2), Finska (15,7), i Slovačka (16,3), dok Slovenija i Francuska dijele 17,1 posto opasnosti.

Najveće povećanje bilježi Grčka u kojoj se s 28,1 posto u 2008. godini, u 2017. taj postotak popeo na 34,8 posto opasnosti od siromaštva. Najveće smanjenje dogodilo se u Poljskoj, koja je sa 30,5 posto pala na 19,5.

Postotak opasnosti od siromaštva povećao se u 19 zemalja članica EU, u jednoj je ostao stabilan, a u njih sedam se smanjio. Broj osoba teško lišenih materijalnih dobara povećao se u devet članica, a smanjen je u njih 18. Postotak radno sposobnih koji rade manje od 20 posto svojih mogućnosti povećao se u 18 članica, dok njih devet bilježi smanjenje.


23. listopada 2018.

Sindikat: Prevelik broj umirovljenika rezultat i "dobre" prakse državnih tijela i institucija

(HINA) - Sindikat državnih i lokalnih službenika i namještenika Hrvatske upozorio je u četvrtak da preveliki broj umirovljenika i njihova dobna struktura nisu posljedica samo nepovoljnih kretanja na tržištu rada u vrijeme rata, pretvorbe i gospodarske krize, već i "dobre“ prakse državnih tijela i institucija koji od radno sposobnih i na ostanak u svijetu rada spremnih građana silom zakona, ali i njihovom nezakonitom i restriktivnom primjenom, stvaraju nove umirovljenike. U Sabor su u srijedu upućene izmjene Zakona o mirovinskom osiguranju koje bi trebale stimulirati odlazak u mirovinu u starijoj životnoj dobi i s dužim mirovinskim stažem i ubrzati izjednačavanje dobi za žene u odnosu na muškarce za odlazak u starosnu i prijevremenu mirovinu, podsjeća sindikat u priopćenju.

No, država istodobno stvara nove umirovljenike od državnih službenika koji u mirovinu odlaze ranije zahvaljujući zakonu koji je donijela aktualna Vlada i žena koje Hrvatski zavod za zapošljavanje (HZZ) briše iz evidencije nezaposlenih osoba jer ostvaruju pravo na starosnu mirovinu po prijelaznom režimu, ali nisu navršile 65 godina života.

Sindikat podsjeća da su u lipnju prošle godine usvojene izmjene Zakona o državnim službenicima, po kojima od 1. siječnja ove godine državni službenici više ne mogu raditi do kraja kalendarske godine u kojoj su navršili 65 godina života, već im državna služba prestaje s danom navršenja te starosne dobi.

Također naglašava da HZZ ne smatra nezaposlenim osobama žene koje nisu u radnom odnosu, ako imaju manje od 65 godina i ispunjavaju uvjete za starosnu mirovinu po prijelaznom režimu izjednačavanja starosne dobi za odlazak u mirovinu između žena i muškaraca.

Takva praksa ne samo što stvara veći broj umirovljenika, nego je nezakonita i diskriminatorna pa je tako pravobraniteljica za ravnopravnost spolova temeljem pritužbe sindikata upozorila HZZ da se takvim tumačenjem izravno diskriminiraju žene, jer ih se stavlja u nepovoljniji položaj od muškarca kojem prestane radni odnos.

Pravobraniteljica dodaje kako analiza podataka koje sadrži Eurostat ukazuje da je niska stopa radne aktivnosti žena u Hrvatskoj generacijski problem. Tako u dobnoj skupini od 60 do 64 godine stopa aktivnosti žena iznosila je tek 18,3 posto, dok je za muškarce bila značajno viših 35 posto.

Zbog pada radne aktivnosti žena kada prijeđu prag od 50 godina života, pravobraniteljica ukazuje da je neophodno razvijati mjere koje bi poticale ostanak žena na tržištu rada i nakon tog praga, a ne ih nepravilnim tumačenjem i primjenom zakona izravno onemogućavati u tome, stoji u priopćenju.

U mirovinu sa 67; Sever: Nećemo se smiriti dok se to ne sruši

(HRT) - U Sabor je Vlada danas uputila cjelovitu mirovinsku reformu koja već mjesecima izaziva niz reakcija. Paket od šest zakona koji će promijeniti naše mirovine s, kako Vlada tvrdi, nekoliko ciljeva - u prvom redu, osigurat će veće mirovine, financijsku stabilnost i dugoročnu održivost mirovinskog sustava. Za koji godišnje, za sada, nedostaje čak 17 milijardi kuna. Sindikalna scena nezadovoljna je predloženom reformom, posebno dijelom koji se odnosi na dobnu granicu za odlazak u mirovinu, koja je 67 godina. Za subotu najavljuju prosvjed. Majda Burić, državna tajnica u Ministarstvu rada i mirovinskog sustava,rekla je kako želi umiritiumirovljenike - mirovine stižu na vrijeme i nadalje će stizati. Podsjetila je da je Vlada u svega dvije godine podigla mirovine za 6,4 posto. Imamo jako dobru tendenciju, s tomtendencijom nastavljamo i dalje. "Mirovinska reforma već od iduće godine donosi dodatno povećanje mirovina za 3 posto.Ona je nužnaza stabilnost mirovinskog sustava, želimojednakopravan položaj za sve naše skupine umirovljenika, želimo da i oni sa najnižim mirovinama, a njih je 246 tisuća, imaju više mirovine, izjavila je državna tajnica.

Krešimir Sever,predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikatakaže kako sindikati nemajuništa protiv povećanja mirovina od tri posto. No, sve ovo što je iznijeladržavna tajnicaon smatra dimnom zavjesom."Ne treba zaboraviti što se građanima nudi- skraćivanje prijelaznog razdoblja za izjednačavanje godina za odlazak u mirovinu žena i muškarca.Konačni cilj je dadobna granica za odlazak u mirovinu bude za sve 67 godina,što je zapravo ono na čemu inzistiraEuropska komisija, Svjetska banka, MMF... Ova vlada se prostrla pred takove tražitelje, njima je narod očito negdje u drugom planu. Mi ćemo protiv toga ustati, nećemo se smiriti dok se to ne sruši", ustvrdio je Sever.

Sever: Dođite na prosvjed, a ako se Vlada ne opameti spremni smo za referendum

SINDIKATI U AKCIJI
Čelnici triju sindikalnih središnjica zatražili su u srijedu pred Banskim dvorima, vezano za prijedlog mirovinske reforme, povratak dobne granice za odlazak u punu starosnu mirovinu na 65 godina, nepodizanje dobne granice za dugogodišnje osiguranike i ublažavanje penalizacije za prijevremeno umirovljenje, te su pozvali građane na prosvjed koji organiziraju u subotu u podne na Europskom trgu

(Tportal.hr) - Vlada je svojim prijedlogom mirovinske reforme pokazala da ispunjava ono što od nje traže Europska komisija i Svjetska banka, a hrvatski građani su joj očito manje važni. Orijentirali su se na zadovoljavanje apetita vladajuće koalicije i njezino održanje, umjesto da učine ono što građanima treba i što očekuju, izjavio je predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata Krešimir Sever.

Sever najavio prikupljanje potpisa za referendum

"Pozivamo građane u subotu na prosvjed, a ako se ni nakon toga ne opamete, krenut ćemo u prikupljanje potpisa za raspisivanje referenduma, najavio je Sever dodavši kako već pripremaju referendumsko pitanje. Po njegovim riječima, prikupljanje potpisa bi moglo početi kroz mjesec dana.

Osvrnuvši se na izjavu ministra rada i mirovinskoga sustava Marka Pavića da su u javnoj raspravi dobili samo 50-ak primjedbi na prijedlog reforme, Sever je rekao kako je raspoloživo vrijeme bilo kratko i da se po prvi puta nisu mogli očitovati na pojedine članke zakona, nego samo na cjelovit zakonski prijedlog.

Vjerujemo da bi u protivnom očitovanja bilo puno više, a povrh toga Vladu je očito "zažuljalo" što su sindikalne središnjice iznijele zajedničke primjedbe oko vraćanja dobne granice na 65 godina za punu starosnu mirovinu, dodao je.

Podsjetio je da se u Hrvatskoj prosječno kraće živi nego u EU, radi se u težim uvjetima, vrijeme zdravog življenja nakon umirovljenja je na polovici prosjeka EU-a, a osim toga radnici u Hrvatskoj ne idu u prijevremenu mirovinu jer im se ide, nego ih se rješavaju poslodavci.

Novosel: Zaboravite kada ćete ponovno doći na vlast

Predsjednik Saveza samostalnih sindikata Hrvatske Mladen Novosel poručio je Vladi i ministru Paviću da svaka manipulacija s hrvatskim građanima i svaka prijevara hrvatskih radnika može koristiti vladajućoj garnituri i jednom krugu ljudi, ali dugoročno će posljedica biti ista kao što je bila za Vladu Zorana Milanovića, koji je prevario hrvatske građane i radnike i umanjio njihova prava 2014.

"Isto čini sad i Vlada Andreja Plenkovića i neka se zapitaju kolike su šanse da ponovno dođu na vlast. Nakon slijedećih izbora, ako i ne bude prijevremenih, zaboravite kada ćete ponovno doći na vlast u Hrvatskoj", rekao je Novosel pred Banskim dvorima.

Kada se Vlada već želi uspoređivati sa zemljama EU-a u kojima je dobna granica za odlazak u punu starosnu mirovinu 67 godina, tražimo da isto tako u Hrvatskojminimalna plaća bude iznad 1000 eura, prosječna viša od 2500 eura, te da radni i socijalni uvjeti budu kao u zemljama u koje je 200.000 naših radnika otišlo u proteklih nekoliko godina. Kada takvi uvjeti budu u Hrvatskoj, pozdravit ćemo i rad do 70-te godine, istaknuo je Novosel.

Zastupnici koji dignu ruke za prijedlog reforme čine grijeh prema budućim generacijama

Pozvao je sve hrvatske radnike, neovisno o članstvu u sindikatu, studente, sadašnje i buduće umirovljenike, da u subotu u podne dođu na prosvjed na Europski trg, zbog budućnosti njih i njihove djece i da pošalju poruku Vladi da ne čini grijeh nad budućim generacijama.Poruka je saborskim zastupnicima, koji će idućeg tjedna dobiti taj zakonski prijedlog, ako dignu ruku za njega to će biti protiv budućnosti hrvatskih građana, rekao je Novosel.

Na pitanje jesu li sindikati spremni nastaviti pregovore s Pavićem, Novosel je odvratio kako neće pregovarati do onog trenutka dok Pavić ne bude spreman argumentirano razgovarati, a ne manipulacijom. "Pregovora sigurno neće biti nakon prosvjeda i za vrijeme prikupljanja potpisa za referendum, jer pregovora o nepravdi nema", poručio je Novosel.

Odgovarajući na upit koliki odaziv očekuju na prosvjed, Sever je rekao kako očekuju pun Europski trg(5000 do 6000 ljudi) i okolicu, napominjući kako nisu mogli dobiti lokaciju na Trgu bana Jelačića zbog zauzetosti do kraja studenoga.


12. listopada 2018.

Vlada donosi novi zakon o minimalcu! Evo koje se promjene uvode

POSLODAVCI I RADNICI
Ove godine oslobođenje koristi 12 tisuća tvrtki za 45 tisuća radnika koji su cijelu prošlu godinu bili na minimalcu

AUTOR Ljubica Gatarić

(VEČERNJI LIST) - Vlada odustaje od pomaganja tvrtkama putem neplaćanja zdravstvenih doprinosa! Od početka iduće godine minimalna bi se plaća trebala isplaćivati i određivati prema novim pravilima koje Vlada pokušava usuglasiti sa sindikatima i poslodavcima. Dio tih novih pravila predstavlja i odustajanje od ove godine uvedenog 50-postotnog oslobađanja od plaćanja zdravstvenih doprinosa za radnike na minimalcu. Ministarstvo rada najavilo je da priprema novi zakon o minimalnoj plaći koji će “stvoriti transparentan normativni okvir u kojem neće biti nejasnoća u određivanju minimalne plaće”.

Pomagali preko zdravstva

Bez obzira na to što je minimalna plaća prošle godine porasla 5 posto, na 3439,80 kuna bruto (2752 kune neto), te je u vrijeme donošenje odluke dogurala na 43 posto prosječne plaće u zemlji, rast ostalih plaća spustio je omjer minimalca na manje od 40 posto. Manjak radne snage pogurao je rast plaća pa je ove godine prosječna neto plaća također porasla pet posto i iznosi 6206 kuna.

Sindikati stoga traže od Vlade da zakonom veže minimalnu plaću uz određeni postotak prosječne plaće dok ne dosegne polovicu prosječne plaće u zemlji. Umjesto trenutačnih 3439,80 kuna minimalna bi plaća, prema sindikalnom prijedlogu, trebala biti 4220 kuna bruto, što znači da bi trebala rasti za četvrtinu. Minimalnu plaću uglavnom isplaćuju radno-intenzivne djelatnosti u tekstilnoj, obućarskoj, drvnoj i zaštitarskoj industriji čiji predstavnici tvrde da sa svojim poslovima ne mogu pratiti tolike povišice. Krešimir Sever iz NHS-a navodi da sindikati traže postupno povećanje minimalca do željenog udjela u iduće tri godine, s tim što bi iduće godine minimalac trebao porasti na46 posto prosjeka, odnosno 3880 kuna.

Ministarstvo se u dosadašnjoj fazi javne rasprave nije izjasnilo hoće li i koliko će povećati minimalac, no priprema mjere kojima će financijski pomoći poslodavcima u ugroženim sektorima. Te bi mjere trebale zamijeniti potkraj prošle godine uvedenu problematičnu poreznu olakšicu prema kojoj su tvrtke koje isplaćuju minimalnu plaću oslobođene plaćanja polovice doprinosa na plaću, gdje je najveći bio zdravstveni doprinos. Bio je to ustupak poslodavcima da ne otpuštaju radnike, no zdravstvo bi trebalo biti posljednji sustav preko čijih se leđa pomaže problematičnim tvrtkama.

Prema podacima Porezne uprave, minimalnu je plaću na početku godine prijavilo oko 12.000 tvrtkiza 45 tisuća zaposlenih, i to za radnike koji su cijelu prošlu godinu primali minimalnu plaću. Tvrtkama na minimalcu ta će državna olakšica ove godine ostaviti oko 160 milijuna kuna, koliko će manje uplatiti u proračun za radničke doprinose. Kako se očekivalo prenošenje izuzeća i u 2019. godinu, procjenjuje se da je broj radnika na minimalcu tijekom ove godine rastao.

– To smo od početka vidjeli kao krivu mjeru jer ona potiče tvrtke da postojeće radnike zadrže minimalcu i priključe im nove – veli Sever.

Ministarstvo rada najavljuje postupno odustajanje od olakšice. Neslužbeno doznajemo da će od početka 2019. za radnike na minimalcu tvrtke morati platiti 75 posto doprinosa na bruto dva (umjesto 50% ove godine), a od 2020. godine doprinosi bi se plaćali u punom iznosu. Kao kompenzacija za ukidanje olakšice tvrtkama će se preko Zavoda za zapošljavanje ponuditi novčani poticaji za zadržavanje radnika. Uvjeti za tu mjeru usuglašavaju se s Europskom komisijom.

Definicija ostaje

– Smanjenje tereta doprinosa na osnovicu prema minimalnoj plaći postupno se ukida jer se istovremeno predlaže bolje, ciljano rješenje koje će biti dostupno poslodavcima koji za isto imaju potrebu – navodi Ministarstvo rada. Po sadašnjem rješenju, u iznos minimalne plaće ne ulaze povećanja plaće koja radniku pripadaju za prekovremeni rad, noćni rad i rad nedjeljom i blagdanom, a u prijedlogu stoji da se definicija neće mijenjati.

‘Sindikalna’ upozorenja iz Svjetske banke

Autor: Goran Litvan

(LIDER) - MMF i Svjetska banka godinama rade u paru, kao dobar i loš policajac. Najprije MMF postavi dijagnozu i odredi terapiju, a onda se pojavljuje Svjetska banka sa ‘spasonosnim’ kreditima. Nakon svega, obično bogate države kreditori postaju još bogatije, a siromašne još zaduženije. No u posljednje vrijeme kao da dolazi do promjena u dosad neoliberalnim bastionima.

Potpredsjednik Svjetske banke za Europu i središnju Aziju Cyril Muller detektirao je problem rada na neodređeno vrijeme i založio se za jednaku zaštitu stalnih i povremenih radnika. A tu se itekako možemo prepoznati jer je Hrvatska u europskom vrhu prema udjelu prekarnog rada. No svjetski bankar tu se ne zaustavlja. Upozorava (nas) i da smo među državama u kojima su radnici najugroženiji zbog nadolazeće robotizacije.

Nepotrebno će postati čak 60 posto današnjih poslova, pogotovu onih jednostavnih, repetitivnih i manualnih, kojih je u Hrvatskoj više nego u većini europskih država. Zato se spominje prijedlog za širenje univerzalne socijalne pomoći i snažnije oporezivanje onih koji imaju novca. Svijet zaista ide k vragu kad je i Svjetska banka počela zastupati sindikalnu politiku.

NHS o Zakonu o minimalnoj plaći

NHS - Nezavisni hrvatski sindikati uputili su Ministarstvu rada i mirovinskog sustava svoje očitovanje na radni tekst novog Zakona o minimalnoj plaći koje u nastavku prenosimo u cijelosti:

Poštovani gospodine ministre!

Kao što smo ranije predlagali, ponovno naglašavamo da je potrebno propisati da iznos minimalne plaće treba uvećati za sve dodatke na plaću i naknade troškova nastalih u vezi s radom ostvarenih u obračunskom razdoblju koji radniku pripadaju temeljem zakona, kolektivnog ugovora, pravilnika o radu ili ugovora o radu.

Naime, važeći Zakon, kao i ovaj radni tekst novog Zakona o minimalnoj plaći, u stavku 2. članka 3. propisuje kako se iz iznosa  minimalne plaće isključuju samo pojedini dodatci na plaću, točnije prekovremeni rad, noćni rad i rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi. Kako postoje različite vrste dodataka, čiji nazivi nisu uvijek u potpunosti ujednačeni, mišljenja smo kako nije potrebno nabrajati dodatke (pogotovo jer nisu nabrojeni svi), već propisati kako smo naveli u dopisu. Time zakonsko rješenje postaje sveobuhvatnije, jasnije i preciznije te se otklanjaju sve nejednakosti postupanja u praksi koje dovode do toga da, neovisno o tome što je jasno kako je propisani iznos minimalne plaće osnovica na koju se pridodaju svi drugi dodatci na plaću, sve one dodatke koji zakonom nisu izrijekom navedeni kao izuzetci, poslodavac može uračunati u iznos minimalne plaće i tako radnika oštetiti za pripadajuće dodatke. Ovako kako smo predložili to neće moći pa tako neće moći niti zloupotrijebiti sam institut minimalne plaće i njegovu svrhu.

Stoga predlažemo da st. 2. čl. 3 glasi:

„Plaća iz stavka 1. ovog članka uvećava se za iznose dodataka na plaću i naknade troškova u vezi s radom ostvarenih u obračunskom razdoblju koji radniku pripadaju temeljem zakona, kolektivnog ugovora, pravilnika o radu ili ugovora o radu.“

Imajući u vidu da je dogovoreni cilj postupno povećanje postotnog udjela minimalne plaće u prosječnoj plaći RH, što i ministarstvo svake godine naglašava i obećava javnosti, predlažemo izmjene i nadopune članka 6. na način da se uistinu i osigura to povećanje  udjela.  Cijenimo što   ste prihvatili naš prijedlog  da se  propiše vremensko

razdoblje za koje se promatra prosječna bruto plaća što sprječava manipulacije s iznosima i osigurava postojanost u promatranju kretanja udjela minimalne plaće u prosječnoj plaći. Ipak, i dalje stojimo pri stavu kako nema razloga da se u promatranje ne uključi i kolovoz jer taj podatak DZS u pravilu objavljuje krajem listopada tekuće godine, a ove godine će biti poznat 25. listopada. Osim toga, kod statističkih pokazatelja važan je što veći obuhvat.

Kako su ranija iskustva pokazala da taj udio tijekom godine postupno pada, jer ostale plaće tijekom godine u pravilu rastu, dolazi do situacije da se navedeno opredjeljenje vlade i sindikata o povećanju udjela minimalne plaće u prosječnoj plaći, s ciljem približavanja udjelu od 50%, niti približno ne ostvaruje. Štoviše, već se godinama održava na približno istom udjelu. Navedeno potkrjepljuje činjenica kako je udio bruto minimalne plaće utvrđene za ovu godinu u prosječnoj bruto plaći, isplaćenoj u pravnim osobama za prvih sedam mjeseci prošle godine, iznosio 42,96%, dok je njen udio u prosječnoj bruto plaći isplaćenoj u pravnim osobama za prvih sedam mjeseci ove godine pao na 40,76%. Iz ovoga je razvidno kakao se taj udio svake godine iznova smanji za približno 2 postotna boda, točnije, ove godine i malo više. I tako u krug, iz godine u godinu.

Uzimajući u obzir činjenicu da aktualna porezna reforma najmanje pomaže radnicima s najnižim primanjima, a udio minimalne plaće u prosječnoj se plaći već godinama zadržava na približno istoj razini jer se taj udio tijekom godine smanji za približno dva postotna boda i kako se prema najavama očekuju značajnija povećanja plaća zbog velikog iseljavanja stanovništva i time nedostatka radne snage, sve kako bi se stimulirao ostanak radnika u Hrvatskoj (što će rezultirati i većim padom tog udjela), predlažemo da se u novom Zakonu o minimalnoj plaći propiše da će udio bruto minimalne plaći u prosječnoj bruto plaći isplaćenoj u pravnim osobama u razdoblju od siječnja do kolovoza 2018. godine, u narednoj, 2019. godini, iznositi 46%, u 2020. godini 50% (podatci o prosječnim bruto plaćama za razdoblje od siječnja do kolovoza 2019.), u 2021. 53% (podatci o prosječnim bruto plaćama za razdoblje od siječnja do kolovoza 2020. godine) da bi se ujedno u 2021. godini taj model preispitao u svrhu daljnjeg povećanja udjela minimalne plaće u prosječnoj (ili medijalnoj).

Nadalje, mišljenja smo kako je stavak 3. članka 6. prijedloga novog Zakona o minimalnoj plaći djelom kontradiktoran. Ako je već cilj povećanje udjela minimalne plaće u prosječnoj plaći, nije potrebno, osim kretanja plaća i inflaciju, spominjati kretanje nezaposlenosti i zaposlenosti, demografska kretanja te ukupno stanje gospodarstva. Osim toga, trenutno postoje olakšice za poslodavce koji isplaćuju minimalnu plaću, a i ove su godine osmišljene kompenzacijske mjere za ugrožene sektore. Uz sve navedeno, u ovom prijedlogu, u stavku 3. članka 6. pobrojani su preopćeniti pojmovi, koji tako navedeni ne predstavljaju konkretne ekonomske indikatore te njihovo nedefinirano promatranje može voditi suprotnom smjeru od onog što vlada iznosi u javnosti, a to je približavanje udjela minimalne plaće u prosječnoj plaći iznosu od 50%.

U 2021. godini, za koju predlažemo da bude godina preispitivanja ovog modela s ciljem daljnjeg povećanja udjela minimalne plaće u prosječnoj (ili medijalnoj) plaći, mogu se promatrati ekonomski indikatori, ali svakako jasnije definirani jer ovako „nabacani“ pojmovi ostavljaju veliku mogućnost kombinacijama koje ne moraju uvijek biti pozitivne.


S poštovanjem

Predsjednik

Krešimir Sever


03. listopada 2018.

Krešimir Sever za Dnevnik Nove TV: "Ljudi nam govore - sad je vrijeme, dajte krenite, nemojte sada stati!"

NAJAVILI PROSVJEDE
Piše: Dalibor Špadina

Sljedeći mjesec sindikati idu u prosvjed protiv Vladine mirovinske reforme. Ne slažu se s glavnim točkama niti smjerom reforme i tvrde da kompromis s ministrom rada Markom Pavićem nije moguć.

(Dnevnik.hr) - Sindikati su potpuno protiv mirovinske reforme. Žele da se u mirovinu ide sa 65 godina, a ne 67. Protiv su strože penalizacije ranijeg umirovljenja za radnike i traže penalizaciju poslodavaca. Protive se većem izdvajanju u drugi mirovinski stup. Poručuju da je vladina reforma za europsku komisiju, a ne građane. No, je li ipak moguć dogovor između sindikata i ministra Pavića ili će definitivno sindikati svoja prava tražiti na ulici? Izjave sindikalnih čelnika u srijedu ne nude optimizam da je dogovor moguć jer su daleko u stavovima od ministra no više o tome za Dnevnik Nove TV kazao jepredsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata Krešimir Sever.

Može li se postići dogovor s ministrom, što on nudi?

Po ovoj ponudi koju je on ponudio, mislim da dogovora neće biti. Čini mi se da nas nije dovoljno ozbiljno shvatio, a da s druge strane ove naše analize i naše prijedloge nisu dovoljno ozbiljno niti razmotrili. Za očekivati je da, s obzirom na takav njihov pristup, da će vjerojatno biti puno ozbiljniji u pristupu nakon prosvjeda koji pripremamo.

Vi zapravo tražite od Vlade da odustane od reforme kako ju je ona zamislila. Jeste li vi spremni popustiti imalo u vašim zahtjevima?

Mi smo spremni tražiti i tražimo da se cijeli sustav zaokrene. Da se ne ide u produljenje radnoga vijeka jer u Hrvatskoj za to doista nema uvjeta niti razloga, da se ne ide u ovakav oblik penalizacije prijevremenog umirovljenja jer ni za to nema razloga. Ne idu ljudi svojom voljom nego zato što ih se poslodavci rješavaju.

Jeste li spremni popustiti?

Pa spremni smo razgovarati o tome i pregovarati da se dob spusti, da se kod dugogodišnjeg osiguranika ne mijenja ništa, a da se, na kraju krajeva, kod prijevremenog umirovljenja sustav zaokrene na način da se penalizacija preokrene prema poslodavcima i da se, moguće, dijelom razgovara o duljini, koliko se dugo zapravo može biti u prijevremenoj mirovini. Dakle, umjesto pet godina možda nešto drugo.

Hrvatski građani baš i ne izlaze na prosvjede u velikom broju, mislite li da možete potaknuti dovoljan broj ljudi da Vladu potakne na popuštanje vašim zahtjevima?

Po onoj potpori koju već sada dobivamo različitom elektronskom poštom, presretanjem na cesti, nemamo prigovora od ljudi. Ljudi kažu: "Očito je, sad je vrijeme, dajte krenite. Nemojte sada stati". Ljudi su nezadovoljni cjelokupnom situacijom, nezadovoljni su svime što se događa, a ova mirovinska reforma, ovakva kakva jest, kolikogod se ministar trudio objašnjavati nekakve svoje poteze, ljudi vjeruju, shvaćaju i razumiju da će to ići isključivo na njihovu štetu.

Vjerujem da tu nećemo imati velikog problema oko toga da dovedemo ljude. Ne samo svoje članove nego i mlade, studente, nezaposlene, umirovljenike... Jer je ovo promjena na kojoj se, zapravo, temelji cijela budućnost Hrvatske.

GABRIJELA GALIĆ Nevolja trgovcima vraća slobodnu nedjelju

POD SVIJEĆAMA BURZE RADA
Autor: Gabrijela Galić

(GLAS SLAVONIJE) KOLUMNA - Slavonska općina Ivankovo ne tako davno prometnula se u pravi hit. Zatvorili su trgovine nedjeljom. I, čini se, nekih većih problema nisu imali u postizanju dogovora na razini prvog čovjeka općine i vlasnika trgovina. Sada se i Mursko Središće sprema na isti potez. I opet će jedan gradonačelnik nastojati postići dogovor s vlasnicima trgovina. Jedinice lokalne samouprave koje razmišljaju ne o zabrani, nego o dogovornom zatvaranju vrata dućana nedjeljom u javnosti se prikazuju kao socijalno osjetljive sredine. Možda u tim potezima dogovorne slobodne nedjelje za trgovce ima elemenata socijalne osjetljivosti. No, slobodan dan trgovcima za koji se u prošlosti borilo i zakonskim zabranama koje je rušio Ustavni sud, na žalost, više je posljedica nužde. Koja se, eto, poklopila sa željama koje nikada nisu ostvarene nekim drugim putem.

Zbog čega su danas jedinice lokane samouprave spremne i željne razgovarati s poslodavcima u trgovini i zbog čega tim istim poslodavcima nije problem pristati na zatvaranje trgovina? Prije svega, dugoročan proces demografskog propadanja danas očito postaje sve opipljiviji. Mladi se iseljavaju i nije tu problem samo iseljavanje izvan Hrvatske, već i dugogodišnjih unutarnjih migracija iz ruralnih u gradska područja. Pritom, kao država starimo i u budućnosti ćemo sve više stariti. Mala mjesta, naselja, sela, zaseoci, propadaju još od jučer.

Negativna demografska kretanja, sjetimo se, svojednobno su zatvorila na stotine poštanskih ureda. Naprosto, postali su neisplativi s obzirom na broj korisnika usluga. Sve je više naselja i u zaleđu Dalmacije i u Slavoniji u kojima se ni cipele ne mogu kupiti, a kamoli kakav imalo pristojniji odjevni predmet. To dovoljno govori o propadanju dijelova zemlje.

Cijeli taj proces ubrzalo je slobodno kretanje radnika, pa se danas iz Hrvatske sele cijele obitelji u pravcu neke od gospodarski stamenijih članica Unije. Poslodavci će reći da trenutno nedostaje preko 40 tisuća radnika, ne samo u onim tradicionalnim industrijama koje su oduvijek uvozile radnu snagu, makar sezonski, već i u uslugama poput trgovine. Donekle je to dobro, jer će makar i malo potaknuti rast plaća. No, unatoč permanentno otvorenim natječajima za radna mjesta, trgovine radnu snagu teško pronalaze. Studenti su, barem u gradovima, sve brojnija radna snaga u smjenanama trgovačkih lanaca. Pogotovo vikendima.

To je stvarnost. Stvarnost koja je izgleda i aktualnu vlast zagolicala pa se tako priprema podloga za novo zakonodavno rješenje zatvaranja dućana nedjeljom. Stvarnost koja će i velike poslodavce u trgovini »slomiti« pa, uskoro možda, više nećemo slušati priče kako bi zatvaranje trgovina nedjeljom dovelo do masovnog otpuštanja radne snage. Jer, radne snage ima sve manje pa neće imati koga otpustiti, ali će ih taj nedostatak radne snage nagnati da trgovcima omoguće dan odmora u neradnu nedjelju. Baš kao što se to već događa u nekim manjim mjestima. Reklo bi se, nevolja je trgovcima vratila nedjelju.

Zbog sve veće nejednakosti Hrvatska mora unaprijediti socijalne i porezne politike

SVJETSKA BANKA UPOZORAVA

(GLAS SLAVONIJE) - U Europskoj uniji treba unaprijediti javne politike u području rada, poreza i socijalne skrbi kako bi se zaštitile ranjive skupine radnika i riješila sve veća nejednakost koju izazivaju ubrzane promjene na tržištu rada i nove tehnologije, stoji u novom izvješću Svjetske banke, u kojem se upozorava i na situaciju u Hrvatskoj. U izvješću "Prema novom društvenom dogovoru: suočavanje s napetostima u raspodjeli dohotka u Europi i Srednjoj Aziji" poziva se na temeljito preoblikovanje socijalnih politika ne bi li se usporilo stvaranje sve većeg jaza između građana. Navodi se kako se za mnoge još uvijek može reći da pripadaju srednjem sloju po dohotku koji ostvaruju, ali ne i po materijalnoj sigurnosti koju uživaju. Tako se u nekim državama članicama EU-a udvostručila visina dnevnih primanja potrebna kako bi se izbjeglo zapadanje u siromaštvo. “Dugoročno zaposlenje s redovnom plaćom više ne čini normu, osobito za mlade, i moramo bolje shvatiti kako se stvara nejednakost i kako rast može postati uključiviji”, izjavio je potpredsjednik Svjetske banke za Europu i Srednju Aziju, Cyril Muller.

Iz Svjetske banke navode da se u Hrvatskoj od 2002. do 2013. broj zaposlenih na nepuno radno vrijeme ili na određeno razdoblje popeo s 11 na 15 posto. Kad su u pitanju mladi, pak, taj je rast bio još snažniji. Tako je u 2002. godini 29 posto zaposlenih u dobi od 20 do 24 godine radilo na nepuno ili određeno vrijeme, a u 2013. njihov se udio popeo na 45 posto, što je skok od 16 posto. Za prevladavanje navedenih izazova iz Svjetske banke preporučuju primjenu triju općih pristupa u javnim politikama. Oni se odnose na povećanje zaštite u svim vrstama ugovora o radu, uvođenje univerzalnih sustava socijalne skrbi, a savjetuju i proširenje poreznih osnovica s modela temeljenog isključivo na primitcima i izdatcima na sustav koji bi zahvatio one s višim primanjima. "Mnogi građani EU-a još uvijek ne znaju za uzlaznu mobilnost i osjećaju kako su upali u stupicu nejednakosti", poručuju iz Svjetske banke.

Primjerice, kažu da tako u Hrvatskoj okolnosti u kojima je pojedinac rođen čine važnije odrednice pristupa visokoškolskom obrazovanju za generacije koje su stasale početkom 2000-ih nego za generacije koje su se počele obrazovati prije tranzicije. "U slučaju RH indeks nejednakosti u mogućnosti pristupa visokoškolskom obrazovanju za dobnu skupinu rođenu 1980-ih dvostruko je veći negoli za one rođene 1940-ih", upozoravaju.H

U nekim državama EU-a udvostručila se visina primanja potrebnih kako bi se izbjeglo zapadanje u siromaštvo


21. rujna 2018.

Pavić: Ljudi će ionako odlaziti u mirovinu između 61. i 65. godine

(HRT) - U emisiji Hrvatskog radija "U mreži Prvog" o mirovinskoj reformi govorili su ministar rada i mirovinskog sustava Marko Pavić, Davor Majetić (HUP) i predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata Krešimir Sever. Ministar Pavić kazao je da su mirovine u mandatu ove vlade porasle za 6,3%. Za 284.000 ljudi koji primaju najnižu mirovinu primanja ćemo 1. srpnja 2019. povećati za tri posto. Za one koji idu u mirovinu u idućih 10-15 godina želimo da imaju mirovine barem onoliko koliko imaju i sadašnji umirovljenici. Ako ništa ne promijenimo, oni će imati u prosjeku 600 do 700 kuna manju mirovinu. Za one najmlađe želimo jačanje drugog mirovinskog stupa i cijeli paket uz njega, kazao je.

Pavić: Cilj Vlade je da produljimo ostanak ljudi u svijetu rada

Što se tiče produljenja radnog vijeka, htio bih umiriti hrvatsku javnost. Znam da će u prosjeku ljudi odlaziti u mirovinu između 61. i 65. godine života. To je tako jer postoji institut dugotrajnog osiguranika. Samo 20% hrvatskih umirovljenika ima 40 godina radnog staža. Cilj Vlade je da produljimo ostanak ljudi u svijetu rada s 30 godina. Nijemci u prosjeku imaju 37 godina staža,rekao je ministar Pavić.

Ova politika Vlade ide u smjeru da se ne produlji toliko godište ljudi koji rade, već da se poveća radni staž. Ako ulazite na tržište rada s 18 godina, sa 61 godinom možete u mirovinu. Ako pak studirate i redovno završavate s 41 godinom staža i 65 godina starosti, možete u mirovinu. Tako će većina hrvatskih umirovljenika ići između 61. i 65. godine starosti u mirovinu. U mirovinu sa 67 godina starosti ići će oni koji su kasno stupili na tržište rada ili nisu sakupili dovoljno godina radnog staža.

Upravo zato što imamo mlađu populaciju umirovljenika, želimo omogućiti ljudima da rade. Cilj Vlade je i omogućiti umirovljenicima da rade do 20 sati tjedno i primaju punu mirovinu. Pripadnici vojske i policije moći će raditi i do 8 sati, ali uz primanje pola mirovine.

Sever: Mirovinska reformadogovorena je bez sindikata

Sever je kazao da je cijela priča o mirovinskoj reformi završena unaprijed, i to bez sindikata, barem što se tiče nekoliko ključnih momenata. Također, nema nikakve pravne podloge za sve to, osim financijske, koja bi o tome govorila. Sasvim je jasno da se ne zna koliko je to poslova i zanimanja na kojima ljudi neće moći raditi do 67. godine starosti, a da nisu pod beneficiranim stažem.

Baš zbog toga što su devedesetih, a i ranih dvijetisućitih velike skupine ljudi ulazile u mirovinski sustav, same projekcije EK govore o tome da će Hrvatska oko 2070. biti među državama koje imaju najmanji pritisak troška mirovina na bruto domaći proizvod.

Majetić: I Vladi i poslodavcima cilj je održiv mirovinski sustav

Majetićje kazao da je mirovinska reforma za ljude i radnike. Ne bih se složio s ovim što govori gospodin Sever da je to protiv ljudi. Ono što nam je svima cilj, i poslodavcima i Vladi, je da imamo održiv mirovinski sustav i da ljudi od svoje mirovine mogu živjeti dostojanstveno.

Drugi stup mora ostati i mora ga se jačati, rekao je i podsjetio da je drugi stup bitan za razvoj tržišta kapitala.

Ono što je nužno je da moramo imati jako i uspješno gospodarstvo. Kada to bude tako, onda će ova diskusija biti manje dramatična i ljudi će imati više sigurnosti. Naglašavam, oni koji ne mogu raditi - neće raditi. Oni koji će imati mogućnost raditi, da budu motivirani da rade duže, jer je veća plaća, a onda će i više uplaćivati u mirovinu, pa će im i mirovina biti veća. Važno je da se stvori uvjerenje kod naših radnika da ćeono što uplaćuju u mirovinski fond utjecatina njihovu plaću sutra, istaknuo je Majetić.

Imaju li svi umirovljenici pravo na dodatak od 27%?

Na pitanje imaju li svi budući umirovljenici pravo na dodatak od 27%, Pavić je rekao da je taj dodatak uveden kada se nekada davno računala mirovina u odnosu na 10 najpovoljnijih godina te je potom objasnio kako se došlo do tog postotka.

Tražimo i način da to bude održivo za financije. Naime, da bi se problem od 27% riješio do 2040. godine, treba osigurati 40 milijardi kuna. To je 50% više sredstava nego što smo dali za brodogradnju. Ova vlada je odgovorna i traži način da se to isfinancira. Neki savjetnici iz Svjetske banke kažu nam da ukinemo 27%, ali mi ne želimo,rekao je ministar Pavić.

Gdje raditi do 67. kad bi svi mlade. HUP: Ima posla izvan Zagreba

MIROVINSKA REFORMA
AUTOR Romana Kovačević Barišić

Produljenje radnog vijeka do 67. godine mnogim starijima od 50, koji ne mogu naći posao, produljit će agoniju. Sindikati traže da se kazne poslodavci koji radnike prerano tjeraju u mirovinu

(VEČERNJI LIST) - Ubrzano produljenje radnog vijeka na 67 godina do 2031. godine u potpunom je raskoraku s praksom na hrvatskom tržištu rada gdje su stariji radnici nepoželjni poslodavcima i spadaju u skupinu teže zapošljivih skupina. Nesklad između zakona koji nam se piše i stvarnih okolnosti dodatno će produbiti problem i unesrećiti brojne ljude koji će dulje biti bez posla. Kako Vlada misli da će oni u tim uvjetima sebi osigurati egzistenciju i, posljedično, mirovinu? Čini se da joj to ne predstavlja problem. Podaci Hrvatskog zavoda za zapošljavanje govore da je među 817.010 zaposlenih od 2016. do danas, starijih od 50 godina posao dobilo samo njih 114.987. To je 14 posto. Najviše ih je zaposleno na određeno vrijeme. "Najveći je apsurd da Hrvatska udruga poslodavaca podržava prijedlog izmjena mirovinskog zakona da se produžava radni vijek do 67. godine, što ministar sav sretan ponavlja, a istovremeno poslodavci smatraju nepoželjnima radnike od 50 naviše, da uopće ne spominjem 60! Poslodavci se tih radnika rješavaju, ali podržavaju njihov dulji radni vijek?! To je licemjerje! Pogledajmo samo radnice u trgovinama, medicinske sestre, industriju, gdje radnici zbog radnih uvjeta, zbog zaštite na radu, već i nakon 60. godine teško mogu raditi! U svakom trgovačkom društvu koje dođe u poteškoće, prvi su na udaru bili radnici koji imaju bilo kakve uvjete za mirovinu, a tako je i danas. S jedne strane poslodavci ih se rješavaju, a s druge država ih kažnjava jer, eto, oni sami trče u mirovinu", govori Mladen Novosel, predsjednik SSSH.

Sindikati bilježe niz svjedočenja radnika kojima, čim se približe “kritičnoj” dobi, nude stimulativni odlazak. – Pritom im perfidno kažu da, ostanu li raditi, više neće moći obavljati isti posao – opisuje Krešimir Sever.

Posljedice “humanog” umirovljenja

Za prevelik broj umirovljenika s premalo staža krivi su podjednako poslodavci i država. Država je 1990-ih masovno dokupljivala staž radnicima prošlih firmi, a ta se praksa “humanog” umirovljenja nastavila, pri čemu je manji broj preisluženih radnika zbog zdravstvenog stanja samoinicijativno odabralo umirovljenje, podsjeća Sever. Proces se dodatno intenzivirao posljednjim izmjenama Zakona o radu, kada je dokinuta obaveza poslodavca da prvo ponude lakše radno mjesto pa tek onda umirovljenje. Međutim, kažnjeni su isključivo radnici –penalizacijom mirovina. Sada kad mirovinski sustav puca po šavovima, država opet rješava problem preko leđa radnika.

– Na radnike se udara s dvije strane. Produžit će radni vijek, poslodavci će ih se i dalje rješavati, a država na kraju kazniti penalizacijom. Mi tražimo da se penaliziraju poslodavci za slanje radnika u prijevremenu mirovinu, ali to su ignorirali – navodi Sever.

Činjenica je da se globalno produljio životni vijek ljudi, da stanovništvo stari i da se svugdje produljio i radni vijek. Međutim, uvjeti rada nisu svugdje isti niti sva zanimanja mogu raditi ljudi u nekim godinama.

Stariji radnici u pravilu svugdje su neželjeni, osim ako je riječ o deficitarnim zanimanjima i poslovnim procesima gdje je dragocjeno znanje pa nema zamjene. Policajci, pravosudni policajci i zatvorski čuvari te niz drugih zanimanja s beneficiranim radnim stažem ne mogu otići jer nema ljudi koji bi radili u tim radnim uvjetima – ustvrdio je Sever.

U HUP-u kažu da “postoje poslodavci koji daju prednost mlađima, ali i poslodavci i radna mjesta na kojima se posebno cijeni stručnost i profesionalno iskustvo, npr.računovodstvo.

– U Hrvatskoj ozbiljno nedostaje radne snage tako da se svi koji aktivno traže posao bez obzira na dob apsorbiraju na tržištu rada. Potražnja za radnicima posebno je prisutna izvan Zagreba, bez obzira na struku, a nude se poslovi čije plaće premašuju prosječnu hrvatsku plaću – poručuju iz HUP-a.

Prosjek godina 33 i pol

Među tisuću zaposlenih uOrbico Hrvatska, mali je broj starijih od 50.

– Možda jedan. Nemamo problem sa starijim radnicima, primio bih ih na radna mjesta gdje mogu raditi, no ovdje je trka na tržištu, iskrcavanje, nošenje tereta, a to nije za starije radnike. Po kancelarijama nema puno zaposlenih. Stariji radnici teško mijenjaju radne navike, a oni koji u radili u socijalizmu nemaju dobre radne navike – tvrdi Branko Roglić, vlasnik Orbica.

Đuro Horvat, vlasnik Tehnixa, kaže da je su svi koji su bili stariji dočekali kod njega punu mirovinu, a 50 posto ih je željelo raditi i nakon te dobi. Prosječna plaća je 1200 eura, imaju i trinaestu, a svoje radnice s poštovanjem naziva suradnicima. Tipična su firma, kaže – na održiv način.

No činjenica je da je prosjek godina ondje33 i pol,a samo sedam posto radnika starije je od 50 godina.

– U Hrvatskoj nije razvijena poslovna kultura. Svi bi trebali poštivati obaveze i prema radnicima i prema državi. Nisu u Uljaniku radnici štrajkali bez veze, već zato što im je ugroženo pravo na život! Normalno je da stariji radnici budu mentori mlađima, oni imaju vještinu, a mlađi brzinu, i to je sretan spoj – zaključuje Đ. Horvat.

Sever: Dovoljno je razloga da pozovemo ljude na ulice

Autor: I.M./HRT - Vlada je zauzela čvrsto stajalište da će provesti mirovinsku reformu s produljenjem radnog vijeka do 67. godine života, većom penalizacijom prijevremenog umirovljenja i bez dodatka od 27 posto za korisnike drugog stupa, ako ne prebace uplaćeni novac u prvi stup. Upravo čvrst stav Vlade oko ta tri, kako kažu sindikati, najvažnija pitanja, naveo je predstavnike sindikata da nakon manje od sat vremena napuste sastanak s ministrom Markom Pavićem, a i zagrijao atmosferu u našoj Temi dana u kojoj su gostovali pomoćnica ministra rada i mirovinskog sustava Melita Čičak i Krešimir Sever iz Nezavisnih sindikata Hrvatske. Severov komentar je da su i dugo izdržali na današnjem sastanku s obzirom da je, kaže, već iz ranijih najava ministra bilo jasno da se Vlada odstava oko ova tri pitanje neće nimalo pomaknuti.To su nama ključna područja ne zbog nas samih već zbog građana u cjelini i zbog onih koji danas rade i koji još nisu zaposleni, ali jednako tako i studenata, školaraca, svih onihkoji će tek doći na red, rekao je Sever.

Ne čudi ga što poslodavci podupiru ovakav smjer izmjene zakona jer su se, kaže, oni jednako lako rješavali starih ljudi i do sada, a sada će ih se riješavati još lakše. S druge strane, objašnjava, one koji će biti ranije potjerani u mirovinu čeka penalizacija od jedne petine mirovine koju bi ostvarili da su bili u punoj mirovini. Država će kazniti njih, a ne poslodavce, istaknuo je Sever. Naglasio je da je sasvim dovoljno razloga da pozovu ljude na ulicu jer Hrvatska nije spremna niti za produljenje radnog vijeka niti za ovakvu vrstu penalizacije.
Pomoćnica ministra Melita Čičak pojasnila je kako je sindikatima na prvom sastanku u lipnju predočeni podaci koji govore o trendovima u mirovinskom sustavu iz kojih proizlazi da prekratko radimo, da premali broj (svega 20 posto) ima 40 i više godina radnog staža, da imamo prilično veliki broj prijevremenih umirovljenja te da za mirovine trebamo osigurati 39 milijardi na godišnjoj razini, od toga 17 milijardi iz državnog proračuna.To je bio uvod u naše razloge zašto smatramo da treba duže raditi, kasnije ostvarivati mirovinu i omogućiti rad uz mirovinu, istaknula je Čičak. Naglasila je kako svi makroekonomski i ostali čimbenici pokazuju da moramo ove godine pristupiti cjelovitoj mirovinskoj reformi iza to osvijestiti i socijalne partnere i sveukupnu javnost.

Na to je Sever rekao kako su sindikati Vladi sve manje socijalni partneri. Vlada se toga partnerstva odrekla. Dva sastanka radne skupine, oba u revijalnom tonu, ozbiljni razgovori se uopće nisu otvorili, na primjedbe koje smo poslali prije dva mjeseca još nismo dobili odgovor, naveo je Sever.


17. rujna 2018.

Mirovinska reforma samo što nije: 'Jasno je da promjene mogu ići samo na štetu radnika i mladih'

VELIKA BURA ZBOG PROMJENA

Adrian De Vrgna

Unatoč kritikama, ne odustaju od njezina donošenja ove jeseni

(VIJESTI.hr) - "Mirovinska reforma samo što nije" - najavljuje mjesecima, pa tako i danas, ministar Marko Pavić. Dogovori su u završnoj fazi, a vladajući, unatoč kritikama, ne odustaju od njezina donošenja ove jeseni.Reforma donosi dulji radni vijek, ali bismo po umirovljenju trebali raspolagati s više novca. Vladajućima ne vjeruju ni sindikati ni oporba uz poruku- "bolje da ne radite ništa nego da dirate u osjetljiv sustav". Bruse se posljednji detalji mirovinske reforme. "Ono što smo predložili je ubrzanje za odlazak u mirovnu sa 67 godina, ali i druge stvari, da sadašnji umirovljenici mogu raditi 4 sata neovisno o statusu odnosno 8 ako su djelatne vojne osobe, bit će tu i povećanje minimalne mirovine", pojasnio je Marko Pavić (HDZ), ministar rada i mirovinskog sustava. Kasniji odlazak u mirovinu, dogodit će se i prije planiranog roka. Sada u punu starosnu mirovinu možemo sa 65. U Irskoj, za mnoge obećanoj zemlji, radi se i radit će se godinu dulje dok je Malta europski rekorder i u mirovinu se ide sa 62 godine.

Da pravdu treba potražiti na ulici, smatraju hrvatski sindikati.

"Radi toga jer je jasno da te promjene mogu ići samo na štetu radnika, mladih i novih generacija, ali i ovih koji rade. I tome se može oduprijeti ne dijalogom gdje nas se očito ne uvažava nego dijalogom s ceste", kazao je Krešimir Sever, predsjednik NHS-a.

I dok se na istoku i jugu s mirovinama krpa kraj s krajem, na zapadu umirovljenici žive i dulje i lagodnije.

Hrvatska je pri europskom dnu s prosječnih 2,600 kuna. U Irskoj je taj iznos gotovo tri puta veći, a u Luksemburgu je čak 13,500 razloga za umirovljeničko zadovoljstvo.

HDZ-ov ključni partner HNS hvali se svojim doprinosom.

"I taj dio će biti uveden da ljudi kad završe s uplatama u mirovinski fond da odmah jedan dio mogu dobiti natrag, a to ćemo utvrditi koliki dio", kaže Predrag Štromar (HNS), potpredsjednik .

Oporba nije oduševljena, a poruka vladajućima glasi - bolje da ništa ne diraju:

"Uskratom dodatka od 27 posto, kemijanje s nekakvim vraćanjem novca što dolazi iz HNS-a, to je uništavanje 2. stupa da bi se krpale proračunske rupe", smatra Davorko Vidović, politički tajnik SDP-a.

Osim što će očito morati raditi dulje, neizvjesno je hoće li hrvatski umirovljenici sutra živjeti bolje nego danas.

Nova talijanska vlada želi zaštititi tradiciju obiteljskog okupljanja – planira ukinuti rad velikih trgovačkih centara nedjeljom

Piše: Narod.hr

(Narod.hr) - Nova talijanska vlada do kraja godine uvest će zabranu rada nedjeljom u velikim trgovačkim centrima, nastojeći na taj način zaštititi tradiciju obiteljskog okupljanja nedjeljom, izjavio je u nedjelju zamjenik premijera Luigi Di Maio. U nastojanju da potakne gospodarski razvoj zemlje talijanski premijer Mario Monti liberalizirao je 2012. kupnju u trgovačkim centrima nedjeljom, unatoč pritisku Katoličke crkve i sindikata koji su se zalagali za održavanje obiteljske tradicije.“Ta liberalizacija zapravo uništava talijansku obitelj”, kazao je di Maio, vođa Pokreta 5 zvijezda. “Moramo ponovno ograničiti radno vrijeme trgovačkih centara”, rekao je novinarima.Početkom godine poljska vlada ograničila je rad centara nedjeljom.Talijanska i poljska inicijativa protivne su postupnoj liberalizaciji ograničenog rada trgovačkih centara nedjeljom u cijeloj Europi.

GABRIJELA GALIĆ Udar na mirovinski sustav pod točkom - zaboravljeno

POD SVIJEĆAMA BURZE RADA
Autor: Gabrijela Galić

(Novilist.hr) - Početkom Svjetskog nogometnog prvenstva ruski predsjednik Vladimir Putin najavio je mirovinsku reformu koja podrazumijeva duži ostanak Rusa u svijetu rada. Odlično odabran trenutak, ako se računalo da će nogometna euforija prikriti loše vijesti. No, to se nije dogodilo. Rusi su prosvjedovali i najavljuju nove prosvjede protiv podizanja životne dobi za umirovljenje kako muškaraca, tako i žena. Prije nekoliko dana samo se u Moskvi okupilo desetak tisuća prosvjednika, a građani su se i u drugim gradovima pobunili protiv najavljenih promjena. Žestoki otpor nagnao je Putina da donekle ublaži najavljenu reformu, no građane i oporbene političare to nije umirilo. Popularnost mu je naglo pala, novi prosvjedi se najavljuju, a politika pritvaranjem oporbenih političara nastoji spriječiti da građane ponovo izvedu na ulice. Otprilike u isto vrijeme kada je u Rusiji najavljena mirovinska reforma, u javnost su pušteni obrisi promjena u mirovinskom sustavu koje kani provesti domaća Vlada. Oštrije kažnjavanje prijevremenog umirovljenja, duži radni vijek, inovativno uništavanje drugog mirovinskog stupa – sukus su te reforme. O svemu će se razgovarati, poručivali su vladajući. No, tog razgovora nema. Radna skupina sastavljena od stručnjaka i zainteresirane javnosti sastala se u dva navrata, a ti su susreti organizirani više da vladajući imaju alibi da su socijalne partnere i stručnu javnost konzultirali.

No, od prvih informacija o promjenama koje bi u mirovinskom sustavu trebale uslijediti od iduće godine, kritike se ne stišavaju.

Međutim, na ulicama nismo vidjeli ni stotinjak, a kamo li deset tisuća nezadovoljnih građana koji prosvjeduju zbog reforme mirovinskog sustava. Tek su svoj glas »protiv« organizirano izrekle sindikalne centrale u krajnje nespretnom trenutku. Nacija opijena uspjehom nacionalne nogomente vrste gotovo nije ni primijetila da se nešto izvan nogometa događa.

Gdje smo danas? Uskočili smo u rujan. Tamo negdje od početka srpnja vladajući o mirovinskoj reformi nisu prozborili ni slova. Predstavnici stručne javnosti, kao i dio socijalnih partnera, resornom ministarstvu svoje su stavove dostavili na papiru i, generalno, popljuvali najavljene reformske mjere. Je li ih netko pozvao na nastavak dijaloga, nastavak pregovora o reformi? Još nije.

Mirovinska reforma preozbiljno je pitanje kojem aktualna Vlada pristupa kao da bira hoće li kupiti rajčicu od osam ili sedam kuna. Ako je doista kani provesti, na način kako je najavila, prelomit će je preko koljena. Naime, vremena za ozbiljan rad na reformi koja bi trebala stupiti s prvim danom iduće godine, nema. Želi li doista biti odgovorna prema građanima, najpametnije bi bilo da reformu, ako je uopće potrebna u opsegu kakav je planiran, odgodi i s punom pozornošću posluša što za reći imaju oni koji daleko više znaju o mirovinskom sustavu od aktualne administracije kojoj je jedina misao vodilja zadovoljiti želje Europske komisije. No, malo je vjerojatno da će se to dogoditi. Kao što je i malo vjerojatno da će se desetak tisuća građana na ulici pobuniti protiv nečeg što se tiče ama baš svakog stanovnika ove zemlje.


11. rujna 2018.

Udar na mirovinski sustav pod točkom - zaboravljeno

GABRIJELA GALIĆ Udar na mirovinski sustav pod točkom - zaboravljeno

POD SVIJEĆAMA BURZE RADA
Autor: Gabrijela Galić

(Novilist.hr) - Početkom Svjetskog nogometnog prvenstva ruski predsjednik Vladimir Putin najavio je mirovinsku reformu koja podrazumijeva duži ostanak Rusa u svijetu rada. Odlično odabran trenutak, ako se računalo da će nogometna euforija prikriti loše vijesti. No, to se nije dogodilo. Rusi su prosvjedovali i najavljuju nove prosvjede protiv podizanja životne dobi za umirovljenje kako muškaraca, tako i žena. Prije nekoliko dana samo se u Moskvi okupilo desetak tisuća prosvjednika, a građani su se i u drugim gradovima pobunili protiv najavljenih promjena. Žestoki otpor nagnao je Putina da donekle ublaži najavljenu reformu, no građane i oporbene političare to nije umirilo. Popularnost mu je naglo pala, novi prosvjedi se najavljuju, a politika pritvaranjem oporbenih političara nastoji spriječiti da građane ponovo izvedu na ulice.

Otprilike u isto vrijeme kada je u Rusiji najavljena mirovinska reforma, u javnost su pušteni obrisi promjena u mirovinskom sustavu koje kani provesti domaća Vlada. Oštrije kažnjavanje prijevremenog umirovljenja, duži radni vijek, inovativno uništavanje drugog mirovinskog stupa – sukus su te reforme. O svemu će se razgovarati, poručivali su vladajući. No, tog razgovora nema. Radna skupina sastavljena od stručnjaka i zainteresirane javnosti sastala se u dva navrata, a ti su susreti organizirani više da vladajući imaju alibi da su socijalne partnere i stručnu javnost konzultirali.

No, od prvih informacija o promjenama koje bi u mirovinskom sustavu trebale uslijediti od iduće godine, kritike se ne stišavaju.

Međutim, na ulicama nismo vidjeli ni stotinjak, a kamo li deset tisuća nezadovoljnih građana koji prosvjeduju zbog reforme mirovinskog sustava. Tek su svoj glas »protiv« organizirano izrekle sindikalne centrale u krajnje nespretnom trenutku. Nacija opijena uspjehom nacionalne nogomente vrste gotovo nije ni primijetila da se nešto izvan nogometa događa.

Gdje smo danas? Uskočili smo u rujan. Tamo negdje od početka srpnja vladajući o mirovinskoj reformi nisu prozborili ni slova. Predstavnici stručne javnosti, kao i dio socijalnih partnera, resornom ministarstvu svoje su stavove dostavili na papiru i, generalno, popljuvali najavljene reformske mjere. Je li ih netko pozvao na nastavak dijaloga, nastavak pregovora o reformi? Još nije.

Mirovinska reforma preozbiljno je pitanje kojem aktualna Vlada pristupa kao da bira hoće li kupiti rajčicu od osam ili sedam kuna. Ako je doista kani provesti, na način kako je najavila, prelomit će je preko koljena. Naime, vremena za ozbiljan rad na reformi koja bi trebala stupiti s prvim danom iduće godine, nema. Želi li doista biti odgovorna prema građanima, najpametnije bi bilo da reformu, ako je uopće potrebna u opsegu kakav je planiran, odgodi i s punom pozornošću posluša što za reći imaju oni koji daleko više znaju o mirovinskom sustavu od aktualne administracije kojoj je jedina misao vodilja zadovoljiti želje Europske komisije. No, malo je vjerojatno da će se to dogoditi. Kao što je i malo vjerojatno da će se desetak tisuća građana na ulici pobuniti protiv nečeg što se tiče ama baš svakog stanovnika ove zemlje.

Nevjerojatni podaci o rastu cijena u Hrvatskoj: lijekovi poskupili 123 posto, duhan 105, a struja i voda 77 posto! Evo koliko smo plaćali ostale proizvode i usluge 2000. godine

A PLAĆE?
Piše: Sanja Stapić

U Hrvatskoj su u nepuna dva desetljeća cijene porasle za 45 posto i po tom je rastu zaradila deveto mjesto u Europskoj uniji.

(SLOBODNA DALMACIJA) - Najveća krila tom rastu dao je skok od čak 123 posto koliko su se podigle cijene lijekova i pomagala, medicinskih, stomatoloških i bolničkih usluga, za 105,4 posto poskupjeli su alkohol i duhan, dok su cijene stanovanja, vode, električne energije i plina povećane za 77,5 posto. Ukupna razina cijena najviše je rasla u Rumunjskoj, i to za 257 posto, najmanje u Njemačkoj u kojoj su cijene prošle godine bile samo 28,6 posto više nego u 2000. Prosječno su cijene u EU-u porasle za 36,5 posto. Prema podacima koje je objavio europski statistički ured Eurostat, u proteklih 18 godina u Hrvatskoj je najviše, čak za 123 posto, poskupjelo zdravlje: medicinski proizvodi, pomagala i oprema, te medicinske, stomatološke, paramedicinske i bolničke usluge. Po tom je skoku cijena Hrvatska peta u Europi u kojoj su te cijene zdravlja porasle znatno manje, za 40,8 posto, a lani je tim razinama Hrvatska dosegnula 53 posto europskih prosječnih cijena zdravlja, pa se čini da će tu biti još prostora poskupljenjima sljedećih godina. Isto vrijedi i za cijene stanovanja, električne energije, plina i vode, koje su trenutačno na razini od 42 posto europskih prosječnih cijena nakon što u nepuna dva desetljeća porasle za 77,5 posto. Alkohol i duhan u gotovo dva desetljeća poskupjeli su 105,4 posto, popevši se tako na 73 posto europskih cijena.

Potpuno loša politika

- Cijene zdravlja rastu svugdje u svijetu zbog novih tehnologija, procesa, novih vrsta dijagnostike i novih pametnih lijekova. Nama dobar dio pametnih lijekova i izrazito skupih dijagnostika nije dostupan ili je rijetko dostupan, a da smo do kraja slijedili sva postignuća, rast cijena zdravstvenih usluga bio bi daleko veći.

Nama su cijene hrane zanimljivije jer čine 29 posto mjesečnihtroškova. Debelo zaostajemo primanjima, plaćama i mirovinama, ne treba nama vanjska statistika da bi svaki od naših ljudi znao koliko loše živi, to ova statistika samo potvrđuje - kažeKrešimir Sever, predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata koji ističe da hrvatski standard zaostaje za cijenama zbog pogrešnih politika koje se vode dugi niz godina.
Smatra da sada dolaze na naplatu promašene politike niskih plaća i obespravljenih radnika.

- Da politike niskih plaća nisu promašene, ne bi toliko ljudi napuštalo zemlju u potrazi za kvalitetnijim i bolje plaćenim poslovima. Politika zauzdanog rasta plaća i niskih plaća u javnom i privatnom sektoru, nedostatak znanja menadžera koji bi trebali znati voditi procese, prepoznati nove tehnologije i ugraditi ih u sustave te postići konkurentniju proizvodnju, umjesto da se živi dobro na račun slabo plaćenih radnika, cijelu je zemlju odvelo ovdje gdje smo sada – ističe Sever.

Cijenama hrane Hrvatska je gotovo dosegnula europske – lani su bile na razini 96,5 posto europskih cijena, a u 2000. na 82 posto EU prosjeka. Prijevoz je od 2000. do početka 2018. poskupio 32,7 posto, cijene rekreacije i kulture povećane su 32 posto, cijene obrazovanja za 14 posto, a namještaja, oprema za kuću i redovito održavanje kućanstva poskupjeli su 13,6 posto.

Najmanje je za 1,6 posto poskupjelekomunikacije– poštanske i telefonske usluge, a hrvatske su cijene na korak od europskih, iznose 90,9 posto prosjeka EU-a. I dok su u Hrvatskoj poštanske i telefonske usluge blago poskupjele, u proteklih 18 godina u EU-u su pale za 21,5 posto.
Odjeća i obuća jedini su hrvatski proizvodi kojima je od 2000. do kraja prošle godine pala cijena i to za 4,2 posto dok je u EU-u porasla za 0,8 posto. Unatoč padu, te su cijene europske čine 99,3 posto prosječnih cijena odjeće i obuće u EU-u.

Razina svih cijena u Hrvatskoj je na 64 posto europskih cijena, ali je cijenama hrane na 96,5 posto, odjeće i obuće na 99,3 posto,komunikacijana 90 posto te je gotovo postigla te europsku razinu cijena. Cijenama stanovanja, vode, električne energije, plina i ostalih goriva je na razini 41,9 posto europskih cijena, a obrazovanja na 51,9 posto...

Standard, prvi do Bugara

Razinama cijena Hrvatska se drži znatno bolje na europskim ljestvicama, nego standardom po kojem je pri samom dnu.

Prošle je godine Hrvatska sa 61 posto od europskog BDP-a po stanovniku po paritetu kupovne moći pala na predzadnje mjesto u Uniji, pretekla je Rumunjska sa 63 posto, a ispod nje je Bugarska s kupovnom moći koja iznosi samo 49 posto EU prosjeka.Sličan je omjer snaga i s drugim pokazateljem, s BDP-om po stanovniku.
Od lanjskih hrvatskih 11.500 eura BDP-a po stanovniku, slabije su Bugarska sa 6300 eura i Rumunjska s 8200 eura. No, bugarski je BDP u 2000. godini bio samo 3000 eura, a hrvatski 8000 eura. Od tada do kraja prošle godine Bugarska je svoj BDP po stanovniku povećala za 110 posto, a Hrvatska za 44 posto.

Rast cijene u Hrvatskoj u 2017. u odnosu na 2000.

45 posto sve cijene, u EU 36,5 posto.
123 posto zdravlje, u EU-u 40,8 posto105,4 posto alkohol i duhan, u EU-u 92 posto

77,5 posto stanovanje, voda, električna energija i plin, u EU-u 57,2 posto61,7 posto restorani i hoteli, u EU-u 56,1 posto
45,3 posto hrana i bezalkoholna pića, u EU-u 43,3 posto32,7 posto prijevoz, u EU-u 41,2 posto

32 posto rekreacija i kultura, u EU-u 7,1 posto14 posto obrazovanje, u EU-u 91,2 posto
13,6 posto namještaj i oprema za kuću, u EU-u 18,5 posto1,6 posto poštanske itelefonskeusluge, u EU-u – 21,5 posto

- 4,2 posto odjeća i obuća, u EU-u 0,8 posto

Europski parlament omogućit će dobrovoljnu mirovinsku štednju za cijelu EU

Autor: Sergej Abramov

(LIDER) - Europski parlament izvijestio je da je odbor za gospodarstvo parlamenta 3. rujna prihvatio prijedlog da se omogući stvaranje dobrovoljnih mirovinskih proizvoda koji bi funkcionirali na čitavom teritoriju EU, prvenstveno namijenjenih građanima Unije koji često sele, ali i onima koji bi ih mogli odabrati umjesto nacionalnih dobrovoljnih mirovinskih fondova ili uz njih. Značajke dobrovoljne mirovinske štednje razlikuju se od članice do članice. PEPP (Pan-European personal pension product, odnosno Sveeuropski osobni mirovinski proizvod) bio bi alternativa koja ne bi bila vezana uz teritorij u kojim netko radi ili živi. Procjena Europske komisije je da bi uvođenje PEPP-a moglo do 2030. godine utrostručiti dobrovoljno mirovinsko tržište i dovesti ga na razinu od 2,1 bilijuna eura. Naravno, PEPP će uključivati izbor između različitih razina rizika mirovinske štednje, uz najsigurniju koja garantira povrat uloženog kapitala. Moći će ga nuditi sve kuće koje su autorizirane pri EIOPA-i, Europskom nadzornom tijelu za osiguranje i strukovno mirovinsko osiguranje.

U posebnoj preporuci Vijeću, odbor za gospodarstvo parlamenta naveo je da bi PEPP trebao dobiti i poseban porezni tretman u članicama. Ako prijedlog prođe sve potrebne instance i ostvari se kao europska legislativa, zemlje članice bi trebale imati izbor hoće li PEPP staviti u jednak porezni tretman kao i ostale dobrovoljne mirovinske proizvode ili će mu omogućiti povoljniji položaj. Sada predstoje razgovori parlamenta s Vijećem i Europskom komisijom u cilju uspostave dogovora oko svih pravila vezanih uz PEPP.

PEPP je mjera zamišljena kao jamstvo za sigurnije mirovine građana EU, koja se, kao i Hrvatska suočava s populacijskim problemima, ali na podnošljivijoj skali. Populacija u EU trenutno stagnira, ali se životni vijek produljuje. Prije 12 godina, na svaku osobu stariju od 65 u EU je bilo četiri radno sposobne osobe. Do 2050 godine procjenjuje se da će u cijeloj Uniji prosjek biti dvije radno sposobno osobe na jednu stariju od 65 godina.


04. rujna 2018.

Državni zavod za statistiku objavio: Rast BDP-a u drugom tromjesečju ubrzao na 2,9 posto

RAST IZVOZA
Državni zavod za statistiku objavio je kako je tromjesečni BDP u drugom tromjesečju 2018. realno veći za 2,9% u odnosu na isto tromjesečje 2017.

(DNEVNIK.hr) - Hrvatsko gospodarstvo poraslo je u drugom tromjesečju ove godine za 2,9 posto na godišnjoj razini, što je brže nego u prethodnom kvartalu, a ponajviše se zahvaljuje rastu izvoza i potrošnje. Sezonski prilagođeni tromjesečni BDP u odnosu na prethodno razdoblje bilježipozitivnu stopu promjene od 1,1%,a u odnosu na isto tromjesečje 2017. realno je veći za 2,8%. Najveći pozitivan doprinos povećanju obujma BDP-a u drugom tromjesečju 2018. prouzročen jerastom izvoza roba i usluga. Prva procjena pokazuje da je tromjesečna bruto dodana vrijednost (BDV) u drugom tromjesečju 2018. realno veća za 2,3% u odnosu na isto tromjesečje 2017. prema originalnim podacima.

Najveći doprinos rastu tromjesečne BDV u drugom tromjesečju 2018. ostvaren je u djelatnosti Trgovine na veliko i na malo; Popravak motornih vozila i motocikala.

Podsjetimo,u prva tri mjeseca ove godine ostvaren je rast BDP-a od 2,5 posto, u odnosu na isto vrijeme lani.

DZS: Stopa registrirane nezaposlenosti pala na rekordno niskih 8,6 posto

Autor: Lider/Hina - U srpnju je u Hrvatskoj bilo nešto manjeod 1,45 milijuna zaposlenih, što je za 16.418 osoba ili 1,1 posto više nego mjesec dana prije, dok je stopa registrirane nezaposlenosti pala na novu rekordno nisku razinu od 8,6 posto, pokazuje izvješće Državnog zavoda za statistiku (DZS). Prema posljednjim podacima DZS-a, u srpnju je stopa registrirane nezaposlenosti zabilježila daljnji pad i time se našla na povijesno najnižoj razini. Naime, usrpnju je stopa nezaposlenosti pala na 8,6 posto, dok je mjesec dana prije iznosila 8,8 posto, a u svibnju 9,2 posto.

Kako ističu analitičari Raiffeisenbank Austria (RBA), pad stope registrirane nezaposlenosti na novu rekordno nisku razinu nastavljen ješesti mjesec zaredom iu skladu je s njihovim očekivanjima i sezonskim kretanjima na tržištu rada.

Dodaju da je registrirana stopa nezaposlenosti, koja predstavlja odnos broja nezaposlenih u odnosu na aktivno stanovništvo, prvenstveno rezultat smanjenja broja nezaposlenih na najnižu zabilježenu razinu, 136.204, što predstavlja pad na mjesečnoj razini za 1,6 posto te na godišnjoj razini za 19,9 posto.

– Premda ohrabruje podatak o nastavku pada stope registrirane nezaposlenosti, on je prije svega potaknut sezonskim kretanjima, koja su snažnija i dugotrajnija zbog produžene turističke sezone. Ipak, pad nezaposlenosti ne slijedi isto povećanje zaposlenosti, a trajni strukturni problemi hrvatskog gospodarstva poput neusklađenosti ponude i potražnje za radnom snagom te niskom razinom zaposlenosti ostaju i dalje duboko ukorijenjeni i snažan uteg napretku domaćeg gospodarstva, ocjenjuju iz RBA.

Istodobno, broj zaposlenih u Hrvatskoj krajem srpnja bio je nešto manji od 1,45 milijuna, što je 1,1 posto više nego u lipnju.

– Iako kod podataka o ukupnom broju zaposlenih postoje značajna odstupanja kod privremenih u odnosu na konačne podatke, razvidno je da dvoznamenkaste godišnje stope pada broja nezaposlenih s jedne strane ne prate isto tako povećanje zaposlenosti s druge strane. Naime, privremeni ovogodišnji podaci za srpanj u odnosu na revidirane konačne podatke iz 2017. ukazuju na smanjenje broja zaposlenih na godišnjoj razini za 0,2 posto. Međutim, s obzirom na spomenuta značajna odstupanja, za točne promjene kretanja broja zaposlenih na godišnjoj razini treba pričekati objavu konačnih podataka o zaposlenima u 2018., ocjenjuju u RBA.

Manje zaposlenih poljoprivrednika

Najveći dio radnika, njih gotovo 1,22 milijuna, bio je zaposlen u pravnim osobama, a to je za 12.867 osoba ili 1,1 posto više nego mjesec dana prije, pokazuju podaci DZS-a. U obrtu i slobodnim profesijama bilo je, pak, u srpnju 210.428 zaposlenih, što je za 3.591 osobu ili 1,7 posto više nego prethodnoga mjeseca.

Zaposlenih osiguranih poljoprivrednika bilo je 19.480, što je 40 osoba ili 0,2 posto manje nego krajem lipnja.

Statistički podaci o kretanju broja zaposlenih u pravnim osobama pokazuju da je od 19 skupina djelatnosti nacionalne klasifikacije djelatnosti u lipnjubroj zaposlenih na mjesečnoj razini pao u četiri.

Broj zaposlenih u rudarstvu i vađenju pao je 0,3 posto, jednako kao i u djelatnosti javna uprava i obrana; obvezno socijalno osiguranje. Pak, u obrazovanju je broj zaposlenih u srpnju manji 0,9 posto, a u opskrbi električnom energijom, plinom, parom i klimatizacijom za 1,6 posto.

S druge strane, najviše je porastao broj zaposlenih u djelatnostima pružanja smještaja te pripreme i usluživanja hrane, za 7,7 posto, na 83.182 osobe. U ostalim uslužnim djelatnostima skok je iznosio 6,2 posto, na ukupno 17.488 osoba.

Na godišnjoj je razini, pak, u srpnju u osam od 19 djelatnosti zabilježen pad zaposlenosti, a time je i ukupan broj zaposlenih u pravnim osobama u odnosu na lanjski srpanj manji za 0,3 posto. Pritom, najveći pad broja zaposlenih zabilježen je u opskrbi električnom energijom, plinom, parom i klimatizacijom, za 10,0 posto.

S druge strane, najviše je porastao broj zaposlenih ugrađevinarstvu, 3,2 posto, u djelatnosti pružanja smještaja te pripreme i usluživanja hrane skok je iznosio 3,1 posto, a u administrativnim i pomoćnim uslužnim djelatnostima 2,9 posto.

U prerađivačkoj industriji, koja zapošljavanajviše, 210.485 radnika, broj zaposlenih u srpnjuje na mjesečnoj razini porastao 0,4 posto, dok je na godišnjoj razini pao za 1,9 posto.

U trgovini na veliko i malo, koja zapošljava 190.585 radnika, u srpnjuje broj zaposlenih na mjesečnoj razini porastao za 1,0 posto, dok je na godišnjoj pao za 2,4 posto.

KOLUMNA Licemjerni direktorski plač

POD SVIJEĆAMA BURZE RADA
Autor: Gabrijela Galić

Od čega živi direktor koji si dvije godine nije isplatio plaću? Istodobno, tvrdi, radnicima je redovito isplaćivao plaće, ali svoju nije obračunavao jer je tek podizao posao na noge. Taj direktor ili direktorica, posve nebitno, silno se narogušio na ministra financija Zdravka Marića jer, eto, želi uništiti sve mala i mikro poduzeća u zemlji. I nije jedini koji tako misli. Kako će to ministar financija uništiti male i mikro poduzetnike, zadrugare? Namećući im obavezu da obavezne doprinose za mirovinsko i zdravstveno osiguranje za direktore i članove uprava, od iduće godine plaćaju na osnovicu od 8.822 kune. Da ne bi bilo zabune, na tu osnovicu obavezne doprinose već sada plaćaju obrtnici koji ostvaruju dobit, samostalni novinari, veterinari, fizioterapeuti, medicinske sestre, odvjetnici... I nisu uništeni. Povlaštena kasta direktora i članova uprava, međutim, ne želi red. I ne žele doprinositi za svoje buduće mirovine, kao ni za zdravstvo. I žele da nered koji je godinama vladao (dajući podršku rastakanju zdravstvenog i mirovinskog sustava) i dalje vlada. I u toj svojoj želji, stvarajući preveliku medijsku buku, iskrivljuju stvarnost.

Prije svega, propisana osnovica za obračun doprinosa nije bruto plaća. To je osnovica za obračun doprinosa na osnovu koje od iduće godine za obavezno zdravstveno i mirovinsko osiguranje trebaju izdvojiti mjesečno nešto više od 3.200 kuna, za razliku od trenutnih nešto iznad 1.900 kuna. Da, riječ je o nešto višim izdvajanjima za sustav koji i sami koriste ili će koristiti. Godišnje će za doprinose tako trebati prikupiti niti 39 tisuća kuna ili 16 tisuća kuna više nego u ovoj godini. Plaću, pritom, uopće ne trebaju isplatiti.

Tek kada bi predloženu osnovicu za obračun doprinosa istodobno smatrali i bruto plaćom, pa bi uz prosječni prirez i bez uzdržavanih članova isplaćivali neto plaću od 6.200 kuna, godišnji trošak rastao bi na tih preko stotinu tisuća kuna koje stalno spominju. No, činjenica je da tu plaću i sada malo tko od njih isplaćuje, pa neće ni u budućnosti. Da ponovimo, država ne propisuje minimalnu bruto plaću direktora, već minimalnu osnovicu za obračun doprinosa.

Direktori koji su skočili na zadnje noge trebali bi se upoznati s ta dva pojma, kao što su se upoznali s nebrojenim mogućnostima izbjegavanja plaćanja poreza na dohodak, prireza... Oni si, naprosto, mogu isplatiti minimalac, mogu raditi svega nekoliko sati u poduzeću, mogu ne isplatiti vlastitu plaću, mogu naštimavati bruto da ne plaćaju porez na dohodak ni prirez... Sve su to mogli i sve to mogu i dalje. No, makar minimalne doprinose trebaju platiti.

Činjenica da će direktori ili direktorice u malim firmama reći da si nisu dvije godine isplatili plaću (a radnicima su isplaćivali), dovoljno govori o sustavu čija se pravila igre mogu zaobilaziti. Tko nekog pri zdravoj plameti može uvjeriti da direktor može dvije godine preživjeti i voditi tvrtku bez kune u džepu i na računu. Da, nije si isplatio plaću, ali zasigurno je iz firme izvukao keš od kojeg je živio. I to je ključni moment velike pobune protiv najavljenog podizanja osnovice za obračun doprinosa, od koje vjerojatno neće biti ništa. Jer u ovoj zemlji i oni koji se kunu da su za uvođenje reda, padaju na licemjerna zapomaganja.


28. kolovoza 2018.

DZS: Stopa registrirane nezaposlenosti pala na rekordno niskih 8,6 posto

Autor: Lider/Hina - U srpnju je u Hrvatskoj bilo nešto manjeod 1,45 milijuna zaposlenih, što je za 16.418 osoba ili 1,1 posto više nego mjesec dana prije, dok je stopa registrirane nezaposlenosti pala na novu rekordno nisku razinu od 8,6 posto, pokazuje izvješće Državnog zavoda za statistiku (DZS). Prema posljednjim podacima DZS-a, u srpnju je stopa registrirane nezaposlenosti zabilježila daljnji pad i time se našla na povijesno najnižoj razini. Naime, usrpnju je stopa nezaposlenosti pala na 8,6 posto, dok je mjesec dana prije iznosila 8,8 posto, a u svibnju 9,2 posto. Kako ističu analitičari Raiffeisenbank Austria (RBA), pad stope registrirane nezaposlenosti na novu rekordno nisku razinu nastavljen ješesti mjesec zaredom iu skladu je s njihovim očekivanjima i sezonskim kretanjima na tržištu rada.

Dodaju da je registrirana stopa nezaposlenosti, koja predstavlja odnos broja nezaposlenih u odnosu na aktivno stanovništvo, prvenstveno rezultat smanjenja broja nezaposlenih na najnižu zabilježenu razinu, 136.204, što predstavlja pad na mjesečnoj razini za 1,6 posto te na godišnjoj razini za 19,9 posto.

– Premda ohrabruje podatak o nastavku pada stope registrirane nezaposlenosti, on je prije svega potaknut sezonskim kretanjima, koja su snažnija i dugotrajnija zbog produžene turističke sezone. Ipak, pad nezaposlenosti ne slijedi isto povećanje zaposlenosti, a trajni strukturni problemi hrvatskog gospodarstva poput neusklađenosti ponude i potražnje za radnom snagom te niskom razinom zaposlenosti ostaju i dalje duboko ukorijenjeni i snažan uteg napretku domaćeg gospodarstva, ocjenjuju iz RBA.

Istodobno, broj zaposlenih u Hrvatskoj krajem srpnja bio je nešto manji od 1,45 milijuna, što je 1,1 posto više nego u lipnju.

– Iako kod podataka o ukupnom broju zaposlenih postoje značajna odstupanja kod privremenih u odnosu na konačne podatke, razvidno je da dvoznamenkaste godišnje stope pada broja nezaposlenih s jedne strane ne prate isto tako povećanje zaposlenosti s druge strane. Naime, privremeni ovogodišnji podaci za srpanj u odnosu na revidirane konačne podatke iz 2017. ukazuju na smanjenje broja zaposlenih na godišnjoj razini za 0,2 posto. Međutim, s obzirom na spomenuta značajna odstupanja, za točne promjene kretanja broja zaposlenih na godišnjoj razini treba pričekati objavu konačnih podataka o zaposlenima u 2018., ocjenjuju u RBA.

Manje zaposlenih poljoprivrednika

Najveći dio radnika, njih gotovo 1,22 milijuna, bio je zaposlen u pravnim osobama, a to je za 12.867 osoba ili 1,1 posto više nego mjesec dana prije, pokazuju podaci DZS-a. U obrtu i slobodnim profesijama bilo je, pak, u srpnju 210.428 zaposlenih, što je za 3.591 osobu ili 1,7 posto više nego prethodnoga mjeseca.

Zaposlenih osiguranih poljoprivrednika bilo je 19.480, što je 40 osoba ili 0,2 posto manje nego krajem lipnja.

Statistički podaci o kretanju broja zaposlenih u pravnim osobama pokazuju da je od 19 skupina djelatnosti nacionalne klasifikacije djelatnosti u lipnjubroj zaposlenih na mjesečnoj razini pao u četiri.

Broj zaposlenih u rudarstvu i vađenju pao je 0,3 posto, jednako kao i u djelatnosti javna uprava i obrana; obvezno socijalno osiguranje. Pak, u obrazovanju je broj zaposlenih u srpnju manji 0,9 posto, a u opskrbi električnom energijom, plinom, parom i klimatizacijom za 1,6 posto.

S druge strane, najviše je porastao broj zaposlenih u djelatnostima pružanja smještaja te pripreme i usluživanja hrane, za 7,7 posto, na 83.182 osobe. U ostalim uslužnim djelatnostima skok je iznosio 6,2 posto, na ukupno 17.488 osoba.

Na godišnjoj je razini, pak, u srpnju u osam od 19 djelatnosti zabilježen pad zaposlenosti, a time je i ukupan broj zaposlenih u pravnim osobama u odnosu na lanjski srpanj manji za 0,3 posto. Pritom, najveći pad broja zaposlenih zabilježen je u opskrbi električnom energijom, plinom, parom i klimatizacijom, za 10,0 posto.

S druge strane, najviše je porastao broj zaposlenih ugrađevinarstvu, 3,2 posto, u djelatnosti pružanja smještaja te pripreme i usluživanja hrane skok je iznosio 3,1 posto, a u administrativnim i pomoćnim uslužnim djelatnostima 2,9 posto.

U prerađivačkoj industriji, koja zapošljavanajviše, 210.485 radnika, broj zaposlenih u srpnjuje na mjesečnoj razini porastao 0,4 posto, dok je na godišnjoj razini pao za 1,9 posto.

U trgovini na veliko i malo, koja zapošljava 190.585 radnika, u srpnjuje broj zaposlenih na mjesečnoj razini porastao za 1,0 posto, dok je na godišnjoj pao za 2,4 posto.

Izmjene poreznih zakona: PDV konačno pada na 24 posto, ali tek od 2020. godine?

JAVNA RASPRAVA

(SLOBODNA DALMACIJA) - Ministarstvo financija u četvrtak je pustilo u javnu raspravu nacrte prijedloga izmjene nekoliko poreznih zakona, kojima se između ostalogpredviđaproširenje primjene snižene stope PDV-a od 13 posto od 2019., smanjenje opće stope poreza na dodanu vrijednost (PDV-a) na 24 posto od 2020. te daljnje smanjenje stope poreza na promet nekretninama s 4 na 3 posto. U Hrvatskoj se sada primjenjuju tristope PDV-a - opća stopa od 25 i dvije snižene stope od 5 i 13 posto.Kako bi se rasteretilo gospodarstvo, nacrtom prijedloga zakona o izmjenama i dopunama zakona o PDV-u predlaže se smanjenje opće stope PDV-a na 24 posto od 1. siječnja 2020. godine. Početkom kolovoza premijer Andrej Plenković najavio je da se od iduće godine planira dodatno porezno rasterećenje od 2,7 milijarde kuna, napomenuvši tada da Vlada nije odustala od snižavanja opće stope PDV-a za jedan postotni bod nego se razmatra da se to umjesto od iduće godine napravi od 1. siječnja 2020.

Podsjetivši da je porezno rasterećenje u prva dva kruga porezne reforme iznosilo oko 4 milijarde kuna, Plenković jerekao da bi se s novim paketom poreznih izmjena od početka iduće godine, omogućilo dodatno rasterećenje od 2,7 milijarde kuna, što bi trebalo omogućiti dodatnu osobnu potrošnju i zaposlenost i investicije, prihode državnog proračuna, u konačnici i gospodarski rast.

U zakonskom prijedlogu također se navodi da "s obzirom da opća stopa PDV-a stvara visoki regresivni učinak, potrebno je proširiti primjenu snižene stope PDV-a 13 posto kako bi se smanjio regresivni učinak PDV-a na najosjetljivije skupine građana, a ujedno će smanjenje regresivnog učinka dovesti do rasterećenja gospodarstva u cjelini".

Stopa PDV-aod 13 posto primjenjivala bi se od iduće godine na dječje pelene, svježe i rashlađeno meso, ribu, voće i povrće. Nedavno je ministar financija Zdravko Marić kazao kako računice Ministarstva pokazuju da bi, pod pretpostavkom korekcije cijena tih proizvoda nakon snižavanja stope PDV-a, to u strukturi potrošnje prosječnoj hrvatskoj obitelji donijelo 872 kune godišnje.

S obzirom na predložene promjene u vezi s proširenjem primjene snižene stope PDV-a 13 posto, procjenjuje se da će one imati utjecaj na smanjenje prihoda državnog proračuna s osnove PDV-a u iznosu od otprilike 1,4 milijarde kuna godišnje.

Predlažu se i izmjene odredbi o korištenju osobnih automobila za privatne potrebe, za koje je izvršen odbitak 50 posto pretporeza, što je potrebno radi usklađenja sa zahtjevima Europske komisije u pogledu ukidanja vrijednosnog praga za pretporez kod automobila i prava na pretporez za plovila i zrakoplove. Poduzetnici, naime, sada imaju mogućnost odbitka 50 posto pretporeza za nabavu ili najam osobnih automobila i drugih sredstava za osobni prijevoz čija vrijednost ne prelazi 400.000 kuna. Sada se predlaže brisanje tog praga vrijednosti.

Predloženo je i da od iduće godine, radi učinkovitosti ubiranja poreza i smanjenju različitih vrsta zlouporaba, porezni obveznici ulaze u sustav PDV-a čim tijekom godine ispune uvjete za ulazak (prag za ulazak je trenutno 300 tisuća kuna), a ne kao sada s početkom iduće kalendarske godine.

Pojednostavljuje se i ispunjavanje poreznih obveza koje proizlaze iz primjene posebnog postupka oporezivanja za telekomunikacijske usluge, usluge radijskog i televizijskog emitiranja i elektronički obavljene usluge osobama koje nisu porezni obveznici koje obavljaju porezni obveznici sa sjedištem u Europskoj uniji, odnosno u Hrvatskoj, ali bez sjedišta u državi članici potrošnje. Tako se uz ostalo, uvodi se prag od 77.000 kuna kako bi se poreznim obveznicima koji isporučuju elektroničke usluge u druge države članice u vrijednosti manjoj od tog iznosa pojednostavilo poslovanje.

Izmjenama Zakona o porezu na nekretnine planira se daljnje smanjenje stope poreza na promet nekretninama sa 4 na 3 posto.

Od prošle godine, naime, ta stopa bila je snižena za sve obveznike s 5 na 4 posto. Ministarstvo financija navodi da se želi daljnje porezno rasterećenje kod prijenosa nekretnina kako bi se dodatno rasteretilo one koji se odluče na kupovinu nekretnina, ali i kako bi se potaknulo rješavanje zemljišno-knjižnog stanja. Tako će se propisati smanjenje stope poreza na promet nekretnina s 4 na 3 posto, s primjenom od 1. siječnja 2019.

Procjenjuje se da će rasterećenje zbog snižavanja stope poreza na promet nekretnina za jedan postotni bod iznositi oko 100 milijuna kuna.

Očekuje se da će uređene zemljišne knjige daljnje utjecati na podizanje pravne sigurnosti u prometu nekretnina te rješavanje imovinskopravnih odnosa dok će smanjenje stope poreza na promet nekretnina utjecati na odluke građana da urede pitanje vlasništva nad nekretninama.

Nacrtom prijedloga o izmjenama i dopunama zakona o doprinosima predlaže se ukidanje doprinosa za obvezno osiguranje u slučaju nezaposlenosti od 1,7 posto i doprinosa za zaštitu zdravlja na radu od 0,5 posto. Istodobno će se povećati doprinos za zdravstveno osiguranje s 15 na 16,5 posto, što ima za cilj doprinijeti saniranju financijskih poteškoća u sustavu zdravstva. Ukidanjem dvaju doprinosa ukupno opterećenje plaće doprinosima s 37,2 smanjuje se na 36,5 posto. Time bi se ukupno izdvajanje poduzetnika na plaću umanjilo za 0,7 postotnih bodova, što prema projekcijama iznosi 900 milijuna kuna, a čime se otvara prostor za povećanje plaća, ocjenjuju u Ministarstvu.

Napominju i da bi se prava koja se ostvaruju na temelju doprinosa čije se ukidanje predlaže, zadržala po osnovi uplate zadržanih doprinosa uz prilagodbu sektorskih propisa, Zakona o zdravstvenom osiguranju i Zakona o posredovanju pri zapošljavanju i pravima za vrijeme nezaposlenosti.

Kako bi se spriječila zlouporaba propisa kod osiguranika koji s poslodavcem ima ugovoren rad u punom radnom vremenu a istodobno je kod tog poslodavca član uprave ili izvršni direktorili upravitelj zadruge, predlaže se povećanje koeficijenta s 0,65 na 1,1 koji se množi s prosječnom plaćom kako bi se utvrdila mjesečne osnovice za obračun doprinosa.

Time bi se izjednačila njihova mjesečna osnovica s onom za osiguranike s osnova samostalne djelatnosti obrta, koji utvrđuju dobit od samostalne djelatnosti te umanjila razlika u visini obveznih doprinosa između navedenih, pojašnjavaju iz Ministarstva.

Iz Ministarstva navode da za provedbu predloženoga zakona nisu potrebna dodatna sredstva iz proračuna.

Opći porezni zakon na snazi je od početka prošle godine, a danas objavljenim prijedlogom izmjena i dopuna planira se, između ostalog, njegovo usklađivanje s EU propisima oko elektroničke komunikacije kako bi se dodatnim digitalnim uslugama usmjerenima poreznim obveznicima smanjilo opterećenje u smislu nepotrebnih dolazaka u Poreznu upravu, kao i trošak Porezne uprave kod slanja i pripreme papirnatih izlaznih akata.

Radi olakšavanja poslovanja poreznim obveznicima smanjuje se administrativni teret ukidanjem nepotrebnih podataka u obrascima s kojima porezno tijelo već raspolaže, a kod statističkih izvješća predlaže se smanjenje dinamike izvješćivanja, koja je sada propisana sa četiri puta godišnje, na samo jednom godišnje i to u roku za podnošenje poreznih prijava za porez na dohodak ili poreza na dobit.

Nadalje, u Ministarstvu kažu kako je posljednjih godina uočeno je da poslovni subjekti, a osobito oni registrirani izvan područja Republike Hrvatske pružaju svoje usluge hrvatskim građanima izbjegavajući ispunjavanje uvjeta koji su za obavljanje određene djelatnosti regulirani hrvatskim propisima.

Na taj način ostvaruju se nepripadajuće porezne pogodnosti. Da bi se to spriječilo, sada se uvodi mogućnost da nadležno tijelo takvom poslovnom subjektu zabrani rad. Budući da se u navedenim slučajevima usluge najčešće pružaju putem internetskih stranica, odredbama zakona regulirana je provedba zabrane rada blokiranjem pristupa sadržaju internetske adrese. Propisane su i prekršajne odredbe za pružatelje usluge pristupa internetu ukoliko ne provedu nalog o zabrani rada blokiranjem pristupa sadržaju internetskoj stranici.

Među ostalim, u članku o poreznoj tajni potrebno je propisati na koji način će se formirati lista dužnika koju Porezna uprava objavljuje. U izuzetak od porezne tajne uključeno je i postupanje u kaznenom postupku, navodi Ministarstvo u svom obrazloženju.

Zakonske odredbe mijenjaju se i u dijelu naplate i ovršnog postupka te otpisa dospjelog poreznog duga. U Ministarstvu financija procjenjuju da za provedbu izmjena i dopuna neće biti potrebno osigurati dodatna sredstva u državnom proračunu Republike Hrvatske.

U javnoj raspravi je i prijedlog izmjena i dopuna zakona o fiskalizaciji u prometu gotovinom.

Sustav fiskalizacije omogućava praćenje rada svakog poreznog obveznika u realnom vremenu, a njegovi pozitivni učinci vidljivi su u skoro svim djelatnostima, kažu u Ministarstvu. U taj sustav prosječno dnevno stigne 6,4 milijuna računa, a usporedbom podataka o broju i iznosu izdanih računa uočen je njihov rast kroz godine. Tako je broj računa izdanih tijekom 2017. za 0,03 posto veći od broja računa izdanih tijekom 2016., a iznos računa izdanih tijekom 2017. je za 7 posto veći od iznosa računa izdanih tijekom 2016.

U Ministarstvu ističu da predloženim izmjenama žele unaprijediti sustav rast stvaranja izdašnijeg, pravednijeg i konkurentnijeg poreznog sustava te podizanja fiskalne discipline.

A nacrtom prijedloga o izmjenama i dopunama zakona o porezu na dobit Hrvatska izvršava obvezu usklađivanja s EU direktivom o utvrđivanju pravila protiv praksi izbjegavanja poreza kojima se izravno utječe na funkcioniranje unutarnjeg tržišta, i to u dijelu odredbi koje stupaju na snagu od 1. siječnja 2019. godine.

Ta direktiva predstavlja samo jedan dio mjera kojima je cilj sprečavanje uočene nepredviđene primjene propisa o oporezivanju dobiti, međunarodnog poreznog prava, kao i opće prihvaćenih modela i smjernica koje je izrađivala Organizacija za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD).

Prijedlozi Ministarstva usmjereni su na sprečavanja premještanja dobiti iz Hrvatske na područje neke druge države.

„Obzirom da u poreznom sustavu Republike Hrvatske već postoje pravila vezana uz odbitak kamata kao i opće pravilo protiv zlouporabe, te mogućnost oporezivanja nerezidentnog društva, ne očekuje se utjecaj na prihode od poreza na dobit nakon uvođenja navedenih odredbi. Međutim, očekuje se uspostava pravednijeg sustava oporezivanja dobiti”, ocjenjuju u Ministarstvu.

Javna rasprava u vezi tih prijedloga traje do 6. rujna.

U javnoj raspravi je i nacrt prijedloga zakona o trošarinama.

Standard Hrvata: Jesmo li prije živjeli bolje? Luksuz su bili auto, TV...

KVALITETA ŽIVOTA
Visokom razinom kvalitete života 60-ih se smatralo ako je netko imao kupaonicu i WC unutar jednog stambenog prostora, automobil i TV bili su luksuz

AUTOR Dijana Jurasić

(VEČERNJI LIST) - Šezdesetih pa i 70-ih godina imati dobar standard značilo je imati “dom pod jednim ključem” u kojem WC i kupaonica nisu bili u dvorištu ili hodniku, a ako ste imali fiću ili stojadina, TV, perilicu rublja,već ste bili imućni. I 80-ih je auto imala manjina, na odmor su radnici odlazili u radnička odmarališta.Pa ipak, često građani revoltiraniniskim standardomi time što smo druga najnerazvijenija zemlja u EU te nejednakostima koji jednima omogućavaju sve, drugima životarenje, kažu da su prije živjeli bolje. Većina zasigurno ne misli na nepostojeće političke slobode koje su, ako ste imenovani neprijateljem bivše države, bile plaćane i glavom ili u boljem slučaju gubitkom slobode i koje su dovele do toga da se još i danas izvlače kosti žrtava totalitarnog sustava.

Jesmo li prije zaista živjeli boljeili je većina građana imala podjednake mogućnosti pa im se život činio relativno dobar ako su mogli “skucati” novac za TV, kućanske aparate i odmor?

Danas je ipak bolje

– Iako je jako teško uspoređivati život danas i u bivšoj državi, ipak mislim da je danas u Hrvatskoj bolje nego prije 30-40 godina. Ljudi su možda prije bili zadovoljniji jer su svi bili podjednaki, nije bilo puno bogatih. Pogledajte automobile danas i prije 30 godina kad su se vozili jugići i stojadini. Porasle su aspiracije ljudi, ali moramo shvatiti da smo siromašna zemlja, koja je do jučer bila u poslijeratnoj izgradnji, mi nismo Nijemci ni Slovaci, mi smo Mediteranci i nismo toliko posvećeni radu i štedljivosti. Danas je problem što možda zarađujemo više, ali je i ponuda roba neusporedivo veća nego prije. Naši su apetiti u odnosu na osamdesete, kad nije bilo toliko robe na tržištu, porasli – kažePredrag Bejakovićs Instituta za javne financije.

Sindikalist Krešimir Sever sjeća se, kad je bio dijete 60-ih, 70-ih, da se smatralo visokom razinom kvalitete života ako je netko imao “sve pod jednim ključem”, kupaonicu i WC unutar jednog stambenog prostora.

– Kad je na Trešnjevci otac prijateljice, koji je dobro zarađivao, kupio famoznog fićeka, Fiat 750, ona, njezina baka i majka doslovno su skakale od radosti. Tada puno stvari nije postojalo, u kvartu su svi podjednako živjeli, bila je jedna telefonska govornica, telefon su u pravilu imali oni povezanis NOB-om iz ‘41. i ‘45.A osamdesete su bile doba hiperinflacije, ljudi su mnogo toga kupovali na čekove, a kad bi ček došao na naplatu, već je bila značajna ušteda zbog inflacije, a rate kredita bez devizne klauzule i promjenjive kamatne stope postajale su sve manje.

Nije se tada imalo više, nego je širi krug ljudi imao manje toga, a za političku i milicijsku elitu bile su posebne trgovine. Danas je puno stvari kojih prije nije bilo sastavni dio našeg života pa normalan standard znači da si ljudi mogu priuštiti auto, mobitel, računalo, internet, kvalitetnu prehranu, godišnji odmor. Ali koliko ljudi si može s današnjim plaćama priuštiti mjesečno odlazak u kvalitetniji restoran, na koncert, u kazalište, zamjenu kućanskih aparata? – govori Sever.

Teško do odmora

Prema podacima Državnog zavoda za statistiku, više od 60 posto građana ne može si platiti tjedan odmora za cijelu obitelj, što ne čudi kad je za četveročlanu obitelj nužno bar 7000 kuna za polupansion u hotelu s tri zvjezdice, a u špici sezone 10.000 kuna.

Bejaković se slaže da je većiniteško financirati odmor, ali čini mu se opasnim da se ljudi zadužuju radi odlaska na odmor i pita se jesu li naši roditelji odlazili na odmor svake godine. Svjestan je da od malih plaća nije lako štedjeti, ali...

– Mi nemamo baš neku svijest o štednji, vjerujemo da će sutra biti bolje, a neće biti puno bolje. Nikako da shvatimo da nismo bogato društvo, željeli bismo biti Švicarska, a ne možemo to preko noći i ne radimo kao Švicarci. Ne mislim da ne radimo, ali se i ne ubijamo od posla. Nakon loše privatizacije, tranzicije, nismo institucionalizirano društvo u kojem se znaju prava i obveze, nemamo kriterije kod zapošljavanja i napredovanja, kod nas se napreduje po čudnim kriterijima i tako dobivaju i nagrade i znanstvena zvanja – kaže Bejaković koji ljeto provodi u Zagrebu i ne ide na odmor.

Sever ističe da su ljudi i80-ih išli na odmor i da danas trebaju moći dostojno živjeti od plaćai mirovina i priuštiti si dobra koja se smatraju normalnim standardom.

– Ne možemo se danas miriti s tezom “ne moraju svi ići na more”, koje je javno dobro, ni na koncert, jer ćemo na kraju doći do toga da ne moraju svi ni jesti ni živjeti – kaže Sever.

Manje nejednakosti

Sociolog Siniša Zrinščak slaže se da je teško uspoređivati današnje vrijeme te sedamdesete i osamdesete, koje su bile godine drugačijih mogućnosti i aspiracija.

– Tada su nejednakosti i percepcija razlika bile manje, ljudi su bili, ne svi, relativno zadovoljni materijalnim mogućnostima jer su živjeli u vremenu koje je dozvoljavalo neke stvari poput automobila, kakav god bio, do vikendica, odmora koji si je velik dio ljudi mogao priuštiti. Iako su 80-e bile doba zaduženja, bilo je to i doba nekog progresa jer se vjerovalo da se nešto može postići radom i uživati u životu.

Sad su mogućnosti i aspiracije ljudi puno veće, ali veće su i socijalne razlike i nejednakosti nego prije jer netko sve može, netko ništa. Standard je danas općenito bolji, možemo si priuštiti puno više stvari nego prije, živimo u barem materijalno gledano boljem svijetu, ali su razlike među ljudima puno veće pa si puno ljudi ne može priuštiti ono što se smatra primjerenim standardom. A u njega se ubraja i tjedan odmora, da možete pozvati prijatelje na večeru, kupiti novu odjeću, zamijeniti kućanske aparate – ističe Siniša Zrinščak.

Ne slaže se s tim da danas nema radne etike kod ljudi jer politike su te koje su natjerale ljude da ne rade, od umirovljenika do branitelja, pa smo zbog takvih politika došli do toga da veliki broj ljudi ne radi. Ljudi se ne iseljavaju, zaključuje, da planduju, nego vani krvavo rade. Prosječna plaća raste, ali medijalna od 5252 kune daje bolju sliku društva i standarda u kojem polovina zaposlenih, više od700.000 ljudi,zarađuje manje od toga.


20. kolovoza 2018.

Ekonomski stručnjak upozorava: Ne želimo ovakvu reformu, razlika između plaće i mirovine bit će još veća

Piše: Frenki Laušić

Stopa bruto zamjene - prva bruto mirovina u odnosu na posljednju bruto plaću – past će s 39 posto u 2018. na 35 posto u 2045. ako se usvoji prijedlog mirovinske reforme Ministarstva rada.

Upozorio je to Danijel Nestić, istraživač Ekonomskog instituta, u svom novom znanstvenom radu: "Mišljenje o prijedlogu mirovinske reforme i rješavanju problema nižih mirovina umirovljenika osiguranih u oba obvezna mirovinska stupa".

Nestić je član radne grupe za reformu mirovinskog sustava pri Ministarstvu rada, a njegov rad sadrži dugoročne projekcije budućih kretanja mirovina i procjenu troškova predloženih reformskih opcija, te nudi druge opcije u odnosu na prijedloge Ministarstva rada.

Podsjetimo, Ministarstvo predlaže da se pitanje nižih mirovina umirovljenika osiguranih u oba obvezna stupa “riješi” omogućavanjem izbora u trenutku umirovljenja između pripadajuće mješovite mirovine i mirovine koja bi im pripala da su bili osigurani samo u prvom stupu.

Taj prijedlog kaže da ako budući umirovljenici izaberu mješovitu mirovinu iz prvog i drugog stupa, onda u skladu s postojećim zakonskim rješenjima nemaju pravo na dodatak od 27 posto na dio mirovine iz prvog stupa.

Ako izaberu mirovinu pod istim uvjetima kao osiguranici isključivo prvog stupa, tada ti uvjeti uključuju i pravo na dodatak na mirovinu od 27 posto na cijelu mirovinu. No, u tom slučaju nemaju pravo na dio mirovine iz drugog stupa, a svoju mirovinsku štednju u drugom stupu u trenutku umirovljenja moraju prenijeti u državni proračun.

Nestić odmah na početku svog rada tvrdi kako se tim prijedlogom "gubi smisao postojanja drugog mirovinskog stupa".

Dapače, njegovi izračuni pokazuju da će se "uz ovakav prijedlog primjerenost mirovina nastaviti smanjivati u budućnosti", te da "postoje značajni troškovi provedbe koji se prebacuju na buduće generacije, što je neodgovorno s obzirom na demografske i migracijske trendove".

Projekcije, tvrdi Nestić, jasno pokazuju da će se uz reformu koju predlaže Ministarstvo nastaviti trend smanjivanja omjera zamjene (omjer prve mirovine i posljednje plaće), odnosno trend smanjivanja primjerenosti mirovina u Hrvatskoj.

"Prema izračunu za izabranu hipotetsku osobu udio mirovine u bruto plaći past će s 39 posto u 2019. na 35 posto u 2045. Alternativni prijedlog proširenja dodatka od 27 posto i na osiguranike drugog stupa stabilizirao bi stupanj primjerenosti mirovina u budućnosti.

Omjer zamjene za mješovite mirovine nakon primjene dodatka ostao bi prilično stabilan, pri čemu bi se dio mirovine iz prvog stupa smanjivao, a dio iz drugog stupa povećavao zbog dužeg razdoblja štednje u drugom stupu i prinosa na tržištu kapitala. Smatram da je stabilizacija stupnja adekvatnosti mirovina jedan od ključnih razloga zašto treba ustrajati na isplati mješovitih mirovina", ističe Nestić.

Uz to, navodi Nestić, za one s najnižim mirovinama može se uvesti isplata posebnog korektivnog dijela mirovine, čime bi najvećem broju osoba s niskim plaćama (ispod 75 posto prosječne plaće) bilo omogućeno da njihova ukupna dvostupna mirovina ne padne ispod mirovine koju dobivaju usporedive osobe osigurane samo u prvom stupu.

"Hipotetska osoba" koja Nestiću služi za analizu jest muškarac koji u 2018. odlazi u mirovinu sa 65 godina starosti i s 40 godina staža tijekom kojeg je primao prosječnu hrvatsku plaću.

U slučaju da je izabrao "jednostupno" osiguranje i nastavio raditi još 16 godina, mirovina ovog hipotetskog umirovljenika iznosila bi 3245 kuna. U tom iznosu, za staž prije reforme zaslužio je 1533 kune, a za staž nakon reforme 1022 kune. No, zbog dodatka od 27 posto na dio mirovine iz prvog stupa njegova mirovina za staž prije reforme iznosi 1947 kuna, a za staž nakon reforme 1298 kuna, ili ukupno 3245 kuna.

U slučaju da je izabrao "dvostupno" osiguranje, mirovina bi iznosila ukupno 2670 kuna i u odnosu na "jednostupnu" mirovinu njegova mješovita mirovina bila bi 575 kuna manja.

- Nadam se da će se predložene mjere još jednom ozbiljno propitati i zaključiti kako se odgovori na sadašnji problem razlika u mirovinama za različite generacije umirovljenika trebaju potražiti uz bitno drugačija rješenja u uvjetima nepovoljnih demografskih i migracijskih kretanja - poručio je Nestić.

NHS: Ovakva porezna reforma neće poticati mlade da ostanu

Izvor: N1

Nakon što je Vlada jučer predstavila mjere iz porezne reforme, reagirali su i Nezavisni hrvatski sindikati čije priopćenje prenosimo u cijelosti.

Koliko god smatrali dobrim da je Vlada Republike Hrvatske u ovom trenutku odustala od smanjenja opće stope PDV-a za 1 postotni bod i umjesto toga smanjila za 12 postotnih bodova PDV na osnovne prehrambene artikle – svježe meso, voće, povrće i ribu (koja na žalost nije toliko čest prehrambeni artikl u hrvatskim kućanstvima) te pelene, toliko smatramo lošim ove najavljene promjene u sustavu poreza na dohodak i ukidanje doprinosa za obvezno osiguranje u slučaju nezaposlenosti i doprinosa za zaštitu zdravlja na radu.

Kod smanjenja PDV-a želimo vjerovati da će trgovci biti dovoljno razumni i mudri da to smanjenje pretoče u smanjenje krajnjih cijena, jer će građani sasvim sigurno za kupovinu birati one koji to i naprave.

No, kod poreza na dohodak i doprinosa druga je priča. Najavu proširenja prvog poreznog razreda Vlada RH je obrazložila: „Kako bi značajnije rasle plaće kvalificiranom kadru poput liječnika, IT stručnjaka i farmaceuta te na taj način spriječio odljev visokokvalificiranog kadra iz zemlje, predlaže se povećati iznos porezne osnovice za primjenu porezne stope od 24%.“

Međutim, najveći dio liječnika, farmaceuta, IT stručnjaka i visokokvalificiranog kadra uopće ne prima plaće na čijim bi se neto iznosima mogao vidjeti neki pomak. Primijetili smo da se u dijelu javnosti provlači informacija kako se granica za ulaz u drugi porezni razred pomiče sa dosadašnje bruto plaće od 17.500,00 kn na 30.000,00 kn. Tako se tu doista i prepoznao dio ljudi iz spomenute ciljane skupine. No, to nije točno.

Naime, nije isto porezna osnovica od 17.500,00 kn i bruto plaća od 17.500,00 kn. Do sada je granica za prelazak u drugu poreznu stopu (od 36%) za samca, odnosno nekoga bez olakšica za uzdržavanoga člana, bila na bruto plaći od 26.625,00 kn, a sa prosječnim prirezom od 12%, njegova je neto plaća iznosila 16.596,00 kn, dok je, primjerice, za nekoga tko ima i olakšicu za jednog uzdržavanog člana ta granica bila na bruto plaći od 28.812,51 kn, odnosno njegova je neto plaća, uz prosječan prirez od 12%, iznosila 18.346,00 kn.

Iz priloženoga je jasno kome će se povećati plaće zbog „proširenja“ prvog poreznog razreda. Onima sa visokim plaćama – predsjednicima i članovima uprava, visokopozicioniranim menadžerima i tek ponekom liječniku i IT stručnjaku. A ovima zadnjima povećanje plaće od par stotina kuna zasigurno neće biti motivacija za ostanak u Hrvatskoj, ako im netko u inozemstvu istovremeno nudi daleko, daleko veće iznose, sigurnost i mogućnost napredovanja u karijeri. Oni pak prvi, ovisno o visini plaće, „omastit će brk“ i sa više od 1.000,00 kn.

Kad je riječ o ukidanju doprinosa za obvezno osiguranje u slučaju nezaposlenosti i doprinosa za zaštitu zdravlja na radu te od tako „ušteđena“ 2,2% doprinosa na bruto II. plaći, prebacivanje 1,5 postotnog boda na povećanje doprinosa za zdravstveno osiguranje uz istovremeno prebacivanje troška koji se podmirivao iz doprinosa za zaštitu zdravlja na radu na trošak zdravstvenog osiguranja, na jednoj će strani ipak biti neki dodatni prihod na razini „uvijek gladnog“ sustava zdravstvene zaštite. No ipak smeta da je ovoj vladi zaštita na radu sve više „nepotreban trošak“. Znamo da su se i najveće uštede u vladinom planiranom rezanju administrativnog opterećenja gospodarstva radile upravo na zaštiti na radu, a sada je „odrezala“ još i doprinos za zaštitu zdravlja na radu.

Kad je riječ o ukidanju obećanog osiguranja u slučaju nezaposlenosti, kažu iz vlade da će ta sredstva namicati iz EU fondova (ali očito i iz državnog proračuna).

Poslodavcima će na drugoj strani, ostaviti 0,7% na bruto II. plaći, što ovi mogu i ne moraju prebaciti u povećanje bruto I. plaće. Iskustvo nam govori kako se pri tome ponašaju poslodavci, a ako se poneki ipak ta sredstva odluči prebaciti u plaću svojih radnika, to će onog radnika sa minimalnom plaćom „usrećiti“ za 16,53 kn, a onoga sa prosječnom za tridesetak kuna, dok bi nekom sa neto plaćom od 15.000,00 kn to moglo povećati plaću za pedesetak kuna.

Uz to, pitanje je je li Vlada RH pri ovom rasterećenju poslodavaca, vezanom uz ukidanje spomenuta dva doprinosa, vodila računa o čl. 71. st. 2. Konvencije MOR-a br. 102 o najnižim standardima socijalne sigurnosti, a koji upućuje da pri plaćanju socijalnih doprinosa radnikov udio ne bi smio biti veći od polovice ukupnih sredstava namijenjenih zaštiti radnika i njegove obitelji.

Uz sve to još i prigovor da predstavnici sindikata ni u izradu ovih izmjena u poreznom sustavu nisu bili uključeni, javna rasprava ide usred same špice korištenja godišnjih odmora, a uz to Vlada je na svojoj jučerašnjoj sjednici usvojila i Smjernice ekonomske i fiskalne politike za razdoblje 2019. – 2021. godine koje su napravljene kao da su ove promjene u sustavu poreza i doprinosa već usvojene. Iz toga je jasno kako je cijela javna rasprava ovdje tek kulisa demokracije. Kad su se vladajući složili unutar sebe, mi ostali smo tek statisti.

Iz svega navedenoga vidljivo je kako ovo nisu mjere koje će mlade (visoko ili manje visoko obrazovane) odvratiti od iseljavanja niti su bilo kakva financijska pomoć većini građana, upravo onih kojima je ta pomoć najpotrebnija.

Nešto se tu moglo napraviti da se išlo sa povećanjem osobnog odbitka, na primjerice 5.000,00 kn. Ali jedino je pravo rješenje značajno povećanje bruto plaća, uključujući i minimalnu te zapošljavanje u sigurnim oblicima rada (ugovori o radu na neodređeno vrijeme).

Prosječna plaća raste, ali... Tko najviše zarađuje u državi

KAKVO JE STANJE
AUTOR: Dijana Jurasić

Mnogi će reći da radnici s prosječnom plaćom od 6352 kune trebaju biti zadovoljni, ali zaboravlja se da više od 700.000 radnika ima plaću manju od 5252 kune

(VEČERNJI LIST) - Prosječna plaća u Hrvatskoj u svibnju je prema podacima Državnog zavoda za statistiku (DZS) iznosila 6352 kune i mnogi će na to reći da našim građanima plaća u prosjeku raste iz mjeseca u mjesec i da se nemaju na što žaliti. Osobito oni koji rade u iznadprosječno plaćenim djelatnostima. Najveću prosječnu neto plaću u svibnju prema DZS-u imali su zaposleni u proizvodnji kokosa i rafiniranih naftnih proizvoda, i to 16.053 kuna, te zaposleni na vađenju sirove nafte i prirodnog plina, s prosječnom plaćom od 15.787 kuna, a nije loše ni zaposlenicima u zračnom prijevozu kojima je prosječna plaća bila 11.338 kuna, zatim zaposlenima u proizvodnji osnovnih farmaceutskih proizvoda i pripravaka s prosječnom plaćom od 9815 kuna.

Slabo plaćeni konobari

Ali mnogo više o Hrvatskoj i plaćama govori medijalna neto plaća, a ona je u svibnju iznosila 5252 kune, što znači da je polovina zaposlenih imala manju, a polovina veću plaću od tog iznosa. Ili slikovitije, više od 700 tisuća zaposlenih radnika u Hrvatskoj prima plaću manju od 5252 kune.

Među najslabije plaćenim zanimanjima u svibnju 2018. bili su radnici na pripremi i usluživanju hrane i pića s prosječnom plaćom od 4140 kuna, zatim zaposleni u proizvodnji kože i srodnih proizvoda s prosječnom plaćom od 4155 kunate u proizvodnji odjeće s prosječnom plaćom od 4251 kunu.

U prerađivačkoj industriji, trgovini na veliko i malo, te u građevinarstvu je više od polovice zaposlenih, a to su zanimanja koja su ispodprosječno plaćena. Tako je u trgovini na malo prosječna plaća u svibnju iznosila 5213 kuna, a u građevinarstvu 5374 kune. Krešimir Sever, čelnik Nezavisnih hrvatskih sindikata, ističe da je svibanj imao više radnih sati pa je i medijalna plaća bila viša nego u travnju.

– Cijelo se vrijeme kod nas barata s prosječnom plaćom, a medijalna plaća pokazuje da polovica radnika od ukupno zaposlenih kojih je sada malo više od 1,4 milijuna prima manju plaću od 5252 kune, znači njih nešto više od 700 tisuća. Plaća radnika sadrži često i izdatke vezane za rate kredita, kupovanje na rate pa je raspoloživi dio plaće za radnike manji od onog koji nam se statistički nudi. U Hrvatskoj se ne prati statistički koliko je prosječan iznos rate kredita građana – napominje Sever.

S najavljenim poreznim promjenama radnici s malim i prosječnima plaćama, dodaje, neće dobiti ništa, a oni se i najviše iseljavaju.

– Ali zato će s poreznim promjenama od 1000 do 2000 kuna dobiti oni s visokim menadžerskim plaćama, koji imaju bruto plaće 40.000 kuna. Samo oko 5% informatičara i liječnika samaca ima veću plaću od 16.500 kuna neto, odnosno bruto 26.600 kuna. Ako liječnik ili informatičar koji ima bruto plaću 28.000 kuna odlazi u inozemstvo, on odlazi zbog besramno dobre ponude i njega neće zadržati nekoliko stotina kuna više u Hrvatskoj, a naši visokopozicionirani menadžeri, članovi uprava ionako ne odlaze iz Hrvatske – kaže Sever.

Mladi ne mogu biti zadovoljni

Gojko Bežovan, profesor socijalne politike, ističe da su prihodi od plaća tek jedan pokazatelj dobrobiti građana jer u Hrvatskoj imamo 27% BDP-a na crno, pa će vlasnik dva četverokrevetna apartmana u Dubrovniku koji godišnje plati paušal od 2400 kuna zaraditi koliko i kirurg u Zagrebu.

– Ljudi koji žive samo od svoje plaće i mladi s VSS-om ne mogu ostvariti u Hrvatskoj svoje životne aspiracije s našom prosječnom plaćom i ti mladi i dalje će se iseljavati. Mladi imaju veće aspiracije od nas starijih i, ako je netko od njih migrant u Zagrebu, mora plaćati podstanarstvo ili stambeni kredit, on je osuđen na preživljavanje osobito ako ima malu djecu u koju treba ulagati – kaže prof. Bežovan dodajući da se naše plaće ne mogu usporediti s onima u Austriji, Njemačkoj, pa i u Sloveniji.


08. kolovoza 2018.

Od porezne reforme radnik neće osjetiti ni »p«

POD SVIJEĆAMA BURZE RADA

Autor: Gabrijela Galić

KOMENTAR Hrvatskoj nedostaje radnika. To smo, ako ne prije, u ovim ljetnim mjesecima naučili. No, ne nedostaje joj samo konobara, kuhara, sobarica, građevinara... Manjak radne snage nije vidljiv samo u djelatnostima sezonskog karaktera, već je priča puno šira. Nema, primjerice, niti dovoljno metalaca, trgovaca, a sve češće se i na frizerskim salonima viđaju od stajanja pohabani oglasi za slobodnim radnim mjestima. Ne odlaze ljudi samo zbog malih plaća, odlaze jer žele raditi u uređenim društvima. I nikakve porezne reforme to neće promijeniti.

Polovina zaposlenih u Hrvatskoj, dakle oko 700 tisuća radnika, mjesečno na ruke primi do 5.252 kuna, a njihova bruto plaća maksimalno je 7.138 kuna. Preostaloj polovini zaposlenih poslodavci prosječno mjesečno isplate plaću višu od medijana. Nitko od onih koji mjesečno zarade do medijana i većina sa zaradama iznad medijana od nove porezne reforme neće imati ništa. Ništa se od poreznih zahvata, ako će promjene u konačnici i biti u obliku u kojem se najavljuju, neće preliti u džepove većine zaposlenih u zemlji.

Niska i srednja primanja, a takvih je u zemlji najviše, koristi od pomicanja granice za plaćenje poreza po najvišoj stopi neće imati. Pitanje je i koliko će koristi od toga imati i oni na koje se najavljenim rasterećenje cilja – IT stručnjaci, liječnici. Program za njihovo zadržavanje u zemlji trebalo je napraviti godinama iza nas. Danas je kasno, a uostalom trebalo bi raditi programe zadržavanja ne samo specifične visokoobrazovane radne snage, već i kvalificiranih i visokokvalificiranih radnika, pa gotovo i nekvalificirane radne snage.

Kada se snižavanje doprinosa na plaću, dakle doprinosa koje poslodavac plaća na radnikovu plaću, prelilo u radnički bruto? Nikada. Neće se niti najavljeno ukidanje doprinosa za zapošljavanje i doprinosa za zaštitu na radu preliti u radnički bruto. Sve da i neki poslodavac, nekim čudom, tih nešto više od stotinjak kuna koji će mu se osloboditi na medijalnoj plaći prebaci radniku, na neto plaći on to neće niti osjetiti. A i zbog čega bi poslodavci bili tako dobrohotni prema radnicima? Pa oni su ti koji kukaju da su opterećenja plaća u Hrvatskoj prestrašna i da oni zbog toga ne mogu poslovati, ne mogu podizati plaće. I bez obzira što ih usporedba s drugim zemljama, pa i onima u koje domaći radnici bježe, demantira, nastavljaju kukati.

Međutim, ako u Vladi doista misle da će poreznim rasterećenjem poslodavce potaknuti na dizanje plaća, onda bi Vlada sama, kao poslodavac, trebala dati primjer i povećati plaće zaposlenima u državnim i javnim službama. S njima su razgovore o osnovici za iduću godinu trebali otvoriti još tamo u svibnju. No, od razgovora još ništa.

Od podizanja praga za plaćanje najviše stope poreza na dohodak, kao i ukidanja dva doprinosa, bez obzira što bi zdravstveni porastao, dakle, korist će imati jedino poslodavci i taj oslobođeni novac prelit će se u profit. Većina zaposlenih promjene neće osjetiti, osim možda dugoročno. Jer pitanje je hoće li dugovima preopterećeno zdravstvo u nekom trenutku moći pokrivati isplatu naknada za vrijeme bolovanja. Pitanje je i hoće li proračun sutra biti u stanju pokriti isplatu naknada za vrijeme nezaposlenosti ili će nezaposleni nastradati.

Rade manje, a naprave više: Evo zašto bi puno više trebalo eksperimentirati s kraćim radnim vremenom

Mrzovoljni i preopterećeni zaposlenici ne mogu biti garancija uspjeha nijednoj kompaniji ili instituciji

BITNA JE PRODUKTIVNOST
Autor: Karlo Vajdić

Ovih dana opjevani slučaj novozelandske tvrtke samo je posljednji u nizu pokušaja skraćivanja radnog vremena, od kojih mnogi završavaju uspješno jer su radnici zadovoljniji i efikasniji na poslu, a te efekte potvrđuju i znanstvena istraživanja

(Tportal.hr) - Svjetske i domaće medije ovih dana preplavila je priča o novozelandskoj kompaniji koja je eksperimentalno prešla na četverodnevni radni tjedan, a taj se pokus pokazao toliko uspješnim da su se našli na pragu odluke da tu promjenu učine stalnom. Perpetual Guardian, tvrtka koja se bavi upravljanjem imovinom poput zaklada, fondova i sličnih, tijekom ožujka i travnja skratila je radni tjedan na četiri osmosatna dana, umjesto njih pet, no dohodci za gotovo 250 zaposlenika zadržani su na istoj razini.

Konačni rezultat u plusu

Uz to, eksperiment je pratilo dvoje istraživača čiji je zadatak bio utvrditi efekte koje će kraći radni tjedan imati na zaposlenike. Konačni rezultat je bio taj da su zaposleni imali poboljšanje u ravnoteži posla i privatnog života od 24 posto, na radna mjesta su se vraćali s više energije, njihovi šefovi su primijetili da su kreativniji, da im je pažnja bolja, da su dolazili na vrijeme, nisu odlazili prije vremena niti su odlazili na dugačke pauze. 'Njihov stvarni uspjeh na poslu nije se promijenio kad su radili četiri dana umjesto pet', objasnio jeJarrod Haar, profesor iz područja ljudskih resursa sa Sveučilišta za tehnologiju u Aucklandu.

Prvi pokušali Šveđani

Iako je novozelandska kompanija dobila dosta prostora u medijima ovih dana, pokušaji prilagodbe radnog vremena izvan tradicionalnog peterodnevnog osmosatnog radnog tjedna stara su stvar i sporadično se provode već više od dva desetljeća. Među prvim poznatim pokušajima oni su u nordijskim zemljama, konkretno u Švedskoj, u kojoj je još krajem osamdesetih u gradiću Kiruni centar za brigu o starijima skratio radno vrijeme kako bi se zaposlenicama omogućila bolja usklađenost s radnim vremenom njihovih supruga koji su radili u obližnjim rudnicima.

Uz niz pokušaja u Švedskoj, koji su bili češći kad su na vlasti bile lijeve političke opcije, a prorijeđeni kad je vladala desnica, pitanje kraćeg radnog vremena ponovo je dobilo na značenju prije desetak godina, u jeku globalne ekonomske krize. Kako bi se lakše nosile s recesijom i nedostatkom posla, mnoge su kompanije i organizacije tada povremeno kratile radni tjedan kako ne bi bile prisiljene otpuštati radnike. No ta je promjena bila uglavnom privremena vatrogasna mjera i nije bila usmjerena korjenitim izmjenama načina na koji ljudi rade.

Stefan Löfven, premijer Švedske i predsjednik socijaldemokrataStefan Löfven, premijer Švedske i predsjednik socijaldemokrata

Nekoliko opcija skraćivanja

Fleksibilizacija radnog vremena u odnosu na klasični radni tjedan od 40 sati raspoređenih na pet dana po osam sati vrti se oko nekoliko različitih opcija: smanjenje broja radnih sati uz zadržavanje jednakog broja radnih dana, smanjivanje broja radnih dana uz zadržavanje broja dnevnih radnih sati ili smanjenje broja radnih dana uz povećanje broja dnevnih radnih sati. Spomenuti prvotni pokušaji u Švedskoj najčešće su se provodili na način da se osmerosatni radni dan skrati na šest sati, ali da se zadrži pet radnih dana u tjednu. Jedan od najpoznatijih takvih primjera su automehaničarski centriToyoteu gradu Göteborgu, koji su još prije 16 godina prešli na šestosatni radni dan te tako rade i danas.

'Svi su sretni'

Direktor u jednom od njih je prije nekoliko godina britanskom Guardianu izjavio da se 'zaposleni osjećaju bolje, manje ih odlazi iz kompanije, a lakše je i zaposliti nove ljude'. Uz to, kako je rad u jednoj smjeni od 7 do 16 sati zamijenjen radom u dvije smjene, od 6 do 12 te od 12 do 18 sati, 'vrijeme koje provedu na putu na posao je kraće, efikasniji su u korištenju strojeva, niži su kapitalni troškovi i – svi su sretni', dodao je tadašnji direktor, uz napomenu da je i profit porastao za 25 posto.
Kraće radno vrijeme rezultiralo je u posljednjem novozelandskom primjeru time da su zaposleni imali poboljšanje u ravnoteži posla i privatnog života od 24 postoKraće radno vrijeme rezultiralo je u posljednjem novozelandskom primjeru time da su zaposleni imali poboljšanje u ravnoteži posla i privatnog života od 24 posto

U međuvremenu su brojne tvrtke u Švedskoj i drugdje ili skratile radni dan na šest sati ili, poput spomenute novozelandske, ostavile osmosatni radni dan, ali su radni tjedan srezale na četiri dana. Među takvim kompanijama češće su mlađe tvrtke koje se bave informatičkim uslugama i sličnim djelatnostima, poput švedske tvrtkeFilimunduskoja razvija aplikacije za mobitele ili danske tvrtkeIIH Nordickoja pruža usluge napredne digitalizacije poslovanja drugim kompanijama.

Pokusi u javnim poduzećima

Pokusi s prilagodbom radnog vremena nisu ograničeni samo na privatne kompanije, nego na taj način često eksperimentira i državna i javna uprava. Devedesetih su štokholmske gradske vlasti šestosatni radni dan privremeno uvele u vrtiće i centre za brigu o starijim i nemoćnim osobama. Brigitta Olsson, koja je bila među stručnjacima koji su trebali ocijeniti uspjeh štokholmskog eksperimenta, kazala je da je mjerenje troškova i dobiti takvih pokusa dosta kompleksno. Nije lako procijeniti jesu li uštede na manjim bolovanjima nastale zbog kraćih radnih sati ili drugih faktora, objasnila je. Kraći radni dan znači da će biti zaposleno više ljudi, što znači veći trošak za poslodavca, no s druge strane je smanjen trošak naknade za nezaposlene, a postoji još puno dodatnih varijabli koje ulaze u konačni izračun.

Državna administracija u američkoj saveznoj državi Utah 2008. godine također je eksperimentirala s četverodnevnim radnim tjednom, no specifičnost njihova pokusa bila je da su zaposlenici ta četiri dana radili po 10 radnih sati, tako da je ukupni zbroj odrađenih radnih sati i dalje bio 40. Državni službenici tako nisu bili zakinuti za plaću, dobili su dodatni slobodni dan, a ostvarena je i ušteda na prijevoznim troškovima jer su na posao morali dolaziti dan manje.

Postoje istraživanja koja pokazuju veći rizik od obolijevanja kod onih koji prekomjerno radePostoje istraživanja koja pokazuju veći rizik od obolijevanja kod onih koji prekomjerno rade
S druge strane, radnim danima su imali nešto manje vremena za obitelj, iako se to donekle kompenziralo dodatnim slobodnim danom, no bilo je i problema s pronalaskom vrtića za djecu čije je radno vrijeme prilagođeno za 10-satne radne dane. Pokus je prekinut nakon tri godine i sve se vratilo na staro. Zakonodavci su izjavili da promjena nije donosila one uštede kojima su se nadali, a građani su se žalili kako petkom nisu mogli obavljati poslove s državnom administracijom.

Što kažu znanstvenici

U posljednjih nekoliko desetljeća brojna su znanstvena istraživanja ukazala na pozitivne efekte kraćeg radnog vremena. Među njima postoje ona koja pokazuju da su zaposlenici produktivni najviše četiri ili pet sati dnevno, da prekomjerni broj radnih sati dovodi do većeg broja grešaka, što u konačnici povećava troškove, kao i da ljudi koji previše rade češće obolijevaju od depresije. Postoje i istraživanja koja pokazuju veći rizik od obolijevanja kod onih koji prekomjerno rade. Korisni efekti od kraćeg radnog vremena su uglavnom poprilično očiti, no dosadašnja iskustva pokazuju da promjena tradicije nije tako jednostavna.

'Zašto bih vam smanjivao plaću?'

Jedan od glavnih faktora u odluci o tome može li neka organizacija skratiti radni tjedan ili radni dan i koliko će to biti uspješno leži, naravno, u njenoj funkciji, odnosno djelatnosti.Andrew Barnes, osnivač novozelandske kompanije s početka priče, to je opisao na način da šefovi kompanija prilikom zapošljavanja novih ljudi moraju dogovoriti točno koje će zadatke ti zaposlenici obavljati, umjesto da se zapošljavanje temelji na broju sati koje će netko provesti u uredu. 'U takvom slučaju priznajete da ste previše lijeni da biste odredili što točno hoćete od radnika', komentirao je Barnes i dodao da tvrtka onda plaća radnika samo zato što se pojavio na radnom mjestu. 'Ugovor bi se trebao bazirati na dogovorenoj razini produktivnosti', kazao je Barnes, čije riječi prenosi New York Times. 'Ako izvršite nešto u kraćem vremenu, zašto bih vam ja smanjivao plaću?', zaključuje on.

Nesumnjivo je to da razna istraživanja i realni pokusi u tvrtkama i institucijama potvrđuju da je peterodnevna osmosatna radna obaveza zastarjeli koncept koji bi se trebao fleksibilizirati u skladu s novim vremenima i oblicima posla. No zasad ne postoji i neko čvrsto pravilo koje bi određivalo koja si organizacija to može priuštiti, a koja ne, jer je broj faktora koji utječu na to kakav će ishod imati skraćivanje radnog vremena – od vrste poslova, preko društvenih okolnosti, do tipa klijenata s kojima netko posluje – vrlo velik. Ono što je sigurno to je da bi puno više tvrtki i organizacija trebalo barem isprobati kraće radno vrijeme za svoje zaposlene i nakon toga donijeti konačne odluke. Mrzovoljni i preopterećeni zaposlenici ne mogu biti garancija uspjeha nijednoj kompaniji ili instituciji.

Loše nam se piše: Veliko europsko istraživanje o promjenama tržišta rada koje se osjete i u Hrvatskoj

PERSPEKTIVA ZAPOŠLJAVANJA
Piše IVANA DOMITROVIĆ

Radni dan koji počinje u točno određeno vrijeme, slobodni vikendi, praznici, plaćeni doprinosi, kolika-tolika mirovina… možda se sve to uskoro okrene naglavačke. Koliko ćemo još dugo raditi u uvjetima na koje smo navikli, izračunala je Europska komisija i došla do zaključka da nam se ''loše piše''.

(Dnevnik.hr) Ugovori o radu na neodređeno vrijeme koji nam jamče sigurnost uskoro bi mogli postati stvar prošlosti. Zapravo, prema ropotarnici prošlosti već su krenuli, a to su potvrdili statistički podaci. I nisu samo ugovori na neodređeno i sav komfor kojeg nude pod velikim upitnikom budućnosti. Prateći podatke unazad nekoliko godina Europska komisija je napravila analizu kretanja na tržištu rada i socioekonomske posljedice tih kretanja na području Europske unije. Iako su ugovori o radu na neodređeno vrijeme još uvijek u većini, postojan je trend smanjivanja broja radnika koji ih potpisuju. Ali drastično se zato povećava broj''platformskih radnika''. Kako objašnjavaju u izvještaju, kategorija ''platformskih radnika'' veoma je kompleksna za definiranje budući da se radi o cijelom aranžmanu kolaborativnih ekonomija. Ali pojednostavljeno – to su osobe koje se za svoj rad ili pružanje usluga, služe platformama primjerice Facebookom, Googleom i slično.

S obzirom na to da velik dio njih u pravilu nije zaposlen standardnim ugovorima o radu, oni zapravo samo pružaju svoje usluge za određenu naknadu koja je zbog načina rada na platformama i velikog broja ljudi, odnosno konkurencije koja radi na taj način - niska. A nije ni zaštićena u smislu izdvajanja za razne doprinose poput zdravstvenog i mirovinskog osiguranja.

Slabije plaćena visokoobrazovana radna snaga

Platformskih radnika sve je više i u njima veći udio imaju muški visokoobrazovani radnici. Upravo je taj podatak o visokoobrazovanoj relativno slabo plaćenoj i doprinosima nezaštićenoj radnoj snazi zabrinuo europske birokrate. Samo manjina njih, stoji u izvještaju, živi od tako zarađenog novca.

Sada to uzimaju u obzir prilikom kreiranja socijalnih politika o zapošljavanju. Ali s obzirom na to da se radi o kompleksnijoj situaciji nego je pojednostavljeno u gornjem primjeru, birokrati će morati dobro ''zasukati rukave'' kako bi pronašli rješenja za tu rastuću radnu snagu, odnosno da u slučaju gubitka posla ili zdravlja ti visokoobrazovani ljudi ne zapadnu, u krajnjoj liniji, u ekstremno siromaštvo.

Brojke ukazuju na još jedan problem. A to je smanjivanje broja radnika koji rade na puno radno vrijeme. Njih je 2002. godine bilo oko 62 posto, a 2016. oko 59 posto. Birokrati to računaju ovako - manje sati rada, manja plaća i manji životni standard, ali i manje uplaćivanja poreza u državnu blagajnu. A to je već znak za alarm, jer nitko ne želi da pola milijarde stanovnika koliko ih živi u EU krene putem osiromašivanja.

Još je jedan zanimljiv, ali i zabrinjavajući trend istaknut u izvještaju. Radi se o perspektivi obrazovanja mladih Europljana. ''Nedavna PISA istraživanja odaslala su alarmantne signale o razini kompetentnosti 15-godišnjih Europljana u osnovnim kategorijama kao što su pismenost, znanost i matematika.

U sve tri kategorije jedan od pet učenika ima ispodprosječnu razinu znanja.

Udio ispodprosječnih učenika povećao se od 2012.

Uzimajući u obzir prosječni rezultat, 15-godišnjaci u EU lošiji su od svojih vršnjaka u azijskim zemljama.

Prekinuti začarani krug niže razine obrazovanja

Istražujući brojke koje bi mogle dati odgovor na pitanje zašto je to tako, autori izvještaja otkrili su da veliku ulogu u tome igra obrazovanje roditelja, čak veću nego nastavnici u školama. Naime, veća je vjerojatnost da će dijete visokoobrazovanih roditelja imati bolje akademske rezultate. Ali ne samo to. Prije će pronaći posao, čak i u odnosu svog kolege koji je također visokoobrazovan, ali dolazi iz obitelji s nižim obrazovanjem. Ujedno će prije napredovati u karijeri od kolege koji je također visokoobrazovan, ali dolazi iz obitelji s nižim obrazovanjem te će prije pronaći novi posao ako dobije otkaz.

Eurobirokrati sada predlažu da se škole više angažiraju prema učenicima koji dolaze iz nezavidnijeg socijalnog okruženja i da im budu''vjetar u leđa''. Jer će i ti učenici jednog dana možda biti roditelji, i ako završe viši stupanj obrazovanja, veća je vjerojatnost da će prekinuti začarani krug nižeg obrazovanja.

Zašto je važno biti visokoobrazovan, ako pitate autore izvještaja?

Zato što je za sve više poslova za koje se traže radnici, potrebno imati tercijalni stupanj obrazovanja. Što ste obrazovaniji prije ćete pronaći posao, snaći se u karijeri i manje se oslanjati na socijalna davanja države. A na državama je sada da riješe sve veći problem nisko plaćenih radnih mjesta koja popunjava visokoobrazovana radna snaga.


31. srpnja 2018.

Svaki peti Hrvat zarađuje manje od 3500 kuna: ''Jasno je da je siromaštvo duboko zakoračilo u Hrvatsku''

TREĆINA GRAĐANA NA RUBU
Svaki peti Hrvat zarađuje manje od 3500 kuna na mjesec. Pokazuju to podaci Državnog zavoda za statistiku o strukturi zaposlenih prema visini isplaćene prosječne neto plaće.

(Dnevnik.hr) - Više od polovice građana ima manje od 6 tisuća kuna, odnosno manje od prosječne plaće, dok s druge strane više od 10 posto ima primanja veća od 12 tisuća kuna. Predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata Krešimir Sever upozorava da u usporedbi s visokim cijenama čak trećina građana živi na rubu siromaštva."Nešto nam je jeftinija struja, nešto jeftiniji nam je plin. Međutim, sve drugo nam je tu negdje, nerijetko čak i skuplje, a plaće dosežu po prilici trećinu prosječne plaće u Europi, nekada čak i niže. Dakle, vrlo je jasno da je siromaštvo duboko zakoračilo u Hrvatsku", rekao je Sever.

DZS: Polovica zaposlenih u platnom rangu od 2700 do 6000 kuna

Autor: Lider/Hina - Više od polovice zaposlenih u pravnim osobama u Hrvatskoj ili njih više od 525 tisuća, za ožujak prošle godine primilo je prosječnu neto plaću u rasponu od 2.701 kune do 6.000 kuna, dok je više od 51 tisuće zaposlenih dobilo plaću manju od 2.701 kune, pokazuju podatci Državnog zavoda za statistiku (DZS). Podaci DZS-a o strukturi zaposlenih prema visini prosječne isplaćene neto plaće po zaposlenom u pravnim osobama za ožujak prošle godine odnose se na962.644 zaposlena u pravnim osobama, koji su za ožujak ostvarili puni fond radnog vremena. Zaposleni su prema visini plaće raspoređeni u 13 skupina, a u prvoj su oni sneto plaćom do 2.700 kuna, kojih je bilo 5,3 posto, dok su u zadnjoj oni s neto plaćom većom od12.000 kunai njihov je udio 4,2 posto. Prema tome, za ožujak prošle godine je plaću manjuod 2.700 kuna primilo nešto više od 51 tisuća zaposlenih, dok je na drugom kraju skale nešto više od 40,4 tisuće zaposlenih u pravim osobama koji su primili više od 12.000 kuna.

Inače, prosječna je neto plaća za ožujak prošle godine u pravnim osobama iznosila 6.022 kune, a statistika prema visini prosječne plaće pokazuje da je više od 60 posto zaposlenih primilo manje od 6.000 kuna. Naime, uz 5,3 posto onih s najnižim plaćama do 2.700 kuna još je njih56,4 posto primilo prosječno od 2.701do 6.000 kuna.

Zaposlenis prosječnim plaćama od 2.700 do 6.000 kuna razvrstani su u šest statističkih skupina, među kojima su najbrojniji oni s plaćama od 2.701 do 3.500 kuna, kojih je u ukupnom broju zaposlenih bilo 12,8 posto, te oni s prosjekom od 4.001 do 4.500 kuna s udjelom od 10,4 posto.

Nešto više od trećine zaposlenih u pravnim osobama, njih 34,1 postoili oko 328 tisuća zaposlenih za ožujak prošle godine je primilo neto plaću od 6.001 do 12.000. Pritom su najbrojniji oni s neto plaćama od 7.001 do 8.000 kuna, njih je 8,8 posto, dok ih je 8,3 posto primilo između 8.001 do 10.000 kuna. Uskupini onih koji su dobili od 10.001 do 12.000 kuna je3,5 posto zaposlenih, a nešto više, 4,2 posto, ih je s plaćom višom od 12.000 kuna.

Statistika prema nacionalnoj klasifikaciji djelatnosti pokazuje da je u dvije djelatnosti s najviše zaposlenih – prerađivačkoj industriji i trgovini – iznadprosječan udio onih s plaćama do 2.700 kuna tenajveći udio zaposlenih s prosječnom neto plaćom od 2.701 i 3.500 kuna.

Tako je uprerađivačkoj industriji, koja ima gotovo 178 tisuća zaposlenih, plaću za ožujak prošle godine manjuod 2.700 kuna primilo6,4 posto u toj djelatnosti, a njih 17,6 posto od 2.701 do 3.500 kuna.

U trgovinina veliko i malo; popravku motornih vozila i motocikala, koja je imala nešto više od 150 tisuća zaposlenih, udio onih s plaćom manjom od 2.700 kuna bio je 6,6 posto, a više od petine ili njih22,4 posto dobilo je od 2.701 do 3.500 kuna.

I u prerađivačkoj industriji i u trgovini udio onih s plaćama većim od 12.000 kuna je isti i iznosio je3,7 posto.

U djelatnosti javna uprava i obrana; obvezno socijalno osiguranje, koja je brojala više od 92,1 tisuću zaposlenih, njih najviše, 15,2 posto, imalo je plaću između 7.001 i 8.000kuna.

I u djelatnosti obrazovanja, s90,6 tisuća zaposlenih, najviše je onih, 17posto, s plaćom između7.001 i 8.000kuna.

U građevinarstvu, od 55.352 zaposlenih više od pola ih je imalo plaću do 4.500 kuna. Pritom, za 15,1 posto ona je iznosila do 2.700 kuna, a za 16,8 posto od 2.701 do 3.500 kuna.

Gledano po postotcima, građevinarstvo je i druga po redu djelatnosts najvećim udjelom zaposlenih s plaćom do 2.700 kuna, dok sa 16posto prednjače administrativne i pomoćne uslužne djelatnosti, koje broje 31.100 zaposlenih.

Djelatnost, pak, s najvećim udjelom neto plaća iznad 12.000kuna, od 13 posto, su informacije i komunikacije, u kojima je bilo nešto manje od 30 tisuća zaposlenih.

Slijede financijske djelatnosti i djelatnosti osiguranja, gdje je od33,5 tisuća zaposlenihza njih12,9 posto neto plaćapremašivala12.000kuna.

Istraživanje: Raspodjela dohotka u Europi najpoštenija u Nizozemskoj, najnepravednija u Litvi

Autor: Lider - Mjerenje nepoštene nejednakosti: povezivanje jednakih prilika i bijega od siromaštva naziv je znanstvenog rada kojeg je prošlog tjedna predstavio CESifo institut za ekonomska istraživanja pri Sveučilištu u Münchenu, piše Večernji. Znanstvenici s američkog sveučilišta Cornell izračunali su da među 31 promatranom europskom zemljom najmanje nepoštene raspodjele dohotka, uzevši u obzir i opasnost od siromaštva, ima u Nizozemskoj, Finskoj, Norveškoj, Francuskoj, Islandu, Belgiji, Njemačkoj, Češkoj…Najveći udio nepoštene u ukupnoj raspodjeli dohotka je u Litvi, Italiji, Rumunjskoj, Latviji. Hrvatska je po nepoštenosti raspodjele dohotka u Europi na osmom mjestu čime je znatno iznad prosjeka u grupi u kojoj je ukupno deset zemalja.

Osim spomenute četvorke od Hrvatske su lošije i nepoštenije jošŠpanjolska, Grčka i Bugarska. Među bivšim komunističkim zemljama Europe pravednija raspodjela dohotka nego u Hrvatskoj vlada i u Mađarskoj i Slovačkoj. Istraživači instituta CESifo objašnjavaju da je najviše nepoštene raspodjele dohotka u Europi nastalo nakon 1991.


09. srpnja 2018.

Od 1. srpnja povećan dohodovni cenzus za pravo na dječji doplatak

Autor: Lider - S danom 1. srpnja 2018. na snagu je stupio Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o doplatku za djecu kojim je dohodovni cenzus za ostvarivanje prava na doplatak za djecu po članu kućanstva povećan na 70 posto proračunske osnovice, tj. 2.328,20 kn (za 2018. godinu), objavio je HZMO. Važno je naglasiti da novi korisnici od tog datuma zahtjeve mogu podnijeti u roku od 90 dana, odnosno do 1. listopada 2018., a pravo na doplatak za djecu priznat će se od dana stupanja na snagu izmjena Zakona, tj. od 1. srpnja 2018. Svi postojeći korisnici, kojima se redovito isplaćuje doplatak za djecu, ne trebaju podnositi nove zahtjeve jer su iznosi doplatka ostali nepromijenjeni.

Izmjenama Zakona pravo na doplatak za djecu priznaje se i za dijete koje je navršilo 19 godina života i pohađa srednju školu u kojoj srednjoškolsko obrazovanje traje 5 godina, a najduže do kraja školske godine u kojoj dijete navršava 20 godina života.

Hrvatskoj treba rasterećenje bruto i povećanje neto plaća

AUTOR Iva Boban Valečić
Umjesto smanjenja opće stope PDV-a za jedan postotni bod treba rasteretiti rad jer to ima znatno veći efekt na gospodarstvo, slaže se većina Styrijinih panelista

(VEČERNJI LIST) - O poreznom sustavu kakav treba Hrvatskoj na konferenciji su, uz ministra financija Zdravka Marića, raspravljali bivši potpredsjednik Vlade, SDP-ov zastupnik Branko Grčić, sindikalist Krešimir Sever, Sandra Švaljek s Ekonomskog instituta i Plamenko Barišić iz tvrtke King ICT. Iako iz Vlade stižu neformalne najave o smanjenju najviše stope PDV-a za jedan postotni bod od Nove godine, većina sudionika ovog panela stava je da bi u promijenjenim okolnostima na tržištu rada Vlada, umjesto o smanjenju PDV-a, radije trebala razmisliti o daljnjem rasterećenju plaća koje bi, procjenjuju, imalo najveći učinak na gospodarski rast.

Novac za mirovinski sustav

– Stvari se u Hrvatskoj u posljednje dvije godine dramatično mijenjaju, na tržištu rada smo od goleme nezaposlenosti došli do toga da danas imamo manjak radne snage i problem strukturne nezaposlenosti. To prate i vrlo izražen emigracijski tijek, posebno visokoobrazovanih mladih ljudi koji traže svoju šansu na Zapadu – upozorio je Branko Grčić.

Da je daljnje rasterećenje plaća prioritet, suglasan je i Krešimir Sever, no upozorava da je i tu važno paziti i izbjeći rasterećenje koje poslodavci na krajune bi prelili u povećanje neto plaća, nego preusmjerili u ono što im je atraktivnije, poput povećanja dobiti, što se prije događalo.

– Koliko god se mi u Hrvatskoj trudili rasterećivati plaće, pokazalo se da to većini hrvatskih poslodavaca nije poticaj da novac koji im na taj način ostane usmjere u povećanje plaća – kazao je Sever. Uvjeren je da Hrvatskoj trebaju mjere koje će još više pomicati raspon neoporezivog dohotka, odnosno povećanje neoporezivog dijela plaća. Sever upozorava i kako je pogrešno procjene i politike graditi na podacima o prosječnim plaćama s obzirom na to da je medijalna plaća, ona koju prima više od polovice zaposlenih, tek nešto viša od 5000 kuna neto.

– A takva plaća nema ni potrošački, a kamoli razvojni potencijal – ističe Sever.

Analitičarka Sandra Švaljek zadovoljna je što je Hrvatska uopće došla u priliku razmišljati o poreznom rasterećenju, kakvu dugo nije imala. No i ona je protiv smanjenja poreza na potrošnju u ovom trenutku kada, kaže, treba razmišljati kako riješiti osnovni problem Hrvatske, a to je potencijalna stopa rasta ispod1,5 posto godišnje.

– Takvim stopama rasta trebat ćemo desetljeća da stignemo već i zemlje jugoistočne Europe, o razvijenijima da i ne govorimo, i zato nam treba porezna mjera koja će povećati stopu potencijalnog rasta – kazala je Švaljek. Kao najveće ograničenje u Hrvatskoj i ona ističe smanjenje radne snage uz istodobnu lošu strukturu nezaposlenih.

– Porezna reforma treba adresirati upravo taj problem i mislim da nas takvo razmišljanje vodi do toga da trebamo smanjivati porezno opterećivanje rada, a ne stopu PDV-a, o smanjenju koje, uvjerena je, treba razmišljati poslije, kada Hrvatska bude ulazila u eurozonu i kada se smanjenjem opće stope PDV-a donekle bude mogao amortizirati učinak povišenja cijena.

Za manji porez na dohodak je i Plamenko Barišić, a posebno ističe problem najviše porezne stope koja, kaže, ne dopušta da plaće u IT sektoru budu konkurentne plaćama na Zapadu, zbog kojih gubimo mlade stručnjake.

Suočavam se s kolegama koji nerijetko traže od 15 do 20 tisuća kuna neto, a argument su im plaće koje bi dobili na Zapadu. IT sektor ima velik manjak radne snage i zato moramo našim seniorima dati mogućnost da dođu do visokih plaća. Zašto oni ne bi imali plaće više i od menadžmenta ako pridonose? To bi bila i poruka njihovim mlađim kolegama da se i u Hrvatskoj može doći do visoke plaće ako se razvijaju i napreduju – kazao je Barišić.

Upozorio je i da je među velikim problemima hrvatskog gospodarstva niska produktivnost iodbacio Severove procjeneda manje porezno opterećenje rada poslodavci ne bi usmjerili u rast plaća.

– Ako se rasterete najviše plaće, ja vam jamčim da će naši zaposleni to osjetiti na porastu neto plaća – kazao je Barišić.

S obzirom na to da bi samo smanjenje PDV-a za jedan postotni bod, bez drugih mjera, prihode državnog proračuna po nekim procjenama moglo koštati gotovo dvije milijarde kuna, sudionici ovog panela iznijeli su i zanimljive prijedloge što bi se s tih dvije milijarde moglo učiniti.

Sandra Švaljek predlaže tako da se, umjesto rasterećenja potrošnje,taj novac usmjeri u mirovinski sustav.

– S jedne strane se govori o smanjenju PDV-a, a s druge da treba uništiti drugi mirovinski stup jer nema dovoljno novca. Ako imamo dvije milijarde za smanjenje PDV-a, zašto taj novac ne iskoristiti da se i umirovljenicima iz drugog stupa isplati dodatak na mirovinu od 27 posto, umjesto da diramo drugi stup – upitala je Švaljek. Smatra da bi Hrvatska trebala razmisliti i o ujedinjavanju svih doprinosa, na što joj je Marić odgovorio kako je o tome moguće razmišljati u perspektivi, ali da zasad s poreznim promjenama ide u smjeru u kojem kao ministar misli da stvari trebaju ići.

Što se tičeodustajanja od ideje niže opće stope PDV-a, Švaljek odgovor nije dobila, a jednako su prošle i ideje Branka Grčića i Krešimira Severa o tome što bi Hrvatska s tim novcem trebala učiniti.

Grčić je, naime, izračunao kako bi mjere o kojima se spekulira, poput smanjenja PDV-a i obuhvata najviše stope poreza na dohodak, uz ukidanje pojedinih doprinosa, državu mogle koštati i više od četiri milijarde kuna. Efekt tih mjera na plaćama bi osjetilo vrlo malo ljudi, točnije oko 17 posto onih s najvišom plaćom, kaže Grčić. Uvjeren je da bi pametnije bilo smanjiti najvišu stopu poreza na dohodak s 36 na 30, a stopu od 24 posto na 20.

– Efekt takvog rasterećenja osjetilo bi više od 500.000 zaposlenih, a državu bi koštalo ukupno1,4 milijarde kuna– tvrdi Grčić.

Za rasterećenje dohotka većem broju ljudi je i Sever, no on upozorava kako smanjenje poreza na dohodak pogađa jedinice lokalne samouprave.

– Ako bi se išlo na planirano smanjenje najviše stope, moglo bi se dogoditi da olakšamo položaj onima s najvišim primanjima, a istodobno znatno otežamo onima s najnižim primanjima – kazao je Sever te upozorio da se iz prihoda lokalne samouprave, koje u najvećem dijelu čini porez na dohodak, financira standard u dječjim vrtićima i školama, kao i subvencije za vrtiće koje imaju djeca iz obitelji s nižim primanjima.

Ne treba se zalijetati

Vladin plan pomicanja granice za ulazak u porezni razred u kojem se naplaćuje najviša stopa poreza na dohodak koštala bi 250 milijuna kuna, no Švaljek kaže kako taj manjak prihoda ne bi osjetio gotovo nijedan grad ni općina osim Zagreba, u kojem je velika većina najviših plaća.

Sudionici panela bez razlike su upozorili da svako porezno opterećenje mora bitipomno osmišljenoi uzeti u obzir negativne trendove koji upozoravaju na usporavanje gospodarskog rasta u Europi i svijetu.

– Ne trebamo se zalijetati. Europsko i svjetsko gospodarstvo usporava i možda će doći novi ciklusi zbog kojih ćemo ponovno biti primorani razmišljati o tome kako ćemokontrolirati manjak prihoda u proračunu– kazao je Branko Grčić.

Prijedlozi panelista za učinkovitiji porezni sustav

1. Grčić: Umjesto PDV-a smanjiti obje stope poreza na dohodak, što bi koštalo 1,4 mlrd.

2. Švaljek: 2 mlrd. kuna PDV-a preusmjeriti u dodatak od 27 posto na mirovine iz 2. stupa

3. Sever: Gradovima i općinama treba nadoknadit manjak iz poreza na dohodak

Tema dana: Trebamo li brinuti zbog svojih mirovina?

(HRT) - Potpuno je jasno da s izrazito nepovoljnim omjerom zaposlenih i umirovljenih te s rupom od 17 milijardi kuna godišnje za postojeće umirovljenike, koja će i dalje rasti, problemi postoje. Predstavljene konture najavljene mirovinske reforme već su izazvale mnogobrojne reakcije. Postavlja se i pitanje hoće li štediše u drugom stupu morati ustupiti državi svoju ušteđevinu u zamjenu za dodatak od 27 posto na prvi stup. Sporni drugi mirovinski stup za HRT-ovu Temu dana komentirao je zamjenik glavnog direktora HUP-aBernard Jakelić, rekavši kako "bi trebalo imati kristalnu kuglu" da bi se znalo što će biti s drugim mirovinskim stupom. Neke su države od njega odustale, vratile se na sustav međugeneracijske solidarnosti. Neke razvijaju privatnu štednju, pa i Hrvatska ima treći stup u koji se dobrovoljno može uplaćivati. Misli da treba puno više analiza i projekcija kako bi seustanovilo kako će to sve u budućnosti izgledati.

"S obzirom na to da već duže vrijeme živimo u jednoj tržišnoj ekonomiji i demokraciji slobodnog izbora, mislimo da bi ljudi sa svojim drugim stupom i sa svojim privatnim računima trebali samostalno raspolagati", rekao je. Napominje ipak da se to doživljava samo kao jedan prijedlog , nacrt za ozbiljniju, sveobuhvatniju raspravu o najboljem mogućem rješenju. "Minikako to ne želimo prihvatiti kao gotovu stvar, zdravo za gotovo, jer će tu naravno puno riječi imati i naši kolege iz mirovinskih fondova i svi ostali koji upravljaju našom mirovinom", rekao je.

Pojasnio je i kako najava mirovinske reforme datira već unazad pola godine. Prijedlog nacrta zakona koji je predstavio ministar rada i mirovinskog sustavaMarko Pavićje, kaže,početak mirovinske reforme. Taj nacrt treba postati predmet rasprave Gospodarsko-socijalnog vijeća i socijalnih partnera, do konačne verzije zakona.

Upitan trebamo li se brinuti za svoje mirovine i hoće li ovakav mirovinski sustav puknuti, predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikataKrešimir Severodgovara da se takva poruka šalje. "Želi se poslati poruka da sve ide prema propasti i da je ovo jedino rješenje. Tu se daje i mogućnost jednog lažnog izbora koji kaže - ako želite ostati u oba stupa, u tom slučaju nećete dobiti ovaj dodatak od 27 posto. Ali ako želite dodatak, tada povucite i svoja sredstva natrag prema prvom stupu jer je sve skupa katastrofično", kaže Sever idodaje kako je jedino pravo rješenje za mirovinski sustav , kao i zdravstveni, povećano zapošljavanje te povećanje plaća iz kojih se izdvaja za mirovine i zdravstvo.


03. srpnja 2018.

Hoće li nova porezna reforma povećati plaće i rasteretiti poslodavce?

OČEKIVANJA OD NOVIH MJERA
Paket mjera porezne reforme trebao bi sadržavati smanjenje PDV-a i nameta na plaće

(GLAS SLAVONIJE) Ministar financija Zdravko Marić još nije u potpunosti otkrio kakav paket mjera porezne reforme priprema. Poznato je samo kako se priprema smanjenje PDV-a i nameta na plaće, a sve bi trebalo biti spremno za sjednicu Vlade i upućivanje u Sabor u prvoj polovini rujna kako bi nove mjere stupile na snagu 1. siječnja 2019. godine. Riječ je o svojevrsnom kompromisu između vladajućih koalicijskih partnera. Još je nejasno hoće li među tim mjerama biti i ukidanje doprinosa za ozljede na radu i zapošljavanje, što se pak ne bi svidjelo sindikatima, a prema Marićevim riječima, o tome se još razmišlja. Osnovna je namjera porezne reforme rasterećenje troškova poslodavaca, što bi onda trebalo imati pozitivne efekte na zaposlenost i plaće. Sve zajedno trebalo bi biti predstavljeno javnosti već ovih dana.

Ekonomski stručnjaci s kojima smo razgovarali ipak ne dijele optimizam vladajućih spram onoga što bi te mjere trebale donijeti zaposlenima u Hrvatskoj. Tako ekonomski analitičar Ljubo Jurčić smatra kako u tome nema neke velike reforme, nego je to, kaže, više politika kako bi se moglo u javnosti reći da se nešto čini. Sukladno tome ne vidi ni velike efekte koje bi pojedinac u Hrvatskoj mogao od toga osjetiti.

Utjecaj na cijene

- Ako se PDV spusti za jedan postotni poen to uopće neće utjecati na cijene, taj jedan posto izgubit će država, a rasporedit će se na tisuće poduzetnika. No, to nikome neće biti dovoljno da podigne svoju gopodarsku aktivnost i razvoj, nego tu dolazi do preraspodjele već postojeće dodane vrijednosti. No, neće ju povećati, što je temelj BDP-a. Ono što Hrvatskoj treba jest povećanje porezne osnovice ili BDP-a, a ova mjera to nije. Što se tiče poreza, oni su pak dosta dobro izbalansirani, jer su određeni javnom potrošnjom. Doprinose na plaće ipak je bolje smanjiti nego PDV, jer to može ići u povećanje plaće. No, u svemu ukupno nema neke velike koristi. Ova preraspodjela u poreznim teretima u jednom koraku čini se pozitivna, a u konačnici je i negativna. Jer ako smanjite doprinose iz plaće vi povećavate ljudima taj iznos za 50 ili 100 kuna, no javnim službama, poput zdravstva, školstva i sličnog, gdje ti doprinosi idu, povećava se deficit. I kad se oni nagomilaju za dvije, tri godine morat će se opet od naroda tražiti taj novac natrag. Proizlazi da je to samo zavaravanje. Vrtimo se u krug i stalno raspodjeljujemo isti dohodak. Sada iz lijevog džepa stavljamo u desni, pa kasnije iz desnog s kamatama vraćamo u lijevi - upozorava Jurčić.

Ekonomski analitičar i konzultant Velimir Srića smatra kako je jasno da su u Hrvatskoj plaće prejako oporezivane i da bi sukladno tome smanjivanje poreza na plaće daleko bolje djelovalo nego smanjenje PDV-a, koji je "de facto neutralan porez na suštinske stvari i ne bi tu bitno utjecao". Prema njegovim riječima, PDV je porez koji je manje-više namijenjen da se ravnomjerno oporezuju svi, bogati i siromašni, sve djelatnosti, tako da nema takav strateški značaj kao što ima porez na plaće.

- Kod nas većina poslodavaca, ako se drže zakona, plaćaju dvije plaće, jednu državi, a drugu radniku. Mislim da tu nema nikakve nedoumice osim generalnog političkog stava kome ćemo se zamjeriti i što ćemo zapravo raditi. Kako je Hrvatska ispremrežena tim interesnim skupinama koje ne gledaju suštinu interesa građana nego interese pojedinih skupina, onda tu i nastaju takve nedoumice koje su zapravo lažne. Kombinacija smanjenja tih poreza bila bi u redu, jer svi porezi u Hrvatskoj su previsoki. Kada gledamo porezno opterećenje i konkurentnost Hrvatske sukladno godišnjem istraživanju Svjetskog ekonomskog foruma o konkurentnosti gospodarstva, onda je Hrvatska uvijek između 61. mjesta, kada smo bili najbolji, i 70 i nekog mjesta, a kada gledamo porezno opterećenje onda je tek iza 120. mjesta. Svugdje gdje država ima svoje prste mi smo između 100. i 140. mjesta, tako da je očito gdje su problemi Hrvatske. To je nedostatak reformi, neefikasna uprava, previsoki porezi, zanemarivanje poduzetništva i manjak vizije i strategije. Dakle, gdjegod država ima prste to u Hrvatskoj ne valja - ističe Srića.

Reforma uprave

Na pitanje kolika je opasnost da poslodavci ne reagiraju automatski i povećanjem plaća, kaže da je to prilično realno s obzirom na to da su radnici kod nas nezaštićena kategorija, a sindikati se bore za radnike u javnom sektoru, dok one u privatnom sektoru gotovo nitko ne štiti. A sami to, kaže, nisu u stanju, i taj će problem svakako biti izražen.

- Ovo će sigurno biti određeni pomak, ali pravi pomak došao bi s reformom javne uprave, jer primjerice jedna Estonija ima 250 zaposlenih u poreznoj upravi, a Hrvatska 200 puta više. To bi značilo i 70 do 80 posto manje troškove nekih djelatnosti, a efikasnost nekoliko puta veću. No, interesne grupe to će kod nas usporiti. Ovako "tržišna Hrvatska" stalno živi pod čizmom "proračunske Hrvatske". A dokle god je to tako - nema razvoja. Pravi pristup bio bi kako olakšati onima koji stvaraju, a ne onima koji troše. Kada nemate neku viziju, onda vučete političke poteze. Sada se državni proračun napunio i razmišlja se kako dijelom zamazati oči javnosti nekakvim pomacima koji jesu dobri, ali su nedovoljni i nisu kombinirani s onim što je suštinski problem Hrvatske, a to su dubinske reforme. Jer se istovremeno u mirovinskom sustavu vraćamo dva koraka natrag, a u zdravstvenom smo otišli tri koraka natrag. Prava se gube, usluge erodiraju, a reforme se ne rade, smatra Srića.Igor Bošnjak

NHS PROTIV UKIDANJA DOPRINOSA

Nezavisni hrvatski sindikati podržali su prije nekoliko dana izmjene u poreznom sustavu koje će onima s najnižim prihodima povećati netoplaću, no protive se mogućnosti ukidanja doprinosa za obvezno osiguranje u slučaju nezaposlenosti te zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu i profesionalne bolesti. "To ukidanje, osim što će smanjiti trošak plaće za poslodavca (bruto II), neće automatski imati nikakav utjecaj na netoplaće. Još nam je svježe u sjećanju kako je završio pokus od prije nekoliko godina, kada je tadašnji ministar financija smanjio stopu doprinosa za zdravstveno osiguranje s 15 na 13 posto s ciljem smanjenja troška rada, a što je trebalo rezultirati povećanjem zapošljavanja. Mjera se pokazala neuspješnom, o čemu dovoljno govori i činjenica da je nakon manje od dvije godine stopa vraćena na 15 posto, jer su poslodavci sredstva ušteđena smanjenjem stope zadržali za sebe i nisu ih pretočili ni u novo zapošljavanje ni u povećanje plaća radnicima (svaka čast izuzecima, no bilo ih je malo)", istaknuli su iz NHS-a.

Ljubo Jurčić, ekonomski analitičar:

"TO SU SAMO FINANCIJSKO-NOVČANE ILUZIJE"

Naš osnovni problem je što i dalje nemamo politiku za dizanje porezne osnovice, tj. BDP-a. Ovakve pretumbacije s porezima u zadnjih deset godina vidjeli smo već desetak puta i očito nema nekog efekta. No politika to želi, jer smo imali takvo predizborno obećanje vladajućih, bez obzira na to što nema pravog ekonomskog efekta, da mogu reći da su vjerodostojni, smatra Jurčić koji ističe kako u Hrvatskoj nedostaje glavna gospodarska politika, a to je industrijska politika. "Nema sustavnog pristupa povećanju proizvodnje, odnosno izgradnji novih proizvodnji s novim radnim mjestima. To je temeljni problem u Hrvatskoj, a to nitko ne dira. A ovo su sve financijsko-novčane iluzije", ističe Ljubo Jurčić.

Spašavaju proračun povlačenjem privatne štednje iz 2. mirovinskog stupnja

27% dodatka na mirovinu samo ako se vratite u prvi stup
AUTOR Ljubica Gatarić

(VEČERNJI LIST) - Svi rođeni 1964. i kasnije za punu starosnu mirovinu morat će raditi do 67 godina. Prema postojećem rješenju, do 67 godina trebale su raditi generacije rođene 1971. godine i kasnije, no prema prijedlogu mirovinske reforme koju je pripremilo resorno Ministarstvo rada i mirovinskog sustava, sve će se ubrzati za sedam godina pa će se u Hrvatskoj raditi dvije godine dulje već od 2031., a ne od 2038. kako predviđa postojeći mirovinski zakon.

Kao da reforme nije bilo

Promjena će najoštrije pogoditi žene koje, na primjer, ove godine odlaze u punu starosnu mirovinu s navršene 62 godine života. Godine 2027. generacija žena rođenih 1962. za punu starosnu mirovinu morat će raditi do 65. godine, a ženama rođenim 1964. radni se vijek povećava do 67. godine života. Promjena počinje već od 2019., od kada će se radni vijek žena povećavati za četiri mjeseca svake iduće godine sve dok se 2027. žene ne izjednače s muškarcima. Od 2028. ta će prilagodba biti još žešća jer će se radni vijek povećavatii za muškarce i za žene za šest mjeseci pa će od 2031. svi raditi do 67 godina života.

Ministar rada Marko Pavić ističe da je njegovo Ministarstvo pripremilo izmjenu pet zakona koji reguliraju mirovinska prava, o kojima će prvo pokrenuti savjetovanje da bi se o njima u rujnu moglo raspravljati u Saboru. Druga, financijski iznimno značajna promjena odnosi se na drugi stup i isplatu, odnosno neisplatu 27% dodatka na mirovine. Obvezni članovi drugog mirovinskog stupa, odnosno generacije rođene 1962. i kasnije, moći će dobiti 27% dodatka samo ako ušteđevinu iz drugog stupa prenesu u prvi stup, tj. u državni proračun. Odluku o vraćanju u prvi stup ljudi će donositi u trenutku umirovljenja, kada će dobiti izračun koji će im pokazati kolike će im biti mirovine ako ostanu u drugom stupu (bez 27% dodatka) ili svu svoju štednju prenesu u prvi stup, gdje će im se priznati taj dodatak. Isto takvo rješenje primijenila je i Vlada Jadranke Kosor za ljude koji su na početku mirovinske reforme bili stariji od 40 godina, a zbog neisplate dodatka dobivali su 27 posto manje mirovine.

Predlagač zakonskih promjena očekuje da će se 97 posto osiguranika vratiti u prvi stup jer će im dodatak donijeti veću mirovinu nego da ostanu u drugom stupu. Prema simulacijama, preostalih tri posto su ljudi koji imaju tri puta veće plaće od prosječnih te će njihove mirovine i bez dodatka biti veće nego da se vrate u prvi stup. S vremenom bi se taj udio mogao povećavati. Sve u svemu, 16 godina nakon početka velike mirovinske reforme i stvaranja drugog stupa u kojemu se skupilo gotovo stotinu milijardi kuna, država je odlučila buduće mirovine računati kao da reforme nije bilo. Ušteđeni iznos na osobnim računima građana, zajedno s ostvarenom zaradom, vratit će se u HZMO, odnosno u državni proračun, koji će na sebe preuzeti isplatu mirovina. Vlada procjenjuje da će do 2040. vraćanje osiguranika drugog stupa pod okrilje države donijeti proračunu 87 milijardi kuna, odnosno tolika će biti razlika između isplaćenih mirovina i ušteđenog iznosa koji će povratnici iz drugug stupa donijeti sa sobom! Osiguranici drugog stupa u većem će broju odlaziti u mirovinu za desetak godina, kada bi godišnje u državni proračun moglo sjesti i do desetak milijardi kuna, koji će postati tekući prihodi državnog mirovinskog sustava odnosno proračuna.

Penali i 20% mirovine

Drugi mirovinski stup ostaje, uvjerava ministar Pavić, a 5 posto mirovinskih doprinosa i dalje će se izdvajati u privatne mirovinske fondove koji će taj novac ulagati kao i dosad. U slučaju da osiguranik umre prije nego što ostvari pravo na mirovinu, njegovu će mirovinsku štednju moći naslijediti njegovi nasljednici, no nakon povratka u prvi stup, ta štednja postaje prihod državnog proračuna.

Ministar Pavić kaže da će na taj način država svima koji to žele omogućiti isplatu dodatka od 27 posto, a uštedjet će se i pet posto provizije koju bi naplatilo mirovinsko društvo koje isplaćuje mirovine iz drugog stupa. Novac koji će sjesti u državni proračun ići će za smanjenje javnog duga.

Kad je riječ oprijevremenim mirovinama, u njih će se moći odlaziti kao i dosad, pet godina ranije, s navršenih 35 godina staža, ali svaki mjesec ranijeg odlaska donijet će 0,34% manju mirovinu, što bi po godini značilo 4,08% umanjenja, a za pet godina 20,4 posto manje mirovine. Tog će umanjenja biti pošteđeni jedino tzv. dugogodišnji umirovljenici s 41 godinom staža i 61, odnosno 62 godine života. Većina će umirovljenika ubuduće dobiti pravo da se zaposle na četiri sata i zadrže postojeću mirovinu.

KOLUMNA Dobiješ na mostu, izgubiš na ćupriji

IZA POZORNICE BRANKA PODGORNIKA
Autor: Branko Podgornik

Malo tko se pita gdje će državni proračun nadoknaditi izgubljene prihode. Ministar financija Zdravko Marić vjeruje da će izgubljeno vratiti većim prihodima proračuna putem gospodarskog rasta, ali priznaje da porezno rasterećenje nije dovoljno za ekonomski uzlet

(Novilist.hr) - Vlada je u pravu kada očekuje da će nastavak porezne reforme od iduće godine naići na odobravanje javnosti. Sniženje PDV-a s 25 na 24 posto, kao i moguće smanjenje poreza na plaće, trebalo bi građanima ostaviti više novca za osobnu potrošnju, što bi povećalo njihovu kupovnu moć. To se, istina, ne mora nužno dogoditi. Nema jamstva da će trgovci i ostali poslodavci niže poreze pretočiti u niže cijene proizvoda i u veće neto plaće. Neki će možda dobitak na sniženju poreza ostaviti sebi, odnosno povećati marže. Ipak, mnoge će poslodavce konkurencija na tržištu ponukati da novac, kojeg se država odriče, podijele s radnicima ili potrošačima.

Malo tko se pita gdje će državni proračun nadoknaditi izgubljene prihode. Ministar financija Zdravko Marić vjeruje da će izgubljeno vratiti većim prihodima proračuna putem gospodarskog rasta, ali priznaje da porezno rasterećenje nije dovoljno za ekonomski uzlet.

Naposljetku, porezno rasterećenje poslodavaca, a malim dijelom i radnika, posvuda je uobičajeno. S druge strane, države sve teže financiraju mirovinski, zdravstveni i obrazovni sustav, koji su najveće stavke u proračunu. To se osobito osjeća u Hrvatskoj, u kojoj je gospodarstvo slabašno, a broj zaposlenih premalen u usporedbi s brojem korisnika proračuna.

Stoga je i ishod najnovijeg poreznog rasterećenja izvjestan. Zaposlenima će se možda povećati plaće, ali država će izgubiti dio novca za svoje funkcije. Radnik će dobiti malo više u džep, ali će morati više iz džepa plaćati za liječenje, školovanje djece i mirovinsku štednju, ako mu nešto ostane. Što dobije na mostu, izgubit će na ćupriji. To nije nikakva hrvatska posebnost, već dugogodišnji proces koji se iz Amerike seli u Europu. Socijalne i neprofitne funkcije koje obavlja država postupno preuzimaju banke i privatni sektor. Oni komercijaliziraju liječenje, obrazovanje i mirovinski sustav. Povećavaju cijenu obavljanja tih funkcija, ponajprije na štetu građana. Država će možda uzimati manje kredita, ali će se građani morati zaduživati više nego ikad.

To je razljutilo dužnosnicu njemačke Ljevice Sahru Wagenknecht koja je upozorila na siromašenje građana u članicama EU-a. Mladi ljudi, kaže, nemaju puno šanse u životu, obrazovne ustanove i bolnice sve teže funkcioniraju, pa su države prisiljene privatizirati javne institucije i rezati socijalna davanja. Tvrdi se da nema novca – iako su lani, rekla je, vlasnicima banaka i kompanija u članicama EU-a isplaćene rekordno visoke dividende od 323 milijarde eura.

Očito je gdje završava novac iz poreznih rasterećenja, koje provode vlade u Hrvatskoj i članicama EU-a. Očito je zašto države i građani uglavnom siromaše. Jasno je da bi vlade trebale porezima zahvatiti novac tamo gdje ga ima u obilju, ali one to ne čine. Tvrde da bi viši porezi na bogate otjerali investitore. Međutim, investitori unatoč smanjenju poreza ne dolaze, a radnici odlaze iz zemlje. Po svemu sudeći, nešto je trulo u temeljima ustaljenog poretka i Europske unije, pa nije čudno da pucaju po šavovima.


27. lipnja 2018.

Usporedili smo cijene hrane u Hrvatskoj, Njemačkoj i Irskoj

Piše: Nikol Zagorac

Uspoređujući metropole Hrvatske, Irske i Njemačke, cijene namirnica u supermarketima u Dublinu su veće za 45,45 posto, a u Berlinu za 23,59 posto nego u Zagrebu...

(24sata) Svake godine gubimo grad veličine Osijeka. Činjenica je to koja je postala surova realnost Lijepe Naše. Do sada se iz Hrvatske iselilo 348.000 ljudi, što je gotovo 23 puta više nego poginulih u Domovinskom ratu od 1991. do 1995. godine.

Ako se političke elite ne trgu, ako premijer Andrej Plenković ne shvati da je iseljavanje zaista naš krucijalan problem, sljedećih pet godina Hrvatska bi mogla ostati bez još 500.000 građana. Ako ovaj podatak, koji je istraživanjem dobio doc. dr. sc. Tado Jurić, povjesničar i doktor političkih znanosti, ne upali crveni alarm i ne izazove olujno nevrijeme u glavi ljudi koji nam vode zemlju, onda nam nema spasa. I dok su nam Hrvati u Irskoj i Njemačkoj, mi smo provjerili kako žive i usporedili tamošnje cijene osnovnih namirnica s onima u našoj zemlji.

Dok košarica onih osnovnih prehrambenih artikala košta podjednako u Irskoj i Njemačkoj, život u Irskoj općenito je među skupljima u Europi. Neke namirnice su puno skuplje nego u ostalim europskim zemljama.

Ako živite u Hrvatskoj, u supermarketu ćete litru mlijeka, pola kile bijeloga kruha, kilu riže, tucet jaja, kilu sira, kilogram pilećih prsa, kilogram govedine, kilu jabuka, banana, naranči, paradajza, luka, krumpira te glavicu zelene salate platiti, ovisno o gradu u kojem živite, prosječno 253,96 kuna. U Njemačkoj, kamo se odselilo 56 posto Hrvata, sve to zajedno košta 309,28 kuna, a u Irskoj 50 lipa skuplje, odnosno 309,78 kuna.

Metropole su najskuplje

Naravno, jasno je kako je ova košarica dovoljna tek za samca kojemu će ove namirnice biti dovoljne samo za nekoliko dana.

Uzimajući ukupni prosjek cijena koje su u supermarketima u svim gradovima, u Njemačkoj i Irskoj cijene ovih osnovnih namirnica podjednake, no nekoliko njih ipak itekako odudara od zemlje do zemlje, a posebice od grada do grada. U prosjeku je to po nekoliko kuna, no neki proizvodi su i duplo skuplji nego, primjerice, kod nas. Uspoređujući ove tri zemlje, vidimo kako Irska ima najskuplje mlijeko, kruh, jaja, banane, pileća prsa, krumpir i luk. U Irskoj je kilogram krumpira dvostruko skuplji nego u Hrvatskoj. Portal numbeo.com rangirao je Irsku na sedmo mjesto po skupoći krumpira u Europi. Njemačka, pak, u usporedbi s Hrvatskom i Irskom, ima najskuplju rižu, paradajz, salatu te govedinu.

Tamo naši Hrvati kilogram paradajza plaćaju duplo više nego mi ovdje u Hrvatskoj. Inače, Njemačka je šesta europska zemlja po visokoj cijeni paradajza. S druge strane, Hrvatska “šiša” Njemačku po cijeni mlijeka i jaja. Mlijeko nam je u prosjeku skuplje 50 lipa, dok su jaja i dvije kune nego u Njemačkoj po paketu.

Plaće 10.000 kuna veće

Uspoređujući metropole Hrvatske, Irske i Njemačke, cijene namirnica u supermarketima u Dublinu su veće za 45,45 posto, a u Berlinu za 23,59 posto nego u Zagrebu. Primjerice, cijena kruha u Dublinu je oko 10,39, dok je u Zagrebu oko 5,79 kuna. No skuplji je Dublin i od Berlina.

Dakako, iako je život u Irskoj i Njemačkoj skuplji nego u Hrvatskoj, važno je naglasiti i kako tamo radnici imaju i puno veće plaće, pa si više toga mogu i priuštiti i imaju i bolji životni standard. Dok naši radnici doslovno preživljavaju s prosječnom mjesečnom neto plaćom od 6253 kune, u Njemačkoj ona iznosi 16.107,70 a u Irskoj 16.078,25 kuna.

Prema podacima Državnog zavoda za statistiku, u Hrvatskoj je u ožujku isplaćena najviša prosječna plaća u djelatnosti proizvodnje računala te elektroničkih i optičkih proizvoda, i to u iznosu od 11.057 kuna, dok su najnižu plaću, od 4008 kuna, dobili radnici u uslužnim djelatnostima. Irska i Njemačka, u koju bježe naši Hrvati, tako spadaju među deset europskih zemalja s najboljim plaćama. No ima i boljih. Prijestolje drži Švicarska, gdje prosječna plaća iznosi 30.053,53 kuna mjesečno.

Mlijeko, kruh, jaja i banane vrlo skupi u Irskoj

Cijene namirnica u supermarketima u irskoj metropoli, u Dublinu, više su za 45,45 posto nego u Zagrebu. Irska je među skupljima u Europi po cijenama mlijeka, kruha, jaja, banana... U Dublinu su kruh i krumpiri duplo skuplji nego u Zagrebu. No tamo je mjesečna prosječnu plaća 16.078,25 kuna.

U Njemačkoj kilogram rajčica kao kod nas dva

U njemačkom glavnom gradu su cijene namirnica u prosjeku veće za 23,59 posto nego u Zagrebu. Njemačka je šesta zemlja u Europi po skupoći rajčice, a skupi su im i riža, salata, kao i govedina. Tamošnji radnici, za razliku od naših, ne preživljavaju nego za svoj posao dobivaju prosječno 16.107,70 kuna mjesečno.

Po odlasku u mirovinu radi samo 10.000 umirovljenika

POVRATAK STARIJIH NA TRŽIŠTE RADA
Ostvarivanje prava na rad traži se za sve kategorije umirovljenih hrvatskih građana

(GLAS SLAVONIJE) - Đakovčanka Dubravka M. (60) od prije dvije godine u prijevremenoj je mirovini. Voljna je i dalje raditi, no u ovoj kategoriji umirovljenika to nije moguće. – Ovo pitanje regulirano je za sve druge skupine, svi mogu raditi osim mene zato što sam u prijevremenoj mirovini, a nisam u nju otišla svojom, nego voljom poslodavca. Ispada da ja sa 60 godina ne mogu raditi u mirovini, a onaj sa 65 može. Mi u prijevremenoj ne možemo raditi, a ostali mogu – oni koji su otišli u starosnu, invalidsku, braniteljsku..., negoduje Đakovčanka, koja umirovljeničke dane i kućni budžet danas popunjava radom na ugovor o djelu.

Siva zona

Ona je samo jedna među brojnima u prijevremenoj mirovini koji bi htjeli i dalje raditi, a ne mogu jer su u toj kategoriji.

– Osim, što je ova kategorija natjerana da ode u prijevremenu mirovinu te kažnjena umanjenim iznosima takve mirovine, kažnjena je i ovom diskriminacijom ustege prava na rad, kaže Krešimir Sever, predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata (NHS). U praksi mnoštvo umirovljenika radi na crno pa se kroz kvalitetnije rješenje ove problematike rješava i siva zona. Najkritičniji upozoravaju da umirovljenici postaju konkurencija mladim i mlađim generacijama na tržištu rada, no umirovljeničke udruge i sindikati to odbacuju. Iritira ih što država podiže kvote uvoznih radnika – sada je ta kvota podignuta na 35.500 stranaca, a među ovom populacijom, ističu, itekako je radnog žara, znanja i iskustva.

– Umirovljenici nemaju izbora – većina se odlučuje na rad i u mirovini da bi pomagala pa i uzdržavala djecu, unučad, a dio svog znanja i iskustva i dalje želi koristiti u radu, kaže umirovljeni prosvjetar Željko Kovač, predsjednik Sindikata umirovljenika Hrvatske Đakovo.

Prema podacima HZMO-a, korisnika starosne mirovine, ostvarene prema općem propisu, koji ne gube pravo na mirovinu, niti im se obustavlja njezina isplata ako se zaposle i rade do polovice punog radnog vremena, zaključno s krajem svibnja, bilo je 4651.

Što se tiče korisnika invalidske mirovine zbog profesionalne nesposobnosti za rad (djelomični gubitak radne sposobnosti) ostvarene prema općem propisu, a zaključno s 31. svibnja, je 5253, ističu u HZMO-u.

Znači, u mirovini, a bez obustave njezine isplate, trenutno radi manje od 10.000 umirovljenika što predsjednica SUH-a Jasna A. Petrović ocjenjuje niskom razinom zaposlenosti među starijim osobama. Pravo svih umirovljenika na rad, pa i onih u prijevremenoj mirovini, SUH i Matica umirovljenika istaknuli su kao jedan od zahtjeva za mirovinsku reformu.

– To bi značio rad bez ustege mirovine za sve kategorije umirovljenika pod istim uvjetima, kao što je omogućeno svim kategorijama branitelja. U slučaju nastavka diskriminatornog isključivanja prijevremenih starosnih umirovljenika iz prava na rad, osobito stoga što je u Hrvatskoj vrlo niska stopa radne aktivnosti starijih osoba, još više će bujati rad na crno. K tome, nema vjerodostojnog opravdanja isključivanja prijevremenih starosnih umirovljenika iz prava na rad naspram omogućenog rada za tzv. starosne umirovljenike jer prijevremeni imaju četiri godine staža i plaćanja doprinosa više nego starosni umirovljenici, a prosječno su mlađi 8 godina. Naposljetku, Hrvatska bi umjesto prekarnog rada za mlađe radnike, mogla dopuniti potrebe tržišta za takvim oblicima rada zapošljavanjem umirovljenika, umjesto uvozom radne snage, navode u zahtjevima u ime Matice i Sindikata umirovljenika njihove predsjednice Višnja Fortuna i Jasna A. Petrović.

“U ilegali”

- Želimo zaustaviti non-stop guranje starije populacije u ilegalu jer oni rade i sada – kuhaju, peru, čiste, čuvaju djecu, pletu, prodaju. Većina radi na crno i žive u svojevrsnoj ilegali i u strahu. Motiv nam je da oni koji su dostojanteno zaradili svoj staž i mirovinu ne trebaju se osjećati kao kriminalci ako rade. Treba im omogućiti rad kao i u drugim zemljama, kaže Petrović.

Aktivnijeg uključivanja umirovljenika na tržište rada uz zadržavanje mirovine dotaknuo se ovih dana i ministar rada i mirovinskog sustava Marko Pavić.

- Cjelovita mirovinska reforma okrenuta je uglavnom budućim umirovljenicima, ali ćemo balansirati da vidimo na koji način povećati mirovine za postojeće umirovljenike i uključiti ih što aktivnije na tržište rada uz mogućnost zadržavanja mirovine, istaknuo je Pavić.

U njegovom ministarstvu zasad ne žele detaljnije o tome “jer sve je još u razgovorima sa socijalnim partnerima”.
Suzana ŽUPAN

PRIHVAĆENO PROŠIRENJE PRAVA NA RAD BEZ OBUSTAVE MIROVINE

“Korisnicima mirovine, koji se zaposle ili počnu obavljati djelatnost na temelju koje postoji obveza na osiguranje, obustavlja se isplata mirovine. Iznimno, ona se ne obustavlja korisniku starosne mirovine koji nastavi raditi, odnosno zaposli se do polovice punog radnog vremena, a takvih je zaposleno 4389, a korisnika invalidske mirovine je zbog djelomičnog gubitka radne sposobnosti, odnosno profesionalne nesposobnosti za rad zaposleno 5253 korisnika”, ističu u Sindikatu i Matici umirovljenika. “Ministarstvo rada i mirovinskog sustava prihvatilo je prijedlog umirovljeničkih udruga proširenjem kruga korisnika koji mogu, uz korištenje mirovine u punom iznosu, raditi do četiri sata na temelju ugovora o radu na starosne mirovine za dugogodišnjeg osiguranika te prijevremene starosne mirovine, kao i za neke druge kategorije uz puno radno vrijeme i zadržavanje pola mirovine – vojne osobe, policijski službenici itd.”, izvijestili su iz Matice i Sindikata umirovljenika o rezultatima svojih napora vezanih za prava umirovljenika na rad.

Krešimir Sever

predsjednik NHS-a

TROŠAK ZA POSLODAVCA MORA BITI ISTI I ZA UMIROVLJENIKA I RADNIKA

“Kod problema nemogućnosti prava na rad umirovljenika u prijevremenoj mirovini trebalo bi napraviti jedan široki zahvat. Umjesto da se kažnjava ljude koji su otišli u takvu mirovinu, taj se 'kazan' treba okrenuti prema poslodavcu pa da on, koji se tako rješava radnika, mora platiti nekakve kazne prema državi i dodatke na otpremninu, a ne da se kažnjava ljude koji u 'prijevremenu' nisu otišli svojom voljom. Kada umirovljenici rade poslodavac treba plaćati iste doprinose i poreze kao što plaća za sve druge radnike. Neka zadrže svoju mirovinu, neka im se kasnije revaloriziraju uplate, koje su imali jer ne smijemo dozvoliti da oni budu nelojalna konkurencija svojim unucima i djeci”, kaže predsjednik NHS-a Krešimir Sever. Dodaje da zapošljavanjem umirovljenika ne može doći do generacijskog poremećaja na tržištu rada u uvjetima, gdje su isti troškovi za poslodavca i kada zaposli umirovljenika i neumirovljenika. “Zapošljavanje umirovljenika blaža je varijanta od uvoza radne snage, ali trošak za poslodavca ne bi smio biti ni malo manji nego za radnike koji nisu u mirovini”, kaže Sever.

posljedica

MNOGO UMIROVLJENIH GRAĐANA RADI NA CRNO

Jeftina radna snaga iz istočnoeuropskih zemalja snižava plaće u Uniji

RASTE ZAPOSLENOST U EU-U, ALI NE I PLAĆE
Autor: Jagoda Marić

Mogućnost angažiranja jeftinije radne snage iz novih članica, što znači i Hrvatske, bilo kroz otvaranje radnih mjesta u tim zemljama, bilo kroz iseljavanje u bogatije članice, omogućava situaciju u kojoj plaće u eurozoni ne prate stanje na tržištu rada

 

(Novilist.hr) ZAGREB - Europska unija trenutačno ima najveći broj zaposlenih otkad Eurostat vodi takve statistike, a isto je stanje i u eurozoni, no čini se da takvo stanje na tržištu rada gdje raste broj zaposlenih, a pada stopa nezaposlenih, ne prati i povećanja plaća. Naime, Eurostat je objavio da je u EU-u broj zaposlenih u prvom kvartalu ove godine bio 237,9 milijuna kuna, od čega njih 175,2 milijuna u eurozoni, ali je istovremeno PricewaterhouseCoopers objavio analizu po kojoj pad nezaposlenosti u eurozoni, deset godina nakon globalne ekonomske krize, ne prati i rast plaća. Broj zaposlenih se u EU-u u prvom kvartalu ove godine u odnosu na zadnji kvartal prošle godine, prema sezonski prilagođenim podacima, povećao za 0,4 posto, s time da je najviše rastao u Rumunjskoj za 1,9 posto i Malti za 1,3 posto. Slijede Hrvatska, Portugal i Luksemburg s rastom od 0,7 posto. Od svih zemlja članica, pad broja zaposlenih dogodio se samo u Estoniji i to za 1,4 posto.

Pad sindikalizma

U odnosu na prvo prošlogodišnje tromjesečje broj zaposlenih u EU-u i eurozoni porastao je u prva tri mjeseca ove godine, prema sezonski neprilagođenim podacima, za 1,4 posto. U Hrvatskoj je broj zaposlenih, prema sezonski neprilagođenim podacima, u prva tri ovogodišnja mjeseca prema istom razdoblju prošle godine uvećan za 4,6 posto, i bolje rezultate ima samo Malta s rastom od 5,3 posto.

No, takvu situaciju na tržištu rada u eurozoni, koje gotovo nikada nije bolje stajalo, ne prati i rast plaća, upozorava PricewaterhouseCoopers. Razlog za to je između ostaloga i pristupanje istočnoeuropskih gospodarstva koja imaju niže prihode, odnosno plaće. To znači da mogućnost angažiranja jeftinije radne snage iz novih članica, što znači i Hrvatske, bilo kroz otvaranje radnih mjesta u tim zemljama, bilo kroz iseljavanje u bogatije članice, omogućava situaciju u kojoj plaće u eurozoni ne prate stanje na tržištu rada.

– Više čimbenika može objasniti ovaj trend, od kojih su neki uobičajeni u najrazvijenijim gospodarstvima. Oni uključuju postupni pad sindikalizma, što smanjuje pregovaračku moć radnika, digitalizaciju rada i postupni rast ekonomije honorarnih poslova (engl. gig economy), kao i druge promjene u strukturi gospodarstva – navodi Barret Kupelian, viši ekonomist u PwC-u.

Utjecaj svakako ima i to što je osnovana Europska središnja banka, koja je snizila očekivanja inflacije koja imaju radnici u gospodarstvima južne eurozone, gdje su obično bile visoke stope inflacije.

Povećati ulaganja

Što se tiče budućnosti, Kupelian predviđa, uz uvjet da ne bude drugih promjena strukturnih čimbenika, da će buduće povećanje plaća u eurozoni vjerojatno ovisiti o povećanju produktivnosti, a ne labavljenju tržišta rada.

– To stavlja veću odgovornost na vlade i tvrtke da povećaju razinu produktivnosti svoje radne snage kroz ulaganje u »tvrdu« infrastrukturu kao što su ceste, zračne luke i druge komunalne usluge te u »mekanu« infrastrukturu koja uključuje formalno obrazovanje, strukovno i drugo usavršavanje. Poboljšanja produktivnosti preduvjet su za daljnji rast prihoda u budućnosti – zaključuje Kupelian.


18. lipnja 2018.

Jeftina radna snaga iz istočnoeuropskih zemalja snižava plaće u Uniji

RASTE ZAPOSLENOST U EU-U, ALI NE I PLAĆE

Autor: Jagoda Marić

Mogućnost angažiranja jeftinije radne snage iz novih članica, što znači i Hrvatske, bilo kroz otvaranje radnih mjesta u tim zemljama, bilo kroz iseljavanje u bogatije članice, omogućava situaciju u kojoj plaće u eurozoni ne prate stanje na tržištu rada

(Novilist.hr) ZAGREB - Europska unija trenutačno ima najveći broj zaposlenih otkad Eurostat vodi takve statistike, a isto je stanje i u eurozoni, no čini se da takvo stanje na tržištu rada gdje raste broj zaposlenih, a pada stopa nezaposlenih, ne prati i povećanja plaća. Naime, Eurostat je objavio da je u EU-u broj zaposlenih u prvom kvartalu ove godine bio 237,9 milijuna kuna, od čega njih 175,2 milijuna u eurozoni, ali je istovremeno PricewaterhouseCoopers objavio analizu po kojoj pad nezaposlenosti u eurozoni, deset godina nakon globalne ekonomske krize, ne prati i rast plaća.

Broj zaposlenih se u EU-u u prvom kvartalu ove godine u odnosu na zadnji kvartal prošle godine, prema sezonski prilagođenim podacima, povećao za 0,4 posto, s time da je najviše rastao u Rumunjskoj za 1,9 posto i Malti za 1,3 posto. Slijede Hrvatska, Portugal i Luksemburg s rastom od 0,7 posto. Od svih zemlja članica, pad broja zaposlenih dogodio se samo u Estoniji i to za 1,4 posto.

Pad sindikalizma

U odnosu na prvo prošlogodišnje tromjesečje broj zaposlenih u EU-u i eurozoni porastao je u prva tri mjeseca ove godine, prema sezonski neprilagođenim podacima, za 1,4 posto. U Hrvatskoj je broj zaposlenih, prema sezonski neprilagođenim podacima, u prva tri ovogodišnja mjeseca prema istom razdoblju prošle godine uvećan za 4,6 posto, i bolje rezultate ima samo Malta s rastom od 5,3 posto.

No, takvu situaciju na tržištu rada u eurozoni, koje gotovo nikada nije bolje stajalo, ne prati i rast plaća, upozorava PricewaterhouseCoopers. Razlog za to je između ostaloga i pristupanje istočnoeuropskih gospodarstva koja imaju niže prihode, odnosno plaće. To znači da mogućnost angažiranja jeftinije radne snage iz novih članica, što znači i Hrvatske, bilo kroz otvaranje radnih mjesta u tim zemljama, bilo kroz iseljavanje u bogatije članice, omogućava situaciju u kojoj plaće u eurozoni ne prate stanje na tržištu rada.

– Više čimbenika može objasniti ovaj trend, od kojih su neki uobičajeni u najrazvijenijim gospodarstvima. Oni uključuju postupni pad sindikalizma, što smanjuje pregovaračku moć radnika, digitalizaciju rada i postupni rast ekonomije honorarnih poslova (engl. gig economy), kao i druge promjene u strukturi gospodarstva – navodi Barret Kupelian, viši ekonomist u PwC-u.

Utjecaj svakako ima i to što je osnovana Europska središnja banka, koja je snizila očekivanja inflacije koja imaju radnici u gospodarstvima južne eurozone, gdje su obično bile visoke stope inflacije.

Povećati ulaganja

Što se tiče budućnosti, Kupelian predviđa, uz uvjet da ne bude drugih promjena strukturnih čimbenika, da će buduće povećanje plaća u eurozoni vjerojatno ovisiti o povećanju produktivnosti, a ne labavljenju tržišta rada.

– To stavlja veću odgovornost na vlade i tvrtke da povećaju razinu produktivnosti svoje radne snage kroz ulaganje u »tvrdu« infrastrukturu kao što su ceste, zračne luke i druge komunalne usluge te u »mekanu« infrastrukturu koja uključuje formalno obrazovanje, strukovno i drugo usavršavanje. Poboljšanja produktivnosti preduvjet su za daljnji rast prihoda u budućnosti – zaključuje Kupelian.

KOLUMNA Otoci napretka u moru propadanja

IZA POZORNICE BRANKA PODGORNIKA
Autor: Branko Podgornik

Europa se sve više pretvara u »otoke napretka u moru stagnacije«. Slično je i među ljudima: bogatstvo se gomila kod manjine, dok nekadašnji srednji sloj propada silazeći u more siromašnih

(Novilist.hr) - Koliko god o tome šutjeli, u Hrvatskoj se posljednjih desetljeća povećavaju ne samo socijalne razlike, nego i ekonomske nejednakosti među županijama – što je trend koji se pojačao nakon krize iz 2008. Malo kome danas je bolje nego prije krize, ali analize HGK-a potvrđuju da se stanje u istočnim dijelovima zemlje dramatično pogoršalo. To neizravno potvrđuju i napori Vlade da projektima u vrijednosti od 2,5 milijarde eura iz fondova EU-a pomogne Slavoniji, koja propada sve brže. Takav razvoj događaja nije neobičan, jer se ekonomske razlike među regijama produbljuju i u ostalim članicama Europske unije, pa i među državama. Događa se to usprkos europskim kohezijskim fondovima, koji izdvajaju desetke milijardi eura siromašnim regijama da bi sustigle bogate. Vladajući političari posvuda govore jedno, a stvarnost ide drugim tokom.

Stvari su krenule nizbrdo nakon 1980. godine, kada su se počele produbljivati ne samo imovinske razlike među ljudima, nego i regionalne, pokazalo je opsežno istraživanje u 173 regije EU-a (NUTS 2), koje su proveli Joan Roses i Nikolaus Wolf. Sažetak su objavili u ožujku na znanstvenom portalu VoxEu, pod naslovom »Povratak regionalnih nejednakosti: Europa od 1900. do danas«.

Istina, povećavanja nejednakosti među europskim regijama bilo je i prije, osobito između dvaju svjetskih ratova. Ali nakon Velike depresije i 1945. godine europske vlade su državnom intervencijom – koju Roses i Wolf ne spominju – poduzimale mjere za smanjenje socijalnih i regionalnih razlika, kako bi se očuvao socijalni mir, omogućio napredak za sve i osiguralo partnerstvo svih slojeva u gradnji poslijeratne Europe.

To skladno razdoblje prekinuto je nakon dolaska na vlast Ronalda Reagana i Margaret Thatcher, u SAD-u i Britaniji, kada je otprilike počela epoha tzv. neoliberalizma. Tada su države smanjile kontrolu nad kapitalom, bankama i korporacijama, sve u ime slobodnog tržišta.Očekivale su da će kapital, slobodna trgovina i tržište, sami po sebi uskladiti unutarnji razvoj zemalja i društava.

Ali to se nije dogodilo. Poslijeratni socijalni kapitalizam pretvorio se nakon 1980. u asocijalni, a zakvačio je i Hrvatsku. Najviše napreduju Zagreb te dijelovi zemlje u blizini Slovenije, dok najveći dio županija tapka u mjestu ili propada, a ljudi se masovno iseljavaju.

Roses i Wolf došli su do zaključka da u cijeloj Europi samo mali broj regija povećava blagostanje. Glavnina regija nalazila se nekoć oko prosjeka, a danas je takvih sve manje. Pridružuju se rastućem broju siromašnijih područja.

Prema riječima autora, Europa se sve više pretvara u »otoke napretka u moru stagnacije«. Slično je i među ljudima: bogatstvo se gomila kod manjine, dok nekadašnji srednji sloj propada silazeći u more siromašnih.

Jasno je da ljudi neće skrštenih ruku gledati posljedice asocijalnog kapitalizma. U Britaniji su 2015. sve regije propadale, osim cvatućeg Londona i okolice, koji su jedini izašli iz ekonomske krize. Godine 2016. došlo je do Brexita, odnosno odluke Britanaca o napuštanju EU-a i slobodnog tržišta.

U SAD-u su zanemarani birači, nezadovoljni zbog zaostajanja unutrašnjosti zemlje, izabrali Donalda Trumpa za predsjednika da bi pokušali popraviti svoje izglede. Smjer kapitalizma, kojeg su Thatcher i Reagan nametnuli svojim zemljama i svijetu, birači u Britaniji i SAD-u danas su odbacili, a pokreti protiv ustaljenog poretka osvojili su Italiju i mnoge europske zemlje.

Roses i Wolf kažu da je tzv. populizam jedan od načina kako se zanemareni ljudi i regije aktivno angažiraju da bi stali na kraj sve većim regionalnim i socijalnim neravnotežama u svojim zemljama. Čine to kroz glasačke kutije. Drugi način njihova reagiranja je »glasovanje nogama«, jer mnogi pakiraju kofere i sele se u napredniju regiju ili državu.

U našoj zemlji, očito, mnogi ljudi odustali su od borbe za bolju Hrvatsku i odselili. To je vjerojatno jedan od razloga zašto tzv. populisti – stranke protiv ustaljenog poretka – kod nas (još) nemaju tako široku potporu kao u ostalim europskim državama. Nekima u vladajućim krugovima možda to i odgovora, jer ne moraju ništa bitno u politici mijenjati, a istodobno se rješavaju oporbe i nezadovoljnika.

ITUC-ov indeks globalnih prava za 2018. godinu: Demokratski prostor se sužava, a nesputana korporativna pohlepa je u porastu

ITUC / NHS - Međunarodna konfederacija sindikata objavila je svoj redovni godišnji pregled kršenja sindikalnih prava za 2018. godinu koji pokazuje kako se demokratski prostor za radne ljude smanjuje, a nesputana korporativna pohlepa je u porastu. Broj država u kojima se dešavaju samovoljna uhićenja i pritvaranja se povećao sa 44 u 2017. godini na 59 država 2018. godine, a sloboda izražavanja je ograničena u 54 države. “Demokracija je izložena napadima u državama koje ne uspijevaju jamčiti pravo na organiziranje, izražavanje i djelovanje. Brazil je usvojio zakon koji ne dozvoljava slobodu udruživanja, Kina je ograničila slobodu govora, a vojska se koristi za suzbijanje radnih sporova u Indoneziji,” rekla je Sharan Burrow, glavna tajnica Međunarodne konfederacije sindikata. Sve je veći broj država koje isključuje radnike iz zakona o radu – od radnika migranata, zaposlenih u javnom sektoru do radnika u sektorima koji posluju putem platformi, dok 65% država cijele kategorije radnika isključuje iz zakona o radu.

“Dostojanstven rad i demokratska prava su oslabili u gotovo svim državama, a nejednakost se povećava. Na ovo utječe besramno ponašanje velikog broja multinacionalnih kompanija, poput Samsunga čije antisindikalne prakse ukidaju radnicima pravo na udruživanje i pravo na kolektivno pregovaranje, što se može vidjeti u internim dokumentima kompanije koji su uzeti iz njihovih ureda u Koreji. A korporativna snaga Amazona nastavlja neometano rasti, od postupanja sa radnicima kao da su roboti do prijetnji da će zaustaviti svoje širenje u Seattlu zbog poreznih prijedloga za stvaranjem uvjeta prihvatljivog stanovanja,” rekla je Burrow.
ITUC-ov indeks globanih prava za 2018. godinu rangira 142 države prema 97 međunarodno prihvaćena indikatora, čime vrši procjenu gdje se najbolje štite prava radnika, kako u zakonima, tako i u praksi.

Glavni zaključci iz izvještaja su:

-       65% država isključuje određene skupine radnika iz zakona o radu.

-       87% država krši pravo na štrajk.
-       81% država osporava određenim sjupinama ili svim radnicima pravo na kolektivno pregovaranje.

-       Od 142 analizirane države, 54 države su ukinule ili ograničile slobodu govora i slobodu okupljanja.
-       Broj država u kojima su radnici izloženi fizičkom nasilju i prijetnjama povećao se za 10% (sa 59 na 65), uključujući u Bahreinu, Hondurasu, Italiji i Pakistanu.

-       Broj država u kojima se radnici uhićuju i pritvaraju porastao je sa 44 iz 2017. godine na 59 država 2018. godine.
-       Sindikalci su ubijeni u devet država – Brazil, Kina, Kolumbija, Gvatemala, Gvineja, Meksiko, Niger, Nigerija i Tanzanija.

“U porastu su napadi na građanske slobode, samovoljna uhićenja, pritvaranja i zatvaranja radnika, urušavanje kolektivnog pregovaranja i sve veća kriminalizacija prava na štrajk do isključivanja radnika iz radnopravne zaštite, kršenja radničkih prava. Ovo je globalna prijetnja demokraciji i sigurnosti. Vlade moraju djelovati u interesu radnih ljudi. Moraju mijenjati pravila kako bi zaustavile kršenja prava i korporativnu pohlepu,” rekla je Burrow.

Izvještaj rangira deset najgorih država za radnička prava u 2018. godini, a to su: Alžir, Bangladeš, Kambodža, Kolumbija, Egipat, Gvatemala, Kazahstan, Filipni, Saudijska Arabija i Turska.

Haiti, Kenija, Makedonija, Mauritanija i Španjolska su pale na rang ljestvici za 2018. godinu zbog porasta broja napada na radnička prava, kako u zakonima tako i u praksi.

Regija Bliskog Istoka i Sjeverne Afrike još je jednom najgora regija zbog postupanja sa radnicima, Kafals sustava u državama Zaljeva u kojima su milijuni ljudi i dalje u robovskom odnosu. Potpuno negiranje osnovnih radničkih prava je i dalje na djelu u Saudijskoj Arabiji. Sukobi u Libiji, Palestini, Siriji i Jemenu doveli su do raspada vladavine prava i ukidanja prava na dostojanstveno radno mjesto. Mirni prosvjedi nasilno su zaustavljeni, a vlade u Alžiru i Egiptu sistematski su uništile sve pokušaje organiziranja nezavisnog radničkog pokreta.

Uvjeti su pogoršani u Azijsko-pacifičkoj regiji, gdje je došlo do porasta nasilja, kriminalizacije prava na štrajk, te sve većeg broja uhićenja, pritvaranja i zatvaranja sindikalnih lidera i radničkih aktivista. Sve države ove regije, njih 22, krše pravo na kolektivno pregovaranje i pravo na štrajk. U Indoneziji je došlo do masovnog otpuštanja radnika zbog traženja svojih prava, gdje je otpušteno 4.200 radnika u rudniku PT Freeport; u Mianmaru su 184 člana sindikata proglašena tehnološkim viškom; u Kambodži je otpušteno 588 radnika nakon štrajka u tvornici tekstila Gawon.

U Africi su radnici izloženi fizičkom nasilju u 65% država ove regije. Vojska je u Nigeriji nasilno zaustavila prosvjede, a nepoznati počinitelj je ubio jednog radnika tijekom štrajka.

U Europi, 58% država krši pravo na kolektivno pregovaranje, a tri četvrtine država krši pravo na štrajk.

Amerike su i dalje zatrovane dominantnom klimom ekstremnog nasilja i represije koja se provodi nad radnicima i članovima sindikata; samo je u Kolumbiji ubijeno 19 članova sindikata tijekom prethodne godine –što je dramatičan porast u odnosu na 11 koliko ih je bilo godinu dana radnije.

ITUC već duže od 30 godina prikuplja podatke o kršenjima radničkiih prava, članstvu u sindikatima i kolektivnom pregovaranju. Ovo je peta godina da ITUC predstavlja svoje zaključke kroz Indeks globalnih prava, čime se baca jedinstveno i sveobuhvatno svjetlo na činjenicu o pogoršanju ili poboljšanju zakona i poslovne prakse u prethodnih 12 mjeseci.

Tri globalna trenda u vezi radnika, obuhvaćeni u Indeksu globalnih prava za 2018. godinu, su sužavanje demokratskog prostora, nekontrolirani korporativni utjecaj i važnost zakona.

“Snaga demokracije da se promijene pravila vidi se sa dolaskom novih vlada na Islandu, u Kanadi i Novom Zelandu, gdje vlade rade u interesu radnih ljudi, dok njihovi zakoni smanjuju jaz u plaćama, osiguravaju plaćeno odsustvo radnicima u domaćinstvima koji su izloženi nasilju, te su povećali plaće radnicima koji se brinu o drugima. Za vladu je izazov vladati u interesu ljudi, a ne korporacija, te donositi zakone kojima se poštuju međunarodni standardi rada i očuvati demokratski prostor kojim se radnicima daje glas u zajednici i na radnom mjestu. Bez ovoga bismo se suočili sa nesigurnim i uništenim svijetom,” rekla je Burrow.

ITUC-ov Indeks globalnih prava za 2018. godinu ocjenjuje države od jedan do pet u odnosu na 97 indikatora, dok konačan rezultat rangira države na ljestvici od jedan do pet.

1   Povremeno kršenje prava: 13 država, uključujući Irsku i Dansku.
2   Ponovljeno kršenje prava: 23 države, uključujući Francusku i Estoniju.

3   Redovno kršenje prava: 26 država, uključujući Španjolsku i Makedoniju.
4   Sustavno kršenje prava: 38 država, uključujući Haiti i Keniju.

5   Nema jamstva prava: 32 države, uključujući Honduras i Nigeriju.
5+  Nema jamstva prava zbog raspada vladavine prava: 10 država, uključujući Burundi, Palestinu, Siriju i Jemen.


Read the report: ITUC Global Rights Index 2018 – The World’s Worst Countries for Workers


14. lipnja 2018.

Upućeni radnici: izglasane jednake plaće i uvjeti rada

Priopćenje za tisak Europski parlament
Plenarna sjednica

Prema novim pravilima o upućenim radnicima, radnici koje tvrtke šalju na privremeni rad u druge države članice bit će jednako plaćeni za jednak rad na istome mjestu. Reforma će osigurati bolju zaštitu upućenih radnika i pravednu konkurentnost tvrtki na tržištu.

Pravedna plaća

Novim je prijedlogom predviđeno da se na upućene radnike primjenjuju ista pravila za plaće kao u državi domaćinu, prema kojem se za isti obavljeni rad na istome mjestu prima jednaka plaća. Osim zakonskih odredbi, države članice mogu primjenjivati regionalne ili sektorske kolektivne ugovore. Do sada je to bio slučaj samo u građevinskom sektoru.

Poboljšanje uvjeta rada

Put i smještaj treba platiti tvrtka, a ne zaposlenik iz svoje plaće. Poslodavci će također morati osigurati da su uvjeti smještaja za zaposlene radnike primjereni i u skladu s nacionalnim pravilima.

Razdoblje trajanja upućivanja radnika

Najveće moguće razdoblje za slanje radnika je 12 mjeseci uz moguće produljenje od 6 mjeseci. Nakon tog razdoblja, radnik i dalje može ostati u toj državi članici, te se na njega u potpunosti primjenjuje radno pravo države članice domaćina.

Zaštita od prijevare

U slučaju prijevare država članica trebala bi surađivati ​​i osigurati da su upućeni radnici zaštićeni, u najmanju rukuu skladu s uvjetima Direktive o upućenim radnicima.

Međunarodni cestovni prijevoz

Za sektor međunarodnog cestovnog prijevoza odredbe ove direktive primjenjivat će se od datuma stupanja na snagu predstojećeg zakonodavstva za taj sektor, koji je uključen u Paket mobilnosti. Do tada će se primjenjivati verzija Direktive iz 1996. godine.

Primjena novih pravila u roku od dvije godine

Države članice imat će dvije godine da prenesu pravila u svoje nacionalne zakone te da pravila stupe na snagu.

Kontekst

„Upućeni radnik“ je zaposlenik kojeg je poslodavac privremeno uputio u drugu državu članicu radi pružanja određenih usluga. U 2016. u Europskoj je uniji radilo 2,3 milijuna upućenih radnika.

Najviše radnika upućuju Poljska, Njemačka i Francuska, dok Njemačka, Francuska i Belgija privlače najviše upućenih radnika iz drugih zemalja.

KOMENTAR Slučajna domovina

IZA POZORNICE BRANKA PODGORNIKA
Autor: Branko Podgornik

Premijer smatra da naši ljudi imaju pravo izbora gdje će raditi i živjeti – u Hrvatskoj, ili negdje drugdje. To je točno, ali obveza je Vlade da im poboljša uvjete kod kuće, a ne u inozemstvu

(Novilist.hr) - Iako gospodarstvo usporava i iako iseljavanje prerasta u nacionalnu katastrofu, Vlada je prekjučer ocijenila da su trendovi dobri, jer rast BDP-a od 2,5 posto u prvom tromjesečju pokazuje da stvari ipak idu naprijed.

Očito, ne treba ništa bitno mijenjati, pa ni sazivati posebnu sjednicu Vlade o demografskoj krizi.

Sporedno je pitanje tko Vladi želi nametnuti temu iseljavanja. Učinila je to predsjednica Republike, što je otkrilo sukobe u vladajućim krugovima. Ali mogao je to učiniti i netko drugi. Pravo je pitanje zašto Vlada pruža silan otpor stavljanju na dnevni red gorućeg nacionalnog problema. Vladajućim je krugovima očito dobro, pa ne žele u Hrvatskoj nešto bitno mijenjati.

Naime, ako bi zaustavljanje iseljavanja postalo središnji problem Vlade, ako bi na tom složenom području poduzela izvanredne mjere kao u slučaju krize u Agrokoru, Banski dvori morali bi preispitati i promijeniti redoslijed svojih ciljeva. To znači da glavni cilj treba postati preobrazba Hrvatske u državu u kojoj će gospodarstvo i političke institucije služiti narodu – a ne samo financijskim i korporativnim krugovima, čiji su interesi često u sukobu s potrebama građana.

To znači da glavni cilj Vlade ne može biti ispunjavanje zadaća iz inozemstva, posebice iz Europske komisije, koja od nje traži financijsku disciplinu. Naputci Komisije ne moraju biti loši, ali pitanje je za koga su skrojeni. Cijeli sustav Europske unije prilagođen je interesima velikih i moćnih, poput Njemačke, zamotanih u ideologiju slobodnog tržišta i trgovine. Komisijine mjere prilagođene su vjerovnicima, koji financijskom disciplinom i smanjivanjem deficita u slabijim članicama EU-a nastoje osigurati da se njihovi krediti redovito vraćaju. Hrvatskoj, pak, prioritet treba biti nešto drugo – sačuvati svoje ljude i omogućiti im pristojan život u domovini.

Mjere za zaustavljanje iseljavanja Vlada ne poduzima jer je brojnim domaćim političarima ideologija slobodnog tržišta važnija od svega. Sjetimo se kako se bivša ministrica vanjskih poslova Vesna Pusić borila za mogućnost ravnopravnog zapošljavanja hrvatskih radnika u Švicarskoj. Premijer Andrej Plenković proljetos se izborio da Hrvati bez prepreka rade u Britaniji.

Premijer smatra da naši ljudi imaju pravo izbora gdje će raditi i živjeti – u Hrvatskoj, ili negdje drugdje. To je točno, ali obveza je Vlade da im poboljša uvjete kod kuće, a ne u inozemstvu. Ideologija slobodnog tržišta, koja je EU pretvorila u raj za velike kompanije i banke, političkoj je klasi važnija od interesa Hrvatske, iako je naša zemlja na jedinstvenom europskom tržištu postala dokazani gubitnik, ne samo ekonomski, nego i demografski.

Jasno je da u Hrvatskoj neće biti preokreta dok god Vlada ne upregne sve državne institucije u poticanje i zaštitu vlastitoga gospodarstva, radnih mjesta i ljudi.

Ako se ništa ne promijeni, Hrvatska će njezinom narodu postati slučajna domovina i slučajna država.

Pitanje je zašto postoje izbori ako građani ne mogu matične stranke i državne institucije prisiliti da preuzmu kontrolu nad sudbinom Hrvatske, nad kretanjima u vlastitoj zemlji.

BDP u prvom tromjesečju porastao za 2,5 posto

Državni zavod za statistiku (DZS) objavio je u srijedu podatke o hrvatskom BDP-u. Procjena pokazuje da je tromjesečni BDP u prvom tromjesečju 2018. realno veći za 2,5% u odnosu na isto tromjesečje 2017.

(POSLOVNI DNEVNIK) - Sezonski prilagođeni tromjesečni BDP u odnosu na prethodno razdoblje bilježi pozitivnu stopu promjene od 0,2%, a u odnosu na isto tromjesečje 2017. realno je veći za 1,5%. Osam makroekonomista, koji su sudjelovali u anketi Hine, procjenili su, prije ove objave, u prosjeku da je bruto domaći proizvod (BDP) u prvom kvartalu porastao za 2,3 posto u odnosu na isto lanjsko razdoblje. Njihove procjene rasta kretale su se u širokom rasponu od 1,3 do 2,5 posto.

Ovo je već 15. tromjesečje zaredom kako BDP raste, i to brže nego u prethodnom, kada je gospodarstvo poraslo 2 posto na godišnjoj razini, što je bio najsporiji rast još od polovice 2015. godine.


01. lipnja 2018.

Infografika o upućenim radnicima: Činjenice i reforma Direktive

(EP - Vijesti) - Europski parlament želi zaštititi radnike koje tvrtke šalju na privremeni rad u druge zemlje članice te zaustaviti nelojalnu konkurenciju. U utorak, 29. svibnja, Europski parlament glasa o novim pravilima o upućenim radnicima kako bi se osigurala jednaka plaća za jednak rad na istom mjestu. Najveće je pitanje kako uravnotežiti prava radnika i osigurati nesmetanu konkurentnost tvrtki na tržištu.

Što su upućeni radnici?

„Upućeni” je radnik zaposlenik kojeg je poslodavac privremeno uputio u drugu državu članicu radi pružanja usluga. Upućeni radnici nisu isto što i mobilni radnici u EU-u. Mobilni su radnici oni koji se presele u drugu državu članicu kako bi dugoročno ili trajno postali dio tamošnjeg tržišta rada. Nasuprot tome, prisutnost upućenih radnika u drugoj državi strogo je ograničena na pružanje usluge. Upućene radnike i dalje zapošljava poduzeće koje ih je poslalo, a boravak im je privremen te ostaju osigurani u sustavu socijalnog osiguranja matične države.

Tvrtke upućivanjem radnika mogu obavljati uslugu u drugoj državi članici bez da tamo otvaraju podružnice.

Osim gospodarskih razloga, slanje radnika na privremeno obavljanje poslova koristi se za brzo popunjavanje manjka kvalificirane radne snage. Upućivanje je naročito uobičajeno u određenim sektorima:69,1% industrija, od čega građevina 45%, 29,4% usluge i 1,5% poljoprivreda i ribarstvo.

Zaštita prava radnika i sloboda pružanja usluga

Trenutna pravila dogovorena su 1996. i sadrže niz minimalnih uvjeta, primjerice, minimalnu plaću, najveći mogući vremenski period boravka, minimalan broj sati plaćenog odmora ili uvjete za ustupanje radnika iz poduzeća za privremeno zapošljavanje.

Međutim, zadnjih 20 godina uvjeti na tržištu u EU-u su se promijenili te je revizija Direktive potrebna. Jedinstveno je tržište naraslo, a razlike u plaćama su se povećale, što je stvorilo neželjene poticaje da se upućivanjem zlonamjerno iskorištavaju te razlike.

Primjerice, tvrtke upućene radnike plaćaju minimalno prema standardu države domaćina, što je često manje nego lokalne radnike za isti posao. Prema Komisiji, u određenim sektorima i državama članicama upućeni radnici zarađuju i do 50% manje od lokalnih radnika što dovodi do nepoštene konkurencije između domaćih i stranih tvrtki s upućenim radnicima te narušava funkcioniranje zajedničkog tržišta.

Uz to, rupe u trenutnim pravilima dovele su do kreativnih načina na koje tvrtke iskorištavaju stane - primjerice postavljanjem fiktivnih kompanija ili lažnim podugovaranjem radova.

Reforma

Najvažnija se promjena odnosi na plaću na koju upućeni radnik ima pravo. Sadašnjom se Direktivom zahtijeva samo da upućeni radnici imaju pravo na minimalne plaće. Novim je prijedlogom predviđeno da se primjenjuju ista pravila za primitke od rada koja su u državi članici domaćinu propisana zakonom (primjerice bonusi i božićnice) ili univerzalno primjenjivim kolektivnim ugovorima.

Putovanja i smještaj treba platiti tvrtka, a ne zaposlenik iz plaće. Najveće moguće razdoblje za slanje radnika je 12 mjeseci uz produljenje od 6 mjeseci. nakon toga na radnika se primjenjuju svi zakoni države članice domaćina.

Agencije za privremeni rad trebaju nuditi iste uvjete za upućene radnike kao i za lokalne privremene radnike.

Suradnja država članica na suzbijanju prijevara je pojačana.

Upućeni radnici u brojkama

U 2015. u Europskoj je uniji radilo 2,05 upućenih radnika, što je 41,3 posto više u usporedbi s 2010. Međutim, njihov udio u ukupnoj radnoj snazi ostaje nizak - 0,9 posto radnih mjesta u EU-u.

Većina, čak 86 posto upućenih radnika radi u zemljama EU15. Njemačka, Francuska i Belgija tri su države članice koje privlače najviše upućenih radnika. Zajedno su primile oko 50 % svih upućenih radnika. S druge strane, najviše radnika upućuju Poljska, Njemačka i Francuska.

Više od polovice upućenih radnika radi u susjednoj zemlji.

Fight Club: Vlada treba smanjiti trošarine na goriva

Autor: Lider/Hina - Rast cijena nafte na međunarodnom tržištu potaknuo je i rast cijena naftnih prerađevina na hrvatskom tržištu. Cijene goriva za motorna vozila rastu. Tako je cijena litre Eurosupera 95 u posljednjih pet tjedana porasla za 54 lipe i prešla je 10 kuna, a cijena litre Eurodizela za 63 lipe i približila se 10 kuna.I nije to pitanje nikakvih „psiholoških granica“ koje netko, neznano zašto baš tu, odredi na 10 ili 11 kuna po litri Eurodizela ili Eurosupera 95, već o značajnom nagrizanju ukupnih potrošačkih mogućnosti, stoji u pismu koje potpisuje predsjednik NHS-a Krešimir Sever. Očekivani daljnji rast cijena nafte i, posljedično, goriva te s tim rastom vezana lančana poskupljenja, za posljedicu će imati rast inflacije i veći od 1,4 posto, koju za 2018. godinu prognozira EK.

Sindikat je jasno precizirao svoja očekivanja od Vlade.

– Očekujemo od Vlade RH da zbog toga na vrijeme reagira smanjenjem trošarina na gorivo za motorna vozila, a ne da samo prati događanja i obećava reagirati bude li potrebno. Već je potrebno i nema se vremena čekati ‘obradu trošarina u sklopu cjelokupnog novog paketa poreznih izmjena’. Svjesni smo da Vlada RH ‘kalkulira’ i s ‘obilatijom žetvom’ na cijeni goriva tijekom povećane potrošnje u turističkoj sezoni, ali pri tome ‘žanje’ i ‘žet’ će i na domaćem stanovništvu, koje prema svim pokazateljima već i bez dodatnih poskupljenja teško pokriva čak i redovne mjesečne troškove, stoji u dopisu.

Cjelokupni paket poreznog sustava

Ministar financija Zdravko Marić u utorak je izjavio da Vlada prati razvoj događaja vezan uz rast cijena goriva te da se radi na cjelokupnom paketu poreznog sustava, čiji su integralni dio trošarine.

– Pratimo razvoj događaja, za sada ništa ne odstupa od naših nekakvih originalnih predviđanja i očekivanja, kazao je Marić.

– Naravno da ćemo nastaviti tim putem pa ćemo vidjeti. Radimo na cjelokupnom paketu poreznog sustava, trošarine su jedan integralni dio toga, ali u ovom trenutku vam ne mogu ništa više od toga reći, izjavio je Marić, kojeg su novinari pitali hoće li se učiniti nešto s obzirom na rast cijena goriva.

Krešimir Sever, predsjednik NHS-a

Očekujemo od Vlade RH da na vrijeme reagira smanjenjem trošarina na gorivo za motorna vozila.Očekujemo od Vlade RH da na vrijeme reagira smanjenjem trošarina na gorivo za motorna vozila.
Svjesni smo da Vlada RH ‘kalkulira’ i s ‘obilatijom žetvom’ na cijeni goriva tijekom povećane potrošnje u turističkoj sezoni, ali pri tome ‘žanje’ i ‘žet’ će i na domaćem stanovništvu, koje prema svim pokazateljima već i bez dodatnih poskupljenja teško pokriva čak i redovne mjesečne troškove.

Zdravko Marić, ministar financija

Vlada prati razvoj događaja vezan uz rast cijena goriva. Vidjet ćemo.Vlada prati razvoj događaja vezan uz rast cijena goriva. Vidjet ćemo. Naravno da ćemo nastaviti tim putem pa ćemo vidjeti. Radimo na cjelokupnom paketu poreznog sustava, trošarine su jedan integralni dio toga, ali u ovom trenutku vam ne mogu ništa više od toga reći, izjavio je Marić, odgovarajući na upit hoće li se učiniti nešto s obzirom na rast cijena goriva.

Najveća promjena zakonodavstva od postanka weba: GDPR stupio na snagu

Autor: Lider/Hina - Opća uredba o zaštiti podataka (GDPR), koja je danas stupila na snagu, novi je europski zakon koji bi trebao bitno otežati zlouporabuosobnih podatakakoje tvrtke prikupljaju o svojim korisnicima i na osnovu njihim nude svoje proizvode i usluge. GDPR je donesen u travnju 2016. i stupa na snagu nakon dvogodišnjeg prijelaznog razdoblja. Uredba se odnosi na sve tvrtke koje posluju na teritoriju EU, ali i na tvrtke koje raspolažu podacima europskih građana, neovisno o njihovoj lokaciji. Tvrtke izvan EU koje svoju robu ili usluge nude unutar EU dužne su poštovati odredbe GDPR-a. Riječ je o najvećoj promjeni zakonodavstva u području zaštite osobnih podataka od postanka weba. U posljednjih 25 godina internet je omogućio nove poslovne modele i radikalno promijenio svakodnevni život, a sada je nastupilo vrijeme za regularizacijutoga nepreglednog područja nakon što je postalo jasno da, uz to što donosi mnogo dobrog i korisnog, postoje i realne mogućnosti zlouporabe osobnih podataka.

Zaštita podataka ovih dana izaziva puno pozornosti nakon otkrića da su osobni podaci preko 87 milijuna korisnika Facebooka završili u rukamaCambridge Analytice, konzultantske tvrtke koja je bila angažirana u predsjedničkoj kampanji Donalda Trumpa.

Pravo na zaborav

Mnogima se još samo prije nekoliko mjeseci akronim GDPR (General data protection regulation) činio još jednom nerazumljivom kraticom koja ih se ni na koji način neće ticati, ali posljednjih tjedana ne mogu od toga pobjeći jer su im pretinci elektronske pošte zatrpani zahtjevima da daju izričiti pristanak na daljnje korištenje svojih podataka.

Društvene mreže poput Facebooka, Twittera, zatim AirBnba, internetske trgovine, razne institucije koje svoje publikacije šalju elektronskom poštom traže ovih dana od svojih korisnika pristanak za korištenje podataka kako bi ispoštovali novi europski zakon.

Mnoge odredbe koje sadrži GDPR i ranije su postojale na nacionalnoj razini, ali su sada objedinjene i pojačane i predstavljaju jedinstven okvir koji se primjenjuje u svim zemljama članicama.

GDPR zamjenjuje direktivu o zaštiti podataka, koja je donesena 1995. godine.

Uredbaznatno pojačava prava građana, među inim, jamči pravo na informiranost, što znači da svaki korisnik internetakoji je stavio na raspolaganje dio svojih osobnih podataka, od sada ima pravo znati čemuoni služe, koliko će vremena biti pohranjeni i hoće li ti podacinapustiti Europsku uniju.

Uredba predviđa i pravo na pristup svojim podacima, pravo da ih se korigira i izbriše. Svaki korisnik neke usluge ima pravo zatražiti kopiju svojih podataka. Moguće je tražiti i brisanje podataka povlačenjem pristanka na njihovu uporabu.

GDPR predviđa i “pravo na zaborav”, odnosnomogućnost brisanja podataka.Primjerice, moći će se tražiti brisanje s mreže nekog grijeha ili gluposti počinjene u mladosti za kojunema pravnih razloga ili javnog interesa da ih se čuva.

Omogućava se i pravo na transfer svojih podataka, što znači da će se moći promijeniti pružatelj usluga elektronske pošte,a da se pri tom ne izgubi ranije prepiska na prethodnoj elektronskoj adresi.

Goleme kazne za nepoštivanje

Novi zakon ne odnosi se na sve tvrtke u istoj mjeri, što ovisi o njihovoj veličini i tipu podataka koje prikupljaju i načina kako ih koriste. Manje tvrtke morat će samo štititi svoje podatke o klijentima u skladu “sa zdravim razumom”, dok će se GDPR u potpunosti odnositi na one tvrtke koje posluju u jednoj ili više europskih zemalja.

Uredba se najviše odnosi na tvrtke koje prikupljaju velike količine podataka poput tehnoloških kompanija, maloprodajnih tvrtki, pružatelje zdravstvenih usluga, banke, osiguravajuća društva itd.

Jedan od ciljeva GDRP-a jest i smanjenjekoličinepodataka koji se koriste, pa će tako tvrtke trebati točno odrediti koji im podaci doista trebaju i kako će ih zaštititi. Za kršenje odredbi GDPR-a poduzeća mogu platiti goleme kazne, kojemogu dosegnuti do 20 milijuna eura ili do četiri posto njihova prometa (bira se onaj iznos koji je veći).

Osobnim podatkom smatra se svaka informacija koja se odnosi na fizičku osobu čiji je identitet utvrđen ili se može utvrditi. Fizička osoba čiji se identitet može utvrditi jest osoba koja se može identificirati, izravno ili neizravno uz pomoć identifikatora kao što su ime, slike, email adrese, bankovni podaci, objava na društvenim mrežama, zdravstveni podaci,računalne IP adrese, zvučni zapis, broj socijalnog osiguranja, kućna adresa itd.

Neki se podaci poput političkog uvjerenja, vjerske pripadnosti, seksualne orijentacije, zdravstvenogstanja..smatraju osjetljivima. Zabranjeno je prikupljati takve podatke bez prethodnog pisanog, jasnog i eksplicitnog pristanka korisnika i bez jasno navedene svrhe.

Provedbu nove uredbe neće nadgledati jedno sveeuropsko tijelo nego mreža nacionalnih i regionalnih tijela u zemljama članicama.

Hrvati nisu naročito zabrinuti krađom podataka

Iako je ostavljeno dvogodišnje razdoblje za prilagodbu i pripremu, očekuje se dosta problema u provedbi zakona.

Između ostaloga, mnogonadzornih tijela u zemljama članicama nisu spremne preuzeti svoju ulogu bilo zbog nedostatka sredstava ili osoblja ili pak zato što još nisu donijeti potrebni propisi.

Tako se posljednjih danau Hrvatskoj spominje kakobi zbog nove uredbe s radom privremeno mogao prestati Hrvatski registar obveza po kreditu (HROK) zbog nekih nerazjašenjenih nedoumica, što bi moglo u prvo vrijeme otežati odobravanje kredita.Više od 250 milijuna Europljana i oko 2,5 milijuna Hrvata svakodnevno koristi internet kako bi se povezalo s obitelji ili kupovalo online.

Na taj način istovremeno dijele puno osobnih podataka, uključujući svoje ime, adresu, broj osobne iskaznice i informacije o svom zdravlju. To otvara vrata brojnim potencijalnim rizicima, npr. neovlaštenom otkrivanju podataka, krađi identiteta ili zlostavljanju na internetu.

Sedam od 10 Hrvata smatra da nema potpunu kontrolu nad svojim osobnim podacima, dok njih gotovo šest od 10 izjavljuje da ne vjeruje poslovanju putem interneta. Štoviše, osam od 10 zabrinuto je zbog mobilnih aplikacija koje prikupljaju podatke bez njihova pristanka, a sedam od 10 brine što bi poduzeća mogla učiniti s informacijama koje su od njih prikupila.

U Hrvatskoj 24 posto ispitanika koji daju osobne podatke putem interneta vjeruje da ima potpunu kontrolu nad tim podacima, u usporedbi s prosjekom EU-a od 15 posto ili čak samo četiriposto u Njemačkoj.

I dok 31 posto Europljana zabrinjava činjenica da nemaju nikakvu kontrolu nad svojim osobnim podacima na internetu, isto vrijedi za samo 19 posto Hrvata, po čemu je Hrvatska jednaod najoptimističnijih zemalja EU-a kada se radi o sigurnosti na internetu.

Zaštita osobnih podataka nije samo glavna briga mnogih Europljana, ona je također temeljno pravo i stoga je nešto što treba zaštititi. Opća uredba o zaštiti podataka odgovor je na tu potrebu, kažu u Bruxellesu.


29. svibnja 2018.

Preporuke EK: Savjetuju i uvođenje poreza na nekretnine

Izvor: N1 - Europska komisija uputila je u srijedu četiri preporuke Hrvatskoj koje bi trebala provesti ove i sljedeće godine, a uglavnom su iste kao i 2017. Prošle godine Hrvatska je dobila pet preporuka, a ove godine je to smanjeno na četiri, iako u sadržajnom smislu ima vrlo malo promjena. U prvoj preporuci se traži jačanje fiskalnog okvira, što uključuje jačanje mandata i neovisnosti Povjerenstva za fiskalnu politiku, tijela zaduženog za praćenje provedbe Zakona o fiskalnoj odgovornosti. U sklopu prve preporuke savjetuje se i uvođenje poreza na nekretnine na temelju njezine vrijednosti. U odnosu na prošlu godinu, sada se ne spominje jačanje okvira za upravljanje javnim dugom, jer je u međuvremenu usvojena strategija upravljanja javnim dugom.

Pod fiskalnim okvirom podrazumijevaju se dva zakona, zakon o fiskalnoj odgovornosti koji već postoji i na njegovim izmjenama radi se već tri godine, a drugi je zakon o proračunu.

Hrvatska vlada je u nacionalnom programi reformi, koji je prihvatila i dostavila Komisiji krajem travnja, najavila da će izmjene i dopune prvog zakona biti obavljene u lipnju, a da će drugi, zakon o proračunu biti donesen u prosincu.

Stručnjaci Europske komisije koji su zaduženi za Hrvatsku ističu da u ovom trenutku, kada Hrvatska ima proračunski suficit, pitanje fiskalnog okvira nije goruće, ali može biti vrlo važno kada proračunski prihodi počnu stagnirati ili padati.

U drugoj preporuci se traži obeshrabrivanje ranog umirovljenja, ubrzanje prelaska na kasniji odlazak u mirovinu, usklađivanje mirovinskih odredbi za pojedine kategorije s općim mirovinskim pravilima.

U okviru druge preporuke također se traže rezultati u reformi sustava obrazovanja i vještina kako bi se poboljšala njegova kvaliteta i relevantnost za tržište kako za mlade tako i za odrasle ljude.

Također se preporučuje konsolidacija socijalnih davanja i poboljšanje njihovih sposobnosti za smanjenje siromaštva.

U trećoj preporuci traži se smanjenje rascjepkanosti i poboljšanje funkcionalne raspodjele nadležnosti u javnoj upravi i jačanje njezine sposobnosti na osmišljavanju i provedbi javnih politika.

Preporučuje se i uvođenje usklađenih okvira za plaće u javnoj upravi i uslugama u konzultacijama sa socijalnim partnerima.

U petoj preporuci traži se poboljšanje korporativnog upravljanja u poduzećima u vlasništvu države i intenziviranje prodaje državnih poduzeća i neproduktivne imovine.

Traži se i znatno smanjenje tereta za poduzeća u pogledu parafiskalnih nameta i prevelikih i neučinkovitih zakonodavnih zahtjeva.

Preporučuje se i jačanje konkurentnosti u poslovnim uslugama i reguliranim profesijama te smanjenje trajanja sudskih postupaka i poboljšanje elektroničke komunikacije na sudovima.

Preporuke su dio proljetnog paketa Europskog semestra koje Komisija objavljuje svake godine u svibnju. Europski semestar je instrument na razini EU-a koji služi za koordinaciju ekonomskih politika zemalja članica.

Ekonomske preporuke prilagođene su potrebama svake zemlje članice kako bi im se pomoglo u jačanju stvaranja novih radnih mjesta, rasta i investicija uz istodobno zadržavanje zdravih javnih financija.

Preporuke su neka vrsta smjernica za postizanje ciljeva koji realno mogu biti ispunjeni u sljedećih 12 do 18 mjeseci.

NHS traži spuštanje trošarina na goriva za motorna vozila

NHS - Nezavisni hrvatski sindikati danas su predsjedniku Vlade RH uputili dopis kojim traže smanjivanje trošarina na goriva za motorna vozila. Pismo prenosimo u cijelosti.

Poštovani gospodine Plenkoviću!

Rast cijena nafte na međunarodnom tržištu potaknuo je i rast cijena naftnih prerađevina na hrvatskom tržištu. Cijene goriva za motorna vozila rastu. Tako je cijena litre Eurosupera 95 u posljednjih pet tjedana porasla za 54 lipe i prešla je 10 kuna, a cijena litre Eurodizela za 63 lipe i približila se 10 kuna.

I nije to pitanje nikakvih „psiholoških granica“ koje netko, neznano zašto baš tu, odredi na 10 ili 11 kuna po litri Eurodizela ili Eurosupera 95, već o značajnom nagrizanju ukupnih potrošačkih mogućnosti.

Kako je teško predvidjeti koliko će u ovoj godini još rasti cijene bačve sirove nafte na svjetskom tržištu, a neki prognostičari spominju i mogućnost da se nanovo dosegne 100 US dolara po bačvi, jasno je da će cijene goriva u Hrvatskoj to pratiti. Na žalost, sjećamo se ranijih predkriznih godina, kada je u Hrvatskoj rast svih drugih cijena u stopu pratio rast cijena goriva. Ali se u istom ritmu nije događao i pad drugih cijena, kad su cijene goriva padale.

Tako su mnogi sa cijenama lovili u mutnome. A kako potrošnja u Hrvatskoj ponovno raste, za očekivati je da se gotovo nitko neće susprezati od povećanja svojih cijena, prateći rast cijena goriva. A znamo da je upravo i jeftino gorivo bilo jedan od značajnih „okidača“ povećane potrošnje općenito, jer je upravo jeftinije gorivo ostavljalo i gospodarstvu i kućanstvima više sredstava za potrošnju u drugim područjima, za druga dobra i usluge. Taj rast potrošnje već je načet poskupljenjima na raznim područjima tijekom prošle i ove godine, posebice hrane i bezalkoholnih pića u 2017. godini, a u 2018. godini već bilježimo daljnji rast cijena hrane i bezalkoholnih pića, ali i stanovanja i potrošnje energenata. Tako smo 2017. godinu završili s inflacijom od 1,1 %, a i prva 4 mjeseca 2018. godine bilježimo istu inflaciju, što je još prihvatljivo. Međutim rast cijena goriva tijekom svibnja tu je stopu sigurno već lagano pomaknuo, a očekivani daljnji rast cijena nafte i, posljedično, goriva te s tim rastom vezana lančana poskupljenja, za posljedicu će imati rast inflacije i veći od 1,4%, koju za 2018. godinu prognozira EK.

Očekujemo od Vlade RH da zbog toga na vrijeme reagira smanjenjem trošarina na gorivo za motorna vozila, a ne da samo prati događanja i obećava reagirati bude li potrebno. Već je potrebno i nema se vremena čekati „obradu trošarina u sklopu cjelokupnog novog paketa poreznih izmjena“.

Svjesni smo da Vlada RH „kalkulira“ i sa „obilatijom žetvom“ na cijeni goriva tijekom povećane potrošnje u turističkoj sezoni, ali pri tome „žanje“ i „žeti“ će i na domaćem stanovništvu, koje prema svim pokazateljima već i bez dodatnih poskupljenja teško pokriva čak i redovne mjesečne troškove. U susjednoj Sloveniji (gdje je standard građana veći nego u Hrvatskoj) već su posegnuli za smanjenjem trošarina na gorivo. Što još čeka hrvatska vlada? Povrh toga, i turisti znaju računati pa će spremnike goriva puniti kod naših susjeda, prije ulaska u Hrvatsku i po izlasku iz Hrvatske. A zašto ih, zbog povoljnije cijene, ne bi punili u Hrvatskoj?

Na kraju, poučeni i ranijim iskustvima, kada su druge cijene rastom brzo i lako pratile rast cijena goriva, a sporo ili nikako pad tih cijena, što je rezultiralo smanjenjem za potrošnju raspoloživog dohotka i smanjenjem potražnje, smatramo da postoji više nego dovoljno razloga da Vlada RH krene sa spuštanjem trošarina na goriva za motorna vozila.

Doista, tek rijetki u istom grmu dva puta stanu na iste grablje koje ih tada udaraju u čelo. Želimo vjerovati da ova vlada nije među tim rijetkima, jer držak tih grablji tada i sve nas udara po glavi.

S poštovanjem

Predsjednik

Krešimir Sever

Razvoj tehnologije donijet će pad plaća, pripremimo se

Savjetnik predsjednice oštro je kritizirao ekonomsku politiku Vlade.
AUTOR Ljubica Gatarić

(VEČERNJI LIST) - Kad se smanji razlika u plaćama, smanjit će se i iseljavanje, kazao je guverner središnje banke Boris Vujčić na konferenciji Tržišta novca posvećenoj ekonomskom rastu u zemlji. Bugarska, Rumunjska i Hrvatska imaju najveći postotak iseljavanja, a kao posljedicu i brzi rast radnih mjesta koji se slabo popunjavao.

Jedna lasta

Pozitivni razvoj jest da će se odlukom Vlade povećati, odnosnoutrostručiti broj radnih dozvolaza strance, a vjerojatno bi bilo odlično kada bi se tržište i još jače otvorilo, kazao je guverner Vujčić svjestan da značajniji ulazak stranih radnika može izazvati političke otpore. – Treba biti spreman na takav scenarij koji i u Hrvatskoj, kao i u drugim europskim državama, može donijeti ipolitičke i ekonomske posljedice– tvrdi guverner.

Marko Jurčić, posebni savjetnik predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović, oštro je pak kritizirao ekonomsku politiku Vlade te kaže da ništa nije ostalo od obećanog rasta gospodarstva od 5 posto.

– O reformama se puno priča, ali nedostaje ambicije. Jedna lasta ne čini proljeće, kao što samo jedna reforma (porezna) ne čini reformski paket – kazao je Jurčić i kazao da bi prva i osnovna reforma trebale biti reforma javne uprave. – Ako je istina da je sav potencijal iscrpljen reformom vezanom uzsustav Agrokora, a što je zapravo izvan segmenta javne uprave, onda se o tom reformskom potencijalu i te kako treba pitati – kazao je Jurčić. Guverner ponavlja da će bankarski sustav, čak i da ne dođe do bilo kakvog rješenja u Agrokoru, ostati stabilan. – I u najgorem scenariju, da banke moraju otpisati sva potraživanja, da natrag dobiju nulu, bankarski će sustav ostati stabilan i banke će ostati dobro kapitalizirane – veli Vujčić, a na pitanje hoće li ostavka potpredsjednice Vlade Martine Dalić bitno utjecati naprocese u Agrokoru, Vujčić je rekao da sudionici procesa – vjerovničko vijeće i izvanredni povjerenik – kažu da neće. Ocijenio je da to općenito na gospodarstvo nema znatnije učinke.

No njegovo je predviđanje da ćerazvoj tehnologijedonijeti znatne promjene na tržištu rada, a društvo se za to treba pripremiti. Mogući su učinci razvoja tehnologije porast povremenih poslova, što se već događa, pad plaća u razvijenim gospodarstvima,smanjenje prava radnikazbog manje pregovaračke moći sindikata, rad na daljinu i u virtualnim timovima. – Neka su od mogućih rješenja uvođenje obvezne „ljudske kvote”u nekim sektorima, oporezivanje robota ili označavanje proizvoda s “made by humans„– kaže Vujčić.

Hrvatska je, dodaje, na putanji trajnog smanjenja broja stanovništva koje se dijelom može ublažiti rastom participacije neaktivnog stanovništva. Alternativni scenariji uključivali bi nižu razinu ekonomske aktivnosti zbog manjka radnika, značajniji ulazak stranih radnika te automatizaciju rada i usvajanje novih tehnologija – istaknuo je guverner.

Bolji od ljudi

Već i sada određene poslove strojevi mogu raditi bolje od ljudi. U prvoj fazi naročitom će se brzinom automatizirati poslovi prometa, građevinske industrije, prodaje, prevođenja...Nove tehnologije istovremeno stvaraju i nova zanimanja koja, međutim, nisu radno intenzivna – samo 10 posto ljudi radi na poslovima koji nisu postojali 1914. godine.


22. svibnja 2018.

Stižu roboti i tsunami otkaza; Doznajte koja zanimanja će i ubuduće biti dobro plaćena, a tko će sve izgubiti posao ili će im plaće padati

Stižu roboti i tsunami otkaza; Doznajte koja zanimanja će i ubuduće biti dobro plaćena, a tko će sve izgubiti posao ili će im plaće padati

EKONOMIJA BUDUĆNOSTI
Piše: Damir Pilić

(ŠIBENSKI.) Da vam je netko nekad rekao kako će jednom u budućnosti godišnji izvještaji Svjetske banke počinjati citiranjem Karla Marxa, zacijelo biste ga sažaljivo pogledali. No ta nevjerojatna budućnost je stigla.

Najnoviji dokument Svjetske banke, World Development Report 2019 (Izvještaj o svjetskom razvoju), pod naslovom "Promjena prirode rada“, čiji je radni nacrt od 160 stranica objavljen ovih dana - a bavi se utjecajem tehnologije na budućnost rada i radnih mjesta - počinje upravo citatom iz "Kapitala“, u kojem se Marx brine nad faktom da "strojevi ne djeluju samo kao superiorni konkurent radniku, uvijek na način da ga čine suvišnim. To je i najmoćnije oružje za suzbijanje štrajkova."

Neobičan početak kapitalističkog izvještaja. Zar se to u vrh Svjetske banke - jednog od temeljnih stupova globalnog kapitalizma - infiltrirala skupina radikalnih marksista, koji sada s te pozicije potkopavaju sistem u koji ne vjeruju?

Neće biti. Pravi razlog Marxova spominjanja otkriva se par stranica dalje, nakon što autori konstatiraju da "neovisno o mogućnostima koje stvara tehnologija, zamjenjivanje radnika strojevima stvara anksioznost, baš kako je to činilo i u prošlosti“. Potom se spominje ludistički pokret s početka 19. stoljeća u Britaniji, kad su radnici masovno uništavali strojeve koji su im uzimali posao. Znakovita je sljedeća rečenica u izvještaju:
„Uslijedile su socijalističke i komunističke revolucije.“

Strah od Marxa

Sad naslućujemo zbog čega dokument Svjetske banke počinje Marxom: autori izvještaja upozoravaju naručitelje na ono što se može dogoditi ako previše ljudi odjednom ostane bez posla. A upravo je masovna nezaposlenost sasvim izgledna budućnost živućih naraštaja. Toj je opasnosti i posvećen ovaj izvještaj Svjetske banke.

Neki mediji već su prenijeli određene akcente izvještaja, a posebno preporuku Svjetske banke da radnicima na niže plaćenim mjestima treba dodatno smanjiti plaću kako ih tvrtke ne bi zamijenile robotima, odnosno kako bi zapošljavanje radnika poslodavcu bilo isplativije od uvođenja tehnologije. No to je tek mali dio budućnosti koju nam otkriva ovaj izvještaj.
Stručnjaci Svjetske banke priznaju da je strah radnika od robota i umjetne inteligencije opravdan: podaci iz SAD-a ukazuju da jedan dodatni robot na tisuću radnika smanjuje zaposlenost populacije za 0,2-0,3 posto, a plaće za 0,3-0,5 posto. A broj robota širom svijeta ubrzano raste: u izvještaju se prognozira da će ove godine u pogone biti uvedeno 1,4 milijuna novih industrijskih robota, čime će ih na svijetu ukupno biti 2,6 milijuna. Navodi se da je 2016. broj robota po radniku najveći bio u Južnoj Koreji, Singapuru, Njemačkoj i Japanu.

U izvještaju se ističe primjer Foxconn Technology Group iz Tajvana, najvećeg svjetskog proizvođača elektronike, koji je nakon uvođenja robota u proizvodnju smanjio radnu snagu za 30 posto: od 1,3 milijuna 2012. godine na manje od 900 tisuća krajem 2016. godine. A na području SAD-a od 1990. do 2016. broj radnih mjesta u proizvodnji smanjio se za 31 posto, pretežno baš zbog automatizacije proizvodnje.

Ali nisu ugrožena samo radna mjesta u proizvodnji, već i ona u sektoru usluga, pa se tako u izvještaju spominju velike izraelske, kineske i južnokorejske korporacije koje intenzivno razvijaju projekte vozila bez vozača, čime će ljudske šoferske usluge postati izlišne.

Učitelji - pravac Afrika!

O prekvalifikaciji moraju početi razmišljati čak i pripadnici nekih profesija "bijelih ovratnika“ koji su do jučer bili „nedodirljivi“ - financijski analitičari i pravni stručnjaci. Izvještaj navodi primjer najveće ruske banke Sperbank, koja se kod odluka o zajmovima i kreditima već danas u 35 posto slučajeva oslanja na umjetnu inteligenciju, s intencijom da se u manje od pet godina taj udio poveća na 70 posto. U pravnom odjelu ove banke "odvjetnici roboti“ već su zamijenili, odnosno preuzeli 3000 radnih mjesta, te se predviđa da će ukupan broj uredskog osoblja 2021. godine pasti na tisuću. A još 2011. bilo ih je 59 tisuća.

Stručnjaci Svjetske banke ističu kako se znanstvene procjene ključnog pitanja - koliko će poslova razvojem tehnologijom biti "pometeno“? - međusobno uvelike razlikuju, što pokazuje koliko je svako predviđanje ovog pitanja neizvjesno. Najblaže procjene govore o 5-10 posto zauvijek izgubljenih poslova, dok pojedine projekcije idu i više od 50 posto svih poslova, pri čemu je taj postotak veći u razvijenim zemljama. Iako autori izvještaja tvrde kako razvoj tehnologije neće samo uništavati stare poslove nego i stvarati nove, i njima je jasno kako omjer neće biti proporcionalan:

"Uzevši sve zajedno, međutim, poslovi koji su izravno stvoreni tehnologijom čine relativno mali postotak ukupnog zaposlenja“, priznaje se u izvještaju.

Čini se da je stručnjacima Svjetske banke jednostavnije bilo odgovoriti na pitanje koji poslovi neće biti (barem zasad) na udaru robota i umjetne inteligencije. To su, prije svega, sektori zdravstva i školstva. Liječnici i medicinske sestre bit će sve traženiji, osobito s obzirom na produljenje ljudskog vijeka, a u zemljama s velikim natalitetom učitelji će postati čak i važniji nego dosad.

Procjenjuje se da će do 2030. svijetu trebati 80 milijuna zdravstvenih radnika; s obzirom na to da ih sada ima 43 milijuna, otvara se mogućnost za gotovo 40 milijuna radnih mjesta u ovom sektoru. Procjene, nadalje, sugeriraju da je već danas u svijetu potrebno najmanje 69 milijuna novih učitelja, najviše u Africi - do 2030. godine Crni kontinent trebat će 19,6 milijuna nastavnika u osnovnim i srednjim školama, od čega njih 17 milijuna u supsaharskoj Africi.

Spas je u umjetnosti

Jedan od egzistencijalnih izlaza čovjeka budućnosti bit će - umjetnost. Kako stoji u izvještaju, roboti i umjetna inteligencija se (još) "ne mogu uključiti u umjetnički izraz“, pa se bavljenje artom nadaje kao jedan od modela preživljavanja novih generacija. "Umjetna inteligencija još ne može promišljati nove industrije, voditi timove ili razvijati politike. Isto se odnosi i na poslove koji uključuju socijalnu interakciju, kao što su timski rad, skrb, upravljanje vezama i odnosima, vodstvo: ukratko, sve ono što zahtijeva da ljudi međusobno djeluju na temelju prešutnog znanja'“, navode dalje autori izvještaja, sugerirajući radnom narodu preostale slobodne niše.

Dvije vrste ljudskih sposobnosti - zasad nedostupne robotima - bit će osobito na cijeni kod poslodavca budućnosti: kritičko razmišljanje i socio-emocionalne vještine, a prije svega prepoznavanje emocija i njihovo upravljanje u timskom radu.

Eksperti Svjetske banke zaključuju kako će u budućnosti radnici s visokospecijaliziranim znanjima, a koji imaju i navedene interpersonalne vještine, biti iznimno dobro plaćeni, čak i puno bolje nego danas. Oni sa srednje-specijaliziranim znanjima, koja se mogu "kodificirati“ i već su danas u domeni shvaćanja robota i umjetne inteligencije, ostat će bez posla, odnosno bit će zamijenjeni strojevima. A oni iz niskokvalificiranih zanimanja još i imaju neke šanse u odnosu na robote, ali pod uvjetom da im se drastično smanji plaća, kako bi za poslodavca bili jeftiniji od robota.

Drugim riječima, plaće onih na vrhu će rasti, ostalima će padati. Svjetska banka predviđa scenarij svijeta u kojem neće biti srednje klase, nego će se dvije razdvojene klase gledati iz velike daljine. Građani Hrvatske mogli bi se u tom svijetu čak i dobro snaći, jer ga praktično žive već gotovo trideset godina.

Njegovi radnici svjedoče o strogim kaznama i radu u groznim uvjetima, ali najbogatiji čovjek svijeta za sve ima objašnjenje

STRANE KOMPANIJE
U suvremenom svijetu navikli smo da nam online narudžbe dolaze na kućne adrese velikom brzinom, a nekad čak i u roku od nekoliko sati. No, ta vrsta brze usluge ima svoju cijenu. Najskuplje je, sad je već puno svjedočanstava, plaćaju radnici zaduženi za sortiranje i pakiranje narudžbi.

(POSLOVNI DNEVNIK) - Kako bi ispitao uvjete poslovanja u Amazonu se zaposlio i novinar James Bloodworth, a nakon objavljivanja Bloodworthove priče,Business Insiderje kontaktiralo više od 30 ljudi koji iznose nepovoljne uvjete poslovanja u skladištima u SAD-u, Velikoj Britaniji i Njemačkoj. Vlasnik Amazona je Jeff Bezos, a u 2017. uspješno je svrgnuo već poznatog Billa Gatesa s trona najbogatijeg čovjeka, ali izgleda da to bogatstvo ide nauštrb tamošnjih zaposlenika.

Zaposlenici se osjećaju kao roboti

Poslovanje kakvim ga mi vidimo moguće je jedino zahvaljujući Amazonovom nemilosrdnom usredotočenju na učinkovitost u skladištima koji su središte te operacije. Tvrtka ima 16 skladišta u Velikoj Britaniji, a tisuće zaposlenika zaduženo je za sakupljanje proizvoda s polica i njihovo pakiranje u kutije kako bi se proizvodi u najbržem mogućem roku dostavili kupcima. Ciljevi poslovanja su zbilja visoki, a norme se stalno povećavaju. Tako je od prvotnih 80 proizvoda koje je jedan radnik morao zapakirati u sat vremena, norma doskočila sve do 120 proizvoda, a ako uzmemo u obzir da to znači da se u samo jednoj minuti moraju zapakirati 2 proizvoda onda je taj podatak alarmantan.

Zaposlenici Amazona opisali su kako "sakupljači" imaju ručne skenere kojima se pomno prati njihov rad, a dok se kreću skladištem na unaprijed određenoj ruti prikupljajući predmete, njihova efikasnost prati se od strane upravitelja. Ako tehnologija pokaže da sakupljač nije odradio određen broj skeniranja mora to opravdati voditelju.

To u kombinaciji sa sigurnosnim kamerama na Amazonovim skladištima, sigurnosnim provjerama u zračnoj luci i kratkim pauzama dovodi do toga da se zaposlenici prema informacijama zaposlenih osjećaju kao da su "roboti".

Problemi s odlaskom na WC

Zaposlenici su rekli da vrijeme za razgovor s kolegama, pijenje pića ili čak previše vremena za pronalaženje paketa donosi kaznene bodove koji postepeno vode otkazu. Osim toga govori se i kako su sanitarni čvorovi udaljeni dovoljno da i odlazak na WC znatno krati vrijeme za odmor, a vrijeme provedeno na WC-u uzima se i kao gubitak koji može postati nenadoknadiv, tako su neki od zaposlenika zaBusiness Insiderizjavili kako tijekom radnog vremena ne uzimaju tekućinu kako bi izbjegli odlazak na WC. Bloodworth navodi kako je najbliži toalet nerijetko udaljen i četiri etaže, a neki od zaposlenika na posao nose i boce kako bi u njih mokrili.

"Amazon osigurava sigurno i pozitivno radno mjesto tisućama ljudi diljem Velike Britanije s konkurentnim plaćama i naknadama od prvog dana, a mi se zalažemo za dostojanstvo i poštovanje svakog našeg suradnika. Ne prepoznajemo ove navode kao točan prikaz aktivnosti u našim zgradama", rekla je glasnogovornica putem elektroničke pošte.

Apsurdna provjera sigurnosti

Jedna zaposlenica, koja je radila u Amazonovom skladištu u Njemačkoj opisuje kako je to bilo rekavši kako su zaposlenici morali staviti svoje novčanike, mobitele i ostale stvari u male ormariće, a kako na to nitko nije obraćao pozornost često se događala krađa, te dodaje i kako se unošenje stvari u poslovni prostor kontroliralo i metalnim detektorom dok se svako vraćanje zbog detektora računalo kao kašnjenje. Ova je zaposlenica bila zadužena za punjenje, stavljajući 15 do 20 kolica novih proizvoda na police.

"Bilo je to moguće s nultim pauzama i bez razgovora s kolegama", rekla je. "Nije bilo dopušteno stajati i razgovarati sa svojim suradnicima, ako ste uhvaćeni tako, morat ćete slušati monolog o tome koliko je važno raditi vaš posao.''

"Ako ste previše puta uhvaćeni u razgovoru, dobit ćete bod na kartici s rezultatima, nakon pet bodova trebali biste razgovarati sa svojim nadređenim o lošem pristupu radu, dok su tri takva razgovora dovodila do otkaza.''

Amazon je više puta izjavioBusiness Insideruda više ne koristi sustav bodova kako bi kaznio ljude kad su prestali raditi, te da nastoje brinuti o zdravlju svojih zaposlenika.

Jedan od zaposlenika koji i trenutno radi u Amazonu rekao je kako to nije istina. "Budući da trenutno radim za Amazon u SAD-u, mogu vam reći da jednostavno nije istina: oni su uvijek koristili i nastavljaju koristiti sustav temeljen na bodovima", rekao je jedan američki radnik.

Stresne pauze

"Vrijeme za ručak bilo je jednako stresno kao i sve prije njega. Svi su morali stajati u redu kako bi prošli kroz detektor metala, zgrabili bi dim ili nešto za jelo, jer nije bilo dovoljno vremena za oboje, sjeli na nekoliko trenutaka i trčati natrag do detektora, pauze su trajale možda 10 minuta, jer ste ostalih 20 minuta proveli čekajući u redu", izjavio je još jedan od zaposlenika Amazona.

Glasnogovornica Amazona izjavila je kako većina zaposlenika ne mora čekati dulje vrijeme, te da su unutar skladišta dostupne sobe za odmor, tako da ljudi ne moraju na provjeru.

"Važno nam je da svi ljudi koji rade u Amazonu dobiju punu pauzu. Ako prekid uključuje napuštanje zgrade, pažljivo pratimo duljinu vremena za koje ljudi trebaju proći kroz proces screeninga i osiguravamo da ne traje dulje od 30 do 60 sekundi. Također smo proširili i poboljšali naše kantine kako bismo osigurali da ljudi mogu prikupljati i plaćati hranu na lokalnoj razini" izjavila je glasnogovornica Amazona, te dodala kako su sigurnosne mjere u velikom logističkom centru koji sadrži vrijedan inventar proizvoda normalne.

Nerazumijevanje za zdravstvene probleme

Kada jeBusiness Insiderrazgovarao s Bloodworthom, žalio se da je kažnjen zbog uzimanja legitimnog slobodnog dana zbog bolesti. Njegovu priču o nerazumijevanju za zdravstvene probleme potvrdio je i jedan od zaposlenika koji ima problema s astmom. On je svoj posao u Amazonu počeo kao sakupljač, krećući se po skladištu i kupeći predmete za pakiranje. Nakon napada astme tijekom noćne smjene, zbog kojeg je bio i hospitaliziran, premješten je u pakiranje - još uvijek fizički posao, ali s manje trčanja, no nakon izvjesnog vremena premješten je natrag.

"Osjećao sam se puno bolje, ali nakon jednog dana ili dva rekli su mi da nemaju dovoljno sakupljača i vratili me natrag", rekao je, a prema njegovim riječima razlog vraćanja na staru poziciju bio je jer je obučen za oboje, te da iz tog razloga nema pravo odabira.

Iz Amazona i dalje ustrajni u navodima

"Amazon je ponosan što je stvorio više od 130.000 novih radnih mjesta samo u prošloj godini, to su dobri poslovi s vrlo konkurentnim plaćama i punim pogodnostima. Jedan od razloga zbog kojeg smo mogli privući toliko mnogo ljudi da nam se pridruže je da je naš prioritet broj jedan osigurati pozitivno i sigurno radno okruženje. Mi koristimo naš program povezivanja kako bismo svakodnevno postavili pitanja suradnicima o tome kako možemo poboljšati stvari, razvijamo nove procese i tehnologiju kako bismo uloge naših objekata učinili ergonomski prihvatljivijim i ugodnijim za naše suradnike'', navode iz Amazona unatoč svim kritikama.

Međunarodni seminar „Tehnološki napredak: izazov za proaktivno osoblje i mjere zapošljavanja“

NHS – U organizacija Europskog foruma VZW, Sindikata tekstila, obuće, kože i gume Hrvatske (TOKG) i Nezavisnih hrvatskih sindikata (NHS), a uz financijsku potporu EU i Europskog centra za radnička pitanja (EZA), u Trogiru je 3. i 4. svibnja 2018. godine održan međunarodni seminar „Tehnološki napredak: Izazov za proaktivno osoblje i mjere zapošljavanja“. Ovaj je seminar nastavak dugogodišnje uspješne suradnje Sindikata TOKG i Europskog foruma VZW u području obrazovanja sindikalnih povjerenika. Na seminaru su sudjelovali predstavnici sindikata, poslodavaca i drugih organizacija iz Belgije, Danske, Slovenije, Nizozemske, Njemačke, Litve, Poljske i Hrvatske. U uvodnom dijelu sudionike su pozdravili te kratko predstavili svoje organizacije Jozef Mozolewski (EZA), Lieven Van Belle (Europski forum), Marija Hanževački (NHS) i Nenad Leček (TOKG), koji je predstavio i glavne izazove s kojima su suočeni radnici u tekstilnoj industriji.

Nakon uvodnih obraćanja, opći uvod u seminar dala je Rein De Tremerie iz Europskog foruma VZW, koja je predstavila sve dobrobiti, ali i izazove i probleme koje donose tehnološki napredak i digitalizacija: od napretka u radnim procesima, poboljšanoj kvaliteti života do nestajanja radnih mjesta, novih oblika zapošljavanja, potrebe cjeloživotnog učenja, uravnoteženja privatnog i poslovnog života, prava na isključenje (right to disconnect),  socijalne sigurnosti i dr.

 

U nastavku seminara o pitanjima digitalizacije, tehnološkom napretku, mjerama zapošljavanja, obrazovanju te prekvalifikaciji i dokvalifikaciji, ali i konkretnim primjerima (studijama slučajeva) govorili su predstavnici iz Litve, Slovenije, Belgije i Poljske, a stanje u Hrvatskoj vezano uz digitalizaciju i tehnološki napredak predstavio je Marko Palada, dopredsjednik Hrvatskog sindikata telekomunikacija (udruženog u NHS).

Tijekom prvog dana seminara sudionicima su se obratili i Marko Pavić, ministar rada i mirovinskog osiguranja i Katarina Ivanković Knežević, državna tajnica u Ministarstvu rada i mirovinskog sustava. Ministar je prisutne izvijestio o trenutačnim aktivnostima ministarstva i vlade u području rada i zapošljavanja te uključenosti socijalnih partnera u te procese, kao i o izazovima s kojima je suočeno hrvatsko tržište rada, a posebice što se tiče nedostatka kvalificirane radne snage. Državna tajnica je u nastavku detaljno predstavila aktivne mjere politike zapošljavanja koje se provode u Hrvatskoj.

Dirk Uyttenhove, predsjednik Europskog foruma VZW, koji je vodio cijeli seminar, omogućio je sudionicima uvid u problematiku sa gledišta sindikata poslodavaca i predstavnika vlasti, a prvog dana seminara sudionicima se preko video poziva obratio i predstavnik Europske komisije, Uprave za zapošljavanje.


10. svibnja 2018.

KOMENTAR Jesu li Hrvati stvarno neradnici?

Samo u turizmu fali nam 10.000 sezonaca / Foto Marin ANIČIĆ

PARDON SANJE MODRIĆ
Autor: Sanja Modrić

Mnoge sezonske radnike poslodavci na kraju ne plate ili za svoj rad na licu mjesta dobiju manje nego su ugovorili. Drugo, uvjeti rada dogovore se na jedan način, a poslije ispadne sasvim nešto drugo. Treće, sezonci u pravilu rade po 12 i 14 sati, bez slobodnog dana, a mnogima koji još moraju platiti i smještaj – fiksne plaće od 3.500 ili 4.500 kuna nisu nikakav motiv da se upuste u avanturu u kojoj će padati s nogu, a neće biti sigurni da će dobiti ni to što im se obećalo

(Novilist.hr) - Samo u turizmu fali nam 10.000 sezonaca. Kako je to moguće kad imamo 174.000 nezaposlenih? I što to znači? Da ljudi mogu raditi, a ne žele? Da Hrvati najviše vole kukati? Da naš mentalitet vječno hoće kruha preko pogače? Rasprava o tome razvila se na mreži, dodatno zanimljiva jer ju je pokrenuo premijerov savjetnik za strateško komuniciranje Krešo Macan. Ukratko, čudi se Macan tome. Zar je normalno da moramo uvoziti konobare iz BiH, Srbije i Makedonije kraj toliko ljudi bez posla? Do sada je bio problem što nije bilo radnih mjesta. Sada se, evo, ima gdje raditi, pa opet ne valja. Nešto ne štima s tom pričom, kaže.

I doista, bilo bi to neshvatljivo kad svi mi ne bismo imali poznanike koji su probali raditi na sezonskim poslovima pa iz prve ruke znamo kako to ovdje ide. Mnogi su se ljudi uključili u diskusiju i Macan je dobio osobna iskustva. A nije se javio nitko zadovoljan i to je, na žalost, opće mjesto kad je u pitanju sezonski rad u Hrvatskoj.

Naravno, nije loše svuda, ali dobri primjeri su izrazito u manjini. Vlada mora vidjeti zašto je to tako i promisliti o mjerama kad čak ni za nezaposlene ljude sa skromnim kvalifikacijama sezonski posao više ne igra. Radije ostave sve i odu u Njemačku i Irsku.

Najprije, mnoge sezonske radnike poslodavci na kraju ne plate ili za svoj rad na licu mjesta dobiju manje nego su ugovorili. Drugo, uvjeti rada dogovore se na jedan način, a poslije ispadne sasvim nešto drugo. Treće, sezonci u pravilu rade po 12 i 14 sati, bez slobodnog dana, a mnogima koji još moraju platiti i smještaj – fiksne plaće od 3.500 ili 4.500 kuna nisu nikakav motiv da se upuste u avanturu u kojoj će padati s nogu, a neće biti sigurni da će dobiti ni to što im se obećalo. Četvrto, hrvatski poslodavci mahom smatraju da su, kad zaposle sezonca, zaposlili roba, i ne pada im na pamet da je radno vrijeme osam sati i da bi za sve preko toga trebalo platiti prekovremene sate. Peto, nemaš se kome žaliti, od sustava nikakva zaštita, pa oni lažljivi poslodavci mogu raditi što im se svidi.

Jedna gospođa kaže: »Moj sin, inače student FER-a, lani je u sezoni radio tri posla, od toga su mu platili pola jednoga. Prijavili smo to inspekciji, nisu ni odgovorili, a kamoli reagirali«.

Moja mlada rođakinja iz Dalmacije, sa srednjom turističkom školom, puno je radila sezonski, ali od toga nije bilo života iako nije mijenjala mjesto boravka pa nije bilo troškova za stanovanje. Sada je u Irskoj. Radi u cvjećarnici, roditelji plaču, ali ona ni ne pomišlja da se vrati. Kaže da je poslodavac poštuje, svaki prekovremeni sat joj se automatski plati, brzo je postala šefica i dobila još bolja primanja.

Nema tu, dakle, tajni i ne treba se čuditi što naši ljudi odlaze dok se ovdje traže kvote za radnike iz regije, od kojih će mnogi opet radije potražiti rješenje u razvijenijem inozemstvu, gdje će naći stalni, zakonom zaštićeni i puno bolje plaćen posao.

Prema tome, nisu naši radnici neka neradnička i lijena sorta, niti je istina da je kod nas, eto, sada sve cool, a ljudi svejedno bježe u strane zemlje. Ostajat će kad plaće budu veće, uvjeti rada ljudski i kad ih sustav bude kadar zaštititi od svake prevare. Pričam ti priču više ne pali, a izbor sada postoji.

Ukidanje rada nedjeljom ne bi dovelo do otpuštanja radnika

Lider/Hina - Profesor zagrebačkog Ekonomskog fakulteta Ljubo Jurčić u četvrtak je rekao da rad nedjeljom ne pridonosi pozitivnim efektima ekonomske aktivnosti na bilo kojem području pa tako ni u trgovini, a još manje u proizvodnji što je, naglasio je, potvrdila i ekonomska teorija. "Sva ekonomska proučavanja, za koja su neki dobili  i Nobelovu nagradu, pokazuju da potrošnja ovisi o raspoloživom dohotku građana i da, s druge strane, radno vrijeme tijekom tjedna mora omogućiti da kupe potrebna dobra i usluge. Radno vrijeme u rasponu od 8 do 20 sati ne šteti, ali ni ne donosi nešto posebno ekonomskoj aktivnosti. Rad cijele dane u subotu i nedjelju nije imao nikakve efekte na ekonomskoj i trgovačkoj strani, ali je imao negativne efekte na sociološkoj, ljudskoj strani i utjecaju na obitelj", upozorio je Jurčić na Konferenciji o društvenim aspektima slobodne nedjelje na Hrvatskom katoličkom sveučilištu u Zagrebu.

Upitan može li zabrana rada nedjeljom dovesti do otpuštanja radnika, Jurčić je odgovorio kako poslodavci nisu radnike zapošljavali iz socijalnih razloga. već ih zapošljavaju onoliko koliko im je potrebno za obavljanje njihove djelatnosti, njihov prihod ovisi o potrošnji, ona o dohotku, a ne o nekom dodatnom radnom vremenu trgovine.

Na upit treba li to pitanje rješavati Ustavni sud, Jurčić je odgovorio kako se samo u Hrvatskoj to “izdramatiziralo”. Naveo je da se u Sloveniji, Austriji, Njemačkoj, pa čak i Italiji ne radi ni subotu popodne, a kamoli u nedjelju. I to, dodao je, nije ustavno, nego pitanje radnih odnosa i vremena koje se može jednostavno urediti Zakonom o radu ili Zakonom o trgovačkoj djelatnosti.

– Nikakvih negativnih efekata neće biti (ukine li se rad nedjeljom), vidimo da se to pitanje ‘vuče’ od 2002. i da, unatoč radu subotom popodne i nedjeljom, padamo na dno Europe, a Slovenija, Mađarska, Austrija i Italija koje ga nemaju, rastu brže i razvijenije su nego Hrvatska. Na vlastitom primjeru imamo dokaz da rad subotom popodne i nedjeljom apsolutno ne pridonosi gospodarskoj aktivnosti, dodao je Jurčić.

Strmota: Potreban je sveobuhvatan pristup svih politika

Bivši državni tajnik, demograf s Katedre za demografiju zagrebačkog Ekonomskog fakulteta Marin Strmota ustvrdio je da je niz općih i specifičnih čimbenika koji su vezani uz život ljudi na jednom području.
Specifični čimbenici su sociopsihološki i utječu na svakoga, a pogotovo uvjeti na tržištu rada koji čine velik dio života i pokazuje se, prema istraživanjima, da diktiraju fertilitetne intencije i pokazuju koliko će ljudi imati djece i prema tome kroje svoje životne odluke.

Upitao je, s obzirom na niske plaće u trgovini, je li 20, 30 ili 40 kuna dodatka dostatna naknada za rad nedjeljom da bi bio opravdan. Smatra kako je potreban sveobuhvatan pristup svih politika, pa tako i ekonomske u koju spada tržište rada.
Upitan kako nakon dva mjeseca od ostavke gleda na to Strmota je odgovorio kako i dalje misli da izrada strategije nakon četiri prethodne nije dobar smjer u rješavanje demografskih problema kojima je zahvaćena Hrvatska.

– Radim na fakultetu i vidim da se neke stvari pokušavaju učiniti, donošenje strategije je o.k. ako se misli da može pomoći državi u kojoj se svake godine iseljava 30 do 40.000 ljudi, izumire 20.000. I ako misle da još 12 do 14 mjeseci treba raditi neki dokument – dobro. To je pravo izvršne vlasti,  istaknuo je Strmota.

Neradna nedjelja zaštićena Ustavom

Poduzetnik Hannes Keller je, govoreći o njemačkim iskustvima, naglasio da je neradna nedjelja zaštićena ustavom i da je to slobodan dan za građane, obitelj, svakog pojedinca.

– Nedjelja bi morala ostati slobodna, jer rad nedjeljom nije ekonomski opravdan. Češka je u prosincu prošle godine odlučila da nedjelja mora ostati slobodan dan i mislim da ju se nikada ne bi trebalo žrtvovati ekonomskim interesima. Međutim, uvijek mogu postojati iznimke da, primjerice, šest mjeseci na obali trgovine koje prodaju živežne namirnice i važne su za turizam ostaju otvorene.
No, poručio je, u prvom redu treba biti osigurana zaštita slobodne nedjelje.

Akademski slikar Boris Ljubičić na skupu je predstavio vizualni identitet Hrvatskog saveza za nedjelju.

Je li nejednakost loša za gospodarstvo?

GOSPODARSTVO
Jaz između bogatih i siromašnih u mnogim se državama povećava. Ekonomisti već duže vrijeme istražuju uzroke. MMF smatra da je to „jedan od najvećih izazova našeg doba“.

(Deutsche Welle) - Ekonomisti se uglavnom bave brojkama, a ne u ljudskim sudbinama. No od prije nekoliko godina primjećuje se promjena tog stava. Upravo je Međunarodni monetarni fond (MMF) upozorio na loše posljedice nejednakosti. Industrijski klub OECD to vidi slično. Ono što je posebno je da njihovi argumenti nisu politički već - ekonomski. „Kada nejednakost primanja poraste, gospodarski rast pada", piše u studiji OECD. MMF je došao do sličnog zaključka. „Kada udio najbogatijih 20 posto stanovnika u dohotku poraste, gospodarski rast srednjoročno pada", zaključuje se u studiji MMF. Istraživači OECD-a prenose da je rast u posljednjih 25 godina smanjen za 8,5 posto bruto društvenog proizvoda. Gubitak je u Njemačkoj, kako prenosi berlinski istraživački institut DIW, iznosio 40 milijardi eura godišnje.

Zagovornici preraspodjele dobara su se ponadali da će se nešto promijeniti. Konačno postoji dokaz da borba protiv nejednakosti nije samo moralna i politička zapovijest, već je i gospodarski opravdana.

Suviše lijepo da bi bilo istinito

„Kada bi to bilo tako, onda bi svi razumni ljudi bili za preraspodjelu", kaže Holger Stichnoth, voditelj istraživačke skupine Međunarodna analiza preraspodjele u Centru za europsko ekonomsko istraživanje (ZEW) u Mannheimu. „To bi bilo suviše lijepo da bi bilo istinito."

Jer stručnjaci su odmah počeli kritizirati izvještaj, metode studije, podatke, kao i vrijeme uzeto u obzir u istraživanju. „Naposljetku, nije jasno postoji li pozitivna, negativna ili bilo kakva veza između nejednakosti i gospodarskog rasta", kaže Stichnoth. On pojašnjava kako nema veze koja bi se mogla smatrati kauzalnom.

Smanjenje državnog vlasništva u Kini, Njemačkoj, Francuskoj, Japanu, SAD-u i Velikoj BritanijiSmanjenje državnog vlasništva u Kini, Njemačkoj, Francuskoj, Japanu, SAD-u i Velikoj Britaniji
No rasprava još nije završena. Stručnjaci MMF-a su malo precizirali svoje rezultate, predstavili ranije rezultate i pokušali odrediti točku na kojoj se nejednakost počinje negativno odražavati na rast.

Nejednakost se povećava

Neke nalaze ne poriče nijedan ekonomist. Na primjer, da obitelji s manjim primanjima manje investiraju u obrazovanje – i tako imaju još manje šanse na tržištu rada. Nema sumnje ni da se nejednakost povećala u većini zemalja. Za MMF je to „jedan od najvećih izazova našeg doba". OECD podsjeća da u njegovih 35 zemalja članica u posljednjih 30 godina jaz između bogatih i siromašnih nikada nije bio ovako velik.

Razvoj u svijetu je sličan. „Nejednakost je, kada je riječ o dohotku, porasla u svim svjetskim regijama", piše u Svjetskom izvještaju o nejednakosti. Znači li to da nema nade? Ne, kaže Holger Stichnoth: „Globalno se stanje u posljednjih 30 godina poboljšalo u zemljama koje su ranije bile vrlo siromašne. Oni koji su najviše profitirali od razvoja situacije su oni sasvim bogati, te srednji sloj u Kini i ostalim zemljama Azije."

„No čak i kada se globalna nejednakost smanji – to je samo slaba utjeha za one koji nemaju ništa od toga", kaže Stichnoth. Među njima je i srednji i niži sloj u Europi i SAD-u. Globalno gledano moguće je da oni imaju pristojne prihode, ali njihove plaće nisu porasle, kako to pokazuje Svjetski izvještaj o nejednakosti. Druge studije čak pokazuju da se primanja srednjeg i nižeg sloja smanjuju.


19. travnja 2018.

Novi prijedlog zakona o zdravstvenoj zašititi: Uvodi se sustav privatnih ordinacija - privatnu praksu mogu obavljati i medicinske sestre, tehničari...

Piše: PolitikaPlus - Ministarstvo zdravstva uputilo je u javno savjetovanje Prijedlog zakona o zdravstvenoj zaštiti, koje će trajati do 4. svibnja, a jedna od glavnih promjena koja se predlaže jest ukidanje dosadašnjeg sustava koncesije u primarnoj zdravstvenoj zaštiti i uvođenje sustava privatnih ordinacija, kao i obveza posebnog dežurstva vikendom i blagdanima u ordinacijama obiteljske medicine, predškolske i dentalne medicine. Prijedlog zakona pušten je u javnu raspravu početkom travnja, nakon višemjesečnog čekanja, budući da je radna skupina Ministarstva zdravstva koja je radila na nacrtu zakona svoj posao završila još krajem studenoga prošle godine.

Uvođenje sustava ordinacija obrazlaže se potrebom povećanja kvalitete i dostupnosti primarne zaštite te ističe kako se kroz privatnu praksu u ordinaciji, bez vremenskog ograničenja kojeje postojalo kroz koncesiju, osigurava sigurniji pravni status liječnicima u obiteljskoj, dentalnoj medicini, pedijatriji, ginekologiji i medicini rada.

Obavljanje privatne prakse odobravat će Ministarstvo zdravstva na osnovu uvjeta koje liječnik mora ispuniti, a ako radi u prostoru koji je u vlasništvu doma zdravlja plaćat će zakup.

Liječnicima se omogućava da uradni odnosprime jednog ili više liječnika, te da prenesu djelatnostna drugog liječnika, koji je kod njih bio zaposlen najmanje godinu dana.

Osim liječnika mogućnost obavljanja privatne prakse dobili bi medicinske sestre, tehničari, primalje, fizioterapeuti, dentalni tehničari iradni terapeuti, a više zdravstvenih radnika u privatnoj praksi moglo bi se udružiti u grupnu praksu.

Prijedlogom zakona regulira se zdravstveni turizam, pa bi zdravstvene usluge u turizmu mogle pružati zdravstvene ustanove, trgovačka društva za obavljanje zdravstvene djelatnosti i privatni zdravstveni radnici. Njima se daje mogućnost obavljanja ugostiteljske djelatnosti u skladu s drugim važećim propisima.

U obrazloženju prijedloga zakona navodi se da su na tom području dosad postojala ograničenja zbog institucionalnog statusa specijalnih bolnica. U Hrvatskoj trenutno postoje 222 lokacije s potencijalom za razvoj zdravstvenog turizma, no iskorišteno je samo10 posto u sklopu 18 lječilišta.

I prije e-savjetovanja svoje zadovoljstvo predloženim rješenjima izrazili su liječnici primarne zdravstvene zaštite, dok su bolnički liječnici bili kritični, smatrajući da novi zakon ne rješava goruća pitanja koja se tiču održivosti bolničkog sustava, stručnog usavršavanja liječnika i rješenja specijalističkog usavršavanja doktora medicine.

Novim zakonom predlaže se nagrađivanje dodatkom uz plaću zdravstvenih radnika u bolnicama za natprosječne rezultate rada, a mjerila za utvrđivanja natprosječnih rezultata i način isplate uredit će Vlada posebnom uredbom. To bi se primjenjivalo na djelatnike u ustanovama kojima se više od 50 posto plaće i drugih materijalnih prava pokriva iz državnog proračuna, odnosno proračuna jedinica lokalne samouprave.

RH od ulaska u EU izgubila 160.000 radno aktivnih stanovnika

Autor: N1 - Na godišnjoj razini stopa nezaposlenosti smanjena je 2,4 posto, a broj nezaposlenih za 46.000, pohvalio se predsjednik Vlade Andrej Plenković nakon što je Eurostat izdvojio Hrvatsku kao jednu od članica s najvećim padom nezaposlenosti na godišnjoj razini. I doista, prema metodologiji ILO-a, Europska unija u veljači je imala 7,1 posto nezaposlenih, najmanje od rujna 2008. godine. U najboljoj, Češkoj bez posla je bilo samo 2,4 posto građana, u Njemačkoj 3,5 posto, dok je hrvatska stopa nezaposlenosti pala na 9,6 posto! Anketa radne snage kao zaposlene vodi sve koji su u promatranom razdoblju radili, za razliku od administrativne stope (za Hrvatsku je ona u veljači bila 12,3 posto) gdje se kao nezaposleni računaju samo ljudi koji su prijavljeni u državnu evidenciju, pišeVečernji list.

U evidenciji nezaposlenih jučer je bilo 178 tisuća radnika, oko 9500 manje nego što ih je bilo zadnjeg dana prosinca 2017. godine. U prva dva ovogodišnja mjeseca poslodavci su oglasili 50 tisuća slobodnih radnih mjesta, a preko burze zaposlili 24,5 tisuća radnika.Službene brojke također pokazuju da se od ulaska u Europsku uniju broj radno aktivnih stanovnika u Hrvatskoj smanjio za 160 tisuća!

Burza rada prazni se i zbog novog vala migracija i starenja stanovništva, a ne samo zbog gospodarskog oporavka koji se prelio i na tržište rada. Podaci iz sustava mirovinskog osiguranja pokazuju da je u veljači ove godine broj osiguranika skočio za 5000 – na 1,474 milijuna – čime je zaustavljen sezonski pad zaposlenosti koji je trajao od kolovoza.

Troškovi rada po satu u Hrvatskoj dva i pol puta ispod prosjeka EU

Autor: Lider/Hina

Hrvatska je u 2017. godini bila među zemljama Europske unije s najnižim troškovima rada po satu, dva i pol puta ispod prosjeka Europske unije, pokazalo je izvješće europskog statističkog ureda Eurostata.

Na razini Europske unije prosječni troškovi rada po satu iznosili su prošle godine 26,8 eura. Najviši su bili u industriji gdje su iznosili 27,4 eura po satu. Uslužni sektor bio je s 26,6 eura na drugom mjestu dok su najniži troškovi zabilježeni u građevinskom sektoru, od 23,7 eura po satu. U eurozoni su prosječni troškovi rada po satu prošle godine iznosili 30,3 eura. Industrija je prednjačila s 33,4 eura po satu. Slijedi uslužni sektor s 29,3 eura po satu, te građevinski s 26,7 eura po satu, utvrdili su u Eurostatu. Udio doprinosa u ukupnim troškovima rada po satu u EU iznosio je prošle godine 24 posto, te 25,9 posto u eurozoni.

Velike razlike među zemljama EU-a

Statističari ističu velike razlike u troškovima rada među zemljama EU-a, pri čemu u gornjem dijelu ljestvice dominiraju skandinavske i zemlje Beneluksa dok je donji dio pripao zemljama istočne i jugoistočne Europe.

Tako je najviši prosječni trošak rada po satu u gospodarstvu u 2017. bilježila Danska, od 42,5 eura. Slijedi Belgija s 39,6 eura, Luksemburg s 37,6 eura, Švedska s 36,6 eura i Francuska s 36 eura.

Najniži je pak prosječni trošak rada po satu bilježila Bugarska, od samo 4,9 eura po satu. Slijedi Rumunjska sa 6,3 eura, Litva s osam eura, Latvija s 8,1 eurom, Mađarska s 9,1 eurom i Poljska s 9,4 eura.Hrvatska je također u toj skupini s prosječnim troškom rada po satu u 2017. godini od 10,6 eura.

Za razliku od EU-a, najviši je trošak rada po satu u hrvatskom gospodarstvu u 2017. zabilježen u uslužnom sektoru, od 11,4 eura. Na drugom je mjestu građevinski sektor s 9,8 eura dok je industrija na trećem mjestu s 9,7 eura.

Hrvatska se također svrstala među zemlje EU-a s najnižim udjelom troškova doprinosa u ukupnim troškovima rada po satu u 2017., od 15,0 posto. Niži su udio doprinosa bilježile samo Malta, 6,7 posto, Luksemburg, 11,9 posto, te Irska i Danska, 13,7 odnosno 13,8 posto, pokazuje izvješće Eurostata.

Najviši je udio troškova doprinosa u ukupnim troškovima rada po satu u 2017. bilježila Francuska, 32,8 posto. Viši od 30 posto bio je također u Švedskoj, gdje je iznosio 31,1 posto.


10. travnja 2018.

Što donosi najavljeni niži PDV i hoće li to za potrošače značiti i niže cijene?

"SKENIRA SE STANJE"
Piše: Vjekoslav Đaić

Konkurentnost gospodarstva trebao bi popraviti, među ostalim, i niži PDV. Najavio ga je ministar financija Zdravko Marić jučer u našem Dnevniku. Iako druge detalje nije otkrio, vijest je to koja je naišla na odobravanje i sektora turizma i sindikata, iako sindikati upozoravaju da to u pravilu za potrošače nije značilo niže cijene. Još se računa, rade analize.

(Dnevnik.hr) - „Neće biti promjena poreza unutar godine, jer to ne činimo unutar godine, ove ćemo godine, kao i 2016. radimo analize, skeniramo stanje temeljem ovih iskustava koje imamo“, kazao jeministar financija Zdravko Marić u Dnevniku Nove TV. Iako ministar nije rekaohoće li smanjiti opću stopu od 25 posto ili međustope, iskustva iz sektora turizma upozoravaju upravo na najveću međustopu na Mediteranu od 13 posto. Pa bi taj sektor najradije smanjio tu međustopu. „To itekako ima smisla, što su i preporuke Europske komisije, najbolje pokazuje Irska koja je 2013. smanjila stopu s 13,5 na 9 posto i to im je donijelo 16 posto povećanje aktivnosti i 10 tisuća novozaposlenih“, kaže Danijela Čavlović, Zajednica obiteljskog turizma.

No, ne treba rezati, kažu, analitičari, samo PDV, već i porezno rasteretiti rad.

„Koliko je to važno govori i činjenica da je RH zadnje 4 godine najnekonkurentnije gospodarstvo središnje i istočne Europe, a drugo, prošlogodišnja reforma porezna je imala velik odjek na gospodarstvenike“, kaže analitičar HGK Zvonimir Savić

Jedan postotni poen niži PDV, jedvije milijarde kuna manje. Ali ne nužno i manje cijene za potrošače.

„Kad je ranije dolazilo do spuštanja nekih stopa na neke proizvode, nakon toga nije to završilo kao jeftinija cijena proizvoda i nisu jeftinije prolazili kupci, nego su to zadržavali trgovci i proizvođači“, kaŽE Krešimir Sever, predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata.

Oporba upozorava na izborna obećanja HDZ-a, u zadnjoj godini mandata gospodarski rast od 5 posto i opću stopu PDV-a od 23%.

„2019 se bliži, nisu ništa napravili i ne vjerujem da će se tu nešto pretjerano puno mijenjati“, kaže SDP-ov Gordan Maras.

PDV će, rekao je Zdravko Marić ići dolje, no ostaje vidjeti kakve će biti posljedice.

Sever: U Hrvatskoj su vrlo niska primanja

Autor: I.B./HRT - Hrvati su prošle godine za blagdane potrošili oko 12,5 milijardi kuna. Takve brojke očekuju se i ove godine. Doduše više trošimo za Božićne blagdane ali potroši se i tijekom Uskrsa. O tome kakvi su Hrvati potrošači u odnosu na ostale građane EU-a i kakav nam je potrošački standard u Studiju 4 govorio je Krešimir Sever, predsjednik NHS-a. Rekao je da su u Hrvatskoj vrlo niska primanja i da se najbolje vidi osjetljivost obitelji, kućanstava u potrošnji po tome koliki je udio troška hrane u mjesečnoj potrošnji u kućanstvu. "Što je veći udio troška hrane, unutar ukupnih mjesečnih troškova, to je zemlja siromašnija, to je obitelj siromašnija", istaknuo je.

"Na hranu i bezalkoholna pića mi statistički trošimo blizu 30 posto. EU prosječno između 11 i 13, razvijenije zemlje EU-a između 6 i 8. Amerika prosječno oko 11, 12, razvijenije zemlje SAD-a daleko manje", dodao je.

Oštra reforma tržišta rada odlazi u povijest?

Socijaldemokrati 'guraju' ideju o uvođenju temeljnog dohotka za dugotrajno nezaposlene umjesto modela naknada.

(POSLOVNI DNEVNIK) - Njemački ministar rada Hubertus Heil otvorio je javnu polemiku o ukidanju reforme tržišta rada iz 2005. koja je osnažila konkurentnost gospodarstva, ali i povećala udjel prekarnog rada i srušila podršku socijaldemokratima. Riječ je o takozvanoj Hartz IV reformi koju je proveo socijaldemokratski kancelar Gerhard Schröder.

Prijelomni trenutak

Uvođenje te reforme označilo je prijelomni trenutak u načinu kako se njemačka vlada nosi s problemom siromaštva. Reformu je predložilo povjerenstvo kojem je predsjedao Peter Hartz, nekadašnji direktor ljudskih resursa u Volkswagenu. Suština reforme bilo je oštro rezanje iznosa naknada za nezaposlene te uvjetovanje njihove isplate aktivnim traženjem posla. Reforma je rezultirala padom stope nezaposlenosti, kako kratkotrajne, tako i dugotrajne. Međutim, kritičari tvrde kako je to rezultat činjenice da su nezaposleni prihvaćali prvi posao koji su mogli dobiti, često slabo plaćen ili na pola radnog vremena čime su i dalje ostali ovisni o socijalnoj pomoći. Hartz IV reforma imala je dva temeljna efekta na društvo.

Prvi je značajno povećanje nejednakosti. Kako je utvrdila Organizacija za ekonomsku suradnju i razvitak (OECD), Njemačka je jedina članica Europske unije u kojoj je došlo do povećanja nejednakosti u plaćama od sredine 90-ih do kraja prošlog desetljeća. Drugi je efekt jačanje pokreta za uvođenje temeljnog dohotka. Na tom tragu razmišlja i Hubertus Heil, ministar iz kvote Socijaldemokratske stranke (SPD) koji se pridružio rastućem broju njemačkih političara koji smatraju da Hartz IV treba zamijeniti drugačijim modelom. "To je neophodna polemika koju moramo pokrenuti. Želim konkretna i realistična rješenja koja su u skladu s realnošću života ljudi", izjavio je Heil za list Bild.

Njegov istup nadovezao se na ideju berlinskog gradonačelnika Michaela Müllera koji postaje sve važnija figura unutar SPD-a. Müller je pozvao na uvođenje "solidarnog temeljnog dohotka" kako bi se pomoglo dugotrajno nezaposlenim Nijemcima. Taj bi prihod bio viši od trenutnih socijalnih naknada, ali bi bio uvjetovan sudjelovanjem u društvenom radu, poput brige za starije ili pomoći u projektima za mladež.

Prije uvođenja Hartz IV reforme naknade za dugotrajno nezaposlene isplaćivale su se po dva modela. Tko nikada nije radio dobivao je naknadu od lokalnih vlasti. Ako je prije radila, nezaposlena osoba primala je naknadu od Savezne agencije za zapošljavanje u iznosu pola nekadašnje neto plaće. Nakon provedene reforme ova dva modela spojena su u jedan, a mjesečni iznos je pao na 345 eura na zapadu Njemačke te 331 euro na istoku. Naknada trenutno iznosi 416 eura. Njemačka broji 900.000 dugotrajno nezaposlenih, a nova koalicijska vlada kancelarke Angele Merkel obećala je uložiti dodatnih četiri milijarde eura u otvaranje 150.000 novih radnih mjesta za dugotrajno nezaposlene.

Birači okrenuli leđa

Za njemačku ljevicu Hartz IV godinama je temeljno pitanje. Štoviše, mnogi smatraju da je činjenica da je socijaldemokratska vlada provela takvu reformu dovela do snažnog pada biračke podrške. Na parlamentarnim izborima 2005. socijaldemokrati su osvojili 34 posto glasova, prošle godine pali su na 20,5 posto. U vremenima rekordne zaposlenosti i bujajuće ekonomije, neki smatraju Hartz IV reformu reliktom prošlosti iz vremena slabašnog ekonomskog rasta. Naravno, poslodavci takvo mišljenje ne dijele.

Udruge poslodavaca upozoravaju da bi svaka promjena prema temeljnom dohotku imala negativne posljedice na gospodarstvo. "Osnovna ideja solidarnog temeljnog dohotka nije ništa drugo nego masovno stvaranje umjetne zaposlenosti koja nema šanse u konkurentnom svijetu privatnog poduzetništva", kazao je Ingo Kramer, predsjednik udruge poslodavaca BDA, prenosi Financial Times.

"Naš sustav socijalne skrbi utemeljen je na osnovnom principu da svatko treba biti odgovoran za osiguravanje vlastite egzistencije", dodao je Kramer. Poslodavci, ali i ekonomski analitičari argumentiraju kako je Hartz IV reforma odigrala ključnu ulogu u smanjenju nezaposlenosti te podizanju konkurentnosti privatnog sektora u proteklom desetljeću, U tom kontekstu udruge poslodavaca imaju podršku s konzervativne polovice njemačke vlade. Nedavno se ministar zdravstva Jens Spahn - kojega neki vidi kao mogućeg nasljednika kancelarke Merkel - našao na udaru kritika javnosti izjavivši da Hartz IV naknade pružaju "dovoljno za život".


04. travnja 2018.

Prvi put najbrojnije pritužbe na radne i službeničke odnose

(Ombudsman.hr) - Kršenja prava iz radnih i službeničkih odnosa najčešći su razlozi zbog kojih su se građani u 2017. obraćali pučkoj pravobraniteljici Lori Vidović, što je prvi put u više od dva desetljeća postojanja institucije. Naime, posljednjih godina najviše ih je bilo u području pravosuđa. Dodatno, i kad je u pitanju diskriminacija, najčešće se prijavljuje upravo u području rada i zapošljavanja. Podaci iz pritužbi još su jedna potvrda zabrinjavajućeg stanja u kojem se nalaze zaposleni i nezaposleni, u privatnom i javnom sektoru, bez obzira na razvijenost dijela zemlje u kojem žive ili njihov obiteljski status, zbog čega sve više iseljavaju. Kad je u pitanju privatni sektor, pravobraniteljica ima ovlasti postupati jedino u pritužbama na diskriminaciju, ali sva iskustva građana koristi za zagovaranje konkretnih mjera, bez kojih nije moguće postići veći stupanj zaštite prava.

Radnici često žive u nesigurnosti ugovora o radu na određeno vrijeme, a ekstreman primjer je osobe koja ih je s bivšim poslodavcem sklopila čak 54, u 15 godina rada. Mnogi pristaju na neplaćene prekovremene sate, u strahu da ne ostanu bez jedinog prihoda, a dio ih se i dalje suočava s problemom neisplate plaće, iako je riječ o kaznenom djelu kojih je, tijekom prošle godine, samo prema podacima MUP-a zabilježeno 365. Prisutna je i dobna diskriminacija, a „prestarima“ se ponekad smatra već i one od 40 godina. Višegodišnji problem su i netransparentni postupci zapošljavanja u javnim službama pa su građani duboko uvjereni kako se natječaji raspisuju isključivo radi ispunjavanja propisane forme. Nezaposleni najčešće ističu probleme vezane uz mjeru stručnog osposobljavanja za rad bez zasnivanja radnog odnosa, posebice zbog nejasnih i nedosljedno primjenjivanih kriterija za njezino odobravanje.

Položaj radnika i nezaposlenih izravan je rezultat gospodarske situacije, ali on može biti unaprijeđen i podizanjem zaštite njihovih ljudskih prava i suzbijanjem diskriminacije. Zato je, između ostalog, potrebno preispitati regulaciju rada na određeno vrijeme, unaprijediti rad inspekcija, dosljedno i transparentno ocjenjivati zahtjeve o stručnom osposobljavanju te educirati poslodavce, službenike i sindikalne povjerenike o diskriminaciji u području rada i zapošljavanja.

Neke su to od preporuka pučke pravobraniteljice u Izvješću za 2017., koje je u pripremi, a Hrvatskom saboru bit će predano do kraja ožujka. Njihov cilj je usmjeriti nadležna tijela prema sustavnim promjenama, kako bi se spriječile povrede ustavnih i zakonskih prava građana, a time i povećala kvaliteta života u Hrvatskoj.

Na GSV-u predstavljen hodogram donošenja mirovinske reforme

USTROJAVA SE RADNA SKUPINA

(JUTARNJI LIST) - Na sjednici Gospodarsko-socijalnog vijeća (GSV) predstavljen je hodogram donošenja mirovinske reforme jer u javnosti su brojne dezinformacije o tom pitanju, izjavio je u ponedjeljak ministar rada i mirovinskoga sustava Marko Pavić najavivši da će početkom travnja ustrojiti radne skupine za cjelovitu mirovinsku reformu i beneficirani radni staž, koje će dinamično raditi kroz svibanj i lipanj i nakon toga usuglasiti rješenja za reformu. Na tim radnim skupinama raspravit će se prihodovna i rashodovna strana proračuna i cjelovito rješavanje problema 27 posto dodatka na mirovinu u prvom mirovinskom stupu, sa ciljem osiguranja održivosti mirovinskog sustava i povećanja adekvatnosti samih mirovina sukladno proračunskim mogućnostima za sadašnje i buduće umirovljenike, rekao je Pavić novinarima.

Pavić: Riješit ćemo pitanje dodatka od 27 posto

Nakon toga bit će održane dvije tematske sjednice GSV-a o mirovinskoj reformi, pa na ljeto očekujemo mirovinsku reformu na Vladi te, s 15. rujna, i na sjednici Hrvatskog sabora, kaže Pavić.

Upitan o najavama ukidanja dodatka od 27 posto i uvođenje nove formule za izračun mirovine, Pavić je odgovorio kako su se pojavile i informacije da svima daju 27 posto.

"To su za sada apsolutno dezinformacije, a cjelovita mirovinska reforma raspravit će se kroz socijalni dijalog i radne skupine. Riješit ćemo pitanje dodatka od 27 posto, radimo na osiguranju adekvatnosti i održivosti sustava", istaknuo je Pavić.

U vezi najava o podizanju dobne granice za odlazak u punu starosnu mirovnu sa 67 godina, Pavić je podsjetio kako je to moguće i sada, prema trenutno važećem zakonu.

Najavio je da će razmotriti preporuke Europske komisije, izračune, analizirati prvi, drugi i treći mirovinski stup i korak po korak, u suglasju sa socijalnim partnerima, raspraviti i iznjedriti cjelovitu mirovinsku reformu koja će ići po standardnoj proceduri u Sabor u dva čitanja.

Poručio je kako biti dovoljno vremena za komunikaciju s građanima i partnerima za sva rješenja koja ove godine kane napraviti.

Predsjednik Hrvatske udruge radničkih sindikata Miroslav Hrašćanec rekao je kako sindikati žele biti aktivni sudionik u pripremi mirovinske reforme pa se nadaju da će njihovi prijedlozi biti raspravljeni i prihvaćeni.

Sindikati protiv produljenja radnog staža

Ne bismo htjeli da ponovno učine nepravde u mirovinskoj reformi, pa da ih onda ispravljamo nakon 15 godina, kao što je odnos prvog i drugog mirovinskog stupa i nejednakosti mirovina. Cilj je bio da svi imaju više mirovne, a ne da nakon 15 godina izdvajanja oni koji su u drugom stupu imaju manje mirovine, upozorio je Hrašćanec.

Sindikati se ne slažu s produljenjem radnog staža kao načinom održivosti mirovinskog sustava, već misle da se može održati većim brojem zaposlenih.

Najveći je problem odlazak mladih koji pune mirovinski i zdravstveni sustav, a ostaju nam oni koji troše. Taj nerazmjer moramo promijeniti i Vlada mora pronaći način kako zadržati mlade u Hrvatskoj, onda će i mirovinski sustav biti lakše održiv, poručio je Hrašćanec.

U ime poslodavaca Ivan Mišetić rekao je kako načelno podržavaju mirovinsku reformu, ali će je moći komentirati kada bude poznato više pojedinosti.

Poražavajući rezultati: Hrvati po satu zarade puno manje od kolega u Europi

SAMO PET ZEMALJA LOŠIJE OD NAS
Piše: Dalibor Špadina/B.V.

Kad završe školovanje, Hrvati rade za puno manje novca od ostalih Europljana. Poražavajući rezultati o cijeni rada u Hrvatskoj.

(Dnevnik.hr) Prema podacima Eurostata u sat vremena zaradimo pet puta manje nego Luskembružani, tri puta manje od europskog prosjeka i gotovo upola manje od Slovenaca. Samo pet zemalja Unije ima nižu satnicu.

Satnice u Europi:

Luksemburgu - 45 eura

Danska - više od 39 eura

Njemačka je šesta - više od 32 eura

Irska deseta - 29 eura.

Slovenija - 16,4 eura po satu.

Hrvatska je na 23. mjestu i satnica prosječno iznosi 8,5 eura.

Europske plaće nemamo, ali imamo europske cijene, ističu hrvatski sindikalisti.

"Hrvatska je zemlja velikog dijela pohlepnih poslodavaca i političara koji su njima u torbi. Rezultat svega su male plaće iodlazak ljudi iz Hrvatske", poručuje Krešimir Sever iz Nezavisnih sindikata Hrvatske. Ni u Njemačkoj ne cvjeta cvijeće svima. Mlada kuharica u usponu, Danijela Matešić, vratila se iz vrhunskog restorana u središtu Hamburga. Plaća nije ispunila njezina očekivanja. "2800 eura bruto, ali kad se odbiju svi porezi i sve moja plaća je ispala 1200 eura. Za standard života u Hambrugu to je vrlo malo", kaže.

Samo pet zemalja je lošije od Hrvatske:

Litva - 8,4 eura

Mađarska - 7,6

Poljska - više od 6 eura

Rumunjska i Bugarska - manje od 6 eura.

U tim zemljama radnike danas traže domaće građevinske tvrtke jer naši odlaze u one bogatije. Ali i tamo je teško naći kvalitetu jer i oni radije odlaze u Njemačku nego u Hrvatsku, ističu iz gospodarske komore i kažu da su jedino rješenje veće plaće.

"Bitno je reći da je za povećanje plaća potrebno stvoriti uvjete odnosno rasteretiti gospodarstvo", ističe Katarina Sikavica iz sektora za graditeljstvo HGK.

No, rezultati Vlade u rasterećenju gospodarstva su jako mršavi, a ministar rada rješenje vidi u uvozu pa s Ukrajinom i Bosnom i Hercegovinom dogovara sporazume kako bi se njihovi radnici lakše zaposlili u Hrvatskoj.


28. ožujka 2018.

FRIŠKI PODACI U Hrvatskoj trenutno živi 120 supermilijunaša "teških" više od 30 milijuna dolara

IMOVINSKA NEJEDNAKOST

Autor: Branko Podgornik

Među njima 11 ih ima neto imovinu veću od 100 milijuna dolara, prema procjeni Knight Franka. Hrvatska ima i 11.900 milijunaša »lakše kategorije« čija je imovina veća od milijun dolara. Ti se podaci ne odnose na ukupan broj hrvatskih bogataša, već na one prijavljene u domovini

(Novilist.hr) ZAGREB - Prošla je godina za najbogatije ljude bila vrlo uspješna, jer se gospodarstvo u svijetu posvuda oporavilo i dosegnulo stopu rasta od 3 posto, a burze su postigle rekordne vrijednosti u povijesti. Tako se broj ultramilijunaša, čija neto imovina prelazi 50 milijuna dolara, u svijetu povećao na njih 129,7 tisuća, što je 10 posto više nego prethodne godine, prema najnovijem izvješću londonske konzultantske kuće Knight Frank. Procjenjuje se da je neto imovina tih ultramilijunaša vrijedna 26.400 milijardi dolara. Da bi se lakše shvatili razmjeri njihova bogatstva, valja reći da oko 130 tisuća ljudi raspolaže neto imovinom koja je jednaka trećini bruto domaćeg proizvoda (BDP) u cijelom svijetu, koji je lani iznosio gotovo 80.000 milijardi dolara.

Nije nikakvo iznenađenje da se najveći dio ultramilijunaša, njih oko 35 posto ili 44 tisuće, smjestio se u Sjevernoj Americi. Međutim, novost je da Europa više nije na drugome mjestu u svijetu po broju bogataša, jer ju je lani pretekla Azija. Populacija s imovinom većom od 50 milijuna dolara u Europi porasla je 10 posto, na ukupno 35.180 pojedinaca. U Aziji se povećala za 15 posto, na ukupno 35.880 ljudi, procjenjuje Knight Frank, pripisujući to ponajprije natprosječnom rastu u Kini.

Brži rast

Najnovije podatke o rastu bogatih po pojedinim državama, pa tako i u Hrvatskoj, londonska kuća nije objavila. Međutim, prema podacima iz izvješća Knight Franka za 2017. godinu, broj supermilijunaša – s imovinom većom od 30 milijuna dolara – u Hrvatskoj je u prošlom desetljeću porastao za 33 posto. To je dvostruko brže od njihovog rasta u Europi (17 posto), a osjetno sporije od svjetskog prosjeka (42 posto). Podsjetimo, Hrvatska je prošlo desetljeće uglavnom provela u ekonomskoj krizi, koja je u njoj trajala dulje nego drugdje.

Hrvatska ima oko 120 supermilijunaša »teških« više od 30 milijuna dolara, među kojima njih 11 ima neto imovinu veću od 100 milijuna dolara, prema posljednjoj procjeni Knight Franka. Hrvatska ima i 11.900 milijunaša »lakše kategorije«, a to su oni čija je imovina veća od milijun dolara, odnosno šest milijuna kuna.

Ti se podaci ne odnose na ukupan broj hrvatskih bogataša, već na one koji su prijavljeni u domovini. Bogata elita u svijetu nerijetko mijenja svoje boravište. Najpopularnija njezina odredišta su New York i Los Angeles u Americi, a London u Europi. Prema Knight Franku, najveću koncentraciju bogataša ima Monako, koji ima površinu od jedva dva četvorna kilometra. U toj kneževini je primarno boraviše prijavilo 50 ultramilijunaša »težih« od 50 milijuna dolara. Ako se njima pribroje oni koji tamo imaju kuću i dolaze povremeno, u Monaku su se smjestila čak 542 ultramilijunaša. Kneževina ima najskuplje nekretnine u svijetu, jer se za milijun dolara može prosječno kupiti samo 16 kvadrata (luksuzne) kuće.

Besane noći

Silno bogatstvo donosi ne samo radosti, već i brige. Najbogatiji ljudi nerijetko imaju »besane noći« zbog strahova koje im zadaju terorizam, populizam, kibernetički kriminal, Sjeverna Koreja, Brexit, zahtjevi za transparentnošću, ali i američki predsjednik Donald Trump, prema istraživanju koje je Knight Frank proveo među ljudima koji upravljaju imovinom najbogatijih. Ultramilijunaši se često ne osjećaju sigurnima tamo gdje žive. Svaki peti (21 posto) razmišlja o trajnom preseljenju u drugu državu. Njih 29 posto razmišlja o nabavi još jedne putovnice, a njih 34 posto već ima dva državljanstva.

To što broj najbogatijih raste daleko brže od rasta gospodarstva, pokazuje da se produbljuju imovinske nejednakosti. Nije tajna da su najveći šok milijunašima na Zapadu priredili tzv. populizam i pobune birača, koji su 2016. u Britaniji izglasovali izlazak te zemlje iz Europske unije, a u SAD-u su izabrali Donalda Trumpa. Zbog vala otpora građana protiv ustaljenog poretka kroz glasačke kutije – koji se sada prelio i u Italiju – mnogi bogati ljudi počeli su tražiti sigurnija odredišta.

Samo iz Francuske, Italije, Grčke i Španjolske odselila je 21 tisuća milijunaša, najčešće u Australiju, koja je postala najpopularnije utočište prebjega, prema podacima Knight Franka za 2016. godinu. Pariz je napustilo 7.000 milijunaša, a iz Rima je otišlo njih 5.000. S druge strane, u australski Sidney, Melbourne i Perth istodobno je doselilo 8.000 milijunaša.

Prema američkim medijima, neki bogati Amerikanci počeli su kupovati velike posjede na Novom Zelandu, kako bi imali utočište u slučaju iznenadne nevolje.

– U duljem razdoblju doći će do društvenih promjena. Zbog reakcije na nejednakosti u bogatstvu dolazi do pritiska koji se ne smije ignorirati, upozorava Vincent White, direktor instituta Wealth-X, govoreći za Knight Frank. White oprezno dodaje kako je itekako moguće da dođe do točke kada se rast jako bogatog stanovništva neće automatski nastaviti po sadašnjoj putanji.

Najbogatiji imaju 4.795 jahti te 20.927 privatnih aviona

U imovinu bogatih Knight Frank ne ubraja kuću u kojoj stanuju, već njihove dodatne kuće i nekretnine, dionice i vrijednosne papire, umjetničke kolekcije, zrakoplove, jahte, zlato, vino, satove i ostale predmete. Primjerice, najbogatiji ljudi u svijetu trenutačno imaju 4.795 jahti duljih od 30 metara te 20.927 privatnih aviona, od kojih dvije trećine pripada Amerikancima. Najprometnija linija za privatne zrakoplove u Americi i svijetu ona je između Los Angelesa i Las Vegasa.

Izaslani radnici morat će imati iste plaće kao i domaći

Do iste plaće nakon 18 mjeseci rada / snimio S. DRECHSLER

PRELIMINARNI DOGOVOR
Autor: Gabrijela Galić

EP i Vijeće EU-a postigli preliminarni dogovor o izaslanim zaposlenicima

(Novilist.hr) - Europski parlament i Vijeće EU-a postigli su preliminarni dogovor o plaćama i uvjetima rada za izaslane radnike. Nakon što izmijenjena direktiva o izaslanim radnicima bude i formalno prihvaćena, što će biti uskoro, članice EU-a trebat će je u roku od dvije godine ugraditi u nacionalna zakonodavstva. Radnik kojeg poduzeće šalje u neku drugu zemlju članicu EU-a na rad ubuduće će u izaslanstvu moći provesti godinu dana uz mogućnost produženja rada za još šest mjeseci. Nakon tog roka, dakle maksimalno 18 mjeseci, radnik će i dalje moći ostati u državi članici u koju je izaslan, ali će tada na njega primjenjivati sva prava koja proizlaze iz rada u zemlji domaćinu. Nova pravila igre izaslanim radnicima jamčit će jednaku plaću za jednak rad na istom radnom mjestu. A osim što bi trebala zaštititi izaslane radnike od niskih primanja, trebala bi zaštititi i poslodavce, odnosno osigurati pošteno tržišno natjecanje.

Prema dogovorenom, na te se radnike primjenjuju pravila zemlje primateljice o plaćanju, bilo da su ta pravila određena zakonom ili kolektivnim ugovorom, bez obzira na kojoj je razini kolektivni ugovor dogovoren. Troškovi putovanja, prehrane i smještaja teret su poslodavca i oni se neće smjeti oduzimati od plaće izaslanog radnika. Poslodavci će također morati osigurati da su uvjeti smještaja za zaposlene radnike pristojni i u skladu s nacionalnim pravilima.

Što se tiče pravila o izaslanim radnicima u međunarodnom cestovnom prijevozu, nova revidirana pravila direktive na njih će se primjenjivati nakon što na snagu stupi paket zakonodavnih promjena u prometnom sektoru. Do tada će se na vozače u međunarodnom cestovnom prijevozu primjenjivati sadašnje odredbe direktive.Preliminardni dogovor oko izmjena direktive o izaslanim radnicima u daljnoj proceduri treba prihvatiti COREPER te odbor za zapošljavanje i socijalna pitanja EP-a. Prije njenog stupanja na snagu formalno je trebaju potvrditi i cijeli Parlament te Vijeće EU-a.

Radnici u 9 zemalja u gorem položaju nego prije krize!

NHS/ETUC - Radnici u 9 zemalja zarađivali su manje u 2017. godini, nego što su zarađivali 2010. godine!Radi se o Italiji, Ujedinjenom Kraljevstvu, Španjolskoj, Belgiji, Grčkoj, Portugalu, Finskoj, Hrvatskoj i Cipru. Radnici u 6 od tih 9 zemalja – Italiji, Ujedinjen om Kraljevstvu, Španjolskoj, Belgiji, Grčkoj i Finskoj – zaradili su manje u 2017. nego u 2016. godine. Ti se podatci nalaze u novom izvještaju „Pokazatelji o radu u Europi 2018.“ (Benchmarking Working Europe 2018) kojeg je u ponedjeljak, 19. ožujka objavio Europski sindikalni institut (ETUI). Podatke je izračunao ETUI temeljem nezavisnih podataka objavljenih u veljači 2018. godine i odnose se na realne plaće – vrijednost plaća kada se u obzir uzmu troškovi života.

„Unatoč svim raspravama o gospodarskom oporavku, radni ljudi u dosta većih zemalja  u gorem su položaju nego li prije krize te su i dalje na gubitku“, izjavila je Esther Lynch, konfederalna tajnica Europske konfederacije sindikata (ETUC). Nije čudo da čak i Europska komisija i Europska središnja banka pozivaju na snažniji rast plaća. On je neophodan ne samo za socijalnu pravednost, već i za poticanje rasta i stvaranje kvalitetnih radnih mjesta.

Sada je vrijeme da se razmotre daleko snažnije aktivnosti u promicanju najboljeg načina postizanja pravednijih i osjetnih povećanja plaća – pregovorima između poslodavaca i sindikata. Pravila EU o javnoj nabavi trebala bi sadržavati zahtjev da se ugovori mogu ponuditi samo onim tvrtkama koje su pokrivene kolektivnim ugovorom.

EU i države članice  trebale bi postaviti ciljeve kojima će se povećavati broj radnih ljudi koji su pokriveni kolektivnim ugovorima. EU treba odmah tražiti od država članica izvještaj o mjerama koje će poduzeti kako bi povećale pokrivenost kolektivnim ugovorima“.


22. ožujka 2018.

Krajem godine će svi koji mogu bježati u mirovinu. Evo zašto

ČEKAJU SE DETALJI

Autor: Gabrijela Galić

Pomicanje dobne granice za umirovljenje sa sadašnjih 65 na 67 godina života, veće kažnjavanje prijevremenog umirovljenja, ali i moguće ukidanje bonusa za duži ostanak u svijetu rada, samo su neke od promjena u mirovinskom sustavu

(Novilist.hr) - Ubrzavanje izjednačavanja dobi za odlazak u starosnu i prijevremenu starosnu mirovinu za žene i muškarce te potom i pomicanje dobne granice za umirovljenje sa sadašnjih 65 na 67 godina života, veće kažnjavanje prijevremenog umirovljenja, ali i moguće ukidanje bonusa za duži ostanak u svijetu rada, samo su neke od promjena u mirovinskom sustavu koje građani mogu očekivati od iduće godine. Sve te novine odavno su poznate, a njihova razrada, odnosno detalji, tek se čekaju. Iako bi Vlada ovih dana, a u sklopu priprema za izradu Nacionalnog plana reformi, trebala razgovarati sa socijalnim partnerima i o detaljima dvije godine najavljivane mirovinske reforme, za sada se čini kako im neće ponuditi nimalo konkretnije podatke od onog što se već duže vrijeme zna. Samo resorno ministarstvo rada i mirovinskog sustava, očito, nije sigurno što mu je činiti, što i ne čudi s obzirom na to da je u području mirovinskog sustava potkapacitirano.

Peta brzina

Sadašnjim zakonodavstvom već je propisano podizanje dobi za umirovljenje na 67 godina i za žene i za muškarce od 2038. godine. To znači da bi u mirovinu sa 67 godina života odlazili svi rođeni od 1971. godine naovamo. No, aktualna vlada tu će reformu ubaciti u petu brzinu slijedeći natuknice koje joj je ostavila kratkotrajna Vlada Mosta i HDZ-a koju je vodio Tihomir Orešković.

Ta je Vlada prije dvije godine pristala na sve zahtjeve Europske komisije koje je njena prethodnica – koalicijska Vlada SDP-a – odbila, iako je za mandata te Vlade došlo do reforme mirovinskog sustava. Komisija, osim podizanja dobi za umirovljenje do 2030. godine, traži i jaču penalizaciju prijevremenog umirovljenja. Oreškovićeva vlada najavila je da ćemo u mirovinu sa 67 godina života ići desetljeće ranije, a to je značilo da će se morati ubrzati i prijelazni period u kojem žene po povoljnijim uvjetima odlaze u starosnu mirovinu. Prema aktualnom zakonu to postupno izjednačavanje žena s muškarcima do propisanih 65 godina života traje do kraja 2029. godine.

»To znači da nećemo kasnije u mirovinu mi, nego naša djeca«, lakonski je svojedobno novinarima odgovorila Nada Šikić, ministrica rada u vladi Oreškovića na primjedbu da aktualni mirovinski zakon podizanje dobi za umirovljenje planira od 2038. godine, dok njena vlada predlaže da se to dogodi 2028. godine, dakle godinu ranije no što se prema aktualnom zakonu završava prijelazni period izjednačavanja dobi umirovljenja žena i muškaraca. S obzirom da se dvije godine apsolutno ništa nije napravilo, i da je sadašnja Vlada mirovinsku reformu najavljivala za kraj prošle godine, pa ju je odgodila, logično je da će se raniji planovi malo omekšati. Tako bi trenutak podizanja dobne granice za umirovljenje i žena i muškaraca mogao biti prebačen na od Komisije traženu 2030. godinu ili tri godine kasnije, kao svojevrsni kompromis. To znači da bi svi rođeni od 1963., odnosno 1966. godine naovamo radili do 67 godina života.

Muškarac danas u prijevremenu mirovinu može otići sa 60 godina života, odnosno pet godina prije ispunjenja uvjeta za starosnu mirovinu. Ranije umirovljenje kažnjava se smanjenjem mirovine od 0,10 do 0,34 posto za svaki mjesec ranijeg umirovljenja. Ubuduće bi se granica za ranije umirovljenje trebala smanjiti na tri godine, a istodobno bi se uvele jedinstvene mjesečne stope penalizacije, vjerojatno na razini 0,3 posto. Budu li novine na snazi od iduće godine, Vlada treba biti svjesna da je koncem ove očekuje veći broj umirovljenja, jer će svi koji imaju mogućnost otići u mirovinu po povoljnijim uvjetima to učiniti.

Preporuke EK-a

Plan resornog ministarstva je do kraja lipnja poslati set mirovinskih zakona u proceduru. S obzirom na taj rok, već se odavno trebalo početi razgovarati i pregovarati o promjenama koje će se odraziti na sve zaposlene i one koji će tek ući na tržište rada. No, resorni ministar Marko Pavić i jučer je ponovio da je reforma mirovinskog sustava u ranoj fazi te da će cjelovita mirovinska reforma biti provedena do kraja godine.

– S mojim timom dovršavamo podloge i analize i nakon toga nam, kroz mjesec dana, slijedi formiranje radne skupine i konzultacije sa socijalnim partnerima – kazao je Pavić.

O tim analizama govorilo se i lani, a one bi trebale iznjedriti i rješenje problema za prvi val novih umirovljenika, koji će mirovine primati iz oba obavezna mirovinska stupa te će im u startu biti niže 27 posto, jer umirovljenici koji su mirovinu zaradili samo u sustavu generacijske solidarnosti imaju zaštitni dodatak. Manji broj novih umirovljenika, radnika s beneficiranim radnim stažom, u sustav je ušao lani ili će ući u ovoj godini, dok se iduće godine očekuje veći priljev žena koje za mirovinu štede u oba stupa, a za tri godine i prvi veći val muškaraca.

– Pogledat ćemo preporuke Europske komisije o tome da se ostaje dulje u zaposlenosti i uz rješavanje beneficiranog radnog staža i vidjeti opcije u drugom mirovinskom stupu. Cjelovita mirovinska reforma će u idućih nekoliko mjeseci dobiti svoje oblike i tad ćemo je u cijelosti moći komunicirati prema građanima – rekao je Pavić jučer, istaknuvši kako je cilj reforme prvenstveno održivost mirovinskog sustava, gdje imamo 1,2 radnika na jednog umirovljenika i samo 19 posto ljudi koji su odradili cijeli radni staž, odnosno 40 godina, a mirovine su male. Stoga ponavlja i da će pogledati kako povećati adekvatnost i na koji način povećati mirovine unutar proračunskih mogućnosti.

Nacionalna mirovina, predizborno obećanje HDZ-a, neće biti dio ovogodišnjeg reformskog paketa jer tu popularnu mjeru Vlada još od lani planira za zadnju godinu svog mandata. Dakle, za predizborno vrijeme.

Dugogodišnji osiguranici i beneficirani staž

Osim ubrzanja podizanja propisane dobne granica za odlazak u mirovinu, razmišlja se i o podizanju dobne granice za odlazak u mirovinu dugogodišnjeg osiguranika. Ta kategorija je u domaći mirovinski sustav uvedena prije četiri godine, a riječ je o radniku koji u punu starosnu mirovinu može s navršenih 60 godina života i najmanje 41 godinom mirovinskog staža. Velika je vjerojatnost da će dobna granica umirovljenje dugogodišnjih osiguranika skočiti za jednu godinu, ako se možda i ne ukine ta mogućnost. Napokon bi na dnevni red trebala doći i reforma beneficiranog radnog staža, koja se najavlje više od četiri godine, ali nikako da krene.

Zabrinjavaju cijene hrane i komunalnih usluga, plaće u padu

(HRT) - Trećinu svog mjesečnog budžeta prosječan Hrvat izdvaja za hranu - po tome smo rekorderi u Europskoj uniji. Po osobnoj potrošnji na samom smo dnu, siromašnija od nas je jedino Bugarska. No od podataka Eurostata naše građane više zanimaju cijene na policama. A one neumoljivo rastu. Ne poskupljuje samo hrana iz mjeseca u mjesec, udar na džepove građana bit će i cijena komunalnih usluga, a moguće i transportajer raste i cijena nafte - očekuje se 30 posto više u odnosu na prošlu godinu. Gošća Studija 4 Katarina Litva, gospodarska savjetnica Nezavisnih hrvatskih sindikata, dala je ne baš optimističan odgovor na pitanje kako će standard Hrvata izgledati do kraja ove godine.

Govoreći o trendu cijena, gošća je istaknula da, unatoč tome što smo imali određenu deflaciju 2014., 2015.i 2016., ipak po kategorijama koje su najvažnije građanima imamo pesimističnije rezultate. Unatrag 10-ak godina opća stopa inflacije je rasla za 16,8 posto, od čega je najvažnije istaknuti da je cijena hrane rasla za 21 posto, troškovi stanovanja i potrošnja energenata za 39,1 posto. Od toga su cijene plina kumulativno rasle za više od 43 posto, opskrba vodom i razne komunalne usluge, iako im je udio u dohotku manji, porasle su za gotovo 43 posto. Očekujemo i povećanje cijena komunalnih usluga zbog razvrstavanja otpada i tu će biti velike razlike, ovisno o regiji,naglasila je.

Sve to ne bi bio problem da su paralelno rasli prihodi građana. Međutim, prema istraživanju Europske komisije, u Hrvatskoj su od 2014. do 2016. godine realne plaće padale. Mi smo jedna od tri zemlje koje su zabilježile pad plaća, kazala je Litva.

Na tržnici imate razliku cijena u gotovo 100 posto, a sve pod izlikom kvalitete, naglasila je. Službeno u 2017. cijene ribe nisu rasle, ali iz prakse znamo da je to skupa namirnica. U jednoj razvijenoj zemlji sigurno se za hranu ne izdvaja 28 posto kao kod nas – kod njih je hrana skuplja, ali imaju višestruko veća primanja, naglasila je Litva. Može se očekivati daljnji rast cijena energenata, ali i hrane, posebno voća, povrća i mesa, zaključila je Litva.

Mladi ne odlaze ako dobiju šansu

ISTRAŽIVANJE ZAKLADE FRIEDRICH EBERT
Žele živjeti u "uređenoj zemlji" gdje će se njihovo obrazovanje i rad cijeniti

(GLAS SLAVONIJE) - Mladi u Hrvatskoj, u dobi između 19 i 29 godina, većinom ne razmišljaju o emigraciji dok ne vide mogu li se snaći u svojoj zemlji, a među motivima za odlazak u inozemstvo ističu školovanje, stjecanje iskustava, osamostaljenje i upoznavanje drugih kultura, pokazuju to rezultati istraživanja predstavljenog u utorak u organizaciji Zaklade Friedrich Ebert. Istraživanje iskustava emigracije mladih iz Hrvatske provedeno je na uzorku od 56 ispitanika u dobi od 19 do 29 godina u pet gradova - Čakovcu, Osijeku, Rijeci, Splitu i Zagrebu, a provele su ga suradnice Instituta za društvena istraživanja Zagreb, sociologinje Mirjana Adamović i Dunja Potočnik. "Oni koji razmišljaju o odlasku u inozemstvo većim dijelom još nemaju jasnu vremensku perspektivu kada bi emigrirali. Prioritet im je završiti školovanje, eventualno ostvariti određene ciljeve u Hrvatskoj, i tek ako u tome ne uspiju, odseliti se u inozemstvo", istaknula je na predstavljanju studije njezina autorica Dunja Potočnik.

Istraživanje je potvrdilo da su razlozi za emigraciju danas većinom drugačiji nego u prethodnim razdobljima, kada se za odlazak iz zemlje odlučivalo u prvom redu zbog ekonomskih razloga. Mladi danas kao motive za migraciju, uz zapošljavanje, navode "izgradnju karaktera" te utjecaj prijatelja koji su već otišli u inozemstvo, potom obrazovanje, ali i općenito nezadovoljstvo životom u Hrvatskoj, kao i političke razloge. Žele živjeti u "uređenoj zemlji" gdje će se njihovo obrazovanje i rad cijeniti na odgovarajući način.

Preferirane zemlje za odlazak su im Njemačka, Velika Britanija, Austrija, Irska, Nizozemska i skandinavske zemlje.H


15. ožujka 2018.

EK: Hrvatska bez napretka u strukturnim reformama

(N1) - Hrvatska je ostvarila ograničen napredak u provedbi prošlogodišnjih preporuka Europske komisije, ali strukturne reforme nisu napredovale, kaže se u izvješću Europske komisije objavljenom u srijedu, s analizama ekonomskog i socijalnog stanja u državama članicama, uključujući napredak u provedbi preporuka po državama članicama. "Hrvatska je ostvarila ograničen napredak u provedbi preporuka iz 2017. godine. Fiskalna politika, potpomognuta povoljnim makroekonomskim uvjetima, osigurala je smanjenje udjela duga, ali strukturne reforme nisu napredovale", navodi Komisija. Komisija je u svibnju prošle godine uputila pet preporuka za Hrvatsku, koje se odnose na javne financije i oporezivanje, mirovine, tržište rada i socijalnu zaštitu, određivanje plaća, javnu upravu i državna poduzeća te uslužni sektor i pravosudni sustav.

"Zakoni potrebni za jačanje fiskalnog okvira nisu usvojeni, dok se odustalo od provedbe zakona o porezu na nekretnine. Poduzeti su neki koraci u racionalizaciji zdravstvenog sustava, posebice bolnica. Međutim, zaostali dugovi u zdravstvu nastavljaju rasti. Mjerama planiranim u socijalnom sustavu smanjen je opseg, dok je paket reformi mirovinskog sustava opet odgođen. Aktivne političke mjere za osobe s niskim obrazovanjem i za dugotrajno nezaposlene uvelike se ne koriste, dok reforma obrazovnog sustava još je na čekanju, unatoč nekim ohrabrujućim koracima. Velika reforma javne uprave uvelike je u zastoju", kaže se u izvješću Komisije.

Što se tiče mjera za poboljšanje poslovnog okruženja, ocijenjeno je da su one "ponešto" napredovale u pogledu smanjenja administrativnog tereta i parafiskalnih nameta. Napravljen je napredak u prodaji manjinskih udjela u poduzećima u državnom vlasništvu i aktiviranju državne imovine, dok su zaostali predmeti na sudovima marginalno smanjeni. Donesene su neke mjere za rješavanje nenaplativih kredita, kaže Komisija.

Izvješće sadrži i analize makroekonomskih neravnoteža. Komisija je u studenome prošle godine započela dubinska preispitivanja za 12 država članica kako bi se analizom utvrdilo postoje li u tim državama članicama makroekonomske neravnoteže i ocijenio njihov razmjer.

Hrvatska zajedno s Ciprom i Italijom bilježi prekomjerne makroekonomske neravnoteže. Tri zemlje u toj skupini od 12 zemalja - Bugarska, Portugal i Španjolska - nemaju više prekomjerne makroekonomske neravnoteže, koje su imale prošle godine, nego samo makroekonomske neravnoteže, dok Slovenija više nema ni makroekonomske neravnoteže.

Stručnjaci Komisije zaduženi za Hrvatsku kažu da je poželjno u ovom slučaju pogledati što su napravile one zemlje koje su izišle iz prekomjernih makroekonomskih neravnoteža. "One nisu ništa bolje od Hrvatske, ali su provele ono što su najavile, dok je Hrvatska najslabija po ispunjavanju mjera koje je sama najavila", kažu stručnjaci.

"Stalno se nešto odgađa, poput mirovinske reforme, poreza na nekretnine, iako razumijemo da neke od tih reformi nisu popularne", dodaju.

Stručnjaci ističu da Hrvatska sada ima rast iznad svoga potencijala, da se taj rast već pomalo ispuhuje, došlo je do usporavanja rasta i to dva kvartala prije nego što je Komisija očekivala te da se bez strukturnih reformi ne može povećati potencijal rasta.

Naime, Komisija predviđa da će hrvatsko gospodarstvo ove godine porasti 2,8 posto, dok potencijalnu stopu rasta procjenjuje na 1,4 posto. U idućoj godini, pak, predviđa stopu gospodarskog rasta od 2,7 posto, a potencijalnu procjenjuje na 1,9 posto.

Radne dozvole za Hrvate još traže samo četiri zemlje

SLOBODNO KRETANJE RADNIKA U EU
Austrija želi zadržati ograničenja za radnike iz Hrvatske, ali i zapošljava mnogo Hrvata

(GLAS SLAVONIJE) - Načelo Europske unije o slobodnom kretanju radnika podrazumijeva mogućnost zapošljavanja bez obveze ishođenja radne dozvole u bilo kojoj zemlji Europske unije, kao i u Norveškoj, Islandu i Lihtenštajnu te Švicarskoj. Postoji mogućnost da se primjena tog načela privremeno odgodi do maksimalno sedam godina. Nakon isteka inicijalnog dvogodišnjeg razdoblja (od 1. srpnja 2013. do 30. lipnja 2015.) za Hrvatsku su tu mogućnost zadržale, do nove odluke, koju trebaju donijeti do 30. lipnja 2018., Austrija, Nizozemska, Slovenija i Ujedinjena Kraljevina Velike Britanije i Sjeverne Irske. Nakon godinu dana rada u jednoj od navedenih zemalja uz tzv. EU radnu dozvolu hrvatski državljanin može dobiti trajnu dozvolu rada u toj državi članici, neovisno o važećim ograničenjima za hrvatske građane. U ostalim državama članicama Europske unije hrvatski građani imaju slobodan pristup tržištu rada, bez potrebe ishođenja radne dozvole. Među članicama Europskog gospodarskog prostora, otvorena su tržišta rada Norveške i Islanda, a Lihtenštajn zadržava režim radnih dozvola do 30. lipnja ove godine. U prosincu 2016. švicarska je vlada okončala postupak ratifikacije Protokola III, kojim se Sporazum o slobodi kretanja osoba između Europske unije i Švicarske Konfederacije od 1. srpnja 2017. proširuje na hrvatske državljane. Švicarska primjenjuje prijelazne odredbe, odnosno ograničenja glede slobode kretanja radnika.

Austrijska ograničenja

Austrijska vlada namjerava kod Europske komisije zatražiti produženje prijelaznog razdoblja, tijekom kojeg građani Hrvatske nemaju potpuno otvoren pristup austrijskom tržištu rada do 2020., javljaju austrijski mediji u ponedjeljak.

“Produženje ograničenja pristupa austrijskom tržištu rada za državljane Hrvatske je, prema mišljenju austrijske vlade, zbog više razloga smisleno”, rekao je glasnogovornik austrijskog kancelara Sebastiana Kurza za austrijsku novinsku agenciju APA. Kao jedan od razloga navodi se velik broj nezaposlenih hrvatskih državljana koji žive u Austriji. “Već sad bilježimo natprosječno velik broj Hrvata u Austriji koji su bez posla. I zato se može polaziti od toga da prijevremeno otvaranje tržišta rada za državljane te zemlje ne bi rezultiralo povećanjem broja stručnjaka i visokokvalificiranih nego povećanjem broja nezaposlenih”, stoji u obrazloženju austrijske vlade.

Nadalje se objašnjava da je i sada, kada je tržište rada za radnike iz Hrvatske djelomično zatvoreno, poslodavcima iz Austrije moguće zapošljavanje hrvatskih radnika u više od 60 zanimanja koja su u Austriji deficitarna. Austrijska vlada trenutno ispituje i dodatne izuzetke za sezonske radnike u turizmu, kao i za proširenje liste zanimanja koja su izuzeta od ograničenja. Tu odluku narodnjačko-slobodarske vlade podržala je i socijaldemokratska oporba. Protiv produženja ograničenja pristupa tržištu rada za državljane Hrvatske austrijska je ministrica gospodarstva Margarete Schramboeck. “Potreba u poduzećima za radnicima je tu, a iz istočne Europe u Austriju radnici gotovo više i ne dolaze”, rekla je Schramboeck za dnevnik “Presse am Sonntag”.

Pozivnica s Malte

Zemlje Europske unije imaju pravo ograničiti pristup državljanima novih članica Unije do pet godina. Nakon toga je moguće ograničenje jedino ako se ustvrdi da bi potpuno otvaranje granica negativno utjecalo na domaće tržište rada. Ako Bruxelles odobri austrijski zahtjev, ograničenje pristupa tržištu rada za hrvatske državljane trajalo bi do 1. srpnja 2020.

Austrija nije jedina zemlja koja još ima ograničenja za radnike iz Hrvatske. Nakon pristupanja Hrvatske EU, 2013., to ograničenje, što u principu znači da Hrvatima trebaju radne dozvole, zadržalo je 13 zemalja. Svaka članica EU nakon pristupanja nove članice ima pravo uvesti prijelazno razdoblje ograničavanja zapošljavanja po principu 2+3+2 godine. U praksi to znači da odluku moraju revidirati nakon isteka svakog od tih razdoblja. Nakon prve dvije godine hrvatskog članstva, 2015., osam država je potpuno otvorilo tržište rada za radnike iz naše zemlje. Ograničenje su tada zadržale Austrija, Slovenija, Nizozemska, Velika Britanija i Malta. No Malta je nedavno obavijestila Europsku komisiju da ukida ograničenje pristupa tržištu rada za hrvatske državljane. Iako je rok do kojeg je to trebala učiniti kraj lipnja, Malta je to učinila mjesecima ranije.
Vuk TEŠIJA/H

MOŽE LI MALTA BITI NOVA IRSKA?

Hrvatski su se građani do sada najviše iseljavali u Njemačku, Austriju (bez obzira na ograničenja), Irsku, Švedsku i Švicarsku, a nakon poteza Malte moguće je da i ta zemlja postane omiljeno odredište hrvatskih radnika. Naime, Malta je zemlja u kojoj je uz malteški jezik (semitski jezik sličan arapskom) službeni jezik i engleski, kojim se većina ljudi u Hrvatskoj služi. Primanja na Malti su solidna, ali su troškovi života niži nego u, primjerice, Irskoj ili Njemačkoj, a nije zanemirava ni činjenica da je klima mnogo ugodnija od one u Irskoj ili Švedskoj.

Rekordan broj nepopunjenih radnih mjesta u Njemačkoj

Broj nepopunjenih radnih mjesta u Njemačkoj dosegnuo je rekordnu vrijednost s gotovo 1,2 milijuna u posljednjem kvartalu prošle godine, priopćio je u utorak Institut za istraživanje tržište rada (IAB) u Nürnbergu. “Krajem prošle godine u Njemačkoj je 1.183.000 radnih mjesta bilo nepopunjeno, što je 128.000 više nego u istom razdoblju prošle godine i 83.000 više nego u prethodnom kvartalu”, priopćio je stručnjak iz IAB-a Alexander Kubis. Kako je nadalje priopćio IAB, koji djeluje u suradnji sa Saveznom agencijom za zapošljavanje, najveća potražnja za radnicima vlada u prerađivačkom i građevinskom sektoru. Njemačka građevinska poduzeća trenutno traže oko 100.000 radnika različitih profila. No manjak stručnjaka bilježi se u gotovo svim sektorima, posebice onima s tehničkim predznakom. Kako je nedavno objavio tjednik Wirtschafts Woche, među najtraženijim su zanimanjima mehatroničari, elektrotehničari, medicinski tehničari, programeri, inženjeri svih profila, kao i klasični obrtnici poput limara, vodoinstalatera. Tradicionalno jaka potražnja je i za medicinskim osobljem, a u posljednje vrijeme vlada i velika nestašica instruktora vožnje. H

rok

ODLUKA TREBA BITI DONESENA DO 30. LIPNJA

U IRSKU OTIŠLO 15.000 RADNO SPOSOBNIH

Od članstva Hrvatske u EU i otvaranja tržišta rada najveći broj hrvatskih radnika odlazi u Njemačku i Irsku. Tako je od 2013. iz Hrvatske u Irsku otišlo gotovo 15 tisuća radno sposobnih osoba. U Njemačku se iz Hrvatske 2016. doselilo ukupno 55.970 osoba, a istodobno se iz Njemačke odselilo 22.010 hrvatskih državljana, tako da je krajem te godine u Njemačkoj živjelo 332.605 građana RH, podatci su Saveznog ureda za statistiku u Wiesbadenu.

Ministarstvo rada i mirovinskog sustava predložilo izmjene Zakona o zaštiti na radu, evo koje novitete su smislili

SIGURNOST NA PRVOM MJESTU
Autor: Gabrijela Galić

Smanjenje minimalnog broja osposobljenih radnika za pružanje prve pomoći mjera je najavljena prošlogodišnjim Akcijskim planom Vlade za rasterećenje gospodarstva

(Novilist.hr) ZAGREB - Umjesto dva radnika osposobljena za pružanje prve pomoći na 20 zaposlenih poslodavci će ubuduće za taj posao trebati osposobiti jednog radnika na do 50 zaposlenih. Jedna je to od predloženih izmjena i dopuna Zakona o zaštiti na radu što ih predlaže ministarstvo rada i mirovinskog sustava. Smanjenje minimalnog broja osposobljenih radnika za pružanje prve pomoći mjera je najavljena prošlogodišnjim Akcijskim planom Vlade za rasterećenje gospodarstva. Novina je i mogućnost da više poslodavaca, koji posluju na istoj lokaciji, međusobno ugovore zajedničko obavljanje poslova zaštite na radu. Prema sadašnjim zakonskim odredbama, više poslodavaca koji djeluju na istoj lokaciji mogu zaposliti zajedničkog stručnjaka zaštite na radu, a mogu utemeljiti i zajedničku službu zaštite na radu. No, to se u praksi pokazalo teško provedivim te je, kako se objašnjava zakonskim izmjenama, stvaralo čitav niz otvorenih pravno formalnih pitanja.

Zakon o zaštiti na radu privremenim je radilištima smatrao ona na kojima radovi traju kraće od 30 dana. Prema predloženim izmjenama to će biti radilišta na kojima radovi traju kraće od 60 dana i na njima se neće morati nalaziti procjena rizika, dokazi i zapisnici, no inspektorima ti dokumenti trebaju biti dostupni u roku koji odrede.

Na radnom mjestu odavno je zabranjena konzumacija duhanskih proizvoda, a izmjenama zakona o zaštiti na radu toj se zabrani pridružuje i uživanje u elektroničkim cigaretama.


02. ožujka 2018.

DOBRA VIJEST Opet je BDP porastao LOŠA VIJEST Rast je puno manji od očekivanja

GOSPODARSTVO USPORILO

Najveći pozitivni doprinos BDP-u u četvrtom lanjskom tromjesečju ostvaren je rastom izdataka za konačnu potrošnju kućanstava. Doprinos domaće potražnje bio je pozitivan, dok je doprinos inozemne potražnje bio negativan

(Noviist.hr) Hrvatsko gospodarstvo poraslo je u četvrtom tromjesečju prošle godine za 2 posto na godišnjoj razini, što je znatno sporije nego u prethodnom kvartalu i manje nego što se očekivalo. Državni zavod za statistiku (DZS) objavio je u srijedu prvu procjenu prema kojoj je bruto domaći proizvod (BDP) u posljednjem lanjskom kvartalu porastao 2 posto u odnosu na isto razdoblje godinu dana prije. To je već 14. tromjesečje zaredom kako BDP raste, ali sporije nego u prethodnom, kada je gospodarstvo ojačalo 3,3 posto. To je i manje od očekivanja. Osam makroekonomista, koji su sudjelovali u anketi Hine, procjenjivali su u prosjeku da je gospodarstvo poraslo za 2,7 posto na godišnjoj razini. Njihove procjene rasta kretale su se od 2,1 do 3,2 posto.

Najveći pozitivni doprinos BDP-u u četvrtom lanjskom tromjesečju ostvaren je rastom izdataka za konačnu potrošnju kućanstava. Doprinos domaće potražnje bio je pozitivan, dok je doprinos inozemne potražnje bio negativan.

Prema sezonski prilagođenim podacima, BDP je u četvrtom tromjesečju ojačao za 0,1 posto u odnosu na prethodni kvartal, dok je u odnosu na četvrto tromjesečje 2016. porastao za 2,2 posto.

U cijeloj 2017. godini hrvatsko gospodarstvo poraslo je 2,8 posto, sporije u odnosu na 3,2-postotni rast u 2016.

KRIZA EUROPSKE UNIJE Bogati uzimaju od siromašnih puno više nego što im daju

FINANCIJSKA NERAVNOTEŽA
Autor: Branko Podgornik

Razlog za takvu neravnotežu jest to što su firme iz razvijenog dijela Unije, poglavito iz Njemačke, svojim ulaganjima preuzele vlasništvo nad polovinom tvrtki u tim zemljama

(Novilist.hr) - Godinama se tvrdilo da su srednjoeuropske zemlje, koje su nakon 2004. godine masovno ušle u Europsku uniju, isključivo dobitnice europskih integracija. Međutim, prošlih nekoliko godina ekonomisti i političari u Poljskoj, Češkoj, Slovačkoj i Mađarskoj sve manje govore o dobicima od Unije, a sve više o financijskim gubicima. Promatrači kažu da je to još jedan pokazatelj krize u EU-u. Kad članovi neke zajednice počnu raspravljati o tome tko od koga ima više koristi, to je znak da duboko preispituju međusobne odnose. Dodatnu prašinu u odnosima između bogatijeg zapada EU-a i siromašnijeg istoka nedavno je podigao Thomas Piketty, jedan od najpoznatijih istraživača nejednakosti u svijetu. Na svom blogu je objavio grafikon koji pokazuje da obilan priljev novca iz europskih fondova za srednjoeuropske članice ne znači financijski dobitak. Naprotiv, iz novih članica daleko se više novca odlijeva, nego što se u njih ulijeva iz europskih fondova, prema analizi Pikettyja.

Razlog za takvu neravnotežu jest to što su firme iz razvijenog dijela Unije, poglavito iz Njemačke, svojim ulaganjima preuzele vlasništvo nad polovinom gospodarstva, odnosno polovinom tvrtki u tim zemljama, tvrdi Piketty. Na temelju tog vlasništva (zapadni) investitori izvlače u inozemstvo profite, čiji ukupni iznos daleko premašuje novac kojeg srednjoeuropske članice dobivaju iz fondova EU. Ukratko, bogati uzimaju siromašnima više nego što im daju.

Tako je između 2010. i 2016. godišnji neto odljev profita i dohodaka od vlasništva iznosio prosječnih 4,7 posto bruto domaćeg proizvoda (BDP) u Poljskoj, u Mađarskoj 7,2 posto, u Češkoj 7,6 posto, a u Slovačkoj 4,2 posto. To je značajno smanjilo nacionalni dohodak spomenutih zemalja. Istodobno, godišnji neto primici tih zemalja iz fondova - a to je razlika između njihovih uplata i isplata iz proračuna EU-a - u Poljskoj su iznosili 2,7 posto BDP-a, Mađarskoj 4 posto, Češkoj 1,9 posto, a u Slovačkoj 2,2 posto.

– U Parizu, Berlinu ili Bruxellesu ljudi ne mogu razumjeti to što zemlje, koje su imale koristi od golemih javnih transfera, nisu zahvalne, kaže Piketty, misleći na novac iz fondova EU-a. »No, u Varšavi ili Pragu događaji se tumače posve drukčije«, dodaje taj francuski sociolog, koji smatra da Uniju treba preurediti tako da se poveća kontrola nad ponašanjem kapitala, kako bi se smanjile nejednakosti unutar društava i među članicama EU-a.

Investitori nisu humanitarci

Međutim, prema mišljenju Zsolta Darvasa - stručnjaka iz Instituta Bruegel, koji radi za potrebe EU-a - takav način razmišljanja nije u redu, jer »pothranjuje raspoloženje protiv Europske unije«. Pikettyjevi podaci, »možda i nenamjerno, žele sugerirati da članstvo u EU-u spomenute srednjoeuropske zemlje dovodi u financijski gubitak«, što je zaključak koji se »iz tih podataka ne može izvesti«, kaže mađarski ekonomist. On smatra da Pikettyjeva metodologija nije prikladna.

Kao temeljni argument protiv teze da su slabije razvijene članice iskorištavane od razvijenijih Darvas navodi činjenicu da su strana ulaganja - zajedno s novcem iz EU fondova - uvelike pridonijela ubrzanom i natprosječnom gospodarskom rastu srednjoeuropskih zemalja. Primjerice, bruto nacionalni dohodak (BND) Češke skočio je u tom razdoblju 37,4 posto, Mađarske 23,1 posto, Poljske 61,8 posto, Slovačke 67,1 posto, a Njemačke 22,2 posto.

Darvas upozorava Pikettyja da investitori nisu humanitarci, već »očekuju povrat« na ulaganja. Osim toga, on uočava da se srednjoeuropske zemlje i dalje natječu u tome koja će od njih privući više ulagača, kroz snižavanje poreza i davanje drugih olakšica. Na taj način, njihove vlade dodatno povećavaju profite stranih kompanija. Strani ulagači, također, najčešće daju radnicima plaće koje su više od nacionalnog prosjeka.

Čini se da se Piketty i Darvas razilaze zato što imaju različite pristupe. I jedan, i drugi zalažu se za jačanje Europe, pri čemu Darvas želi zaštititi strana ulaganja, odnosno slobodu kretanja kapitala, a Piketty želi slobodu za kapital ograničiti zbog očuvanja socijalnog mira, odnosno smanjivanja nejednakosti. Darvasu je teško razumjeti zašto u vladama srednjoueuropskih država jača »raspoloženje protiv Europske unije«, iako su te zemlje od nje imale goleme koristi.

Primjerice, svojevrsnu pobunu protiv postojećeg stanja u Uniji iskazao je čak i socijaldemokrat Lubomir Zaoralek, bivši ministar vanjskih poslova Češke, dok je vodio kampanju za parlamentarne izbore u listopadu prošle godine.

– Statistika pokazuje da svake godine do 300 milijardi kruna (oko 11 milijardi eura), ili do 9 posto BDP-a odlazi iz zemlje, rekao je Zaoralek. »Ta dva problema - niske plaće i izvlačenje kapitala - međusobno su povezani i dijele naš kontinent na Europu uzimatelja profita i Europu jeftinih radnika. To vidimo kao glavni problem naše zemlje. Ne želimo biti ekonomija niskih troškova«, rekao je Zaoralek, prema Financial Timesu. Znakovito je da su Češka i većina novih članica EU-a prošle godine omogućile znatno povećanje prosječnih plaća zaposlenih, u rasponu od 7 do 15 posto, kako bi smanjile iseljavanje na Zapad.

Polemika između Pikettyja i Darvasa pojavila se u trenutku kada se u Uniji vodi rasprava o mogućem smanjenju proračuna EU-a, koji iznosi gotovo 160 milijardi eura godišnje. Zbog odlaska bogate Britanije nakon 2020. godine uplate u proračun snizit će se za 13 milijardi eura. Istodobno, bogate članice poput Nizozemske, Austrije, Danske i Švedske dale su do znanja kako nisu spremne povećati svoje uplate.

Pogrešna monetarna politika

Stoga je i hrvatska ministrica regionalnog razvoja i fondova EU-a, Gabrijela Žalac, nedavno upozorila da nakon 2020. »treba očekivati mogućnost smanjenja raspoloživog novca« iz fondova. Nove članice EU-a, uključujući i Hrvatsku, stoga su ovih dana zajednički podržale zamisao da sve članice podignu uplate u europski proračun, ako treba i na 1,1 posto BDP-a, kako bi poljoprivrednici i slabije razvijene zemlje mogli zadržati dosadašnju razinu pomoći iz fondova EU-a. Ali bogate zemlje, koje u proračun Unije uplaćuju više nego što iz njega primaju, ne žele popustiti.

Iako Piketty ne spominje našu zemlju, Hrvatska zasigurno nije u boljem položaju od Poljske, Češke, Mađarske i Slovačke, ako promatramo odljev novca u inozemstvo na temelju stranog vlasništva nad bankama, poduzećima (i kreditima). U svakom slučaju, priljev novca iz fondova EU-a u Hrvatsku znatno je manji nego u ostale zemlje.

Od 2013. do kraja 2016. Hrvatska je iz EU-proračuna povukla 639 milijuna eura više nego što je uplatila, prema podacima EU-portala Money-Go-Round. Tijekom 2016., kada je iz europskih fodnova povukla rekordnih više od 400 milijuna eura, po stanovniku je primila 97 eura. Poljska je iste godine primila 166 eura, Bugarska, 255, Češka 276, Rumunjska 291, Mađarska 339, a Litva 340 eura po stanovniku.

Profesor na Ekonomskom fakultetu u Splitu, dr. Željko Garača, ne vjeruje da je moguće za pojedine zemlje napraviti precizan račun dobitaka i gubitaka, koji su posljedica članstva u EU. Dostupni podaci, naime, rezultat su mnogih utjecaja koji često nemaju veze sa članstvom zemlje u EU. Prema njegovu mišljenju, najvažnije je kako se upravlja nekom zemljom i njezinim poduzećima.

– Ključni utjecaj na financijske učinke imaju ekonomska politika neke zemlje, domaći kapital, a kada je riječ o EU, i geografski položaj. Zemlje bez dovoljno domaćeg kapitala prinuđene su poticati strane investicije, a po onoj staroj - tko bliže oltaru, bolje misu čuje, kaže profesor.

Garača također vjeruje, iako nema točnih podataka, da je »Hrvatska veći gubitnik od navedenih zemalja, ako su one uopće gubitnice«. Ujedno, Hrvatska je znatno kasnije ušla u EU, pa usporedbe nisu primjerene. »Osobno, osnovni uzrok vidim u pogrešnoj monetarnoj politici proteklih 20 godina. Mnogo drugih pogrešnih politika ne spominjem. S druge strane, spasio nas je turizam, ali ni to ne može vječno trajati«.– Oslanjanje na EU fondove, kao presudnog poticatelja rasta, u biti je pogrešan pristup. Fondovi bi trebali biti šlag na torti. Ako tome dodamo slabo povlačenje sredstava iz EU fondova, smanjenje raspoloživog novca iz EU fondova za Hrvatsku ne bi imalo bitnih posljedica na ekonomski rast, koji će i bez toga slabiti u narednom razdoblju, zaključuje Garača.

Nezadovoljni Mađari

Nezadovoljni su i Mađari. Premijer Viktor Orban više je puta proteklih godina tvrdio da je Mađarska nakon 1990. godine, unatoč političkim slobodama, bila »ranjiva i eksploatirana«. Orban je govorio da je novac iz Mađarske izvlačen kroz nekoliko kanala, pri čemu je isticao »profite stranih banaka, umjetno visoku temeljnu kamatnu stopu centralne banke, kao i kredite banaka vezane uz stranu valutu«, prema Budapest Timesu. No, Orban vjeruje da Mađarska, pod vlašću njegove stranke, ponovno zadobiva svoju financijsku i političku autonomiju.

NOVO RASTEREĆENJE GOSPODARSTVA Godišnji izvještaj o plaći odlazi u povijest

U pripremi je 97 mjera za administrativno rasterećenje gospodarstva za tekuću godinu / Foto Damir ŠKOMRLJ

AKCIJSKI PLAN
Autor: Gabrijela Galić

Vrlo skoro mogu se očekivati i izmjene Zakona o članarinama. Privatni iznajmljivači članarinu turističkoj zajednici više ne bi plaćali mjesečno, već jednom ili dvaput godišnje

(Novilist.hr) ZAGREB - Vlada priprema novi Akcijski plan za administrativno rasterećenje gospodarstva za tekuću godinu prema kojem bi gospodarstvo uštedjelo dodatnih 625,9 milijuna kuna kroz ukidanja ili pojednostavljenja pojedinih administrativnih obaveza ili smanjenje dokumentacije koju je potrebno dostaviti nadležnim tijelima, odnosno uvođenjem mogućnosti da se obavezni izvještaji Poreznoj upravi ili drugim tijelima dostave elektroničkim putem. Prema našim informacijama, u pripremi je 97 mjera rasterećenja gospodarstva za administrativne obaveze čiji se ukupni trošak trenutačno kreće na razini 5,1 milijarde kuna. Rasterećenje od 625,9 milijuna kuna u ukupnom trošku područja koja će biti obuhvaćena ovogodišnjim Akcijskim planom predstavlja smanjenje »obaveza« od oko 12 posto.

Ukidanje obrazaca

Provede li se naumljeno, primjerice, radnicima i bivšim radnicima poslodavci više neće slati godišnji izvještaj o plaći, mirovini, doprinosima, porezu i prirezu. Takozvani IP obrazac poslodavci su prema sadašnjim propisima radnicima i bivšim radnicima dužni uručiti do kraja siječnja za prethodnu godinu. Procjenjuje se kako poslodavci svake godine na pripremu i slanje IP obrazca utroše preko 470,6 milijuna kuna, a ta sredstva ubuduće će im ostati na računu. Istodobno će se ukinuti obaveza vođenja evidencije o isplaćenom dohotku od nesamostalnog rada, odnosno ukida se obrazac DNR u koji poslodavci unose sve činjenice bitne za obračun i uplatu poreza na dohodak od primitaka po osnovi nesamostalnog rada.

Do kraja godine plan je uvesti i mogućnost da se izvještaji o primicima od samostalne djelatnosti za koje se plaća paušalni porez podnose elektroničkim putem, a pojednostavit će se i obaveza sastavljanja i podnošenja godišnje prijave poreza na dobit.

I dok se zapisnici s izvlačenja lutrijskih igara poreznicima sada podnose u roku od osam dana, ubuduće se će podnositi u roku od tri mjeseca. Privatni detektivi, pak, ubuduće bi većinu posla oko dobivanja dozvola za rad trebali moći obaviti elektroničkim putem.

Odluka u travnju

Vrlo skoro mogu se očekivati i izmjene Zakona o članarinama u turističkim zajednicama jer bi se za neke djelatnosti ukinula obaveza plaćanja članarine. Privatni iznajmljivači članarinu turističkoj zajednici više ne bi plaćali mjesečno, već jednom ili dvaput godišnje.

Akcijski plan za administrativno rasterećenje gospodarstva dio je reformskog paketa iz Nacionalnog plana reformi u okviru Europskog semestra. Prije dvije godine mjerama koje su provedene u području javne nabave, zaštite na radu, otvaranja obrta, trgovine, posredovanja u prometu nekretninama, poreznog savjetovanja i računovodstva, gospodarstvu su donijele uštede na razini 116 milijuna kuna. Lani je Vlada odlučila obuhvatiti daleko šire područje te je nacionalnim planom reformi predvidjela provedbu 104 mjere koje bi poslovnom svijetu donijele uštede do 1,5 milijardi kuna. Međutim, do sada je iz tog opsežnog plana provedeno 60 posto mjera, dok se realizacija preostalih očekuje u ovoj godini. Nacionalni plan reformi, u kojem će biti i mjere administrativnog rasterećenja gospodarstva, Vlada bi trebala donijeti u travnju.


23. veljače 2018.

Socijalna nejednakost je globalni problem

GOSPODARSTVO

Postoje mjere koje bi mogle ublažiti socijalnu nejednakost - kako na međunarodnoj tako i na nacionalnoj i regionalnoj razini Evo pet primjera za to.

(Deutsche Welle) - Dobra vijest je da se nejednakost između zemalja globalnog juga i zemalja sjevera smanjuje jer se bruto nacionalni proizvod u zemljama u ubrzanom ekonomskom razvoju povećava. A loša da je širom svijeta rascjep između bogatih i siromašnih u pojedinim zemljama sve veći. Pritom socijalna jednakost nije prirodni zakon. Postoje kako političke tako i ekonomske mjere kojima bi se nejednakost mogla suzbiti.

Progresivni porez i korištenje "rupa" za izbjegavanje poreza

Progresivni porez je kada se visoka primanja oporezuju po višoj poreznoj stopi nego niža primanja. Progresivni porez je najdjelotvornije sredstvo za socijalnu raspodjelu unutar društva. U brojnim zemljama se plaće pak oporezuju po višoj stopi nego prihodi od imovine kao, npr. akcija. To predviđa i porezna reforma američkog predsjednika Donalda Trumpa. Rascjep između bogatih i siromašanih se time još više povećava.

Mnogo prihoda od poreza u pojedinačnim zemljama država gubi zbog izbjegavanja poreza. Europska komisija procjenjuje da zemlje članice svake godine gube između 50 i 70 milijardi eura zbog potpuno legalnih trikova izbjegavanja poreza kojima se služe veliki koncerni. Povratak progresivnom porezu i poreznom sustavu u kojem oni koji imaju najviše, najviše i plaćaju mogao bi omogućiti više financijskih investicija, primjerice, u obrazovanje i zdravstveni sustav.
Transparent prosvjednika ispred kancelarskog ureda u Berlinu sa zahtjevom: "Isušite porezne oaze!"Transparent prosvjednika ispred kancelarskog ureda u Berlinu sa zahtjevom: "Isušite porezne oaze!"

Načelo prouzročitelja

Koncerni i poduzeća danas rade globalno. Sirovine se često nabavljaju tamo gdje najmanje koštaju, proizvodnja se odvija u zemljama u kojima se rad plaća malo, prodaje se u cijelom svijetu ovisno o tome gdje su kupci koji imaju veliku kupovnu moć. Skandali kao s Panama ili Paradise Papers su u zadnje vrijeme izazvali veliku pozornost.

Troškove ovih globaliziranih proizvodnih lanaca snose pak ljudi i priroda na licu mjesta. Kada međunarodne ribarske flote u enormnim količinama love ribu u morima, a međunarodni poljoprivredni koncerni otkupljuju zemlju i koriste je za svoju proizvodnju, to uništava egzistenciju lokalnih ribara i malih seljaka. A troškove za štetu nanesenu prirodi snosimo svi.

Oporezivanje koncerna na mjestu proizvodnje i globalni financijski registar kako bi se spriječili izbjegavanje poreza i pranje novca mogli bi osigurati novac za neophodne javne investicije. Izravna odgovornost koncerna za štete nanesene okolišu bila bi poticaj za ekološki i klimatski prihvatljivu proizvodnju.
Tekstilni radnici u Bangladešu prosvjeduju tražeći minimalnu satnicuTekstilni radnici u Bangladešu prosvjeduju tražeći minimalnu satnicu

Pravedne plaće i pravedna raspodjela

Kada veliki koncerni prijete da će premjestiti svoju tvornicu ili neki proizvodni pogon u drugu zemlju zbog toga jer je radna snaga tamo jeftinija, vlade obično popuštaju. Zahtjevi za plaćama po tarifnom ugovoru, za više sigurnosti na radnom mjestu ili za socijalnim osiguranjem se zanemaruju i zaboravljaju. Niske plaće za pojedince pak znače siromaštvo, a za države gubitak prihoda od poreza. Države onda imaju manje novca za javne investicije u infrastrukturu, obrazovanje i u zdravstveni sustav. Spirala socijalne nejednakosti stalno se kreće prema dolje.

Niske plaće i socijalna nejednakost dugoročno uništavaju tržišta što šteti i gospodarskim subjektima. Jeftina radna snage se, doduše, kratkoročno možda može pozitivno odraziti na prihode jednog poduzeća, no dugoročno će ono izgubiti ako bude pogođeno protestima, štrajkovima i nemirima. Sve dok je radna snaga slabo plaćena i ne može živjeti od svog posla neće nastajati tržišta na kojima će moći plasirati vlastite ili tuđi proizvodi.

Obrazovanje za sve

Bez digitalizacije nema ni obrazovanjaBez digitalizacije nema ni obrazovanja

Svuda na svijetu je obrazovanje karta za socijalni napredak. Razvojnim ciljevima UN-a u okviru Agende 2030 sve zemlje članice UN-a su se obvezale da će do 2030. godine uvesti obrazovanje za sve. I za pojedine zemlje je održivi obrazovni sustav smislen. Samo tako ljudi i zemlje mogu uhvatiti priključak u razvoju digitalne ekonomije, tzv. "Ekonomije 4.0".

Sve više poslova, naime, zahtijeva visoke obrazovne kompetencije. Dobar obrazovni sustav za sve osigurava dugoročno kvalificirane i dobro plaćene poslove, potiče demokraciju i participaciju u društvu. Obsoziale Gerechtigkeitazovanje za sve uz socijalnu jednakost stabilizira društvo i čini ga manje prijemčivim za nasilje i socijalne nemire.

Poticanje ravnopravnosti spolova

I u bogatim i u siromašnim zemljama žene u prosjeku zarađuju manje od muškaraca i rjeđe nego muškarci pripadaju političkim ili ekonomskim elitama. Žene i cijelome svijet u skrbi i njezi obave neplaćenog rada u visini od deset bilijuna američkih dolara godišnje. Ukoliko se ostvarivanje ravnopravnosti nastavi dosadašnjim tempom, bit će potrebno još 217 godina da muškarci i žene budu isto plaćeni.

Možemo li sebi priuštiti da polovica svjetskog stanovništva bude zapostavljena? Studije pokazuju da su žene te koje stavljaju kao prioritet obrazovanje i dobru ishranu za svoju djecu. Bez aktivnog uključivanja žena - kako ekonomski tako i politički - neće biti moguće ukinuti socijalnu nejednakost.

U Hrvatskoj svaki peti stanovnik u riziku od siromaštva

Poslovni.hr/Hina - Za Hrvatsku su karakteristične regionalne nejednakosti, starije i osobe s invaliditetom, nezaposleni i djeca koji gotovo da nemaju šanse izaći iz svijeta siromaštva. Svaki peti stanovnik Hrvatske izložen je riziku od siromaštva te je potrebno da se u resornom ministarstvu pristupi preispitivanju postojećeg modela i ukupnog izdvajanja za socijalnu politiku, rečeno je u utorak na konferenciji o minimalnom dohotku, povodom obilježavanja 20. veljače - Svjetskog dana socijalne pravde. Predsjednik Hrvatske mreže protiv siromaštva (HMPS), organizatora skupa,Nino Žganec upozorio je kako je linija siromaštva relativno niska i za samca iznosi 25.000 kuna godišnje i ne omogućava dostojno preživljavanje. Problem siromaštva u Hrvatskoj je vrlo rasprostranjeni treba nam pametna socijalna politika i mjere koje će doskočiti tom problemu. Smatramo kako je dokidanje siromaštva prvenstveno političko pitanje i da je Hrvatska dosegla određeni stupanja razvoja koji omogućava da se pametnom preraspodjelom javnog novca u Hrvatskoj svakome omogući dostojan život, istaknuo je Žganec.

Po njegovim riječima činjenica je da se vrlo često u javnom diskursu ističe netočan podatak da Hrvatska izdvaja jako puno za socijalnu zaštitu, no stvarnost pokazuje suprotno da se izdvaja daleko ispod prosjeka Europske unije. U javnom diskursu se vrlo često pogrešno ističe kako je to nepotrebna potrošnja, umjesto da se to shvaća kao investicija u ljude i ljudski kapital i da se pametnim programima može spriječiti apsolutno siromaštvo, a onda i pomoći ljudima koji uđu u svijet siromaštva da što prije iz njega izađu.

Nažalost, podaci pokazuju da oni koji uđu u svijet siromaštva gotovo nemoguće ili jako teško izlaze iz njega, rekao je Žganec.

Za Hrvatsku su karakteristične regionalne nejednakosti, starije i osobe s invaliditetom, nezaposleni i djeca koji gotovo da nemaju šanse izaći iz svijeta siromaštva. Imamo veliki disbalans između Zagreba i županija kao što su Požeško-slavonska, Virovitičko-podravska, dok s druge strane imamo Istarsku i Međimursku pri vrhu.

HMPSnastoji utjecati na politiku koja će se boriti protiv siromaštva iniciranjem promjene zakonodavstva, drugačijim politikama i percepcijama prema svijetu siromašnih. Skupom želimo potaknuti da se još jednom preispita model i shema socijalnih naknada koji su u Hrvatskoj po svim parametrima i pokazateljima vrlo neprimjerene i ne omogućavaju dostojno preživljavanje, naglasio je Žganec .

Ustvrdio je kako se forsira pristup da je kriterij društvenog razvoja ekonomski prosperitet. Naravno da je visina BDP-a važan pokazatelj, no što će nam visoki rast, ako nam isto tako raste i siromaštvo i ako su nam socijalni izdaci "zabetonirani" na postojećoj razini daleko ispod prosjeka EU, upitao je Žganec.

Pokazatelj razvijenosti nekog društva trebala bi biti socijalna sigurnost građana odnosno visoko razvijena socijalna svijest u društvu i tu se vodimo primjerima skandinavskih zemaljakoje pokazuju kako se mogu balansirati ekonomski razvoj i socijalna politika, poručio je.

Naglasio je kako kod određivanja socijalnih naknada treba voditi računa da budu dostojne, ali i poticajne za rad radno sposobnom stanovništvu. Trenutno Vlada donosi odluku o visini osnovice za socijalne naknade koja se ne bazira ni na jednom čvrstom pokazatelju, rekao je Žganec dodavši da bi ona trebala ovisiti o rastu ili padu standarda. S postojećom socijalnom politikom stojimo na mjestu, a u nekim aspektima i nazadujemo, upozorio je Žganec.

Državna tajnica Ministarstva za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku Marija Pletikosa rekla je kako je ono uključeno u projekte EMIN 2 (European minimum income network) i želi primjenjivati njegove pozitivne ishode i da se kroz donošenje novog zakona o socijalnoj skrbi razmotri sve mogućnosti i cilj nam je građanima omogućiti bolju budućnost i životne uvjete.

Slažemo se da je osnovica socijalne naknade od 800 kuna premalo, no putem brojnih socijalnih naknada želimo svim sugrađanima omogućiti bolji život u okviru budućnosti. U tijeku je izrada novog zakona o socijalnoj skrbi i razmotrit ćemo mogućnost povećanja socijalnih naknada, rekla je Pletikosa. Upitana o iznosu najviše socijalne naknade Pletikosa je rekla kako one u slučaju kumuliranja za određene skupine zbog starosti, ovisnosti, primjerice jednokratne pomoći u iznimnim slučajevima kao što su elementarne nepogode mogu doći i do 10.000 kuna.

Nacionalni koordinator EMIN Zdenko Babić upozorio je kako je Hrvatska u vrhu europskih zemalja po izloženosti stanovništva riziku siromaštva i oskudijevaju u osnovnim materijalnim dobrima, ne mogu platiti režije i žive u hladnim i vlažnim stanovima, ako ih uopće i imaju.

Kreće lov na neprijavljene radnike i plaćanje 'na crno'

U prosjeku se svake godine u radu na crno zatekne oko 1200 radnika.

(POSLOVNI DNEVNIK) - Država je s 224 inspektora odlučila krenuti u borbu protiv sive ekonomije i rada na crno te onih koji za svoje usluge ne izdaju račun. Njihov zadatak bit će nadzor poslodavaca koji ne prijavljuju radnike. "Vrijeđa se nekakvo dostojanstvo i sigurnost tih radnika, ne uplaćuju im se mirovinski doprinosi što utječe na visinu njihove mirovine poslije", govori ravnatelj Inspektorata rada, Ilija Tadić, piše Dnevnik.hr. S druge strane, poslodavci smatraju da je zakon po pitanju neprijavljivanja radnika prekrut. "U petak navečer poduzetnik mora prijaviti radnike koji će doći raditi u subotu, a u subotu se neki ne pojave na poslu, jer su možda odlučili da neće raditi taj posao", rekao je Anny Brusić iz Hrvatske udruge poslodavaca. U prosjeku se svake godine u radu na crno zatekne oko 1200 radnika. Kazne poslodavcu iznose od 60 do 100 tisuća kuna, a radniku od tri do 50 tisuća kuna. Statistika kaže da Hrvati na crno majstorima plate i 298 milijuna eura na godinu.

Prema istraživanju Ekonomskog instituta, kućni majstori najčešće ne izdaju račune, a u tome ih podržavaju i građani.


16. veljače 2018.

Minimalna plaća u državama članicama EU u 2018. godini

NHS - U 2018. godini 22 od 28 država članica EU ima zakonom određen iznos minimalne plaće. Na Cipru postoji zakonski određena minimalna plaća, ali je limitirana na zanimanja. U ostalih 5 zemalja (Austrija, Danska, Finska, Italija i Švedska) ne postoji zakonski određena minimalna plaća, no u stvarnosti se ona određuje u sektorskim kolektivnim ugovorima. U zemljama EU očita je velika razlika u zakonski određenim iznosima minimalne plaće koji se primjenjuju od 1. siječnja 2018. godine, vidljivo je iz izvještaja o minimalnim plaćama koje je objavila Europska zaklada za poboljšanje životnih i radnih uvjeta (Eurofound).

https://www.eurofound.europa.eu/sites/default/files/ef_publication/field_ef_document/ef18005en.pdf

Priopćenje Agencije za zaštitu osobnih podataka

Nastavno na povećan broj upita i zahtjeva upućenih Agenciji za zaštitu osobnih podataka te drugim institucijama i organizacijama u Republici Hrvatskoj, a koji se odnose isključivo na novu europsku regulativu, konkretno, u kontekstu provođenja seminara/edukacija u kojima se između ostalog cjelokupnoj javnosti nude certifikati, međunarodne licence i slično, u nastavku Vam kao jedino neovisno nadzorno tijelo za provedbu Opće uredbe na teritoriju Republike Hrvatske dostavljamo informacije kako slijedi: Opća uredba o zaštiti podataka (GDPR) ne propisuje obvezu stjecanja/dodjeljivanja certifikata za obavljanje poslova, obveza i zadaća Službenika za zaštitu osobnih podataka (Odjeljak 4. Opće uredbe).

Poslovi, zadaće kao i kriteriji za imenovanje Službenika za zaštitu osobnih podataka jasno su definirani odredbama Opće uredbe, pri čemu ističemo kako je ulaganje u usavršavanje službenika i jačanje i nadogradnju njihovih stručnih znanja itekako potrebno, no kao nadležno tijelo apeliramo na cjelokupnu javnost kako je pozivanje pojedinih poslovnih subjekata koji pružaju uslugu stjecanja međunarodnih certifikata, licenci, uvjerenja i slično, u suprotnosti s odredbama Opće uredbe o zaštiti podataka.

Što se konkretno tiče pokretanja mehanizma certificiranja, isti je jasno propisan u odredbama Opće uredbe o zaštiti podataka (čl. 42. i 43.) iz kojih proizlazi da se certifikati dodjeljuju voditeljima i izvršiteljima obrade, a nikako Službenicima za zaštitu podataka. Države članice osiguravaju da certifikacijska tijela, ukoliko ona provode certifikaciju, akreditira samostalno ili zajednički nadzorno tijelo (u konkretnom slučaju AZOP) ili nacionalno akreditacijsko tijelo imenovano u skladu s dodatnim zahtjevima iz uredbom (EZ) br. 765/2008 u skladu s EN-ISO/IEC 17065/2012 i dodatnim zahtjevima određenim od strane nacionalnog nadzornog tijela.

Unatoč najvećem rastu, zaposlenost u Hrvatskoj najniža u EU

Autor: Lider/Hina - Sve zemlje članice EU-a bilježe gospodarski rastkoji povećava stopu zaposlenosti i smanjuje nezaposlenost, a Hrvatska je u trećem tromjesečju imala najveći rast stope zaposlenosti za 1,4 posto u odnosu na prethodno tromjesječje, pokazuje izvješće o zapošljavanju i socijalnim kretanjima u EU-a, koje je u ponedjeljak objavila Komisija. Stopa zaposlenosti u trećem tromjesječju 2017. u odnosu na prethodno tromjesečje rasla je u svim članicama osim u Poljskoj i Litvi. Najviši rast imala je Hrvatska, 1,4 posto i Estonija, 1,1 posto. Na godišnjoj razini, od trećeg tromjesečja 2016. do trećeg tromjesečja 2017. stopa zaposlenosti najviše je porasla u Rumunjskoj5,2 posto, Malti5 posto, Cipru3,4 posto iHrvatskoj, 3,2 posto.

Međutim, Hrvatska i dalje ima jednu od najnižih stopa zaposlenosti u EU-u, samo Italija i Grčka imaju nižestope. Stopa zaposlenosti u Hrvatskoju trećem tromjesečju prošle godine bila je 64 posto, u Italiji 63 posto, a u Grčkoj 58 posto. Uvjerljivo najvišu stopu zaposlenosti imala je Švedska, 82 posto. Prosječna stopa zaposlenosti u EU28 bila je 72 posto, a u eurozoni 71 posto. Hrvatska vlada zacrtala je cilj podići stopu zaposlenosti do kraja svog mandata na 68 posto. Na razini EU-a cilj je povećati stopuzaposlenosti na 75 posto do kraja 2020. godine.

Stopa nezaposlenosti u EU i u eurozoni, koja je počela padati u polovicom 2013. nastavlja i dalje padati. Prošle je godine pala na 7,3 posto na razini EU-a i na 8,7 posto u eurozoni.

U prosincu prošle godine nezaposlenost u Hrvatskoj bila je 10 posto, a godinu dana ranije, 12,5 posto. Stopa nezaposlenosti mladih u Hrvatskoj u prosincu 2017. iznosila je 24,5 posto, za 5,9 posto manje nego godinu dana ranije.

U većini zemalja članica pala je stopa dugotrajno nezaposlenih (onih koji su bez posla godinu dana ili više). U Hrvatskoj je stopa dugotrajno nezaposlenih bila 3,9 posto u trećem tromjesečju 2016. a godinu dana poslije pala je za 1,5 posto, većim dijelom zbog pada stope jako dugo nezaposlenih (onih koji su nezaposleni najmanje dvije godine).

U gotovo svim zemljama članicama porastao je bruto raspoloživi dohodak kućanstava, ali je u nekoliko država – Hrvatskoj, Grčkoj, Italiji, Portugalu, Španjolskoj i Nizozemskoj i dalje ispod razine iz pretkrizne 2008. godine.

U trećem tromjesečju 2017. godine produktivnost rada u EU nastavila je skroman rast na godišnjoj razini u većini država, a najveći rast zabilježen je u Latviji, Litvi, Poljskoj i Rumunjskoj (tri ili više posto), što održava rast BDP-a i rast zaposlenosti. U Hrvatskoj je produktivnost stagnirala i ne održava rast BDP-a i rast stope zaposlenosti.

“Rast se vratio u Europu. Zapošljavanje u EU-u dostiglo je najvišu razinu ikad: posao ima više od 236 milijuna ljudi. Nezaposlenost je u stalnom padu. Trebali bismo na najbolji način iskoristiti ovaj pozitivni gospodarski zalet i ostvariti nova, djelotvornija prava građana koja smo zacrtali u Europskom stupu socijalnih prava: pravedne radne uvjete, jednak pristup tržištu rada i adekvatnu socijalnu zaštitu. Sada je vrijeme da osiguramo da svi građani i radnici ostvare koristi od ovih pozitivnih kretanja na tržištu rada”, izjavila je Marianne Thyssen, povjerenica za zapošljavanje i socijalna pitanja.

Tromjesečno izvješće o zapošljavanju i socijalnim kretanjima u Europi sadržava pregled najnovijih kretanja na tržištu rada i socijalnih kretanja u EU-u. Fokus je na kratkoročnim promjenama BDP-a i trendovima u pogledu zaposlenosti.

U studenome prošle godine Europski parlament, Vijeće i Komisija proglasili su Europski stup socijalnih prava u kojem je utvrđeno 20 ključnih načela i prava u cilju potpore pravednim i funkcionalnim tržištima rada i sustavima socijalne skrbi.


12. veljače 2018.

Jedni u kupe, drugi u špade: pojma nemamo koliko je zaposlenih u državi

METODE IZRAČUNA
Piše: Frenki Laušić

Broj zaposlenih u 2017. rastao je po dvije metode izračuna – po Anketi o radnoj snazi koju koristi EU (za prva tri kvartala), te po broju osiguranika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje.

(SLOBODNA DALMACIJA) - No, taj broj je pao prema podacima Državnog zavoda za statistiku, koji koristi informativni sustav Porezne uprave, odnosno obrazac JOPPD-a. Anketa o radnoj snazi koju provodi također DZS pokazala je kako je u trećem tromjesečju prošle godine bilo zaposleno 1,68 milijuna zaposlenih, što je 54 tisuće osoba više nego u istom razdoblju godinu prije. Potrebno je kazati kako definicija zaposlenosti po ovoj metodi govori da je netko bio zaposlen ako je radio dva sata tjedno, što znači da Anketa obuhvaća i dobar dio sive ekonomije, odnosno radnika koji rade bez ugovora i "na crno", u povremenim, prekarnim zanimanjima.

Podaci HZMO-a su na kraju prosinca 2017. pokazali brojku 1.473.039, što je 35 tisuća više nego 31. prosinca 2016., a ti se podaci odnose na broj osiguranih osoba putem HZMO-a.

Konačno, prema podacima DZS-a za 31. prosinca 2017., ukupan broj zaposlenih je iznosio 1.345.382 radnika, što je za 15 tisuća manje nego na isti dan 2016., a te se informacije većinom odnose na radnike koji su imali neku vrstu ugovora o radu i bili isplaćivani preko računa i na to plaćali poreze.

No, moramo kazati kako DZS naknadno korigira broj zaposlenih, i to većinom "naviše", pa je moguće da će broj zaposlenih stagnirati ili čak biti nešto viši u odnosu na 2016., iako je, naravno, moguće da i ta "osvježena računica" pokaže pad broja zaposlenih. I dok je sasvim jasna razlika između podataka iz Ankete o radnoj snazi i informacija DZS-a, još uvijek je donekle zbunjujući takav jaz između DZS-a i HZMO-a. Naime, DZS pod zaposlene u pravnim osobama brojisveosobe koje su zasnovale radni odnos s poslodavcem temeljen na ugovoru o radu, a HZMO, s druge strane, evidentira "radnike kod pravnih osoba", pod koje, uz zaposlene na ugovor o radu, ulaze i sve druge kategorije koje su obveznici plaćanja doprinosa za mirovinsko osiguranje, primjerice osobe na stručnom osposobljavanju, samostalni uplatitelji doprinosa i zapošljavanja izvan RH.

Ipak, razlika od 132 tisuće zaposlenih (HZMO i DZS) je prevelika, pogotovo ako se zna da je do prije dvije godine ta razlika redovno iznosila između 20 i 30 tisuća ljudi. Jedan od razloga mogao bi biti taj što građani koji su otišli raditi u inozemstvo nastavljaju plaćati mirovinsko osiguranje u Hrvatskoj, kao što to radi i dio građana koji su ostali u RH. Uglavnom, zaključak koji je moguće izvesti jest da od 2009. pada, a u 2017. je možda došlo do zaustavljanja pada (ovisi što će pokazati naknadno korigirani podaci DZS-a) broj zaposlenih koji imaju ugovor o radu, a od 2014. je počeo kontinuirano rasti broj osiguranika i broj radnika koji rade na crno.

Analitičari RBA-e su, pritom, računali kretanje zaposlenosti u 2017. prema prosječnom broju zaposlenih u toj godini, pa je tako prosječan broj zaposlenih pri DZS-u na razini cijele 2017. iznosio 1,366 milijuna i bio je za 24 tisuće niži u odnosu na prosjek 2016., dok je HZMO u 2017. imao prosječno 1,488 milijuna osiguranika, što je porast od 27 tisuća u odnosu na prosjek 2016.

Prosječan broj zaposlenih kod DZS-a se tako (unatoč promjeni metodologije od siječnja 2015. koja je povećala broj zaposlenih, a otkad se koriste JOPPD obrasci Porezne uprave) nalazi na iznimno niskim povijesnim razinama, dok je prosječan broj zaposlenih kod HZMO-a na najvišoj razini u posljednjih sedam godina. Iako statistika o broju nezaposlenih i stopi zaposlenosti ukazuje na kontinuirano poboljšanje u ovim kategorijama, slabosti tržišta rada, ističu analitičari RBA-e, ogledaju se u smanjenju broja zaposlenih osoba te nižem broju aktivnog stanovništva.

Naime, prema DZS-u, aktivnog stanovništva je krajem prosinca 2017. bilo za 64 tisuće manje u odnosu na 2016., a zaposlenih je bilo manje za 15 tisuća. Ta "nepodudarnost" dijelom se može pripisati umirovljenju ili nekim drugi administrativnim razlozima, ali dobar dio te razlike je onaj dio ljudi koji je otišao iz Hrvatske.

KOLUMNA Gospodarski oporavak ne uklanja nezadovoljstvo ljudi

IZA POZORNICE BRANKA PODGORNIKA
Autor: Branko Podgornik

(Novilist.hr) - Iako je nezaposlenost posvuda niža, a broj zaposlenih navodno sve viši, svaki peti ili šesti »zaposlenik« u EU-u radi povremeno i nepuno radno vrijeme. Samo u Njemačkoj, već sedam milijuna radnika pripada toj skupini. Njihova prosječna primanja iznose oko 480 eura, čime ne mogu podmiriti ni mjesečne režije. A ubrajaju se u zaposlene. Kao da je time riješeno pitanje njihove egzistencije. Mnogi su političari očekivali da će gospodarski oporavak zaustaviti rast tzv. populizma. Bila su to pogrešna očekivanja. Podaci pokazuju da je potpora birača populističkim i ekstremističkim strankama na Zapadu od 2010. do 2017. skočila sa 7 na 35 posto. Taj se trend nastavio unatoč tome što članice Europske unije, pa i Hrvatska, već tri godine ekonomski napreduju. U posljednjem tromjesečju prošle godine gospodarstvo u EU-u poraslo je 2,6 posto, najviše u deset godina. Smanjuju se proračunski deficiti, javni dugovi i nezaposlenost. Ali ljudi su nezadovoljniji, društva podijeljena, a članice Unije sve se više razilaze.

Valja stalno ponavljati: problem je u tome što većina ljudi gospodarski napredak ne osjeća. Naprotiv, osjećaju se nesigurnijima i zanemarenima. Evo jednog primjera. Iako je nezaposlenost posvuda niža, a broj zaposlenih navodno sve viši, svaki peti ili šesti »zaposlenik« u EU-u radi povremeno i nepuno radno vrijeme. Samo u Njemačkoj, već sedam milijuna radnika pripada toj skupini. Njihova prosječna primanja iznose oko 480 eura, čime ne mogu podmiriti ni mjesečne režije. A ubrajaju se u zaposlene. Kao da je time riješeno pitanje njihove egzistencije.

Političari zaboravljaju da je njihova politika stezanja remena građanima, uz reforme tržišta rada, većinu ljudi učinila siromašnijom i nesigurnijom nego prije. Rezultat tih reformi su rastuće imovinske nejednakosti te rastakanje društvene kohezije. O tome je slikovito progovorila i predsjednica njemačke Ljevice, Sahra Wagenknecht, kad se naljutila na šefa njemačkog SPD-a Schultza, kancelarku Merkel i francuskog predsjednika Macrona – podsjećajući da oni Europu žele pretvoriti u »sjedinjenje države«, dok istodobno »razjedinjuju« građane. Prema njezinim riječima, novac se gomila na računima manjine, dok se državne službe i životni standard građana urušavaju. »Prošle su godine čak 323 milijarde eura podijeljene dioničarima u europskim zemljama, a istodobno je siromaštvo u EU-u na najvišoj zabilježenoj razini. Mnogi mladi ljudi suočavaju se sa životom koji im ne nudi nikakve šanse, obrazovni sustav više ne funkcionira, javne institucije propadaju, bolnice nemaju dovoljno opreme, a na države se vrši pritisak da izvode privatizacije i kresanje socijalnih izdataka«, rekla je Wagenknecht. Tvrdi da je sve to rezultat politike Schulza, Merkel i Macrona, politike koja »izaziva nacionalizam« i »rastakanje Europe«.

Čini se da je šefica Ljevice opisala stanje ne samo u Njemačkoj, nego i Hrvatskoj. Nema sumnje da tradicionalni socijaldemokrati i narodnjaci – koji su zaokupljeni pitanjem kako napraviti usluge poslovnom sektoru – Saru Wagenknecht smatraju populisticom. Oni ne vide da ništa više nije isto kao prije krize iz 2008., unatoč ponovnom zamahu ekonomije. Ne žele vidjeti da gospodarstvo i sustav, koje su sami desetljećima stvarali, više ne funkcioniraju u korist većine građana i da je potreban remont. Stoga golem rast populizma nikoga ne treba iznenađivati.

Sigurnija voda za piće za sve Europljane

Europska komisija - Priopćenje za tisak
Bruxelles, 1. veljače 2018.

Revidiranim europskim zakonodavstvom koje je danas predložila Europska komisija poboljšat će se kvaliteta vode za piće i pristup toj vodi te će se bolje informirati građane. Pravo pristupa kvalitetnim osnovnim uslugama, uključujući vodu, jedno je od načela europskog stupa socijalnih prava, koji su jednoglasno prihvatili šefovi država ili vlada na sastanku na vrhu u Göteborgu. Današnjim se zakonodavnim prijedlogom nastoji zajamčiti to pravo i tako odgovoriti na prvu uspješnu europsku građansku inicijativu, „Right2Water”, kojom je prikupljeno 1,6 milijuna potpisa podrške poboljšanju pristupa sigurnoj vodi za piće za sve Europljane. Usto, tim se prijedlogom nastoji osnažiti potrošače osiguravajući da im dobavljači vode daju jasnije informacije o potrošnji vode, strukturi troškova te cijeni po litri kako bi mogli uspoređivati s cijenom flaširane vode. Time će se doprinijeti ostvarenju ciljeva zaštite okoliša, koji uključuju smanjenje uporabe plastike i ograničavanje ugljičnog otiska EU-a, te ostvarenju ciljeva održivog razvoja.

Prvi potpredsjednik Frans Timmermans izjavio je:„Građani su se jasno i glasno izrazili putem europske građanske inicijative pozivajući na poduzimanje mjera za zajamčen pristup sigurnoj vodi za piće. Poslušali smo ih i poštovali njihovu odluku te proveli detaljnu analizu postojećeg zakonodavstva. Danas stoga predlažemo modernizaciju prava EU-a poboljšanjem kvalitete vode za piće te povećanjem pristupa građana gdje je to najvažnije. Zajedno možemo i moramo zaštititi zdravlje i sigurnost naših građana.”

Potpredsjednik Jyrki Katainen, nadležan za zapošljavanje, rast, ulaganja i konkurentnost, rekao je: „Ovim se prijedlogom olakšava prijelaz na kružno gospodarstvo pomažući državama članicama da upravljaju vodom za piće na resursno učinkovit način. Time se podrazumijeva smanjenje potrošnje energije i nepotrebnog gubitka vode. Zahvaljujući povećanoj transparentnosti time će se osnažiti i potrošači te će ih se potaknuti na održivije odluke, primjerice na uporabu vode iz slavine.”

Većina ljudi koji žive u EU-u ima vrlo dobar pristup kvalitetnoj vodi za piće. Za to je zaslužno zakonodavstvo EU-a koje štiti Europljane osiguravanjem pristupa kvalitetnoj vodi za piće. Komisija želi osigurati da se ta kvaliteta dugoročno očuva. Pravila čije ažuriranje Komisija danas predlažepoboljšat će kvalitetu i sigurnost vodedodavanjem novih tvari i tvari u nastajanju popisu kriterija za određivanje sigurnosti vode (poput legionele i klorata). Ti se dodaci temelje na najnovijim znanstvenim saznanjima i preporukama Svjetske zdravstvene organizacije.

Novim će se pravilima od država članica zahtijevati da poboljšaju pristup za sve ljude, posebice za ranjive i marginalizirane skupine, koje trenutačno imaju otežan pristup vodi za piće. To u praksi znači uspostavu opreme za pristup vodi za piće u javnim prostorima, pokretanje kampanja za informiranje građana o kvaliteti njihove vode te poticanje uprava i javnih zgrada da osiguraju pristup vodi za piće.

Druga važna promjena u zakonodavstvu omogućit će lagan, jednostavan te internetski pristup informacijama o kvaliteti vode za piće i opskrbi njome u životnom prostoru, čime će se potaknuti povjerenje u vodu iz slavine. Novim bi se mjerama prema procjenama smanjili mogući zdravstveni rizici povezani s vodom za piće s 4% na manje od 1%.

Manja potrošnja flaširane vode može osim toga pomoći kućanstvima u Europi uštedjeti više od 600 milijuna EUR godišnje. Zahvaljujući većem povjerenju u vodu iz slavine građani mogu pridonijeti i smanjenju plastičnog otpada koji dolazi od flaširane vode, uključujući morski otpad. Plastične boce jedan su od najčešćih plastičnih predmeta za jednokratnu uporabu koji se mogu naći na europskim plažama. Ažuriranjem Direktive o vodi za piće Komisija poduzima važan zakonodavni korak prema provedbi strategije EU-a za plastiku, koja je predstavljena 16. siječnja 2018.

Boljim upravljanjem država članica vodom za piće izbjegnut će se nepotrebni gubitci vode i doprinijet će se smanjenju otiska CO2. Prijedlogom će se stoga dati znatan doprinos dostizanju ciljeva održivog razvoja za 2030. (6. cilj) i ciljeva Pariškog sporazuma o klimatskim promjenama. Novim pristupom sigurnosti temeljenim na procjeni rizika pomoći će se preciznijem provođenju sigurnosnih provjera ako su rizici veći. Komisija će istodobno ubrzati rad na normizaciji kako bi se osiguralo da građevni proizvodi (npr. cjevovodi i spremnici) u vodnom sektoru diljem unutarnjeg tržišta EU-a ne onečišćuju vodu za piće.

Kontekst

Većina ljudi koji žive u EU-u već ima vrlo dobar pristup kvalitetnoj vodi za piće, posebice u usporedbi s nekim drugim regijama u svijetu, djelomično zahvaljujući tomu što u EU-u više od 30 godina postoji zakonodavstvo o kvaliteti vode za piće. Tom se politikom jamči da se voda namijenjena ljudskoj potrošnji može sigurno piti, čime se štiti zdravlje građana. Najvažniji su stupovi te politike sljedeći:

osigurati da se kvaliteta vode za piće nadzire standardima koji se temelje na najnovijim znanstvenim dokazima
osigurati učinkovito i djelotvorno praćenje, procjenu i provedbu kvalitete vode za piće
potrošačima pružiti primjerene, pravodobne i odgovarajuće informacije.

Revizija Direktive 98/83/EZ o vodi za piće uključena je u Program rada Komisije za 2017. kao izravan odgovor na europsku građansku inicijativu „Right2Water”. Prijedlog slijedi evaluaciju Direktive o vodi za piće u okviru programa REFIT te je popraćen procjenom učinka i preporukama Svjetske zdravstvene organizacije.


08. veljače 2018.

Sigurnija voda za piće za sve Europljane

Europska komisija - Priopćenje za tisak
Bruxelles, 1. veljače 2018.

Revidiranim europskim zakonodavstvom koje je danas predložila Europska komisija poboljšat će se kvaliteta vode za piće i pristup toj vodi te će se bolje informirati građane.

Pravo pristupa kvalitetnim osnovnim uslugama, uključujući vodu, jedno je od načela europskog stupa socijalnih prava, koji su jednoglasno prihvatili šefovi država ili vlada na sastanku na vrhu u Göteborgu. Današnjim se zakonodavnim prijedlogom nastoji zajamčiti to pravo i tako odgovoriti na prvu uspješnu europsku građansku inicijativu, „Right2Water”, kojom je prikupljeno 1,6 milijuna potpisa podrške poboljšanju pristupa sigurnoj vodi za piće za sve Europljane. Usto, tim se prijedlogom nastoji osnažiti potrošače osiguravajući da im dobavljači vode daju jasnije informacije o potrošnji vode, strukturi troškova te cijeni po litri kako bi mogli uspoređivati s cijenom flaširane vode. Time će se doprinijeti ostvarenju ciljeva zaštite okoliša, koji uključuju smanjenje uporabe plastike i ograničavanje ugljičnog otiska EU-a, te ostvarenju ciljeva održivog razvoja.

Prvi potpredsjednik Frans Timmermans izjavio je:„Građani su se jasno i glasno izrazili putem europske građanske inicijative pozivajući na poduzimanje mjera za zajamčen pristup sigurnoj vodi za piće. Poslušali smo ih i poštovali njihovu odluku te proveli detaljnu analizu postojećeg zakonodavstva. Danas stoga predlažemo modernizaciju prava EU-a poboljšanjem kvalitete vode za piće te povećanjem pristupa građana gdje je to najvažnije. Zajedno možemo i moramo zaštititi zdravlje i sigurnost naših građana.”

Potpredsjednik Jyrki Katainen, nadležan za zapošljavanje, rast, ulaganja i konkurentnost, rekao je: „Ovim se prijedlogom olakšava prijelaz na kružno gospodarstvo pomažući državama članicama da upravljaju vodom za piće na resursno učinkovit način. Time se podrazumijeva smanjenje potrošnje energije i nepotrebnog gubitka vode. Zahvaljujući povećanoj transparentnosti time će se osnažiti i potrošači te će ih se potaknuti na održivije odluke, primjerice na uporabu vode iz slavine.”

Većina ljudi koji žive u EU-u ima vrlo dobar pristup kvalitetnoj vodi za piće. Za to je zaslužno zakonodavstvo EU-a koje štiti Europljane osiguravanjem pristupa kvalitetnoj vodi za piće. Komisija želi osigurati da se ta kvaliteta dugoročno očuva. Pravila čije ažuriranje Komisija danas predlažepoboljšat će kvalitetu i sigurnost vodedodavanjem novih tvari i tvari u nastajanju popisu kriterija za određivanje sigurnosti vode (poput legionele i klorata). Ti se dodaci temelje na najnovijim znanstvenim saznanjima i preporukama Svjetske zdravstvene organizacije.

Novim će se pravilima od država članica zahtijevati da poboljšaju pristup za sve ljude, posebice za ranjive i marginalizirane skupine, koje trenutačno imaju otežan pristup vodi za piće. To u praksi znači uspostavu opreme za pristup vodi za piće u javnim prostorima, pokretanje kampanja za informiranje građana o kvaliteti njihove vode te poticanje uprava i javnih zgrada da osiguraju pristup vodi za piće.

Druga važna promjena u zakonodavstvu omogućit će lagan, jednostavan te internetski pristup informacijama o kvaliteti vode za piće i opskrbi njome u životnom prostoru, čime će se potaknuti povjerenje u vodu iz slavine. Novim bi se mjerama prema procjenama smanjili mogući zdravstveni rizici povezani s vodom za piće s 4% na manje od 1%.

Manja potrošnja flaširane vode može osim toga pomoći kućanstvima u Europi uštedjeti više od 600 milijuna EUR godišnje. Zahvaljujući većem povjerenju u vodu iz slavine građani mogu pridonijeti i smanjenju plastičnog otpada koji dolazi od flaširane vode, uključujući morski otpad. Plastične boce jedan su od najčešćih plastičnih predmeta za jednokratnu uporabu koji se mogu naći na europskim plažama. Ažuriranjem Direktive o vodi za piće Komisija poduzima važan zakonodavni korak prema provedbi strategije EU-a za plastiku, koja je predstavljena 16. siječnja 2018.

Boljim upravljanjem država članica vodom za piće izbjegnut će se nepotrebni gubitci vode i doprinijet će se smanjenju otiska CO2. Prijedlogom će se stoga dati znatan doprinos dostizanju ciljeva održivog razvoja za 2030. (6. cilj) i ciljeva Pariškog sporazuma o klimatskim promjenama. Novim pristupom sigurnosti temeljenim na procjeni rizika pomoći će se preciznijem provođenju sigurnosnih provjera ako su rizici veći. Komisija će istodobno ubrzati rad na normizaciji kako bi se osiguralo da građevni proizvodi (npr. cjevovodi i spremnici) u vodnom sektoru diljem unutarnjeg tržišta EU-a ne onečišćuju vodu za piće.

Kontekst

Većina ljudi koji žive u EU-u već ima vrlo dobar pristup kvalitetnoj vodi za piće, posebice u usporedbi s nekim drugim regijama u svijetu, djelomično zahvaljujući tomu što u EU-u više od 30 godina postoji zakonodavstvo o kvaliteti vode za piće. Tom se politikom jamči da se voda namijenjena ljudskoj potrošnji može sigurno piti, čime se štiti zdravlje građana. Najvažniji su stupovi te politike sljedeći:

 

Revizija Direktive 98/83/EZ o vodi za piće uključena je u Program rada Komisije za 2017. kao izravan odgovor na europsku građansku inicijativu „Right2Water”. Prijedlog slijedi evaluaciju Direktive o vodi za piće u okviru programa REFIT te je popraćen procjenom učinka i preporukama Svjetske zdravstvene organizacije.

Island poslodavce globama kažnjava za rodno uvjetovane razlike u plaćama

VELIKE KAZNE

(Novlist.hr) Za jednak rad mora biti zajamčena jednaka plaća i u borbi za postizanje tog cilja Island je prva država koja je zakonom i pod prijetnjom novčanih kazni obvezala poslodavce da takvu jednakost i dokažu. Od siječnja 2019. tvrtke na Islandu morat će redovito dokumentacijom dokazivati da nema rodne nejednakosti u isplati plaća. Najveća banka Landsbankinn, nacionalizirana u 2008., tijekom financijskog sloma, već je počela primjenjivati taj zakon. Elisabet Bjornsdottir (34), koja je u ministarstvu financija zadužena za bankarski odjel, kaže da osobno nikada nije doživjela bio kakav oblik diskriminacije u odnosu na muške kolege. Poznato je da je Island već sada u skupini zemalja u kojima je najmanje rodne nejednakosti. Međutim, kaže Bjornsdottir, »upravo je to jedan od temeljnih razloga zašto nam je potreban taj zakon, jer to je nešto što ne upada odmah u oči. Možda vam se čini da je tako... no doista je to teško dokazati«.

 

Na Islandu je od 1961. godine zakonom zajamčena jednaka plaća za muškarce i žene, no novi zakon donosi kopernikanski obrat jer nisu zaposlenici ti koji moraju dokazivati da postoji rodna diskriminacija, već poduzeća moraju dokazati da je razlika, ako ona postoji, opravdana drugim, a ne rodnim razlozima.

 

U praksi to znači da će poslodavci procjenjivati u redovitim razmacima zahtjeve za pojedino radno mjesto i sposobnost svakog zaposlenika da te zahtjeve ispunjava. Taj proces mora biti dokumentiran objektivnim kriterijima i proveden transparentno.

 

Ocjenjivat će se dob zaposlenika, stupanj obrazovanja i osposobljenosti, iskustvo i dodana vrijednost koju zaposlenik ili zaposlenica unosi u posao.

 

Ako tvrtka postupa sukladno zakonu, profesionalni kontrolor (to mogu biti konzultantski uredi) izdaju certifikat na rok od tri godine.

Landsbankinn će potrošiti 120.000 eura da se uskladi sa zakonom, a Baldur Jonsson, koji je u banci zadužen za ljudske resurse, ocjenjuje da su zakonske kazne ispravni put za stvarno premošćenje jaza u plaćama.

U proteklih devet godina Island je prema indeksu Svjetskog gospodarskog foruma bio među zemljama s najvećom jednakošću između muškaraca i žena. Međutim, čak i na Islandu, prema nacionalnim statistikama, razlika u plaćama iznosi 16,1 posto, što je europski prosjek prema podacima Eurostata.

Reforma će obuhvatiti oko 180 islandskih poduzeća i 147.000 zaposlenika na tom otoku s 347.000 stanovnika.

Poslodavci koji budu kršili zakon, bit će prijavljeni Agenciji za rodnu jednakost i novčano kažnjeni globom do 400 eura na dan. U ime transparentnosti javno će se objavljivati njihova imena.

Manjim tvrtkama dat će se rok do 31. prosinca 2021., da se usklade sa zakonom. Međutim, sva ministarstva, javne ustanove i tvrtke s više od 250 zaposlenika morat će se uskladiti do 31. prosinca 2018.

Svjetska banka: Bogatstvo Hrvatske po glavi stanovnika 147.545 dolara, najveći rast u BiH

Autor: Lider/Hina  - Hrvatska, s bogatstvom po glavi stanovnika od 147.545 dolara, nalazi se na 28. mjestu u regiji zemalja Europe i središnje Azije, pokazuje izvješće Svjetske banke “Promjene bogatstva nacija 2018”. Temeljem podataka za 2014. godinu, zemlje regije Europe i središnje Azije imale su udio u svjetskom bogatstvu od 27 posto, pri čemu su najveći dio bogatstva u regiji držale zemlje zapadne Europe, dok se Hrvatska našla ispod prosjeka te regije, stoji u novom izvješću Svjetske banke. Hrvatska se, s bogatstvom po glavi stanovnika od 147.545 dolara, našla na 28. mjestu, što je ispod prosjeka regije, koji iznosi 368.233 dolara. Primjerice, mjesto iznad Hrvatske se nalazi Poljska, s iznosom od 154.932 dolara, dok je Slovenija na 16. poziciji, s iznosom od 351.776 dolara.

Zapadnoeuropske zemlje u 2014. godini držale su 83 posto regionalnog bogatstva – Njemačka 19 posto, Francuska 14 posto, Velika Britanija 13, Ruska Federacija 9, dok je preostalih 8 posto bilo je u rukama istočnoeuropskih i srednjoazijskih zemalja.

Velike razlike

Pritom je bogatstvo po glavi stanovnika značajno variralo u toj regiji. Naime, Norveška, Švicarska i Luksemburg imale su bogatstvo od više od milijun dolara po građaninu, i ustvari su njihovi građani bili među najbogatijima u svijetu, dok je u većini preostalih zemalja OECD-a s visokim dohotkom bogatstvo po glavi stanovnika iznosilo između 600 i 900 tisuća dolara. S druge strane, značajan broj istočnoeuropskih i zemalja središnje Azije, njih 13, imalo je bogatstvo ispod 100 tisuća dolara po osobi.

Kako pokazuje izvješće, globalno bogatstvo znatno je poraslo tijekom protekla dva desetljeća, no gledano po glavi stanovnika se smanjilo ili stagniralo u više od dvadesetak zemalja u različitim prihodovnim razredima.

Izvješće je pokazalo da je globalno bogatstvo poraslo za oko 66 posto, sa 690 tisuća milijardi dolara na 1.443 tisuća milijardi dolara. Međutim, nejednakost je bila značajna, budući da je bogatstvo po glavi stanovnika u zemljama OECD-a s visokim prihodima bilo 52 puta veće nego u zemljama s niskim prihodima.

Smanjenje bogatstva po stanovniku zabilježeno je u nekoliko velikih zemalja s niskim prihodima, u nekim bliskoistočnim zemljama bogatih ugljikom te nekoliko zemalja OECD-a s visokim prihodima pogođenih financijskom krizom 2009. godine.

Promjena bogatstva između 1995. i 2014. bila je poprilično raznolika, pri čemu su neke zemlje pokazale veliki napredak, dok su druge izgubile ‘tlo pod nogama’, osobito nakon financijske krize 2009. godine.

Različite okolnosti

Različiti su razlozi zbog kojeg je bogatstvo po stanovniku stagniralo ili se smanjilo u pojedinim zemljama. Primjerice, u Grčkoj, Portugalu i Španjolskoj ono se smanjilo nakon financijske krize u 2010. godini, usred rasta vanjskog duga tih zemalja te stagnacije ili pada ljudskog kapitala.

U Ukrajini, ukupno bogatstvo palo je za 10 posto, no gubitak broja stanovnika od 12 posto rezultiralo je rastom bogatstva po stanovniku od dva posto. U Turskoj, primjerice, bogatstvo po stanovniku je stagniralo, povećavši se samo dva posto između 1995. i 2014. godine. Kako se navodi u izvješću, to je rezultat postupnog povećanja tereta inozemnog duga, pada razine prirodnog kapitala, koji predstavlja velik udio bogatstva, kao i malih dobitaka kada je u pitanju druga imovina.

U drugim zemljama, ukupno bogatstvo te ono po glavi stanovnika se povećalo. Pritom, smanjenje populacije pridonijelo je povećanju bogatstva po stanovniku u značajnom rasponu zemalja Europe i središnje Azije, kao što su Armenija, Gruzija, Moldavija, Bosna i Hercegovina, Bugarska, Bjelorusija, Albanija, Rumunjska, Latvija, Litva, Ruska Federacija, Poljska, Estonija, Mađarska, Njemačka, a tu se nalazi i Hrvatska.

Najveći rast bogatstva u BiH

Pritom, najveći rast bogatstva po stanovniku, od 274 posto, imala je Bosna i Hercegovina, prvenstveno zbog vrlo brzog rasta ljudskog kapitala, a uslijed oporavka od regionalnih sukoba od bazne godine istraživanja, 1995. godine. Od 43 zemlje regije Europe i središnje Azije, BiH se našla na 41. mjestu, s ukupnim bogatstvom po glavi stanovnika od 40.486 dolara, a slabije plasirani od nje bile su samo Moldavija i Kirgistan.

Izvješće “Promjene bogatstva nacija 2018” prati bogatstvo 141 zemlje između 1995. i 2014. godine objedinjavanjem podataka o prirodnom kapitalu, poput šuma i minerala, ljudskom kapitalu, to jest zaradi tijekom životnog vijeka osobe, zatim proizvodnom kapitalu, poput zgrada, infrastrukture i sl., te neto inozemnoj imovini.

“Izgradnjom i njegovanjem ljudskog i prirodnog kapitala, zemlje širom svijeta mogu povećati bogatstvo i jačati. Svjetska banka ubrzava svoje napore kako bi pomogla zemljama da ulažu više, a i učinkovitije, u svoje ljude”, izjavio je predsjednik Svjetske banke Jim Yong Kim. “Ne može postojati održiv i pouzdan razvoj ako ljudski kapital ne smatramo najvećom komponentom bogatstva naroda”, poručio je.


01. veljače 2018.

Europsko istraživanje o kvaliteti života 2016.

Europska zaklada za poboljšanje životnih i radnih uvjeta

Uvod

Europsko istraživanje o kvaliteti života (EQLS) mjerodavan je alat za praćenje i analizu kvalitete života u EU-u. Istraživanje je provedeno 2003., 2007., 2011. i 2016. i u okviru njega dokumentirani su životni uvjeti i socijalna situacija europskih građana. Uključuje subjektivne i objektivne pokazatelje: iskazane stavove i preferencije te resurse i iskustva.

Pristupom Eurofounda prepoznaje se da je „kvaliteta života”širok pojam koji obuhvaća dobrobit pojedinaca, kao i kvalitetu javnih usluga i kvalitetu društva. Ovo izvješće pruža pregled brojnih čimbenika: ispituje subjektivnu dobrobit, životni standard i značajke oskudice, obveze u pogledu skrbi i ravnotežu između posla i privatnog života; zdravstvenu skrb, dugoročnu skrb, skrb o djeci i ostale javne usluge; socijalnu nesigurnost, socijalnu isključenost i socijalnu napetost, povjerenje te sudjelovanje i angažman u zajednici.

Ovim je izvješćem obuhvaćeno 28 država članica EU-a. U njemu se upotrebljavaju podatci iz Europskog istraživanja o kvaliteti života 2016. godinu te informacije iz prethodnih anketa i drugih istraživanja kako bi se ocijenili trendovi u europskim društvima. Deset godina nakon globalne gospodarske krize u izvješću se preispituje društveni napredak i utvrđuju preostali ili novonastali izazovi.

Kontekst politike

Program politike na razini EU-a sve više naglašava važnost socijalnih čimbenika u koheziji i konvergenciji Europe. EQLS pruža sredstvo za mjerenje rezultata napretka, kao što su dobrobit i socijalna uključenost. Niz podataka može se upotrijebiti za dopunu socijalnih pokazatelja koji se upotrebljavaju za praćenje rezultatâ politike, posebice u pogledu provedbe europskog stupa socijalnih prava. Mnogi aspekti kvalitete života određeni su na nacionalnoj i lokalnoj razini, a rezultati istraživanja u pogledu razlika među zemljama mogu biti poticaj državama članicama za daljnju analizu koju će provoditi te za uzajamno učenje. Budući da je istraživanjem obuhvaćen cijeli EU, u njemu su sadržani podatci o razmišljanjima o konvergenciji i divergenciji u cijeloj Uniji.

Ključni rezultati

Zabilježen je opći napredak u kvaliteti života u EU-u 2016. u odnosu na 2011., a neki su se čimbenici vratili na razinu na kojoj su bili 2007. godine, prije nego što je nastupila kriza. Materijalna se oskudica smanjila, a zadovoljstvo životnim standardom izjednačilo se u svim dohodovnim kvartilima u odnosu na 2011. Međutim, u sedam zemalja i dalje postoji više poteškoća u priskrbljivanju dostatnih sredstava za život nego što je to bio slučaj prije krize 2007. U 11 zemalja više od polovine stanovništva izjavilo je da ima poteškoće u pogledu priskrbljivanja dostatnih sredstava za život.
Razlike u državama u pogledu kvalitete života i dalje su velike, ali radi se o nijansama i stoga se ne može govoriti o homogenim skupinama zemalja. Međutim, višestruke poteškoće u nekim su društvima i dalje izraženije nego u ostalima.
Zadovoljstvo životom u EU-u u posljednjem je desetljeću ostalo na relativno visokoj razini: u istraživanju za 2016. ocijenjeno je u prosjeku sa 7,1 na ljestvici od 1 do 10. Između 2011. i 2016. zadovoljstvo životnim standardom povećalo se u nekim državama članicama, posebice u Mađarskoj, Estoniji i Ujedinjenoj Kraljevini, a najviše se povećalo u Mađarskoj, Bugarskoj, Estoniji i Poljskoj. U Grčkoj, Italiji i Španjolskoj zadovoljstvo životom smanjilo se tijekom tog razdoblja, čime se nastavlja negativan trend primjetan i prije gospodarske krize.
Ocjene kvalitete javnih usluga općenito su porasle; zadovoljstvo zdravstvenom skrbi i skrbi o djeci posebno se povećalo u nekoliko zemalja u kojima su ocjene prethodno bile niske. Percepcija kvalitete javnih usluga još uvijek značajno varira među državama članicama, a građani u skupinama s niskim dohotkom navode manje poboljšanja u kvaliteti usluga.
U gradskim četvrtima sve više ljudi iskazuje zabrinutost zbog kvalitete zraka. Što se tiče usluga u okviru susjedstva, među istaknutim problemima nalazi se nedostatan pristup objektima za reciklažu, dok je u nekim zemljama problematičan pristup bankarskim uslugama u ruralnim područjima. U usporedbi s prethodnim istraživanjem, u EQLS-u za 2016. manji udio ljudi izjavio je da se osjeća blisko drugim ljudima u svojem lokalnom području, osobito u ruralnim područjima, gdje je ovaj čimbenik važan za socijalnu uključenost.
Zamjetno je opće poboljšanje pokazatelja kvalitete društva, uključujući smanjenje osjećaja socijalne isključenosti, povećanje sudjelovanja u klubovima, društvima ili udrugama i povećanje povjerenja u državne institucije. U skupini mladih ljudi (18 – 24 godine) zabilježen je najveći porast povjerenja u druge ljude, što možda ukazuje na novu generaciju koja je manje pogođena krizom.
Smanjio se osjećaj napetosti između siromašnih i bogatih, uprave i radnika te starih i mladih, a, s druge strane, zabilježeno je povećanje napetosti između različitih vjerskih i etničkih skupina te napetosti među ljudima različite spolne orijentacije, iako u manjoj mjeri.
Postoje trajne nejednakosti u pogledu nekih pokazatelja i jasno je da val oporavka od krize nije jednako zahvatio sve građane. U skupinama s niskim dohotkom poboljšanja nekih čimbenika bila su ograničenija u pogledu sveukupne kvalitete javnih usluga, osjećaja socijalne isključenosti i rizika za mentalno zdravlje (žene u najnižem dohodovnom kvartilu u posljednjem su desetljeću trajno izložene većem riziku). Međutim, iskazana kvaliteta zdravlja stanovništva, koja se smanjila nakon krize, sada je bolja nego 2007., uključujući i osobe u najnižem dohodovnom kvartilu.
Iskazane su brojne nesigurnosti i neizvjesnosti. One uključuju smanjenje sigurnosti u pogledu zadržavanja smještaja, znatnu zabrinutost zbog nedovoljnog dohotka u starijoj dobi u dvije trećine država članica – 13 % ljudi u EU-u iskazalo je izrazitu zabrinutost i, u brojnim zemljama, smanjenje razine optimizma u pogledu budućnosti svoje djece u odnosu na vlastitu budućnost.

Pokazatelji politike

Najveća poboljšanja u kvaliteti života zabilježena su u drugom najvišem dohodovnom kvartilu – pozitivan pomak za dio srednje klase u EU-u –što potiče na razmišljanje o tome kako bi se taj napredak u pogledu kvalitete života pojedinca i u pogledu učinkovitosti javnih usluga mogao proširiti i na druge skupine.
Situacija dugotrajno nezaposlenih osoba pogoršala se pa bi se pri kreiranju politika trebala uzeti u obzir činjenica da su rizici za mentalno zdravlje u ovoj skupini porasli, a njihov osjećaj socijalne isključenosti osobito je visok. Pri osmišljavanju mjera bilo bi primjereno dodatno ispitati sastav i promjenjive osobine osoba u skupini dugotrajno nezaposlenih.
Kako bi se riješio problem zaduženosti i zaostalih dugovanja, aktivnosti bi se mogle bolje usmjeriti ako se, osim uobičajenih potrošačkih i hipotekarnih dugova, u obzir uzmu dugovi od najma, komunalne naknade, telefonske usluge te neformalni dugovi. Potonje vrste duga češće su kod skupina s niskim dohotkom i mogu upućivati na rizik od prekomjerne zaduženosti.
Mjere za promicanje otpornosti trebale bi uključivati olakšavanje pristupa izvorima podrške – društvenim mrežama i institucijama – jer se ljudi koji osjećaju da se mogu osloniti na podršku osjećaju otpornijima.
Kako bi se odgovorilo na pogoršanje ravnoteže između posla i privatnog života, politike bi se trebale usmjeriti na radnike s ugovorima na određeno vrijeme i one zaposlene u proizvodnji, kao i na ljude s obvezama u pogledu skrbi, a posebno na mlađe i sredovječne žene.
Kako bi se odgovorilo na rastuću potrebu za dugoročnom skrbi te pomoglo održavanju i povećanju ukupne zaposlenosti, politike bi trebale uključivati mjere za neslužbene skrbnike koji su zaposleni, kao i za one koji nisu zaposleni. Potonja skupina zaslužuje veću pozornost zato što se njezini pripadnici susreću s nizom poteškoća, među ostalim s poteškoćama u pronalaženju drugih uloga nakon što prestanu izvršavati obveze u pogledu skrbi.
Planiranje usluga za društva koja stare treba uključivati razvoj kvalitetnih mjera za rješavanje problema niskih ocjena koje uslugama dugotrajne skrbi daju osobe koje su korisnici takvih usluga i one koje nisu.
Starije osobe navode nižu razinu zadovoljstva životom i veće poteškoće u pogledu priskrbljivanja dostatnih sredstava za život u mnogim zemljama, posebice u istočnoj Europi, a taj je trend utvrđen u najnovijim i prethodnim istraživanjima i ukazuje na to da treba poduzeti mjere za poboljšanje učinkovitosti u pogledu pružanja socijalne sigurnosti.

Prosječna neto plaća u Hrvatskoj iznosi 6.190 kuna

Prosječna neto plaća za studeni u odnosu na prosjek za listopad je viša za 176 kuna ili nominalno za 2,9 posto.

(POSLOVNI DNEVNIK) - Prosječna mjesečna isplaćena neto plaća po zaposlenom u pravnim osobama u Hrvatskoj za studeni prošle godine iznosila je 6.190 kuna, što je na mjesečnoj razini nominalni porast od gotovo tri posto, a na godišnjoj za 6,6 posto, pokazuju prvi podaci koje je u utorak objavio Državni zavod za statistiku (DZS). Prosječna neto plaća za studeni u odnosu na prosjek za listopadje viša za 176kuna ili nominalno za 2,9posto. Na godišnjoj razini, u odnosu na studeni 2016. godine prosječna je neto plaća bila viša za 385 kunaili nominalno za 6,6 posto. Po prvim podacima DZS-a, prosječna mjesečna bruto plaća po zaposlenom u pravnim osobama zastudeni iznosila je 8.381 kunu. Na mjesečnoj razini to je nominalni rast za 3,7 posto ili za 300 kuna, dok je na godišnjoj razini prosječna bruto plaća bila veća za 422 kune ili nominalno za 5,3posto.

Hrvati ‘opasnost’ za austrijsko tržište rada, izgledan produžetak ograničenog zapošljavanja

Autor: Lider

Beate Hartinger-Klein, austrijska ministrica rada, nije za potpuno otvaranje tržišta rada hrvatskim državljanima, a Austija do 1. srpnja ove godine treba odlučiti hoće li ograničenja za rad hrvatskih državljana produžiti za još dvije godine, piše Kurier.

– Razmišljamo o tome da u potpunosti iskoristimo prijelazno razdoblje od sedam godina za Hrvatsku, rekla je Klein i dodala da treba uzeti u obzir 400 tisuća nezaposlenih u Austriji te će o svemu izvijestiti Europsku komisiju do 30. lipnja i navesti svoje argumente, prenosi dnevnik.hr.

O svemu će se odlučiti unutar vladajuće konzervativne koalicije, a lider socijaldemokrata i donedavni kancelar Christian Kern upravo je hrvatske građane izdvojio kao potencijalnu opasnost za tržište rada u Austriji te procjenjuje da bi ih u idućih 5 godina moglo doći 150 tisuća.

Kako navodi austrijski Kurier, što se procedure tiče produženje ograničenja za pristup Hrvata austrijskom tržištu nije problem – Europska komisija samo treba odobriti zahtjev Austrije i prihvatiti argumente.


23. siječnja 2018.

Kampanja “Stop radu na crno – stop neprijavljenom radu”

(mrms.hr) - Ministarstvo rada i mirovinskoga sustava glavni je korisnik IPA 2012 Twinning projekta: „Jačanje politika i kapaciteta za smanjenje neprijavljenog rada (rada na crno)“ koji se provodi u suradnji s projektnim partnerima iz Republike Slovačke i Savezne Republike Njemačke. Glavni cilj projekta jest jačanje administrativnih kapaciteta Republike Hrvatske u borbi protiv rada na crno te stvaranje učinkovitog sustava politika, mjera i kontrolnih mehanizama.

Projekt se sastoji od 5 komponenti:

Pojavni oblici neprijavljenog rada („rada na crno“) u Republici Hrvatskoj:

Prednosti prijavljivanja radnika:

Štetnosti neprijavljenog rada:

U borbi protiv rada na crno najvažniju ulogu ima Inspektorat rada. Inspektorat rada obavlja ciljane inspekcijske nadzore, ali također postupa i na temelju zaprimljenih predstavki/prijava. Suzbijanje neprijavljenog rada jedan je od prioriteta u radu Inspektorata rada.

Za više informacija pogledati na poveznici Kampanja “Stop radu na crno – stop neprijavljenom radu”

USPOREDBA PLAĆA OTKRIVA SAV JAD LJUDI U HRVATSKOJ: Stručnjak ovdje zaradi kao radnik jednostavnog zanimanja u Njemačkoj

PODACI EUROSTATA
Cijena rada u usporedbi s drugim zemljama pokazuje koliko Hrvatska ekonomski zaostaje.

(Net.hr) - Statistički podaci pokazuju da Hrvatska ne zaostaje samo za razvijenim, već i za tranzicijskim zemljama. Početkom siječnja tražili su se radnici za otprilike 15.000 slobodnih radnih mjesta kod otprilike šest tisuća poslodavaca. Četiri najtraženija zanimanja su konobar, prodavač, kuhar i čistačica, čije se mjesečne plaće najčešće oko četiri tisuće kuna te su 50 posto niže od državnog prosjeka. Njih po potražnji slijede medicinske sestre, vozači, ekonomisti, zidari, zaštitari i njegovatelji. Prosječna je plaća u Hrvatskoj početkom ove godine iznosila oko šest tisuća kuna, s godišnjim rastom plaća od otprilike pet posto. Cijena rada u usporedbi s drugim zemljama pokazuje koliko Hrvatska ekonomski zaostaje. Na primjer, Češka je u ovu godinu ušla s 6600 kuna prosječne plaće, dok su prosječne plaće u Njemačkoj 2,8, a u Austriji 2,4 puta veće nego u Hrvatskoj, piše Večernji.

IT industrija je jedna od rijetkih koja se i plaćama uklopila u međunarodnu podjelu

Plaće onih s visokom stručnom spremom u Hrvatskoj se kreću u rasponu od šest do 16 tisuća kuna, dok najniže plaće imaju oni u tekstilnoj i obućarskoj industriji te zaštitari. No, prosječna primanja inženjera u IT sektoru su između 14 i 15 tisuća kuna.Radnici s visokom stručnom spremom u Hrvatskoj prosječno zarađuju oko 8300 kuna, dok oni s višom stručnom spremom prosječno primaju plaću od oko 6500 kuna. VKV radnici zarađuju otprilike šest tisuća kuna neto. Visokokvalificirani radnici u Hrvatskoj mogu zaraditi i do devet tisuća kuna mjesečno, no takve su plaće ipak rjeđa pojava. Raspon plaća VKV radnika je od četiri do devet tisuća kuna, ovisno o branši. Radnici u naftnoj, farmaceutskoj, računalnoj industriji ili telekomunikacijama obično zarađuju između sedam i osam tisuća kuna, dok VKV radnik u drvnoj industriji zaradi četiri tisuće kuna mjesečno.

Slovačka i Češka pretekle Hrvatsku po plaćama

Podaci Eurostata pokazuju kako je prosječna bruto satnica u Hrvatskoj pretprošle godine iznosila deset eura (iz podatka je isključen javni sektor), no on uključuje sva javna davanja vezana uz plaću, poput poreza i doprinosa, naknade za prijevoz i sličnog. Satnica u Slovačkoj iznosila je 10,7 eura, a u Češkoj 10,3 eura. Te su dvije zemlje 2016. pretekle Hrvatsku po pitanju plaća.

U susjednoj Sloveniji satnica se plaća oko 16 eura, u Grčkoj 13,9 eura, u Rumunjskoj 4,4 eura. Iza Hrvatske su po bruto plaćama Bugarska, Letonija, Litva, Poljska i Rumunjska. Za usporedbu, satnica u Danskoj iznosi 43,3, a u Njemačkoj prosječno 33,4 eura.

Velike razlike u cijeni sata rada

Razlike u plaćama još su značajnije kada se promatra prosječna plaća po zanimanjima. Na primjer, njemačka cijena sata rada u jednostavnim zanimanjima iznosi 10,38 eura, dok hrvatska iznosi tek 3,75 eura. Rukovoditelji u Hrvatskoj rade za 13,3 eura po satu, dok isti u Sloveniji zarade 20, a u Njemačkoj 46 eura po satu. Znanstvenici, inženjeri i stručnjaci u Njemačkoj su plaćeni 30 eura po satu, dok satnica u Hrvatskoj iznosi tek devet eura pa jednostavna računica navodi na zaključak da stručnjak u Hrvatskoj zarađuje plaću radnika nekog od jednostavnih zanimanja u Njemačkoj.

Minimalna plaća: Osnovica za doprinose umanjuje se za 50 posto

Autor Marija Zuber

(LIDER) - Izmjenama Zakona o minimalnoj plaći od 1. siječnja u svotu minimalne plaće ne uključuju se povećanja plaće za prekovremeni i noćni rad, rad nedjeljom i za blagdane, što pogoduje zaposlenima. Za poslodavce je pak uvedeno oslobođenje od dijela doprinosa. Od 1. siječnja do 31. prosinca 2018. minimalna plaća radnika zaposlenog na puno radno vrijeme iznosi 3439,80 kn mjesečno bruto, što je u odnosu na 2017. povećanje od pet posto, odnosno 163,80 kn. Taj bruto iznos uključuje doprinose za mirovinsko osiguranje (stopa 20 posto), porez na dohodak i prirez (za radnika koji iz bilo kojeg razloga ne iskorištava osobni odbitak) i neto iznos plaće. Za nepuno radno vrijeme minimalna plaća određuje se razmjerno spram punog radnog vremena. Primjerice, ako radnik radi 20 sati tjedno, njegova je minimalna plaća 1719,90 kn na mjesec. Različito od drugih europskih država, u Hrvatskoj se minimalna plaća određuje u mjesečnom iznosu koji ne ovisi o duljini mjeseca, a većina drugih država propisuje minimalnu zaradu po satu.

Uz povećanje mjesečnog iznosa, izmijenjena je definicija minimalne plaće. Do 31. prosinca 2017. ona je bila definirana kao najmanji iznos na koji ima pravo radnik zaposlen na puno radno vrijeme za jedan mjesec proveden na radu i nije uključivala ugovorene ili drugim aktima propisane dodatke na plaću. Poslodavac je primjenjivao izvore radnog prava koji ga obvezuju (ugovor o radu, kolektivni ugovor, pravilnik o radu, posebni propisi), a ako je iznos radnikove plaće zajedno s dodacima bio manji od minimalne plaće, on je imao pravo na minimalnu plaću.

Svakako imati u vidu

Od 1. siječnja 2018. u svotu minimalne plaće ne uključuju se povećanja plaće na koja radnik ima pravo za prekovremeni rad, noćni i rad nedjeljom te u dane blagdana. U minimalnu plaću i dalje se uključuju svi ostali dodaci na koje radnik ima pravo po bilo kojoj osnovi, kao npr. dodatak za radni staž, troškove prehrane, smjenski rad, dvokratni rad, trokratni rad, poslijepodnevni rad, rad subotom, rad na visini, rad na hladnoći, rad izložen visokim temperaturama, rad u posebnim uvjetima, za odgovornost na poslu, rad sa strankama, za rad izložen opasnostima u cestovnom prometu, dodatak po osnovi udaljenosti mjesta stanovanja od radnog mjesta, dodatak za ostvareni radni učinak i dr.

S obzirom na to da inspekcija rada nadzire primjenu Zakona o minimalnoj plaći, uputno je da poslodavci prilagode sadržaj obračuna plaće ovim novim zahtjevima te osiguraju povezanost podataka iz evidencije o radnom vremenu s onima u isplatnim listama.

Uvjeti za smanjenje

Od 1. siječnja 2018., počevši od plaće za ovaj mjesec, mjesečna osnovica za obračun doprinosa na plaću umanjuje se za 50 posto minimalne plaće ili razmjernog dijela minimalne plaće. Umanjenje osnovice primjenjuje se pri obračunu doprinosa za obvezno zdravstveno osiguranje (stopa od 15 posto), zaštitu zdravlja na radu (stopa od 0,5 posto) i zapošljavanje (stopa od 1,7 posto).

Osnovica se ne umanjuje pri obračunu doprinosa za mirovinsko osiguranje (doprinosi iz plaće, stopa od 20 posto ili 15 posto + 5 posto) niti pri obračunu dodatnog mirovinskog doprinosa koji se plaća za radnike s pravom na staž osiguranja s uvećanim trajanjem.

Olakšica je uvedena kako bi se pomoglo radno intenzivnim industrijama, ponajprije tekstilnoj i drvnoj, ali je mogu iskoristiti svi poslodavci koji ispunjavaju propisane uvjete. Poslodavci mogu za određenog radnika umanjiti osnovicu za obračun doprinosa za 50 posto minimalne plaće ili njezina razmjernog dijela uz uvjet da su s radnikom za prosinac 2017. imali ugovorenu, utvrđenu ili propisanu plaću u iznosu minimalne plaće ili manje te da i nastavno u 2018. s tim radnikom imaju ugovorenu, utvrđenu ili propisanu plaću do iznosa minimalne plaće.

Umanjenje osnovice ne može se iskoristiti za dodatke koji se ne uključuju u minimalnu plaću (dodatak za noćni rad, prekovremeni, rad nedjeljom i rad blagdanom), pri isplati oporezivih naknada, potpora ili stimulativnih dijelova plaće koji se odnose na više mjeseci niti pri isplati naknade plaće prema posebnim propisima.

Kako izračunati

Primjerice, ako radnik radi cijeli mjesec i ima ugovoreno pravo na minimalnu plaću od 3439,80 kn, poslodavac će mirovinske doprinose obračunati na punu svotu plaće (20 posto iz plaće), a pri obračunu doprinosa na plaću (17,2 posto) osnovicu će umanjiti za polovinu tog iznosa i obračunati doprinose na svotu od 1719,90 kn. Tako će poslodavac uštedjeti 295,82 kn. No ako radnik u dijelu mjeseca radi i za odrađene sate ima pravo na razmjernu svotu minimalne plaće od 2000 kn, a za ostatak mjeseca pravo na naknadu za bolovanje na teret poslodavca, osnovica za obračun doprinosa na plaću može se umanjiti samo za polovinu dijela mjesečnog primitka koji se odnosi na plaću za obavljeni rad, tj. za 1000 kn.

Za dio mjesečnog primitka koji se odnosi na naknadu za bolovanje na teret poslodavca treba obračunati i platiti sve propisane doprinose. U slučaju kad radnik ostvaruje pravo na neki od četiri dodatka koji se ne uključuju u minimalnu plaću, oslobođenje se može iskoristiti samo za minimalnu plaću bez ovih dodataka.


17. siječnja 2018.

Od Hrvata su nesretniji samo Grci i Portugalci

PSIHIČKO STANJE NACIJE

Političari tvrde da smo sretni, sindikati suprotno, psiholozi kažu – okrenite se sebi

(GLAS SLAVONIJE) - U srijedu, 10. siječnja, obilježava se Svjetski dan smijeha. Smijeh je najbolji lijek – tu krilaticu na umu je imao i osnivač, Indijac Madan Kataira, kada ga je utemeljio. Istraživanja pokazuju kako je čak 70 posto bolesti vezano uz stres, smijeh pak izaziva smanjenje stresa i povećava razinu endorfina, hormona sreće u ljudskom tijelu.

Međutim, istraživanja Ujedinjenih naroda od prošle godine govore u prilog tome da Hrvati nisu najsretnija nacija. UN-ova inicijativa Mreža rješenja za održivi razvoj objavila je prošle godine još jedno godišnje izvješće o sreći u svijetu, uz koje je priložena i ljestvica na kojoj su zemlje poredane po tomu koliko su njihovi građani sretni. Lista je sastavljena na temelju istraživanja u 155 država. Hrvatska je prema tom istraživanju bila na 77. mjestu s ocjenom 5,29, što je tri mjesta niže nego godinu ranije i punih 15 mjesta lošije nego 2015. kada je u Hrvatskoj indeks sreće bio 5,75. Najsretnija zemlja, prema ovom izvješću, bila je Norveška. Među zemljama EU-a od Hrvatske se nesretnijima smatraju samo Grci i Portugalci.

Od čovjeka do čovjeka

Psihologinja Mirjana Nazor kaže kako bi nacija u ovom trenutku prije mogla obilježavati Dan suza umjesto Dana smijeha, međutim svatko pojedinačno mora tražiti razlog za osmijeh i sreću u svom okruženju.

- Bilo da je riječ o obiteljskom okruženju, prijateljskom, radnom, mislim da se uvijek, unatoč svemu, mogu naći trenutci i situacije zbog kojih ćemo se nasmijati i osjećati se vedro i optimistično - kaže Nazor dodavši kako bismo se morali koliko-toliko realno postaviti i shvatiti da, nažalost, na ono što ne možemo mijenjati ne trebamo gubiti vrijeme, energiju ni živce.

- Trebamo se okrenuti sredini u kojoj se dobro osjećamo, gdje nam je ugodno i tu ćemo sigurno naći vedre i vesele trenutke - kaže ova psihologinja.

Na upit koliko politička i gospodarska situacija utječu na raspoloženje običnog čovjeka kaže kako to također u velikoj mjeri zavisi od čovjeka do čovjeka.

- Znam više ljudi koji su mi rekli da više ne gledaju ni jedan dnevnik jer se ne žele nervirati. Jednostavno, biraju druge programe, bilo da su edukativni ili zabavni. Prema tome, meni se čini da, ako želim biti informirana, moram imati neku svoju unutarnju kontrolu i ne dopustiti da vanjska zbivanja na koja nemam nikakvog utjecaja na mene utječu. To je jednostavno stvar samokontrole. Netko je u tome uspješan, netko manje - kaže Nazor pozivajući građane da pokušaju u svojoj mikrosredini napraviti koliko-toliko ugodno životno okruženje.

Okrutne brojke

Krešimir Sever, predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata, kaže kako bi dojam, kada bismo sudili prema izjavama vladajućih, bio takav da ulazimo u sretno razdoblje gdje sve cvate, brojke rastu, raste zaposlenost, rastu plaće, BDP...

- To bi bila ta strana kada ne bi bilo one druge strane koju građani žive svaki dan i koji ne osjete najveći dio toga o čemu se govori. Ako smo mi na 59 posto kupovne moći prosjeka EU-a, onda se baš nemamo čemu veseliti, ni ako je prosječna plaća malo veća od šest tisuća kuna, a ona srednja, medijalna, malo veća od 5200 kuna. Također, ako je prosječna mirovina između 2200 i 2300 kuna - navodi Sever.

Ističe i kako nema razloga za radost ni ako se osvrnemo na istraživanja koja vrlo jasno pokazuju gdje smo, a ni kada je riječ o perspektivi.

- Hrvatska polako, ali sigurno izbija na sam vrh zemalja po nesigurnosti zaposlenja. Većina novosklopljenih ugovora od 2003. naovamo su na određeno vrijeme ili neki drugi nestalni oblik rada - kaže Sever konstatirajući kako mladi ljudi nemaju perspektivu u ovoj zemlji, uz, kako kaže, časne izuzetke.

- Po strukturi nezaposlenih i po traženju radnih mjesta, pa čak i metodologiji koju je izradio Ekonomski institut u Zagrebu, jasno se vidi da, ako i ima potražnje za radnicima, to je za onima nižih sprema - upozorava sindikalist. Zaključuje i kako zemlja koja se orijentira na poslove za koje treba niža kvalifikacija ili uopće ne, što znači i nižu dodanu vrijednost iz rada, niže plaće, nižu kupovnu moć, ne može biti sretna, a ni njezini građani. Nažalost, konstatira, da se i mladi ljudi, već na fakultetu, izjašnjavaju kako ne vide svoju budućnost u Hrvatskoj.

- Na kraju, ni političari ne bi trebali imati razloga za smijeh, jer nema razloga za radost zemlja koja stari, gdje je prije dvije godine bilo 14 tisuća više umrlih nego novorođenih, a gdje projekcije govore kako će se broj školske djece smanjiti za jednu trećinu - poručuje Sever.

Maja MUŠKIĆ

Ni susjedi nisu presretni

Prema istraživanjima UN-a i prošlogodišnjem globalnom izvješću gdje je Hrvatska prema razini sreće zauzela 77. mjesto, zanimljivo je spomenuti plasman susjednih zemalja. Italija je tako 48. (5,96), Slovenija 62. (5,75), Srbija 73. (5,39), Mađarska je 75. (5,32), Crna Gora 83. (5,23), BiH je 90. (5,18). Pet najnesretnijih nacija na svijetu su Ruanda, Sirija, Tanzanija, Burundi i Srednjoafrička Republika gdje se sreća na skali do deset ocjenjuje trojkama. Ispitanici su stupanj sreće ocjenjivali od 0 do 10, pri čemu nula predstavlja najgori, a deset najbolji mogući život.

Stopa nezaposlenosti u EU i eurozoni u silaznoj putanji; Hrvatska prati trend

Autor: Lider/Hina

Stopa nezaposlenosti u Europskoj uniji i eurozoni u studenome 2017. dodatno je blago smanjena, a slična kretanja bilježi i Hrvatska, koja je ujedno izdvojena u skupinu zemalja s najvećim padom stope nezaposlenosti na godišnjoj razini, pokazalo je u utorak izvješće Eurostata. Sezonski prilagođena stopa nezaposlenosti u 28-članom EU, utvrđena metodologijom Međunarodne organizacije rada (ILO), u studenome je skliznula za 0,1 postotni bod, na 7,3 posto, najnižu razinu od listopada 2008. godine. I u 19-članoj eurozoni smanjena je za desetinu postotnog boda, na 8,7 posto, i drži se na najnižim razinama od siječnja 2009. godine. Slična kretanja bilježi Hrvatska, s padom stope nezaposlenosti također za 0,1 postotni bod u odnosu na prethodni mjesec, na 10,4 posto. U studenome 2017. godine bez posla je bilo 187 tisuća građana, ili dvije tisuće manje nego u listopadu.

Na godišnjoj je razini stopa nezaposlenosti smanjena za 2,1 postotni bod a broj nezaposlenih za 41.000., pokazalo je izvješće Eurostata.

U društvu s Grčkom

Time se Hrvatska prema priopćenju europskog statističkog ureda svrstala u skupinu zemalja s najvećim padom stope nezaposlenosti na godišnjoj razini koju predvodi Grčka, s daleko najvećim padom stope nezaposlenosti od 2,7 postotnih bodova. Slijedi Portugal, s padom stope nezaposlenosti za 2,3 postotna boda, te Cipar, s istim padom iskazanim u postotnim bodovima kao i Hrvatska.

Najnižu stopu nezaposlenosti među članicama EU-a i dalje bilježi Češka, od 2,5 posto, a slijede Malta i Njemačka, s 3,6 posto. Najviše stope i dalje bilježe Grčka, s 20,5 posto u rujnu 2017. i Španjolska, sa 16,7 posto.

U Eurostatu procjenjuju da je u studenome bez posla u EU bilo 18,116 milijuna građana, od čega 14,263 milijuna u eurozoni. Na mjesečnoj razini broj nezaposlenih smanjen je u EU za 155 tisuća, a u eurozoni za 107 tisuća.

U usporedbi sa studenim 2016. godine u EU je njihov broj smanjen za 2,133 milijuna a u eurozoni za 1,561 milijun.

Silazni trend nastavljen i među mladima

U 28-članom EU stopa nezaposlenosti među mlađima od 25 godina u studenome je iznosila 16,2 posto, nasuprot 18,2 posto godinu dana ranije. U eurozoni je smanjena na 18,2 posto, s 20,5 posto u studenome 2016.

Bez posla je u studenom prošle godine u EU bilo 3,698 milijuna mladih u dobi do 25 godina, od čega 2,624 milijuna u eurozoni.

Na godišnjoj je razini broj nezaposlenih u toj dobnoj skupini tako smanjen za 429 tisuća u EU a za 286 tisuća u eurozoni.

Najnižu nezaposlenost među mladima ima Češka, sa stopom od pet posto, i Njemačka, sa 6,6 posto. S druge strane, daleko najvišu stopu nezaposlenosti mladih ima Grčka, s 39,5 posto u rujnu 2017. Slijede Španjolska s 37,9 posto i Italija, s 32,7 posto.

Hrvatska je u drugom tromjesečju 2017. bilježila stopu nezaposlenosti mladih od revidiranih 25,3 posto. U prethodnom je Eurostatovom izvješću, objavljenom krajem studenoga, procijenjena na 25,2 posto. U istom razdoblju 2016. godine iznosila je prema podacima iz najnovijeg Eurostatova izvješća 30,4 posto.

Indeks slobodnih radnih mjesta za 2017. sugerira snažan oporavak tržišta rada

Autor Lider/Hina

Indeks slobodnih radnih mjesta – OVI indeks u prošloj je godini porastao za 33 posto u odnosu na 2016. godinu, što ukazuje na snažan oporavak potražnje za radom, objavio je u petak Ekonomski institut, Zagreb (EIZ). “U odnosu na pretkriznu 2007. ukupan broj online oglasa u 2017. bio je viši za 14 posto, što upućuje na to da je potražnja na hrvatskom tržištu rada veća nego i u najboljim godinama prije krize”, ističu iz EIZ-a.

Dominacija ugovora na određeno

Analitičari EIZ-a zamjećuju i da je, iako su se u online oglasima u 2017. godini i dalje najviše nudili ugovori na određeno (45 posto svih oglasa), broj oglasa koji nude takve ugovore rastao nešto sporije u usporedbi s oglasima koji nude zapošljavanje na neodređeno. Ti su oglasi s 39 posto ukupnih oglasa u 2016. došli na udio od 42 posto u 2017. godini. U prošloj je godini bio primjetan i pad broja oglasa koji nude stručno osposobljavanje – oni su sa 6 posto udjela u svim oglasima u 2016. pali na udio od 4 posto u 2017. godini.

“To govori u prilog stabilnom rastu hrvatskog gospodarstva i povoljnim očekivanjima poslovnog sektora za nadolazeće razdoblje s obzirom na to da su poslodavci sve više spremni zapošljavati radnike za stalno, što nije bio slučaj tijekom krize”, ističu iz EIZ-a.

I lani je najveća potražnja za radnom snagom, kao i godinu prije, bila za zanimanja prodavač, konobar, kuhar, vozač i programer.

Analitičari EIZ-a pritom zamjećuju kako je među tim zanimanjima potražnja za programerima rasla po najnižoj stopi (od 18 posto), čime su oglasi u kojima se traže programeri s četvrtog mjesta u 2016. pali na peto mjesto najtraženijih zanimanja u 2017. godini.

Porast potražnje za nekvalificiranim radnicima

Napominju i kako je, osim konstantnog rasta potražnje za zaposlenicima sa srednjom stručnom spremom, u prošloj godini primjetan poveći porast potražnje za nekvalificiranim (NKV) radnicima, za 56 posto, te polukvalificiranim (PKV) radnicima, za 130 posto, dok je potražnja za zaposlenicima s visokom stručnom spremom porasla za manje od 4 posto u odnosu na 2016. godinu.

“Očigledno, sve je izraženija potražnja za radnicima nižih kvalifikacija, o čemu govore i najtraženija zanimanja i tražena razina obrazovanja”, zaključuje se u priopćenju EIZ-a.

OVI – Online Vacancy Indeks, mjesečni je indeks online oglasa slobodnih radnih mjesta, razvijen na Ekonomskom institutu u suradnji s portalom MojPosao, a svrha mu je pružanje pravovremenih informacija o trenutnom stanju potražnje za radom.

OVI indeks izrađuje se jednostavnim prebrojavanjem broja jedinstvenih novih oglasa čiji rokovi prijave završavaju u mjesecu za koji se indeks izračunava. S obzirom na to da se uzimaju oglasi objavljeni putem samo jednog portala, broj oglasa izražava se kao indeks (bazna godina je 2015.).


10. siječnja 2018.

POZNATI SINDIKALIST ZA NET.HR O BROJKAMA KOJIMA SE VLAST PONOSI: ‘Sve to stoji, ali bilježimo i crne rekorde o kojima šute’

FINANCIJE U 'ZELENOM'
Ako bismo sudili prema potrošnji, nastavlja Sever, to bi značilo da se stanje malo poboljšava, ali da ljudi još uvijek imaju toliko malo da sve što dobiju završi u potrošnji.

(Net.hr) - Ministar financija Zdravko Marić na Novu se godinu u intervjuu HRT-u pohvalio kako je Hrvatska prvi put u povijesti godinu završila u suficitu. Iako nitko ne sumnja u istinitost brojki koje je ministar financija iznio sinoć na javnoj televiziji, zanimalo nas je vide li i koliko obični građani u svojim novčanicima sve te uspjehe kojima se vladajući diče. “Ne vidi se previše. Može se prosuđivati prema različitim stvarima, oni koji žele naći razloge potvrde toga, onda će ih tu i tražiti. Primjerice, da je zabilježena rekordna potrošnja u prosincu”, kaže predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata Krešimir Sever u razgovoru za Net.hr.

Rekordna potrošnja kao loš znak

U sindikatu su očekivali da će sada već prošle godine u prosincu biti vrlo visoka potrošnja, između 12,5 i 13 milijardi kuna, ali se nisu usudili govoriti o 13,5 milijardi. Međutim, Sever poručuje da to nije samo pokazatelj dobrog stanja jer mnogo je zabrinjavajućih razloga zašto se to dogodilo na taj način.“Već smo u 2016. godini bilježili rekordni iznos doznaka iz inozemstva. Očekujemo da će prošla godina pokazati da je tu bilo još više doznaka iz inozemstva s obzirom na broj ljudi koji su se iselili iz Hrvatske. U pravilu ti ljudi šalju novac za blagdane”, objašnjava predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata.

Na rekordnu potrošnju utjecao je i rast plaća zaposlenih u državnim i javnim službama, a bilo je iisplatabožićnica i darova za djecu, lagano su rasle mirovine i sve se to na kraju nađe u potrošnji.“Ali, upravo ta potrošnja pokazuje da mi ne živimo baš tako jako dobro. Zašto? Zato što prosječnom kućanstvu danas nedostaje sredstava da bi pokrilo svoje redovite mjesečne troškove i vrlo je mali broj građana koji danas mogu reći da ležerno prežive mjesec. I što god se pojavi kao dodatni prihod završi u potrošnji. Zašto? Zato što nemaju novca za redovito trošiti i onda svaka kuna koja dođe završi u potrošnji – ne zbog bahatog trošenja, nego što ljudi kupuju ono što im treba, a za što nemaju novca”, objašnjava Sever. Ako bismo sudili po potrošnji, nastavlja Sever, to bi značilo da se stanje malo poboljšava, ali da ljudi još uvijek imaju toliko malo da sve što dobiju završi u potrošnji.

Nesigurni oblici rada

Država je godinu završila u ‘zelenome’ i s te strane pršti optimizam vladajućih. Međutim, upozorava Sever, činjenica je da mi istodobno bilježimo još neke rekorde s kojima se vlast ne hvali. “A to bi trebalo zabrinuti svakoga onoga kojemu je stalo do zemlje u cjelini – masovno iseljavanje građana iz Hrvatske. A znate koji su prvi razlozi iseljavanja? Ne zato što nema posla, nego niske plaće te nestalni i nesigurni oblici rada. To je ta druga strana s kojom se vlast neće pohvaliti. Koju čak ni državna statistika ne vodi u dovoljnoj mjeri”, kaže Sever.

Upravo su ti nestalni i nesigurni oblici rada poprimili zabrinjavajuće razmjere, uvjerava Sever. Naime, u prvih 10 mjeseci 2017. godine smo među novozaposlenima imali 94 posto onih koji su zaposleni na određeno vrijeme ili nekom drugom nesigurnom obliku rada. “Hrvatska je od 2002. godine, kad je imala 10 posto onih koji su zaposleni na određeno vrijeme od ukupne brojke zaposlenih, 2016. dočekala sa 22,2 posto. I to je bio najveći rast takvih oblika zapošljavanja u Europi. Istodobno, Europa je imala 12,4 posto 2002. godine, a 14 godina kasnije 14,2 posto. Prešišali smo daleko taj europski prosjek”, poručuje Sever. Dotaknuo se predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata još jednog velikog problema o kojima vlasti ne pričaju previše.
Nije sve u ‘peglanju’

“Imamo ogromnu brojku umirovljenika, a malu brojku zaposlenih. Pokušava se to donekle frizirati podacima o brojci osiguranika jer je ta brojka uvijek povoljnija od brojke zaposlenih. No, činjenica je da je u Hrvatskoj zaposlenih oko 1,4 milijuna, a brojka osiguranika je za stotinjak tisuća veća. Broj umirovljenika je vrlo visok i taj odnos zaposlenih i umirovljenika je zabrinjavajući. Nama je taj odnos 1990. bio 1 umirovljenik naprema 3 osiguranika. A danas je 1:1,13. Što je neodrživo”, kaže Sever i poručuje da moramo povećavati zaposlenost, ali da se to radi na pogrešan način.Nitko ne želi govoriti niti o padu nataliteta koji je upravo posljedica nesigurnih oblika rada i malih primanja, poručuje Sever. “Prognoze govore da ćemo mi za deset godina izgubiti jednu trećinu školske populacije u odnosu na sadašnju brojku. I volio bih vidjeti kako na to misle odgovoriti vladajući. Nije sve samo u ‘peglanju’ brojki i smanjenju deficita. Nekad je i deficit dobar, pogledajmo Japan ili SAD”, objašnjava Sever.

Osvrnuo se Sever na kraju razgovora zaNet.hri na rast minimalne plaće. “Za tu 131 kunu koliko je rasla minimalna plaća… to je pomalo povređujući rast za one koji je primaju. Nije bilo volje da se do kraja promijeni zakon. Ali se zato išlo na ruku poslodavcima pasvimakoji su posljednjih godinu dana isplaćivali minimalac mogu isplaćivati i dalje, a država će im zato obračun doprinosa za bruto 2 računati na 50 posto osnovice, pa su i tu dobro prošli. Ali uz sve to vidimo poslodavce koji neprekidno kukaju nad teškom sudbinom poslodavaca, a u isto vrijeme veliki dio njih živi jako dobro na leđima svojih radnika”, govori Sever.

Izmjene zakona: Mirovinska društva će moći ulagati u druge mirovince

SKRB O 2. I 3. STUPU
Autor: Gabrijela Galić

Kako se zakonskim izmjenama predlaže, ulaganja u druga mirovinska društva bit će moguća neovisno radi li se o društvu koje upravlja obveznim ili dobrovoljnim mirovinskim fondovima, ima li to društvo sjedište u Hrvatskoj, drugoj državi članici ili trećoj državi. Time će se, smatraju u resornom ministarstvu domaćim mirovinskim društvima omogućiti sloboda poduzetništva, kao i »širenje i jačanje njihovih pozicija«

(Novilist.hr) ZAGREB - Mirovinska društva, koja upravljaju obveznim i dobrovoljnim mirovinskim fondovima, ubuduće će moći stjecati udjele, odnosno vlasništvo, u drugim mirovinskim društvima.Novina je to koju Ministarstvo rada i mirovinskog sustava predlaže izmjenama i dopunama zakona o obaveznim mirovinskim fondovima koji skrbe o pet posto prikupljenih doprinosa osiguranika u drugom stupu obavezne kapitalizirane štednje, odnosno dobrovoljnima koji upravljaju dobrovoljno uplaćenim sredstvima u treći neobavezni stup mirovinske štednje. Kako se zakonskim izmjenama predlaže, ulaganja u druga mirovinska društva bit će moguća neovisno radi li se o društvu koje upravlja obveznim ili dobrovoljnim mirovinskim fondovima, ima li to društvo sjedište u Hrvatskoj, drugoj državi članici ili trećoj državi. Time će se, smatraju u resornom ministarstvu domaćim mirovinskim društvima omogućiti sloboda poduzetništva, kao i »širenje i jačanje njihovih pozicija«.

Četiri fonda

U Hrvatskoj djeluju četiri obavezna mirovinska fonda, a svaki od njih »raspolaže« s tri kategorije mirovinskih fondova – A, B, C – koje se, s obzirom na razdoblje umirovljenja članova, međusobno razlikuju po ograničenjima ulaganja i investicijskoj strategiji. Odnosno, s obzirom na različite kategorije obveznih mirovinskih fondova, zapravo ih djeluje 12. Ulagačke promjene koje resorno ministarstvo predlaže znače da bi, primjerice Allianz ZB, društvo koje upravlja s tri AZ obvezna mirovinska fonda ubuduće moglo steći udio u vlasništvu PBZ Croatia osiguranju društvu koje upravlja s tri fonda PBZ Croatia osiguranja, ali i obrnuto. I jedno i drugo društvo, kao i preostala dva upravljača mirovinskim fondovima, Raiffeisen te Erste, osim u međusobna vlasništva moći će investirati i izvan Hrvatske. No, pri ulaganjima se mirovinskim društvima zabranjuje isključivo oslanjanje na kreditne rejtinge koje su izdavateljima dionica dodijelile rejting agencije. Mirovinska društva, naime, morat će uspostaviti »sveobuhvatan i učinkovit proces procjene kreditne sposobnosti izdavatelja u koje društvo namjerava ulagati ili ulaže imovinu mirovinskih fondova«.

Imovinom mirovinskih fondova ubuduće će se smatrati i novac koji imaju na računima banaka. To je daleko šira definicija imovine mirovinskih fondova od sadašnje, s obzirom na to da oni trenutačno novac mogu držati isključivo na računu svog depozitara, a na drugim računima samo kada je to potrebno kako bi se realiziralo ulaganje. »Dosadašnja mogućnost držanja novca isključivo na računu kod depozitara prepoznata je kao sistemski rizik u slučaju propasti depozitara, koji naročito dobiva na značaju u razdobljima prije upisivanja državnih obveznica za račun obveznih mirovinskih fondova, kada se na takvom računu drže značajni novčani iznosi«, navodi se u objašnjenju zakonskih izmjena. Postojeći rizik, kako se objašnjava, ubuduće će se smanjiti jer će fondovi moći držati na računima u više kreditnih institucija. Tijek kretanja tog novca morat će pratiti depozitar mirovinskog fonda.

Ulagačka iznimka

Mirovinski fondovi kategorije A i B, prema sadašnjim zakonskim odredbama, iznimno mogu uložiti i više od 10 posto, ali maksimalno do 20 posto imovine mirovinskog fonda u novac na računu i to na rok od najviše 14 dana. Ubuduće će na tu ulagačku iznimku imati pravo i fond kategorije C. Kao što se i najavljivalo osiguranike koji sami ne odaberu obvezni mirovinski fond, Središnji registar osiguranika (REGOS) rasporedit će u jedan od fondova kategorije B u roku od mjesec dana, umjesto u roku od šest mjeseci.

Bilo bi dobro da se i kod nas 2. siječnja proglasi neradnim danom

Svaka se zemlja treba truditi uspostaviti dobru ravnotežu između vremena koje čovjek provede radeći i odmarajući se
AUTOR Božena Matijević

(VEČERNJI LIST) - Ma koliko ih bilo, blagdana i praznika nikada dosta. Uglavnom zato što su to slobodni, neradni dani koji – osobito u ovo naše stresno doba kada se radi sve užurbanije i dulje pa je vremena za ljekoviti predah i opuštanje te obiteljska druženja i okupljanja sve manje – posebno dobivaju na vrijednosti.

I zato ih nestrpljivo i s veseljem iščekujemo. A onda kada stignu mahom prođu u hipu i eto nas opet na poslu. Ne čude stoga želje da se onim već uvriježenim prazničnim i blagdanskim neradnim danima pridoda možda još koji.

U Sloveniji i BiH – dva dana

Osobito se to odnosi na sam početak nove godine. Jer, ako danas radite, ili ste kao i mi novinari radili već i jučer, dali bismo se kladiti da ste jutros pomisli: “Eh, da mi je još i danas ostati doma”. Naime, ako se novogodišnji doček protegne do ranih jutarnjih sati, onda prvi siječanjski dan mnogima protekne u nadoknađivanju neprospavanih sati te oporavku od burne i vesele noći pa bi još jedan neradni dan taman dobro došao da se posve vratimo u normalu i uobičajeni ritam. I dok se u našoj zemlji o toj ideji još razmišlja s čežnjom, u zemljama našeg okruženjato je već riješena stvar. Tako su, primjerice, u Sloveniji te Bosni i Hercegovini neradni 1. i 2. siječnja. Štoviše, tamo se i svibanjski Praznik rada obilježava s dva neradna dana. U BiH su otišli i korak dalje pa, ako jedan od ovih praznika pada vikendom, onda se kao slobodan i neradan pridodaje još jedan dan. Naravno, ako se tako može u našem najbližem susjedstvu, logično je poželjeti da tako bude i kod nas. Predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata Krešimir Sever ovu ideju, a mogli bismo reći i inicijativu, osnažuje dodatnim argumentima, pritom znajući kakvim će “oružjem” uzvratiti protivnička, poslodavačka strana.

– Bilo bi dobro da se i u nas 2. siječnja proglasi neradnim danom. No kod nas se često javljaju razni dušobrižnici koji uvijek zbrajaju i ističu koliko je neradnih dana u Hrvatskoj zbog različitih praznika i blagdana iako mi u tome nimalo ne odskačemo od europskog prosjeka. Mnogi od tih dušobrižnika zagovaraju da bi zbog gospodarskog i socijalnog stanja u zemlji trebalo više raditi te smanjiti broj tih praznika i blagdana. Neki čak zagovaraju i produljenje radnog tjedna. Sve su to liberalističke težnje i svi oni gospodarstvo prosuđuju isključivo kroz prizmu novca i kapitala, a ne kroz prizmu čovjeka. Njihova je filozofija da čovjek postoji radi stvaranja kapitala, a ne da kapital i novac postoje da bi ljudima bilo bolje. I to ne samo nekima nego svima. Isto je i oko tih neradnih dana – sažeo je Sever dodajući da isti ti dušobrižnici radnika poimaju kao sredstvo, a ne kao osobu. Sredstvo koje stvara nove vrijednosti i čija je svrha samo umnažanje kapitala te u radniku ne gledaju ljudsku osobu sa svim obilježjima čovjeka od kojih je rad samo jedno od njih.

Čovjek ne živi zato da bi radio

– Svatko zna da svrha čovjekova postojanja nije samo raditi. Čovjek ne živi zato da bi radio, nego radi zato da bi živio, što znači da poštovati treba i sve ostale dimenzije osobnosti vezane uz obitelj, odmor, rekreaciju, razonodu, dokoličarenje, spavanje... Zato se svaka zemlja treba truditi uspostaviti dobru ravnotežu između vremena koje čovjek provede radeći i vremena koje provodi u odmoru, opuštanju, s obitelji, prijateljima. Stoga je iznimno važno imati dostojno radno vrijeme, dostojno vrijeme godišnjeg odmora, ali isto tako i različite blagdane tijekom kojih se ne radi. Sve je to vrijeme važno za radnikovo obnavljanje, i fizičko i psihičko. Jer takav odmoren radnik može puno više i kvalitetnije raditi, a ujedno je i odaniji te predaniji poslu. Osim toga, iscrpljenost rezultira i mnogim bolestima i ozljedama na radu – zaključio je Sever podsjećajući da su radnici u Hrvatskoj po broju odrađenih radnih sati u godini u vrhu EU.


01. siječnja 2018.

Tradicionalna blagdanska košarica postaje sve skuplja, ove godine iznosi 2068 kuna

SVE SKROMNIJE

(SLOBODNA DALMACIJA) - Tradicionalna blagdanska potrošačka košarica za tročlanu obitelj za Božić i Novu godinu u 2017. godini iznosit će 2068 kuna, dok je prošle godine iznosila 2000 kuna, izvijestili su u srijedu Nezavisni hrvatski sindikati (NHS). Blagdanska košarica podijeljena je na tri kategorije, onu obilniju i u skladu s tradicijom, onu nešto skromniju, u kojoj su jeftinije namirnice, i onu najjeftiniju. Ni tradicionalna, ni srednja, ni skromna košarica ne obuhvaćaju troškove darova, bora,ukrasa i pirotehnike, kao ni troškove putovanja na razna odredišta, plaćene novogodišnje dočeke i sl. Skromnija košarica ove godine iznosi 928 kuna, a prošle godine bila je 855 kuna. Odricanjem od još nekih blagdanskih sadržaja moguće ju je spustiti na 545 kuna, što je za 20 kuna više u odnosu na lani. Kako ove godine Badnjak pada u četvrtu nedjelju Došašća, pa ne zahtjeva post i nemrs, većina obitelji će se vjerojatno odlučiti za klasični nedjeljni ručak, što povećava troškove zbog veće količine mesa, ističe NHS.

Prema tome, za tradicionalnu blagdansku košaricu treba izdvojiti dodatnih 68 kuna, pa ona iznosi 2136 kuna, za srednju košaricu 52 kune, tako da ona iznosi 980 kuna, a za skromnu 33 kune, pa ona iznosi 578 kuna.Usporedbom ovogodišnje košarice, uvažavajući promjene u prehrani vezane uz Badnjak, vidi se da je tradicionalna košarica skuplja od prošlogodišnje za 136 kuna, srednja za 125 kuna, a skromna za 52 kune.

Temeljem dostupnih podataka i analiza NHS predviđa da će potrošnja u prosincu ove godine iznositi više od 12,5 milijardi kuna.

U nastavku prenosimo cjeloviti tekst vezan uz blagdansku košaricu:

Blagdanska potrošačka košarica za tročlanu obitelj za Božić i Novu godinu

Nezavisni hrvatski sindikati izračunavaju blagdansku potrošačku košaricu koja obuhvaća troškove tradicionalne prehrane za Badnjak, Božić, blagdan sv. Stjepana, Silvestrovo i Novu godinu. Zbog značajnih regionalnih razlika u Hrvatskoj, košarica je temeljena na tradicionalnoj blagdanskoj prehrani koja se blaguje najčešće i u najvećem dijelu Hrvatske. Nažalost, neka tradicionalna jela, kao što je primjerice bakalar za Badnjak i purica za Božić, iziskuju povećane troškove zbog visokih cijena i većina hrvatskih građana ne može si ih priuštiti pa je blagdanska košarica podijeljena na tri kategorije, onu obilniju i u skladu s tradicijom, onu nešto skromniju, u kojoj su sadržane zamjenske tj. jeftinije namirnice, koje barem djelomice mogu zadovoljiti istovremeno i tradiciju i prehrambene potrebe za promatrane blagdanske dane i onu najjeftiniju. Pokazalo se kako veliki broj građana zamijeni skupi bakalar, zubatac ili škarpinu s oslićem ili nekom drugom još jeftinijom ribom – srdelama, šarunom ili manjim trljama. U nekim krajevima, ako je riječ o prženoj slatkovodnoj ribi ili o „fišu“, one skuplje ribe - štuku i soma, zamijene šaran i više ribljih glava uz pokoju sitnu ribicu, a puricu zamijeni pile, kokoš ili neko drugo jeftinije meso. Za Silvestrovo i Novu godinu, umjesto odojka i skupljih suhomesnatih proizvoda, kao što su pršut, kulen i šunka, konzumira se jeftinija svinjska lopatica, jeftinije salame, za juhu manje kvalitetni dijelovi junetine ili samo sarma od jeftinijeg i manje kvalitetnog mljevenog mesa s malo više riže. Što se tiče slastica, na njihovim će se stolovima za Božić također naći tradicionalni kolači, kao što su makovnjača i orahnjača ili neki drugi tradicionalni kolači, samo s manje nadjeva i u manjoj količini, dok će svečaniji kolači koji su i skuplji, kao što je primjerice neki kolač bogat bademima ili čak mađarica i sl., biti izostavljeni, a i novogodišnji kolač biti će nešto skromnijeg sadržaja. Košarice se razlikuju ne samo po sadržaju, već i po samim normativima jela i pića, koji se smanjuju od bogate prema skromnoj košarici. Prigodom izrade sve tri košarice korišteni su standardni recepti kako bi se što točnije odredila potrebna količina za tročlanu obitelj, a pretpostavljalo se da će se većina jela konzumirati za ručak i večeru, dok su primjerice normativi za Božić određeni pod pretpostavkom kako će hrana koja ostane biti dovoljna i za blagdan sv. Stjepana. Ni tradicionalna, ni srednja, ni skromna košarica ne obuhvaćaju troškove darova, bora, ukrasa, pirotehnike i sličnoga, što se uobičajeno kupuje za blagdane, kao ni troškove putovanja na razna odredišta, plaćeni novogodišnji dočeci i slavlja i slično te se isključivo temelje na troškovima prehrane i troškovima pića koji su obuhvaćeni u razumnim količinama.

Neke namirnice potrebne za tradicionalne recepte, uobičajeno se ne potroše do kraja u promatranim danima, no u košaricama su obuhvaćene isključivo potrebne količine i normativi, ali im je, bez obzira na cijenu, smanjena vrijednost. Cijene proizvoda bilježene su u trgovačkim lancima i na tržnicama na raznim lokacijama, ali isključivo za one namirnice za koje je uobičajeno da se tamo kupuju. Kao najpogodniji pokazatelj cijena pretežito je korištena najčešća cijena, iz razloga što su cijene standardnih proizvoda po trgovačkim lancima većinom ujednačene. Kod onih proizvoda koji pokazuju velike varijacije u cijenama, što je najčešće slučaj na tržnicama, a i kod nekih proizvoda u trgovačkim lancima, koji, ovisno o regiji ili lokaciji u gradu, bilježe veće razlike, kao metodološki najkorektniji pokazatelj cijena u takvim slučajevima korištena je aritmetička sredina. Na temelju opisane metodologije, tradicionalna blagdanska potrošačka košarica za 2017. godinu iznositi će 2.067,94 kuna, dok je prošle godine iznosila 2.000,29 kuna. Skromnija košarica ove godine iznosi 928,00 kuna, a prošle godine je iznosila 854,71 kunu. Skromnija košarica može biti još i skromnija odricanjem od još nekih blagdanskih sadržaja stola pa ju je, u vrlo skromnom obliku, moguće spustiti i na 544,72 kune, što je rast u odnosu na prošlu godinu u kojoj je iznosila 525,44 kune.

Kako ove godine Badnjak pada u 4. nedjelju došašća pa nedjelji prepušta prednost i ne zahtjeva post i nemrs, većina obitelji će se vrlo vjerojatno odlučiti za klasični nedjeljni ručak što povećava troškove zbog veće količine mesa jer se glavnom jelu koje ribu zamjenjuje mesom pridodaje još i juha s mesom. Prema tome za tradicionalnu blagdansku košaricu potrebno je izdvojiti dodatnih 68,30 kn, pa ona iznosi 2.136,24 kn za srednju 51,75 kn pa ona iznosi 979,75 kn i za skromnu 32,99 kn pa ona iznosi 577,71 kn.

Ako napravimo usporedbu ovogodišnje košarice, uvažavajući promjene u prehrani vezane uz Badnjak, onda je ovogodišnja tradicionalna košarica skuplja od prošlogodišnje za 135,95 kn, srednja za 125,04 kn, a skromna za 52,27 kn

Temeljem dostupnih podataka i analiza Nezavisni hrvatski sindikati predviđaju kako će potrošnja u prosincu ove godine iznositi više od 12,5 milijardi.

 

Izmjene i dopune Pravilnika o porezu na dohodak

(www.porezna-uprava.hr) - Ovim putem obavještavamo porezne obveznike da je, kao dio paketa mjera za zadržavanje i rast zapošljavanja Vlade Republike Hrvatske, Ministar financija danas potpisao Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o porezu na dohodak. Pravilnik će se objaviti u Narodnim novinama i stupa na snagu 1. siječnja 2018. godine. Navedenim izmjenama i dopunama porezni obveznici bit će rasterećeni dodatnih 266 milijun kuna, a izmjene i dopune odnose se na slijedeće:


1. FISKALNO RASTEREĆENJE

- propisuje se da se trošak smještaja i prehrane radnika, koji s poslodavcem imaju sklopljen ugovor o radu na određeno vrijeme za sezonske poslove, u skladu s propisima kojima su uređeni radni odnosi, za vrijeme rada u sjedištu poslodavca ili njegove poslovne jedinice izvan mjesta prebivališta ili uobičajenog boravišta radnika radi poslova koje obavlja, a koji se podmiruje na teret poslodavca ne smatra dohotkom od nesamostalnog rada, a pod uvjetom da računi o obavljenim uslugama glase na poslodavca i da su podmireni bezgotovinskim putem te da u slučaju da je smještaj i/ili prehrana organizirana kod samog poslodavca, isti o tome mora osigurati kao dokaz odgovarajuću vjerodostojnu dokumentaciju;

- propisuje se da se oporezivim primicima po osnovi nesamostalnog rada ne smatraju voda te topli i hladni napitci (osim napitaka koji u sebi sadrže alkohol), a koje poslodavac na svoj teret omogućuje radnicima za vrijeme radnog vremena;

- propisuje se da se kod određivanja plaće u naravi, prag za određivanje godišnjeg iznosa iznad kojega se određuje plaća u naravi podiže sa dosadašnjih 400,00 na 600,00 kuna;

– propisuje se da se neoporezivim primitkom smatra naknada za korištenje privatnog automobila u službene svrhe do 2,00 kn po prijeđenom kilometru koju neprofitna organizacija isplaćuje fizičkim osobama koje u skladu s posebnim propisom ostvaruju pravo na znak pristupačnosti;

- propisuje se da se dohotkom ne smatraju primici po osnovi potpora zbog uništenja i oštećenja imovine zbog prirodne katastrofe koju je proglasila Vlada Republika Hrvatska koje poslodavci isplaćuju radnicima;

2. ADMINISTRATIVNO RASTEREĆENJE

- propisuje se da porezni obveznici koji ostvaruju mirovinu iz inozemstva/u inozemstvu, a koja se u skladu s međunarodnim ugovorom izuzima od oporezivanja ne moraju podnositi Obrazac INO-DOH;

- propisuje se da isplatitelji dohotka prema kojemu se plaća konačni porez nisu u obvezi do 31. siječnja tekuće godine za proteklu godinu dostavljati fizičkim osobama potvrde o isplaćenom primitku osim na zahtjev poreznih obveznika - primatelja konačnog dohotka;

- propisuje se da porezni obveznici koji su podnijeli zahtjev (izjavu) za obustavom plaćanja predujma poreza/poreza na dohodak u tuzemstvu (iz razloga što porez po osnovi tog dohotka plaćaju u inozemstvu) ne moraju istodobno podnositi i prijavu u registar poreznih obveznika (Obrazac RPO);

- propisuje se da fizičke osobe koje ostvaruju primitke izravno iz/u inozemstvu predujam poreza/porez na dohodak plaćaju do zadnjeg dana u mjesecu za prethodni mjesec ako utvrđeni predujmovi poreza/poreza na dohodak po istom izvoru dohotka u tom mjesecu ne prelaze ukupan iznos od 100,00 kuna uz uvjet da su primici isplaćeni od strane istog isplatitelja;

3. OSTALE IZMJENE

- propisuje se način plaćanja predujma poreza/poreza na dohodak za porezne obveznike koji u Republici Hrvatskoj nemaju prebivalište/uobičajeno boravište;

- odredbe Pravilnika usklađuju se s Odlukom o visini i načinu isplate dnevnica i drugih naknada koje se isplaćuju iz državnog proračuna, te se pojašnjava da se rad na terenu državnih i javnih službenika i namještenika, određuje ovisno o opisu poslova radnog mjesta iz pravilnika o unutarnjem redu i nadležnosti ustrojstvene jedinice u koju je državni i javni službenik i namještenik raspoređen, utvrđenu u aktu o unutarnjem ustrojstvu državnog odnosno javnog tijela;

- dodatno se pojašnjavanju odredbe vezane za Obrazac PK, obzirom da s 1. siječnja 2018. stupaju na snagu odredbe vezane za elektroničku dostavu porezne kartice;

- propisuje se način ispravka i nadopune Obrasca INO–DOH, a šifarnik Obrasca INO-DOH nadopunjuje se za oznaku primitka od kojih se utvrđuje dohodak od izravnog iskorištavanja, davanja u zakup ili najam te na svaki drugi način korištenja nekretnina;

- pojašnjava se da se ne smatra izuzimanjem u slučaju kada fizička osoba obveznik poreza na dobit prilikom likvidacije odnosno prestanka obavljanja samostalne djelatnosti zadrži određenu imovinu, uz uvjet da je u poslovnim knjigama iskazala isporuku (prodaju) te imovine prema propisima o oporezivanju dobiti u visini tržišne odnosno fer vrijednosti imovine i podmiri potraživanja za nastalu isporuku

- pojašnjava se da se povoljnijom kamatom ne smatra kamata koja je ugovorena iznad stope od 3% godišnje, a koja je zbog zakonom određenih promjenjivih parametara pala ispod 3%;

- radi usklađivanja Obrasca JOPPD sa novim propisima, kvalitetnijeg praćenja i olakšavanja popunjavanja Obrasca JOPPD propisuju se nove oznake za:

1. plaće radnika/osiguranika po osnovi radnog odnosa - dijete smrtno stradalog hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata ili dijete nestalog hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata prema odredbama Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji

2. obračun poreza na dohodak i doprinosa po osnovi plaće člana uprave ili izvršnog direktora trgovačkog društva ili upravitelj zadruge ukoliko se plaća ne isplaćuje, a koja je viša od najviše mjesečne ili najviše godišnje osnovice za obračun doprinosa

 

3. podmirenje troška prehrane i smještaja stalnih sezonskih radnika4. isplatu plaće do iznosa minimalne plaće, ako je minimalna plaća ugovorena.

Stop socijalnom dumpingu

NHS/ETUC - Europska je komisija najavila osnivanje europskog nadzornog tijela za rad (European Labour Market Authority)koji bi trebao pomoći u učinkovitoj borbi protiv prekograničnog dampinga plaća i socijalnog dampinga. Trenutno se provodi online savjetovanje o uvođenju europskog nadzornog tijela za rad koje traje samo do 7. siječnja 2018. godine. U djelatnostima kao što su graditeljstvo i prijevoz više od pola tvrtki koje svoje radnike upućuju na rad u druge zemlje vrše dumping plaća. Stoga je ključno da što više osoba sudjeluje u savjetovanju kako bi se Europskoj komisiji poslala snažna poruka da se takvo tijelo mora boriti protiv prekograničnog dampinga plaća i socijalnog dampinga. Sindikati su stoga pokrenuli online kampanju kako bi Komisiji stavili do znanja da se socijalni damping mora zaustaviti te da je nužno europsko tijelo za nadzor rada kako bi se osiguralo da poslodavci poštuju kolektivne ugovore.

Europski sindikati traže nadzorno tijelo koje će:

    Boriti se protiv socijalnog dampinga i prekograničnih socijalnih prevara;
    Jamčiti prava radnika u čitavoj EU podržavajući učinkovitu provedbe i nadzor radnih i
    socijalnih standarda;
    Omogućiti prekograničnu provedbu sankcija protiv kompanija koje vrše damping;
    Poštivati autonomiju socijalnih partnera i jačati socijalni dijalog;
    Osigurati da tvrtke poštuju kolektivne ugovore i načelo jednake plaće za jednaki rad na istom mjestu;
    Informirati radnike i tvrtke o njihovim pravima i obvezama;
    Davati podršku sindikatima u provedbi prava radnika u Europskoj uniji.

Kampanju možete podržati na linku:

https://www.no2socialdumping.eu/en

Stavovi Europske konfederacije sindikata (ETUC) kao i odgovori na pitanja dostupni su na:

https://www.no2socialdumping.eu/en/questions-and-answers


20. prosinca 2017.

ZA SAMOZAPOŠLJAVANJE 55 TISUĆA KUNA Donosimo detalje aktivne politike zapošljavanja za iduću godinu

IZDAŠNIJE SUFINANCIRANJE
Autor: Gabrijela Galić

U aktivnu politiku zapošljavanja vraća se pripravništvo, a uvodi se i sufinanciranje starijih od 30 godina. SOR ostaje, ali samo za regulirane profesije koje imaju obavezu polaganja stručnog ispita

(Novilist.hr) ZAGREB - Nezaposlena osoba koja se odlučila pokrenuti vlastiti posao i tako se samozaposliti u ovoj godini država je sufinancirala s 35 tisuća kuna potpore, odnosno 45 tisuća kuna ako je neku nezaposlenu osobu uzela na stručno osposobljavljanje. Od ožujka, kada su ovogodišnje mjere aktivne politike zapošljavanja stupile na snagu, pa do konca studenoga samozaposlilo se preko tri tisuće osoba. Očekuje se kako će u idućoj godini interes za samozapošljavanjem biti daleko veći, a država će samostalan ulazak na tržište rada sufinancirati daleko izdašnije. Potpora za samozapošljavanje, naime, rast će na 55 tisuća kuna. Jedna od novosti aktivne politike zapošljavanja za iduću godinu kazuje i kako će samozaposlena osoba umjesto jedne na stručno osposobljavanje moći uzeti dvije osobe čime će ukupna potpora koju može ostvariti rasti. Osim rasta financijske potpore za samozapošljavanje, zasad je poznato i da će se ta sredstva moći odobriti i za socijalno poduzetništvo, što do sada nije bio slučaj. Detalji novina u mjerama koje se provode preko Hrvatskog zavoda za zapošljavanje trebali bi se znati ovih dana.

Dva modela mjere

No, nakon dugo vremena u aktivnu politiku zapošljavanja vraća se pripravništvo. Da je ono zanemareno, pokazala je jedina vanjska procjena učinaka sredstava koje država koristi za aktiviranje nezaposlenih osoba. Još uvijek sustav poticanog pripravništva nije do kraja razrađen, no poznato je da će biti dva modela te mjere. Sami poslodavci su tijekom analize učinaka sadašnjih mjera aktivne politike zapošljavanja prema pripravništvu izražavali određeni zazor, odnosno navodili su kako im je prihvaljivo ako će ga država u potpunosti financirati poput stručnog osposobljavanja bez zasnivanja radnog odnosa (SOR). Želje im neće biti uslišane, ono što mogu dobiti je sufinanciranje maksimalno 50 posto plaće, odnosno stvarnog troška radnog mjesta pripravnika kojemu je to prvi posao nakon završetka školovanja.

No, osim »čistog pripravništva« u gospodarskim djelatnostima, ići će se i na sufinanciranje starijih od 30 godina koji su se tijekom rada dokvalificirali ili prekvalificirali, ali samo u djelatnostima zdravstva, obrazovanja i socijalne skrbi. U slučajevima takvih osoba poslodavcima bi se pripravništvo sufinanciralo maksimalno do 50 posto iznosa minimalne plaće. U praksi bi to značilo, primjerice, ako bruto klasičnog pripravnika kojemu je to prvi posao nakon obrazovanja, iznosi šest tisuća kuna, država poslodavcu pokriva trošak od tri tisuće kuna. No, ako je riječ o pripravniku u novom zanimanju za koje se obrazovao, od tih šest tisuća kuna poslodavcu bi se sufinanciralo 1.720 kuna plaće.

Takvo će stanje stvari biti za »čiste« slučajeve. No, u slučaju da poslodavac za zapošljavanje pripravnika koristi fiskalnu olakšicu – odnosno pet godina je oslobođen plaćanja doprinosa na plaću za mladu osobu koju je stalno zaposlio – ta će mu se olakšica »oduzeti«. Odnosno, umjesto 50 posto troška radnog mjesta trebalo bi mu se sufinancirati oko 34 posto troška jer je već kroz oporezivanje dohotka oslobođen 16,2 posto doprinosa za zdravstvo, zapošljavanje i zaštitu na radu.

SOR ograničen

Mjera pripravništva, međutim, još se razrađuje te je potrebno dogovoriti tko će je moći koristiti. Naime, javne službe (zdravstvo, školstvo, socijalna skrb) i privatni sektor nisu upitni, ali još nije odlučeno hoće li državni sektor, odnosno državna i javna uprava moći uzimati pripravnike. Strahuje se, naime, da bi taj segment uprave pripravništvo mogao koristiti kao do prije nekoliko godina SOR – kao jeftinu zamjensku radnu snagu koja »pokriva« zabranu zapošljavanja.

Unatoč snažnim kritikama na program SOR-a, posebno od strane organizacija mladih, ta se mjera neće ukidati, ali će se dodatno postrožiti. Kako se može čuti, SOR će moći koristiti samo regulirane profesije koje imaju obavezu polaganja stručnog ispita. Time će se dodatno ograničiti pristup SOR-u. Kriteriji za SOR su već u ovoj godini značajno pooštreni pa je dobar dio poslodavaca ostao bez mogućnosti iskorištavanja tog elementa aktivne politike zapošljavanja. Nije to vidljivo samo u privatnom sektoru već i u javnom, primjerice zdravstvu, koje je zbog zabrane zapošljavanja angažiralo medicinske sestre preko SOR-a, no ta im je mogućnost oduzeta jer je od ove godine, među ostalim, zabranjen noćni rad SOR-ovaca.

Dogodine u Hrvatsku stiže više od 30 tisuća stranih radnika: Vlada utvrdila nove, povećane kvote za zapošljavanje osoba iz trećih zemalja

ZAMJENA ZA ONE U IRSKOJ

(SLOBODNA DALMACIJA) Vlada je u četvrtak na sjednici utvrdila i nove, povećane kvote za zapošljavanje osoba iz trećih zemalja, a ministar rada i mirovinskog sustava Marko Pavić kazao je kako su one povećane prvenstveno da se ne ugrozi investicijski ciklus zbog nedostatka radne snage, a cilj je Vlade prvenstveno aktivirati domaću radnu snagu. U idućoj godini tako će se moći izdati ukupno 31.000 radnih dozvola strancima, odnosno 22.000 više novih dozvola, a 9000 je produženje postojećih. Od 22.000 novih dozvola, njih 17.495 odnosi se na stalno zapošljavanje, na sezonski rad 4225 dozvola, a od toga na turizam i ugostiteljstvo njih 3715, i to samo na sezonski rad do šest mjeseci. Kod stalnog zapošljavanja najviše dozvola bit će izdano za građevinski sektor, njih 11.270. Novina je 300 dozvola za IT sektor.

Ministar Pavić najavljuje da će Hrvatski zavod za zapošljavanje u sljedeća četiri mjeseca provesti intenzivnu kampanju nuđenja poslova hrvatskim građanima kako bi ih zaposlili prije aktivacije ovih kvota i kako bi, rekao je, stvarno razbistrili tko je stvarno nezaposlen, a tko ne.Riječ je o balansiranom pristupu, dodaje, kojim prvenstveno želimo aktivirati domaću radnu snagu, a ono što nećemo moći nadomjestit ćemo kvotama kako se ne bi ugrozio investicijski ciklus iosiguraogospodarski rast u idućoj godini.

Premijer Andrej Plenković kaže da je odluka o povećanju kvota donesena temeljem realnih potreba pojedinih sektora gospodarstva, jasnog deficita koji se osjetio tijekom turističke sezone

"Mislim da ove mjere koje kanite poduzeti sa Zavodom trebaju Vladi i javnosti dati jasnu sliku, posla ima, tko želi raditi, a tko ne. To je ključna poruka i zato vas molim da s tom kampanjompotaknetešto veći broj nezaposlenih, da iskoriste prigode koje već postoje na tržištu rada", rekao je.

A kvote će, dodaje, sigurno učiniti hrvatsko tržište rada propulzivnijim.

Porezom država uzima 40 posto posmrtnine

NAKARADNO I TRAGIKOMIČNO
AUTOR Božena Matijević

Postavlja se pitanje smisla posmrtnine jer proizlazi da se u trenucima nečije smrti podjednako pomaže obitelji umrloga i državi

(VEČERNJI LIST) - Ako ste obitelj članice ili člana neke neprofitne udruge koja vam nakon smrti te članice ili člana, u tim teškim trenucima za obitelj želi pomoći određenim novčanim iznosom (posmrtninom), država će oporezovati, odnosno uzeti čak 40 postotog iznosa jer ga smatra drugim dohotkom. Proizlazi to iz odredbi početkom ove godine donesenog novogZakona o porezu(članak 8. stavak 9.) koje su prošle prilično neprimjetno, ali su s vremenom i primjenom pokazale svu svoju apsurdnost i nehumanost.

Bešćutno birokratiziranje

– Sad se postavlja i pitanje samog smisla posmrtnine jer u ovom slučaju ispada da se u trenucima nečije smrti gotovo pa podjednako pomaže i obitelji umrloga i državi. Uz to što je bešćutna, ovo je i nakaradna i tragikomična mjera – ljutito i razočarano kazao nam je član jedne udruge kojeg čudi da je, kako je dodao, ovakav prijedlog zakonskog oporezivanja “umrlog” nekome uopće i mogao pasti na pamet. Slično razmišlja i predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata Krešimir Sever.

– Možda će grubo zvučati, no to je pomalo suludo. Naime, ako želimo biti društvo koje je osjetljivo na pojedinca i trudimo se cijelo vrijeme upravo takvima prikazati, ako znamo da naši građani u raznim prigodama pokazuju osjetljivost za ljude u potrebi i nevolji kroz različita javljanja i sudjelovanja u humanitarnim akcijama bilo kojeg tipa, onda bismo i kod takvih stvari kakve su novčane potpore u trenutku nečije smrti trebali prepoznati plemenitu ljudsku namjeru i ne birokratizirati. Čini mi se da se ovdje radi o birokratskoj navici koja je nadvladala humanost samog poteza. Mislim da je svima jasno da nitko ne prima takvu vrstu potpore i pomoći iz luksuza, nego iz potrebe te pri dubokoj tuzi i bolu. A sad se odjednom pojavljuje država koja uzme čak 40 postotakve potpore, a koja je dana samo i isključivo sa svrhom da pomogne nekome u potrebi, i to doista u posebnoj potrebi – kazao je Sever.

Iscrpljene obitelji

On napominje da danas ne treba posebno naglašavati s kolikim je troškom suočena obitelj kada umre netko od njenih članova, čemu nerijetko prethodi još i kraća ili dulja bolest, što je obitelj ionako izložilo dodatnim troškovima pa je ovakva kolegijalna novčana pomoć nasušno potrebna kako bi obitelj umrlog financijski lakše prebrodila vrijeme nakon njegove smrti. Iako smo pitanja o ovoj temi uputili i Ministarstvu financija te Poreznoj upravi, do roka za pisanje teksta odgovore nismo dobili.


11. prosinca 2017.

Očitovanje NHS-a na Prijedlog odluke o utvrđivanju godišnje kvote za 2018. godinu

NHS - U nastavku prenosimo cjelovito očitovanje Nezavisnih hrvatskih sindikata na Prijedlog Odluke o utvrđivanju godišnje kvote dozvola za zapošljavanje stranaca za kalendarsku 2018. godinu:
U vezi dostavljenog Prijedloga Odluke o utvrđivanju godišnje kvote dozvola za zapošljavanje stranaca za kalendarsku godinu 2018. godinu, mišljenja smo kako je godišnja kvota dozvola za novo zapošljavanje stranaca u Republici Hrvatskoj od ukupno 29.000 dozvola neprihvatljiva.

Uvažavajući činjenicu kako dio prijavljenih na evidenciji nezaposlenih HZZ-a, za čija zanimanja poslodavci izražavaju potrebu za „uvozom“ radne snage, možda nije zaposliv iz raznih razloga i ostaje na evidenciji nezaposlenih zbog nekih socijalnih prava koja samo tako može ostvariti, ekstremne razlike u odnosu na prijašnja vremenska razdoblja ukazuju na velike sustavne probleme i nikako se ne smiju zanemariti.

Prijedlog ukupnih godišnjih kvota za 2018. godinu, u odnosu na 2015. godinu, veći je za 1.576,3% što je povećanje za više od 16 puta. Kako u 2015. godini dozvola za zapošljavanje stranaca u graditeljstvu nije bilo te ako se uspoređuje prijedlog godišnjih kvota za novo zapošljavanje u 2018. godini u odnosu na 2016. godinu, koje se u najvećom djelu odnose na djelatnost graditeljstva, razlike su manje, ali i dalje neobjašnjivo velike. Ukupne godišnje kvote za novo zapošljavanje prijedlogom za 2018. godinu u odnosu na 2016. godinu povećavaju se 674,3% što je gotovo 8 puta veće povećanje.

Vidljivo je da su ta povećanja najizraženija u djelatnostima u kojima se često isplaćuje minimalna ili vrlo niska plaća. Naime, prema prijedlogu za 2018. godinu, godišnja kvota za novo zapošljavanje stranaca u odnosu na 2016. godinu je povećana za 3.122,2% u prerađivačkoj industriji (povećanje za 32 puta), zatim u graditeljstvu za 2.334,0% (povećanje za 24 puta), a ne treba zanemariti ni turizam i ugostiteljstvo, djelatnost s velikim udjelom sive ekonomije pri isplati plaća, s povećanjem od 441,2% (povećanje za 5 puta). Od ostalih djelatnosti koje isplaćuju minimalnu plaću treba istaknuti metalnu industriju  za  koju se  dozvole  traže  od 2017. godine  i  prijedlogom za 2018. godinu  se povećavaju  za više  od 5 puta. Kvote  za  djelatnosti poljoprivrede i šumarstva su od 2015. do 2017. godine bile stalne i zanemarivo male, a sada se prijedlogom za 2018. godinu povećavaju 13 puta. Zanimljivo je da se osim svega navedenog ovim prijedlogom u sklopu prerađivačke industrije uvrštava i prehrambena industrija što dovodi do apsurdne situacije. S jedne strane poslodavci prijete otkazima upravo u tim industrijama zbog povećanja minimalne plaće, a s druge strane za te djelatnosti najviše izražavaju potrebu za stranom  radnom snagom. Osim navedenih i velika većina ostalih djelatnosti za koje se predlažu kvote, a ne isplaćuju minimalnu plaću, ima prosječne neto plaće značajno manje od prosječne plaće za RH. Prema podatcima Državnog zavoda za statistiku i približnog usklađivanja navedenih djelatnosti iz prijedloga s NKD-om iz 2007. godine, prosječnu plaću nižu od prosjeka RH imaju djelatnosti prometa (kopneni prijevoz i cjevovodni transport), djelatnosti poljoprivrede, šumarstva i ribarstva, djelatnosti pružanja smještaja te pripreme i usluživanja hrane, ukupna prerađivačka industrija kao i njena potkategorija tj. prehrambena industrija, djelatnosti socijalne skrbi i već ranije spomenute metalna industrija i graditeljstvo.

Jasno je vidljivo da je problem, a što trebaju priznati i poslodavci i Vlada RH, visina plaća koje se isplaćuju radnicima, a s time povezano i nedostatak zainteresiranosti ne samo za zapošljavanje, nego i za obrazovanje za takva zanimanja. Isto tako problem je i neodgovarajući program strukovnog obrazovanja za potrebe sustava rada, kao i obrazovnih programa ustanova za obrazovanje odraslih.

Prema procjenama demografa svake godine oko 2% stanovnika (80 000 – 90 000) napusti Hrvatsku, a njima prvi razlog odlaska nije nezaposlenost, već mala plaća i uvjeti rada. Koliko stanovnika bi ostalo u Hrvatskoj da su primjereno plaćeni za svoj rad i da su uvjeti rada bolji? Poznate su rečenice nekih poslodavaca - ako radnicima ne odgovaraju uvjeti rada i plaće neka slobodno idu (pa i u Irsku) jer ima drugih nezaposlenih koji će rado raditi za takve plaće i pod takvim uvjetima rada. Što sada kad su „otjerali“ radnike iz Hrvatske? Ipak nema dovoljno radnika koji bi radili u Hrvatskoj u lošim uvjetima i sada tim istim poslodavcima treba dopustiti da i dalje urušavaju sustav rada još nižim cijenama rada i pridonose daljnjem iseljavanju stanovništva Hrvatske?!

Upravo zbog niskih plaća i uvjeta rada, uskoro će biti neostvariv i „uvoz“ radnika. Strani radnici, koji su spremni otići iz svojih država i raditi u inozemstvu, zasigurno neće ići na rad u države koje im nude lošije uvjete rada i male plaće, kao što je to u Hrvatskoj. Čime će poslodavci privlačiti radnike iz inozemstva kad „tjeraju“ svoje vlastite radnike iz države? Ne zaboravimo, Hrvatska je među državama s najmanjom minimalnom plaćom u EU, ali i sa prosječnom plaćom koja je u 2016. godini iznosila 36,9 prosjeka Zapadne Europe. Prema podatcima Eurostata o kupovnoj moći (pristup BDP-a) Hrvatska je u 2015. godini zaostajala za prosjekom EU28 za 42%.

Npr. prema našim saznanjima sjekača (kojih se traži 60) ima dovoljno te je još uvijek više zainteresiranih za jedno radno mjesto nego li ih se traži. Međutim, sve češće odlaze u Njemačku zbog većih plaća. Dakle, ovom kvotom potičemo i odlazak radnika od kojih su neki imali ugovore o radu i na neodređeno vrijeme, a odobravamo uvoz radnika za radno mjesto sjekača u privatnom sektoru sa znatno nižom plaćom od one u Hrvatskim šumama, umjesto da njenim izostankom natjeramo poslodavce da poboljšaju radne uvjete i povećaju plaće. Kome dopuštamo uvoz 300 šivača, a 444 šivača prijavljeno je na evidenciji nezaposlenih? Zar i onim poslodavcima koji često otpuštaju svoje „starije“ radnice, a kad shvate da nema drugih koje bi prihvatile raditi za tu plaću, pozivaju natrag one otpuštene koje im se više ne žele vratiti pa traže „uvozne“? Poslodavcima kojima je i minimalna plaća preveliki teret? Isto tako, prema našim saznanjima, nema opravdanja za kvote u zanimanjima iz sektora prometa (vozači i piloti) te turizma i ugostiteljstva (osim kuhara internacionalne kuhinje).

Nastavljanjem sljepila i odbijanjem povećanja plaća i poboljšanja uvjeta rada te nepoštivanjem radnika, u Hrvatskoj uskoro gotovo neće biti radno sposobnih stanovnika. Prijedlog kvota za 2018. godinu treba biti poticajan za radnike, natjerati poslodavce da rade na poboljšanju uvjeta rada i povećanju plaća, da unaprjeđuju svoje poslovanje te preuzmu odgovornost za nastalu situaciju u državi.

Interes niti jedne vlade ne smiju biti oni poslodavci koji svojim postupcima potiču radnike i njihove obitelji na iseljavanje iz države, stoga ni rješenja ne treba pronalaziti u kvotama dozvola za zapošljavanje stranaca, već u povećanju plaća, stalnosti i sigurnosti zaposlenja, poboljšanju uvjeta rada i poticanju odgovornog poslovanja (privatnih poslodavaca i države).

Dugoročno, rješenje nedostatka radne snage u Republici Hrvatskoj ne može biti „uvoz“ radnika, a takvo kratkoročno rješenje samo će dugoročno prouzročiti još veće probleme u hrvatskom sustavu rada.

Ne zaboravimo, uz teritorij i vlast, bitni element države je i stanovništvo, stalno stanovništvo. Bez stanovnika nema ni države. Zar je vizija razvoja Republike Hrvatske iseljavanje njenih stanovnika zbog niskih plaća, nesigurnih poslova i loših uvjeta rada te uvoz stranih radnika s kojima će se i dalje rušiti cijena i uvjeti rada u Hrvatskoj i poticati daljnje iseljavanje njenih građana? Zar su vizija razvoja i budućnost Hrvatske razvoj gospodarstva kroz razvoj i bogaćenje poslodavaca uz sve manje hrvatskih radnika? Ako se nastave ovakve gospodarske i socijalne politike koje izravno potiču iseljavanje hrvatskih građana, posebice mladih, tko će ostati? Ne vodi li to u nestanak Hrvatske?

Slijedom svega navedenog, Nezavisni hrvatski sindikati ne podržavaju Prijedlog Odluke o utvrđivanju godišnje kvote dozvola za zapošljavanje stranaca za kalendarsku 2018. godinu

S poštovanjem

Predsjednik

Krešimir Sever

HUP pozdravlja rast kvota, sindikati ne!

Kvote za uvoz radnika mogle bi se utrostručiti u 2018. godini, a ako se u potpunosti iskoriste, u Hrvatskoj će raditi 29.000 stranih radnika
AUTOR Marina Šunjerga

(VEČERNJI LIST) - Ako je suditi prema prijedlogu kvota, koje je Ministarstvo rada i mirovinskog sustava poslalo socijalnim partnerima na mišljenje, iduće godine broj radnika iz inozemstva mogao bi se gotovo utrostručiti na brojku veću od 29 tisuća, što bi bio svojevrstan rekord u uvozu radne snage u posljednjih dvadesetak godina.

Sindikati traže veće plaće

Hrvatska udruga poslodavaca (HUP) podržava takav prijedlog tvrdeći da će odobrenje kvota “uvelike olakšati zapošljavanje u graditeljstvu i turizmu”. Podsjetimo, u srpnju je Vlada odobrila dodatnu kvotu za uvoz 2053 radnika u sektoru graditeljstva, kako bi se spasile investicije, a nakon što su poslodavci otvoreno počeli priznavati da ne mogu izvršiti ugovorene poslove zbog nedostatka radnika. Prijedlog za sljedeću godinu uključuje čak29 tisuća radnih dozvola, od čega za novo zapošljavanje 17.810 dozvola, za produženje već izdanih dozvola devet tisuća dozvola i 1940 dozvola za sezonsko zapošljavanje, od čega je 1400 dozvola za turizam i 540 dozvola za poljoprivredu. Među tim će dozvolama biti najviše onih za graditeljstvo. Dok su lani, nakon povećanja kvota, poslodavcima u graditeljstvu na raspolaganju bile 4133 dozvole, iduće godine moglo bi ih biti više od 12 tisuća. Kronično nedostaje tesara i zidara pa čak i soboslikara i električara. I dok poslodavci podupiru predložene im kvote, sindikati najavljuju da neće i ne mogu podržati rješenje po kojem se svi problemi tržišta rada rješavaju uvozom. – Radnike treba dokvalificirati, ali prije svega dostojno platiti.

Uvoz radnika samo ćedodatno smanjiti cijenu radau Hrvatskoj, koja je i jedan od glavnih razloga zašto mladi iz države odlaze i zašto se ne žele školovati za struke u kojima im se jamči minimalna plaća do kraja života i mirovina od koje ne mogu živjeti – analizira Krešimir Sever, jedan od istaknutijih predstavnika sindikata.

Promjena obrazovanjaDa kvote nisu trajno rješenje, misle i poslodavci koji napominju da je uvoz “vatrogasna mjera”, ali napominju da su unatoč broju od 180 tisuća nezaposlenih, zbog njihove strukture, poslodavci prisiljeni okrenuti se stranim radnicima. Trajno rješenje ponudila bi samo obrazovna reforma koja bi osigurala usklađeniji odnos između potreba rada i kvota za školovanje. Time se može riješiti nedostatak visokoobrazovanih kadrova, ali veliki problem predstavlja i činjenica da za određene struke nema ni interesa.

Poslodavci su više puta apelirali na to dadržava olakša prekvalifikacijei nudili da ih sami organiziraju.

Gdje je kraj apsurdima? Imamo 187 tisuća nezaposlenih, a nedostaje nam 29 tisuća radnika!

NOVE KVOTE ZA STRANCE
Piše: Dalibor Špadina/Paula Klaić Saulačić

(Dnevnik.hr) - Sljedeće godine Vlada planira poduzetnicima dopustiti zapošljavanje ukupno 29 tisuća stranih radnika. Službena bi odluka trebala biti donesena u roku od dva tjedna. Dok poslodavci hvale Vladin potez, sindikati se bune i traže da se većim plaćama zadrže domaći radnici. I iz poslovnih krugova kažu da je to samo vatrogasna mjera pa traže bržu reformu obrazovanja i manje poreze i namete da mogu povećati plaće. Hrvoje Jonjić, svestrani poduzetnik iz Vodica već je osjetio problem snedostatkom radne snage. Prije mjesec dana zbog toga je zatvorio svoj restoran.

''Mislili smo, kako sad dolazi zima, ta će se radna snaga stvoriti iz nekih restorana i kafića koji su se zatvorili. Međutim, izgleda da je bolje biti na birou, primati neku naknadu ovaj određeni dio zime pa opet u proljeće i ljeto,kad krene sezona, početi raditi'', rekao je Jonjić.

Za sljedeću godinu Vlada planira odobriti 29 tisuća radnih dozvola za strance. Od toga se na nove stalne radnike odnosi nešto više od 17.800 dozvola. Najviše za graditeljstvo - više od 12 tisuća. Za turizam 1860 dozvola, od čega 1400 samo za sezonsko zapošljavanje.

''Naše su procjene da bi to trebalo biti dovoljno. Naime, ne želimo da se dogodi situacija koju smo imali u jeku građevinskesezone da nam fale radnici u građevini", pojasnila jeAdmira Ribičićiz Hrvatske udruge poslodavaca.

S druge strane, na Zavodu je 187.000 nezaposlenih. ''Oni nisu osposobljeni za novu vrstu zanimanja, odnosno za nove tehnologije koje se sad javljaju i primjenjuju. Trebat će vremena dok se taj dio radnika sa zavoda osposobi'', rekla je Mirjana Čagalj iz HGK-a.

I HGK se zalaže za povećanje plaća

U graditeljstvu bi, kažu iz Komore,trebali povećati prosjek plaća sa sadašnjih oko 4,5 tisuća na barem 7 tisuća kuna. Veće plaće zagovaraju i sindikati.

''Mi se pretvaramo u zemlju kojasnažno izvozi liječnike,medicinske sestre, informatičare, mlade visokoobrazovane ljude, a na drugoj straniuvozit ćemo kvalificiranu radnu snagu, što samo znači da se pomalo i sigurno odričemo i svoje budućnosti'', rekao je Krešimir Sever iz Nezavisnih sindikata Hrvatske.

I građevinaru Dragutinu Martinoviću dio je radnika otišao u inozemstvo. Za veće plaće, tvrdi, treba im pomoći država. ''A to je kroz ovo smanjenje porezne presije, nameta; da mi zadržimo naše mlade ljude koji završe školu i da nam ne odlaze. To je nama budućnost'', kaže Martinović.

Ističe da su zbog velike potražnje i male ponude radnika plaće ionako krenule prema gore pa upozorava da ćemorati povećati cijenu stanova.

Na putu do tekućeg računa plaća vam se prepolovi

Postavlja se pitanje zašto naši nezaposleni odlaze uIrsku, Njemačku,pogotovo kada govorimo o djelatnicima u turizmu, umjesto da dođu u bogati Dubrovnik. Jesu li plaće najveći problem? Mogu i one biti veće.

''Da bi plaće bile veće i bolje, moraju postojati bolji uvjeti poslovanja u ovoj državi. Treba krenuti od te premise. Dobra plaća uvijek je dobra ideja i dobra stimulacija radu i trudu. Plaće u Hrvatskoj u bruto iznosima zvuče vrlo svemirski. Međutim, te plaće do radnika dolaze prepolovljene od strane države, odnosno od strane doprinosa. Na neki način rad je tu preskup i plaće bi se trebale rasteretiti.

Najjednostavnije rečeno – vaša plaća na putu od isplate do vašeg tekućeg računa izgubi pola sebe'', objasnila je Nikolina Farčić iz Ceha ugostitelja i turističkih djelatnika.

Stoga smatra da uvozne kvote neće donijeti dugoročno rješenje. ''Toj radnoj snagi je potrebno vrijeme prilagodbe u smislu načina rada i djelovanja unutar ugostiteljske struke'', zaključuje Farčić.


28. studenog 2017.

Prijedlozi sindikalnih središnjica u vezi dopune Zakona o minimalnoj plaći te visini minimalne plaće za 2018. godinu

NHS - Sindikalne su središnjice 10. studenog 2017. godine Ministarstvu rada i mirovinskog sustava i Hrvatskoj udruzi poslodavaca uputili zajednički prijedlog dopune Zakona o minimalnoj plaći i Uredbe o visini minimalne plaće za 2018. godinu. U nastavku se nalazi cjeloviti tekst prijedloga:
Sukladno dogovoru na tripartitnom sastanku o minimalnoj plaći, održanom u petak, 3. listopada 2017. godine, dostavljamo prijedloge:

Zakon o minimalnoj plaći

Podsjećamo kako jeprva sindikalna pisana inicijativa, koja je sadržavala i cjelovit prijedlog novog Zakona o minimalnoj plaći s obrazloženjem, dostavljena Ministarstvu rada i mirovinskog sustava (MRMS) još početkom prosinca 2016. godine, a da je prvi sastanak u MRMS-u održan tek početkom listopada 2017. godine.

Također podsjećamo da osim što smo dopunom Zakona, odnosno preciznijom definicijom minimalne plaće, htjeli spriječiti u praksi zamijećeno zakidanje radnika,  proširiti nadzor s primjene Zakona o minimalnoj plaći i na primjenu kolektivnih ugovora čija je primjena proširena odlukom ministra nadležnog za rad i dr., razlog predlaganja cjelovitog novog Zakona (a ne samo njegovih izmjena i dopuna) leži u tome što se dio odredbi odnosio samo na početak provedbe odnosno način izračuna prve minimalne plaće, od kojih bi Zakon valjalo rasteretiti.

S obzirom da smo na prvi sastanak o navedenoj inicijativi čekali 10 mjeseci zbog čega su sve tri strane dovedene u vremenski škripac, sindikalne središnjice, u dobroj vjeri,  predlažu da se u hitnom postupku do kraja godine usvoje samo dopune Zakonao minimalnoj plaćia da se u sljedećoj godini pristupi izradi novog Zakona.

Prijedlog:

ZAKON O DOPUNAMA ZAKONA O MINIMALNOJ PLAĆI

Članak 1.
Članak 2. mijenja se i glasi:

„(1) Minimalna plaća u smislu ovog Zakona je najniži mjesečni iznos bruto plaće koji radniku pripada za rad u punom radnom vremenu.
(2) Plaća iz stavka 1. ovog članka uvećava se za iznose dodataka na plaću i naknade troškova u vezi s radom ostvarenih u obračunskom razdoblju koji radniku pripadaju temeljem zakona, kolektivnog ugovora, pravilnika o radu ili ugovora o radu.

(3) Minimalna plaća radnika koji radi u nepunom radnom vremenu utvrđuje se i isplaćuje razmjerno ugovorenom radnom vremenu.“

Članak 2.
Ovaj Zakon stupa na snagu osmog dana od dana objave u „Narodnim novinama“.

O b r a z l o ž e n j e

Člankom 1. ovog Zakona predlaže se izmjena članka 2. važećeg Zakona o minimalnoj plaći (NN br. 39/13) i to na način da se njime, osim definiranja pojma minimalne plaće, sada jasno utvrdi kako iznos minimalne plaće treba uvećati za sve dodatke na plaću i naknade troškova nastalih u vezi s radom koje je radnik ostvario u obračunskom razdoblju.
Naime, iz postojeće zakonske definicije minimalne plaće nije razvidna njezina struktura što dovodi do nejednake prakse kod poslodavaca na način da neki poslodavci u iznos minimalne plaće uračunavaju sve dodatke na plaću na koje radnik ima pravo temeljem zakona, kolektivnog ugovora, pravilnika o radu ili ugovora o radu, a koje je ostvario u određenom obračunskom razdoblju. Ovakva praksa dovodi do diskriminacije radnika koji, neovisno o uvjetima u kojima obavlja svoj rad (primjerice u prekovremenom, smjenskom, noćnom radu i slično), uvijek ostvaruje pravo na isti iznos plaće. Stoga se stavkom 2. članka 2. predlaže propisati kako se minimalna plaća utvrđena stavkom 1. uvećava za iznose dodataka na plaću i naknade troškova nastalih u vezi s radom koje je radnik ostvario u određenom obračunskom razdoblju, a pripadaju mu temeljem zakona, kolektivnog ugovora, pravilnika o radu ili ugovora o radu. Time zakonsko uređenje postaje jasnije i preciznije i otklanjaju se sve nejednakosti  postupanja u praksi.

Novim člankom 2. također se predlaže propisati pravo radnika koji radi u nepunom radnom vremenu na razmjerni dio minimalne plaće sukladno ugovorenom radnom vremenu, kako bi se izbjeglo pogrešno tumačenje Zakona i njegova nezakonita primjena u praksi.

Uredba o visini minimalne plaće za 2018. godinu

Sindikalne središnjice predlažu da se bruto minimalna plaća za 2018. godinu odredi u visini od 3.609,00 kuna,što je 45 % prosječne bruto plaće za prvih osam mjeseci 2017. godine, koja  iznosi 8.020 kuna.

Obrazloženje:
Imajući u vidu da je dogovoreni cilj postupno doći do minimalne plaće, čiji bi udio u prosječnoj bio 50 %, a kako je krajem prošle godine minimalna plaća za ovu godinu utvrđena u visini 42,39 % od prosječne bruto plaće za prvih devet mjeseci 2016. godine, sindikalne središnjice predlažu daljnji rast udjela minimalne plaće u prosječnoj.

Razumijevajući kako je poslodavcima, zbog izrade poslovnih planova za narednu godinu, važno što ranije znati iznos minimalne plaće za tu godinu, predlažemo da se udio minimalne plaće računa u prosječnoj bruto plaći isplaćenoj u pravnim osobama od siječnja do kolovoza, jer podatak za prvih devet mjeseci još uvijek nije poznat.

Ujedno želimo napomenuti kako je u obrazloženju Uredbe o visini minimalne plaće za 2017. godinu, sa 10. sjednice Vlade RH, održane 8. prosinca 2016. godine, u zadnjem stavku pogrešno naveden udio minimalne plaće u prosječnoj bruto plaći isplaćenoj u pravnim osobama u RH, od siječnja do rujna 2016. godine. Izračun pokazuje kako točan udio ne iznosi 42,9 %, već 42,38582 %, odnosno 42,39 %.

S poštovanjem

Mladen Novosel, predsjednik SSSH, v.r.
Krešimir Sever, predsjednik NHS, v.r.

Vilim Ribić, predsjednik MHS, v.r.

Miroslav Hrašćanec, predsjednik HURS, v.r.

Ostvarivanje europskog stupa socijalnih prava: Komisija želi promicati socijalnu zaštitu za sve

Europska komisija - Priopćenje za tisak
Bruxelles, 20. studenoga 2017.

Komisija je danas na razini EU-a pokrenula drugi krug razgovora sa sindikatima i udruženjima poslodavaca o tome kako svim zaposlenim i samozaposlenim osobama dati podršku u pristupu socijalnoj zaštiti. To je još jedan važan korak u ostvarivanju europskog stupa socijalnih prava, tek nekoliko dana nakon što ga su Europski parlament, Vijeće i Komisija objavili na sastanku na vrhu za pravedna radna mjesta i rast održanom u Göteborgu.

Potpredsjednik Komisije nadležan za euro i socijalni dijalog Valdis Dombrovskis izjavio je: „Novi uvjeti rada otvaraju nove prilike. Ljudima trebamo omogućiti da ih iskoriste i da se osjećaju zaštićeno neovisno o poslu koji obavljaju. Na tome počiva stup socijalnih prava. Želimo da naši sustavi socijalne zaštite budu održivi, odgovarajući i pravedni.Razgovaramo sa socijalnim partnerima o tome kako bi svatko mogao izdvajati za doprinose i akumulirati prava.” Marianne Thyssen, povjerenica za zapošljavanje, socijalna pitanja, vještine i mobilnost radne snage, dodala je: „Komisija predano radi na jačanju socijalne dimenzije Europe. Danas poduzimamo daljnje korake u drugoj konkretnoj inicijativi u okviru europskog stupa socijalnih prava. U današnjem svijetu svi radnici trebaju imati pristup socijalnoj zaštiti bez obzira na to jesu li samozaposleni ili rade na temelju standardnih ili novih vrsta ugovora o radu. Želim da svi zaposleni budu pokriveni sustavima socijalne zaštite u skladu sa svojim doprinosima. To je važno da bi naši sustavi socijalne zaštite bili odgovarajući, održivi i da bi se njima uzela u obzir međugeneracijska pravednost.”

U EU-u je 2016. godine 40% svih zaposlenih bilo u nestandardnom radnom odnosu ili su bili samozaposleni. Procjenjuje se da je dovoljan pristup socijalnoj zaštiti i povezanim uslugama koje proizlaze iz radnog odnosa za polovinu njih dvojben. Na današnjem tržištu rada nastaju novi oblici rada, a ljudi sve češće mijenjaju posao i vrstu radnog odnosa. Udio nestandardnog zaposlenja i samozaposlenja sve je veći, posebice mladih.

U skladu s relevantnim načelima europskog stupa socijalnih prava Komisija želi poduprijeti pristup socijalnoj zaštiti za sve temeljen na doprinosima. Primjerice, osobe u nestandardnom radnom odnosu ili samozaposlene osobe zbog statusa svojeg radnog odnosa nemaju dovoljan pristup socijalnoj zaštiti i stoga su izložene većoj ekonomskoj nesigurnosti te su slabije zaštićene od socijalnih rizika. Rješavanjem tog problema pripomaže se ispunjenju cilja stupa socijalne zaštite kojim se želi povećati pripravnost naših socijalnih modela za budućnost i obuhvatiti pitanje međugeneracijske pravednosti, čime se stvara najbolje moguće buduće radno okružje.

Kako bi se to postiglo, Komisija pokreće drugi krug savjetovanja sa socijalnim partnerima kako bi od njih prikupila stajališta, pritom se vodeći Ugovorom o funkcioniranju Europske unije i svojom predanosti socijalnom dijalogu. Ako su otvoreni za pregovore, socijalni partneri mogu to javiti Komisiji u sljedećih sedam tjedana. Usporedno s tim otvoreno je i šire javno savjetovanje. Prikupljaju se stajališta svih relevantnih dionika, primjerice javnih tijela, poduzeća, samozaposlenih, radnika zaposlenih putem internetskih platformi te civilnog društva.

Komisija na temelju zaključaka koji proizađu iz tih savjetovanja namjerava predstaviti prijedlog u prvoj polovini sljedeće godine.

Kontekst

Komisija je europski stup socijalnih prava predstavila kao Preporuku Komisije koja je stupila na snagu 26. travnja 2017. i kao prijedlog zajedničke izjave Parlamenta, Vijeća i Komisije. Nakon što su o navedenom raspravili Europski parlament, Europska komisija i države članice, sve stranke potpisale su tekst izjave na sastanku na vrhu za pravedna radna mjesta i rast održanom 17. studenoga 2017. u Göteborgu u Švedskoj.

Odgovornost za provedbu europskog stupa socijalnih prava zajednička je i leži na svim razinama. Komisija je od početka svojeg mandata predstavila nekoliko zakonodavnih prijedloga provedbe stupa na razini EU-a, uključujući nedavni prijedlog potpore ravnoteži poslovnog i privatnog života roditelja i skrbnika Usto, Komisija je pokrenula dva savjetovanja sa socijalnim partnerima – jedno o modernizaciji propisa o ugovorima o radu, a drugo o pristupu socijalnoj zaštiti za sve. Od 26. travnja do 23. lipnja 2017. socijalni su partneri imali priliku izraziti svoje mišljenje o tim dvjema temama. Druga faza savjetovanja o modernizaciji propisa o ugovorima o radu bila je otvorena od 21.rujna 2017. do 3.studenoga 2017.

Danas je započela druga faza savjetovanja o pristupu socijalnoj zaštiti. U njoj se rad nastavlja na temelju rezultata rasprava iz prve faze. Usporedno s tim Komisija pokreće javno savjetovanje te će saslušati ključne dionike, primjerice predstavnike samozaposlenih osoba, civilnog društva i pružatelja usluga socijalne zaštite.

Junckerova Komisija kao prioritet je odredila izgradnju pravednije i socijalnije Europe, kako se vidi u političkim smjernicama iz srpnja 2014. U rujnu 2015. u svojem prvom govoru o stanju Unije predsjednik Juncker rekao je: „Moramo predanije raditi na uspostavi pravednog i istinski paneuropskog tržišta rada. [...] U okviru tih mjera, želja mi je uspostaviti europski stup socijalnih prava kojim će se u obzir uzeti promjene s kojima se suočavaju europska društva i tržište rada.”

Predsjednik je u svojem zadnjem govoru o stanju Unije 13. rujna 2017. potvrdio da je Komisija predana nastavku rada na stupu socijalne zaštite i da ga smatra presudnim za stvaranje dubljeg, pravednijeg i socijalnijeg unutarnjeg tržišta: „Ako u Europi želimo izbjeći socijalnu rascjepkanost i socijalni damping, onda bi se države članice trebale dogovoriti o europskom stupu socijalnih prava u najskorijem roku, a najkasnije na sastanku na vrhu koji će se u studenome održati u Göteborgu. Nacionalni socijalni sustavi još će dugo biti različiti i odvojeni. No barem bismo trebali dogovoriti uniju europskih socijalnih standarda, u kojoj postoji zajedničko shvaćanje socijalne pravednosti. Europa ne može funkcionirati bez uključivanja radnika.”

GSV: Socijalni dijalog može biti bolji, sastanci svakih šest mjeseci

PROBLEMI U KOMUNIKACIJI

(JUTARNJI LIST) ZAGREB- Socijalni dijalog može biti bolji, a način njegova vođenja važan je za hrvatsko društvo, poruke su sa sastanka premijera Andreja Plenkovića sa članovima Gospodarsko-socijalnog vijeća (GSV) koji je u ponedjeljak održan u Banskim dvorima i na kojem je dogovoreno da će se takvi sastanci održavati svakih šest mjeseci. Sljedeći će dakle, biti negdje u travnju, najavio je ministar rada i mirovinskog sustava Marko Pavić nakon sastanka. Pavić je izvijestio, a sindikalni čelnik Krešimir Sever potvrdio, kako su poslodavci i sindikati izrazili želju da ih Vlada ranije uključi u proces donošenja zakona i propisa.

Događaju se problemi u komunikaciji kad je riječ o zakonima koje Vlada šalje u Hrvatski sabor, po dobrom načelu socijalnog dijaloga u tome bi, u ranim fazama pripreme, aktivno trebali sudjelovati i socijalni partneri, rekao je Sever navodeći da su dobili jamstva da će tako i biti. "Ne smije se događati da o zakonima važnim za njih, poslodavci i sindikati saznaju tek na kraju ili se njihove primjedbe uopće ne uvažavaju,", naglasio je Sever navodeći kako je do današnjeg sastanka došlo na inicijativu poslodavaca i sindikata koji nisu zadovoljni načinom socijalnog dijaloga.

To, kaže, nije ništa nova, osjetili su to kod različitih vlada, bilo je u tim odnosima uspona i padova, a najznačajniji se pad dogodio za Vlade Zorana Milanovića.

Socijalni dijalog nema alternativu

Glavni direktor Hrvatske udruge poslodavaca (HUP) Damir Majetić dijeli uvjerenje da socijalni dijalog može biti bolji i da mu nema alternative.

"Ovaj je sastanak važan da se taj dijalog digne na višu razinu. Uz bolji socijalni dijalog, vjerujem, imat ćemo efikasniju Vladu i ministre, a time ćemo dobiti i ono što stalno očekujemo - konkretne reforme u društvu", rekao je Majetić.

Naglasio je kako poslodavci podržavaju Nacionalni klasifikacijski okvir i ravnopravan tretman sveučilišnih stručnih i diplomskih studija.

Nacionalni klasifikacijski okvir je alat koji omogućuje da se obrazovanje prilagodi tržištu rada i bez toga okvira i (pratećeg) zakona nećemo imati efikasno tržište rada, istaknuo je Majetić poručivši da Hrvatskoj trebaju nove kvalifikacije i vještine koje danas ne postoje u sustavu.

Svjesni smo razlika između stručnih i sveučilišnih studija, no želimo dati mogućnost jednima i drugima da budu ravnopravni na tržištu rada i da se razvijaju, naglašava Majetić koji očekuje da se u razgovoru sa Vladom, odnosno resornim ministarstvima, čim prije dođe to tog zakona, "jer tržište rada ne čeka".

Spomenuti Okvir i zakon podupiru i sindikati, a ministar Pavić navodi da je zakon u "finalnom procesu usuglašavanja" te da je na zadnjoj sjednici GSV-a dogovoreno da će se, kad posao bude završen, organizirati tematska sjednica GSV-a po pitanju NKO.


21. studenog 2017.

Nastavlja se postupak osnivanja Hrvatskog saveza za nedjelju

(HRT) - Na Inicijativnom skupu za osnivanje Hrvatskog saveza za nedjelju, koji trenutačno okuplja 16 ustanova i udruga predvođenih Franjevačkim institutom za kulturu mira iz Splita, sinoć je zaključeno da će se nastaviti s aktivnostima osnivanja tog saveza koji se zauzima da nedjelja bude neradni dan.

U suradnji sa sindikatima i ostalim zainteresiranima definirat ćemo strategiju kako ćemo ubuduće djelovati i kako ćemo u naše aktivnosti uključiti još više ustanova i udruga, jer tako okupljeni u Hrvatskom savezu za nedjelju snažnije ćemo se moći oduprijeti pritiscima da se radi nedjeljom, istaknuo je dopredsjednik Franjevačkog instituta za kulturu mira fra Božo Vuleta. Prema njegovim riječima, nedavno istraživanje pokazalo je da se u Hrvatskoj gotovo svi građani slažu kako je važno da obitelji budu nedjeljom zajedno i da je rad nedjeljom loš.

Tijekom višesatnog trajanja tog inicijativnog skupa, koji je održan u sklopu Dana socijalne skrbi (od 5. do 19. studenog), sudionici su u diskusijama podupirali zamisao o osnutku Hrvatskog saveza za nedjelju te su upozoravali na masovno iseljavanje iz Hrvatske koje se, kako je rečeno, može ublažiti ili zaustaviti pravednijom zaštitom prava radnika, među koje se ubraja i nedjelja kao neradni dan.

Predsjednik Nezavisnoga hrvatskog sindikata Krešimir Sever istaknuo je kako trgovine ne trebaju raditi nedjeljom jer tijekom tjedna ima dovoljno vremena da se građani opskrbe.

Predsjednik Saveza samostalnih sindikata Hrvatske (SSSH) Mladen Novosel istaknuoje dase u hrvatskom parlamentu strankebave same sobom i ne pokreću inicijative u korist radnika.Za nedjelju kao slobodan dan moramo mijenjati vlastitu kulturu jer u Hrvatskoj vlada profit i tomu se moramo protiviti,poručio je Novosel.

Andreas Luttmer-Bensmanniz njemačkoga Katoličkog radničkog pokreta istaknuo je dana temelju iskustva iz svoje zemlje želi dobronamjerno preporučiti Hrvatskoj da se problem iseljavanja može riješiti boljim plaćama.

Markus Bluimeliz austrijske Katoličke socijalne akademije izvijestio je kako su sve kršćanske crkve koje djeluju u toj zemlji uključene u Austrijski savez za nedjelju, a u taj su savez uključene i sve komore koje zastupaju zaposlenike. Objasnio je kako je nedjelja kao neradni dan u Austriji zakonom regulirana, a to znači da svaki radnikima 52 dana u godini za obitelj i bolji život.Dodao je kako u Austriji, prema zakonu, nedjeljom mogu raditi trgovine samo u iznimnim slučajevima i u turističkim zonama.

Tijekom višesatnog Inicijativnog skupa za osnivanje Hrvatskog saveza za nedjelju prikazan je i dokumentarni filmSedmi dan.

Pučka pravobraniteljica: Svaka treća pritužba na diskriminaciju odnosi se na rad i zapošljavanje

Lider/Hina - Hrvatska i dalje nema važeći Nacionalni plan za suzbijanje diskriminacije, ali ni migracijsku politiku, istaknula je u svom godišnjem izvješću pučka pravobraniteljica Lora Vidović čiji je ured u prošloj godini otvorio 5433 predmeta u 50 gradova i sela u kojima je istraženo više stotina sudionika, nadležnih tijela javne vlasti, organizacija civilnog društva, sindikata, sveučilišta i vjerskih organizacija.

Najviše predmeta otvoreno je zbog diskriminacije po različitim područjima (387 predmeta), pravosuđa (320), radnih i službeničkih odnosa (294), zdravstva (218)i postupanja policijskih službenika (203). Skoro 90 posto pritužbi su podnijele fizičke osobe, na vlastitu inicijativu ured je pokrenuo 87 postupaka, gotovo polovica ukupnog broja pritužbi je stigla iz Zagreba kojeg u stopu prate Splitsko-dalmatinska, Primorsko-goranska i Osječko-baranjska županija.

Pučka pravobraniteljica tvrdi kako je nedostajalo dijaloga u javnom prostoru, izražavana je netrpeljivost prema manjinama, dok su organizacije civilnog društva izložene financijskom, a neovisne institucije političkom pritisku. Godinu je obilježila i stagnacija u razvoju javnih politika uslijed skromne zakonodavne aktivnosti, ali i izostanka rada na strateškim dokumentima, uključujući i one koji se odnose na zaštitu ljudskih prava. Hrvatska, podsjeća, nema važeći Nacionalni plan za suzbijanje diskriminacije ni migracijsku politiku, dok mnoge politike tek treba po prvi put izraditi, poput one za socijalno stanovanje.

Nejasna granica javnog i privatnog zdravstva

– Nejasna je granica između javnog i privatnog zdravstva što je siromašne građane stavilo u nepovoljniji položaj, a tijekom 2016. godine su povećane liste čekanja pa su pravovremeni zahvati i pregledi često nedostupni onima koji ih ne mogu platiti. Dobar dio zdravstvenih usluga ne mogu koristiti ni stanovnici ruralnih područja i otoka, gdje su prisutne i poteškoće u pružanju hitne pomoći, a suočavaju se i s nedostupnošću ili neadekvatnošću mnogih drugih javnih usluga, uključujući promet, električnu energiju ili vodoopskrbu te socijalne usluge, što dodatno otežava gospodarski napredak i potiče daljnje iseljavanje, upozorava pravobraniteljica.

U svom izvješću navodi i da su osobe starije životne dobi jedna od najranjivijih skupina društva pa tako više od pola milijuna umirovljenika prima mirovinu manju od dvije tisuće kuna, a čak 94 tisuće njih manje od 500 kuna što im ne omogućuje minimalne uvjete za dostojanstven život. Veliki broj pritužbi pučkoj pravobraniteljici upućen je zbog radnih i službeničkih odnosa, a svaka treća pritužba na diskriminaciju u području rada i zapošljavanja.

– Mnogi radnici i nezaposleni nisu dovoljno upoznati sa svojim pravima ili svoj problem ne žele prijaviti, zbog velikih troškova sudskih postupaka ili dodatne viktimizacije. Promjene u mjerama aktivne politike zapošljavanja dodatno su otežale položaj osoba koje se prvi put zapošljavaju, dok još uvijek nije iskorijenjena praksa neisplate plaća radnicima. Tržište rada (pre)starima smatra čak i one starije od 50 godina, koji čine 40 posto svih radnika proglašenih tehnološkim viškom.

Srbi i Romi najizloženiji etničkoj diskriminaciji

Etnička diskriminacija ostala je najbrojnija u pritužbama na nejednako postupanje, a najizloženiji su joj pripadnici srpske i romske nacionalne manjine, što potvrđuju sudska praksa i istraživanja”, ističe pučka pravobraniteljica.

Pripadnike srpske manjine učestalo se kolektivno izjednačuje s agresorima na Hrvatsku, upozorava pučka pravobraniteljica i dodaje da su zbog nerazvijenosti povratničkih područja često izloženi siromaštvu.

Romi stanuju u potpuno neadekvatnim uvjetima, u izoliranim naseljima i gotovo bez ikakve infrastrukture, što onemogućuje njihovu integraciju pa se susreću sa značajnim preprekama u obrazovanju i uključivanju u tržište rada, ali i za suživot s ostatkom stanovništva.

Sustavan i učinkovit plan integracije izbjeglica i imigranata, smatra pučka pravobraniteljica, jedan je od najvećih izazova u području migracija, pri čemu još uvijek nisu na adekvatan način osigurani osnovni uvjeti njihovog uključenja u društvo – učenje jezika i obrazovanje.

– Nacionalni preventivni mehanizam nije zabilježio sustavne pomake na bolje, iako ni 2016. nisu uočena postupanja koja mogu predstavljati mučenja. No, jesu ona koja mogu predstavljati neljudska ili ponižavajuća postupanja, kao i kršenja prava zatvorenika, istražnih zatvorenika, uhićenih i zadržanih osoba, smještenih u psihijatrijskim ustanovama, odjelima bolnica i domovima za starije i nemoćne, kao i u tranzitnom centru te prihvatilištima za strance i tražitelje međunarodne zaštite. Istražni zatvorenici, za koje vrijedi presumpcija nevinosti su u nepovoljnijem položaju od zatvorenika, kojima je krivnja dokazana, što je primjetno, primjerice, u ostvarivanju prava na kontakte s vanjskim svijetom, stoji u izvješću.

Bez upozorenja poslodavac ne smije nadzirati zaposlenika

PRIVATNOST NA POSLU

(GLAS SLAVONIJE) - Od 25. svibnja 2018. primjenjivat će se Opća uredba o zaštiti osobnih podataka – nova EU direktiva o pohranjivanju i dijeljenju osobnih podataka. Tema zaštite privatnosti, zaštite osobnih podataka posebno je osjetljiva na relaciji poslodavac – zaposlenik u smislu smije li se radniku pregledavati pozivi sa službenog telefona, mailovi, izlagati ga videonadzoru, zatražiti od njega alkotest, ili određeni liječnički pregled. Podsjetimo na slučaj od prije nekoliko godina kada je vlasnik farme pilića u Istri radnike poslao na poligraf, a što je naišlo na veliko negodovanje javnosti. Dokle smije ići poslodavac vođen interesima tvrtke i posla, zaštiti poslovnih tajni, a dokle ide radnikovo pravo na privatnost? Kako tu uklopiti nenarušavanje radničkih prava i radnikovog dostojanstava? Gdje je granica svojevrsnog “Big Brothera” na poslu?

Zaštita prava

- Mi, svi poslodavci, agenciji smo već morali dostaviti određene dokumente o tome koje osobne podatke prikupljamo od radnika i klijenata. Ne zato što to želimo, nego zato što to moramo. Želimo li nekoga zaposliti, treba nam niz osobnih podataka te osobe i o tome izvještavamo agenciju – kaže Zdravko Grubeša, vlasnik đakovačke tvrtke Revizija Grubeša koja zapošljava 19 radnika.

U Agenciji za zaštitu osobnih podataka (AZOP) ističu da Zakon o zaštiti osobnih podataka nema posebne odredbe o zaštiti privatnosti na radnom mjestu i korištenju nadzornih uređaja u svrhu kontrole radnika od strane poslodavca.

- Stoga pravnu osnovu u smislu čl. 7. Zakona o zaštiti o osobnih podataka nalazimo u posebnim propisima - Zakonu o zaštiti na radu te mišljenjima Radne skupine iz čl. 29. Direktive 95/46 o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i slobodnom prijenosu takvih podataka pod nazivom “Opinion 2/2017 on data processing at work”. Vezano uz primjenu Opće uredbe o zaštiti podataka (GDPR) - ona daje mogućnost da se nacionalnim zakonodavstvom uredi ovo pitanje, tj. predvide preciznija pravila s ciljem osiguravanja zaštite prava i sloboda u vezi s obradom osobnih podataka zaposlenika u kontekstu zaposlenja, osobito za potrebe zapošljavanja, izvršavanja ugovora o radu, što uključuje ispunjavanje zakonski propisanih obveza, ili obveza propisanih kolektivnim ugovorima, za potrebe upravljanja, planiranja i organizacije rada, jednakosti i različitosti na radnome mjestu, zdravlja i sigurnosti na radu, zaštite imovine poslodavca ili klijenta i za potrebe ostvarenja i uživanja prava i koristi iz radnog odnosa, na individualnoj ili kolektivnoj osnovi, te za potrebe prestanka radnog odnosa, ističe načelnica AZOP-ove Službe za zaštitu osobnih podataka Branka Bet-Radelić.

Ta pravila, dodaje, uključuju prikladne i posebne mjere za zaštitu ljudskog dostojanstva ispitanika, njegovih legitimnih interesa i temeljnih prava, posebno u odnosu na transparentnost obrade, prijenos osobnih podataka unutar grupe poduzetnika ili grupe poduzeća koja se bave zajedničkom gospodarskom djelatnošću i sustava praćenja na radnom mjestu.

Korištenje nadzora

Za Grubešu provjera telefonskih poziva radnika, njihovih mailova i sl., je, kaže, ludost.

– Ako nemate povjerenja u radnika, onda bolje da se raziđete - dodaje.

U AZOP-u ističu da nadzor računala, e-pošte, telefona na radnom mjestu pripada u područje informacijske sigurnosti te je korištenje i nadzor nad računalom i telefonom kao sredstvima rada u vlasništvu poslodavca potrebno urediti internim pravilima i procedurama - pravilnikom o informacijskoj sigurnosti.

– Poslodavac ima pravo i ovlast nadzirati radnika na radnom mjestu ako je to definirao internim pravilnicima, odnosno, pod uvjetom da je radnik prethodno upoznat s takvom odlukom poslodavca. Nadzirati računalo i e-poštu kojom se radnik koristi dopušteno je ako za to postoje naročito opravdani razlozi. Primjerice, stav je Europske komisije, a koji slijedi i Hrvatska, da poslodavac smije nadzirati sadržaj e-pošte kojom se radnik koristi u slučajevima sumnje na mobing, otkrivanje poslovnih informacija konkurentu poslodavca i sl. Dakle, samo izuzetne okolnosti mogu opravdati takav nadzor koji mora biti radnicima vrlo jasno priopćen, odnosno, ako vrijednost dobara koja se želi zaštiti spomenutim nadzorom i stupanj ugroze koji mu prijeti prevladava u odnosu na zaštitu osobnih podataka - navodi Bet-Radelić.

– Ako radnik hoće raditi, radit će, ako neće neće, neće tu pomoći kamere. Videonadzor ima smisla samo u zaštiti imovine - ocjenjuje Zdravko Grubeša.

- Zakon o zaštiti na radu, čl. 43, kao poseban zakon, definira da poslodavac smije koristiti nadzorne uređaje kao sredstvo zaštite na radu radi kontrole ulazaka i izlazaka iz radnih prostorija te smanjenja izloženosti radnika riziku od razbojstava, provala, nasilja, krađa i sl. na radu i u svezi s radom - kaže Bet-Radelić. Radnici moraju biti prethodno informirani o takvoj obradi osobnih podataka tako da je to propisano internim aktom, pravilnikom o radu u kojem je navedena zakonita svrha obrade osobnih podataka, razdoblje njihovog čuvanja te imenovane osobe koje imaju pristup takvim podacima, tj. poslodavac je obvezan prilikom zapošljavanja pisanim putem obavijestiti radnika da će biti nadziran kamerama. Zabranjeno je njihovo postavljanje u WC-u i prostoru za presvlačenje.

– Najviše kamera, tj. nepovjerenja u radnike i napada na njih, vidimo u ugostiteljstvu i trgovini, u djelatnostima koje su najveći generatori sive ekonomije. Čemu sve to? Lopovi su ti koji se najviše boje da ih netko ne okrade, jer znaju sami po sebi kako se to radi - kaže Grubeša.

Suzana ŽUPAN

SLANJE RADNIKA NA ALKOTEST I ZDRAVSTVENE PREGLEDE

Što misli o poslodavcima koji bi inzistirali na slanju radnika na alkotest ili, pak, poligraf, Zdravko Grubeša kaže: “Ne bi mi to nikada palo na pamet. Jedino na što sam poslao svoje radnike jest sistematski pregled, o svom trošku. Ne radi nekog svog hira, nego radi njih, radi zdravlja”, kaže ovaj poslodavac.

– Ova pitanja također su definirana Zakonom o zaštiti na radu. Tako je njegovim čl. 36. propisano da osobu s kojom namjerava sklopiti ugovor o radu za obavljanje poslova s posebnim uvjetima rada, poslodavac upućuje na pregled specijalistu medicine rada, dok je čl. 59. propisano da se provjera je li radnik pod utjecajem alkohola ili drugih sredstava ovisnosti obavlja alkometrom ili drugim prikladnim uređajem ili sredstvom.

U EU KAZNE DO 20 MILIJUNA EURA

U slučaju poslodavčeva kršenja prava radnika na zaštitu privatnosti i osobnih podataka na radnom mjestu Zakonom o zaštiti osobnih podataka predviđene su novčane kazne za prekršaj od 20.000 do 40.000 kuna, odnosno od 5.000 do 10.000 kuna za odgovornu osobu.

- Opća uredba o zaštiti podataka predviđa znatno strože kazne za kršenje prava na zaštitu privatnosti i osobnih podataka, ovisno o težini povrede i to u rasponu do 10.000.000 eura, ili ako se radi o poduzetniku do dva posto ukupnog godišnjeg prometa na svjetskoj razini, odnosno do 20.000.000 eura, ili do četiri posto ukupnog godišnjeg prometa na svjetskoj razini, ovisno o tome što je veće, naglašava Branka Bet-Radelić.

SINDIKATI: MJERE KOJE NE ZNAČE I VEĆU PRODUKTIVNOST

Je li rad u uvjetima gdje poslodavac pregledava računalo, mailove i pozive radnika te ga snima videonadzorom pravi način poslodavca u nastojanju da podigne produktivnost u svom kolektivu? Predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata Krešimir Sever kaže kako je na samom poslodavcu, menadžeru koji organizira sustav rada da organizira, osmisli rad tako da radniku ne ostaje puno praznog prostora.

– Koliko će radnik imati vremena da “šmugne” na internet, na Fejs..., šalje privatne mailove, obavlja privatne pozive – ovisi o poslodavcu koliko je umiješan organizirati rad. Ako poslodavac poseže za takvim oblicima provjere radnika, tada to radnik mora unaprijed znati te unaprijed biti upozoren da službeno računalo i sl. ne smije koristiti privatno, a sve to mora pratiti napisani pravilnik o tome i s kojim radnik također mora biti upoznat - kaže Sever.


16. studenog 2017.

Razlozi iseljavanja su niska cijena rada, rad na određeno i beznađe

Okrugli stol

Čelnik SDP-a Davor Bernardić ustvrdio je kako je mirovinski sustav sada neodrživ, a ako se tomu pridodaju i recentna događanja, zbog Agrokora su, tvrdi, ugrožene i mirovine

(Novilist.hr) ZAGREB - Niska cijena rada, rad na određeno vrijeme, ali i beznađe glavni su problemi s kojima bi se vlada trebala uhvatiti u koštac želi li zaustaviti trend iseljavanja iz Hrvatske, poručili su predstavnici sindikata s okruglog stola »Dostojanstven posao i dostojanstvena plaća, ključni elementi borbe protiv iseljavanja iz RH» koji se u utorak održao u Hrvatskom saboru. »Najveći dio ljudi koji iseljavaju iz Hrvatske jasno izražavaju da odlaze zbog niskih primanja, potom zbog nesigurnih oblika rada, a tek na kraju im je obrazloženje da nema dovoljno posla«, rekao je Krešimir Sever (Nezavisni hrvatski sindikati). Treba, ističe, podići plaće i stabilizirati sustav rada. »Hrvatska je 2002., uoči fleksibilizacije Zakona o radu imala 10 posto ukupno zaposlenih u nesigurnim oblicima rada, a EU 12,4 posto. Hrvatska 2016. ima 22,2 posto zaposlenih u nesigurnim oblicima rada, a EU samo 14,2 posto«, naglasio je Sever.

Dodao je i kako je Hrvatskoj nužno drastično povećanje plaća, povećanje minimalnih plaća te uvođenje stalnih oblika rada.

Predsjednik sindikata »Inaš» Zdenko Mučnjak poručio je kako je niska cijena rada i rad na određeno vrijeme najveći problem kojim bi se država morala pozabaviti želi li zaustaviti trend iseljavanja.

Iseljavanja je sve više i među prosvjetnim radnicima u školama, upozorava predsjednik sindikata Preporod Željko Stipić.

»Unatrag dvije godine pet posto zaposlenih u odgojno– obrazovnom sustavu otišlo je prema zapadnoeuropskih zemljama. Oni kao razlog iseljavanja navode beznađe«, poručio je.

Ana Miličević Pezelj (SSSH) naglasila je kako je nužno stvoriti poticajno okruženje za javno pregovaranje.

Stipe Župan iz Ministarstva financija, jedinog od četiri resorna ministarstva koje se odazvalo pozivu na okrugli stol, ustvrdio je pak kako se očekuje dalji rast zaposlenosti. »Vlada je osigurala značajna sredstva za aktivnu politiku zapošljavanja kako iz nacionalnih izvora tako i iz Europskog socijalnog fonda«, rekao je Župan.

Bernard Jakelić (Hrvatska udruga poslodavaca) rekao je kako su poslodavci mišljenja da svi moraju poduzeti određene mjere kako bi se podigao standard radnika, riješili problem migracija i osigurao dovoljan broj radnika na tržištu radne snage.

Već duže vremena ukazujemo na potrebu rasterećenja poslodavaca i gospodarstva u cijelosti. To je jedini način kako povećati plaće i zadržati ih u Hrvatskoj. Mislimo da je rad u Hrvatskoj još uvijek preskup, davanja su previsoka i trebalo bi počet razmišljati o smanjenju nekih poreza. Prije svega, trebalo bi se ozbiljnije pozabaviti parafiskalnim nametima, rekao je.

Tempo i dinamika migracija, kaže, mogu ugroziti funkcioniranje sektora turizma, građevine i djelatnosti koje bi nam trebale donijeti najviše dodane vrijednosti.

Čelnik SDP-a Davor Bernardić ustvrdio je kako je mirovinski sustav sada neodrživ, a ako se tomu pridodaju i recentna događanja, zbog Agrokora su, tvrdi, ugrožene i mirovine.

»90 posto novih ugovora o radu su ugovori na određeno vrijeme što se zloupotrebljava i treba vidjeti kako destimulirati poslodavce da daju radnicima ugovore na određeno vrijeme te im tako osiguraju sigurnu plaću i sigurne uvjete rada«, poručio je Bernardić.

SDP će, najavio je nakon okruglog stola šef SDP-a, predložiti mjere za ostanak mladih u Hrvatskoj. »Pet do 12 je! Ako nešto ne napravimo zemlja će nam izumrijeti... Jedna od mjera je povećanje minimalne plaće i destimuliranje tog iskorištavanja mladih. 40 tisuća mladih radi preko SOR-a u Hrvatskoj. Ono što je bila privremena mjera u vrijeme krize zloupotrebljeno je pa je 40 tisuća mladih niskoplaćena radna snaga koja kasnije nema nikakvu perspektivu i budućnost«, rekao je Bernardić.

Minimalna plaća ne smije značiti siromaštvo

ETUC/NHS - Minimalne su plaće toliko ispod službenog praga niskih plaća u mnogim EU zemljama da veliki broj radnika jedva spaja kraj s krajem, pokazuje brifing materijal Europske konfederacije sindikata koji je danas objavljen. Minimalne plaće bi se morale povećati za 62% u Španjolskoj, 28% u Njemačkoj i 22% u Ujedinjenom Kraljevstvu samo da bi dostigle razinu ispod praga niske plaće (koju je OECD odredio kao dvije trećine nacionalne medijalne plaće). U 10 EU zemalja minimalna plaća iznosi 50% nacionalne medijalne plaće ili je ispod te razine iz čega je jasno kako oni koji zarađuju minimalnu plaću teško mogu živjeti sa tim novcem. Minimalne plaće su preniske“ izjavila je Esther Lynch, konfederalna tajnica ETUC-a. „EU bi trebala odrediti datum kada minimalne plaće trebaju dosegnuti najmanje 60% medijalne plaće, a zatim i plaće dostojne za život. Očigledno je kako se to ne može postići preko noći, ali bi se cilj trebao odrediti u cijeloj EU, a države članice trebale bi sjesti sa sindikatima i poslodavcima i dogovoriti se kako i kada to postići. Povećanje minimalne plaće na 60% medijalne ili prosječne plaće u svakoj državi članici značajno bi smanjilo siromaštvo onih koji rade i potaknulo gospodarski rast“.

Takav cilj na razini EU-a neće biti u suprotnosti sa kolektivno ugovorenom minimalnom plaćom, što se tiče razine ispregovarane razine ili načina kako se ona postiže.

Neke EU zemlje imaju takve minimalne plaće da su one blizu 2/3 nacionalne medijalne plaće, a da nisu dovoljne za život, kao u Rumunjskoj i Bugarskoj.

ETUC će inzistirati na povećanju minimalnih plaća u sklopu akcijskog plana za primjenu Europskog stupa socijalnih prava

Minimalna studentska satnica bit će 20 kuna, a plaću će im poslodavac morati isplatiti do 15. u mjesecu

E-SAVJETOVANJE O NACRTU ZAKONA

Autor: Ljerka Bratonja Martinović

Novosti su to iz nacrta novog zakona o obavljanju studentskih poslova, koji se nalazi na e-savjetovanju, a trebao bi stupiti na snagu 1. siječnja 2018.

(Novilist.hr) - Preko student-servisa od iduće godine moći će se zaposliti i izvanredni studenti, minimalna studentska satnica bit će 20 kuna, a plaću će im poslodavac morati isplatiti do 15. u mjesecu. Novosti su to iz nacrta novog zakona o obavljanju studentskih poslova, koji se od danas nalazi na e-savjetovanju, a trebao bi stupiti na snagu 1. siječnja 2018. Tim se zakonom po prvi puta sustavno i detaljno uređuje područje studentskog rada koje godišnje obuhvati oko 65 tisuća redovnih studenata i u kojem se svake godine "okrene" više od milijardu kuna. Sudeći prema visokim kaznama za kršenje zakona, koje za poslodavce za većinu prijestupa iznose 100.000 kuna, tržište studentskog rada trebalo bi napokon izaći iz sive zone.

Prema zakonskom prijedlogu, pravo na povremene poslove kojima mogu pokriti dio troškova studiranja, koje su dosad imali samo redovni studenti, dobivaju svi studenti koji nisu u radnom odnosu.

U Hrvatskoj je danas svaki četvrti student u statusu izvanrednog studenta: njih oko 44.000. Većina ih ne radi, a mora plaćati školarinu, zbog čega su početkom godine izvanredni studenti peticijom tražili pravo na rad. Status redovnog studenta sada prestaje biti uvjetom rada preko student-servisa: dovoljan je upis na visoko učilište te ili najmanje 1 ostvareni ECTS bod u prethodnoj akademskoj godini.Preko servisa će se moći raditi do kraja akademske godine u kojoj student završi studij ili tri mjeseca po završetku studija. Ugovor o studentskom radu sklapat će se na mjesec dana, a regulira se 50 posto veća satnica za posebne uvjete rada, noćni rad, rad nedjeljom i blagdanom, naknada putnih troškova i toplog obroka, te dnevni odmor od najmanje pola sata.

Osim toga, ugovori će se sklapati i preko interneta pa studenti neće morati za svaki novi ugovor odlaziti u studentski centar.

Studentski centri ili centri za studentski standard osnovani pri visokim učilištima bit će jedini posrednici za studentski rad, odobrenje će dobivati od Ministarstva znanosti i obrazovanja, a provizija će im iznositi 12 posto studentske neto-zarade.

Da bi dobili pravo posredovanja, morat će zadovoljavati minimalne uvjete u pogledu mjesta u domu i stolica u studentskoj menzi u odnosu na ukupni broj redovitih studenata na svom području, a prilagoditi se tim uvjetima mogu u roku od pet godina.Studentski centri će kao posrednici morati osigurati studente od ozljeda na radu i pružati im pravnu pomoć, a u slučaju neisplate ugovorene naknade, pokrivat će je studentu iz vlastitih sredstava.

Zakon bi trebao doskočiti i sve učestalijoj praksi poslodavaca da radnike jednostavno zamijene studentima kao jeftinijom radnom snagom za koju ne moraju plaćati doprinose i druga davanja. Tako se propisuje da poslodavac u vrijeme dok mu u firmi rade studenti, ne može otkazati ugovor o radu vlastitim radnicima koji rade na istim poslovima i otkaz obrazložiti poslovno uvjetovanim razlozima.

Isto tako, poslodavac koji je u zadnjih šest mjeseci radniku otkazao ugovor o radu iz poslovno uvjetovanih razloga, neće moći na iste poslove zaposliti radnika preko student-servisa.

Studentski centri dobivaju pak zakonsku obvezu da svojim posredovanjem pri zapošljavanju studenata ne izazovu poremećaje na tržištu rada i ne ugroze prava radnika.

Stav je sindikata da su prava radnika već ugrožena, te da studentski rad treba limitirati maksimalnim brojem sati koje student može godišnje odraditi. Bilo kakvog limita u ovom zakonu nema ni u naznakama, pa sindikalne kritike po svemu sudeći neće izostati.

Studenti su zadovoljni ovakvim zakonom, naravno ako ga se poslodavci budu pridržavali.

- Napokon su izvanredni studenti dobili mogućnost rada, što je mnogima od njih prijeko potrebno, a napokon je reguliran i odnos poslodavaca i studenata u slučaju zloupotrebe studentskog rada i ugovora.

Poslodavci su znali koristiti studentske ugovore kao vrstu naplate i kad to nije bio studentski rad", podsjeća Karlo Kolesar, predsjednik Vijeća studenata veleučilišta i visokih škola. Ako se zakon bude dosljedno primjenjivao, bit će to, zaključuje "win-win" situacija za sve.


07. studenog 2017.

Reakcije na strategiju o uvođenju eura u Hrvatsku

(HRT) - Nakon konferencije "Strategija uvođenja eura u Hrvatskoj", koju su zajednički organizirali Vlada RH i Hrvatska narodna banka (HNB), uslijedile su brojne reakcije. Do eventualnog uvođenja eura u Hrvatsku još je dugi put. U tom procesu treba osvijestiti i javnost i građane, a oni koji odlučuju vrlo će odgovorno trebati donijeti odluku kada je za to najbolje vrijeme, istaknuo je saborski zastupnik SDP-a Branko Grčić. Građani su sigurno zainteresirani za tu temu, jer najave su oko uvođenja eura različite. Ono što bi mogla biti prava korist je uklanjanje valutnog rizika, što bi bilo dobro s obzirom na veliku zaduženost naših ljudi. S druge strane, postoji objektivni strah od rasta cijena u trenutku uvođenja eura, što se događalo i u nekim drugim zemljama. No, u najmanju ruku postoji ono što se zove zaokruživanje cijena i toga će biti, ali ne očekujem nekakve bitne poraste cijena koji bi bitno ugrozio standard naših građana, rekao je Grčić odgovarajući na pitanja novinara na marginama konferencije o strategiji uvođenja eura.

Smatra i da je ključno za Hrvatsku u idućoj fazi oko eventualnog uvođenje eura da ima dobre temelje gospodarstva i gospodarskog rasta. Potencijal Hrvatske u ovom trenutku usporedivo ina neke druge zemlje je slabiji i o tome se malo govori, potrebne su i strukturne reforme kojih uopće nema, jer su neke druge teme, poput Agrokora ili Ine, 'zauzele' javnost, kazao je.

Grčić kaže i daje jako teško reći kada će doći do uvođenja eura i kada će Hrvatska biti spremna, ali da smo na tom putu i važno je i da imamo strategiju za to.

Za hrvatske izvoznike ulazak u eurozonu je iznimno važan i koristan te smatraju da bi to trebalo biti što brže, pri čemu im je jako važno pitanje tečaja koji će biti u trenutku tog ulaska, izjavio je Darinko Bago, predsjednik Hrvatskih izvoznika (HIZ).

Izvoznici pozdravljaju ulazak u eurozonu, to držimo i nužnim, no bojimo se i da će to biti izlika HNB-u da ne poduzima značajnije korake za pomoć izvoznicima i svakako bi bilo važno da rok za taj ulazak bude što kraći i da se cijela javnost, političari i gospodarstvo slože oko toga da ako ulazimo, a očito ulazimo, to bude što brže, kazao je Bago novinarima.

Istaknuo je da izvoznici nisu za deprecijaciju kune, ali i da postoji niz mjera koje HNB ima, a neke je počela i primjenjivati u zadnje vrijeme, da bi se olakšao izvoz i pozicija izvoznika. Jasno nam je da ne može doći do deprecijacije, ali ima i drugih mjera i nadam se da će HNB imati snage i mjere za pomoć izvoznicima. Oko toga ćemo 20. studenoga organizirati i panel, a moram reći da je HNB već uvažila neke naše prijedloge i sugestije, iako ne sve, dodao je Bago.

Na pitanje oko cijene rada s ulaskom u eurozonu, odgovorio je da je to teško prognozirati, jer će proces uvođenja eura sigurno trajati četiri do pet godina, tijekom kojih će se i mijenjati struktura izvoza. Nadam se da će time doći i do rasta plaća, ali to traži i restrukturiranje hrvatskog gospodarstva i izvoza proizvoda te očekujemo da ćemo i izvoziti više. Važno je u tom i pitanje na kojim ćemo osnovama ući u eurozonu i što će biti temelj ulaska, visokokvalitetna područja s dodanom vrijednošću, poput ICT industrije, ili niže kvalitetna područja, jer o tome će ovisiti hoće li rast plaća biti veći, odnosno manji, kazao je Bago.

Ocijenio je i da uvođenjem eura za oko 2/3 hrvatskih izvoznika, koji izvoze u zemlje EU-a, nestaje problem tečaja i konverzije, te da se smanjuje cijena i rizik kapitala, kao i kamate za 2 do 2,5 posto, a i cijeli niz proizvoda će biti jednostavnije složiti u izvoznim kalkulativnim elementima.

Predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata (NHS) Krešimir Sever, komentirajući izjavu premijera Plenkovića da s uvođenjem eura neće doći do porasta cijena uz očuvanje hrvatskih plaća, izrazio je očekivanje da će plaće rasti puno prije ulaska u eurozonu, jer su stvoreni svi preduvjeti da plaće rastu već ove, a i slijedećih godina.Sever ne očekuje ni značajan rast cijena, jer su u Hrvatskoj cijene već porasle kada se iz njemačke marke prelazilo na euro, kada se i dogodio skok cijena.

S obzirom da već sada imamo cijene koje su unutar prosjeka Europske unije, ne očekujem da bi se ulaskom u eurozonu moglo dogoditi značajno povećanje cijena, rekao je na marginama konferencije na kojoj je predstavljena strategija uvođenja eura u Hrvatskoj.

Očitovanje NHS-a na novi Zakon o zdravstvenoj zaštiti

NHS - Nezavisni hrvatski sindikati uputili su Ministarstvu zdravstva svoje očitovanje na predložene izmjene u sustavu zdravstvene zaštite, a koje prenosimo u nastavku.

Privatna praksa u ordinaciji
Prijedlog novog Zakona o zdravstvenoj zaštiti (dalje: Zakon) uvodi veliku novinu na razini primarne zdravstvene zaštite uvođenjem instituta privatne prakse u ordinaciji. Navedenim institutom napušta se sustav koncesija te dodatno privatizira sustav primarne zdravstvene zaštite (dalje: PZZ). Predložena promjena, prema riječima predlagatelja, pravda se potrebom dokidanja nejednakog položaja liječnika PZZ-a sukladno važećem uređenju, jer neki rade u sustavu koncesija, dok su drugi ostali izvan tog sustava radeći u sustavu domova zdravlja. Navedena nejednakost očituje se prije svega u visini njihovih plaća, a poseban problem predstavlja i nemogućnost ulaska u sustav koncesija, jer iste dodjeljuju župani.

Privatizacija PZZ-a započela je prije 20 godina uvođenjem sustava zakupa, potom je nastavljena 2008. godine uvođenjem sustava koncesija, da bismo prema prijedlogu novog Zakona dobili sustav privatne prakse u ordinaciji. Nezavisni hrvatski sindikati (dalje: NHS) svih ovih godina upozoravaju kako privatizacija sustava PZZ-a nije prihvatljiva te kako je procese potrebno vratiti na početak. Naime, pravdajući najnoviji prijedlog potrebom da se uklone postojeće nejednakosti između liječnika PZZ-a predlagatelj je iste mogao ukloniti jačanjem domova zdravlja i vraćanjem liječnika PZZ-a u sustave domova zdravlja. Ne možemo prihvatiti tezu prema kojoj se sustav PZZ-a jača upravo uvođenjem privatnih ordinacija, jer to nije jačanje sustava s pozicije korisnika, a upravo je ta pozicija trebala biti ishodišna točka svih izmjena. Sve dok postoji sustav solidarnog javnog zdravstva nema mjesta privatizaciji korištenjem javnog novca. NHS se ne protivi privatnom zdravstvu koje počiva na poduzetništvu, jer smatra da je ono potrebno i nedvojbeno obogaćuje lepezu zdravstvenih usluga na korist svih onih koji te usluge trebaju. Međutim, taj sustav pruža usluge na tržištu, posluje po zakonima tržišta, a svoj profit najvećim dijelom ostvaruje na slobodnom tržištu. Svaki liječnik ima pravo izaći na tržište i pružati svoje usluge na njemu, a država je dužna kroz sustave domova zdravlja osigurati kvalitetnu i dostupnu zdravstvenu zaštitu na primarnoj razini. Tim više što se u samom tekstu Zakona jasno naznačuje kako je dom zdravlja nositelj zdravstvene djelatnosti na primarnoj razini zdravstvene djelatnosti. Kako bi navedeno određenje doista i bilo provedeno u praksi nedvojbeno je potrebno jačati domove zdravlja, a ne ih svoditi na zgradu, što oni već danas većim dijelom jesu, a sutra će to postati u cijelosti. Troškove koji se danas isplaćuju liječnicima koncesionarima temeljem ugovora sa HZZO-om moguće je osigurati i liječnicima koji bi radili u sustavu doma zdravlja, samo za to treba pronaći volju.

Kada, međutim, država jednom dijelu liječnika omogućava privatnu praksu financiranu javnim novcem, onda ne možemo ne reći kako je to nedopustivo. Javni novac koji uplaćuju hrvatski građani izdašan je izvor prihoda u koji mnogi žele zaći kako bi sebi osigurali „dio kolača“, a pri tome se premalo vodi računa o tome da se radi o novcima namijenjenim financiranju velikog i troškovno zahtjevnog sustava javnog i solidarnog zdravstva koje svim svojim korisnicima mora osigurati pravovremenu uslugu najbolje moguće kvalitete. I dok o kvaliteti i požrtvovnosti svih pružatelja zdravstvenih usluga zasigurno nema značajnih prigovora, pravovremena dostupnost zdravstvene usluge postaje prava bolest sustava.

Nadalje, primjećujemo kako se osim privatizacije sustava PZZ-a prijedlogom novog Zakona uvodi i sustav nasljeđivanja ordinacija, što dodatno potvrđuje tezu o nedopustivosti ovakvog rješenja. Naime, budući da se radi o sustavu javnog zdravstva, odnosno javnoj službi, protuustavno je i protuzakonito predlagati rješenja prema kojima bi liječnik koji obavlja privatnu praksu u ordinaciji mogao odrediti svog nasljednika, jer javna služba mora biti dostupna svim hrvatskim građanima pod jednakim uvjetima! Ovakvim rješenjem veliki dio radnika stavljen je u nejednak položaj. Prakse financirane javnim novcem moraju biti javno dostupne, a ne osigurane tek uskom krugu povlaštenih. Ovakvo rješenje ukazuje na to da se predlagatelj vodi načelima privatnog poduzetništva te kako je zamjena javnog zdravstva privatnim na razini PZZ-a završena. Samo je pitanje hoće li se tu stati, jer se ovim postupkom, pravdanim željom za ispravljanje nejednakosti liječnika unutar sustava PZZ-a, u sljedećoj fazi otvara prostor za propitivanje i možebitno ispravljanje nejednakosti bolničkih liječnika u odnosu na liječnike PZZ-a.

Zbog svega navedenog, NHS smatra potpuno neprihvatljivim uvođenje privatne prakse u ordinaciji te, upravo suprotno, za očuvanje javnog zdravstva smatra nužnim vratiti cijeli sustav PZZ-a u domove zdravlja, uz odgovarajuće materijalno-tehničko opremanje ordinacija kako bi se na razini PZZ-a mogle pružati jednako kvalitetne usluge, a kako bi sekundarni i tercijarni sustav zdravstvene zaštite bili rasterećeni te pružali najsloženije i najsuvremenije dijagnostičko-terapijske usluge.

Zdravstveni turizam

Prijedlog novog Zakona snažno promiče zdravstveni turizam, prije svega kroz mogućnost da se ovim oblikom turizma bave sve zdravstvene ustanove, a ne kao do sada isključivo specijalne bolnice i lječilišta. Iako NHS načelno nema ništa protiv promicanja zdravstvenog turizma, jer Hrvatska zbog vrhunskih stručnjaka i prirodnih resursa za isti ima snažan potencijal, moramo izraziti svoju skeptičnost na prijedlog snažnog otvaranja cjelokupnog javnog zdravstvenog sustava ovom obliku turizma.  Naime, imajući u vidu ključne probleme sustava, koji se očituju prije svega u nepravovremenoj dostupnosti zdravstvenih usluga zbog dugačkih lista čekanja, a posljednjih godina i nedostatkom liječničkog osoblja zbog njihovog odlaska u inozemstvo, smatramo kako bezrezervno okretanje zdravstvenom turizmu, u ovom trenutku, dolazi kao slamka spasa u vidu željene financijske injekcije. No, time se ponovno naglašava financijski vid, a javni zdravstveni sustav ne bi trebao težiti stjecanju profita, nego svojoj samodostatnosti.

NHS podržava ideju promicanja zdravstvenog turizma, ali prije svega traži da javni zdravstveni sustav bude dostupan građanima za ostvarivanje potrebne zdravstvene zaštite na svim razinama, a tek onda za zdravstveni turizam onih koji će takve usluge potraživati. Izražavamo bojazan, a temeljem ukupnih iskustava, kako će s vremenom u brojnim zdravstvenim ustanovama javno zdravstvo ustuknuti pred zdravstvenim turizmom, upravo iz financijskih razloga, jer jedan teži profitu, dok će drugi, bez odgovarajućeg upravljanja, i dalje skupljati gubitke. Tražimo da se javni zdravstveni sustav uredi na način da se korisnicima počne osiguravati pravovremena usluga. Medicina danas postaje personalizirana, a hrvatski pacijent nije u mogućnosti doći do liječnika u razumnom vremenu u odnosu na zdravstveno stanje. Sve raspoložive kapacitete i opremu treba staviti na raspolaganje hrvatskim građanima, a tek onaj višak kapaciteta i opreme ponuditi na tržište zdravstvenog turizma.

Zbog toga, a bez odgovarajućih rješenja za sadašnje boljke u zdravstvenom sustavu, ne možemo podržati ideju snažnog promicanja zdravstvenog turizma.

Reprezentativnost za kolektivno pregovaranje u sustavu zdravstva

Nemalo nas je iznenadio prijedlog novog Zakona u kojem se uređuje pitanje reprezentativnosti sindikata za sklapanje kolektivnog ugovora zdravstva i zdravstvenog osiguranja. Naime, pitanje reprezentativnosti sindikata za kolektivno pregovaranje uređeno je Zakonom o reprezentativnosti udruga poslodavaca i sindikata (NN br. 93/14 i 26/15) i zakonodavac je prigodom njegovog donošenja uzeo u obzir cjelokupno stanje na sindikalnoj sceni te predvidio jedinstveni kriterij za utvrđivanje reprezentativnosti sindikata, bez ikakvih iznimaka. Predloženo zakonsko rješenje predstavlja svojevrstan presedan, jer se kroz poseban propis mijenja opći akt o reprezentativnosti, a što za posljedicu može imati uređivanje novih iznimaka kroz posebne propise, čime se dovodi u pitanje svrhovitost uređenja pitanja reprezentativnosti sindikata za kolektivno pregovaranje kroz opći propis o reprezentativnosti. Ovakvo rješenje, predloženo u ovom Zakonu, stvorilo bi preduvjete za osnivanje cijelog niza sindikata radnika raznih struka koji bi bili reprezentativni za kolektivno pregovaranje kod poslodavca ili na drugoj razini na kojoj se pregovara, a gdje njihovi članovi rade. U ovome trenutku nije ni moguće predvidjeti broj takvih sindikata koji bi u pregovorima sudjelovali, kao ni broj i sastav takvih pregovaračkih odbora. Uz to, potpuno bi se razbio i urušio sustav kolektivnog pregovaranja u RH za čiju je uspostavu i razvoj utrošen dugi niz godina, kako bi se uopće dosegla današnja razina.

MMF VLADI 'Poskupite dopunsko osiguranje, uvedite porez na nekretnine i povećajte dob za mirovinu'

PREPORUKE
Osvrću se i na pitanje poreza na nekretnine, navodeći da bi »suvremen i pravedniji porez na imovinu mogao omogućiti smanjenje poreza koji su manje poticajni za rast«

(Novilist.hr) - Misija MMF-a, koja je proteklih deset dana boravila u Hrvatskoj, u svojoj zaključnoj izjavi podigla je procjene rasta bruto domaćeg proizvoda (BDP) u ovoj godini s ranije prognoziranih 2,9 posto na 3,1 posto, ali je upozorila da će rast u srednjoročnom razdoblju usporiti prema 2 posto ne provedu li se ključne strukturne reforme. »Članovi Misije predviđaju da će realni BDP porasti 3,1 posto u 2017. i 2,8 posto u 2018. Najveći poticaj rastu daju privatna potrošnja i turizam. Investicije su usporene, ali predviđa se da će se povećati u idućem razdoblju, kako se bude poboljšavala apsorpcija sredstava iz strukturnih i investicijskih fondova EU-a i postupno privodilo kraju razduživanje privatnog sektora. (...) Unatoč oporavku, BDP po stanovniku i zaposlenost nisu još dosegnuli razine na kojima su bili prije globalne financijske krize. Ako se ne provedu ključne strukturne reforme, predviđa se da će se rast u srednjoročnom razdoblju usporiti prema potencijalnoj stopi od približno 2 posto, što je niže od rasta u usporedivim zemljama«, stoji u zaključnoj izjavi.

Izjava je objavljena nakon što su se članovi Misije MMF-a, predvođeni Khaledom Sakrom, od 17. do 27. listopada u Zagrebu susreli s ministrom financija Zdravkom Marićem, ministricom za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku Nadom Murganić, guvernerom Hrvatske narodne banke Borisom Vujčićem, Povjerenstvom za fiskalnu politiku Sabora te drugim dužnosnicima i predstavnicima poslovne zajednice, sindikata i akademske zajednice.

Ističe se da postoje i pozitivni rizici za projekcije, ali da ravnoteža rizika ima negativan predznak, ponaprije zbog rizika Agrokora i kašnjenja reformi.

»Privatna potrošnja, turizam i povoljni uvjeti u zemljama trgovinskim partnerima mogli bi i nadalje rezultirati nepredviđenim pozitivnim utjecajima. Utjecaj krize Agrokora zasad je pod kontrolom, ali njegovo restrukturiranje i dalje traje, pa bi se još uvijek mogli pojaviti negativni rizici. Ostali negativni rizici uključuju daljnje kašnjenje s provedbom strukturnih i fiskalnih reformi. Predviđa se nastavak smanjenja vanjskog duga, javnog duga i potreba za financiranjem. Međutim, isti će ostati znatni, zbog čega će gospodarstvo i nadalje biti ranjivo prema povećanju globalnih kamatnih stopa«, ocjenjuju iz MMF-a.

Članovi Misije predviđaju i da će manjak proračuna opće države u 2017. iznositi približno 0,9 posto BDP-a, ali navode i da je »nužno iskoristiti svaku priliku za racionalizaciju rashoda u preostalom dijelu godine«.

»Uspješna provedba proračuna za 2018. rezultirala bi uglavnom sličnim ukupnim proračunskim manjkom (0,8 posto BDP-a). Članovi Misije predviđaju da bi se postupnom konsolidacijom, predviđenom u Programu konvergencije hrvatskih vlasti, manjak mogao naposljetku pretvoriti u blagi višak i javni dug smanjiti na približno 65 posto BDP-a do 2022.«, stoji u izjavi.

Ističe se i da bi, s obzirom na relativno dobre izglede za rast u kratkoročnom razdoblju, »bilo poželjno, zbog negativnih rizika, težiti bržem smanjenju i nadalje visokog javnog duga u idućem razdoblju, što bi pomoglo stvaranju fiskalnog prostora koji se može iskoristiti u slučaju usporavanja gospodarske aktivnosti« te stoga preporučuju dodatne mjere, kojima bi se javni dug do 2022. godine smanjio ispod 60 posto BDP-a.

Dodatnu konsolidaciju, ističu, trebalo bi pratiti poboljšanje strukture prihoda i rashoda kako bi se potpomogao rast i stvaranje radnih mjesta.

Osvrću se i na pitanje poreza na nekretnine, navodeći da bi »suvremen i pravedniji porez na imovinu mogao omogućiti smanjenje poreza koji su manje poticajni za rast«. »Suvremen i dobro osmišljen porez na nekretnine, zasnovan na objektivnim kriterijima, bio bi pravedniji i stvorio bi veće prihode u odnosu na postojeću komunalnu naknadu. Tim bi se dodatnim prihodima moglo kompenzirati daljnje smanjenje opterećenja porezom na dohodak, parafiskalnih nameta, pa i PDV-a. Važno je da svako smanjenje poreznih stopa ima neutralan učinak na prihode«, drže u MMF-u.

U izjavi se hrvatsku vlast potiče na »ograničavanje rasta već ionako visoke mase plaća, koja zahtijeva provedbu reforme državne uprave kojom bi se postupno smanjio velik broj zaposlenih u javnom sektoru i omogućilo nagrađivanje prema učinku te time pridonijelo poboljšanju pružanja javnih usluga«.

U javnom se sektoru posebno naglašava potreba reformi u zdravstvenom sektoru, kako bi on prestao akumulirati nove i smanjio dospjele neplaćene obveze. Smatraju i da treba povećati doprinose za dopunsko osiguranje i poboljšati njihovo prikupljanje ukidanjem izuzeća, a ističu i da se učinkovitost tog sektora treba unaprijediti smanjenjem velikog broja specijaliziranih centara i centralizacijom nabave.

»Također, treba razmotriti vraćanje zavoda za zdravstveno osiguranje u okvire državne riznice da bi se postigla bolja kontrola nad dospjelim neplaćenim obvezama«, preporučuju iz MMF-a.

Ocjenjuju da niti hrvatski mirovinski sustav nije na održivoj putanji te kažu da je i tu nužno provesti ključne reforme da bi se riješile stalno prisutne neravnoteže, posebice postupno povećati dob za umirovljenje i »smanjiti izdašne poticaje za prijevremeno umirovljenje«.

Uz ocjenu stanja u bankovnog sustava članovi Misije MMF-a ocjenjuju, uz ostalo, da su »bonitetna ograničenja izloženosti doprinijela ograničavanju utjecaja krize Agrokora«.

No, iz MMF-a ističu da bi, »iako je stečajno zakonodavstvo za velika poduzeća poboljšano u sklopu reakcije na krizu Agrokora, bilo korisno identificirati i ukloniti sve preostale manjkavosti koje utječu na korporativno upravljanje, računovodstvene i revizijske standarde te insolventnost i prava vjerovnika«.

»U međuvremenu, u cilju ograničavanja izazova vezanih uz Agrokor, važno je nastaviti s napretkom u njegovom restrukturiranju i o tome pravodobno i transparentno obavještavati javnost«, drže u MMF-u.

Osvrću se i na pokretanje javne rasprave o prednostima i nedostacima uvođenja eura, navodeći da, »iako bi uvođenje eura eliminiralo sadašnju ograničenu neovisnost monetarne politike«, tečajni rizik bi se u velikoj mjeri smanjio, a snizili bi se i transakcijski troškovi.

»Međutim, kako bi se što je više moguće povećale koristi i smanjili rizici od priključivanja valutnoj uniji, ključno je povećati dinamiku i otpornost gospodarstva ubrzanjem strukturnih reformi. Također je nužno brzo smanjiti javni dug da bi se stvorio fiskalni prostor pomoću kojega bi se mogao podupirati rast u budućim razdobljima usporavanja gospodarske aktivnosti«, poručuju iz MMF-a.

»Trenutačni uzlet trebalo bi iskoristiti za daljnju provedbu strukturnih reformi. Te se reforme provode sporo, što je najveća prepreka poboljšanju konkurentnosti i povećanju razine dohotka Hrvatske. Kako bi se potaknula ulaganja, uključujući inozemna izravna ulaganja, potencijalni rast i stvaranje radnih mjesta, nužno je smanjiti administrativno opterećenje poslovanja, povećati fleksibilnost tržišta rada, povećati učinkovitost javnog sektora te unaprijediti vlasnička prava i sudske postupke«, zaključuje se u izjavi.


30. listopada 2017.

Rast plaća potaknut će osobnu potrošnju i rast gospodarstva

Prema nedavno objavljenim preliminarnim podacima Državnog zavoda za statistiku (DZS), prosječna mjesečna isplaćena neto plaća po zaposlenome u pravnim osobama u kolovozu ponovno se probila iznad 6.000 kuna.

(POSLOVNI DNEVNIK) - Prosječna neto plaća u pravnim osobama isplaćena u kolovozu iznosila je 6.018 kuna, što je 6,1 posto više nego u istom lanjskom mjesecu, a analitičari Raiffeisenbank Austria (RBA) poručuju da će rast plaća pozitivno utjecati na osobnu potrošnju, a time i na ukupan gospodarski rast. Prema nedavno objavljenim preliminarnim podacima Državnog zavoda za statistiku (DZS), prosječna mjesečna isplaćena neto plaća po zaposlenome u pravnim osobama u kolovozu ponovno se probila iznad 6.000 kuna, točnije na 6.018 kuna. Osim što je porasla na godišnjoj razini, prosječna je neto plaća u kolovozu bila veća i u odnosu na srpanj, za 1,9 posto.

"Bez obzira na predviđeni blagi rast inflacije, i u ostatku godine očekivani rast prosječnih plaća bit će podržan promjenama u okviru sveobuhvatne porezne reforme, prvenstveno kroz usvojene izmjene u oporezivanju dohotka", navodi se u analizi RBA, objavljenoj u utorak.

Analitičari te banke poručuju da će rastu plaća svoj doprinos dati i gospodarski oporavak potaknut odličnim rezultatima u turističkoj sezoni i snažnim rastom robnog izvoza.

"Posljedično, očekujemo pozitivan utjecaj na visinu raspoloživog dohotka, što bi moglo posredno utjecati i na osobnu potrošnju, kao najznačajniju sastavnicu bruto domaćeg proizvoda (BDP), odnosno na ukupan gospodarski rast", zaključuje se u analizi RBA.

Hrvatska lani ostvarila deficit od 0,9 posto BDP-a, pao i javni dug

DRŽAVNI ZAVOD ZA STATISTIKU

(GLAS ISTRE) - Deficit hrvatskog državnog proračuna u 2016. godini iznosio je 3,15 milijardi kuna, što čini rekordno niskih 0,9 posto BDP-a, dok je javni dug pao na 82,9 posto BDP-a, izvijestili su u ponedjeljak Državni zavod za statistiku (DZS) i EUROSTAT. Konsolidirani dug iznosio je na kraju prošle godine 289 milijardi kuna ili 82,9 posto bruto domaćeg proizvoda (BDP), dok je u 2015. iznosio 289,5 milijardi kuna ili 85,4 posto BDP-a. Deficit konsolidirane opće države iznosio je, pak, na kraju prošle godine 3,155 milijardi kuna, odnosno 0,9 posto BDP-a, dok je u 2015. iznosio 11,2 milijarde kuna ili 3,3 posto BDP-a. Prema prvim podacima DZS-a, objavljenima u travnju, deficit opće države iznosio je 2,7 milijardi kuna ili 0,8 posto BDP-a, navodi se u izvješću DZS-a. Navodi se, također, da je veliki utjecaj na iznos deficita u 2016. imao znatan pad proračunskog salda državnog proračuna u odnosu na planirani sa 7,485 milijardi kuna na 3,389 milijardi kuna, kao rezultat pozitivnih ekonomskih trendova. "Najveći utjecaj na poboljšanje deficita u 2016. u odnosu na prethodne godine imalo je povećanje poreznih prihoda", ističe DZS. Naime, tijekom 2016. porezi na proizvodnju i uvoz prikupljeni su u iznosu od 67,8 milijardi kuna, što je rast od 4,8 posto u odnosu na 2015.

Nadalje, tekući porezi na dohodak, bogatstvo i slično prikupljeni su u iznosu od 22,9 milijardi kuna, što čini porast od 10,4 posto.

Javni dug smanjen na 82,9 posto BDP-a

U drugoj procjeni, objavljenoj u ponedjeljak, u odnosu na prvu procjenu iz travnja osjetno je korigiran udio javnog duga u BDP-u s prvotnih 84,2 na 82,9 posto. Udio duga u BDP-u smanjio se za svaku proteklu godinu, čemu je glavni razlog revizija BDP-a, navodi se u izvješću BDP-a. U usporedbi s travanjskom notifikacijom, dug opće države u 2015. i 2016. minimalno je revidiran zbog proširenja obuhvata sektora opće države, navodi DZS. Na smanjenje duga opće države u 2016. od 506 milijuna kuna utjecalo je prvenstveno snažnije smanjenje duga po kratkoročnim dužničkim vrijednosnim papirima i kreditima središnje države u usporedbi s novim zaduženjima po izdanim dugoročnim dužničkim vrijednosnim papirima središnje države.

Osim toga, padu duga opće države od 2015. godine doprinosi i smanjenje duga lokalne države po svim kreditima i dužničkim vrijednosnim papirima, kaže se u izvješću DZS-a.

Njemački mrak siromaštva

Ne prestaju dobre vijesti iz njemačkog gospodarstva i o rekordno niskom broju nezaposlenih. Ipak, i prošle godine je u ovoj bogatoj Njemačkoj u 330 tisuće kućanstava prisilno isključena struja zbog neplaćanja.

(Deutsche Welle) Godišnje izvješće Agencije za mrežnu povezanost (Bundesnetzagentur) i Ureda za zaštitu tržišne utakmice (Bundeskartellamt) svjedoči kako je 2016. u 330 tisuća domova u ovoj zemlji i konačno isključena struja zbog neplaćanja računa. Naravno da se to ne dešava odmah nakon što se propusti uplata jedan mjesec, ali i opomena pred isključenje je prošle godine bilo poslano na oko 6,6 milijuna adresa u Njemačkoj – od oko četrdesetak milijuna kućanstava u ovoj zemlji. Jedva da je neka utjeha što je broj isključenja električne energije zbog nepodmirenih obaveza tek nešto manji nego 2015. – tada je bilo 331 tisuća isključenja. Opskrbljivačima električne energije je to posljednje sredstvo za kojim posežu tek ako je dug bio veći od 100 eura. No prvo slijedi čitav niz upozorenja, opomena, onda se počinje i prijetiti isključenjem i korisniku se konačno šalje konačan rok do kojeg mora podmiriti račun. Tek nakon toga se korisnik isključuje.

Nakon toga je skupo opet doći do električne energije: ne samo da se treba podmiriti račun iz prošlosti, nego u se u pravilu naplaćuje usluga kao da je riječ o posve novom priključku. Ta naknada onda iznosi četrdesetak, ali kod nekih opskrbljivača i po 200 eura za priključenje.

Mnogi se više niti ne usuđuju otvarati pisma opomene koje im pristižu. U jednom trenutku je onda prekasno za bilo što...Mnogi se više niti ne usuđuju otvarati pisma opomene koje im pristižu. U jednom trenutku je onda prekasno za bilo što...

Dvostruko veći račun od godine 2000.

Uredi za zaštitu potrošača i uredi socijalne skrbi svjedoče kako mnogi puno prekasno reagiraju na opomene od njihove Elektre. Dobrim dijelom je to i zbog toga što struja u Njemačkoj postaje sve skuplja: od godine 2000. i ako se zbroji i cijena kilovata i svi nameti zbog prelaska na ekološku energiju, ispada da se cijena popela sa 15 na oko 30 centi po kilovatsatu. Naravno da se ni prihod zaposlenih nije u tom razdoblju udvostručio, a kamo li iznos socijalne pomoći.

Kao i u mnogim drugim slučajevima, najteže su pogođena samačka domaćinstva: udruge za socijalnu skrb tvrde kako iznos minimalne socijalne pomoći, takozvani Harz IV. jednostavno nije dovoljan da pokrije trošak za struju u domaćinstvu u kojoj živi samo jedna osoba.
Siromašni ne samo da niti ne sanjaju na primjer o vlastitim solarnim izvorima energije, nego nemaju novaca niti za nove, štedljivije uređaje.Siromašni ne samo da niti ne sanjaju na primjer o vlastitim solarnim izvorima energije, nego nemaju novaca niti za nove, štedljivije uređaje.

Povrh toga, osobe malenih prihoda su „sumnjive" energetskim koncernima. Gotovo nikad im se ne nude neke tarife koje bi bile povoljnije, nego „zaglave" u najskupljoj kategoriji. I na koncu je tu i apsurd života u siromaštvu: imućne obitelji kupuju sve novije kućanske aparate koji i troše sve manje energije. To se osobito tiče grijanja gdje su električne grijalice samo kod nabave najjeftinija opcija, ali tek onda dolaze papreni računi.

Ali i inače, siromašne osobe su sretne što uopće imaju hladnjak ili štednjak, makar on trošio daleko više električne energije nego što bi to bio prosjek za takav uređaj.

aš(agencije)


23. listopada 2017.

Ista plaća za isti posao i radnicima koji su došli iz inozemstva?

GOSPODARSTVO

Europska komisija je izradila prijedlog nove smjernice o radnicima koje je neka strana tvrtka poslala na rad u tu zemlju. Najkasnije nakon dvije godine oni bi morali dobivati istu plaću kao i domaći.

(Deutsche Welle) - Ono što je krajem ljeta počelo kao jasna kritika u međuvremenu je preraslo u otvorenu, oštru svađu između istočnih Europljana i Bruxellesa. U središtu pozornosti svađe je Smjernica EU-a o takozvanim detaširanim radnicima. Već mjesecima, primjerice, Prag ili Varšava žele spriječiti bilo kakve promjene sadašnjeg teksta - ali iz drugih razloga. Prevelik je strah da bi istočna Europa mogla zbog toga pretrpjeti gospodarsku štetu jer bi to značilo da takve tvrtke moraju plaćati i socijalna davanja kakva su u ciljnoj zemlji. Dosad je moguće da poduzeća iz članica Europske unije šalju radnike na posao u druge zemlje EU-a, a da im visina plaće bude kao u domovini. Bruxelles već odavno tu vidi potrebu reforme, jer smatra da se radi o nedopustivom izigravanju tržišnog natjecanja. Za promjenu se snažno zauzeo francuski predsjednik Macron uz njemačku potporu pa je u Bruxellesu načinjen prijedlog promjene smjernice.

Po novoj smjernici poduzeća moraju plaćati istu plaću na mjestu gdje se posao obavlja, bez obzira odakle dolazi radnik ili poduzeće koje ga šalje. Drugim riječima, poljski obrtnik koji radi u Belgiji ne bi po novoj smjernici mogao dobivati plaću kao u Poljskoj, nego isto onoliko koliko dobivaju njegove belgijske kolege. Zemlje kao Njemačka ili Francuska argumentiraju da se samo tako može iskorijeniti damping plaća. Istočni Europljani, pak, računaju s osjetnim gubicima za svoja poduzeća.

Nužna reforma smjernice

Napetost u vezi s time osjeća se i u dalekom Bruxellesu. Na istoku EU-a se protiv nove smjernice podgrijava ozračje, ponekad i ne vodeći računa o činjenicama, takav se dojam stječe u Bruxellesu. U Poljskoj tvrde, primjerice, da EU ukida smjernicu o detašmanima. Po hodnicima institucija EU-a samo se čude takvim "fake-news". Europski parlament bi se mogao veseliti da ima takvu moć, kad to ne bi bilo potpuno netočno. Smjernica EU-a o detaširanim radnicima ne može tako jednostavno biti ukinuta. A pogotovo ju ne može ukinuti sam Europski parlament.

U Europskom parlamentu se svi klubovi zastupnika slažu da smjernicu treba reformirati.U Europskom parlamentu se svi klubovi zastupnika slažu da smjernicu treba reformirati. Ali, pođimo redom: dosad postoji samo prijedlog Europske komisije, koja je dobila nalog od članica EU-a da izradi prijedlog nove smjernice. Po mišljenju europskih parlamentaraca kod prijedloga nove smjernice ne radi se o osvetničkom pohodu iz Pariza prema jeftinim radnicima iz istočne Europe. Za konzervativnog zastupnika Svena Schulzea iz Kluba zastupnika Europske pučke stranke nema nikakve dvojbe: "Ova smjernica je iz 90-ih godina i po cijeloj Europskoj uniji smo uvijek iznova otkrivali masovne zloupotrebe. Reforma se nameće, tu se slažu svi zastupnički klubovi."

Važna i zaštita zaposlenika

Smjernica dakle neće biti ukinuta, nego promijenjena. Europski parlament će uskladiti svoje pozicije glede sadržaja. Koje točke Komisijinog prijedloga gleda kritično, gdje postoje sadržajne podudarnosti? I koja zadaća iz toga proizlazi za Europski parlament? Svi zastupnički klubovi se slažu oko toga da bi rok za prelazak na izjednačenje plaće bio 24 mjeseca. Tek nakon toga bi neki radnik, ako ostaje na radnom mjestu u drugoj članici EU-a, morao dobiti plaću uobičajenu u zemlji u kojoj radi. Ako neko poduzeće na iste poslove stalno šalje nove radnike, što se često događa kod njegovatelja ili u građevinarstvu, odluka bi bila prepuštena poduzeću hoće li svom radniku produžiti detašman i nakon isteka 24 mjeseca ili će mu plaćati plaću uobičajenu u zemlji obavljanja posla. Ovo posljednje je "rukopis" Europskog parlamenta koji se izjasnio protiv strogih krajnjih rokova.

Uz trajanje zaposlenja i plaću bitan je i pravni temelj. Tu se predodžbe Europskog parlamenta znatno razlikuju od predodžaba Europske komisije. Na pritisak EP-a ubuduće bi trebalo u zakonu voditi računa i o socijalnoj komponenti. A to bi mogla biti važna novina, bez obzira na sve zloguke predodžbe iz istočne Europe. Naime, dosad se radilo samo o "pružanju usluga" u drugoj članici EU-a. Europski parlament želi da u zakonu bude zapisana i zaštita zaposlenika. Tako bi mogla biti spriječena često viđena zloupotreba da se detaširanim radnicima u plaću uračunava i stan i hrana.

Uostalom, već sad se detaširanim radnicima u Njemačkoj mora plaćati zakonom propisana minimalna satnica.

DZS: Inflacija u rujnu 1,4 posto

Autor: Lider/Hina - U Hrvatskoj su potrošačke cijene u rujnu na godišnjoj razini porasle za 1,4 posto, što predstavlja nešto višu inflaciju nego mjesec dana ranije, čime je ponovno dosegnuta najviša stopa inflacije u Hrvatskoj unazad četiri godine, a analitičari Raiffeisenbank Austrije (RBA) procjenjuju da bi prosječan rast potrošačkih cijena u 2017. mogao iznositi 1,2 posto. Rast potrošačkih cijena u rujnu za 1,4 posto, nešto je viši od stopa zabilježenih prethodna tri mjeseca – u kolovozu je inflacija iznosila1 posto, srpnju 0,8, a u lipnju 0,7 posto, ali je na razini stopa iz travnja i ožujka. To su najviše stope inflacije u Hrvatskoj od kolovoza 2013. godine, nakon tri godine dezinflacijskih pritisaka odnosno negativnih stopa inflacije. Službena statistika pokazuje da su u rujnu na godišnjoj razini najviše, za 6,2 posto, porasle cijene u restoranima i hotelima, pri čemu su cijene u ugostiteljstvu rasle za 6,7 posto, ponajviše zahvaljujući 7,2-postotnom porastu cijena u restoranima i kafićima. Istodobno su cijene smještaja povećane za 2,2 posto.

S rastom od 3,4 posto slijede cijene hrane i bezalkoholnih pića, dok su cijene alkoholnih pića i duhana na godišnjoj razini rasle 2,4 posto. Kod hrane su najviše povećane cijene povrća (10,3 posto), mlijeka, sira i jaja (za 8,3 posto) te ulja i masti(6,8 posto), dok je rast cijena alkoholnih pića i duhana najviše bio pod utjecajem 2,8 postotnog povećanja cijena duhana.

Za 2,2 posto rasle su istovremeno cijene prijevoza, ponajprije zahvaljujući 3,2-postotnom poskupljenju održavanja osobnih prijevoznih sredstava, s obzirom da su cijene usluga prijevoza smanjene za 1,7 posto u rujnu ove u odnosu na rujan prošle godine.

Godišnju stopu rasta cijena od 0,8 posto službena statistika bilježi u sektoru rekreacije i kulture, dok su cijene u sektoru obrazovanja rasle za 0,7 posto, a cijene raznih dobara i usluga te u sektoru zdravlja za 0,1 posto.

Ukupni rast cijena na godišnjoj razini ublažile su cijene stanovanja, vode, električne energije, plina i ostalih goriva, koje su u rujnu ove godine bile 0,9 posto niže nego godinu dana ranije, kao i cijene komunikacija, koje su se spustile za jedan posto. Pale su i pokućstva, opreme za kuću i redovito održavanje kućanstva, za 0,4 posto, dok su cijene odjeće i obuće ostale nepromijenjene.

Na mjesečnoj su razini potrošačke cijene u rujnu ove godine u odnosu na kolovoz rasle nešto brže nego na godišnjoj razini, za 1,5 posto.

Pritom su najviše porasle cijene odjeće i obuće, za čak 18 posto, pri čemu su cijene odjeće u rujnu bile više za 22,7 posto nego u kolovozu, dok je obuća poskupjela za znatno nižih 8,7 posto.

Slijede cijene stanovanja, vode, električne energije, plina i ostalih goriva, s mjesečnim rastom od 2,5 posto, dok se u ostalim kategorijama potrošnje bilježe niske mjesečne stope rasta, od 0,2 posto kod raznih dobara i usluga te alkoholnih pića i duhana i u sektoru zdravlja, do 0,5 posto u prijevozu.

Pad cijena na mjesečnoj razini bilježi se, pak, u restoranima i hotelima, za 0,9 posto, kod rekreacije i kulture, za 0,5 posto, pokućstva, opreme za kuću i redovito održavanje kućanstava te komunikacija, za 0,3 posto.

Kumulativno, u prvih devet mjeseci ove godine, prema podacima DZS-a, potrošačke su cijene ukupno porasle za 0,8 posto u odnosu na isto lanjsko razdoblje.

– Nakon tri godine dezinflacijskih pritisaka odnosno negativnih stopa inflacije, prosječan rast potrošačkih cijena za 2017. mogao bi iznositi 1,2 posto, procjenjuju analitičari Raiffeisenbank Austrije (RBA).Kako dodaju, skromne stope inflacije s laganom tendencijom prema 2 postotrebale bi se zadržati sve do 2019. i u Hrvatskoj i u eurozoni.

– Posljedica je to očekivanja o vrlo umjerenom rastu cijena na svjetskim robnim tržištima, primarno sirove nafte, te izostanka značajnog utjecaja inflacije potražnje unatoč nominalnom i realnom rastu plaća te posljedičnom rastu potrošnje. Umjerena inflacija i stabilnost tečaja time će omogućiti nastavak izrazito ekspanzivne monetarne politike, koja je usmjerena k osiguranju niskih kamatnih stopa kroz izrazito visoku likvidnost u sustavu, zaključuju analitičari RBA.

EKONOMSKI ANALITIČARI O UVOĐENJU EURA 'Kamate će se sniziti, a pogurat će se i rast hrvatskog turizma'

EUROZONA
Autor: Aneli Dragojević Mijatović ,Biljana Savić

Za Hrvatsku je dobro da uvede euro da bi se makla s periferije. Sve treba promatrati i u političkom kontekstu, kaže Zdeslav Šantić. Guste Santini ističe da je više razloga za nego protiv. Turistički djelatnici ističu da je najvažnije ostaviti dovoljno vremena kako bi se svi mogli pripremiti

(Novilist.hr) Rasprava o uvođenju eura tek se zahuktava, o svemu će još govoriti i struka i politika, a zasad analitičari koje smo kontaktirali kažu da je više razloga »za« nego »protiv«, jer bi euro trebao utjecati na rast kreditnog rejtinga, jeftinije refinanciranje dugova, otvorenost privrede te financijsku, ali i – političku stabilnost. Analitičar Splitske banke Zdeslav Šantić smatra da euro treba uvesti jer je već sada korist od monetarne politike ograničena, zbog visokog stupnja euroiziranosti i visoke zaduženosti svih sektora.

– Iskustvo članica EU-a koje su ušle u eurozonu, usporedivih s Hrvatskom, pokazuje da su se odlučile za brži ulazak, bez odgađanja, jer su shvatile koliko je važna monetarna stabilnost za dugoročni rast gospodarstva. Tu je i uklanjanje valutnog rizika koji je sada prisutan, što bi se sigurno pozitivno odrazilo na percepciju investitora i kreditni rejting zemlje te omogućilo jeftinije zaduživanje.

Slučaj Agrokor

Nadalje, uvođenje eura sigurno bi dalo dodatni poticaj izvozu te pridonijelo dodatnoj integraciji hrvatskoga gospodarstva u EU-u. I ono što je za nas posebno važno, svakako bi pridonijelo dodatnom rastu prometa u turizmu, nabraja Šantić ekonomske razloge koji idu u prilog što bržoj zamjeni kune eurom. Posebno, međutim, apostrofira političke razloge uslijed kojih Hrvatska ne bi trebala oklijevati.

– Eurozona se treba reformirati, govori se stalno o Europi dviju brzina, te je za Hrvatsku dobro da uvede euro da bi se makla s periferije. Stoga raspravu u uvođenju eura apsolutno treba promatrati i u tom političkom kontekstu – naglašava Šantić. Dodaje da je upravo »brexit« potaknuo europske institucije na razmišljanje o potrebi dodatne integracije, no pitanje je, zaključuje, kako će sve to ići u uvjetima rastućeg euroskepticizma.

Ekonomski stručnjak Guste Santini kaže da je pitanje uvođenja eura jako složeno. U dilemi zadržati fiksni tečaj kune ili uvesti euro, bolje je, kaže, uvesti euro.

– Drugo je pitanje je li moguće varijabilizirati tečaj kune. Odgovor je – nije. A zašto? Jer je tečaj temelj financijske stabilnosti Hrvatske. Ako Hrvatska želi smanjiti kamate, onda mora pokazati da ima stabilan financijski sustav. Upravo je slučaj Agrokora pokazao da gospodarstvo ima lošu financijsku sliku, dok podaci Fine pokazuju da domaće gospodarstvo u biti nema kreditnog kapaciteta. Kamatne stope su visoke, ne naročito, ali ipak više no u usporedivim zemljama, dijelom zato što imamo oligopolni financijski sustav, no i realno smo rizični. Da bi se dakle smanjio taj rizik i omogućilo jeftinije zaduživanje, euro predstavlja dobar dio te priče – tumači Santini, dodajući da moramo stvoriti i poticajno okruženje da druge banke dolaze na naše tržište i ruše cijene domaćim bankama. Svakako, kaže, moramo i dramatično smanjiti poreznu presiju, pa porezna reforma koju provode u Vladi ima dobar smjer, ali opet nedovoljan intenzitet. Više je dakle razloga za uvođenje nego protiv, ali nužan je uvjet restrukturiranje države i promjena odnosa lokalne i centralne vlasti, uz bitno smanjenje porezne presije, zaključuje Santini.

Nominalni tečaj

U kontekstu pak koji je Šantić spomenuo, a riječ je o simboličkom i stvarnom napuštanju europske periferije, što je epitet koji nas prati kad god se govori o ekonomskim performansama rubnih zemalja Unije, novih članica itd., treba podsjetiti i na nedavni govor predsjednika Europske komisije Jean-Claudea Junckera u kojem se, govoreći o ulasku u Shengen, dotaknuo i uvođenja eura. »EU mora biti Unija jednakosti, u njoj ne smije biti građana drugog reda. Vrijeme je da Rumunjska i Bugarska uđu u Schengen, a za njima i Hrvatska, čim se ispune kriteriji«, kazao je, dodavši da će euro biti zajednička valuta, a »zemljama zapadnog Balkana trebaju se pružiti uvjerljivi izgledi da postanu članice«.

Na uvođenje eura blagonaklono gledaju i turistički djelatnici. Najvažnije je ostaviti dovoljno vremena kako bi se svi mogli pripremiti, smatra predsjednik Uprave crikveničkog hotelskog poduzeća Dino Manestar.

– Činjenica je da većina štediša već štedi u eurima te da se okvir hrvatske monetarne politike koju provodi HNB temelji na stabilnosti nominalnog tečaja kune. Ukidanje valutne klauzule te povećanje kreditnog rejtinga dovodi do smanjenja kamata, a to bi se pozitivno odražavalo na investicije. Danas se u hotelijerstvu većina transakcija provodi bezgotovinski, primjerice u Jadranu Crikvenica d.d. je tek 20 posto gotovinskih transakcija s trendom daljnjeg smanjenja – kaže Manestar i pojašnjava da se transakcije od same rezervacije, koja se sve češće odvija putem interneta, pa do plaćanja raznih računa smještaja, hrane i pića te drugih usluga odvija kartično, te da su banke već prilagodile svoje usluge na način automatske konverzije valute i prikaza iznosa u valuti države iz koje gost dolazi.

Devizna plaćanja

– Gost danas gotovinu većinom troši u manjim iznosima, poput kupnje suvenira, ulaznica, izleta i slično, i tu vidim prostor za povećanje prometa, dok će, s druge strane, velik broj mjenjačnica izgubiti smisao i zatvoriti svoja vrata. Turizam je izvozna grana, oko 90 posto plaćanja je devizno, pa bi uvođenje eura donekle olakšalo posao prodaje jer bi se ugovori s partnerima iz zemalja eurozone lakše konzumirali, ne bi bilo tečajnih razlika. U svakom slučaju smatram da je samo pitanje vremena kad će Hrvatska uvesti euro, odnosno pristupiti eurozoni, jer joj je to i obveza, a mora ispuniti i tri uvjeta od kojih, koliko mi je poznato, Hrvatska ispunjava dva, a to su da je inflacija ispod dva posto i da je deficit ispod tri posto BDP-a. Međutim, javni dug je i dalje iznad 80 posto BDP-a, a uvjet je da dođe ispod 60 posto BDP-a.

Damir Balenović, direktor prodaje i marketinga u Jadran hotelima d.d. Rijeka ne vidi neku značajnu promjenu u slučaju uvođenja eura kao službene valute u Hrvatskoj.

– Čak 70 posto naših gostiju su inozemni gosti, a naplata u eurima je 40 posto. Mi kao tvrtka nismo pretjerano izloženi tečajnim rizicima, jer je pokrivenost naših obveza u eurima vrlo dobra u odnosu na priljeve. Ne vjerujem da će se naše izlazne, odnosno prodajne cijene moći značajnije mijenjati prelaskom na euro, a nisam siguran da će ulazne cijene, odnosno troškovi na koje ne možemo utjecati, ostati na istoj razini – kaže Balenović.

Predsjednik Turističkoga poslovnog vijeća pri HGK-u, bivši predsjednik uprave Valamar rivijere, koji je tu funkciju obavljao čak 25 godina i trenutno je predsjednik NO-a Liburnia Riviera Hotela, Franco Palma, za euro u hotelijerskoj branši kaže – da!

– Čak 95 gostiju u hrvatske hotele dolazi iz euro destinacija. Tvrdim da godinama trpimo veću vrijednost kune nego što ona zapravo vrijedi, kuna je suportirana od strane HNB-a pa hotelijeri godinama dobivaju manje novca no što bi trebali. Sa šire ekonomske strane mislim da hrvatsko gospodarstvo nije spremno za euro, a hotelijerstvo jest, i da bi hotelijeri, koji su spremni, trebali čekati da se u Hrvatskoj steknu uvjeti za uvođenje eura – ocjenjuje Palma.

Davor Majetić (HUP): Moramo tek analizirati argumente za i protiv

Hrvatska udruga poslodavaca zasad nema definitivno stajalište o tome treba li Hrvatska žuriti s prihvaćanjem eura, ili ne treba. »Te su nas inicijative malo iznenadile, jer smo vjerovali da ta tema neće doći na dnevni red još desetak godina«, kaže nam glavni direktor HUP-a Davor Majetić.

– Smatramo da prije donošenja bilo kakve odluke treba pažljivo odvagati sve argumente »za« i »protiv« eura. HUP još nije napravio analize o tome kakve bi posljedice euro, odnosno sam postupak njegova uvođenja, ostavio na gospodarstvo, na izvoznike i ostale dijelove. To je dalekosežna odluka i potrebna nam je argumentirana rasprava u kojoj bi morali sudjelovati ponajprije stručnjaci – izjavio je Majetić. (B. PO.)

Sindikati oprečno o ulasku u eurozonu

Hrvatsko pristupanje eurozoni nije upitno s obzirom da smo visokoeurizirana zemlja, međutim za preuzimanje jedinstvene valute država treba biti pripremljena kako ne bi došlo do »potresa«, smatraju u sindikatima. No, s druge strane ima i razmišljanja prema kojima je ulazak u eurozonu »sumanut potez« dok god se sam EU ne redefinira.

Predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata (NHS) Krešimir Sever podsjeća kako su oduvijek podupirali da se što prije uđe u eurozonu, ali pod uvjetom da je zemlja zrela za takav iskorak.

»Nije Grčka, pa i neke druge zemlje, u probleme došla zbog eura, već zbog činjenice da njihovo gospodarstvo nije bilo spremno za to. I ne bih volio da mi napravimo face lifting gospodarstva samo kako bi preuzeli zajedničku valutu«, veli Sever. Drugim riječima, uz smanjenje deficita potrebno je osigurati gospodarsku stabilnost.

Sindikati su svjesni da je za mnoge uvođenje eura značilo i rast cijena, što je dijelom i posljedica nepripremljenosti tržišta za jedinstvenu valutu. Stoga ne čudi ocjena Mladena Novosela, predsjednika Saveza samostalnih sindikata Hrvatske (SSSH) kako se iz iskustva drugih zemalja na jedinstvenu valutu može gledati i pozitivno i negativno, pa tako Grčku navodi kao negativan primjer, a Irsku kao pozitivan. No, ono što je karakteristično za sve zemlje, veli Novosel, rast je cijena.

»Svima bi nam bilo jednostavnije da imamo jedinstvenu valutu. To je pozitivna strana. No, jedinstvena valuta nosi potencijalni rizik rasta cijena, a to nije dobro«, veli Novosel.

Jedna od važnih stvari, smatra Sever, je da se u trenutku kada za to budemo spremni, u eurozonu uđe sa stabilnim tečajem. Samo preuzimanje jedinstvene valute u konačnici bi trebalo biti dobro i za gospodarstvo i za građane. Naime, kako podsjeća, Hrvatska je visokoeurizirana zemlja, a preuzimanje eura sasvim sigurno bi dovelo do pojeftinjenja kredita, ne samo za gospodarstvo, već i građane. Posljedično, to će, ističe Sever, dovesti i do rasta potrošnje.

Da euro kao zajednička valuta ima prednosti jer daje određenu stabilnost slaže se i Vilim Ribić, predsjednik Matice hrvatskih sindikata. Međutim, ulazak u eurozonu bez redefiniranja EU-a i uvođenja makroekonoskih stabilizacijskih mehanizama, za njega predstavlja »neodgovorno srljanje golom stražnjicom u trnje«.

»Kapitalizam sa sobom nosi cikličke krize, a za izlazak iz krize nužna je nacionalna valuta. Ako si taj instrument oduzmeš, ostaje ti provođenje politike štednje, rezanja plaća...«, veli Ribić, objašnjavajući kako se tako postaje potpuno ovisan o drugima. (G. GA.)


16. listopada 2017.

Iz Hrvatske na rad vani upućeno 39 tisuća radnika: Plaćeni osjetno manje nego - domaći

POSLOVI U INOZEMSTVU

Autor: Gabrijela Galić

Uglavnom je riječ o građevinskim i industrijskim radnicima čiji su poslodavci dobili poslove u toj zemlji te su domaće radnike uputili preko granice kako bi posao obavili. Sve njih Komisija već nekoliko godina pokušava dodatno zaštiti moderniziranjem preko dva desetljeća stare Direktive o upućivanju radnika u okviru pružanja usluga

(Novilist.hr) ZAGREB - Gotovo 39 tisuća radnika iz Hrvatske upućeno je na rad u neku drugu članicu Europske unije. Preko 66 posto tih radnika, prema podacima Europske komisije, za 2015. godinu, radi u Njemačkoj. Uglavnom je riječ o građevinskim i industrijskim radnicima čiji su poslodavci dobili poslove u toj zemlji te su domaće radnike uputili preko granice kako bi posao obavili. Na taj način u Hrvatskoj, prema podacima Komisije, radi nešto više od sedam tisuća radnika pri čemu prednjače radnici iz Slovenije u građevinskom sektoru. I jedni i drugi »utopljeni« su u masu od dva milijuna radnika iz članica Unije koji su upućeni u rad u neku drugu članicu.Sve njih Komisija već nekoliko godina pokušava dodatno zaštiti moderniziranjem preko dva desetljeća stare Direktive o upućivanju radnika u okviru pružanja usluga. Propis koji bi upućenim radnicima trebao zajamčiti jednaku plaću za jednak rad na istom radnom mjestu, međutim, postao je veliki kamen spoticanja između bogatijih zemalja Unije u koje se radnici najčešće upućuju i onih siromašnijih koje, zahvaljujući i cijeni rada, dobiju poslove.

A kako su upućeni radnici koji najčešće mogu računati na minimalnu plaću, prema podacima Komisije, u odnosu na lokalne radnike plaćeni 10 do 50 posto manje, jasno je zbog čega je nastala velika podjela među zemljama EU. S obavezom primjene lokalnih primamanja na upućene radnike, poslodavci iz Hrvatske, Poljske, Bugarske, Rumunjske i drugih ekonomski slabijih zemalja, više ne bi bili konkurentni. Upravo su te, ekonomski slabije zemlje, kojima se pridružila i Danska, u svibnju prošle godine Komisiji vratile prijedlog zakonodavnog okvira na doradu, a gasovi Sabora tada su bili presudni za »žuti karton«. Direktiva se u međuvremenu nastavila dorađivati te se o čekuje da će se politički kompromis o tom dokumentu postići 23. listopada na Vijeću EU.

Ključna je riječ, pritom, možda, jer nitko ne može procijeniti hoće li do političkog dogovora doći.U ovom trenutku uopće je teško reći što je kompromisni prijedlog koji bi zadovoljio sve strane. Dogovori se stalno mijenjaju. Hrvatska se od početka razgovora drži pomalo sa strane, promatrajući razvoj događaja.No, čini se da bi ovog puta mogla zauzeti stranu i to u vrlo specifičnom dijelu propisa. Direktiva bi se, naime, odnosila na sve sektore pa tako i na promet koji je nešto specifičniji ne samo zbog izrazite mobilnosti radne snage već i činjenice da izaslani radnik tijekom rada vjerojatno prolaziti kroz nekoliko zemalja.

Dio članica Unije traži da se prava detaširanih radnika u tom sektoru reguliraju posebnim zakonodavstvom u sklopu paketa o cestovnom prijevozu, a ne »općim propisom«. Kako se neslužbeno može čuti u tom smjeru najviše lobiraju Španjolska te Poljska koja predvodi Višegradsku skupinu.

Hrvatska bi na Vijeću mogla stati uz Višegradsku skupinu u zahtjevu za »izlaskom« prometa iz općeg propisa. Ako ne bude kompromisa oko tog pitanja, dokument će se nastaviti dorađivati odnosno neće biti još upućen Parlamentu na izglasavanje.

No, nisu samo vozači, odnosno njihova prava problematični jer se još uvijek vode dogovori oko primanja izaslanih radnika kojima bi trebalo jamčiti prava propisana zakonom, drugim propisom, odnosno kolektivnim ugovorom u državi primateljici, kao i maksimalno radno vrijeme, minimalno vrijeme odmora, minimalno plaćeni godišnji odmor, primici od rada uvećani za prekovremeni rad...

Od pojma minimalne plaće se u pregovorima odustalo, a primici od rada podrazumjevat će ono što podrazumijeva nacionalnim pravom ili praksom države u koju je radnik upućen. Ubuduće bi upućeni radnik morao imati pravo i na troškove putovanja, hrane i smještaja kada ne živi u istom mjestu u kojem radi u državi u kojoj je upućen, ili ako ga poslodavac privremeno pošalje na drugo radno mjesto. Jednaku razinu prava trebaju pritom imati i agencijski radnici, kao i radnici kod podizvođača.

Hrvatski radnici prosječno se upućuju na četiri mjeseca

Hrvatski radnici prosječno se upućuju na četiri mjeseca, dok je na razini EU prosjek šest mjeseci. Moguće »iskorištavanje« radnika, odnosno njihova zamjena, nastoji se riješiti reguliranjem prava dugotrajno upućenih radnika, što prema aktualnom prijedlogu podrazumijeva razdoblje od 24 mjeseca nakon čega bi se radniku trebala jamčiti prava na razini zemlje primateljice. No, riječ je o kumulativnom pravu, što znači, da neka domaća firma u dvije godine na isto radno mjesto može uputiti četiri radnika koja bi izvan zemlje radila po nepunih pet mjeseci. No, petom radniku koji bi na to isto radno mjesto došao poslodavac bi bio dužan plaćati, primjerice, doprinose utvrđene na razini države u kojoj se posao obavlja. Taj se iznos, naravno, uplaćuje u osiguranje radnika u matičnoj državi. Sve će to izazvati zbrku u knjigovodstvima poduzeća, a i pitanje je hoće li se moći dogoditi situacije da se radnici žale zbog diskiminacije. Naime, iako su radili isti posao, nekima će ulog u mirovinu vjerojatno biti veći.

Svaka peta žena u Hrvatskoj jedina je hraniteljica obitelji

VODEĆI SMO U EUROPI
U krizi smo izgubili veliki broj tradicionalno muških poslova u graditeljstvu i prerađivačkoj industriji i tu su stradali muškarci

AUTOR: Dijana Jurasić

(VEČERNJI LIST) - Hrvatska je vodeća u EU s najviše žena hranitelja obitelji, odnosno njih 20,9% koje uzdržavaju obitelj dok u prosjeku zemlje EU imaju 11,1% ženskih hranitelja obitelji, prema podacima Europske zaklade za poboljšanje životnih i radnih uvjeta. Je li to pokazatelj da nismo toliko tradicionalno društvo koliko se to misli jer oko petina muškaraca nema problem s tim što im je žena hranitelj obitelji ili je to posljedica krize u kojoj su muškarci ostali bez posla ili rade na crno? Nakon nas, najviše žena hranitelja obitelji imaju Rumunjska, Poljska, Cipar, Malta. Nasuprot njima najmanje ženskih hranitelja imaju razvijene zemlje u kojima se žene emancipiranije od žena na jugu i istoku EU, i to Češka, Švedska, Litva, Belgija, Velika Britanija. Tako Švedska ima samo 7,7% ženskih hranitelja obitelji, no ta zemlja ima i najveći broj zaposlenih žena i muškaraca u obitelji (66,5 %).

Muškarci rade na crno

Zemlje istočne i južne Europe u EU prednjače i po broju muških i ženskih hranitelja obitelji, no još uvijek imaju više muških hranitelja obitelji od ženskih. Tu spada i Hrvatska koja ima više od prosjeka EU muškaraca hranitelja obitelji i to njih 26,4%, dok ih je u EU u prosjeku 20,7%. Najviše muških hranitelja obitelji ima Malta, čak njih 38,9%, ispred Grčke u kojoj ih je trećina te Italije. Sindikalist Krešimir Sever drži da mi ipak pripadamo tradicionalnom tipu zemalja, tumačeći sljedeće:

– U krizi je Hrvatska izgubila veliki broj poslova koji su bili tradicionalno muški poput onih u graditeljstvu, drvnoprerađivačkoj i metalnoprerađivačkoj industriji i tu su najviše stradali muškarci.

Psihologinja Mirjana Nazor dodaje i da vjerojatno imamo toliko žena hranitelja obitelji jer su muškarci nezaposleni ili rade na crno. S druge strane, najveći broj obitelji u kojima muškarac radi puno radno vrijeme, a žena skraćeno imaju kontinentalne te anglosaksonske zemlje. Nizozemska u EU prednjači po broju žena koje rade skraćeno (21,4 %) dok im partneri rade puno radno vrijeme, a u Hrvatskoj tek 2% žena radi skraćeno. Razvijene zemlje već su dugo vremena zbog pronatalitetne politike koju vode svjesne važnosti usklađivanja obiteljskog i poslovnog života, osobito roditelja s malom djecom, pa je uobičajeno da jedan od roditelja do 7. ili 12. godine djeteta radi skraćeno, a to su češće žene. A standard im, za razliku od Hrvatske, omogućava da obitelj može za to vrijeme pristojno živjeti. Stoga ne treba čuditi da žene u Nizozemskoj u prosjeku tjedno rade najmanje u EU, samo 25,8 sati. I u Britaniji je, za razliku od Hrvatske posve normalno da majka malog djeteta poslodavcu kaže da će raditi skraćeno. U toj zemlji žene u prosjeku tjedno rade 30,7 sati, a u Hrvatskoj čak 38,3 sata.

Hrvati rade dulje od prosjeka

– To što razvijene zemlje prednjače po broju žena koje rade skraćeno govori o socijalnoj državi kojoj je stalo da majkama da pogodnosti, da im skrati radno vrijeme da mogu biti dulje vrijeme uz djecu dok odrastaju. To je pokazatelj i standarda tih zemlja, ali i osjetljivosti za potrebe obitelji. Mi, za razliku od njih, nemamo nikakvu ozbiljnu pronatalitetnu politiku – govori Nazor.

I Sever se slaže da žene kod nas imaju skučen prostor za obitelj, velik dio žena radi u trgovini u kojoj je radno vrijeme puno dulje nego što to pokazuju evidencije rada.

– Kod nas si vrlo mali broj žena može dopustiti nepuno radno vrijeme, a ni poslodavci nemaju, uz časne iznimke, razumijevanja za obiteljske potrebe žena i muškaraca, odnosno za usklađivanje obiteljskog i poslovnog života. U Švedskoj, Britaniji, Nizozemskoj je uobičajeno da se radnik s poslodavcem dogovori da će raditi nepuno radno vrijeme dok im djeca ne odrastu. Skraćeni rad je i pitanje visoke tehnološke razvijenosti zemalja. Radnici u razvijenim zemljama mogu bez problema odraditi radni vijek do 67. godine jer nisu “izrađeni” radom kao u nas – kaže Sever. Hrvatska je po prosječnom tjednom radu iznad prosjeka EU u kojoj muškarci rade 39,2 sati, a žene 32,7 sati. Kod nas muškarci rade u prosjeku 41,7 sati tjedno, a žene 38,3 sati.

10. listopada obilježavamo Svjetski dan mentalnog zdravlja

NHS - Svjetska federacija za mentalno zdravlje u suradnji sa Svjetskom zdravstvenom organizacijom od 1992. obilježava Svjetski dan mentalnog zdravlja kako bi se podigla svijest o važnosti mentalnog zdravlja te promicalo i potaknulo ulaganje u njega. Ovogodišnja tema je Mentalno zdravlje na radnom mjestu koja naglašava važnost promicanja dobrobiti na radnom mjestu bilo koje vrste. Mentalno zdravlje, kao ključan dio radnikovog sveukupnog zdravlja, često se zanemaruje. Dobro mentalno zdravlje omogućuje radnicima potpuno ostvarivanje svojih potencijala, suočavanje sa svakodnevnim stresom, biti produktivni i doprinositi svojoj zajednici. Međutim, rast tereta mentalnih bolesti je zapanjujući. Na globalnoj razini, jedan od četvero ljudi će vjerojatno doživjeti problem s mentalnim zdravljem u nekom trenutku u svom životu. Procjenjuje se kako preko 300 milijuna ljudi pati od depresije što je 4,4% svjetske populacije te 800,000 ljudi godišnje počini samoubojstvo.

Na globalnoj razini 10% radnika je na bolovanjima i dopustima zbog depresije. Prosječno je 36% radnih dana izgubljeno zbog depresije. 50% ljudi koji pate od depresije nije zatražilo pomoć. Kognitivni simptomi depresije, kao npr. poteškoće u koncentraciji,  donošenju odluka i pamćenja prisutni su u 94% vremena tijekom epizode depresije, a uzrokuju značajne poremećaje na poslu i produktivnosti. 43% menadžera želi bolje politike.

Na europskoj razini  procjenjuje se kako trošak depresije povezane s poslom  iznosi 617 milijardi eura godišnje, a u taj su iznos uključeni troškovi poslodavca za radnikovu odsutnost s posla, ali i prisutnost dok je bolestan (presenteeism) u iznosu od 272 milijarde eura, gubitak u produktivnosti u iznosu od 242 milijarde eura, troškovi zdravstvenog sustava u iznosu od 63 milijarde eura i troškovi socijalnog osiguranja u obliku naknada za invalidnost u iznosu od 39 milijardi eura.

Depresivni su poremećaji u Hrvatskoj, uz poremećaje uzrokovane alkoholom, shizofreniju i reakcije na teški stres, jedna od vodećih dijagnoza bolničkog pobola zbog mentalnih poremećaja. U 2015. godini zabilježeno je 5388 hospitalizacija i 157 464 bolničkih dana zbog depresivnih poremećaja, s većim udjelom žena u odnosu na muškarce.

Prema podacima Europske zdravstvene ankete (European Health Interview Survey) provedene 2014. i 2015. godine u Hrvatskoj, 1 od 10 osoba ima blage do umjerene simptome, a 1 od 100 osoba ima umjereno teške do teške depresivne simptome u posljednja
dva tjedna.[1]

Radnici teško otkrivaju da imaju mentalne poteškoće na poslu, međutim nijedan radnik nije imun na njih.

Neliječeni mentalni poremećaji (kod radnika ili članova njihovih obitelji) rezultiraju u smanjenoj radnoj produktivnosti, smanjivanju udjela aktivnih na tržištu rada, povećanju nesreća na radu, veće promjene radnika na radnim mjestima te povećanju izdataka socijalnog osiguranja.

Jedan od uzroka lošeg mentalnog zdravlja je stres na poslu. Otprilike polovica europskih radnika smatra da je stres česta pojava na njihovu radnom mjestu, a na stres otpada otprilike polovica svih izgubljenih radnih dana. Kao mnogi drugi problemi povezani sa psihičkim zdravljem, stres se često pogrešno tumači ili stigmatizira. Međutim ako ga se tumači kao organizacijski problem umjesto kao krivnja pojedinca, psihosocijalnim rizicima i stresom može se upravljati kao bilo kojim drugim rizicima za zdravlje i sigurnost na radnom mjestu.
U Republici Hrvatskoj se stresom bavi Zakon o zaštiti na radu, koji određuje obveze poslodavaca i radnika u prevenciji stresa na radu ili u vezi s radom. Međutim, Ministarstvo zdravstva još uvijek nije donijelo provedbeni propis koji bi uređivao mjere, pravila, postupke i aktivnosti zaštite na radu radnika koji su izloženi psihofiziološkim naporima.

Ravnoteža između poslovnog i privatnog je prioritet za mnoge radnike. Radna mjesta i radna snaga se mijenjaju i tradicionalni načini gledanja na radnu snagu neće se dugo zadržati. Mnogi radnici počinju cijeniti radna mjesta koja se brinu za njihovu dobrobit.

Poslodavci mogu postati faktor promjene. Psihosocijalni rizici na radnom mjestu mogu se smanjiti te se može razviti organizacijska klima koja promiče dobrobit i kreativnost kroz usmjerene politike radnih mjesta. Također, postoji učinkovito liječenje uobičajenih mentalnih poremećaja te poslodavac može olakšati pristup takvoj pomoći onim radnicima koji je trebaju. (KR)

Više informacija: https://www.wfmh.global/wmhd-2017/

[1]https://www.hzjz.hr/sluzba-promicanje-zdravlja/europski-dan-borbe-protiv-depresije/


09. listopada 2017.

Hrvatski bruto inozemni dug krajem lipnja 40,4 milijarde eura

Autor: Lider/Hina

Krajem lipnja ove godine hrvatski je bruto inozemni dug iznosio 40,4 milijarde eura, što je 3,1 milijardu eura ili 7 posto manje nego krajem prvog polugodišta prošle godine, čime je udio bruto inozemnog duga u BDP-u smanjen na oko 85,3 posto, a sama razina duga na onu s kraja 2008. godine, ističu u ponedjeljak iz Hrvatske gospodarske komore (HGK).

“Posljednja se tri mjeseca bilježi smanjenje apsolutne razine bruto inozemnog duga, dok je na godišnjoj razini trend njegova pada dugotrajniji i izraženiji te se u kontinuitetu proteže još od kraja 2015. godine. Pritom dinamiku njegova pada determinira smanjenje duga drugih monetarnih financijskih institucija (banaka), čiji dug na godišnjoj razini kontinuirano pada od svibnja 2012. godine te smanjivanje duga opće države, čiji je kontinuitet jasno izražen od ožujka prošle godine”, navode analitičari Komore u osvrtu na najnovije podatke Hrvatske narodne banke (HNB).

Riječ je, dodaju, o nastavku relativno snažnog razduživanja bankarskog sektora koje se posljednji 21 mjesec odvija po dvoznamenkastim godišnjim stopama,budući da i dalje niska razina kreditiranja i jačanje financiranja na domaćem tržištu i u domaćoj valuti omogućuju smanjivanje inozemnih obveza financijskih institucija.

Istodobno niži proračunski manjak, odnosno čak i proračunski višak opće države u prvom polugodištu ove godine, smanjuje potrebu financiranja države, što uz snažniju orijentaciju države na financiranje na domaćem tržištu rezultira smanjenjem razine njezina inozemnog duga, ističu analitičari HGK.

Po podacima središnje banke, inozemni dug drugih monetarnih financijskih institucija (banaka) krajem lipnja ove godine iznosio je 4,35 milijarde eura, što je za 19,7 posto manje nego u isto vrijeme lani.

Vanjski dug opće države na godišnjoj je razinismanjen za 8,3 posto, na 13,8 milijardi eura, ostalih domaćih sektora za 7,2 posto, na 14,8 milijardi eura, dok je istodobno povećan dug središnje banke za 6,1 posto, na 1,6 milijardi eura, te dug na temelju izravnih ulaganja za 5,7 posto, na 5,8 milijardi eura.

U prvih šest mjeseci ove godine bruto inozemni dug je ukupno smanjen za 1,3 milijarde eura. Naime, krajem lipnja ove, u odnosu na prosinac prošle godine, inozemni dug opće države je smanjen za 974,2 milijuna eura, ostalih domaćih sektora za 348,4 milijuna eurai drugih monetarnih financijskih institucija za 204,2 milijuna eura, dok je istodobno povećan dug središnje banke za 136,5 milijuna eura (uglavnom zbog ulaganja dijela međunarodnih pričuva u obratne repo poslove) i dug na temelju izravnih ulaganja za 104,6 milijuna eura.

“U odnosu na kretanja u prvom polugodištu prošle godine, ove se godine ipak bilježi usporavanje razduživanja bankarskog sektora te nešto veće razduživanje države i tvrtki koje se sve više orijentiraju na domaće financijsko tržište, ublažavajući time rizike povezane s inozemnim zaduživanjem”, zamjećuju analitičari HGK.

Slične tendencije kretanja bruto inozemnog duga očekuju i u predstojećem razdoblju, as obzirom na nastavak fiskalne konsolidacije države i, u okolnostima vođenja ekspanzivne monetarne politike, zadržavanje povoljnih uvjeta financiranja na domaćem tržištu.

“Stoga do kraja godine očekujemo spuštanje udjela bruto inozemnog duga u BDP-u na razinu od oko 83 posto, što će pozitivno utjecati na smanjivanje tečajnih i ostalih rizika povezanih s inozemnim zaduživanjem te stoga i na vrlo vjerojatno skoro povećanje kreditnog rejtinga zemlje”, zaključuju analitičari Komore u osvrtu na najnovije podatke središnje banke.

Sindikati bojkotiraju regionalni sastanak Međunarodne organizacije rada

USUSRET SKUPU U TURSKOJ
Autor: Gabrijela Galić

Naime, u Istanbulu na MOR-u koje je tripartitno tijelo, u nacionalnim izaslanstvima sudjelovat će tek rijetki predstavnici radničke skupine. Posljedica je to političke situacije u Turskoj zbog čega su Međunarodna konfederacija sindikata (ITUC) i Europska konfederacija sindikata (ETUC), kao i njihovi članovi, odlučile ne sudjelovati na 10. europskom regionalnom sastanku MOR-a

(Novilist.hr) ZAGREB - Hrvatsku će idući tjedan na 10. europskom regionalnom sastanku Međunarodne organizacije rada (MOR) u Istanbulu predstavljati krnje nacionalno izaslanstvo, sastavljeno samo od predstavnika Vlade i poslodavaca. Domaće sindikalne centrale neće sudjelovati u nacionalnom izaslanstvu, odnosno neće sudjelovati u radu regionalnog sastanka MOR-a. O tome su Vladu izvjestile još u srpnju, apelirajući pritom na Vladu da ni ona ne sudjeluje na tom sastanku jer će time Hrvatska potvrditi svoje zalaganje za poštivanje i razvoj vladavine prava, uključujući slobodu udruživanja.
Naime, u Istanbulu na MOR-u koje je tripartitno tijelo, u nacionalnim izaslanstvima sudjelovat će tek rijetki predstavnici radničke skupine. Posljedica je to političke situacije u Turskoj zbog čega su Međunarodna konfederacija sindikata (ITUC) i Europska konfederacija sindikata (ETUC), kao i njihovi članovi, odlučile ne sudjelovati na 10. europskom regionalnom sastanku MOR-a.Prema do sada objavljenom popisu sudionika MOR-ova regionalnog sastanka, u nacionalnim tijelima članica Europske unije neće biti sindikata. No, neke delegacije imat će samo predstavnike Vlade jer se pozivu nisu odazvali ni sindikati, a ni poslodavci.

Primjerice, takav je slučaj s delegacijama Austrije, Cipra, Švedske, Poljske, Irske, Finske. S obzirom na široki bojkot sindikata, pitanje je hoće li radnička skupina unutar MOR-a na 10. regionalnom susretu moći donositi ikakve odluke.

ITUC i ETUC, čiji su članovi domaće sindikalne centrale, izražavaju zabrinutost zbog političke situacije u Turskoj, posebno zbog ozbiljnih i stalnih kršenja prava radnika. Masovna otpuštanja najmanje 125 tisuća radnika prije svega u javnom sektoru, temeljem dekreta i bez ikakvog pristupa pravdi, pokazuju apsolutno nepostojanje vladavine prava u Turskoj.

Sindikati upozoravaju i da se u toj zemlji sloboda udruživanja ne poštuje, vodstva i članove sindikata se uhićuje, nad prosvjednicima se provodi nasilna represija dok nezavisni mediji nestaju uslijed uhićenja stotina novinara.

Seminar Reforma obrazovnog sustava – pretpostavka za bolje poslove i zaštitu radničkih prava

NHS - U Zagrebu je od 28. do 30. rujna 2017. godine, u prostorijama Hrvatskog kulturnog društva Napredak, održan seminar pod nazivom „Reforma obrazovnog sustava - pretpostavka za bolje poslove i zaštitu radničkih prava“ u organizaciji Hrvatskog kulturnog društva Napredak, Europskog centra za radnička pitanja (EZA) te talijanskog Kršćanskog pokreta radnika (MCL), a uz potporu Europske komisije. Na seminaru je bilo riječi o izazovima i problemima obrazovnog sustava, posebno o tome je li obrazovni sustav u korelaciji sa trendovima i potrebama tržišta rada, kao i o stanju na tržištu rada u određenim zemljama, a sudjelovali su izlagači iz različitih institucija, odnosno sindikata iz Albanije, Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Italije, Poljske, Srbije, Slovačke, Slovenije te Hrvatske.  Na seminaru su sudjelovali i predstavnici Nezavisnih hrvatskih sindikata.

Što se tiče Hrvatske održano je  predavanje o utjecaju demografije na obrazovni sustav i tržište rada. O navedenoj je temi  govorio profesor Stjepan Šterc s Prirodoslovno matematičkog fakulteta u Zagrebu koji se osvrnuo na nedavnu objavu Svjetske banke o zemljama u kojima je iseljavanje stanovništva najviše prisutno, a gdje se na visokom mjestu našla i Hrvatska. Napomenuo je kako se politika ne bavi dovoljno pitanjima obrazovnog sustava i demografije. Temeljna vrijednost , a što su i sami ekonomisti zaključili, jest upravo ljudski potencijal. Što se tiče demografskih pokazatelja, za Hrvatsku oni nisu dobri – osim što nema prirasta stanovništva, postoji,  kako je već navedeno, i veliko iseljavanje u druge zemlje, kao što su Njemačka i Irska. Obrazovni sustav je zastario  i ne potiče sposobnosti, odnosno razmišljanje i zaključivanje te se vrjednuje samo učenje činjenica. Stoga bi obrazovni sustav trebalo reformirati od osnovne škole pa do fakulteta, na kojima bi trebalo smanjiti kvote za suficitarna zanimanja, a naglasak bi se trebao staviti na deficitarna zanimanja. Treba povezati gospodarstvo i strukovna zanimanja te gledati potrebe tržišta rada, a za što je potrebno izraditi projekcije. Mladi i djeca su vrijednost, koju tvrtke moraju platiti te sudjelovati u reformi i potpori obrazovanja, a ne samo zadržavati profit za sebe.

Na seminaru je govorio i predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata, Krešimir Sever, koji je iznio probleme vezane uz strukovno obrazovanje, ali i oblike zapošljavanja u Hrvatskoj. Naime, sve se manje mladih želi upisati u strukovne škole, čemu je razlog  i niska plaća kad se zaposle (ako se zaposle). Razlog za iseljavanje nije samo niska plaća, već i nesigurni oblici rada i uvjeti rada. Naime, na 100 novozaposlenih njih 95% je zaposleno temeljem ugovora o radu na određeno vrijeme (ili na neki drugi oblik nesigurnog rada). Naglasio je kako je izmjenama Zakona o radu dodatno fleksibilizirano zapošljavanje, tako da u Hrvatskoj 22.2% od ukupno zaposlenih radi u nekom obliku nesigurnog rada, dok prosjek EU 28  iznosi 14.2%. Mladi ljudi planiraju iseliti iz Hrvatske, iako im se i u drugoj zemlji možda čak i ne nudi siguran oblik rada, ali su zato plaće znatno veće.

Sudionici u raspravi iznijeli su stanja u svojim državama, iz čega je bilo razvidno kako je problem iseljavanja radno sposobnog stanovništva i mladih zajednički problem, kao i nesklad između potreba tržišta rada i obrazovanja. Veliki je broj radnika zaposlen na neki oblik nesigurnog rada. Neke države su čak i uvele određene mjere za poticanje ostanka mladih, a istaknuto je kako je uloga sindikata poticanje obrazovanja radnika, kao i rad na jačanju socijalnog dijaloga kako bi svojim prijedlozima i mjerama doprinijeli reformi obrazovnog sustava. (SC)


04. listopada 2017.

Plaće ne isplaćuje 1.557 poslodavaca koji zapošljavaju preko 6 tisuća radnika

(POSLOVNI DNEVNIK) - Plaće u Hrvatskoj ne isplaćuju ukupno 1.557 poslodavca, koji zapošljavaju 6.040 radnika, pokazuju najnoviji, ažurirani podaci Porezne uprave objavljeni u srijedu. Ti se podaci temelje na dostavljenim JOPPD obrascima u kojima su poslodavci iskazali neisplatu plaće i naknadnu isplatu zaostale plaće i to za obračunsko razdoblje od siječnja do lipnja ove godine (kriterij tri mjeseca uzastopno i tri mjeseca u vremenskom razdoblju od šest mjeseci), objašnjavaju iz Porezne uprave koja je najnoviji popis objavila na svojim mrežnim stranicama. Statistički pregled poreznih obveznika, poslodavaca koji prema dostupnim podacima ne isplaćuju plaće, pokazuje da plaće ne isplaćuje 1.346 pravnih osoba s 5.524 zaposlena te 211 fizičkih osoba s 516 radnika.

Iz Porezne uprave napominju kako popis ne sadrži podatke o poreznim obveznicima koji nisu dostavili obrazac JOPPD, kao ni o onima koji su prikazali neisplatu plaće ali ne tri mjeseca uzastopno.

Također, na popisu nisu poslodavci koji su prikazali isplate plaća u tekućoj godini, iskazanih na obrascu JOPPD, ali nisu isplatili plaće za razdoblja prije 1. siječnja 2014. i to iz razloga što za razdoblja prije uvođenja obrasca JOPPD Porezna uprava nema analitičkih podataka o isplati plaće već ima samo podatke o obvezama javnih davanja po osnovi plaće. Popis ne sadrži podatke o poreznim obveznicima koji nisu isplatili plaće, ali su prikazali isplatu plaće te su se zadužili za javna davanja kao da su isplatili plaću.

Objava popisa poslodavaca koji svojim radnicima ne isplaćuju plaće omogućena je Zakonom o porezu na dohodak. Tim je zakonom propisano da Porezna uprava, temeljem prikupljenih podataka na obrascu JOPPD, može na svojim mrežnim stranicama objaviti popis poreznih obveznika/poslodavaca koji ne isplaćuju plaću svojim radnicima, odnosno koji su na dostavljenim obrascima tri mjeseca uzastopno ili tri mjeseca u vremenskom razdoblju od šest mjeseci iskazali samo obračun doprinosa bez isplate plaće.

Iz Porezne uprave napominju kako popisi poreznih obveznika koji prema dostupnim podacima ne isplaćuju plaće, koji se objavljuju na njihovim internet stranicama, nisu usporedivi iz razloga što se kod svake nove objave popisa povećava broj razdoblja za koje se podaci iskazuju.

Prvi popis neisplatitelja plaća Porezna je uprava objavila sredinom srpnja 2014. godine i na njemu je tada bilo 7.038 poslodavaca.

Hrvatska "najbolja" u Europskoj uniji po - padu broja zaposlenih

IZVJEŠĆE EUROSTATA
Najveći pad broja zaposlenih među zemljama EU-a zabilježen je u Hrvatskoj i u drugom kvartalu i na godišnjoj razini, pokazuje izvješće Eurostata.

(DNEVNIK.hr) - Hrvatska je zemlja s najvećim padom broja zaposlenih od svih zemalja članica Europske unije, pokazalo je izvješće Eurostata. Pad broja zaposlenih u Hrvatskoj najveći je u drugom kvartalu 2017., ali i na godišnjoj razini. Istovremeno je u EU i u eurozoni broj zaposlenih porastao na rekordnu razinu. Prema procjenama Eurostata broj zaposlenih u Europskoj uniji u drugom tromjesečju porastao je za 235.400.000, od čega je 155.600.000 novozaposlenih u eurozoni. U Hrvatskoj je broj zaposlenih u drugom tromjesečju pao za 0,8 posto, u Latviji za 0,7, Rumunjskoj za 0,6, a u Estoniji za 0,5 posto. Zaposlenost je najviše rasla na Malti (plus 1 posto), u Španjolskoj (0,9 posto) te u Grčkoj i Poljskoj za 0,8 posto, pokazuje izvješće Eurostata.

U Hrvatskoj već neko vrijeme traje polemika o povezanosti broja (ne)zaposlenih i iseljavanja u koju se nedavno uključila i sama Predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović. "Ovo što čujemo da pada nezaposlenost, to su krive brojke. To je rezultat odlaska ljudi iz ruralnih krajeva i u inozemstvo", rekla je Grabar-Kitarović početkom rujna, prilikom višednevnog posjeta Lici.

Premijer Andrej Plenković je na to odgovorio da problem odlazaka u Hrvatskoj postoji, ali se hvalio upravo rastom broja zaposlenih.

"Problem odlazaka iz Hrvatske postoji, no za nas relevantni podaci kažu da je zaposlenih danas preko 50 tisuća više nego prije dvije godine i preko 25 tisuća više nego prošle godine. Mjerama koje smo poduzeli broj nezaposlenih mladih osoba pao je na 34 posto, što pokazuje da se stanje na tržištu rada popravilo. Podaci kojima baratamo su pouzdani i točni", rekao je Plenković dan nakon izjave Grabar-Kitarović.

Svaki peti Hrvat bio je diskriminiran barem jednom u zadnjih pet godina

NIŠTA NE PODUZIMAMO
Petina hrvatskih građana bila je diskriminirana barem jednom u zadnjih pet godina, što je manje nego 2012., kada je u takvoj situaciji bila četvrtina, no i dalje najveći broj njih nije spreman potražiti zaštitu, pokazalo je istraživanje o stavovima i razini svijesti o diskriminaciji, koje je u ponedjeljak predstavio Ured pučke pravobraniteljice

(Tportal.hr) Diskriminacija je najčešća na području rada i zapošljavanja, te zdravstvene zaštite. No, čak 68 posto diskriminiranih nije potražilo pomoć, ponajviše jer smatraju da im se situacija ne bi promijenila ili da bi se još i pogoršala, kazuju podaci istraživanja koje je IPSOS lani u prosincu proveo na uzorku od 1000 građana. Dvije trećine onih koji drže da su bili diskriminirani nisu poduzeli ništa - 45 posto njih smatra kako se ništa ne bi promijenilo, 18 posto ih smatra da bi se situacija samo pogoršala, 14,9 posto misli kako za to nema potrebe, a 12,9 posto odgovara kako nisu znali kome se obratiti.

Predrasude prema Romima, azilantima, članovima sindikata...

Što je diskriminacijane zna čak 17,9 posto ispitanika. Gotovo 40 posto misli kako je diskriminacija najveći ili jedan od najvećih problema u društvu, dok ga u potpunosti nevažnim smatra nešto manje od 4 posto.

Iako veliki broj građana ne podržava stajališta koja reflektiraju predrasude, one su i dalje prisutne, a usmjerene su ponajviše prema Romima, članovima sindikata, mladima, starijima, azilantima i osobama s duševnim smetnjama, dok su najmanje prisutne prema osobama nižeg obrazovanja i osobama s invaliditetom.

Gotovo polovica (48 posto) ispitanika smatra da Romi žive od socijalne pomoći i ne žele raditi, 28 posto ih je uvjereno kako bi Romi odbili klijente u uslužnoj djelatnosti, 33 posto smatra da azilante ne bi bilo dobro zapošljavati, a zanimljivo je i da 38 posto ispitanih smatra kako sindikati samo stvaraju probleme. Po percepciji ispitanika, najviše diskriminira država, što misli njih 28,7 posto.

Riječ je o trećem istraživanju o diskriminaciji koje je Ured pučke pravobraniteljice proveo (prvo je bilo 2009., a drugo 2012.). Provedeno je u okviru Programa o pravima, jednakosti i građanstvu Europske komisije, Glavne uprave za pravosuđe i potrošače, kao dio projekta Mjerenje (ne)jednakosti u Hrvatskoj.

Agencija IPSOS provela ga je telefonskom metodom na uzorku od 1000 punoljetnih građana, a slična su istraživanja provedena i 2009. te 2012. godine.

Broj pritužbi na diskriminaciju nadmašio ostale pritužbe

Pučka pravobraniteljica Lora Vidović naglasila je kako je lani po prvi putbroj pritužbi na diskriminaciju nadmašio ostale pritužbe, a u prosjeku su ih primali više od jedne dnevno. Pravobraniteljicu posebno brinu podaci da građani ne prijavljuju diskriminaciju, a mnogi od njih niti ne znaju da su diskriminirani. Primijetila je da se rezultati istraživanja objavljuju u trenutku kada je ustaški pozdrav iz NDH u učestaloj uporabi u Hrvatskoj unatoč sudskoj praksi, propisima, proklamiranoj jednakosti pred zakonom i vladavini prava. Time se, kaže, i branitelje koji su ginuli i kojima dugujemo zahvalnost za suverenu državu i vrijednosti koje su utemeljene u Ustavu, dovodi u neugodnu situaciju.


08. rujna 2017.

Udri po građanima: "Za novi rast cijena nema opravdanja!"

Piše: Nikol Zagorac

Ekonomski analitičar i sindikalist upozoravaju da teret poskupljenja ne mogu stalno snositi porezni obveznici i tvrtke te da nas čeka lavina dizanja cijena

(24sata) - Povećanje naknade za obnovljive izvore energije koje će dovesti do poskupljenja struje, četvrto je poskupljenje koje provodi Vlada Andreja Plenkovića. Krešimir Sever iz Nezavisnog hrvatskog sindikata poručuje kako je povećanje struje očekivano, ali da nije fer da sav teret tog poskupljenja snose samo građani i gospodarstvo.

- Trebalo je posjesti proizvođače i raspodijeliti taj teret i na njih, da se i oni malo odreknu svoje zarade - kaže.

Iako iz HUP-a upozoravaju kako će skuplja struja značiti i podizanje ostalih cijena, Sever ističe da to ne bi trebalo, a ni smjelo biti tako jer su rijetki oni kojima je električna energija osnova u proizvodnji.

- Stoga nema nikakvog opravdanja da proizvođači povećavaju cijene proizvoda i usluga - kaže Sever.

Isto poručuje i ekonomski analitičar Damir Novotny.

- To uvijek govore oni koji ne razumiju strukturu. Električna energija ne čini veliki trošak u ekonomiji, veći trošak čini plin - kaže Novotny ističući i da poskupljenje struje neće previše utjecati na građane. Ionako građani, kaže, više troše na gorivo i telekomunikacije.

SDP-ovac Gordan Maras ističe da je Vlada trebala drugačije provesti poskupljenje, a ne preko leđa građana.

- Moglo se naći prostora u dobiti od dvije milijarde HEP-a, tvrtke u 100-postotnom državnom vlasništvu, da građani i gospodarstvo to ne osjete - kaže. On kao i iz HUP-a smatra da će zbog ovog poskupljenja doći do povećanja i ostalih cijena i to već od jeseni.

S njim se slaže i šef Živog zida Ivan Vilibor Sinčić. On smatra kako Vlada “teret nesposobnosti prebacuje na građane.” Ističe kako će to dodatno otežati život mnogima kojima prijete ovrhe.

- Vlada mora gledati kako da svima u 21. stoljeću osigura jeftinu energiju i energetsku neovisnost, a ne da se financira likvidni HEP koji ima dugu povijest rasipanja novca - kaže.

Čelnik HSS-a Krešo Beljak smatra kako je ovo udar na gospodarstvo.

- Prava država koja bi skrbila o onima koji proizvode oslobodila bi ih plaćanja ili stavila na minimum plaćanje svih komunalija i svih energenata. To bi bila briga za budućnost Hrvatske, a ovo je daljnje uništavanje Hrvatske u režiji HDZ-a i njihovih priljepaka - kaže Beljak.

Mostovac Ante Čikotić, poručuje kako je razočaran ministricom Martinom Dalić koja je, kaže, podržavala njihove prijedloge po ovom pitanju, a sad napravila zaokret te nije osigurala u svom resoru kompenzacijske mjere.

KOMENTAR Najveći dio Hrvatske nije izašao iz krize

IZA POZORNICE BRANKA PODGORNIKA
Autor:Branko Podgornik

Najveći dio Hrvatske tavori u dubokoj ekonomskoj krizi i zahvaćen je valom iseljavanja. Najviše se strmoglavila Virovitičko-podravska županija, u kojoj je gospodarstvo 2014. bilo 21,7 posto slabije nego 2008.

(Novilist.hr) Političari se ne bi trebali previše hvaliti gospodarskim oporavkom Hrvatske, koji traje već dvije i pol godine, a nastavio se i u ovogodišnjem drugom tromjesečju – kada je gospodarski rast iznosio 2,8 posto, prema najnovijim podacima Državnog zavoda za statistiku. Građani u najvećem dijelu Hrvatske, naime, taj oporavak uopće ne osjećaju. Primjerice, blagodati još jedne rekordne turističke sezone koja uvelike pridonosi rastu gospodarstva osjećaju se samo u priobalnim županijama, dok veći dio Hrvatske ostaje ekonomski zapušten. Šokantna je činjenica da se polovina hrvatskoga gospodarstva smjestila u samo trima lokalnim jedinicama – u Zagrebu, Primorsko-goranskoj i Istarskoj županiji, koji daju čak 50 posto bruto domaćeg proizvoda (BDP).

Najveći dio Hrvatske tavori u dubokoj ekonomskoj krizi i zahvaćen je valom iseljavanja. Najviše se strmoglavila Virovitičko-podravska županija, u kojoj je gospodarstvo 2014. bilo 21,7 posto slabije nego 2008. godine, kad je počela kriza. Požeško-slavonska županija u tih šest godina srozala se 17 posto, a Vukovarsko-srijemska 15,8 posto. Brodsko-posavska i Osječka županija oslabile su više od 10 posto, a Ličko-senjska čak 19,1 posto, prema izračunu Hrvatske gospodarske komore.

Neki misle da je stvarno stanje još gore. Naime, Komora je sve to izračunala služeći se podacima o BDP-u u tekućim cijenama, prema kojima je cijelo gospodarstvo Hrvatske od 2008. do 2014. prosječno palo za 5,6 posto. Međutim, općepoznata je činjenica da je realni pad BDP-a u tom razdoblju bio dvostruko veći, gotovo 12 posto. Istina, nakon 2014. krenuo je gospodarski oporavak i šteta je što državne institucije nemaju novijih podataka o stanju BDP-a po županijama. No, nema sumnje da bi oni pokazali kako su iz krize izašli samo sjeverozapadni dio Hrvatske i neke priobalne županije.

Izvjesno je da se razlike u razvijenosti među dijelovima Hrvatske nastavljaju povećavati. Samo je Zagreb po razvijenosti prešao prosjek EU-a (103 posto), dok su Istarska i Primorsko-goranska županija dostigle 72, a Dubrovačko-neretvanska 59 posto. Svi ostali u Hrvatskoj pali su ispod 50 posto razvijenosti EU-a, a četiri slavonske županije s 33 posto nalaze se na začelju EU-a, dijeleći mjesta s najsiromašnijim bugarskim i rumunjskim regijama.

Ako tome dodamo rastuće socijalne razlike u zemlji, čini se da Hrvatska u socijalnom i razvojnom pogledu sve više gubi unutarnju ravnotežu i koheziju. Govorili su nam da će slobodno tržište i slobodno kretanje kapitala sami po sebi izravnati te razlike i da državni intervencionizam nije potreban. Međutim, ta teorija pokazala se potpuno promašenom. Ako hrvatske vlasti ne poduzmu snažne mjere za smanjivale rastućih regionalnih i socijanih razlika, stvari će se pogoršavati. Tko ima, dobivat će još više, a tko ima malo, imat će još manje.

Sindikalist Sever: "Kada su energenti pojeftinjavali tada su govorili da njihov udio i nije toliko visok da bi spuštali cijene"

KREŠIMIR SEVER O NAJAVLJENIM POSKUPLJENJIMA
Već dan nakon Vladine odluke koja donosi poskupljenje struje za gospodarstvo, stižu najave lančanih poskupljenja.

(DNEVNIK.hr) - Iz pekarskog sektora Mlinar je za Novu TV odgovorio kako će im se troškovi povećati za milijun i pol kuna te će, zbog paralelnog poskupljenja brašna posljednjih dana, sigurno doći do korekcije cijena pekarskih proizvoda u bliskoj budućnost. Poskupljenje najavljuju i ugostitelji, pogotovo ako na valu skuplje struje poskupe i proizvodi poput mlijeka, šećera i drugih ulaznih troškova. Predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata (NHS) Krešimir Sever te je najave okarakterizirao "vraćanjem u ona vremena kad su svako poskupljenje energenata koristili za podizanje cijena".

"Cijelo vrijeme dok smo bili unutar krize i dok je bila deflacija nitko se nije usudio podizati cijene, čak ni kod nekih značajnijih poskupljenja energenata koji su se događali. Sada je očito da oni opet love tu svoju poziciju, iako nikakvog ozbiljnog razloga za to nema. Kad god je dolazilo do poskupljenja energenata, oni su to vrlo spretno koristili. Međutim, kada je dolazilo do pojeftinjenja tih istih energenata, i kad smo upozoravali da bi sad trebali spustiti i cijene onda su govorili da zapravo nije toliko visok udio tih energenata u njihovim troškovima da bi zbog toga mogli spuštati cijene", istaknuo je Sever.

Sada se, ističe, ponovno događa ista situacija, a zapravo nikakvog ozbiljnog razloga da zbog ovog dođe do poskupljenja bilo čijih usluga.

"Činjenica je da kad je struja pojeftinila zbog smanjenja PDV-a s 25 na 13 posto, tada je pojeftinila i za gospodarstvo i za građane. Nitko od njih tada nije spustio cijene. Sada kada dolazi do laganog poskupljenja oni nemaju nikakvog ozbiljnog razloga da bi cijene dizali i jasno je da su zapravo prepoznali trenutak - u Hrvatskoj je povećana potrošnja, građani izdašnije troše i kupuju, a vidi se i da imamo laganu inflaciju. I oni su to većprepoznali kao svoju mogućnost da na tome dodatno zarade. Ponavljam, nikakvog ozbiljnog razloga nema za podizanje cijena jer ih nisu ni spuštali kad se smanjivao PDV na isporuku električne energije, kao ni kad su pojeftinile neke druge vrste energenata", zaključio je Sever..

Dodao je i kako bi se možda trebalo postaviti pitanje je zbog čega je Hrvatska požurila s tolikim udjelom električne energije iz obnovljivih izvora kad se znalo da je preporuka EU bila da do 2020. imamo oko 20 posto.

"Mi smo već sada daleko prekoračili taj postotak. I ne bi li trebalo preispitati sadržaj ugovora koji su vezani uz tvrtke koje proizvode energiju iz obnovljivih izvora, pa da se vidi sam sadržaj tih ugovora i do koje mjere i na koji način se može pretočiti dio tog troška i prema njima samima. Na ovaj način hrvatsko gospodarstvo i građani moraju platiti to što će se njima praktički trebati isporučiti za njihovu vlastitu dobit. Radi se o privatni tvrtkama", istaknuo je.


01. rujna 2017.

Eurostat ohrabruje: Hrvatska