ARHIVA VIJESTI
22. veljače 2012.
ISLAND, PISMO ŠPREMU, NEZAPOSLENOST
Najviša stopa nezaposlenosti u zadnjih 9 godina!
Krajem siječnja registrirana je 334.351 nezaposlena osoba. Veća stopa registrirane nezaposlenosti od ovogodišnje siječanjske zadnji je put zabilježena za travanj 2003. godine kada je iznosila 20,4 posto.
(Bankamagazine) Stopa registrirane nezaposlenosti u Hrvatskoj za siječanj ove godine iznosila je 19,8 posto, što je za 1,1 postotni bod više u odnosu na stopu od 18,7 posto za prosinac, pokazuju prvi podaci koje je u utorak objavio Državni zavod za statistiku.
Na godišnjoj je razini stopa registrirane nezaposlenosti porasla za 0,2 postotna boda, budući je za siječanj 2011. iznosila 19,6 posto.
Na godišnjoj je razini stopa registrirane nezaposlenosti porasla za 0,2 postotna boda, budući je za siječanj 2011. iznosila 19,6 posto.
Veća stopa registrirane nezaposlenosti od ovogodišnje siječanjske zadnji je put zabilježena za travanj 2003. godine kada je iznosila 20,4 posto, a na zavodu za zapošljavanje bilo je registrirano 345,3 tisuće nezaposlenih.
Najniža je pak stopa registrirane nezaposlenosti u zadnjih deset godina bila za kolovoz 2008. godine kada je iznosila 12,3 posto, sa 219,3 tisuće evidentirano nezaposlenih osoba.
Stopa registrirane nezaposlenosti, koju objavljuje DZS, izračunava se kao odnos broja nezaposlenih osoba, evidentiranih u Hrvatskom zavodu za zapošljavanje, prema ukupnom aktivnom stanovništvu.
Krajem siječnja ove godine u evidenciji Hrvatskoga zavoda za zapošljavanje registrirana je 334.351 nezaposlena osoba.
U odnosu na mjesec prije broj nezaposlenih povećao se u siječnju za 6 posto ili 18.913 osoba.
Na godišnjoj razini pak, u usporedbi sa siječnjem 2011. godine, broj nezaposlenih u ovogodišnjem je siječnju neznatno manji, za 0,01 posto ili za 27 osoba.
Ovo ne žele da znate: Island izašao iz krize štiteći svoje građane, a ne banke!
Piše: T.Ž.
(Index.hr) Organizacija za ekonomsku suradnju i razvoj procjenjuje kako će islandska ekonomija ove godine prerasti područje eurozone, a mjere koje je Island proveo kako bi se oporavio od duboke financijske krize u kojoj se našao 2008. godine pokazale su se uspješnima, piše Bloomberg.
Rejtinška agencija Fitch Islandu je podigla rejting, te ta otočka zemlja nakon statusa "smeća" i vanjskog duga od 50 milijardi eura sada ima stabilnu prognozu. 2011. Island je ostvario rast BDP-a od 2.9 posto, iako bi ove godine mogao pasti na i dalje zadovoljavajućih 2.4 posto. Sam deficit proračuna je sa 6.5 posto iz 2009. prošle godine smanjen na samo 0.5 posto, a ove se godine očekuje suficit, piše Bloomberg.
Potrebe građana ispred potreba banaka i tržišta
Islandskim pristupom rješavanju financijskog sloma potrebe građana u svakom su pogledu stavljene ispred potreba tržišta i banaka. Sporazumom između vlade i banaka domaćinstvima se pomoglo opraštanjem dugova, time da se dug opraštao onim domaćinstvima kojima je iznos premašivao 110 posto ukupne imovine.
Također, tamošnji je Vrhovni sud u lipnju 2010. odlučio da su krediti s valutnim klauzulama nezakoniti, tako da građani više nisu morali pokrivati gubitke domaće valute. Od kraja 2008. islandske su banke oprostile zajmove u iznosu od 13 posto ukupne domaće proizvodnje, čime se teret dugovanja olakšao za više od četvrtine građana.
Stoga, Islanđani koji su 2009.parlament gađali kamenjem zahtijevajući da politički vođe i bankari preuzmu odgovornost za ekonomski i financijski kolaps zemlje sada zadovoljno ubiru plodove svoje ljutnje, jednako kao i rezultate negativnog izlgasavanja referenduma o pomaganju propalih banaka s 85 milijardi dolara.
"Ako su domaćinstva nelikvidna, banke to, bez obzira na svoje interese, trebaju prihvatiti".
Lars Christensen iz Danske Bank u Kopenhagenu A/S rekao je kako je Island, o tome što je potrebno i što učiniti u krizi, slijedio upute iz priručnika, a s time bi se trebao složiti svaki ekonomist, te je komentirajući poteze islandske vlade dodao i kako banke, bez obzira na svoje interese, jednostavno moraju prihvatiti nelikvidnost domaćinstava.
Većina Islanđana ne želi u EU
Uz mjere kojima je pomognuto građanima islandske će vlasti podići optužnice protiv svih odgovornih za rizično poslovanje, pa bi se tak pred sudom moglo naći čak 90 osoba, a više od 200 osoba, uključujući i rukovoditelje tri najveće islandske banke suočit će se s kaznenim prijavama.
Pod istragom će se naći i bivši premijer Geir Haarde. Parlament još uvijek nije odlučio hoće li ustrajati u optužnici koja je zbog njegove uloge u krizi protiv njega podignuta prije tri godine.
U međuvremenu provedene ankete pokazuju kako većina Islanđana ne želi ulazak u europsku uniju u kojoj dužnička kriza traje već treću godinu, i ne nazire joj se kraj.
Sindikati Špremu: Izmjena ZOR-a aktualizira nikad održani referendum
Piše:Media servis
(Index.hr) NEZAVISNI hrvatski sindikati poslali su otvoreno pismo predsjedniku Sabora Borisu Špremu vezano uz održavanje referenduma o izmjenama Zakona o radu.
Sindikati su odlučili reagirati na brojne napise u medijima i najave o izmjeni Zakona o radu u dijelu koji regulira produženu primjenu pravnih pravila sadržanih u kolektivnim ugovorima, posebice s obirom na to da najave dolaze i iz Vlade i dijela oporbe.
"Naime, nakon što je bivša Vlada najavila izmjene Zakona o radu vezano uz produljenu primjenu pravnih pravila sadržanih u kolektivnim ugovorima i otkazivanju kolektivnih ugovora, pet reprezentativnih sindikalnih središnjica organiziralo je prikupljanje potpisa građana o potrebi da se zatraži raspisivanje referenduma građana kako bi se ta prava zadržala. Odbor za Ustav, Poslovnik i politički sustav Hrvatskoga sabora utvrdio je kako je u zakonskom roku prikupljeno 717.149 potpisa birača u Republici Hrvatskoj, što čini 15,95 posto ukupnoga broja birača. Kako je Vlada u međuvremenu povukla sporni prijedlog izmjena ZOR-a iz saborske procedure, Ustavni sud je donio Odluku kako je nestankom razloga (povlačenjem prijedloga) nestalo i potrebe, odnosno razloga za raspisivanjem referenduma za koji su sindikati organizirali prikupljanje potpisa. Pri tome je Ustavni sud obvezao Vladu da unutar godinu dana ne može uputiti u proceduru izmjene ZOR-a koje bi bile suprotne pozitivnom odgovoru građana na referendumsko pitanje. Tako referendum nije ni organiziran", piše u priopćenju.
"Sindikati i dio javnosti nisu prihvatili takvo tumačenje i Odluku Ustavnoga suda, ali nisu imali nikakvog alata kojim bi to opovrgnuli. Ustavni sud je svoju Odluku temeljio na povlačenju spornog prijedloga ZOR-a iako sindikati svoje pitanje nisu usmjerili na sporni zakonski prijedlog Vlade, već na zadržavanje postojećih odredbi Zakona o radu koje reguliraju ta pitanja. Dakle, sindikalno je pitanje ostalo jednako aktualno neovisno o Vladinom povlačenju spornoga prijedloga.", nastavlja se.
"Istekom roka sadržanog u Odluci Ustavnoga suda ponovno se zapravo aktualizira nikad održani referendum građana s istim pitanjem za koje je prikupljeno 717.149 valjanih potpisa. Budući da ni Zakon o referendumu ni Ustav ne predviđaju takvu situaciju, smatramo nužnim dobiti odgovor što je sa svim tim potpisima i održavanjem referenduma sa svrhom za koju su potpisi prikupljeni, a sve prije nego li se krene u bilo kakve razgovore o izmjenama Zakona o radu po tim pitanjima", piše u priopćenju kojeg potpisuje predsjednik NHS-a Krešimir Sever.
17. veljače 2012.
NHS i NAZAPOSLENI
NHS: Sindikati nisu poduprli otpuštanje radnika u javnom sektoru
S obzirom da su se nakon sjednice GSV-a u javnosti pojavile vijesti o tome kako su sindikati poduprli Vladine najave otpuštanja radnika u javnom sektoru, u Nezavisnim hrvatskim sindikatima promptno su reagirali uputivši javnosti jasan demanti. Demanti prenosimo u cijelosti:
"Naime, pod točkom 1. dnevnog reda – Prijedlog proračuna za 2012. godinu, nakon uvodnog izlaganja ministra financija otvorena je rasprava u kojoj su među ostalima sudjelovali i svi predstavnici sindikalnih središnjica u GSV-u te iznijeli cijeli niz primjedbi i dvojbi vezanih uz prijedlog proračuna. To se odnosilo primjerice na izmjene poreza na dohodak te su ponovljeni ranije upućeni sindikalni prijedlozi. Sindikalni predstavnici osvrnuli su se i na male uštede i to tek na najnižim plaćama, a koje su za nijansu izraženije kod radnika sa jednim ili više uzdržavanih članova, dok će plaće nakon ovih izmjena za one sa osnovnim osobnim odbitkom početi padati već na bruto iznosu od 6.000,00 kuna. Izražena je nevjerica o očekivanju Vlade kako nakon povećanja stope PDV-a cijene neće rasti. Bez obzira što Vlada tvrdi kako je smanjenjem zdravstvenog doprinosa za dva postotna boda, poduzetnicima stvorila dovoljno ušteda da se zbog povećanja PDV-a ne dogodi i rast cijena. Sindikati ne vide gdje su Vladi za to osigurači jednako kao što ih nema ni za očekivanje kako će zbog smanjenja zdravstvenog doprinosa poduzetnici više ulagati, jer se to nije događalo niti prigodom sličnih olakšica poslodavcima početkom 2000-tih godina.
Vidljivo je i smanjenje planiranih troškova u zdravstvu na mnogim stavkama te je izražena sumnja u tvrdnje Vlade kako zbog smanjenja doprinosa za zdravstvo neće doći do urušavanja usluga niti prebacivanja dodatnog troška na građane. Tražila su se daljnja osiguranja i nastavak rada vezano uz neisplate plaća, pri čemu je izražena potpora Vladi da se pri isplati plaća strogo nadzire uplata doprinosa, a pri tome je i ponovno aktualizirana potreba za osnivanjem posebnog fonda za isplatu plaća radnicima čiji poslodavac ima probleme s likvidnošću i nije u mogućnosti isplatiti radnicima dostojnu plaću. Izražena je sumnja u ispravnost traženja puta izlaska iz krize kroz rezanje potrošnje i štednju jer i iskustva i neki svjetski poznati gospodarski stručnjaci zagovaraju upravo suprotne modele, a izraženo je i nezadovoljstvo da se najveći dio te štednje odvija preko leđa zaposlenih. Upućena je kritika zbog nepostojanja dijaloga sa sindikatima te jednostranih upućivanja u javnost vladinih najava raznih reformi, izmjena zakona i rezova o čemu su sindikati dobivali informacije tek iz medija. Pogotovo kad je riječ o rezovima koji se tiču zaposlenih u javnom sektoru kako bi se ostvarile uštede u državnom proračunu.
Izražena je sumnja u ispravnost izračuna i mjerila temeljem kojih se došlo do iznosa smanjenja izdataka za zaposlene u državnim i javnim službama od gotovo 2 milijarde kuna jer posezanje u materijalna prava traži i dublju analize kolektivnih ugovora, zakona o plaćama te raznih pravilnika i sporazuma iz tog sektora. Jednako i kad je riječ o rezanju prekovremenog rada i zaposlenih na određeno vrijeme. Što je s povećanim obujmom posla, s dugim bolovanjima i porodnim dopustima? Sve ukazuje kako se pri određivanju tih iznosa, odnosno brojki zaposlenih na određeno vrijeme, kretalo jednostavno od ukupnog broja prekovremenih sati i ukupnog broja zaposlenih na određeno vrijeme, a bez izrade nekih dubljih analiza o vrstama i organizaciji poslova te potrebnog broja izvršitelja, o bolovanjima, porodnim dopustima i sl., što se u ovako kratkom vremenu nije moglo napraviti. O nekakvim viškovima zaposlenih u državnim tvrtkama nije bilo razgovora, a kamo li rasprave, dok je vezano uz rezove i brojke prekobrojnih radnika u HŽ-u tek ministar financija govorio kroz najave hitne prodaje društava kćeri HŽ-a koja se bave neprimarnom djelatnošću, kao na primjer željezničko ugostiteljstvo, pranje i čišćenje vagona i slično. No, ni o tome nije bilo rasprave jer takva rasprava jednostavno nije u nadležnosti sindikalnih središnjica niti GSV-a. Sindikalni predstavnici naglasili su kako je Vlada kao poslodavac orijentirana na razgovore i pregovore sa sindikatima državnih i javnih službi, a kad je riječ o tvrtkama u državnom vlasništvu, onda se razgovori i pregovori trebaju voditi između uprava i sindikata tih tvrtki i to ne samo vezano za kolektivne ugovore, nego i restrukturiranja. Sindikalni će predstavnici zbog osjetljivosti tematike prije nego li s Vladom, odnosno upravama tvrtki bilo što dogovore, pitati članove sindikata koji zapravo jesu sindikat.
Pri svemu tome uopće nije bilo razgovora niti rasprava o viškovima zaposlenih, a kamo li da su sindikalne središnjice još za to Vladi dale i nekakvu potporu jer za to jednostavno nemaju ovlasti niti je GSV mjesto gdje se takvo nešto može dogovarati. To je proces koji se odvija između sindikata na čije se članove to odnosi i poslodavaca, bilo da je to Vlada ili uprave tvrtki.
Čak ni u Zaključku ne stoji da su se članovi GSV-a (pa tako ni sindikalni predstavnici) suglasili i poduprli prijedlog proračuna za 2012. godinu, bez obzira na početna nastojanja predstavnika Vlade i trajna nastojanja predstavnika HUP-a. Na kraju Zaključak GSV-a glasi kako su članovi GSV-a poduprli makroekonomske ciljeve proračuna (dakle, nigdje ne stoji i sam proračun) uz iznesene primjedbe. I nema druge istine. Upravo zbog interpretacija koje su se u javnosti pojavile NHS će zatražiti da se sjednice GSV-a tonski snimaju.
S poštovanjem,
Predsjednik Krešimir Sever
Broj osoba bez posla Vlada smanjuje administrativno
Piše: Gabrijela Galić
(Zadarski list) Vlada ozbiljno priprema teren za administrativno smanjivanje broja nezaposlenih i to izmjenama i dopunama zakona o posredovanju pri zapošljavanju i pravima za vrijeme nezaposlenosti. Na sličan način, administrativnim mjerama, nezaposlenost je smanjena i prije desetak godina. Nezaposlenom osobom ubuduće se neće smatrati netko tko mjesečno zaradi više od 1.565,07 kuna što je prosječni iznos isplaćene novčane naknade za vrijeme nezaposlenosti u prethodnoj godini. Koliko registriranih nezaposlenih mjesečno ostvari toliki prihod, nije poznato. No, vrlo brzo nakon stupanja izmjena zakona na snagu vidjet će u podacima Hrvatskog zavoda za zapošljavanje koliko je osoba brisano iz evidencije jer su zaradili više od zakonski propisanog maksimuma.
Prema sadašnjim zakonskim odredbama, nezaposlena osoba mogla je ostvariti mjesečni primitak do najviše 2.700,16 kuna, što je iznos najniže mjesečne osnovice na koju se obračunavaju doprinosi za obvezna osiguranja prema posebnim propisima. Državna burza za zapošljavanje i do sada je iz evidencije brisala nezaposlene koji bi uprihodovali veći iznos od toga. Tako je u siječnju ove godine iz evidencije brisano 414 nezaposlenih jer su zaradili više od propisanog maksimuma, dok je u prosincu prošle godine iz istog razloga s evidencije brisano 205 nezaposlenih. Broj izlazaka iz evidencije nezaposlenih zbog smanjivanja najvišeg mogućeg iznosa kojeg nezaposleni može zaraditi i ostati u evidenciji burze zasigurno će se povećati nakon smanjivanja mjesečnog maksimuma prihoda nezaposlene osobe za 1.135,09 kuna.
I dok s jedne strane Vlada namjerava pooštriti uvjete za zadržavanje statusa nezaposlenog, zakonskim izmjenama ispravit će se nepravda prema nezaposlenim ženama koje su zbog izmjena mirovinskog zakona prije dvije godine ostale bez prava na naknadu za vrijeme nezaposlenosti. Razlog je postupno podizanje granice za prijevremenu mirovinu zbog čega su žene koje su u 2010. i prošloj godini napunile 55 godina života ostale bez naknade na burzi. Naime, bivša vlada nije uskladila izmjene mirovinskog zakona kojim se povećava dobna granica za prijevremenu mirovinu s onim o posredovanju pri zapošljavanju pa su žene napunivši 55 godina života ostale bez naknade na burzi iako bi je trebale primati "dok se ne stekne jedan od razloga zbog kojih pravo na naknadu prestaje", odnosno umirovljenja, zaposlenja ili smrti. Sada Vlada tu nepravdu ispravlja pa će 2.382 žene (toliko ih je trenutno u evidenciji nezaposlenih) koje bi zbog navršenih 55 godina života trebale ostati bez novčane naknade tu naknadu i dalje primati do sticanja uvjeta za prijevremenu mirovinu. Za tu je svrhu u ovoj godini osigurano 7,2 milijuna kuna, dok se u idućoj godini planira utrošiti 6,3 milijuna kuna. Žene koje su zbog neusklađenosti zakonskih propisa u protekle dovije godine ostale bez naknade za vrijeme nezaposlenosti, burza je nastojala uključiti u programe obrazovanja i druge mjere s područja aktivne politike zapošljavanja ne bi li im na takav način olakšali socijalni položaj nakon gubitka naknade.
15. veljače 2012.
RADNIČKA PRAVA I PRORAČUN
Radnici i neradnici
Statistika kaže da hrvatski radnici godišnje odrade preko 400 sati više od njemačkih, 200-tinjak sati više od rumunjskih i nizozemskih... I tako redom. A sve neradnik do neradnika
(NOVI LIST) Već su pomalo iritirajući bolne sve poruke što se domaćem radništvu odašilju s raznih adresa. A radništvo su i oni najobespravljeniji koji plaće zarađuju u malim poslovnim subjektima u privatnom sektoru (bilo da je riječ o poduzećima ili obrtima) i oni u većim poslovnim subjektima privatnog sektora, kao i svi zaposleni u državnim i javnim službama te javnim poduzećima. Sve se poruke svode na jednu: Neradnici nezahvalni. Od svojih poslodavaca tražite što vam ne pripada.
Malo sutra. Uostalom, nema tog sektora u kojem netko ne radi i preko svojih mogućnosti dok se netko drugi provlači kroz sustav. U svakoj sredini toga ima, bez obzira na vlasništvo. I svaki radnik to može vidjeti okrene li se oko sebe i promotri kolege i »kolege«. A za to što su neki radnici neradnici, odgovornost je poslodavca. On je, podsjetimo, odgovoran za produktivnost. I on u okviru domaćih zakonskih okvira ima dovoljno prostora za djelovanje. Međutim, poslodavci čini se ne poznaju zakone pa kao što kukaju da ne mogu otpuštati tako i kukaju o mnogim drugim stvarima.
Primjerice, glavni direktor Hrvatske udruge poslodavaca Davor Majetić u prošlotjednom se razgovoru za »Globus« zapitao: »Zašto ne bismo imali situaciju da na istom radnom mjestu radi dvoje po pola radnog vremena?« Pa je i ustvrdio kako to pravo danas u Hrvatskoj nema ni poslodavac ni zaposlenik.
Stvarno!? Od kada to ni radnik ni poslodavac u Hrvatskoj nemaju pravo da na istom radnom mjestu rade dva radnika po pola radnog vremena? Pa to je moguće već godinama, još od izmjena radnog zakonodavstva bivše SDP-ove koalicijske vlade koju je vodio pokojni Ivica Račan. To je moguće i to se primjenjuje. I postoje radnici koji rade za dva poslodavca istovremeno. Njihovo dnevno radno vrijeme zakonski ne smije prijeći osam sati, a hoće li za jednog poslodavca raditi sat vremena, a za drugog šest ili će raditi po četiri sata na oba radna mjesta, pitanje je izvedbe. No, ta je mogućnost zakonski otvorena godinama, a to što poslodavci zaziru od nje ili za nju ne znaju, njihov je problem.
No, moguće ukidanje tri neradna praznika, koji bi se tako mogli obilježavati radno, spasit će poslodavce. Jer u tom slučaju ti pusti neradnici što još imaju radno mjesto više neće spajati blagdane u mini godišnje odmore. Što je na štetu poslodavca. Ta teorija, zapravo, može samo nasmijati. Jer će radnik koji tako osigura mini godišnji odmor ipak »otvoriti« koji dan godišnjeg odmora. Svog, zakonom zagarantiranog. Dakle, neće mu poslodavac pokloniti slobodan dan da bi on mogao odmarati kada mu to ne pripada. Osim toga, ozbiljne firme početkom godine rade poslovne planove. Pa neke ozbiljne firme znaju organizirati i kolektivne godišnje odmore. Možda i u nekim neobičnim vremenima i sigurno svakom radniku taj odabir ne odgovara. Ali je tako.
I još nešto o velikom neradu radnog stanovništva Hrvatske. Fond radnih sati u ovoj godini iznosi 2.088, od čega na sate praznika (koje bi trebalo posebno platiti) otpada 88 sati. Lani je godišnji fond sati iznosio 2.080 sati, od čega su 64 praznična sata. A u 2010. godini, fond godišnjih sati rada bio je kao i u ovoj godini – 2.088, ali je na praznike otpalo 72 sata. Iste te godine, u 13 zemalja Europske unije prosječan fond godišnjih radnih sati iznosio je daleko ispod dvije tisuće sati.
Pa su hrvatski radnici odradili preko 400 sati više od njemačkih, 200-tinjak sati više od rumunjskih i nizozemskih... I tako redom. A sve neradnik do neradnika.
Sindikat državnih službenika poziva HND i SNH da se odupru "križarskom ratu" protiv kolektivnih ugovora
(Hina) - Sindikat državnih i lokalnih službenika i namještenika Hrvatske poziva Hrvatsko novinarsko društvo (HND) i Sindikat novinara Hrvatske (SNH) da javno progovore o stanju radničkih prava u društvu i medijima i tako se suprotstave instrumentaliziranju novinarske profesije u "križarskom ratu" koji se vodi protiv kolektivnih ugovora, odnosno svrhe radničkog udruživanja, priopćio je taj sindikat.
Potaknut medijskom razudbom "privilegija" zaposlenika javnog sektora, kojima se ovih dana bave gotovo svi mediji, a naročito jedan u kojem otkrivaju "tajne" kolektivnih ugovora objavljenih u Narodnim novinama, sindikat podsjeća da su sindikati javnog sektora podržavali novinare u borbi za očuvanje kolektivnih ugovora, ali i digniteta novinarske profesije pa je stoga logično da, ako to već ne mogu učiniti kao novinari svojih medijskih kuća, kao profesija i sindikalci reagiraju na tretman i kontekst u kojem se u medijima govori o radničkim pravima 240.000 zaposlenih u javnom sektoru.
"Podignite svoj glas i pero protiv politike ukidanja prava, a time i samih kolektivnih ugovora, ili barem ne sudjelujte tako gorljivo u borbi protiv, danas službeničkih, a jučer i sutra vaših radničkih prava", poručuje sindikat članovima HND-a i SNH-a.
Nije nam jasno kako se novinar može zgražati nad pravom službenika na otpremninu od 65 posto njegove prosječne plaće po godini staža, kad u kolektivnom ugovoru koji se odnosi na tog novinara stoji pravo na istu, ali 10 posto veću otpremninu, odnosno 75 posto njegove prosječne plaće, kaže se u priopćenju.
Proračun ipak manji za samo 3,4 milijarde kuna: 600 milijuna kuna za razvoj, zapošljavanje i poljoprivredu
Vlada odstupila od smjernica
Vlada je smjernicama planirala smanjenje rashoda za 4,6 milijarde kuna, pa je proračunom planirano smanjenje za 600 milijuna kuna manje od smjernica
(Novilist.hr) - Hrvatska je Vlada Saboru uputila prijedlog državnog proračuna za ovu godinu s planiranim rashodima u iznosu od 118,84 milijardi kuna, što je 3,4 milijarde kuna manje nego prošle godine, dok su prihodi planirani u iznosu od oko 108,95 milijardi kuna, što je 1,4 posto više nego 2011.
»Ovaj je proračun realan, ima ambiciju razvoj i zaštite onih kojima je u krizi najteže«, kazao je premijer Zoran Milanović.
(Novilist.hr) - Hrvatska je Vlada Saboru uputila prijedlog državnog proračuna za ovu godinu s planiranim rashodima u iznosu od 118,84 milijardi kuna, što je 3,4 milijarde kuna manje nego prošle godine, dok su prihodi planirani u iznosu od oko 108,95 milijardi kuna, što je 1,4 posto više nego 2011.
»Ovaj je proračun realan, ima ambiciju razvoj i zaštite onih kojima je u krizi najteže«, kazao je premijer Zoran Milanović.
Svjesni smo, istaknuo je, da trenutno moramo štedjeti kako bismo se kvalitetno razvijali i to je bit ovog proračuna. »Ovo su mjere za koje vjerujemo da će potaknuti rast i razvoj u Hrvatskoj«, kazao je. Uz predložene prihode od oko 109 milijardi kuna i rashode od 118,8 milijardi kuna, deficit proračuna planiran je na 9,9 milijardi kuna, ili 2,8 posto BDP-a.
Doda li se smanjenju rashoda od 3,4 milijarde kuna i planirani porast prihoda za posebne namjene i pomoći u iznosu od 598,7 milijuna kuna i za taj iznos planirani porast rashoda financiranih iz tog izvora – ukupno smanjenje rashoda iznosi 4 milijarde kuna.
Vlada je smjernicama planirala smanjenje rashoda za 4,6 milijarde kuna, pa je proračunom planirano smanjenje za 600 milijuna kuna manje od smjernica. Tih 600 milijuna kuna, koji su u međuvremenu preraspoređeni, odnose se na razvojne stvari, istaknuo je premijer Zoran Milanović. Riječ je, objašnjava, o regionalnim projektima EU (dodatnih 238 milijuna kuna), projektima za pomoć pri zapošljavanju (190 milijuna kuna) te je vezano uz poljoprivredu (manje smanjenje poticaja od 160 milijuna kuna).
Vlada je smanjila rashode za zaposlene za 1,5 milijardu kuna, a doda li se i 450 milijuna kuna za zaposlene u zdravstvu ukupno je smanjenje 1,95 milijardu kuna.
Materijalni se rashodi smanjuju za 317 milijuna kuna, a rashodi za subvencije za ukupno 1,2 milijardu kuna, pri čemu je smanjenje za poljoprivredu 817 milijuna kuna, a na stavci HŽ-a ukupno 543 milijuna kuna.
Vlada u ovoj godini predviđa gospodarski rast od 0,8 posto te inflaciju od 2,4 posto
13. veljače 2012.
RADNICI I POREZNI ZAKONI
Hrvatski radnici i seljaci - lijeni, neobrazovani i rastrošni?
Artiljerijska priprema za napad na radnička prava
Autor: Ladislav Tomičić
(Novilist.hr) Tezu da je nedostatak radnih navika krivac za krizu plasiraju lobiji kojima je u interesu obespraviti radnike kako bi Hrvatska bila privlačna stranim investitorima pri čemu ekonomska jednadžba ne haje da bi bismo tada bili zemlja nesretnih ljudi.
Hrvati, lijeni ste i brinete samo o turizmu! Hrvati su neobrazovani i lijeni! Hrvatska je lijena zemlja koja stalno čeka pomoć od EU! Hrvati su lijen narod koji previše troši i ne želi raditi! Hrvatski seljaci su lijeni i ne žele raditi!
Ove tvrdnje o hrvatskim radnicima i seljacima kao lijenim, neobrazovanim i rastrošnim ljudima izrečene su u naslovima utjecajnih medija, koji su od izbijanja ekonomske krize upregnuli sve snage ne bi li svojim čitateljima, gledateljima i slušateljima utuvili u glavu da su aktualni neuspjesi hrvatskog gospodarstva prije svega posljedica nedostatnih radnih navika i preplaćenosti hrvatskih radnika. U pitanju je, zapravo, artiljerijska priprema za ono što ima uslijediti, a to je rezanje radničkih prava i sniženje cijene rada.
Posebnu agilnost u nastojanju da se prosječnom čitatelju dokaže kako sve njegove nevolje proizlaze iz lijenosti i neradničkih navika stečenih u socijalizmu iskazuju mediji čiji su vlasnici u posljednjih pet, šest godina dobro naplatili dealove s HDZ-ovom državnom politikom, a danas su ovisni o volji najvećih hrvatskih poduzetnika, kojima bi, dakako, rezanje cijene rada i radničkih prava itekako odgovaralo.
Zanimljivo, o hrvatskim građanima kao lijenčinama ranije se nije govorilo niti u približnoj mjeri u kojoj se ta priča potencira danas. Naprotiv, Hrvati su oduvijek bili na cijeni kao dobri i traženi radnici, u inozemstvu rado i često angažirani, posebno na najtežim fizičkim poslovima, uglavnom u građevinskom sektoru.
Ljenjivci na bolovanju
Učestalo ponavljana teza da su radnici u Hrvatskoj lijeni posebno otežava posao rijetkim sindikalistima koji se uistinu zalažu za prava radnika, bez pretenzija da poput Borisa Kunsta iz HDZ-a jednog dana završe u saborskim klupama. Predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata Krešimir Sever tako smatra da je teza o hrvatskoj lijenosti vrlo opasna, a mediji koji je plasiraju, tvrdi, rade to za korist određenih poslodavaca.
"Tezu da su hrvatski radnici lijeni već dugo vremena podgrijavaju poslodavački krugovi u Hrvatskoj, što je nama apsolutno neprihvatljivo. Kad pročitate kako mediji obilježavaju radnike kao ljenjivce, kao ljude koji malo rade, koji su previše na bolovanjima, koji imaju previše dana godišnjeg odmora i spajaju blagdane kad god stignu, ispada da nitko u ovoj zemlji ništa ne radi. Jadni poslodavci s njima. To je teza koja je društveno opasna, zločesta i kvarna. Da hrvatski radnici nisu lijeni najbolje govori činjenica da su u inozemstvu vrlo često hvaljeni kao dobra radna snaga, koja puno radi i privređuje, neovisno o obrazovanosti, od nekvalificiranih radnika do visoko obrazovanih", smatra Sever.
"Pitanje je zašto hrvatski radnik u Hrvatskoj biva karakteriziran kao lijen, a vani istovremeno ne. Rekao bih da je u pitanju drugi problem. Uz sve izuzetke, tvrdim da radnici u Hrvatskoj nisu lijeni, nego imaju lošu organizaciju posla, za što je kriv nesposoban menadžment. Ako je u Njemačkoj proizvodnost rada na daleko većoj razini, a hrvatski radnik joj uspijeva udovoljiti i pri tome još biti hvaljen, onda je to samo znak da netko u Hrvatskoj ne zna organizirati rad. Tu dolazimo do činjenica na koje nam radnici često skreću pozornost, da uopće ne znaju gdje im se nalazi i što im radi menadžment. Dio menadžemnta, s druge strane, ne zna gdje su im radnici, gdje su ih poslali, što rade i kad će se vratiti. Kad se govori o navodnom radničkom neradu, često se spominje i spajanje praznika s radnim danima, ali valja znati da niti jedan privatnik radnicima neće darovati dane odmora. Kad spajaju praznike ljudi koriste svoj godišnji odmor i tako je svugdje u svijetu. Zašto to mogu Nijemci, a ne bi mogli Hrvati", kaže Sever.
Predsjednik Nezavisnih sindikata Hrvatske upozorava i na hajku koja se digla na državne i javne službe i poduzeća, upozoravajući da nisu zaposlenici ti koji kroje propise zbog kojih na pojedine dozvole treba čekati mjesecima.
"Zaposleni u državnoj administraciji opslužuju hrpu jalovih propisa. Pa nisu oni donijeli te propise, nego ih je donijela politika koja ne vidi i ne zna što treba mijenjati. Što se javnih poduzeća tiče, sami ste ovih dana mogli svjedočiti da se radnici HEP-a na temperaturama od minus 25 stupnjeva veru po stupovima, mijenjaju žice, popravljaju dalekovode... Oni isto tako rade i po najvećim vrućinama. Ništa ne pitaju, nego idu i rade, jer znaju da to treba napraviti", kaže Sever.
Isplata u gotovini
Tezi o lijenim radnicima na ruku ne ide niti broj prijavljenih na otvorene natječaje za posao. Uzmimo za primjer natječaj koji je početkom prošle godine za osam radnih mjesta raspisala IKEA, a na koji se u osam dana prijavilo oko 800 ljudi. Stotinu aplikacija za jedno radno mjesto. Veliki odaziv nezaposlenih na svaki natječaj za radno mjesto već godinama je redovita praksa u Hrvatskoj, zbog čega se nezaposlenima odavno čini da je zaposlenje nemoguće dobiti bez dobre veze. Činjenica da je zaposlenje sve teže naći odavno je svima poznata, ali unatoč tome – sve češće svojih medijskih pet minuta dobivaju poslodavci koji su spremni ustvrditi da nisu mogli naći radnika za pristojno plaćen posao.
Druga činjenica s kojom se susrećemo gotovo svakodnevno jest ta da poslodavcima iz privatnog sektora vrlo često ne pada na pamet poštivati Zakon o radu. Oni ne plaćaju prekovremene sate, radne vikende, prazničku tarifu rada. Također, tisuće i tisuće ljudi u Hrvatskoj radi prijavljeno na minimalac, dok ostatak novca dobivaju u gotovini, ali ove teme u medijima potpuno su zapostavljene te se danas čini posve normalnim od radnika tražiti da radi šest dana u tjednu, po dvanaest sati dnevno. Takav režim rada, primjerice, imaju u zagrebačkom Taxi Cameu, ali i u brojnim drugim, kudikamo većim tvrtkama. Radnici su posebno izrabljivani u velikim trgovačkim centrima, o čemu se rijetko tko usudi pisati, budući da veliki dio hrvatskih medija živi upravo od reklamnih kampanja koje plaćaju veliki trgovci. Pišući o takvim slučajevima, naime, izdavači su suočeni s mogućnošću da će izgubiti oglašivača, dok teme koje radnike prikazuju lijenima takve oglašivače, čini se, privače.
Sve učestalije ponavljanje teze o lijenim radnicima izaziva željeni efekt, pa nije rijetkost da pod utjecajem medijske propagande i sami radnici danas tvrde – radnici u Hrvatskoj su lijeni. Temom lijenosti kao ekonomskog opravdanja za aktualnu krizu nedavno se pozabavio i pisac Robert Perišić. Na slovenskom portalu koji se bavi kulturom i promovira Maribor kao europsku prijestolnicu kulture u 2012. godini, Perišić je zapisao: »Lijenost više nije smiješna priča, jer lijenost je postala politička tema, lijenost je postala ekonomsko objašnjenje – a slaba je, rekao bih, to znanost koja se hvata ovakvih objašnjenja. Lijenost naime nije objašnjenje ni za što – u igri je čista manipulacija navodnim »mentalitetom«, s ciljem da se zaobiđu pravi uzroci krize i propadanja europskog juga.«
Ekonomska logika
Robert Perišić, jedan od najcjenjenijih hrvatskih pisaca, upozorava da se sa psedoargumentima poput lijenosti sve, na koncu, može olako »objasniti«.
"Ljudi koji čitaju novine, barem u Hrvatskoj, već su prilično uvjereni da su Grci lijeni i da je tu problem njihove ekonomije. Kao takvi, oni su, razumije se, pomalo i paraziti. Ova tezu možete učestalo čuti u takozvanom »pristojnom društvu«; društvu koje čita navodno politički korektne mainstream medije. Također, pomalo je nevjerojatno da su zapadni mediji u doba europske dužničke krize proširili »skraćenicu« PIGS ili PIIGS, što se odnosi na »srodne ekonomije« Portugala, Italije, Grčke i Španjolske, kojima se kao drugo »I« ponekad dodaje i Irska. Dakle, PIGS. Dakle – svinje. Dotle smo došli u ekonomskim analizama. Primijetio sam u našem tisku, također, da su i Hrvati pod velikom sumnjom da su lijeni. Nikad prije se nije pisalo o tome, a onda je nakon krize naglo počelo", upozorava Perišić.
Da se teza o lijenim hrvatskim radnicima ne pojavljuje slučajno smatra i predsjednik Nezavisnih sindikata Hrvatske Sever koji upozorava da se radi o pripremanju terena za daljnje nasrtaje na radnička prava. Iako premijer Zoran Milanović tvrdi da u njegovom mandatu Zakon o radu na štetu radnika neće biti mijenjan, jasno je da u Hrvatskoj djeluju vrlo moćni lobiji kojima je to interesu. Zagovornici rezanja prava i kolektivnih ugovora imaju svoju logiku i legitimne argumente. Sa smanjenim radničkih prava Hrvatska bi nesumnjivo bila konkurentnija na otvorenom tržištu i privlačnija stranim investitorima.
U isto vrijeme, sa srezanim radničkim pravima Hrvatska bi bila i nesretnija zemlja, njezini radnici bili bi frustriraniji i nesigurniji u ono što nosi budućnost, ali u jednadžbi ekonomskih stručnjaka za ove podatke nema mjesta.
Za kraj, valja napomenuti da se priča o lijenim hrvatskim radnicima u dobrom dijelu temelji na primjeru državnih činovnika, što je pouzdan adut s obzirom na to da su građani rijetko koje zemlje zadovoljni svojom administracijom. Nepobitna je istina da u javnoj upravi radi više ljudi nego što bi ih tamo trebalo biti, a sličan primjer mogao bi se naći i u javnim poduzećima. Međutim, za to nisu odgovorni radnici, preko čijih leđa se danas prekobrojnost zaposlenih u državnoj administraciji nastoji slomiti. Višak ljudi u državnoj službi, naime, zaposlila je politika i taj grijeh se hrvatskom radništvu ne može natovariti na leđa.
FLEKSIGURNOST – PUT U NEIZVJESNU EGZISTENCIJU
Aktualna nastojanja dijela politike i medija za smanjenjem radničkih prava počesto možemo prepoznati u političkom novogovoru, a na ovom mjestu za primjer izdvajamo sve učestalije spominjan termin – fleksigurnost. Zagovornici spomenute fleksigurnosti zapravo promoviraju takozvani neizvjesni, »prekarni rad«. U pitanju je zaposlenje na nestalnim, nezaštićenim i slabo plaćenim poslovima, gdje zaposlenici nemaju stalne ugovore o radu. U ovu vrstu posla ubraja se i studentski rad, odnosno rad imigranata te druge vrste privremenog rada. Fleksigurno zaposlenje u Hrvatskoj radnicima nude agencije za privremeno zapošljavanje. Poslodavci putem ovih agencija zapravo unajmljuju radnike, bez ikakve odgovornosti prema njima. Takva vrsta zaposlenja snižava troškove poslodavca prema radnicima, a radnici su je s druge strane u nedostatku radnih mjesta gdje bi dobili ugovore o stalnom zaposlenju prisiljeni prihvatiti. Za isti uloženi rad oni dobivaju manje novca nego stalno zaposleni, a nerijetko smo suočeni sa slučajevima gdje kompanije otpuštaju stalno zaposlene, uzdajući se da će njihov posao odraditi najamnici. Na takvu praksu nedavno su upozorili radnici T-coma, kompanije koja zapošljava radnu snagu putem studentskih ugovora, dok u isto vrijeme otkazuje ugovore svojim radnicima radi većeg profita kompanije.
NAJVIŠE GODIŠNJEG IMAJU ŠVEDSKA, NJEMAČKA, ITALIJA, DANSKA
U vrijeme dok je ekonomska kriza još bila u povojima, 2007. godine, teza o lijenosti radnika siromašnih zemalja nije bila popularna, jer za nju nije bilo potrebe. Naprotiv, Europska fondacija za životne i radne uvjete (Eurofound) u srpnju te godine objavila je studiju o broju dana godišnjeg odmora u državama članicama EU-a. Izvješće je ukazalo na znatne razlike među državama – članicama EU: Estonci, Latvijci, Mađari, Poljaci i Rumunji radili su najviše, a najmanje su pak radili Francuzi, Šveđani, Danci i Nijemci.
"Neke države svojim radnicima osiguravaju po 3,5 radna tjedna više godišnjeg odmora u odnosu na druge države članice EU-a. Tako, primjerice, švedski radnici ukupno ne rade 42 dana na godinu, što uključuje i godišnji odmor i praznike, u odnosu na estonske radnike, koji ukupno na godinu ne rade 26 dana", izvijestili su mediji o tom istraživanju.
Također, u istraživanju se ispostavilo da radnici 12 zemalja članica koje su u Uniju ušle u zadnjem valu eurointegracija rade 2,5 tjedna više u odnosu na radnike iz starih članica.
"Radnici 15 starih država članica u prosjeku imaju pravo na 35,6 dana godišnjeg odmora, dok radnici 12 novih država članica EU-a imaju 31,3 dana. Uz Švedsku, zemlje s najvećim brojem dana godišnjeg odmora su Njemačka (40), Italija (39), Luksemburg i Danska (38 dana). Estonija i Latvija osiguravaju radnicima 27 dana godišnjeg odmora, a Mađarska 28, dok je Irska zemlja s najmanjim brojem dana godišnjeg odmora (29), u koje su uključeni i državni praznici. Hrvatski radnik ima pravo na najmanje 18 radnih dana godišnjeg odmora, što je za tjedan dana kraće od prava koji propisuje Direktiva EU-a o radnom vremenu", objavljeno je o istraživanju Eurofunda.
Hrvatski građani s najlošijim ugovorima tad su, dakle, imali tjedan dana manje godišnjeg odmora od prava koje propisuje Direktiva EU-a o radnom vremenu. Ovakvo istraživanje danas bi teško ugledalo svjetlo dana.
Vlada Saboru uputila paket poreznih zakona
(www.vlada.hr) Vlada je Saboru predložila izmjene i dopune Zakona o porezu na dodanu vrijednost, Zakona o porezu na dobit, Zakona o porezu na dohodak i Zakona o doprinosima, s nacrtima konačnih prijedloga zakona. "Usvajamo cijeli paket zakona koji su vezani uz proračun koji ćemo donijeti u ponedjeljak", rekao je predsjednik Vlade te dodao da Ministarstvo financija preko vikenda mora uskladiti financije i vidjeti može li se još gdje uštedjeti. Ministar financija Slavko Linić je kazao kako paketom poreznih zakona Vlada predlaže Saboru način borbe protiv krize u Republici Hrvatskoj te kako je cilj rasteretiti gospodarstvo i očuvati standard građana pogođenih krizom.
Također, Vlada je Saboru uputila izmjene i dopune Zakona o Financijskom inspektoratu, Zakona o sprječavanju pranja novca i financiranja terorizma, s nacrtima konačnih prijedloga ovih zakona. Raspravljalo se i o Nacrtu prijedloga zakona o Poreznoj upravi, zatim Nacrtu prijedloga zakona o dopuni Stečajnog zakona. Premijer Milanović je rekao da izmjenama stečajnog zakona žele zaštiti najslabije, a radnicima osigurati da im se isplate plaće.
Saboru je upućen Prijedlog zakona o izmjenama Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju te Prijedloga zakona o izmjenama i dopunama Zakona o ustrojstvu i djelokrugu ministarstava i drugih središnjih tijela državne uprave, također s nacrtima konačnih prijedloga zakona.
Izmijenjena je i dopunjena Uredba o načelima za unutarnje ustrojstvo tijela državne uprave. Donesena je Odluka o obavljanju poslova zastupanja Republike Hrvatske pred Europskim sudom za ljudska prava u Strasbourgu. Donesene su uredbe o zastupniku RH pred Europskim sudom za ljudska prava i Uredu za zakonodavstvo. Prihvaćeno je Izvješće o provedbi Akcijskog plana za ostatak priprema za usklađivanje zakonodavstva i međunarodnih ugovora s pravnom stečevinom Europske unije za Poglavlje 30. „Vanjski odnosi“ za razdoblje od 1. lipnja do 1. prosinca 2011. godine. Zatim, donesena je Odluka o utvrđivanju opravdanog gospodarskog interesa RH za privremeno stjecanje statusa povlaštenog kupca električne energije inozemnog poduzetnika. Dana je suglasnost na cjenik Narodnih novina d.d. za objave javne nabave te Ministarstvu obrane za nabavu vozila putem operativnog leasinga. Donesena je Odluka o rotaciji, broju i organizacijskoj strukturi pripadnika OSRH u mirovnoj operaciji u Afganistanu. Dana je suglasnost za suorganizaciju Brown foruma 2012: Gospodarske mogućnosti na lokalnoj razini. Prihvaćeno je Izvješće o provedbi Odluke o sufinanciranju troškova otkupa grožđa berbe 2010. godine. Također, prihvaćeni su zaključci u vezi sa Zajedničkom izjavom o okončanju raseljenija i osiguranju trajnih rješenja za ranjive izbjeglice i interno raseljene osobe, Memorandumom o suglasnosti o kulturnoj suradnji između Vlade RH i Vlade Hong Konga Posebnog Upravnog Područja Narodne Republike Kine te Memorandumom o suradnji između Ministarstva zdravlja Republike Hrvatske i Federalnog ministarstva zdravstva, Bosna i Hercegovina u području zdravstva.
10. veljače 2012.
PISMA, KOMENTARI I REAKCIJE
Krešimir Sever uputio pismo Milanoviću: Ne smijete privatizirati HPB i CO!
Predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata Krešimir Sever uputio je javno pismo premijeru Zoranu Milanoviću u kojem se osvrće na najavu Vlade o skoroj privatizaciji hrvatske poštanske banke i Croatia osiguranja. Pismo prenosimo u cijelosti:
"Poštovani gospodine Milanoviću, temeljem ranijih najava iz Vlade RH kao i Zaključne izjave misije MMF-a nakon ove godine preuranjenog posjeta Hrvatskoj pa i činjenice kako se Misija ovoga puta nije sastala sa predstavnicima sindikata, želimo ukazati na nekoliko bitnih činjenica. To što MMF-ova Misija i ovoga puta traži isto što uobičajeno traži i čini godinama u Hrvatskoj i svijetu nije ništa novo ni neuobičajeno. Novo i neuobičajeno bilo bi da je ovoga puta činjeno suprotno. Stari je temelj njihova djelovanja traženje izmjena Zakona o radu i fleksibilizacija tržišta rada, smanjenje troškova zapošljavanja i otpuštanja, povećanje participacije radne snage putem reformi sustava socijalne zaštite i smanjenje broja zaposlenih u javnom sektoru.
Vezano uz to, na sastanku sa predstavnicima sindikata bili ste vrlo jasni kako Vlada ne namjerava u ovoj godini poticati bilo kakve izmjene ZOR-a, pogotovo ne daljnju fleksibilizaciju, osim u dijelu produljene primjene pravnih pravila iz kolektivnih ugovora kojima je istekao rok (a za što su sindikati i bivša vlada uglavili temelj u potpisanom Sporazumu iz studenog 2010. godine) i kako se ne planira otpuštanje u javnom sektoru.
No, MMF u toj istoj točci (11.) Zaključne izjave u ključne mjere ubraja „ubrzanje privatizacije poduzeća u kojima država ima udjele“. Budući sam pitanje nastavka privatizacije u Hrvatskoj potaknuo i na spomenutom sastanku Vas i predsjednika reprezentativnih sindikalnih središnjica, a posebno vezano uz donošenje cjelovite strategije privatizacije kao i vladine najave privatizacije Hrvatske poštanske banke i Croatia osiguranja, sada to želim problematizirati vezano i uz Zaključnu izjavu Misije MMF-a. Kad je prije nekoliko dana stigla javna pohvala regionalnog direktora Svjetske banke za najavljene reforme i pravac kojim Vlada namjerava ići, a nakon toga uslijedila i Misija MMF-a, sa svojom „mantrom“, onda nama u sindikatu zasvijetli crvena žaruljica. Kad je riječ o nastavku privatizacije, tada bi se u Hrvatskoj konačno, nakon šireg savjetovanja, trebalo donijeti stratešku odluku što se može privatizirati, a što ne ni pod koju cijenu. Slično je i sa koncesijama. Budući iz Vaše Vlade dolazi najava privatizacije Hrvatske poštanske banke i Croatia osiguranja, smatramo kako su te obje kuće sastavni dio popisa onoga što ne bi trebalo biti predmet privatizacije. Rasprodaja nacionalnog hrvatskog blaga, započeta tijekom 90-tih godina, očito nije gotova.
Kad je riječ o Croatia osiguranju i Hrvatskoj poštanskoj banci, oni su godinama predmet spoticanja i trn u oku raznih stranih dušebrižnika i zagovornika gospodarskih sloboda pa i nekih domaćih koji su propuste, pogreške ili političke utjecaje u njima tumačili „državom kao lošim gospodarom pa i njih treba prodati kako bi se konačno i u njima dobro poslovalo“. Teze stranih dušebrižnika ne treba ni komentirati jer su oni i tako promicatelji stranih interesa krupnog kapitala, a ne naših interesa. Kad je riječ o domaćim „stručnjacima“ nerijetko je to isto ili je kod njih u pitanju naklonost i sljedbeništvo neoliberalne postavke gospodarstva.
Osim toga, teza o državi kao lošem gospodaru pada u vodu isti tren kad se za primjer uzme bilo koja razvijena demokratska zemlja, u kojoj će se naći cijeli niz primjera državnoga vlasništva nad velikim, značajnim i vrlo uspješnim tvrtkama.
Hrvatska je svoje resurse bankarskoga sektora gotovo potpuno rasprodala već ranije i to na način da ih je skupo restrukturirala, dakle sanirala i oporavila narodnim novcem iz državnoga proračuna, a onda ih po visokom diskontu jeftino rasprodala. Danas su to vrlo uspješne banke u Hrvatskoj, u stranome vlasništvu, koje su u međuvremenu proširile svoje vlasničke udjele na neka druga područja, među kojima su i osiguranje, nekretnine i mirovinski fondovi iz II. mirovinskog stupa. Slično je i sa telekomunikacijama. Svojim vlasnicima godišnje donose visoku dobit, a barem neke su to mogle i dalje Republici Hrvatskoj. Ako je „država po naravi loš gospodar“, pa imovinu treba rasprodati zašto državno vlasništvo nije smetnja u Njemačkoj u čijem financijskom sustavu prevladavaju institucije u državnom vlasništvu? Ili, zašto Republika Srbija sada u državno vlasništvo vraća telekomunikacijskog operatera i dokapitalizira svoju komercijalnu banku? Nije valjda da, ako je nešto dobro za Njemačku i Srbiju, nije i za Hrvatsku.
Nije li upravo ova gospodarska kriza, koja je ponajprije krenula iz financijskog sektora, a uzrokovana prvenstveno pohlepom i nedostatnim javnim nadzorom („kako se ne bi kršile gospodarske slobode“) pokazala kako se na kraju okretalo državi kao sigurnom utočištu, koja je onda državnim novcem dokapitalizirala banke i osiguravajuća društva, davala im sanacijske kredite ili ih čak nacionalizacijom, radi spašavanja, vraćala u državne ruke.
Glad državnoga proračuna ne smije se rješavati prodajom nacionalnog blaga. A i Hrvatska poštanska banka i Croatia osiguranje to svakako jesu. Hrvatska poštanska banka je nakon lošeg vođenja dokapitalizirana i očito je prebrodila krizu. Danas je to stabilna banka u državnom vlasništvu koja u ukupnom bankarskom sustavu ima malo više od 4% tržišnoga udjela nasuprot gotovo cjelovitog stranog vlasništva nad ostatkom bankarskog sektora. Nejasno je od kuda dolazi teza o nužnosti dokapitalizacije HPB-a kao preduvjeta za nastavak njenog uspješnog poslovanja, a za što kao država nema novca, kad je nakon zadnje dokapitalizacije to pitanje uspješno riješeno i trenutno je kapitalizirana iznad minimuma kojeg propisuju međunarodna regulacijska tijela i nacionalni regulatori. Bude li potrebno, sama može financirati svoj daljnji razvoj internom dokapitalizacijom kroz zadržanu dobit, a što je u svijetu poznata praksa koju primjenjuju poznate financijske institucije. Dakle, za to ne treba ni kune novca iz državnog proračuna.
Jednako vrijedi i za Croatia osiguranje, vrijednu domaću osiguravajuću kuću, sa dobrim tržišnim udjelom i stabilnom dobiti. Ukaže li se potreba, i ta se kuća može interno dokapitalizirati kroz zadržanu dobit.
Ne smije se smetnuti s uma kako je riječ o domaćoj banci i domaćoj osiguravajućoj kući, koje, lišene političkih utjecaja, uz dobar menadžment mogu samo još napredovati. Uz sve to, Croatia osiguranje baštini i jednu dobru dugogodišnju tradiciju, ne samo imena, nego i poslovanja. Od kada je osnovano, još davne 1884. godine, stabilno posluje, nepromijenjena imena i dok se u međuvremenu promijenilo nekoliko država i režima na ovom hrvatskom prostoru, pa sve do današnje Republike Hrvatske, ono postojano stoji i posluje. I dan-danas još uvijek mnoge kuće i zgrade na svojim fasadama nose prepoznatljivu pločicu koja znači da tu osigurava Croatia osiguranje. Tako da uz financijsku vrijednost, svakako i ta tradicija i postojanost nešto znače.
Bez obzira, što prema najavama, od prodaje tih dvaju društava vlada očekuje prihod od 2 milijarde kuna, smatramo kako ih ne treba prodavati. Dodatno otegotnu okolnost čini i kriza u kojoj se taj nacionalni kapital u prodaji obezvrjeđuje i može se prodati tek po nižoj cijeni od stvarne. A kako svaki potencijalni kupac zna za stanje hrvatske državne blagajne, ponudit će zato i nižu cijenu jer je znano kako gladna usta prodaju cijelu zlatnu zubnu protezu po cijeni jednoga zuba. A nakon toga trajno otežano jedu, a vrlo brzo pojedu to što su za cijenu proteze kupila.
Smatramo kako je i u krizi, ako već imamo dobre koke nesilice, bolje jesti njihova jaja, nego ih zaklati zbog malo mesa. Kad to meso pojedemo, gladni ćemo biti i dalje, ali više nećemo imati ni jaja jer smo pojeli koke nesilice.
Stoga, nevezano uz pohvale Svjetske banke, Zaključnu izjavu Misije MMF-a, rupe u proračunu i slično, tražimo da se prije nastavka privatizacije i mogućih diskontnih prodaja nacionalnog blaga provede javna rasprava i nakon toga donese strategija nastavka privatizacije jer to izlazi izvan okvira jedne vlade i jedne vlasti.
Želimo čuti i stavove nezavisnih stručnjaka (a želimo vjerovati kako ih još uvijek ima), a posebno po pitanju najavljene privatizacije Hrvatske poštanske banke i Croatia osiguranja."
S poštovanjem,
Predsjednik Krešimir Sever
Komentar novinarke Gabrijele Galić (Novi list): Sezona lova na radnička prava
Kada bi se sva pravila iz EU direktiva koje obrađuju područje zaštite na radu odmah primijenila veliki broj poslodavaca nestao bi s domaćeg tržišta. No, u ovoj je zemlji važan jedino lov. Pa makar i po sistemu »ako je moja krava gladna, neka crkne i susjedova«
Sezona lova je otvorena! Na udaru je javni sektor u širem smislu. Dakle, ne samo oni radnici čije se plaće evidentiraju u proračunskim rashodima, već i zaposleni u dvadesetak javnih poduzeća.
A oni dio svojih prihoda ostvaruju na tržištu. Premda, i tu bi se mogla razvijati rasprava na temu tržišnog monopola. Ako je suditi po onom što se proteklih dana, pa i tjedana, objavljuje u dijelu domaće medijske scene, ova je zemlja puna neradnika, beskorisnih bića, pijavica koje sišu krv što im ne pripada. E, ove naše snažno su se prilijepile uz tijelo domaćina izvlačeći iz njega sve što se izvući dade. Pa, dok ide – dobro je. Ali, neće dugo jer je njihova prljava rabota otrivena! Sada cijela nacija zna kako se dobro, a nezasluženo, živi u nekim poduzećima. Pa će se te grozomorne privilegije dokidati. Naravno, pod pritiskom »javnosti«.
U Hrvatskoj je, čini se, sramota imati sindikat i kolektivni ugovor koji je taj sindikat u ime svoga članstva sklopio s poslodavcem. No, u redu je, također se čini, ako su u tom kolektivnom ugovoru utanačena prava na razini Zakona o radu. A slijedeći tu logiku, savršenstvo bi bilo kada bi svi u zemlji za osnovicu plaće imali propisani minimalac. I to je to. A iz načina reguliranja plaće, regulirala bi se i sva ostala materijalna prava. U minimalnom zakonskom okviru. Ako, pak, govorimo o poduzećima, odnosno radnicima koji rade u djelatnostima koja su na bilo koji način u »povoljnijem« položaju od iskonskih privatnika, tada bi bilo poželjno materijalna i ostala prava regulirati ispod zakonskog okvira. Jer, ti radnici više ne zaslužuju.
Posao je sindikata da skrbi o svom članstvu. Njegova osnovna djelatnost svodi se na osiguravanje dostojnih uvjeta rada. Materijalnih i nematerijalnih. Dakle, sindikati pred poslodavca izađu s nekim zahtjevima. Poslodavac te zahtjeve prihvati ili ne prihvati. Pametan poslodavac sjeda za stol i pregovara. Ne samo reda radi da bi se mogao pohvaliti kako poštuje demokratsku tekovinu socijalnog dijaloga. On pregovara s ciljem postizanja dogovora, zadovoljavajućeg za obje strane.
Poslodavac je, u pravilu, u boljoj poziciji od sindikalnog pregovarača. Sindikatu nikad neće posve otvoreno govoriti o materijalnom stanju poduzeća kao i poslovnim predviđanjima. Postupat će, pomalo, s figom u džepu kako bi se sačuvao od »pretjeranih« radničkih zahtjeva. Jer se dogovor sa sindikatom treba uklopiti u širu matematičku sliku.
Nema sumnje da je poslodavac odgovoran za dogovor koji postigne sa sindikatom. On je taj koji je pristao na, kako se javnosti želi nametnuti, enormna prava. Visoke plaće, pa i plaćanje nerada, privilegiju regresa i božićnice, koja je izmišljotina domaćeg tržišta rada. Jer, uređene zemlje poznaju pojam trinaeste plaće, pa i bonusa koje ne zarade samo rukovoditelji već na njih mogu imati pravo i obični radnici. Poslodavac je kriv što se isplaćuje dar za djecu i sva ostala prava koja proizlaze i iz minimalnih zakonskih odredbi. Sindikat je tražio, poslodavac je pristao. A taj isti poslodavac je odgovoran za efikasnost na radnom mjestu. On je pristao da u nekim poduzećima sindikalni profesionalci imaju status direktora. Odgovornost za to je, dakle, na poslodavcu.
Žalosno je, međutim, da se pokušava nametnuti razmišljanje kako su uskrsnice, božićnice, regresi, plaćeni troškovi prijevoza na posao i s posla, plaćeni topli obrok, dnevnica od 140 kuna, iako je ona prema propisima godinama neoporeziva u iznosu od 170 kuna, suluda prava. Zapravo, suludo je misliti o tim kategorijama kao suludim pravima. Baš kao što je suludo prozivati radnike jer im je kolektivnim ugovorom propisana temperatura radnog stola ili količina svjetlosti na radnom mjestu. Naime, postoji nešto što se zove zaštitom na radu. Da, neke odredbe iz tog širokog podučja doista mogu tjerati na smijeh. Ali, vjerovali ili ne ta toplina radnog stola kao i niz drugih odredbi sadržaj su europske pravne stečevine s kojom se godinama pokušavamo uskladiti. Makar i na papiru. Jer kada bi se sva pravila iz EU direktiva koje obrađuju područje zaštite na radu odmah primijenila veliki broj poslodavaca nestao bi s domaćeg tržišta. No, u ovoj je zemlji važan jedino lov. Pa makar i po sistemu »ako je moja krava gladna, neka crkne i susjedova«.
Sindikat: materijalna prava ne mogu se rješavati na razini ministarstava
(Hina) - Izjave pojedinih Vladinih dužnosnika i novinarskih izvora iz Vlade kako će isplata materijalnih prava iz kolektivnih ugovora za državne i javne službenike ovisiti o limitima za masu plaća na razini ministarstava, iz kojih se može zaključiti da bi netko mogao odnosno ne bi mogao dobiti regres i božićnicu, ovisno u kojem ministarstvu radi, neodgovorne su i opasne dezinformacije, priopćio je danas Sindikat državnih službenika i namještenika Hrvatske.
Ta prava ugovorena su kolektivnim ugovorima koji vrijede za cijelo područje državnih i javnih službi, tj. Kolektivnim ugovorom za državne službenike i namještenike i Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama, pa se njihove odredbe ne mogu revidirati na razini pojedinih resora ili djelatnosti, već isključivo na razini pregovaračkih odbora Vlade i sindikata državnih i javnih službi, ističe sindikat.
Stoga prozivanje čelnika sindikata zbog najava sudskih tužbi u slučaju nepoštivanja ugovorenih prava, mimo institucije socijalnog dijaloga i kolektivnih pregovora na koje su se Vlada i sindikati obvezali u slučaju nastupa okolnosti koje otežavaju izvršavanje obveza iz kolektivnih ugovora, ne predstavlja ništa drugo nego "poziv na linč zbog ukazivanja na formalnu proceduru kojom se u civiliziranim društvima preveniraju mogući kolektivni radni sporovi".
To što zaposleni u državnim i javnim službama imaju kolektivnim ugovorima utvrđena prava, na ugovaranje kojih ih upućuje Zakon o radu, nije nezakonita ni nemoralna kao što žele prikazati neki mediji u kojima se s odabranima zaključuju menadžerski ugovori, a njihovim novinarima istovremeno otkazuju kolektivni ugovori, upozorava sindikat.
Sindikat se stoga pita "kome u Hrvatskoj treba huškačka kampanja protiv zaposlenika u javnom sektoru, kojoj je cilj građane i radnike u realnom sektoru okrenuti protiv službenika i namještenika" te poziva sve da razmisle ruši li se pravo na plaćeni prekovremeni rad, božićnicu i regres u javnom sektoru zato da bi nam svima bilo bolje ili da bi ih poslodavci kojima takva prava predstavljaju teret sutra mogli oduzeti svima koji ih još imaju.
Sindikalci pozivaju Vladu da socijalni dijalog sa sindikatima vodi na način i na mjestu na koji ju obvezuju potpisani kolektivni ugovori i tako pokaže da Hrvatska može biti društvo dijaloga i konsenzusa
03. veljače 2012.
UNI EUROPA I SASTANCI
Europski sindikati kažu „NE“ novom EU ugovoru o stabilnosti
Nezadovoljna novim ugovorom o stabilnosti EU, UNI Europa (Europska sindikalna središnjica za usluge i komunikaciju) najavila je da će 29. veljače 2012. diljem Europe organizirati veliki „Dan akcije“. Naime, u UNI Europa smatraju da je dotični ugovor izrazito antisocijalan, antidemokratski i antieuropski te da se u njemu da iščitati kako se financijska kriza koja je zahvatila čitavu Europu koristi kao izgovor za strogu politiku i napad na sindikate. „Novi europski model ići će preko leđa radnika i građana, stoga, mi kao sindikati i građani, to trebamo spriječiti“, kazao je Oliver Roethig, regionalni tajnik UNI Europa pri Upravnom odboru ETUC-a. Iz UNI Europe upozoravaju da se novim ugovorom o stabilnosti smanjuju socijalna prava radnika i koče nova ulaganja za održivi razvoj. Posebno „opasna“ činjenica je da se novi sporazum donio na brzinu, iza zatvorenih vrata, bez suglasnosti Europskog parlamenta i javne rasprave. Iz svih navedenih razloga ETUC (European Trade Union Confederation) je izdao svoju Deklaraciju o „Ugovoru o stabilnosti, koordinaciji i upravljanju u ekonomskoj i monetarnoj uniji“ u kojoj se nedvosmisleno suprotstavlja EU ugovoru i postavlja svoju alternativu. Ta alternativa podrazumijeva da Europa treba drugačiju ekonomsku uniju s jakom socijalnom dimenzijom koja bi se temeljila na nekoliko bitnih principa, među kojima su – jasnije zadaće za ECB, čiji bi cilj trebao biti promicanje stabilnosti cijena uzimajući u obzir financijske uvjete svih zemalja članica EU, zaštitna klauzula na plaće, poštivanje socijalnih partnera i uvažavanje kolektivnog pregovaranja, organizacija i akcija. U svojoj Deklaraciji također su istaknuli da plaće nisu kočnica gospodarstva već njen motor.
Sindikati na sastanku s premijerom
Vlada nema namjeru mijenjati Zakon o radu (ZOR) niti otpuštati radnike u javnim službama, zaključeno je na sastanku premijera Zorana Milanovića sa sindikalnim čelnicima. Sastanak je održan u srijedu, 1. veljače 2012. „Premijer Milanović kategorički nam je rekao da nema razloga za izmjenu ZOR-a, a jedino je sporno pitanje produžene primjene pravnih pravila iz kolektivnih ugovora, o čemu ćemo nastaviti pregovore“, izjavio je predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata Krešimir Sever nakon sastanka Milanovića i ministra rada i mirovinskog sustava Miranda Mrsića s predsjednicima pet sindikalnih središnjica.
Mrsić je potvrdio da Vlada ne planira otpuštanja u javnim službama već do ušteda želi doći racionalizacijom sustava kojom će se ukinuti prekovremeni rad i rad prema ugovoru o djelu.
Što se tiče pregovora o izmjenama kolektivnih ugovora u javnom i državnom sektoru, predstavnici sindikata su naglasili da su spremni na izravne razgovore s nadležnim ministarstvima te da će napraviti ono što im kaže članstvo.
Sindikalci su s Milanovićem dogovorili redoviti socijalni dijalog koji će početi u petak, 3. veljače, za kada je zakazana sjednica Gospodarsko-socijalnog vijeća na kojoj će se raspravljati o Vladinim smjernicama za ovogodišnji proračun.
Donošenje odluka i najave raznih odluka bez dogovora sa socijalnim partnerima bile su za sindikalce glavne zamjerke na dosadašnji rad nove Vlade tako da su sa zadovoljstvom prihvatili dogovor da se ubuduće svi kontakti oko gospodarskih i socijalnih pitanja ostvaruju preko ministra Mrsića i njegova ministarstva.
Mrsić je potvrdio da Vlada ne planira otpuštanja u javnim službama već do ušteda želi doći racionalizacijom sustava kojom će se ukinuti prekovremeni rad i rad prema ugovoru o djelu.
Što se tiče pregovora o izmjenama kolektivnih ugovora u javnom i državnom sektoru, predstavnici sindikata su naglasili da su spremni na izravne razgovore s nadležnim ministarstvima te da će napraviti ono što im kaže članstvo.
Sindikalci su s Milanovićem dogovorili redoviti socijalni dijalog koji će početi u petak, 3. veljače, za kada je zakazana sjednica Gospodarsko-socijalnog vijeća na kojoj će se raspravljati o Vladinim smjernicama za ovogodišnji proračun.
Donošenje odluka i najave raznih odluka bez dogovora sa socijalnim partnerima bile su za sindikalce glavne zamjerke na dosadašnji rad nove Vlade tako da su sa zadovoljstvom prihvatili dogovor da se ubuduće svi kontakti oko gospodarskih i socijalnih pitanja ostvaruju preko ministra Mrsića i njegova ministarstva.
Deseti sastanak Zajedničkog savjetodavnog odbora EU i RH
Deseti sastanak Zajedničkog savjetodavnog odbora Europske unije i Republike Hrvatske održao se u Zagrebu, 31. siječnja 2012. Zajednički savjetodavni odbor čini šest predstavnika Europskog gospodarsko-socijalnog odbora, dva predstavnika Hrvatske udruge poslodavaca, dva predstavnika sindikalnih središnjica te dva predstavnika organizacija civilnog društva u Republici Hrvatskoj.
Članovima Odbora u uvodnom su se dijelu obratili predstavnik danskog predsjedništva Vijećem EU Bo Eric Weber, veleposlanik Kraljevine Danske u Republici Hrvatskoj, veleposlanik i, šef Delegacije Europske unije u Hrvatskoj Paul Vandoren, ministar rada i mirovinskog sustava Mirando Mrsić i zamjenik ministrice vanjskih i europskih poslova Joško Klisović.
Na ovom je sastanku glavna rasprava vođena o Europskom socijalnom fondu, te su u nastavku raspravljene tekuće obveze i proces ratifikacije pristupanja Hrvatske Europskoj uniji kao i načini jačanja komunikacije i suradnje među članovima Zajedničkog savjetodavnog odbora. Također su hrvatski članovi Odbora izviješteni kako će nakon ulaska Hrvatske u Europsku uniji devet hrvatskih predstavnika postati punopravnim članovima Europskog gospodarsko socijalnog odbora.
Članovima Odbora u uvodnom su se dijelu obratili predstavnik danskog predsjedništva Vijećem EU Bo Eric Weber, veleposlanik Kraljevine Danske u Republici Hrvatskoj, veleposlanik i, šef Delegacije Europske unije u Hrvatskoj Paul Vandoren, ministar rada i mirovinskog sustava Mirando Mrsić i zamjenik ministrice vanjskih i europskih poslova Joško Klisović.
Na ovom je sastanku glavna rasprava vođena o Europskom socijalnom fondu, te su u nastavku raspravljene tekuće obveze i proces ratifikacije pristupanja Hrvatske Europskoj uniji kao i načini jačanja komunikacije i suradnje među članovima Zajedničkog savjetodavnog odbora. Također su hrvatski članovi Odbora izviješteni kako će nakon ulaska Hrvatske u Europsku uniji devet hrvatskih predstavnika postati punopravnim članovima Europskog gospodarsko socijalnog odbora.
27. siječnja 2012.
REFERENDUM I PLAĆE
Referendum o ulasku u EU – Hrvatska rekla DA
Građani Republike Hrvatske odlučili su se za pristupanje Hrvatske Europskoj uniji. Na referendumu, koji se održao u nedjelju, 22. siječnja, ZA je glasovalo 66,27 posto birača, a PROTIV je bilo 33,13 posto. Na izbore je u Hrvatskoj izašlo 43,51% birača. Sve hrvatske županije podržale su ulazak Hrvatske u Europsku uniju, a među njima, najsnažniju potporu dali su birači u Međimurskoj, a najslabiju u Dubrovačko-neretvanskoj županiji.
Rast i pad plaća
Nakon što je Vlada napravila novu preraspodjelu unutar platnih razreda sasvim je jasno kako će nekima neto plaće rasti, nekima će biti manje, a skupini onih koji se kreću između 1.600 i 2.500 kuna, plaća će ostati ista. Radnika koji primaju plaću u tom okviru je oko 380.000.
Kako javljaju pojedini mediji, ako vam je neto plaća dosad iznosila između 2.500,01 kn i 3.132,80 kn, nova će biti veća za 67,20 kuna. Oni s neto primanjima između 3.132,81 kn i 4.517,76 kn dobit će 'povišicu' za 80,64 kune. Ukoliko ste primali plaću u platnom razredu između 4.517,77 kn i 5.210,24 kn, po novom izračunu ona bi trebala biti viša za 66,08 kuna, dok bi za građane s mjesečnim primanjima od 5.210,25 kn do 5.556,48 kn (što je trenutno prosječna plaća) trebala biti viša za 7,84 kune. Svi koji imaju neto plaću iznad toga ubuduće će zarađivati manje. Tako će svi između 5.556,49 kn i 9.344,16 kn primati 35,84 kune manje. Oni s plaćom između 9.344,17 kn i 10.496,16 kn ostat će bez 153,44 kune, dok bi svi iznad 10.496,17 kuna trebali primati 271,04 kune manje.
Kako javljaju pojedini mediji, ako vam je neto plaća dosad iznosila između 2.500,01 kn i 3.132,80 kn, nova će biti veća za 67,20 kuna. Oni s neto primanjima između 3.132,81 kn i 4.517,76 kn dobit će 'povišicu' za 80,64 kune. Ukoliko ste primali plaću u platnom razredu između 4.517,77 kn i 5.210,24 kn, po novom izračunu ona bi trebala biti viša za 66,08 kuna, dok bi za građane s mjesečnim primanjima od 5.210,25 kn do 5.556,48 kn (što je trenutno prosječna plaća) trebala biti viša za 7,84 kune. Svi koji imaju neto plaću iznad toga ubuduće će zarađivati manje. Tako će svi između 5.556,49 kn i 9.344,16 kn primati 35,84 kune manje. Oni s plaćom između 9.344,17 kn i 10.496,16 kn ostat će bez 153,44 kune, dok bi svi iznad 10.496,17 kuna trebali primati 271,04 kune manje.
NHS predlaže izmjene Zakona o porezu na dohodak
Potaknuti aktualnim i najavljenim poskupljenjima, Nezavisni hrvatski sindikati, predlažu Vladi i Ministarstvu financija izmjene Zakona o porezu na dohodak i Pravilnika o porezu na dohodak kojima bi neke uplate radnicima bile oslobođene poreza, a nekima bi bio povećan iznos. NHS tako predlaže da uplate poslodavaca za dopunsko zdravstveno osiguranje radnika postanu neoporezive, te da se uvede neoporezivi iznos naknade za topli obrok. Prema izračunima NHS-a, kada bi poslodavac uvećao neto plaću radnika za 700 kuna na ime naknade za topli obrok, povećanje u brutu bilo bi i više nego dvostruko što bi obeshrabrilo najveći dio poslodavaca. Kada bi, međutim, tih 700 kuna bilo neoporezivo određeni broj poslodavaca odlučio bi isplaćivati naknade za topli obrok, smatra NHS. Sindikalci traže i povećanje neoporezivog iznosa dnevnica u zemlji za službeno putovanje koje traje više od 12 sati dnevno sa 170 na 250 kuna. Predlaže se i povećanje visine neoporezivog iznosa naknade za odvojeni život od obitelji sa 1.600 na 2.000 kuna te povećanje visine neoporezivog iznosa za terenski dodatak u zemlji sa 170 na 250 kuna. Sindikati također traže povećanje visine neoporezivog iznosa dara u naravi sa 400 na 700, a argument im je, kao i kod drugih zahtjeva, rast troškova života.
10. siječnja 2012.
POREZI, KREDITI I OTPUŠTANJA
Tko ove godine može tražiti povrat poreza?
Promjenom zakona koji je stupio na snagu 1. srpnja 2010. ukinute su gotovo sve porezne olakšice. Prošle godine smo do ožujka prijavljivali olakšice ostvarene u prvoj polovici 2010., a ove godine će do ožujka tek rijetki podnositi prijave i tražiti povrat poreza.
Pravo na povrat poreza imaju oni koji prošle godine nisu iskoristili porezne olakšice na temelju osobnih odbitaka, odbitaka za uzdržavanje članova obitelji, povećane odbitke za posebna područja te za donacije. Naime, svakom obvezniku Porezna uprava priznaje neoporeziv dio dohotka, takozvani osobni odbitak koji iznosi 21.600 kuna za čitavu 2011. godinu. Tu olakšicu u godišnjoj poreznoj prijavi moći će koristiti obveznici koji je nisu koristili ili koji su je lani djelomično koristili. Poput onih kojima su lani neredovito isplaćivane plaće ili su bili na dužem bolovanju.
Poreznu olakšicu, a time i veću plaću ili mirovinu mogu ostvariti i oni obveznici koji prijave Poreznoj upravi da su prošle godine uzdržavali članove obitelji, a to lani nisu učinili. Uzdržavanim članovima uže obitelji smatraju se oni kojima je prošlogodišnji oporezovani dohodak manji od 10.800 kuna, a to je bruto iznos smanjen za doprinose. Za uzdržavane članove obitelji priznaje se 50 posto od osobnog odbitka. Dakle, ako je osobni odbitak 21.600 kuna, polovina iznosi 10.800 kuna. Za prvo dijete se također priznaje 50 posto, a za drugo 70 posto. Olakšicu je moguće ostvariti do visine dva posto primitaka u prošloj godini za koju je podnesena godišnja porezna prijava. Ostvaruju je porezni obveznici koji su darivali novac ili je darivanje bilo u naravi, a što je doznačeno na žiro-račun u kulturne, odgojno-obrazovne, znanstvene, zdravstvene, humanitarne, sportske i vjerske svrhe udrugama i drugim osobama koje te djelatnosti obavljaju u skladu s posebnim propisima. Porezna prijava se isplati i onima koji žive u brdsko-planinskom području ili području od posebne državne skrbi jer mogu prijaviti veće odbitke i time ostvariti povrat poreza.
Očekuje se da će tek početkom veljače, kad tvrtke dostave svojim radnicima potvrde o primicima u 2011. godini građani početi podnošenje godišnjih prijava poreza na dohodak.
Pravo na povrat poreza imaju oni koji prošle godine nisu iskoristili porezne olakšice na temelju osobnih odbitaka, odbitaka za uzdržavanje članova obitelji, povećane odbitke za posebna područja te za donacije. Naime, svakom obvezniku Porezna uprava priznaje neoporeziv dio dohotka, takozvani osobni odbitak koji iznosi 21.600 kuna za čitavu 2011. godinu. Tu olakšicu u godišnjoj poreznoj prijavi moći će koristiti obveznici koji je nisu koristili ili koji su je lani djelomično koristili. Poput onih kojima su lani neredovito isplaćivane plaće ili su bili na dužem bolovanju.
Poreznu olakšicu, a time i veću plaću ili mirovinu mogu ostvariti i oni obveznici koji prijave Poreznoj upravi da su prošle godine uzdržavali članove obitelji, a to lani nisu učinili. Uzdržavanim članovima uže obitelji smatraju se oni kojima je prošlogodišnji oporezovani dohodak manji od 10.800 kuna, a to je bruto iznos smanjen za doprinose. Za uzdržavane članove obitelji priznaje se 50 posto od osobnog odbitka. Dakle, ako je osobni odbitak 21.600 kuna, polovina iznosi 10.800 kuna. Za prvo dijete se također priznaje 50 posto, a za drugo 70 posto. Olakšicu je moguće ostvariti do visine dva posto primitaka u prošloj godini za koju je podnesena godišnja porezna prijava. Ostvaruju je porezni obveznici koji su darivali novac ili je darivanje bilo u naravi, a što je doznačeno na žiro-račun u kulturne, odgojno-obrazovne, znanstvene, zdravstvene, humanitarne, sportske i vjerske svrhe udrugama i drugim osobama koje te djelatnosti obavljaju u skladu s posebnim propisima. Porezna prijava se isplati i onima koji žive u brdsko-planinskom području ili području od posebne državne skrbi jer mogu prijaviti veće odbitke i time ostvariti povrat poreza.
Očekuje se da će tek početkom veljače, kad tvrtke dostave svojim radnicima potvrde o primicima u 2011. godini građani početi podnošenje godišnjih prijava poreza na dohodak.
Nastavljen umjeren rast ukupnih kredita na godišnjoj razini
Prema posljednjim podacima HNB-a krediti banaka na kraju studenog su iznosili gotovo 287,8 milijardi kuna. Na mjesečnoj razini zabilježen je blagi rast (+1,0 posto), a u odnosu na kraj studenog prošle godine stanje kredita veće je za 17,2 milijarde kuna ili 6,3 posto. U odnosu na kraj 2010. godine stanje kredita više je za gotovo 15 milijardi kuna ili 5,5 posto.
U odnosu na kraj 2010. rast ukupnih kredita dominantno je posljedica rasta kredita poduzećima. Krediti ovom sektoru dosegnuli su 116,9 milijardi kuna, što je 8,1 posto više nego na kraju 2010. godine, no dobar dio rasta potražnje može se pripisati većim poduzećima. S druge strane, godišnje stope rasta kredita stanovništvu znatno su slabije, što odražava izostanak snažnijeg zapošljavanja te neizvjesnost na tržištu rada u pogledu ostvarivanja budućih dohodaka.
Krediti stanovništvu u studenom su nastavili blago padati na mjesečnoj razini. Iznosili su 128,5 milijardi kuna, što je 966 milijuna kuna ili 0,8 posto više u odnosu na kraj 2010. godine. Stambeni krediti, koji čine najveći dio kredita stanovništvu (46 posto), iznosili su 59,2 milijarde kuna te su zabilježili rast od 4,4 posto godišnje. Međutim, s obzirom da se najveći dio kredita odobrava uz valutnu klauzulu, treba uzeti u obzir da je kuna oslabila u odnosu na euro 1,1 posto na godišnjoj razini.
Krediti državi su u studenom porasli za 1,2 milijardu kuna. Dosegnuli su 37,3 milijarde kuna, što je 8,4% više nego na kraju 2010. godine. U ovoj godini očekujemo slična kretanja kao i u 2011. Krediti će vjerojatno porasti, ali vrlo blago, pri čemu će rast biti generiran primarno potražnjom poduzeća (uglavnom velikih poduzeća s boljim mogućnostima naplate potraživanja od kupaca). S obzirom na već razmjerno visoku zaduženost kućanstava, ne očekujemo rast potražnje za kreditima ovog segmenta
U odnosu na kraj 2010. rast ukupnih kredita dominantno je posljedica rasta kredita poduzećima. Krediti ovom sektoru dosegnuli su 116,9 milijardi kuna, što je 8,1 posto više nego na kraju 2010. godine, no dobar dio rasta potražnje može se pripisati većim poduzećima. S druge strane, godišnje stope rasta kredita stanovništvu znatno su slabije, što odražava izostanak snažnijeg zapošljavanja te neizvjesnost na tržištu rada u pogledu ostvarivanja budućih dohodaka.
Krediti stanovništvu u studenom su nastavili blago padati na mjesečnoj razini. Iznosili su 128,5 milijardi kuna, što je 966 milijuna kuna ili 0,8 posto više u odnosu na kraj 2010. godine. Stambeni krediti, koji čine najveći dio kredita stanovništvu (46 posto), iznosili su 59,2 milijarde kuna te su zabilježili rast od 4,4 posto godišnje. Međutim, s obzirom da se najveći dio kredita odobrava uz valutnu klauzulu, treba uzeti u obzir da je kuna oslabila u odnosu na euro 1,1 posto na godišnjoj razini.
Krediti državi su u studenom porasli za 1,2 milijardu kuna. Dosegnuli su 37,3 milijarde kuna, što je 8,4% više nego na kraju 2010. godine. U ovoj godini očekujemo slična kretanja kao i u 2011. Krediti će vjerojatno porasti, ali vrlo blago, pri čemu će rast biti generiran primarno potražnjom poduzeća (uglavnom velikih poduzeća s boljim mogućnostima naplate potraživanja od kupaca). S obzirom na već razmjerno visoku zaduženost kućanstava, ne očekujemo rast potražnje za kreditima ovog segmenta
HT otpušta 450 radnika, sindikati pripremaju akcije!
Uprava HT-a odlučila je da će u 2012. godini otpustiti čak 450 radnika. Tvrde da se radi o tehnološkom višku te da ti ljudi jednostavno više nemaju što za raditi. Sindikati HT-a, pak, tvrde da je situacija upravo suprotna, te upravu optužuju da će učiniti sve da njemačkom vlasniku osigura profit.
Iz Sindikata poručuju da uprava HT-a mora većinskom vlasniku Deutsche Telekomu i ostalim dioničarima isporučiti profit veći nego prošle godine. Smatraju da su to pravi razlozi za otpuštanje ovolikog broja radnika. „Pri tome ih ne zanima gospodarska kriza u Hrvatskoj, ne zanima ih niti stanje telekomunikacijske mreže, niti zadovoljstvo korisnika naših usluga, niti razvoj telekomunikacijskog tržišta..., a najmanje radnici koji su ostvarili taj profit“, stoji u priopćenju Sindikata HT-a. Nadalje, u priopćenju stoji i podatak da posla ima preko svake mjere, ali da poslodavac ne želi plaćati radnike, već preko leđa radnika osigurati profit dioničarima.
Dodaju kako će najmoćnija, najprofitabilnija i najpoželjnija kompanija u Hrvatskoj radi profita njemačkog vlasnika gurnuti i hrvatske građane i svoje radnike još malo dublje u krizu. „U tu svrhu poslodavac je 2. siječnja 2012. godine Radničkom vijeću HT d.d. dostavio materijale u kojima poslodavac tvrdi da na 217 radnih mjesta na kojima trenutno radi 2.082 radnika ima 450 radnika koji više nemaju posla. A činjenice su upravo suprotne! Posla ima preko svake mjere, ali poslodavac ne želi plaćati radnike, nego preko leđa radnika osigurati profit dioničarima", navodi se u priopćenju.
27. prosinca 2011.
RAZNO - VIJESTI
Sindikati traže odgodu „referenduma o referendumu“
Hrvatska udruga sindikata, Matica hrvatskih sindikata, Nezavisni hrvatski sindikati, Savez samostalnih sindikata Hrvatske i Udruga radničkih sindikata Hrvatske slažu se s GONG-om da se referendum o ulasku Hrvatske u EU, koji je najavljen za 22. siječnja 2012., treba odgoditi. U GONG-u smatraju kako u tako kratkom razdoblju nema dovoljno vremena da se građanima pruže sve potrebne informacije, a postoji i niz zakonskih rupa koje treba urediti kako regularnost referenduma ne bi došla u pitanje.
Sindikati dijele GONG-ov stav te dodaju kako su sindikalne središnjice sa bivšom Vladom dogovorile i da se takozvani 'referendum o referendumu' održi istovremeno kada i referendum građana za ulazak u EU.
„Kako u posljednje vrijeme taj referendum nitko ne spominje, a sindikalne središnjice i dalje očekuju da će nova Vlada ispoštivati odluke, sporazume i dogovore bivše vlade sa sindikatima, jer je to pitanje vjerodostojnosti vlasti u području socijalnog dijaloga i socijalnog partnerstva, procjenjujemo kako je ostalo premalo vremena za razgovor o toj temi pa je i to jedan od razloga, nama itekako važnih, za odgodu referenduma“, istaknuo je Krešimir Sever, predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata.
Sindikati dijele GONG-ov stav te dodaju kako su sindikalne središnjice sa bivšom Vladom dogovorile i da se takozvani 'referendum o referendumu' održi istovremeno kada i referendum građana za ulazak u EU.
„Kako u posljednje vrijeme taj referendum nitko ne spominje, a sindikalne središnjice i dalje očekuju da će nova Vlada ispoštivati odluke, sporazume i dogovore bivše vlade sa sindikatima, jer je to pitanje vjerodostojnosti vlasti u području socijalnog dijaloga i socijalnog partnerstva, procjenjujemo kako je ostalo premalo vremena za razgovor o toj temi pa je i to jedan od razloga, nama itekako važnih, za odgodu referenduma“, istaknuo je Krešimir Sever, predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata.
Od ponoći skuplji benzin, jeftiniji dizel
Ina od ponoći povećava cijene motornih benzina za 10 lipa po litri, dok će eurodizel pojeftiniti za 11 lipa, a plavi dizel i lož ulje za 13 lipa.
Prema neslužbenim informacijama, Ina će od 27. prosinca dvije vrste eurosupera BS 95 prodavati po 10 lipa višoj cijeni - eurosuper BS 95 po 9,59 kuna po litri (do sada 9,49 kuna), a eurosuper BS 95 class po 9,64 kune (do sada 9,54 kune). Za 10 lipa po litri poskupjet će i Inin eurosuper BS 98 kojemu je nova cijena 9,93 kune (do sada 9,83 kune).
Cijene dviju vrsta Inina eurodizela bit će niže za 11 lipa po litri - eurodizel BS od sutra će se prodavati po 9,37 kuna (do sada 9,48 kuna), a eurodizel BS class po 9,42 kune (do sada 9,53 kune).
Plavi dizel i lož ulje od ponoći će pojeftiniti za 13 lipa po litri, pa će se tako na Ininim postajama plavi dizel prodavati po 5,83 kune (do sada 5,96 kuna), a loživo ulja ekstra lako po 6,61 kunu (do sada 6,74 kune).
Inine promjene cijena u skladu su s kretanjima cijena derivata koje je danas, temeljem Pravilnika o utvrđivanju najviših maloprodajnih cijena naftnih derivata, objavilo Ministarstvo gospodarstva. Ministarstvo je danas poslijepodne na svojim Internet stranicama objavilo najviše razine maloprodajnih cijena za razdoblje od 27. do 31. prosinca ove godine, te za razdoblje od 1. do 9. siječnja 2012. godine.
Prema neslužbenim informacijama, Ina će od 27. prosinca dvije vrste eurosupera BS 95 prodavati po 10 lipa višoj cijeni - eurosuper BS 95 po 9,59 kuna po litri (do sada 9,49 kuna), a eurosuper BS 95 class po 9,64 kune (do sada 9,54 kune). Za 10 lipa po litri poskupjet će i Inin eurosuper BS 98 kojemu je nova cijena 9,93 kune (do sada 9,83 kune).
Cijene dviju vrsta Inina eurodizela bit će niže za 11 lipa po litri - eurodizel BS od sutra će se prodavati po 9,37 kuna (do sada 9,48 kuna), a eurodizel BS class po 9,42 kune (do sada 9,53 kune).
Plavi dizel i lož ulje od ponoći će pojeftiniti za 13 lipa po litri, pa će se tako na Ininim postajama plavi dizel prodavati po 5,83 kune (do sada 5,96 kuna), a loživo ulja ekstra lako po 6,61 kunu (do sada 6,74 kune).
Inine promjene cijena u skladu su s kretanjima cijena derivata koje je danas, temeljem Pravilnika o utvrđivanju najviših maloprodajnih cijena naftnih derivata, objavilo Ministarstvo gospodarstva. Ministarstvo je danas poslijepodne na svojim Internet stranicama objavilo najviše razine maloprodajnih cijena za razdoblje od 27. do 31. prosinca ove godine, te za razdoblje od 1. do 9. siječnja 2012. godine.
02. prosinca 2011.
Raznoliko
Isplata novca za darove djeci u ponedjeljak
S obzirom na brojne upite naših članova, obavještavamo da će se, sukladno Kolektivnom ugovoru, u ponedjeljak isplatiti sredstva za darove djeci. Sredstva odnosno novac za darove djeci bit će isplaćen u svom cjelovitom iznosu, uostalom kako bi drugačije i bilo. Naime, posljednjih su dana kružile svakakve priče – od toga da će se dio dara isplatiti u nekakvim bonovima, dio u novcu do toga da će se dobivati samo bonovi. Ne znamo tko to i zašto u ovom mjesecu mira i blagdana ima potrebu širiti takve glasine, i ono što možemo reći jest to da one nemaju veze s istinom . Kolektivni ugovor je jasan i kao takav se mora poštivati. Svoj djeci želimo sretan blagdan svetog Nikole.
„Pregled poštanske regulative i nadolazeći izazovi“
Pod nazivom „Pregled poštanske regulative i nadolazeći izazovi“, u srijedu 30. studenog u Vijećnici Fakulteta prometnih znanosti u Zagrebu, održan je okrugli stol čijoj su raspravi uz predstavnike iz raznih mjerodavnih institucija nazočili i predstavnici Hrvatskog sindikata pošte. Razlog zbog kojeg se raspravljalo o navedenoj temi prije svega je činjenica približavanja datuma potpune liberalizacije poštanskog tržišta i potrebe sastavljanja novih zakonskih rješenja. Naime, poznato je da su se temeljni poštanski akti zadnjih godina mijenjali nekoliko puta, a sasvim je izvjesno da nas u narednom periodu čekaju još temeljitije promjene. Među sudionicima rasprave moglo se čuti kako će liberalizacijom poštanskog tržišta bitno doći do pogoršanja kvalitete poštanskih usluga, a postavilo se i pitanje nadziranja odnosno kontrole istih. S obzirom na ubrzan razvoj novih tehnologija, prije svega interneta, pojedini sugovornici istaknuli su problem drastičnog smanjenja poštanskih usluga, čime se dovode u pitanja i radna mjesta. Liberalizacijom poštanskih usluga, Hrvatska pošta naći će se pred posebnim izazovom.
Naš je predstavnik, zamjenik predsjednice HSP-a Milan Jukić, kazao kako je liberalizacija poštanskog tržišta u pojedinim zemljama EU-a dovela do masovnog gubitka ranih mjesta te da su se radnicima u velikoj mjeri pogoršali uvjeti rada. Zabrinjava i činjenica, istakno je Jukić, što se kod gotovo svih novih sudionika na poštanskom tržištu na razne načine pokušava spriječiti sindikalno djelovanje (što za posljedicu ima i izostanak kolektivnog pregovaranja) što svakako treba imati na umu kada se budu krojili novi zakonski okviri vezani uz liberalizaciju poštanskog tržišta u Hrvatskoj. Također, istaknuto je da zakonodavac i regulator moraju spriječiti to da javni operator bude predmet nepoštenog tržišnog natjecanja samo zato što je društveno odgovoran i isplaćuje pristojne plaće te pruža potrebne radne uvjete. Isto tako, ne smije se dogoditi da je samo pružatelj univerzalnih usluga obavezan pridržavati se standarda kvalitete, dok za druge operatere ta pravila ne vrijede.
Gotovo svi gosti predavanja složili su se da nova legislativa mora biti jasna s točnim i konkretnim definiranjem obaveza davatelja usluga, jasnim kriterijima i svime onime što bi garantiralo pošteno tržišno nadmetanje.
Naš je predstavnik, zamjenik predsjednice HSP-a Milan Jukić, kazao kako je liberalizacija poštanskog tržišta u pojedinim zemljama EU-a dovela do masovnog gubitka ranih mjesta te da su se radnicima u velikoj mjeri pogoršali uvjeti rada. Zabrinjava i činjenica, istakno je Jukić, što se kod gotovo svih novih sudionika na poštanskom tržištu na razne načine pokušava spriječiti sindikalno djelovanje (što za posljedicu ima i izostanak kolektivnog pregovaranja) što svakako treba imati na umu kada se budu krojili novi zakonski okviri vezani uz liberalizaciju poštanskog tržišta u Hrvatskoj. Također, istaknuto je da zakonodavac i regulator moraju spriječiti to da javni operator bude predmet nepoštenog tržišnog natjecanja samo zato što je društveno odgovoran i isplaćuje pristojne plaće te pruža potrebne radne uvjete. Isto tako, ne smije se dogoditi da je samo pružatelj univerzalnih usluga obavezan pridržavati se standarda kvalitete, dok za druge operatere ta pravila ne vrijede.
Gotovo svi gosti predavanja složili su se da nova legislativa mora biti jasna s točnim i konkretnim definiranjem obaveza davatelja usluga, jasnim kriterijima i svime onime što bi garantiralo pošteno tržišno nadmetanje.
Rizik od siromaštva u Hrvatskoj među najvišim je u Europi
Državni zavod za statistiku objavio je da je stopa rizika od siromaštva u Hrvatskoj u 2010. godini iznosila 20,6 posto. Prag rizika od siromaštva za samačko kućanstvo u prošloj je godini iznosio 25.200 kuna, a za kućanstvo s dvije odrasle osobe i dvoje djece 52.920 kuna. To znači da je četveročlano kućanstvo za prelazak praga rizika od siromaštva u 2010. godini trebalo mjesečno najmanje 4.410 kuna, a samačko kućanstvo 2.100 kuna. Najrizičnije skupine u Hrvatskoj i dalje su starije osobe, posebno starija samačka kućanstva, nezaposleni i umirovljenici, obitelji s više djece te samohrani roditelji. Prema godinama i spolu i u prošloj je godini stopa rizika najviša kod osoba starih 65 i više godina i iznosi 28,1 posto. Prema procjeni Eurostata, stopa rizika od siromaštva za zemlje Europske unije iznosi 16,4 posto. U tom smislu, najniže stope bilježe Češka s 9 posto i Nizozemska s 10,3 posto.
Hrvatska se sa stopom od 20,6% nalazi među zemljama s najvećim stopama rizika od siromaštva. Stopu rizika od siromaštva iznad 20% imaju i Grčka s 20,1 posto te Litva s 20,2 posto, a najveće su stope rizika zabilježene u Bugarskoj i Španjolskoj, koje u tim zemljama iznose 20,7 posto, zatim u Rumunjskoj 21,1 posto te u Letoniji 21,3 posto.
Hrvatska se sa stopom od 20,6% nalazi među zemljama s najvećim stopama rizika od siromaštva. Stopu rizika od siromaštva iznad 20% imaju i Grčka s 20,1 posto te Litva s 20,2 posto, a najveće su stope rizika zabilježene u Bugarskoj i Španjolskoj, koje u tim zemljama iznose 20,7 posto, zatim u Rumunjskoj 21,1 posto te u Letoniji 21,3 posto.
14. studenog 2011.
Razno
Zbog stresa 70 posto radnika ne spava, pije, izmišlja bolesti
Posao je stres za čak 70 posto zaposlenih, a većini (66 posto) su glavni generator – nadređeni. Bijes često izmiče kontroli pa je gotovo svaki drugi ispitanik svjedočio i tučnjavi. Šefovi u Hrvatskoj ne prihvaćaju drugo mišljenje (55 posto), podređene zatrpavaju s nerealno puno posla u prekratkom roku (50 posto), svaki peti je control-freak, a tek nešto manje ih pada na testu kod svojih radnika jer su jednostavno – neznalice. Te su ocjene proizišle iz istraživanja portala MojPosao, koji je anketirao petsto ispitanika.
"Hrvatska je još uvijek u velikoj promjeni vrijednosti i pogleda na radnu kulturu. Neki još imaju iluziju da svoj angažman na poslu prilagode privatnim obvezama. To je u sukobu sa zahtjevima menadžera koji, da bi bili konkurentni na tržištu, pred zaposlene postavljaju sve više zahtjeve. To je paradoksalna, pat situacija. Plaće su male, a obveze svakim danom veće. Zaposleni misle da je obveza za tako malo novca previše, a šefovi da plaće nikad i neće biti veće ako pred radnike ne postave više zahtjeve. Ima poslodavaca koji pretjeruju, ponašaju se kao onaj koji je pokušao naučiti magarca da živi bez hrane. Zna se, magarac je na kraju uginuo, kao što ni radnik nema odakle crpiti energiju i motivaciju ako nema odgovarajuće nadoknade", rekla je psihologinja Ljubica Uvodić – Vranić.
Kako bilo, stres uzima danak. Tri četvrtine ispitanika zbog toga imaju problema sa spavanjem, polovica se 'umiruje' slatkišima, a 40 posto se ili vratilo pušenju ili puši više. Svaki treći bar je jednom u godinu dana, da si olakša pritisak, izmislio da je bolestan, a četvrtina priznaje da spas traži u čašici. Od svega toga stresa, naravno, ne bude manje, pa su verbalni ispadi i svađe barem jednom tjedno uobičajeni za 42 posto zaposlenika. Bacanju namještaja, računala bar jednom je svjedočilo 53 posto ispitanika, a njih 40 posto i uredskom naguravanju, pa i tučnjavama.
Ispada bi bilo i više da 48 posto anketiranih nije vratilo kontrolu i na vrijeme se 'ohladilo' ili da se nisu ispraznili kroz psovke, suze i slično. Hladna glava se isplati jer većina koja se u ekscesima na radnom mjestu nije uspjela suzdržati, njih 73 posto, ipak nije trpjela posljedice. No, 27 posto zaradilo je opomenu pred otkaz, pet posto ih je i izgubilo posao, a tri posto je nadoknadio materijalnu štetu. Stresu su na poslu, inače, podjednako podložna oba spola, a bolje ga podnose mlađi i visokoobrazovani. Geografski, pak, stres je najprisutniji u središnjoj i istočnoj Hrvatskoj, a na radnom su mjestu, kako je pokazala anketa, najopušteniji u Dalmaciji.
- 57 posto zaposlenih zadovoljilo bi i smanjilo bi im stres da su poslodavci više usmjereni na njihov profesionalni razvoj. Gotovo 50 posto priželjkuje veće mogućnosti osobnog razvoja, a 40 posto da ih nadređeni ponekad poslušaju
- 76 posto zaposlenih u velikim tvrtkama proživljava stres, dok je u malim tvrtkama ili institucijama stresa manje, nepunih 67 posto. Isto tako, stresa je više u državnim tvrtkama, a ponajmanje u onima u stranom vlasništvu
-57 posto anketiranih na poslu živciraju i stvaraju im stres kolege zabušanti. Izvor stresa su i kolege neznalice (38%), dok četvrtini smetaju oni koji na pauzi ogovaraju druge, koji prečesto idu na pauze ili su preambiciozni.
Gotovo 300 tisuća nezaposlenih u listopadu
Krajem listopada na evidenciji Hrvatskoga zavoda za zapošljavanje (HZZ) bile su registrirane 293.852 osobe, što je za 3,6 posto ili 10.185 osoba više nego u rujnu, a 3,5 posto ili 10.627 osoba manje nego u listopadu prošle godine, objavio je u petak 11. studenog HZZ.
Povećanje registrirane nezaposlenosti na mjesečnoj razini uobičajeno je zbog sezonskoga karaktera tržišta rada u Hrvatskoj odnosno zbog povećanog priljeva u evidenciju značajnog broja radnika po prestanku sezonskoga zapošljavanja u turističkim i pratećim uslužnim djelatnostima, istaknuli su u HZZ.
Iz evidencije nezaposlenih izašlo je 28.647 osoba, što je 54,1 posto više nego istoga mjeseca lani, što je u prvom redu rezultat znatno većeg zapošljavanja - ukupno je zaposleno 13.698 osoba što je za 40,7 posto ili 3.961 osobu više nego u listopadu 2010.
Zapošljavanje na temelju radnog odnosa povećano je za 34,8 posto u odnosu na lanjski listopad, a najveći se broj osoba zaposlio u trgovini na veliko i malo (2.001 ili 16 posto), prerađivačkoj industriji (1.964 ili 15,7 posto), obrazovanju (1.220 ili 9,7 posto), građevinarstvu (1.200 ili 9,6 posto), javnoj upravi i obrani (1.065 ili 8,5 posto) te djelatnosti zdravstvene zaštite i socijalne skrbi (779 ili 6,2 posto).
Po županijama u zapošljavanju su predvodili Grad Zagreb (1.715 osoba ili 13,7 posto od ukupnog broja), Splitsko-dalmatinska županija (1.369 osoba ili 10,9 posto), Osječko-baranjska (1.226 osoba ili 9,8 posto), Zagrebačka (842 osobe ili 6,7 posto) te Vukovarsko-srijemska županija (808 osoba ili 6,4 posto).
Na sezonskim su poslovima tijekom deset mjeseci ove godine ukupno zaposlene 36.454 osobe (24,4 posto od ukupnog broja zaposlenih), što je 6.950 osoba ili 23,6 posto više u odnosu na isto razdoblje lani.
Tijekom listopada u evidenciju nezaposlenih novoprijavljene su ukupno 38.832 osobe, i to 26.874 osobe izravno iz radnoga odnosa, 251 osoba iz drugih oblika rada, 4.018 osoba iz redovitoga školovanja te 7.689 osoba iz neaktivnosti.
U usporedbi s rujnom, povećan je broj ulazaka u nezaposlenost izravno iz radnog odnosa za 38,6 posto, iz neaktivnosti za 1,5 posto, a iz redovitoga školovanja je smanjen za 5,6 posto.
S obzirom na djelatnost prethodnoga zaposlenja, najviše je osoba došlo iz pružanja smještaja te pripreme i posluživanja hrane (8.074 ili 30 posto), trgovine na veliko i malo (4.344 ili 16,2 posto), prerađivačke industrije (3.611 ili 13,4 posto), administrativne i pomoćne uslužne djelatnosti (1.807 ili 6,7 posto) te građevinarstva (1.529 ili 5,7 posto).
Najveći apsolutni broj registriranih nezaposlenih osoba bio je u Splitsko-dalmatinskoj županiji (39.698 ili 13,5 posto od ukupnoga broja u Hrvatskoj), Gradu Zagrebu (38.664 ili 13,2 posto) i Osječko-baranjskoj županiji (31.336 ili 10,7 posto), a najmanji u Ličko-senjskoj županiji (2.901 ili 1 posto).
Novčanu naknadu za nezaposlene koristilo je 66.140 osoba ili 22,5 posto od ukupnog broja nezaposlenih, a broj korisnika novčane naknade smanjio se u usporedbi s listopadom prošle godine za 4.276 osoba ili 6,1 posto.
U programe aktivne politike zapošljavanja tijekom ove godine uključeno je 30.568 nezaposlenih osoba, i to u programe obrazovanja 12.211 osoba, javnih radova 10.737 osoba, stručnog osposobljavanja za rad bez zasnivanja radnoga odnosa 3.749 osoba, potpora za zapošljavanje i samozapošljavanje 2.710 osoba, potpora za usavršavanje 628 osoba te potpora za očuvanje radnih mjesta 533 osobe. Od toga je na kraju listopada aktivno bilo 22.228 korisnika.
02. studenog 2011.
Realan rast bruto i neto plaće
Prema podacima Državnog zavoda za statistiku prosječna mjesečna neto plaća po zaposlenom u kolovozu je iznosila 5.514 kuna, što je 149 kuna ili 2,8 posto više nego u srpnju. U odnosu na kolovoz prošle godine prosječna neto plaća nastavlja bilježiti nominalni rast (+2,8 posto), što predstavlja ubrzanje rasta u odnosu na prethodne mjesece. Tako je uz slabe inflatorne pritiske (u spomenutom mjesecu stopa inflacije mjerena indeksom potrošačkih cijena iznosila je 2 posto) neto plaća zabilježila realan godišnji rast od 0,8 posto.
Nešto povoljnija kretanja iznosa neto plaće u kolovozu vjerojatno je dijelom posljedica i dobre turističke sezone te rasta sezonskog zapošljavanja.
U kolovozu je prosječna bruto plaća po zaposlenom iznosila 7.910 kuna. Kao i neto plaća, i prosječna je bruto plaća u kolovozu ostvarila rast u odnosu na srpanj, i to od 230 kuna ili 3 posto. Nominalna godišnja stopa rasta iznosila je 2,6 posto pa je realan rast u odnosu na kolovoz prošle godine iznosio 0,6 posto.
Usporedimo li prosječne godišnje bruto plaće zemalja u regiji u posljednjih devet godina, vidimo da su u godinama gospodarskog booma u regiji prosječne plaće u promatranim zemljama (graf) rasle dinamikom koja je u velikoj mjeri ovisila o početnom stupnju razvoja. Recimo, stope rasta plaća u Sloveniji bile su znatno manje nego u Rumunjskoj. U istom razdoblju stope rasta bruto plaće u Hrvatskoj nisu značajno odskakale od slovenskih. Nakon početka krize u zemljama je nastupila stagnacija ili pad (na primjer u Poljskoj), ali u većini zemalja 2010. počinje oporavak plaća. U Hrvatskoj je pak u prvih osam mjeseci ove godine prosječna plaća pala za 1,04 posto u odnosu na prosjek 2010. godine. Isto tako primjećuje se da je Češka visinom plaća gotovo dostigla Hrvatsku, a Rumunjska je dostigla Srbiju.
U cijeloj 2011. godini očekujemo blage prosječne nominalne stope rasta pa bi realna promjena isplaćene prosječne neto plaće, uz očekivanu prosječnu stopu inflacije od 2,3 posto, mogla biti blago negativna. Uz stagnaciju plaća, slabo tržište rada (razmjerno nisku zaposlenost i visoku nezaposlenost) i prisutnu nesigurnost, potencijal za potrošnju stanovništva je ograničen.
Svijet na rubu nove recesije
Globalna ekonomija je na rubu nove i dublje recesije u zapošljavanju, koja može izazvati socijalne nemire. Upozorila je na to Međunarodna organizacija rada (ILO), koja smatra da će trebati najmanje pet godina da se zapošljavanje u razvijenim gospodarstvima vrati na razinu od prije krize. ILO je u priopćenju istaknuo da u 45 od 118 zemalja koje su bile obuhvaćene istraživanjem, raste opasnost od socijalnih nemira.
UIzvješću o svijetu rada za 2011. ILO ističe da je zaustavljeni globalni gospodarski oporavak počeodramatično utjecatina tržište rada. ILO ocjenjuje kako je potrebno oko 80 milijuna novih radnih mjesta kakobi se u iduće dvije godinerazinazaposlenosti vratila na onu od prije krize. No nedavno usporavanje rasta moglo bi prepoloviti broj novih radnih mjesta.
ILO također mjeri razinu nezadovoljstva zbog nedostatka radnih mjesta, kao i ljutnju zbog percepcije da se teret krize ne dijeli ravnomjerno. Ispitivanja je pokazalo da bi se niz zemalja mogao suočiti s nemirima, posebno unutar Europske unije i među arapskim državama.
U međuvremenu, u najnovijim projekcijama za gospodarstva G20, OECD prognozira rast u eurozoni od 1,6 posto ove godine te usporavanje na 0,3 posto sljedeće godine. U svibnju je prognozirao rast od 2 posto za ovu i iduću godinu.
OECD je također smanjio prognozu rasta za SAD na 1,7 posto u 2011. i 1,8 posto u 2012. godini, dok je prije predviđao rast od 2,6 i 3,1 posto.
19. listopada 2011.
"DOSTA POHLEPE - RADNIK JE IZNAD PROFITA!"
Hrvatska se u subotu 15. listopada pridružila velikom globalnom prosvjedu koji se održao u gotovo tisuću gradova u preko 80 zemalja svijeta. Nekoliko tisuća ljudi okupilo se na Trgu bana Jelačića u Zagrebu, a na prosvjedu je sudjelovao i veliki broj članova sindikata udruženih u Nezavisne hrvatske sindikate noseći zastave NHS-a i udruženih sindikata te transparent “Dosta pohlepe – radnik je iznad profita!”
Glavni je cilj globalnih i nenasilnih prosvjeda, pa tako i ovog u Zagrebu, bio zahtjev za jačanjem sudjelovanja građana u donošenju političkih odluka odnosno za politikom koja će staviti ljude ispred profita i raditi na dobrobit svih građana te protiv pogubnog utjecaja neoliberalnih gospodarskih politika te pogubnog djelovanja i utjecaja multinacionalnih korporacija, financijskih institucija i s njima povezanih političkih elita na živote građana u postojećem modelu kapitalizma.
Zagrebačkom prosvjedu pridružile su se sve sindikalne središnjice, pa je tako na Trgu svoju podršku ovom nenasilnom prosvjedu dao i Hrvatski sindikat pošte.
07. listopada 2011.
Prosvjedi na Wall Streetu
PROSVJEDI na Wall Streetu dosegnuli su svoju prijelomnu točku. Medijska blokada ne samo da je uspješno probijena, već su prosvjednici u centru New Yorka postali top tema. Na najvećoj prosvjednoj šetnji do sada okupilo se 20.000 ljudi, svaki dan je sve više prosvjednika kojima je dosta "korporativne pohlepe".
Štoviše, iz New Yorka su se prosvjedi proširili na čak 853 američka grada, pa je u srijedu tako npr. u Portlandu marširalo 10.000 ljudi. Nitko im više ne može prigovoriti ni da su neorganizirani i da ne znaju što zapravo žele: Keith Olbermann, jedan od najutjecajnijih medijskih glasova američke ljevice, u svom je "Countdownu" pročitao njihov proglas, izuzetno dobro artikulirani manifest sa jasnim zahtjevima za pravednije društvo.
Nakon 20 dana okupacije Wall Streeta oglasio se čak i Barack Obama. Američki predsjednik de facto je podržao prosvjednike, kazavši kako mu je jasno što ih je natjeralo da izađu na ulice. Uz prosvjednike su se svrstale i mnoge javne osobe, ali najviše znači podrška dvojice dobitnika Nobelove nagrade za ekonomiju.
Stiglitz i Krugman nude rješenje
Najprije je ovog tjedna Zuccotti park posjetio Joseph Stiglitz, koji je pred prosvjednicima održao govor, da bi se u svojoj kolumni u New York Timesu na njihovu stranu svrstao i Paul Krugman. Stiglitz i Krugman spadaju u red najutjecajnijih živućih ekonomista i glavni su zagovornici povratka svjetskog gospodarstva prema ekonomskoj doktrini Johna Maynarda Keynesa.
"Nešto se događa. Nije još točno jasno što, ali čini se da napokon gledamo ustanak pokreta koji je, za razliku od Tea Partyja, ljut na prave ljude", piše Krugman u svojoj kolumni u najutjecajnijem američkom dnevnom listu, koji se u prvim tjednima također nije proslavio praćenjem okupacije Wall Streeta.
Krugman od toga ne bježi, upravo suprotno. U svom tekstu pohvalio je prosvjednike što su izdržali blokadu i ustrajali u svojim ciljevima sve dok nisu postali prevelika priča da bi ih mediji mogli i dalje ignorirati. U međuvremenu su se prosvjednicima pridružili i sindikati, a javno su ih podržali i mnogi pripadnici Demokratske partije. Revolucija je, baš kao što je najavljivao dokumentarist Michael Moore, započela.
Tko vas više vrijeđa: Hipi prosvjednici ili "face" u odijelima?
"Što možemo reći o prosvjednicima? Kao prvo: njihova osuda Wall Streeta kao destruktivne sile, ekonomski i politički, je potpuno točna", tvrdi Krugman, te podsjeća na dobro poznatu priču američkog ekonomskog kolapsa u kojem su upravo bankari i ostale "face" s Wall Streeta odigrali glavne uloge.
Kada se uzme u obzir povijest bolesti, pita se Krugman, kako je moguće ne aplaudirati prosvjednicima što su napokon zauzeli stav? "U redu, možda su neki od njih čudno odjeveni i imaju slogane koje zvuče glupo, što je neizbježno s obzirom da je prosvjed otvoren prema svima. Ali što onda? Mene osobno puno više vrijeđa pogled na plutokrate u skupim odijelima skrojenim po mjeri", kaže Krugman.
Tko je tu zapravo neozbiljan?
Ne samo da ti ljudi u odijelima, koji u svojim džepovima gomilaju enormne svote novca dok ostatak države gladuje, nemaju monopol na mudrost, već imaju jako malo mudrosti za ponuditi, tvrdi Krugman. To se, uostalom, zadnjih nekoliko godina jasno pokazalo. "Idući put kada 'ugledni' mediji budu prosvjednike nazivali neozbiljnima, samo se sjetite koliko nas je ozbiljnih ljudi uvjeravalo da nema 'balona' na tržištu nekretnina", piše Krugman.
Kolumnist Timesa smatra da je okupacija Wall Streeta političkoj eliti ponudila šansu da napokon postupi ispravno. Pri tom, naravno, ne misli na republikance koji su se opredijelili za obranu korporativnih interesa do zadnje kapi krvi. No, Demokratska stranka je, kaže Krugman, dobila drugu šansu: "Sve što moraju napraviti je shvatiti prosvjede ozbiljno, kao što zaslužuju da budu shvaćeni. A ako okupacija Wall Streeta natjera barem neke političare da počnu raditi ono što su trebali raditi od početka, značit će da je u potpunosti uspjela".
Sva prava pridržana Hrvatski sindikat pošte, dizajn dpi