sindikat

POST INFO 832


20. siječnja 2022.

ZAŠTO NAM LJUDI ODLAZE?

Fluktuacija radnika u velikim sustavima kao što je Hrvatska pošta je nešto što je „po zakonu velikih brojeva“, više-manje, neizbježno. OK, ta neizbježnost se podrazumijeva, posebno u situaciji u kojoj ljudi, po defaultu, i po uvriježenom mišljenju u sustav HP-a ulaze s predumišljajem kako zapošljavanje u državnom poduzeću podrazumijeva stalno radno mjesto, sigurnu plaću i „prst u uho“. E, neće ići! Hrvatska pošta, pogotovo kad se radi o operativnim radnicima, nikako nije „uhljebistan“. Pače, u njoj (HP) se radi do iznemoglosti, s enormno visokim normama i ciljevima, a sve to, moramo i to naglasiti, za malu plaću. 

Nije zato začudno da nam dosta često novoprimljeni radnici odlaze istog ili u nekoliko slijedećih dana ili tjedana od ulaska u sustav, misleći pri zapošljavanju da „poštar zvoni dvaput“, da šalterski radnici u pravilu otaljavaju smjenu, da se noćne smjene u sortirnicama mogu prespavati i da ih nitko ne može toliko malo platiti koliko oni mogu malo raditi.  Brine li, ili bi možda trebala brinuti, činjenica da nam odlaze ljudi s višegodišnjim stažem u Pošti, dokazani i provjereni radnici? Pita li se itko zašto je tomu tako?  Na ovaj problem ukazujemo odavno. Nažalost, oni najodgovorniji su potpuno sigurni da mi (sindikat) izmišljamo problem i pretjerujemo te da taj problem generalno ne postoji, osim „tu i tamo“!? Treba li zabrinuti činjenica da je iz sustava, samo u listopadu i studenom prošle godine, svojom voljom Hrvatsku poštu napustilo, što zbog izvanrednog otkazivanja samih radnika ili sporazumom radnika i poslodavca, sedamdeset i sedam (77) operativnih radnika, 18 operatera u PU, 24 poštara za ekspres dostavu i 35 poštara za opću dostavu? 

Zašto nam ljudi odlaze? 

Možda se odgovor, između ostalog, krije u Gallupovom dugogodišnjem istraživanju, baziranom na 25 milijuna intervjua, na temelju kojih je zaključeno kako je „izbor rukovodećeg kadra ključan za to hoće li neka tvrtka biti ona u kojoj djelatnici ostaju ili iz nje često odlaze i da su rukovoditelji veliki razlog fluktuacije u kompaniji. Najveća odluka koja se donosi u poslovanju - veća od ostalih - jest koga imenujete na upravljačke pozicije. Kad za taj položaj izaberete pogrešnog rukovoditelja, ništa ne može popraviti tu lošu odluku. Ni plaća, ni povlastice – ništa“.  

I za kraj, što svakako nije sindikalna demagogija, što god netko o tome mislio. U jednoj se zapaženoj studiji, empatija, odnosno sposobnost slušanja i reagiranja sa suosjećanjem, popela na vrh kao najveći pokretač cjelokupnog učinka lidera. „Menadžer koji pokazuje neograničenu empatiju prirodno će njegovati snažne osobne odnose i promovirati produktivnu suradnju. Razmislit će o okolnostima svoga tima, razumjeti njihove izazove i frustracije i znati da su te emocije jednako stvarne kao i njegove. To pomaže u razvijanju perspektive i potiče ostale u timu da si međusobno pomažu“. Čini se skroz jednostavno, zar ne?

ODLUKE O DODATKU NA PLAĆU - RETROAKTIVNO NIJE ZAKONITO!

Jedan dio članova Hrvatskog sindikata pošte iskazao nam je svoje nezadovoljstvo činjenicom da je Poslodavac donio “nove” odluke o dodatku na plaću za ostvarene rezultate rada, prema kojima će ubuduće biti znatno smanjen broj radnika koji će imati pravo na isplatu dodatka na plaću.  Dodatno razočarenje kod dijela naših članova nastupilo je nakon isplate plaće za rad u mjesecu studenom 2021., jer je Poslodavac tu plaću obračunao prema uvjetima iz “novih”, a za radnike nepovoljnijih, odluka o dodacima na plaću. To konkretno znači da je Poslodavac za rad u mjesecu studenom 2021., primijenio odluke koje su stupile na snagu tek u prosincu 2021. godine. Sigurni smo da ovakva retroaktivna primjena odluka, odnosno primjena propisa unatrag, a koja pritom umanjuje već ostvarena prava radnika, nikako ne može biti zakonita.
Postupanje Poslodavca je dovelo do situacije da dijelu radnika nije isplaćen dodatak za ostvarene rezultate rada u mjesecu studenom 2021., koje su oni svojim radom, a prema u to vrijeme važećim odlukama, pošteno zaslužili.  Zašto je Poslodavac prema svojim radnicima postupio na nezakonit i nepošten način, nije nam poznato i uza sav naš trud do sada nismo uspjeli saznati.  Na vaše upite kako oštećeni radnici mogu ostvariti pravo na zaslužene dodatke, izvješćujemo vas da će Hrvatski sindikat pošte poduzeti sve one radnje i aktivnosti koje su potrebne da bismo uspješno riješili ovaj problem. Prema svemu sudeći, preostalo nam je da članovima sindikata koji se smatraju oštećenima, budemo na raspoložbi u procesu pokretanja i zastupanja u sudskim tužbama radi ostvarenja njihovih prava. Za sve podrobne informacije treba se javiti povjerenicima Hrvatskog sindikata pošte.

OPET MUKE PO CIPELAMA

Kad će nove cipele?! Opravdano je nezadovoljstvo radnika zbog činjenice da je starim cipelama istekao ionako predug (trogodišnji) rok za uporabu, a novih niti na vidiku. Cipele su odradile svoje, istrošene su i neupotrebljive pa je dobar dio naših kolega prisiljen koristiti i trošiti vlastitu obuću. Nažalost, ne događa se to prvi put, postaje već pravilo jer se slična situacija redovito ponavlja kad je u pitanju nabava propisane službene odjeće i obuće. Poslodavca smo pitali, gdje je opet(!) zapelo, zašto su radnici opet bosi i kad će ispuniti svoju Pravilnikom propisanu obvezu? U nastavku su naša pitanja i poslodavčevi odgovori.   

„Sindikat svakodnevno prima brojne pritužbe radnika (koji prema Pravilniku ostvaruju pravo na službenu obuću) da im poslodavac to pravo nije omogućio, odnosno da je odavno istekao rok u kojem su trebali zadužiti nove cipele, da su im stare istrošene i da su zbog toga prisiljeni koristiti vlastitu obuću, u što su se izravno na terenu uvjerili povjerenici HSP-a. Zbog navedenog, molimo odgovore na slijedeća pitanja: Kad je obavljena zadnja distribucija obuće? Je li istekao propisani rok za korištenje službene obuće i, ako jeste, kojeg je to datuma bilo? Je li pokrenut postupak javne nabave i, ako jeste, kojeg je to datuma bilo i u kojoj je trenutno fazi? Kad se može očekivati da radnici zaduže propisanu službenu obuću?“ Odgovor Poslodavca: „Vezano za zaprimljeni upit od 4.1.2022. koji se odnosi na ostvarenje prava radnika na službenu obuću očitujemo se kako slijedi: Zadnja distribucija službene obuće započeta je u srpnju 2018. godine nakon provedenog postupka nabave koji je okončan sklapanjem Okvirnog sporazuma s dobavljačem od 03. travnja 2018. g. Propisani rok za korištenje službene obuće iz zadnje distribucije istekao je u srpnju 2021. godine. Postupak javne nabave za novu službenu obuću pokrenut je u siječnju 2021. godine, dakle šest mjeseci prije isteka roka za korištenje obuće, no isti se oduljio zbog žalbenih i sudskih postupaka koji su uslijedili, te  ponavljana natječaja. Ponovljeni postupak javne nabave pokrenut je u lipnju 2021. godine (objava u EOJN 7./2021., otvaranje ponuda 03.08.2021., pregled i vrednovanje ponuda završeni 25.10.2021.). Na odluku o odabiru ponuditelja 9.11.2021. ponovno je uložena žalba na Državnu komisiju za kontrolu postupaka javne  nabave (DKOM) koji je  žalbu odbio dana 17.12.2021., te je s odabranim ponuditeljem sklopljen novi Okvirni sporazum. Trenutno je u tijeku ažuriranje baze podataka o količinama i brojevima niskih i visokih cipela, te dostava podataka i narudžbenice dobavljaču radi proizvodnje. Prema dokumentaciji o nabavi očekivana isporuka obuće je max 60 dana.“ 

Evo sad znamo. Nitko drugi nego komplicirana javna nabava je krivac što su radnici bosi. Nabava cipela se protegla kroz cijelu prošlu godinu pa, ako sve bude po planu, Poslodavac će u najboljem slučaju, radnike obuti početkom ožujka ove godine. Cijelih sedam mjeseci nakon što je istekao rok trajanja staroj obući. Ostaje za zapitati, nije li se, s obzirom na ranija slična iskustva u bespućima javne nabave, postupak nabave mogao započeti ranije jer očito šest mjeseci nije dovoljno?

Sva prava pridržana Hrvatski sindikat pošte, dizajn dpi