ČAČIĆU – RAZMISLI
Danas.hr – Kolika je krivica sindikata, a koliko Čačić pretjeruje u baražnoj vatri po radničkoj klasi i njenim zastupnicima, pitanje je koje smo postavili članovima kriznog stručnog tima Danas.hr-a. Podsjetimo, zadnji put je ‘ispalio’ zbog prijedloga da se država odrekne dijela trošarina na benzin. Te su protiv stranih investitora jer će morati više raditi, te je previše zaposlenih u Dalmacijavinu krivo za propast firme, te je vrijeme da nauče da se mora raditi za kruh, te su smiješni kad govore i misle o kontroli cijena benzina, te posao sindikata niti nije da misle… Ovo je samo dio “pljuvačine”Radimira Čačićaprotiv sindikata i desetkovane nam radničke klase.
Kolika je njihova stvarna krivica kad naš prvi potpredsjednik Vlade može bez ustezanja raspaliti ovako prema sindikatima i radništvu? Pitali smo to članovekriznog stručnoga tima.
Je li se Vlada ‘počačila’?
“To gotovo nije vrijedno komentara s obzirom na način kako se on obraća. To su osobni stavovi čovjeka nagnutog neoliberalizmu, koji sam u sebi ima problem s radnicima i sindikatima i želi da poslodavac i politika sve diktiraju. No, kad je govornik tako visokopozicioniran, to je općedruštveno pitanje, to nije osobni stav. Budući da je Vlada izabrana u prosincu socijaldemokratska, a Čačić je neoliberal, postavlja se pitanje – odskače li on od koncepta Vlade ili Vlada od svog proklamiranog koncepta”, upozorava sindikalacKrešimir Sever.
Ističe da Čačić nije imao priliku čuti takav jezik od sindikata, jer oni vjeruju da je uvažavanje polazište socijalnog partnerstva. Prigovara mu i da ne razumije da je prirodno da sindikati promišljaju javne politike i bore se za sudbinu ustanova i tvrtki u kojima rade, jer je to na dobrobit njihovog članstva.
Izvrtanje teza
“Pokušava se izvrnuti teza, tvrditi da smo protiv znanja i ulaganja, ali naravno da nam je do prihoda tvrtke! No, u interesu nam je i da sudjelujemo u podjeli tih prihoda. Zato i tražimo da se imenuju najbolji ljudi, a ne da politika postavlja poslušnike i podobnike, kod kojih se tek nekad pogodi i sposobnost”, navodi Sever.
Gube se živci, situacija je dramatična i postaje sve gora
“Ovakva retorika nije najprimjerenija javnom nastupu, jer čak i kad nešto mislimo, to ćemo upakirati na način da to zadovoljava neke kriterije. Evidentno je da je stanje jako teško i da izvora za intervencije od strane države nema, a Čačić očigledno pokazuje nervozu jer je svjestan da bi se neke stvari mogle i bolje napraviti, a za to nema vremena”, kaže nam ekonomistGuste Santini. No, situacija je dramatična i dijelom odgovorna za ovako loš način komunikacije, smatra on.
“Na kraju godine će dodatno padati standard”, predviđa Santini, “stoga, očito, već postoji strategija prema sindikatima”.
Sever predviđa sličan razvoj događaja
“Ljudi su strašno puno očekivali. Svi smo znali za prošlu vlast – zapustili su gospodarstvo, podastirali su se zbog Europske unije, i onda dođu ovi novi i krene se s PDV-om i benzinom… Narod koji je bio rezigniran, sad je u još dubljoj rezignaciji. Svi koji su se nadali bubnuti su po glavi, nakon toga se osjećate kao zadnji bedak. To stvara uvjete u kojima se politika i krupni kapital međusobno nađu i koriste ubijenost naroda u pojam. Politika se tad ponaša kao vlastodržac, a ne služba građana. To završava uredno na štetu radnika”, zaključuje Sever.
Ali i sindikati snose dio odgovornosti
No, Santini ističe i da sindikatima treba više samokritike, premda im zamjera potpuno druge stvari nego Čačić. Primjerice, prigovara da bi trebali ranije prijavljivati probleme u tvrtkama, onda kad ih vide, zatim izostanke s okupljanja na kojima se promišlja budućnost gospodarstva, pa sve do toga da se ne vode primjerima iz inozemstva, gdje sindikati imaju ekonomske institute za promišljanje poboljšavanja položaja radnika, kao i nedovoljan bunt protiv stečaja.
“Da sam, recimo, sindikalac u Hrvatskoj, užasno bih se suprotstavljao stečajevima. Tražio bih objektivnu analizu može li se proizvodnja zadržati. U medijima slušamo kako Bilokalnik, Kamensko i Jadrankamen imaju tržište. To znači da se te firme ne smiju zatvoriti! Onda bismo ih pitali tko će platiti dugove. A odgovor glasi: stvarno mislite da će se to naplatiti iz stečajne mase? Dajte radnicima firmu za kunu, neka rade”, kaže Santini.
Trebalo bi vikati zbog javnog prijevoza
Što se tiče Čačićevog ismijavanja sindikata zbog priče o benzinu, Santini sindikatima zamjera i to što se bore samo za zaposlene, a ne i nezaposlene. Naime, prema procjenama koje je radio još 2008. godine, kad je famozna psihološka granica bila čak četiri kune niža, došao je do sljedećeg zaključka po pitanju benzina:
“Izračunali smo da mali automobil, koji košta oko 100.000 kuna, vlasnika košta preko 3.500 kuna mjesečno. To je puno i mnogi nemaju za to. Dakle, mi smo toliko siromašna zemlja da nemamo pravo na mali auto. Ali zato možemo imati primjeren javni prijevoz, koji je poskupio, zajedno s drugim režijama. Za to se trebalo boriti”, navodi Santini.
A.B.