Europski dan akcije u srijedu 29. veljače 2012.

Zbog sve gore gospodarske i socijalne situacije i sve strožih mjera štednje, koje europski lideri nameću kao jedino rješenje za izlazak iz krize, Europska konfederacija sindikata (ETUC) poziva na decentralizirani Europski dan akcije, 29. veljače, uoči sastanka Europskog vijeća 1. i 2. ožujka. Europski sindikalni pokret namjerava poslati snažnu poruku donositeljima odluka: Dosta je bilo! Postoje alternative mjerama štednje. Potrebno je zapošljavanje i socijalnu pravdu staviti u središte prioriteta. Odgovor na krizu u Europi, o čemu danas postoji univerzalni politički kosenzus, su mjere štednje i proračunska disciplina. Rezanje plaća i socijalne zaštite, napadi na mehanizme kolektivnog pregovaranja te ultra fleksibilni ugovori o radu, ono je što neoliberalni ideolozi predlažu kao jedino rješenje! U ovom vremenu širom Europe su na snazi razni oblici pritisaka na radnička prava i daljnja bezidejna traženja izlaza iz krize preko leđa radnika, građana. Ni mi u Hrvatskoj toga nismo pošteđeni. Stoga, kao dio europskog sindikalnog pokreta, ali i zbog stanja te najava u zemlji, obilježavanju Europskog dana akcije pridružit će se i članice ETUC-a iz Hrvatske – NHS i SSSH. Zajednički će na taj dan organizirati prosvjedno okupljanje na Trgu bana Josipa Jelačića u Zagrebu i hodanje prema Trgu sv. Marka. Na prosvjedu će se javno odaslati poruke i stavovi vezani uz pritiske za fleksibilizaciju tržišta rada, socijalno stanje u zemlji i slično.
Okupljanje prosvjednika sa obilježjima matičnih sindikata i središnjica predviđeno je između 11.30 i 12.00 sati, u srijedu, 29. veljače 2012. godine na Trgu bana Josipa Jelačića, kod sata. Točno u podne prosvjedna povorka kreće Radićevom ulicom prema Kamenitim vratima i Trgu sv. Marka.

 

Prosječne neto i bruto plaće po zaposlenom u pravnim osobama za prosinac 2011. godine zabilježile su nominalan i realan pad na mjesečnoj te realni pad na godišnjoj razini. Naime, u prosincu je prosječna neto plaća iznosila 5.493 kune, što je 236 kuna manje nego u studenom te nominalno 43 kune ili 0,8% više nego u prosincu 2010. Međutim, s obzirom da je stopa inflacije u prosincu iznosila 2,1%, prosječna je neto plaća zabilježila realan pad od 1,3% godišnje.

Prosječna neto plaća za 2011. iznosila je 5.441 kunu, što je nominalno 1,8% više od nego u 2010., no s obzirom da je prosječna stopa inflacije iznosila 2,3%, prosječna neto plaća je realno pala za 0,5%. Tako su i drugu godinu za redom neto plaće zabilježile blagi realni pad. Prosječna bruto plaća je u prosincu iznosila 7.891 kunu, što je nominalno 3% manje nego u studenom te 1,1% više nego u prosincu prošle godine. Ipak, bruto plaća je zabilježila realni godišnji pad od 1 posto.

U 2012. ne očekujemo rast prosječnih plaća. Štoviše, u uvjetima očekivanog ponovnog pada gospodarstva te slabog tržišta rada, one bi mogle stagnirati, a u realnim iznosima zabilježiti i blagi pad. Izmjene poreznih razreda i osobnog odbitka, koje na snagu stupaju u ožujku, različito će se odraziti na plaće ovisno o faktoru osobnog odbitka.

Naime, prema novom obračunu za faktor 2,2 osobnog odbitka (osobni odbitak i dvoje djece) u Zagrebu (prirez 18%) novim obračunom na dobitku (do maksimalno 124,6 kuna) će biti neto plaće od 3.970 do 11.500 kuna, odnosno nešto preko 50% zaposlenih (uz navedene pretpostavke plaće do 3.970 kuna se ne oporezuju ni prema starom ni prema novom obračunu). Za neto plaće u Zagrebu s faktorom osobnog odbitka 1, gubitak po novom obračunu trebale bi bilježiti plaće već od 4.400 kuna, dok se granica plaća koje su zahvaćene i najvišom stopom od 40% spustila s gotovo 10.000 kuna na malo ispod 9.000 kuna.

 

NEPODNOŠLJIVA LAKOĆA PROMJENA

Autor: Gabrijela Galić

Koliko dugo će istekli kolektivni ugovor vrijediti, ovisi o dogovoru što će ga postići socijalni partneri. To pitanje regulirat će se kroz Zakon o reprezentativnosti poslodavaca i sindikata

(Novilist.hr) ZAGREB Izmjene Zakona o radu (ZOR) u dijelu koji se tiče produžene primjene kolektivnih ugovora, Vlada namjerava provesti bez pregovora o izmjenama tog istog zakona! Naime, Ministarstvo rada i mirovinskog sustava to je pitanje sindikatima i poslodavcima serviralo u radnom tekstu Zakona o reprezentativnosti poslodavaca i sindikata.

O reprezentativnosti kako sindikata, tako i poslodavaca – pitanju koje se već godinama pokušava raspetljati – pregovori su počeli ovaj tjedan. Vlada je, čini se, odlučna to pitanje presjeći pa je velika vjerojatnost da će u proceduru poslati svoj zakonski prijedlog, ne bude li dogovora sa socijalnim partnerima.

Kostur rješenja

No, posve neuobičajeno, u zakonu o reprezentativnosti našao se i »komadić« Zakona o radu. Resorno ministarstvo poslodavcima i sindikatima ponudilo je kostur rješenja za produženu primjenu kolektivnih ugovora. Koliko dugo će istekli kolektivni ugovor vrijediti, ovisi o dogovoru što će ga postići Vlada, sindikati i poslodavci. Sadašnjim zakonskim rješenjem, naime, moguće je odredbe kolektivnog ugovora koji je istekao primjenjivati do unedogled, osim ako u ugovoru nije drugačije naznačeno. Višegodišnja primjena isteklih kolektivnih ugovora, međutim, u praksi je mahom bila moguća u javnim službama, ali ne i u privatnom sektoru.

Bivša vlada pokušala je izmijeniti tu zakonsku odredbu kako bi uštedama na radnicima poboljšala stanje u državnoj kasi, no sindikati su prikupljajući potpise za referendum protiv izmjene ZOR-a, vladu u konačnici spriječili u naumu. Naknadno je, pak, sa sindikatima dogovoreno da će se ograničiti mogućnost produžene primjene pravnih pravila na najduže godinu dana od isteka kolektivnog ugovora. No, to nije ugrađeno u ZOR već je ostavljeno sadašnjoj vladi da taj posao odradi.

Neuobičajeni način

Vlada je, pak, čini se našla elegantan način da izmijeni spornu odredbu radnog zakonodavstva, a pritom ne otvori širu raspravu o »radničkoj bibliji«. Rješenje, u kojem se kroz zakon o reprezentativnosti reguliraju odredbe ZOR-a, sigurno se neće svidjeti ni sindikatima, a pogotovo ne poslodavcima. Nije uobičajeno, naime, da se na takav način kroz jedno zakonsko rješenje zadire u drugo. Međutim, Vlada očito želi ispuniti svoje najave da izmjena ZOR-a, osim u pitanju produžene primjene kolektivnih ugovora, neće biti. A to je najlakše obaviti na način kako je resorno ministarstvo predložilo.

Ako bi se počelo razgovarati o izmjenama ZOR-a, na pladnju bi bio kompletan njegov sadržaj, a ne samo članak 262. jer je naprosto nemoguće ostala zakonska rješenja »zaštititi«. Poslodavci, odavno je poznato, žele dodatne izmjene radnog zakonodavstva, odnosno njegovu daljnju fleksibilizaciju. Tako traže ukidanje mogućnosti bolovanja na otkaznom roku (što se doista često u praksi zloupotrebljava), pravo na isplatu otpremnine imao bi radnik koji kod istog poslodavca provede pet umjesto sadašnje dvije godine, traže i izmjene u otkaznim rokovima i otpremninama, a polusatnu pauzu isključili bi iz radnog vremena. Sindikate, pak, muči zapošljavanje na određeno vrijeme koje bi ograničili na jednu do maksimalno dvije godine, uz uvjet da se radnici na određeno zapošljavaju samo u iznimnim, zakonom propisanim situacijama.