Nakon istupa predstavnika Hrvatske udruge poslodavaca u emisiji Dnevnik 2 HTV-a 30. lipnja 2011., u kojem najavljuju svoje protivljenje predstojećim izmjenama Kaznenog zakona sukladno dogovoru Vlade i predstavnika sindikalnih središnjica, Nezavisni hrvatski sindikati uputili su javnosti otvoreno pismo u kojem navode razloge za uvođenjem neisplate plaća kaznenim djelom. Udruga ističe kako će poslodavci biti obeshrabreni za novo zapošljavanje, kao i novi ulagači, jer takvog primjera nema nigdje u Europi. U NHS-u ističu kako Hrvatskoj i ne trebaju poslodavci i ulagači koji svojim radnicima ne isplaćuju plaće, jer takvih ima već sasvim dovoljno. Radnicima je u konačnici posve svejedno da li ih netko opljačka na cesti ili im poslodavac uskrati plaću za odrađeni rad. Oni i njihove obitelji nemaju od čega živjeti! Konačno, Ustavom RH radniku je zagarantirana plaća od koje on i njegova obitelj mogu slobodno i dostojno živjeti.
Proizvoljno tumačenje Kolektivnog ugovora
Članak 30. KU-a za radnike HP d.d. kaže : „Dobrovoljni davatelj krvi za svako davanje krvi ostvaruje pravo na 2 (dva) slobodna dana.“.
I što tu nije jasno!? Pojedinci kažu da su pregovarački timovi u ugovaranju KU-a „bezveze“ ugovorili isto, pa davateljima krvi odobravaju korištenje 16 sati!? A što nije jasno u navedenom članku? Eto, možda su pregovarači trebali ta dva dana izraziti preračunato u osnovnu jedinicu za vrijeme – sekundu!! No, budući da je pojedinim našim visoko obrazovanim kadrovima teško preračunavati, uzeli su si za pravo sebi olakšati, a radnike oštetiti.
Koliko nas ima, koliko nas ima…?
Ma ne, ne poštara, operatera, vozača, spremačica, zanatlija… Kol´ko je radnika postavljenih po nečijem nahođenju ili postavljenih da bi si poneki „šerif“ olakšao svakodnevne muke?! Čime je propisano tko ima pravo na svoju tajnicu ili administrativnog radnika koji umjesto vrlog šefa obavljaju njegove poslove, dok ovaj svesrdno „šefuje“.
I sada neka se opet ljute oni koje se prepoznaju (dobro im stoji), neka nas mrze, ali u najavi novog ustroja isticana je odgovornost za povjereni posao. Sada nam je jasno kako netko, tko sam za sebe napiše da ne radi ništa, obavlja svoje poslove. Delegira ih drugima, što je ako se dobro sjećamo ZABRANJENO!!
Pa sad, uputite takve kolege na „pravilan način rada“!!
Klima uređaji, „ista meta – isto odstojanje“
Prošle godine pisali smo u ovom glasilu, sigurni smo i u ovo vrijeme, o problemu s klima uređajima na području Sisačko moslavačke županije, ali se ništa nije promijenilo. Čak što više, premještanjem poštanskog, ili bolje rečeno „mrežnog ureda“ 44105 Sisak u novi prostor (Kauffland) koji je klimatiziran, te privremenim zatvaranjem ureda 44106 Sisak, skinuta su dva klima uređaja i nekim prioritetima premješteni su u Zagreb. Moramo podsjetiti kako smo lani pisali o uredima 44440 Dvor i 44430 Hrvatska Kostajnica koji nemaju klima uređaje. Ured 44250 Petrinja ima pretpotopni klima uređaj, ali je prije par dana, čini se, rekao zadnje zbogom. S druge strane neki manji uredi sa svega 30 m² imaju ugrađena i po dva klima uređaja. I o tome smo lani pisali, ali nitko to ne čita (ili ih „boli uho“). Sve ovo je izneseno na sjednici GRV-a u ožujku, kada je bilo krajnje vrijeme za akciju nabave nedostajućih klima uređaja za „predstojeće klimatske promjene“. Tada je izrečeno kako je sve poduzeto, ali sada se pokazalo kako se sustav nabave klima uređaja „klima“. Poslodavac će se opet izgovarati na javnu nabavu. Gospodo, pokušajte onda posao za prekosutra odraditi prekjučer. Tada bi možda sve bilo OK.
Svemu ovom dodajmo ured 44330 Novska, koji već par mjeseci nema klima uređaja zbog uređenja fasade zgrade. Vanjska jedinica je skinuta, a fasada se „tako brzo uređuje“ da se kraj radova može očekivati na proljeće ili u ljeto iduće godine.
Ciljevi, ciljevi…
Za napomenuti je kako sam nedavno čekao u redu u poštanskom uredu Petrinja, jer kao sindikalac ne koristim poznanstva i uvijek i svugdje čekam u redu, te sam primijetio kako je kolegica „nagovorila“ korisnika da otvori DC karticu. Čovjek bi pristao, ali zbog vrućine nije želio čekati da se posao privede kraju. Izletio je iz ureda uz „labavo obećanje“ da će to obaviti nekom drugom prilikom. Baj, baj,baj… Pa ti sada ostvari svoje ciljeve kada se kuhaš u vlastitom znoju i nečijom SOS-u. Pitam se koliko takvih ciljčića propadne zbog vrućine u poštanskom uredu?
U ove sparne i vruće dane kada korisnici uđu, u roku odmah i izađu. Potraže mjesta gdje mogu plaćati račune u ugodnoj i „lagodnoj atmosferi“.
Termo peći
Hrvatska pošta nije jedina koja je za rješavanje problema grijanja prostorija koristila i koristi će termo-akumulacijske peći. Koriste ih i druge institucije i privatni korisnici. Međutim, uvijek taj međutim, te peći kao i sve ostale imaju svoj vijek trajanja. O tome u HP-u nitko izgleda ne vodi računa. Peći se svake godine rastavljaju, pa popravljaju, mijenjaju se grijači i ventilatori, a svakim rastavljanjem se staklena vuna rastresa. Nakon višegodišnjeg rastavljanja, ta vuna se toliko rastrese, da i bez ikakvog vanjskog utjecaja ispada iz peći. A onda kada započne grijanje, ventilatori izbacuju staklenu vunu na sve strane… Čini nam se da to nije nimalo zdravo! Krajnje je vrijeme da se krene sa zamjenom i kupnjom novih peći!!
Prodaja starih mopeda
Nedavno je HP Hrvatska pošta d.d. prodala veću količinu mopeda koje su za rashod. Mopede je otkupila tvrtka TRCZ koja ih prodaje isključivo na javnoj licitaciji u grupama po 15 komada. Obzirom da je do sada rasprodana većina mopeda možemo pretpostaviti da za njih vlada interes na tržištu.
Svojedobno je Hrvatska pošta ugovarala korištenje i održavanje mopeda sa svojim radnicima, poštarima, uz određenu naknadu. Radnici su temeljem ugovora imali pravo na određene radove u servisu, a sve ostalo su popravljali o svom trošku. Na taj način su troškovi korištenja i održavanja bili fiksni i unaprijed poznati. Radnici su bili pažljiviji sa svojom imovinom jer se uz pažljivo korištenje moglo nešto i „zaraditi“, a nakon istjeka ugovora imali su pravo prvokupa mopeda prema procijenjenoj vrijednosti. Mnogi od poštara takve su mopede koristili još dugo godina.
Nakon što je ovaj model korištenja mopeda napušten, a pokušaji njegovog ponovnog uvođenja nisu nikada zaživjeli iz raznoraznih razloga na koje se poslodavac pozivao, zapravo nikada nismo saznali da li je ovaj model bio isplativ u odnosu na druge modele koji su se tijekom vremena izmjenjivali u HP-u. Sigurni smo da je poštar kojem obavljen posao ovisi o njegovom odnosu prema mopedu, kao sredstvu rada, daleko pažljiviji u njegovu korištenju. Konačno, kada mu je „knjigovodstvena vrijednost na nuli“, takav moped je u puno boljem stanju nego oni prodani nedavno na licitaciji, jer da nije tako poštari ga sigurno ne bi sami željeli kupiti.