TRAŽE INFORMACIJE O VJERI, NAVIKAMA, DJECI, PARTNERIMA…
Građani imaju pravo odbiti odgovoriti na pitanja koja krše njihovo pravo na privatnost ili dostojanstvo
(GLAS SLAVONIJE) – Nacija smo koja, ne razmišljajući o posljedicama, olako dijeli osobne podatke. Na i najbanalnijim formularima, u nagradnim igrama, na društvenim mrežama… Kada je mladi Vinkovčanin, upitan zašto je u “generalije” na svom profilu na Facebooku popunio baš sve, čak i rubriku “ljubavni status”, odgovorio je: “Mislio sam da se to mora.” A kako se prema osobnim podacima svojih radnika odnose poslodavci, zlorabe li svoju poziciju pri njihovu prikupljanju? Jer mnogi pri zapošljavanju inzistiraju na brojnim osobnim podacima radnika, ali i onima iz privatnog i obiteljskog života.
– Poslala sam molbu na jedan oglas, nakon čega mi je ta firma poslala upitnik s tri pitanja, među kojima i ono – bavim li se redovno nekim sportom, pušim li i jesam li član nekog odbora, što uopće nije bitno za posao – kaže nezaposlena Đakovčanka Snježana Markulić.
Olako ih ispisujemo
Ispunjeni upitnik je vratila, a odgovor nije dobila. Slaže se da naši građani olako daju osobne podatke. “Olako ih ispisujemo i na karticama za bodove u trgovinama, da bi oni znali naše potrošačke navike”, dodaje Snježana.
Agencija za zaštitu osobnih podataka (AZOP) kontinuirano upozorava na osjetljivost teme, a, na upit o pravima poslodavca kada je o osobnim podacima radnika riječ, navodi kako postoje obavezni podaci, kao i oni koje nije nužno prikupljati za potrebe poslodavca.
– Nije dopušteno da poslodavac od podnositelja molbe za posao zahtijeva previše podataka ili one koji su irelevantni za odluku o zapošljavanju, kao ni podatke koji su preinvazivni, tj. previše otkrivaju, kada je moguće dobiti potrebne informacije s manje upletanja u privatnost osoba koje traže posao. Ispitanik ima pravo odbiti odgovor na pitanja koja ga izlažu neugodnosti ili krše njegovo pravo na privatnost ili osobno dostojanstvo – pitanja o vjerskim i političkim uvjerenjima, bračnom statusu, seksualnoj orijentaciji, majčinstvu, planiranju obitelji – navodi ravnatelj AZOP-a Anto Rajkovača.
Osobni podaci koje poslodavac smije zatražiti, a jer su u svrhu zasnivanja radnog odnosa, ispunjavanja uvjeta iz natječaja i govore o stručnosti radnika, jesu ime i prezime, dokaz o stručnoj spremi, podaci o radnom stažu, nekažnjavanju…
Đakovački obrtnik Ante Perić, čija soboslikarska i autolakirerska radionica ima desetak radnika, kaže kako ga osobni podaci zaposlenih zanimaju samo u sferi rada, radnog odnosa, uredne prijave, isplate plaće i sličnog.
Sve preko OIB-a
– Na kraju, sve se vidi preko OIB-a. Uostalom, bitno je jedino – ili jesi dobar radnik, ili nisi i to neće promijeniti znam li koliko taj radnik ima djece – kaže Perić.
A kako Zakon o zaštiti osobnih podataka regulira poslodavčev pristup radnikovu službenom e-mailu, ima li pravo preslušavati njegove razgovore samo zato što mu je omogućio službeni telefon?
– Netko će reći: Ja radniku plaćam telefon, imam pravo i preslušati razgovore, no za mene je to više pitanje bontona, morala – kaže Markulić.
– Za uvođenje takvog nadzora, potrebna je zakonita i opravdana svrha te je takav nadzor nužno propisati i objasniti internim aktom, npr. Pravilnikom o informacijskoj sigurnosti. Nadzor e-pošte bez posebnog obrazloženja i povoda povreda je privatnosti zaposlenika. Nadzor e-komunikacija bez znanja zaposlenika u suprotnosti je sa Zakonom o zaštiti osobnih podataka. Takva obrada podataka ne bi bila zakonita te u slučaju uvođenja takvog nadzora zaposlenici, kao i vanjski adresati, o tome moraju biti obaviješteni. Nadzor e-pošte zaposlenika trebao bi biti ograničen samo na promet podataka zaposlenika i vrijeme komunikacije, a ne sadržaj. Ako je pristup sadržaju apsolutno nužan, treba voditi računa o privatnosti zaposlenika i adresata – navodi Rajkovača. AZOP-ov je stav da samo iznimne okolnosti – sigurnosni incident, povreda radne dužnosti, odavanje poslovnih informacija, sumnja na mobbing…, mogu opravdati uvođenje nadzora sadržaja e-komunikacije zaposlenika, ako ugroza prevladava nad potrebom zaštite privatnosti.
Videonadzor
I videonadzor radnika je osobni podatak, a za prikupljanje i obradu i tih osobnih podataka mora postojati zakonita svrha i valjan pravni temelj, pa u AZOP-u upućuju na čl. 43. st. 1. Zakona o zaštiti na radu, gdje je regulirano da se poslodavac smije koristiti nadzornim uređajima kao sredstvom zaštite na radu pod uvjetima propisanim istim zakonom. Kontrola ulaska/izlaska iz radnog prostora, zaštita od krađa, provala, razbojstva nad radnicima – sve su to situacije u kojima je dopuštena upotreba nadzornih uređaja, no oni su zabranjeni, primjerice, u WC-ima. Obveza poslodavca je da videonadzor vidljivo označi te da pravilnikom o radu uredi sva pitanja oko prikupljanja, korištenja, čuvanja i zaštite osobnih podataka svojih radnika prikupljenih i na taj način. Radnik treba biti informiran o obradi svojih podataka na taj način.
U Perićevoj radionici razmišljali su o videonadzoru, no odustali su.
– Imamo povjerenja u svoje radnike. Svi su oni tu bar 20 godina, izučili su tu zanat i kamere bi samo unijele lošu atmosferu – kaže Perić.
Dio poslodavaca u službeni vozni park postavlja GPS uređaje i kontrolira kretanje radnika na terenu, utrošak goriva, radnog vremena. Ravnatelj AZOP-a Rajkovača kaže kako poslodavac ima pravo instalirati sustave za nadzor i kontrolu službenih automobila bez radnikova odobrenja jedino onda kada je to nužno zbog profesionalne naravi posla ili mjera opreza. Najrašireniji sustavi za provjeru i kontrolu službenih vozila su tahograf i GPS sustavi.
– Poslodavac je dužan obavijestiti vas o njihovu postojanju i uvjetima korištenja. Slučajevi nužde njihova postavljanja uključuju tvrtke koje prevoze robu i putnike, obavljaju poštanske usluge i sl. Ne postoji zapreka za postavljanje sličnih sustava u drugim vozilima, npr. za praćenje kretanja automobila u slučajevima krađe. Upotreba podataka dobivenih preko GPS-a u službenom autu mora se definirati internim pravilima poslodavca, posebice ako je zaposleniku dopušteno da se koristi takvim autom u privatne svrhe – napominju u AZOP-u.
Suzana ŽUPAN
Kazne do 40.000 kuna
Kazne u slučaju nepoštovanja Zakona o zaštitu osobnih podataka izriče nadležni prekršajni sud. Predviđene novčane kazne iznose od 20.000 do 40.000 kuna za pravne osobe (voditelje zbirki podataka) te od 5000 do 10.000 kuna za odgovorne osobe u pravnoj osobi.
Podaci o zdravlju su osjetljivi podaci
Podaci o zdravlju pripadaju u posebnu kategoriju tzv. osjetljivih podataka. “Njihova obrada iznimno je dopuštena u slučajevima propisanima Zakonom o zaštiti osobnih podataka, tj. sukladno s odredbama drugih (posebnih) propisa, a takva obrada mora biti posebno označena i zaštićena. Ti se podaci mogu prikupljati i obrađivati pod određenim uvjetima – dali ste privolu za obradu podataka; obrada je određena zakonom, odnosno u svrhu ispunjavanja zakonskih obveza voditelja zbirke osobnih podataka; u svrhu zaštite vašeg života ili tjelesnog integriteta; predmet obrade su podatci koje ste sami objavili; obrada je potrebna radi uspostave, ostvarenja ili zaštite potraživanja propisanih zakonom. Obrada je potrebna u svrhe preventivne medicine, medicinske dijagnoze, zdravstvene skrbi ili upravljanja zdravstvenim službama pod uvjetom da takve podatke obrađuje zdravstveni djelatnik na temelju propisa i pravila”, navodi čelnik AZOP-a Anto Rajkovača.
Na poligraf isključivo uz pristanak radnika
– S tehnološkim razvojem poslodavci su skloni koristiti se različitim tehnologijama kako bi ispitali učinkovitost rada svojih zaposlenika. No treba naglasiti kako te tehnologije znače ozbiljan napad na privatnost. Njihova primjena nije samo pravno nego i etičko pitanje, upozoravaju u AZOP-u. Na upit smije li poslodavac radnika podvrgnuti različitim testiranjima, uključujući i detektor laži, s ciljem utvrđivanja njegove savjesnosti u obavljanju poslovnih obaveza, u Agenciji odgovaraju da se, ako nije drukčije propisano zakonom, testovi za mjerenje učinkovitosti u obavljanju posla mogu provoditi isključivo uz radnikovu privolu. No zbog naravi radnog odnosa poslodavca i zaposlenika izuzetno je teško dokazati da je pristanak bio dobrovoljan i bez elemenata prisile. Podvrgavanje zaposlenika detektoru laži smatra se ekstremnom metodom nadzora, osim ako drukčije nije propisano zakonom – kaže ravnatelj Rajkovača i poručuje da se rezultati takvih testova ne mogu koristiti kao premisa ili motiv za izricanje kazni ili jednostrani raskid ugovora o radu. Rezultati dobiveni takvim testovima nisu pravna osnova za pokretanje stegovne odgovornosti ili za prestanak ugovora o radu.