sindikat

VIJESTI


12. veljače 2018.

Jedni u kupe, drugi u špade: pojma nemamo koliko je zaposlenih u državi

METODE IZRAČUNA
Piše: Frenki Laušić

Broj zaposlenih u 2017. rastao je po dvije metode izračuna – po Anketi o radnoj snazi koju koristi EU (za prva tri kvartala), te po broju osiguranika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje.

(SLOBODNA DALMACIJA) - No, taj broj je pao prema podacima Državnog zavoda za statistiku, koji koristi informativni sustav Porezne uprave, odnosno obrazac JOPPD-a. Anketa o radnoj snazi koju provodi također DZS pokazala je kako je u trećem tromjesečju prošle godine bilo zaposleno 1,68 milijuna zaposlenih, što je 54 tisuće osoba više nego u istom razdoblju godinu prije. Potrebno je kazati kako definicija zaposlenosti po ovoj metodi govori da je netko bio zaposlen ako je radio dva sata tjedno, što znači da Anketa obuhvaća i dobar dio sive ekonomije, odnosno radnika koji rade bez ugovora i "na crno", u povremenim, prekarnim zanimanjima.

Podaci HZMO-a su na kraju prosinca 2017. pokazali brojku 1.473.039, što je 35 tisuća više nego 31. prosinca 2016., a ti se podaci odnose na broj osiguranih osoba putem HZMO-a.

Konačno, prema podacima DZS-a za 31. prosinca 2017., ukupan broj zaposlenih je iznosio 1.345.382 radnika, što je za 15 tisuća manje nego na isti dan 2016., a te se informacije većinom odnose na radnike koji su imali neku vrstu ugovora o radu i bili isplaćivani preko računa i na to plaćali poreze.

No, moramo kazati kako DZS naknadno korigira broj zaposlenih, i to većinom "naviše", pa je moguće da će broj zaposlenih stagnirati ili čak biti nešto viši u odnosu na 2016., iako je, naravno, moguće da i ta "osvježena računica" pokaže pad broja zaposlenih. I dok je sasvim jasna razlika između podataka iz Ankete o radnoj snazi i informacija DZS-a, još uvijek je donekle zbunjujući takav jaz između DZS-a i HZMO-a. Naime, DZS pod zaposlene u pravnim osobama brojisveosobe koje su zasnovale radni odnos s poslodavcem temeljen na ugovoru o radu, a HZMO, s druge strane, evidentira "radnike kod pravnih osoba", pod koje, uz zaposlene na ugovor o radu, ulaze i sve druge kategorije koje su obveznici plaćanja doprinosa za mirovinsko osiguranje, primjerice osobe na stručnom osposobljavanju, samostalni uplatitelji doprinosa i zapošljavanja izvan RH.

Ipak, razlika od 132 tisuće zaposlenih (HZMO i DZS) je prevelika, pogotovo ako se zna da je do prije dvije godine ta razlika redovno iznosila između 20 i 30 tisuća ljudi. Jedan od razloga mogao bi biti taj što građani koji su otišli raditi u inozemstvo nastavljaju plaćati mirovinsko osiguranje u Hrvatskoj, kao što to radi i dio građana koji su ostali u RH. Uglavnom, zaključak koji je moguće izvesti jest da od 2009. pada, a u 2017. je možda došlo do zaustavljanja pada (ovisi što će pokazati naknadno korigirani podaci DZS-a) broj zaposlenih koji imaju ugovor o radu, a od 2014. je počeo kontinuirano rasti broj osiguranika i broj radnika koji rade na crno.

Analitičari RBA-e su, pritom, računali kretanje zaposlenosti u 2017. prema prosječnom broju zaposlenih u toj godini, pa je tako prosječan broj zaposlenih pri DZS-u na razini cijele 2017. iznosio 1,366 milijuna i bio je za 24 tisuće niži u odnosu na prosjek 2016., dok je HZMO u 2017. imao prosječno 1,488 milijuna osiguranika, što je porast od 27 tisuća u odnosu na prosjek 2016.

Prosječan broj zaposlenih kod DZS-a se tako (unatoč promjeni metodologije od siječnja 2015. koja je povećala broj zaposlenih, a otkad se koriste JOPPD obrasci Porezne uprave) nalazi na iznimno niskim povijesnim razinama, dok je prosječan broj zaposlenih kod HZMO-a na najvišoj razini u posljednjih sedam godina. Iako statistika o broju nezaposlenih i stopi zaposlenosti ukazuje na kontinuirano poboljšanje u ovim kategorijama, slabosti tržišta rada, ističu analitičari RBA-e, ogledaju se u smanjenju broja zaposlenih osoba te nižem broju aktivnog stanovništva.

Naime, prema DZS-u, aktivnog stanovništva je krajem prosinca 2017. bilo za 64 tisuće manje u odnosu na 2016., a zaposlenih je bilo manje za 15 tisuća. Ta "nepodudarnost" dijelom se može pripisati umirovljenju ili nekim drugi administrativnim razlozima, ali dobar dio te razlike je onaj dio ljudi koji je otišao iz Hrvatske.

KOLUMNA Gospodarski oporavak ne uklanja nezadovoljstvo ljudi

IZA POZORNICE BRANKA PODGORNIKA
Autor: Branko Podgornik

(Novilist.hr) - Iako je nezaposlenost posvuda niža, a broj zaposlenih navodno sve viši, svaki peti ili šesti »zaposlenik« u EU-u radi povremeno i nepuno radno vrijeme. Samo u Njemačkoj, već sedam milijuna radnika pripada toj skupini. Njihova prosječna primanja iznose oko 480 eura, čime ne mogu podmiriti ni mjesečne režije. A ubrajaju se u zaposlene. Kao da je time riješeno pitanje njihove egzistencije. Mnogi su političari očekivali da će gospodarski oporavak zaustaviti rast tzv. populizma. Bila su to pogrešna očekivanja. Podaci pokazuju da je potpora birača populističkim i ekstremističkim strankama na Zapadu od 2010. do 2017. skočila sa 7 na 35 posto. Taj se trend nastavio unatoč tome što članice Europske unije, pa i Hrvatska, već tri godine ekonomski napreduju. U posljednjem tromjesečju prošle godine gospodarstvo u EU-u poraslo je 2,6 posto, najviše u deset godina. Smanjuju se proračunski deficiti, javni dugovi i nezaposlenost. Ali ljudi su nezadovoljniji, društva podijeljena, a članice Unije sve se više razilaze.

Valja stalno ponavljati: problem je u tome što većina ljudi gospodarski napredak ne osjeća. Naprotiv, osjećaju se nesigurnijima i zanemarenima. Evo jednog primjera. Iako je nezaposlenost posvuda niža, a broj zaposlenih navodno sve viši, svaki peti ili šesti »zaposlenik« u EU-u radi povremeno i nepuno radno vrijeme. Samo u Njemačkoj, već sedam milijuna radnika pripada toj skupini. Njihova prosječna primanja iznose oko 480 eura, čime ne mogu podmiriti ni mjesečne režije. A ubrajaju se u zaposlene. Kao da je time riješeno pitanje njihove egzistencije.

Političari zaboravljaju da je njihova politika stezanja remena građanima, uz reforme tržišta rada, većinu ljudi učinila siromašnijom i nesigurnijom nego prije. Rezultat tih reformi su rastuće imovinske nejednakosti te rastakanje društvene kohezije. O tome je slikovito progovorila i predsjednica njemačke Ljevice, Sahra Wagenknecht, kad se naljutila na šefa njemačkog SPD-a Schultza, kancelarku Merkel i francuskog predsjednika Macrona – podsjećajući da oni Europu žele pretvoriti u »sjedinjenje države«, dok istodobno »razjedinjuju« građane. Prema njezinim riječima, novac se gomila na računima manjine, dok se državne službe i životni standard građana urušavaju. »Prošle su godine čak 323 milijarde eura podijeljene dioničarima u europskim zemljama, a istodobno je siromaštvo u EU-u na najvišoj zabilježenoj razini. Mnogi mladi ljudi suočavaju se sa životom koji im ne nudi nikakve šanse, obrazovni sustav više ne funkcionira, javne institucije propadaju, bolnice nemaju dovoljno opreme, a na države se vrši pritisak da izvode privatizacije i kresanje socijalnih izdataka«, rekla je Wagenknecht. Tvrdi da je sve to rezultat politike Schulza, Merkel i Macrona, politike koja »izaziva nacionalizam« i »rastakanje Europe«.

Čini se da je šefica Ljevice opisala stanje ne samo u Njemačkoj, nego i Hrvatskoj. Nema sumnje da tradicionalni socijaldemokrati i narodnjaci – koji su zaokupljeni pitanjem kako napraviti usluge poslovnom sektoru – Saru Wagenknecht smatraju populisticom. Oni ne vide da ništa više nije isto kao prije krize iz 2008., unatoč ponovnom zamahu ekonomije. Ne žele vidjeti da gospodarstvo i sustav, koje su sami desetljećima stvarali, više ne funkcioniraju u korist većine građana i da je potreban remont. Stoga golem rast populizma nikoga ne treba iznenađivati.

Sigurnija voda za piće za sve Europljane

Europska komisija - Priopćenje za tisak
Bruxelles, 1. veljače 2018.

Revidiranim europskim zakonodavstvom koje je danas predložila Europska komisija poboljšat će se kvaliteta vode za piće i pristup toj vodi te će se bolje informirati građane. Pravo pristupa kvalitetnim osnovnim uslugama, uključujući vodu, jedno je od načela europskog stupa socijalnih prava, koji su jednoglasno prihvatili šefovi država ili vlada na sastanku na vrhu u Göteborgu. Današnjim se zakonodavnim prijedlogom nastoji zajamčiti to pravo i tako odgovoriti na prvu uspješnu europsku građansku inicijativu, „Right2Water”, kojom je prikupljeno 1,6 milijuna potpisa podrške poboljšanju pristupa sigurnoj vodi za piće za sve Europljane. Usto, tim se prijedlogom nastoji osnažiti potrošače osiguravajući da im dobavljači vode daju jasnije informacije o potrošnji vode, strukturi troškova te cijeni po litri kako bi mogli uspoređivati s cijenom flaširane vode. Time će se doprinijeti ostvarenju ciljeva zaštite okoliša, koji uključuju smanjenje uporabe plastike i ograničavanje ugljičnog otiska EU-a, te ostvarenju ciljeva održivog razvoja.

Prvi potpredsjednik Frans Timmermans izjavio je:„Građani su se jasno i glasno izrazili putem europske građanske inicijative pozivajući na poduzimanje mjera za zajamčen pristup sigurnoj vodi za piće. Poslušali smo ih i poštovali njihovu odluku te proveli detaljnu analizu postojećeg zakonodavstva. Danas stoga predlažemo modernizaciju prava EU-a poboljšanjem kvalitete vode za piće te povećanjem pristupa građana gdje je to najvažnije. Zajedno možemo i moramo zaštititi zdravlje i sigurnost naših građana.”

Potpredsjednik Jyrki Katainen, nadležan za zapošljavanje, rast, ulaganja i konkurentnost, rekao je: „Ovim se prijedlogom olakšava prijelaz na kružno gospodarstvo pomažući državama članicama da upravljaju vodom za piće na resursno učinkovit način. Time se podrazumijeva smanjenje potrošnje energije i nepotrebnog gubitka vode. Zahvaljujući povećanoj transparentnosti time će se osnažiti i potrošači te će ih se potaknuti na održivije odluke, primjerice na uporabu vode iz slavine.”

Većina ljudi koji žive u EU-u ima vrlo dobar pristup kvalitetnoj vodi za piće. Za to je zaslužno zakonodavstvo EU-a koje štiti Europljane osiguravanjem pristupa kvalitetnoj vodi za piće. Komisija želi osigurati da se ta kvaliteta dugoročno očuva. Pravila čije ažuriranje Komisija danas predlažepoboljšat će kvalitetu i sigurnost vodedodavanjem novih tvari i tvari u nastajanju popisu kriterija za određivanje sigurnosti vode (poput legionele i klorata). Ti se dodaci temelje na najnovijim znanstvenim saznanjima i preporukama Svjetske zdravstvene organizacije.

Novim će se pravilima od država članica zahtijevati da poboljšaju pristup za sve ljude, posebice za ranjive i marginalizirane skupine, koje trenutačno imaju otežan pristup vodi za piće. To u praksi znači uspostavu opreme za pristup vodi za piće u javnim prostorima, pokretanje kampanja za informiranje građana o kvaliteti njihove vode te poticanje uprava i javnih zgrada da osiguraju pristup vodi za piće.

Druga važna promjena u zakonodavstvu omogućit će lagan, jednostavan te internetski pristup informacijama o kvaliteti vode za piće i opskrbi njome u životnom prostoru, čime će se potaknuti povjerenje u vodu iz slavine. Novim bi se mjerama prema procjenama smanjili mogući zdravstveni rizici povezani s vodom za piće s 4% na manje od 1%.

Manja potrošnja flaširane vode može osim toga pomoći kućanstvima u Europi uštedjeti više od 600 milijuna EUR godišnje. Zahvaljujući većem povjerenju u vodu iz slavine građani mogu pridonijeti i smanjenju plastičnog otpada koji dolazi od flaširane vode, uključujući morski otpad. Plastične boce jedan su od najčešćih plastičnih predmeta za jednokratnu uporabu koji se mogu naći na europskim plažama. Ažuriranjem Direktive o vodi za piće Komisija poduzima važan zakonodavni korak prema provedbi strategije EU-a za plastiku, koja je predstavljena 16. siječnja 2018.

Boljim upravljanjem država članica vodom za piće izbjegnut će se nepotrebni gubitci vode i doprinijet će se smanjenju otiska CO2. Prijedlogom će se stoga dati znatan doprinos dostizanju ciljeva održivog razvoja za 2030. (6. cilj) i ciljeva Pariškog sporazuma o klimatskim promjenama. Novim pristupom sigurnosti temeljenim na procjeni rizika pomoći će se preciznijem provođenju sigurnosnih provjera ako su rizici veći. Komisija će istodobno ubrzati rad na normizaciji kako bi se osiguralo da građevni proizvodi (npr. cjevovodi i spremnici) u vodnom sektoru diljem unutarnjeg tržišta EU-a ne onečišćuju vodu za piće.

Kontekst

Većina ljudi koji žive u EU-u već ima vrlo dobar pristup kvalitetnoj vodi za piće, posebice u usporedbi s nekim drugim regijama u svijetu, djelomično zahvaljujući tomu što u EU-u više od 30 godina postoji zakonodavstvo o kvaliteti vode za piće. Tom se politikom jamči da se voda namijenjena ljudskoj potrošnji može sigurno piti, čime se štiti zdravlje građana. Najvažniji su stupovi te politike sljedeći:

osigurati da se kvaliteta vode za piće nadzire standardima koji se temelje na najnovijim znanstvenim dokazima
osigurati učinkovito i djelotvorno praćenje, procjenu i provedbu kvalitete vode za piće
potrošačima pružiti primjerene, pravodobne i odgovarajuće informacije.

Revizija Direktive 98/83/EZ o vodi za piće uključena je u Program rada Komisije za 2017. kao izravan odgovor na europsku građansku inicijativu „Right2Water”. Prijedlog slijedi evaluaciju Direktive o vodi za piće u okviru programa REFIT te je popraćen procjenom učinka i preporukama Svjetske zdravstvene organizacije.

Sva prava pridržana Hrvatski sindikat pošte, dizajn dpi