sindikat

VIJESTI


11. veljače 2019.

Transparentni i predvidivi radni uvjeti: Komisija pozdravlja današnji privremeni dogovor

Europska komisija - Izjava
Bruxelles, 7. veljače 2019.

Europska komisija, Europski parlament i Vijeće danas su postigli privremeni dogovor o prijedlogu Europske komisije za novu direktivu o transparentnijim i predvidljivijim radnim uvjetima, posebno za radnike u nestandardnim oblicima zaposlenja. Povjerenica za zapošljavanje, socijalna pitanja, vještine i mobilnost radne snage Marianne Thyssen pozdravila je postignuti dogovor i izjavila:

„Zahvaljujući našoj inicijativi da se zajamče transparentni i predvidivi radni uvjeti zaštitit ćemo više radnika u cijeloj Europi, posebice sve veći broj osoba koje se bave novim oblicima rada, kao što su takozvani fleksibilni poslovi, ugovori na zahtjev i rad u domaćinstvu.

Svi radnici, bez obzira na trajanje ugovora i broj sati koje rade, bit će od samog početka zaposlenja upoznati sa svojim pravima i obvezama te će imati pravo sa svojim poslodavcem dogovoriti kada će biti na raspolaganju i koliko im se unaprijed treba javiti da dođu na posao. Radnici na zahtjev više ne mogu dobiti otkaz jer su odbili zahtjev upućen u vrlo kratkom roku, dok poslodavci radnike na ugovor bez radnog vremena više ne mogu sprječavati da se dodatno zaposle kod drugog poslodavca.

Željela bih zahvaliti izvjestitelju Enriqueu Calvetu Chambonu i izvjestiteljima u sjeni koji su pregovarali u ime Europskog parlamenta te rumunjskom predsjedništvu Vijeća. Postignuti dogovor sada bi se trebao brzo potvrditi i imat će vrlo konkretan i opipljiv pozitivan učinak na približno 200 milijuna radnika diljem EU-a. Upravo je to bit socijalne Europe.”

Sljedeći koraci

Privremeni dogovor sada moraju službeno donijeti Europski parlament i Vijeće.

Kontekst

Komisijinim prijedlogom direktive o transparentnim i predvidivim radnim uvjetima ažurira se takozvana Direktiva o pisanoj izjavi. Ta direktiva potječe iz 1991., no svijet rada otad se znatno promijenio. Demografske promjene dovele su do većih razlika u radno aktivnom stanovništvu, dok je digitalizacija olakšala stvaranje novih oblika zapošljavanja te su se pojavili novi i fleksibilniji radni odnosi. Posljednjih godina četvrtina ugovora o zapošljavanju odnosila se na netipične oblike zapošljavanja, odnosno na radna mjesta koja nisu u punom radnom vremenu ni na neodređeno vrijeme, u rasponu od uobičajenog rada u nepunom radnom vremenu do rada na zahtjev bez zajamčenog radnog vremena.

Radi jačanja socijalne dimenzije Europe i u okviru uvođenja europskog stupa socijalnih prava, Komisija je u prosincu 2017. predložila inicijativu za transparentne i predvidive uvjete rada. Cilj joj je proširiti i modernizirati postojeće obveze informiranja svih radnika o njihovim radnim uvjetima. Usto, u okviru nje namjeravaju se uvesti novi minimalni standardi kako bi se svim radnicima, uključujući one s netipičnim ugovorima, osigurala veća predvidivost i jasnoća u pogledu radnih uvjeta.

Očekivana životna dob u Hrvatskoj znatno manja no u ostatku

U 20 zemalja članica očekivana životna dob u dobrom zdravlju dulja za žene nego za muškarce, a u sedam država je obratno.

(POSLOVNI DNEVNIK) - Očekivana životna dob u dobrom zdravstvenom stanju prosječno u Europskoj uniji u 2016. godini bila je za žene 64,2 godine, za muškarce 63,5, a u Hrvatskoj 58,7 za žene i 57,1 godina za muškarce, pokazuju podaci koje je objavio Eurostat. Na razini EU-a, prosječna očekivana životna dob u dobrom zdravlju predstavlja 77 posto od ukupne očekivane životne dobi za žene i 81 posto za muškarce. Očekivana životna dob za žene prosječno u EU za 5,4 godine je veća nego za muškarce. Međutim, većinu tih dodatnih godina žene provedu s nekim ograničenjima u svojim aktivnostima zbog zdravstvenog stanja, dok je kod muškraca taj postotak manji.

Zemlja članica s najduljom očekivanom životnom dobi u dobrom zdravlju za oba spola je Švedska - 73,3 za žene i 73 za muškarce. Na drugom kraju ljestvice je Latvija u kojoj je očekivana životna dob u dobrom zdravlju za žene 54,9 godina, a za muškarce 52,3 godine.

Eurostat navodi da se tako velika razlika djelomično može objasniti različitim kriterijima po kojima neke zemlje mjere ograničenje aktivnosti zbog zdravstvenog stanja.

Zemlje koje imaju očekivanu životnu dob u dobrom zdravlju iznad europskog prosjeka uglavnom imaju visok životni standard, ali ima i iznimki poput Bugarske, koja je u gornjem dijelu ljestvice, dok su primjerice Švicarska i Luksemburg, zemlje s najvišim standardom, ispod prosjeka.Objašnjenje je možda u različitim kriterijima za definiciju aktivnog života bez ograničenja.

U 20 zemalja članica očekivana životna dob u dobrom zdravlju dulja za žene nego za muškarce, a u sedam država je obratno.

Tek svaki sedmi poslodavac ispunjava obavezu kvotnog zapošljavanja osoba s invaliditetom

Gabrijela Galić

(FAKTOGRAF) - Obavezu kvotnog zapošljavanja lani je u potpunosti ispunilo 1.270 poslodavaca koji zapošljavaju 3.658 osoba s invaliditetom. Dodatnih 1.386 poslodavaca djelomično ispunjava propisanu kvotu, dok su za preostali dio obaveze dužni plaćati naknadu. To znači da tek svaki sedmi poslodavac, obveznik kvotnog zapošljavanja osoba s invaliditetom, u potpunosti ispunjava svoju obavezu. Naime, prema podacima Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, koncem prošle godine u Hrvatskoj je bilo 9.509 poslodavaca, obveznika kvotnog zapošljavanja, a istodobno je u Očevidniku zaposlenih osoba s invaliditetom bilo upisano 10.836 osoba. Podaci su to koje je Faktografu ustupilo Ministarstvo rada i mirovinskog sustava. Osim određenih iznimki, svi poslodavci koji zapošljavaju najmanje 20 radnika dužni su zaposliti osobe s invaliditetom i to „u visini od 3 posto u odnosu na ukupan broj zaposlenih na temelju kojih se utvrđuje kvota“.

Lani uplaćeno 214,5 milijuna kuna kazni za nezapošljavanja osoba s invaliditetom

Naime, poslodavci koji ne ispunjavaju obavezu zapošljavanja kvotu mogu ispuniti na zamjenski način, bilo da, primjerice, stipendiraju osobu s invaliditetom ili u proračun plate kaznu u iznosu od 30 posto minimalne plaće za svaku osobu koju su bili dužni zaposliti. Korištenje zamjenske kvote, kako nam objašnjavaju iz Ministarstva rada i mirovinskog sustava, najavila su 234 poslodavca, pri čemu obavezu na zamjenski način u potpunosti ispunjava njih 94, a ostali djelomično jer su dio kvote ispunili zapošljavanjem osoba s invaliditetom. Novčanu kaznu, pak, lani su bila obavezna platiti 6.243 poslodavca koja niti zapošljavaju osobe s invaliditetom, niti su najavili ispunjenje zamjenske kvote. Tako je lani na ime naknade za nezapošljavanje osoba s invaliditetom u proračun uplaćeno preko 214,5 milijuna kuna ili preko dva milijuna kuna više nego tijekom 2017. godine.

U Hrvatskoj je registrirano više od 240 tisuća osoba s invaliditetom u radno-aktivnoj dobi od 18 do 65 godina života. Usporedi li se taj podatak s brojem osoba koje su upisane u Očevidnik, ispada da tek svaka dvadeset i druga osoba s invaliditetom radi, što baš i nije neki optimističan podatak. No, iako je još uvijek mali broj osoba s invaliditetom na tržištu rada, situacija se malo po malo popravlja. Primjerice, prije tri godine u Očevidniku je bilo 10.257 zaposlenih soba s invaliditetom, a prije dvije nešto više od 10,5 tisuća osoba, lani preko 10,8 tisuća. Tome treba pridodati i da je u prvih devet mjeseci prošle godine, na godišnjoj razini, došlo do blagog porasta zapošljavanja osoba s invaliditetom putem državne burze za zapošljavanje.

No, kako u odgovoru na Faktografov upit primjećuje Ana Slonjšak, pravobraniteljica za osobe za invaliditetom, zapošljavanje osoba s invaliditetom preko Hrvatskog zavoda za zapošljavanje poraslo je za tek 0,3 posto u devet prošlogodišnjih mjeseci, a istodobno je broj evidentiranih nezaposlenih osoba pao za čak 10,8 posto. To pokazuje kako se trendovi na tržištu rada ne odnose jednako na sve radno-aktivne građane.

„Kad govorimo o osobama s invaliditetom u radno aktivnoj dobi – smatramo osobito interesantnom kategoriju osoba koje imaju profesionalnu nesposobnost, a koje su izvan radnog odnosa, odnosno u invalidskim mirovinama. Njih je preko 70 tisuća“, kaže Slonjšak Faktografu. Ističe kako su to osobe koje se mogu dobro osmišljenim obrazovnim programima ili programima osposobljavanja, kao i profesionalnom rehabilitacijom, pripremiti za povratak na tržište rada. Kada je riječ o toj kategoriji osoba s invaliditetom, Slonjšak upozorava kako ni lani nije bilo značajnijih aktivnosti koje bi utjecale na pozitivne pomake. Napominje i kako još uvijek nema precizne podatke o tome što se lani zbivalo, jer ih ured tek prikuplja za potrebe godišnjeg izvješća.

Profesionalnom rehabilitacijom trebala bi se baviti četiri Centra za profesionalnu rehabilitaciju (Split, Rijeka, Zagreb, Osijek), kojima je do nedavno suosnivač bila država te, u različitim udjelima, jedinice lokalne uprave i samouprave. Od prošlog tjedna, međutim, jedini osnivač svakog od tih centara je država. Promjenu osnivačkih prava Centara pozdravila je Ljubica Lukačić, saborska zastupnica HDZ-a ističući pritom da je Vlada Centrima omogućila bolji i kvalitetniji rad, a osobama s invaliditetom i osobama s oštećenjem omogućila bolju i kvalitetniju integraciju na tržište rada.

Jedino kvote funkcioniraju

„Ako želimo postići pravu svrhu profesionalne rehabilitacije, a to je uključenost u svijet rada, usluge profesionalne rehabilitacije moraju biti besplatne i na jednaki način dostupne poslodavcima u privatnom i javnom sektoru. Smisao je profesionalne rehabilitacije – ojačati preostale sposobnosti osoba s invaliditetom u cilju zapošljavanja i valorizacije na tržištu, bez obzira radi li se o zapošljavanju na otvorenom tržištu rada, ili nekim drugim oblicima zapošljavanja“, ističe Slonjšak te tim riječima i potvrđuje da Centri, koji postoje četiri godine, nisu u potpunosti ispunili očekivanja. Hoće li se to dogoditi nakon što su u potpunosti prešli u ruke države, tek treba vidjeti. Pravobraniteljica ističe kako ih je potrebno dodatno stručno ekipirati.

No, obaveza kvotnog zapošljavanja osoba s invaliditetom, prema mišljenju Slonjšak, bez sumnje je zadnjih godina zaslužna za porast broja zaposlenih osoba s invaliditetom iako, kako će reći, ostvarivanje prava na rad osoba s invaliditetom ne ovisi samo o propisima.

„Naime, razlozi otežanog zapošljavanja osoba s invaliditetom nisu jednoznačni. Ranije uočene predrasude ili bolje rečeno nepovjerenje poslodavaca u radne mogućnosti i sposobnosti osoba s invaliditetom prije nekoliko godina predstavljale su značajniju prepreku“, veli Slonjšak dodajući kako je njen ured u zadnje tri godine „intenzivnog rada s poslodavcima kroz radionice i stručne skupove“ organizirane u suradnji s Hrvatskom gospodarskom komorom i Hrvatskom udrugom poslodavaca, značajno uspio „oslabiti pa i ukloniti te predrasude“.

Porast interesa poslodavaca dijelom je potaknut poticajima koje država osigurava, primjećuje pravobraniteljica. Naime, za svako zapošljavanje osobe s invaliditetom iznad propisane kvote, poslodavac mjesečno može ostvariti nagradu u visini 15 posto minimalne plaće. Lani je tu nagradu primilo 105 poslodavaca, a svakom od njih prosječno je isplaćeno po 5,4 tisuće kuna. Usporedbe radi, prije dvije godine, pravo na nagradu ostvarila su 52 poslodavca.

No, taj makar i potaknuti interes poslodavaca otvorio je, kako će reći pravobraniteljica, puno krupnije probleme s kojima se susreću i poslodavci i osobe s invaliditetom, a to su „manjkavi, neprimjereni i tržišno neorijentirani obrazovni programi koji u stvarnosti postaju dominantnom zaprekom za ulazak i opstanak na otvorenom tržištu rada“

Sva prava pridržana Hrvatski sindikat pošte, dizajn dpi