sindikat

VIJESTI


06. prosinca 2019.

U Hrvatskoj vlada epidemija nesigurnih radnih mjesta, mladi su najviše na udaru

MEĐU NAJGORIMA U EUROPI
Autor: Jagoda Marić

Hrvatska sa 17,6 posto onih koji imaju ugovore na određeno vrijeme je među devet članica unije koje imaju veći udio privremeno zaposlenih nego što je to prosjek Europske unije. Samo četiri zemlje, Španjolska, Poljska, Portugal i Nizozemska imaju veći udio privremeno zaposlenih od Hrvatske

(Novilist.hr) ZAGREB - U Europskoj uniji u prošlom je tromjesečju čak 26 milijuna zaposlenih, odnosno 13,6 posto radnika imalo samo privremeni posao, odnosno bilo je zaposleno na određeno vrijeme, a među njima je bilo i oko 275 tisuća građana Hrvatske. Pokazuju to podaci Eurostata iz kojih je vidljivo da je Hrvatska, sa 17,6 posto onih koji imaju ugovore na određeno vrijeme, među devet članica unije koje imaju veći udio privremeno zaposlenih nego što je to prosjek Europske unije. Samo četiri zemlje, Španjolska, Poljska, Portugal i Nizozemska imaju veći udio privremeno zaposlenih od Hrvatske.

U Španjolskoj tako radi svaki četvrti radnik, a u ostale tri spomenute zemlje svaki peti. Najnižu stopu privremeno zaposlenih imaju Rumunjska i Litva.

Na određeno vrijeme, što je puno nesigurniji način zapošljavanja, poslodavci u Europskoj uniji više zapošljavaju žene nego muškarce, a takva je praksa i u Hrvatskoj. U Hrvatskoj takve ugovore ima 16,9 posto zaposlenih muškaraca i 18,3 posto zaposlenih žena.

Ipak, takvim nesigurnim poslovima najviše su pogođeni mladi Europljani, u dobnoj skupini do 24 godine, njih čak osam milijuna, odnosno 42, 8 posto. U Hrvatskoj je taj postotak među mladima i veći, gotovo 50 posto. Ipak, značajan je to pad u odnosu na 2016. godinu kad je čak 70,5 posto mladih ljudi do 24 godine bilo zaposleno na određeno vrijeme. Upravo se nesigurnost posla kod mladih i žena navodi kao jedan od razloga što se mladi ljudi teže odseljavaju od roditelja, zasnivaju obitelji i odlučuju se imati djecu.

Smanjio se u posljednje tri godine u Hrvatskoj udio privremeno zaposlenih u ukupnom broju zaposlenih. U trećem kvartalu 2016. godine u Hrvatskoj je tako radilo čak 22,8 posto svih zaposlenih, odnosno svaki je pet građanin Hrvatske imao posao samo privremeno.

Prije 15 godina tako je radilo nešto više od deset posto građana, i među mladima je udio poslova na određeno vrijeme bio 33 posto.

Konferencija EGSO-a u Zagrebu: Rješavanje demografskog pitanja ključno je za opstanak Unije

(eesc.europa.eu) - Europski gospodarski i socijalni odbor (EGSO) -savjetodavno tijelo Europske unije koje zastupa civilne udruge, sindikate i udruženja poslodavaca - jučer je u Zagrebu održao konferenciju posvećenu demografskim izazovima u Europskoj uniji koji će, kako je najavila hrvatska vlada, biti jedna od glavnih tema skorašnjeg hrvatskog predsjedanja Vijećem EU-a. Otvarajući konferenciju, predsjednik EGSO-aLuca Jahierosvrnuo se na alarmantne pokazatelje prema kojima broj stanovnika EU-a rapidno pada te će do kraja stoljeća njihov udio u ukupnom broju svjetskog stanovništva iznositi tek skromnih 4.1%. Gotovo pola država članica ima negativan prirodni prirast, dok očekivana životna dob raste što nužno dovodi do starenja stanovništva i smanjena udjela onih radne i reproduktivne dobi tako da ćemo do 2060. godine imati dva zaposlena na jednog umirovljenika, umjesto sadašnjih četiri.

"To će promijeniti položaj Europske unije na globalnom gospodarskom i geopolitičkom planu i odraziti se na njezinu utjecajnost u svijetu. Želi li EU zadržati ulogu 'globalnog igrača', morat će se hitno uhvatiti ukoštac s ovim izazovima. Stoga smatram veoma važnim to što će se ovo pitanje naći visoko na dnevnom redu hrvatskog predsjedništva u Vijeću EU-a," rekao jeJahier,ocijenivši pozitivnim činjenicu da je Komisija prvi puta uvrstila demografske izazove među prioritete sljedećeg petogodišnjeg mandata i da će imati potpredsjednicu zaduženu za pitanja demografije, a za koju je imenovana Dubravka Šuica.

U ime hrvatske vlade uvodnu je riječ održala ministrica za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politikuVesna Bedeković.

"U cilju očuvanja razvoja svih država članica, demografiju je nužno staviti u fokus politike EU-a. Danas je prosjek stope nataliteta tek 1.59, a gotovo polovica djece rođene u EU-u prvorođeno su dijete u svojoj obitelji. Stoga je u Hrvatskoj demografska revitalizacija prepoznata kao ključno pitanje njezinog daljnjeg razvoja," rekla jeBedeković, dodavši kako Ministarstvo upravo završava strateški dokument koji će donijeti niz mjera čiji je cilj upravo demografska revitalizacija.

Neke od tih mjera već se provode. Povećan je iznos rodiljnih naknada za drugih šest mjeseci rodiljnog dopusta i očekuje se daljnje povećanje prema kojemu će više od 60% roditelja zadržati punu plaću do prve godine rođenja djeteta. Također, donesena je i mjera prema kojima se svim roditeljima produljuje radni staž za šest mjeseci za svako rođeno ili usvojeno dijete za koje su koristili rodiljni dopust, što će rezultirati povećanjem njihove mirovine za 2%.

Donošenje učinkovitih obiteljskih i pronatalitetnih mjera, uz prepoznavanje potencijala migracije za popunjavanje manjka radne snage na europskim tržištima jedno je od mogućih odgovora na demografske izazove, istaknuo je predsjednik EGSO-a. Poticanje međugeneracijske solidarnosti uz suzbijanje diskriminacije starijih radnika na tržištu rada te iskorištavanje njihovog potencijala za doprinošenje poticanja gospodarskog rasta Europe također je jedno od rješenja.

Osim s negativnim prirodnim prirastom i starenjem stanovništva, zemlje središnje, južne i istočne Europe suočavaju se i s povećanim iseljavanjem ljudi, naročito mladih i obrazovnih, u bogatije države članice. Iako bi slobodno kretanja radnika unutar EU-a, koje predstavlja jedno od temeljnih načela Unije i jedno od njezinih najvažnijih postignuća, u idealnom scenariju zapravo trebalo potaknuti "razmjenu mozgova" između država članica, zbog njihovih gospodarskih i društvenih razlika stvarnost je bitno drugačija.

Prema podacima iznesenima na konferenciji, 17 milijuna radnika 2017. godine radilo je u nekoj drugoj državi članici, od kojih je većina posao potražila u Ujedinjenoj Kraljevini, Njemačkoj, Španjolskoj, Italiji i Francuskoj, dok ih je najviše otišlo iz Poljske, Rumunjske, Bugarske i Portugala. Problem odlaska radnika gorući je problem i u Hrvatskoj.

Iz Hrvatske se u posljednjih pet godina iselilo 175 135 ljudi, uselilo ih se 79 753, dok je od 2011. umrlo 105 103 osoba više nego što ih se rodilo, a svake godine imamo i sve manje učenika u osnovnim i srednjim školama, na konferenciji je izjavio hrvatski demografStjepan Šterc.

"Hrvatska danas nema niti jedan jedini pozitivni demografski pokazatelj. Mi demografski nestajemo, a nemamo strategiju nacionalnog razvoja," rekao jeŠterc.

"Kad se ovako velik broj ljudi iseljava, zemlja postaje egzistencijalno ugrožena. To je univerzalni problem istočnoeuropskih zemalja," rekao je član EGSO-a i predsjednik Matice hrvatskih sindikata i Velikog vijeća NSZVO-aVilim Ribić, dodavši kako se u Hrvatskoj ne provode aktivne ekonomske mjere kojima se može odgovoriti na ovaj problem. "Mjerama kojima se uvode naknade za pronatalitetnu politiku možda povećamo broj djece, a onda će ta djeca otići nakon što u njih uložimo, na korist najbogatijih zemlja a nauštrb najsiromašnijih. Mora se djelovati hitro i snažno da se ovo riješi. Bez aktivne vladine ekonomske politike nema ništa."

Agnieszka Chłoń-Domińczak, izvanredna profesorica na Ekonomskom fakultetu u Varšavi rekla je kako se prema statistikama do 2080. godine najveći pad broja stanovnika očekuje upravo u zemljama središnje, južne i istočne Europe.

Predsjednik EGSO-a istaknuo je nužnost smanjivanja ekonomskih razlika među zemljama EU-a kao preduvjet političke održivosti europskog projekta i svih njegovih postignuća. No poručio je i kako demografski izazov može biti i prilika za povećanje konkurentnosti europskog gospodarstva.

Marina Škrabalo, članica EGSO-a i upraviteljica Solidarne, rekla je kako su demografski izazovi prilika da se stvori društvo koje počiva na demokratskim vrijednostima i pravima ugrađenima u same temelje vizije europskog projekta, kao što su vrijednosti slobode, sigurnosti, mira i održivog razvoja.

"Kako ćemo stvoriti sredinu u kojoj ljudi žele živjeti i odgajati svoju djecu?," upitala jeŠkrabalo,istaknuvši važnost UN-ovih ciljeva održivog razvoja 2030., pitanja rodne ravnopravnosti i proaktivnih mjera proimigracijske politike kao i europskog stupa socijalnih prava kojima se građanima osiguravaju neka ključna prava i socijalna zaštita.

"Možemo graditi društva u kojima je čovjek na prvom mjestu, a upravne strukture su te koje za nas stvaraju razvojne uvjete. Demografski izazovi prilika su da potvrdimo naš demokratski model," zaključila jeŠkrabalo.

Izgubljeno desetljeće: Industrija tek prošle godine dostigla proizvodnju iz 2008.

Goran Litvan

(LIDER) - Industrijska proizvodnja ('prava', prerađivačka industrija, bez rudarstva, energetskog i vodnog sektora) tek je prošle godine dostigla rezultate od prije recesije. Prema najnovijim podacima DZS-a, lani je ostvarena proizvodnja od 112,93 milijarde kuna, što je neznatnih 0,1 posto više nego 2008., odnosno 154 milijuna kuna. Kad bi se tu dodala i inflacija, računica bi bila još poraznija. Odavno je prošlo vrijeme teške industrije, ali više se ne broje samo lokomotive i brodovi. U statistiku danas ne ulaze samo sektori s uništenom proizvodnjom u željezarama i brodogradilištima, već se broje i najsofisticiraniji IT proizvodi, pa i oni koji se ne mogu vidjeti, uzeti u ruku i opipati, ali imaju svoju cijenu (i korist, naravno).

Hrvatska ima nešto veći udjel industrije u dodanoj vrijednosti nego što je europski prosjek od 19,5 posto. Domaći su industrijalci posljednjih godina ispod 30 posto BDP-a. Prije recesije to je bio udjel od 32,4 posto u BDP-u. U najžešćoj krizi taj se postotak popeo do 33 posto, da bismo prošlu godinu završili s 29,6 posto industrijskog udjela u BDP-u.

Izvor podataka za deset najvećih sektora: DZSIzvor podataka za deset najvećih sektora: DZS
To navodi na zaključak da je hrvatska industrija vraški žilav organizam. Industrijski ostatak ostataka preživio je deindustrijalizaciju (koja je bila preduvjet za brzu prvobitnu akumulaciju kapitala novih kapitalista prodajom nekretnina uništenih tvornica), prošla je i kroz recesiju koja je buknula 2009. i potrajala sedam gladnih godina, makar s manje žrtava od ostatka gospodarstva.

No nakon recesije u situaciji smo da samo iznimne stare industrije i nove male tvrtke proizašle iz garaže bez velikih fiksnih troškova ravnopravno sudjeluju u globalnoj tržišnoj utakmici. Ostatak industrije ostao je iscijeđen, bez daha i novca za nova ulaganja i za hvatanje koraka s digitalnim dobom. I to je jedan od razloga zašto je propao Uljanik i zašto je Đuro Đaković došao do ruba. Tko će biti sljedeći?

Sva prava pridržana Hrvatski sindikat pošte, dizajn dpi