sindikat

VIJESTI


21. siječnja 2020.

Scenariji za 2020. godinu: 'Prije nego što krene nabolje, najprije će biti gore'

Njemački radnici prosvjeduju u Berlinu

Pogled analitičara
AUTOR: Marina Klepo

(Novac.hr) - “Prije nego što krene nabolje, najprije će biti gore.” Tako gotovo 40 stratega i ekonomista švicarske banke UBS počinje svoje viđenje globalne ekonomije u 2020. godini. Oni smatraju da će sve ovisiti o tome kako će se razvijati sukob između SAD-a i Kine. U osnovnom scenariju očekuju da će globalni rast iznositi 3 posto, nakon ovogodišnjih 3,1 posto. To je malo niže od prognoza MMF-a (3,4 posto), uglavnom zato što su u švicarskoj banci više pesimistični u pogledu uklanjanja američkih i kineskih carina. U scenariju koji podrazumijeva eskalaciju sukoba i propast pregovora između SAD-a i Kine, UBS vjeruje da bi carine skočile 30 posto, a globalni rast usporio na 2,8 posto. U alternativnom scenariju pak, u kojem bi carine bile uklonjene, UBS ne očekuje veliko olakšanje “jer poslovna nesigurnost ostaje i štetu nije moguće izbjeći”.

“Tvrtke koje se zatvore neće biti ponovno otvorene, ljudi koji izgube posao i opet ga nađu ostat će bez prihoda u tom razdoblju, a biznisi koji nađu alternativne dobavljače neće se nužno vratiti u Kinu”, kažu u UBS-u.

Unatoč tome što je Kina odlučila od 1. siječnja smanjiti carine na 850 proizvoda, i u Economist Intelligence Unitu očekuju nastavak tenzija na relaciji sa SAD-om, a one će se s trgovine preliti i na druga područja, kao što su financije i tehnologija.

Banke i dionice

Centralne banke diljem svijeta nastavit će smanjivati kamatne stope, a prinosi na obveznice i dalje će padati. U svojem viđenju 2020. godine prognostičari Forbesa podsjećaju kako je zbog negativnih kamatnih stopa, sporijeg ekonomskog rasta i konkurencije fintech kompanija bankarski sektor masovno otpuštao zaposlene. Uglavnom iz europskih banaka (Deutsche Bank, HSBC, Banco Santander) otišlo je više od 50.000 ljudi. Banke su počele nuditi nove proizvode i usluge koji nose visoke naknade, kao što je upravljanje imovinom, ali to će teško zaustaviti trend otpuštanja zaposlenih.

Na tržištu dionica, upozoravaju mnogi stratezi, 2020. godina mogla bi biti vrlo dinamična.Joseph Davis, glavni investicijski strateg Vanguard Groupa, izjavio je u intervjuu za Bloomberg da bi 2020. moglo doći do korekcije tržišta, koja se definira kao pad dionica od oko 10 posto. Šanse za to su 50 posto. Dok su 2019. ulagači bili previše pesimistični zbog recesije, 2020. godine, smatra Davis, bit će previše optimistični jer mnoge prognoze upućuju na oživljavanje ekonomije. U cijeloj 2020. godini UBS očekuje da će globalne dionice porasti četiri posto, nakon 17 posto 2019. godine.

Ulaskom u novu dekadu, u vrlo izazovna vremena za poslovanje, sve je više poslovnih ljudi koji žele voditi biznis u skladu s nekim novim vrijednosnim sustavom. Gotovo 50 godina nakon osnivanja Svjetski ekonomski forum iz Davosa ovih je dana izdao novi manifest koji naglašava kako je globalna ekonomija u tom razdoblju prošla veliku transformaciju.

Biznis i društvo

Kada ga je njegov osnivač Klaus Schwab pokrenuo 1973. godine, ideja je bila postaviti etičke principe poslovanja i osigurati da biznis služi društvu u cjelini, a ne samo svojim dioničarima. Posljednjih desetljeća, ističu, dogodio se snažan rast socijalnih inovacija s pozitivnim utjecajem na okoliš i društvo. Od 2014. godine, primjerice, broj certificiranih B korporacija koje balansiraju profit i društvenu korist te brinu o pitanjima kao što su prava radnika i nejednakost porastao je za oko 366 posto, sa 671 na 3128.

Sve je veći broj poslodavaca koji prepoznaju da su za inovacije ključni ljudi i nastoje im osigurati uvjete u kojima će se osjećaju poticajno, vrijedno i cijenjeno. Pozivajući se na izvješće Deloittea o globalnim trendovima o ljudskom kapitalu u 2019. godini, Forbes navodi kako izvršni direktori smatraju da je za uspjeh najvažniji utjecaj na društvo, briga o dohodovnoj nejednakosti, raznolikosti i zaštiti okoliša. Kada osjete veću humanost na poslu, piše Forbes, zaposleni rade bolje i spremniji su dati svoj maksimum. Neovisno o tome jesu li potaknute socijalnim pritiskom ili vlastitim interesima, kompanije se danas natječu u tome kako poslovanje uskladiti s moralnim normama. Njihova je odgovornost mnogo veća od poslovnih rezultata.

Radnički aktivizam

“Moderni radnici su duboko zabrinuti i zainteresirani kako svijet učiniti boljim mjestom za sebe, svoju djecu i buduće generacije. Za njih je sve važniji aktivizam, žele raditi smislen posao za odgovorne organizacije čije su vrijednosti u skladu s njihovima. Zbog toga kompanije napuštaju tradicionalni pristup ljudima i fokusiraju se na uvažavanje zaposlenih te stvaranje kulture koja potiče zajednički cilj”, piše Forbes. Stoga ističe kako će financijski rezultati kompanije ovisiti o njihovoj sposobnosti “da osvoje srca i umove svojih zaposlenih”. Shawn Achor, osnivač i glavni direktor tvrtke GoodThink, priliku za kompanije vidi u produbljivanju socijalnih veza, prakticiranju zahvalnosti i shvaćanju značenja stresa. Christine Porath, profesorica na sveučilištu Georgetown, smatra da je u najvećem interesu lidera i kompanija stvoriti okruženje u kojem ljudi mogu procvjetati.

“U 2020. godini pobjednici će biti one kompanije koje se uspiju bolje povezati sa stvarnim potrebama ljudi, potrošača i zaposlenih. Ta je veza važnija nego ikad. Potrošačima je danas važno kako su zaposleni tretirani, kakav je odnos između poslodavaca i zaposlenih”, kaže Kat Cole iz američke kompanije Focus Brands. Stoga kompanije danas žele biti prepoznate po svojoj poslovnoj kulturi.

Socijalni nemiri

Ono što se ubuduće može očekivati jest, među ostalim, više fleksibilnosti na radnome mjestu. Među trendove koji će posao učiniti humanijim Adam Grant, profesor sa sveučilišta Wharton, ubraja manje rada. Smatra poželjnim da se radi četiri dana tjedno šest sati na dan te da se posao dijeli, primjerice da dvoje ljudi radi na jednome radnome mjestu. Unatoč sve većem broju kompanija svjesnih socijalne odgovornosti, za mnoge trendove ne može se reći da su pozitivni. U mnogim dijelovima svijeta povećana je dohodovna nejednakost koja potiče socijalne nemire i populističku retoriku. Prema podacima OECD-a, jaz između bogatih i siromašnih povećan je u mnogim zemljama članicama, osobito u Argentini, SAD-u i Velikoj Britaniji.

Trendovi koji će imati važan utjecaj na globalno poslovno okruženje

Američka konzultantska tvrtka za upravljanje A.T. Kearney iznijela je globalne trendove za koje smatra da će imati ključan utjecaj na poslovno okruženje. Ovi su najvažniji.

1. Zaoštravanje generacijskih ratova

Dok starije generacije i dalje drže pozicije, mlađe generacije su zabrinute zbog klimatskih promjena, dugova i socijalne nepravde. U EU, primjerice, oko 40 posto radnika mlađih od 24 godine ima privremeno zaposlenje, dok je tek 6,6 posto takvih starijih od 55 godina. Kineski milenijalci, pak, suočeni su s problemom visokih cijena najma stana i ograničenim poslovnim perspektivama. Većina ljudi u SAD-u, Japanu i Zapadnoj Europi smatra da će današnji mladi ljudi u starosti biti siromašniji od prijašnjih generacija.

2. Krize s vodom potaknut će inovacije

Među top pet globalnih rizika već osam godina zaredom globalni nositelji odluka smještaju poplave, nedostatak i onečišćenje vode za piće. Svjetska zdravstvena organizacija procjenjuje da najmanje dva milijuna ljudi koristi zagađenu vodu za piće, a četvrtina Amerikanaca pije vodu iz sustava koji ne udovoljava standardima sigurnosti. Stoga će vlade i kompanije, među kojima su švedski Altered i Orb iz San Francisca, kreirati inovacije za borbu protiv nedostatka vode i onečišćenja, poput slavina visoke učinkovitosti i ručnih skenera kvalitete vode. Takvi će proizvodi biti u češćoj upotrebi jer će ljudi postati sve više svjesni potrošnje vode.

3. Razvoj gradova potiče rješavanje infrastrukture

Kako se nekretnine sve češće gledaju kao investicija, u gradovima je previše luksuznih kuća, a niža i srednja klasa teško rješavaju stambeno pitanje. Ni prometna infrastruktura nije dovoljno razvijena da bi mogli nesmetano odlaziti na posao, a u gradovima je i velika zagađenost zbog ispušnih plinova. Sve će to biti veliki izazovi za gradonačelnike. Više se će graditi socijalni stanovi i prenamjenjivati prazne nekretnine, povećavat će se urbani vertikalni uzgoj, razvijati inovativna prometna rješenja i ograničavati emisija stakleničkih plinova, koja uključuje bicikle, ograničenje upotrebe plastike i korištenje električnih autobusa.

4. Razvoj ekonomije katastrofa

Prema procjenama, u idućih deset godina će broj ljudi dislociranih zbog ekstremnih vremenskih uvjeta porasti 50 posto. S time će rasti i potražnja za tehnologijom i uslugama pomoći. Premda su u to najviše uključene neprofitne i međunarodne organizacije, rastu i ulaganja privatnog sektora. Pojavljuju se startupovi i kompanije s proizvodima koji služe za zaštitu kuća od poplava, rade se sklopive kuće za privremeno stanovanje, a smišljaju se i tehnološke platforme kojima je cilj pomoći vlastima da smjeste ljude u slučaju velikih ekstremnih vremenskih nepogoda.

5. Utrka zemalja u razvoju i primjena 5G mreže

U 2020. godini Kina će lansirati 5G mrežu najširih razmjera i povećati broj pretplatnika na globalnoj razini. U velikoj utrci zemalja u razvoju i instaliranju 5G mreže očekuje se da će pobjednik biti Kina, dok će se SAD naći pred velikim izazovima. Kineski Huawei i ZTE već su ponudili mobitele kompatibilne s 5G mrežom, a SAD nema proizvođača opreme koji se može natjecati s Huaweijem. Premda će Apple uvesti 5G pametne telefone u velikim gradovima, ruralna područja mogla bi ostati nepokrivena, a lokalna opozicija razvoju 5G infrastrukture žestoka.

6. Nastavak aprecijacije američkog dolara

Premda Trumpova administracija želi slabiji dolar kako bi se potaknuo izvoz, slab ekonomski rast u svijetu i relaksirana monetarna politika centralnih banaka drugih zemalja vodit će jačanju dolara koji se i dalje smatra sigurnim utočištem. Jačanjem dolara rast će konkurentnost Kine i drugih tržišta u nastajanju. Time će ponovno oživjeti valutni rat, kao i napetosti na financijskom tržištu. No, SAD ipak neće posegnuti za umjetnim slabljenjem dolara kako bi potaknuo izvoz.

'Nema ničeg lošeg u dugu ako će on u budućnosti stvoriti veću vrijednost'

Paul Krugman
AUTOR: Novac.hr

Paul Krugman glasi kao jedan od najutjecajnijih ekonomista današnjice. Predaje na sveučilištu Princeton i isprva je stekao ugled kao stručnjak za vanjsku trgovinu. Za njegovo istraživanje na tom području je 2008. nagrađen Nobelovom nagradom za ekonomiju. Krugman se već duže bavi državnim dugom SAD i monetarnim pitanjima. Njemačka vlada je opsjednuta ciljem postići potpuno uravnotežen proračun bez „minusa" i dugova. Je li je to pravi put u budućnost?

- Gospodarstvo Njemačke drži na životu golemi izvozni suficit. Kada njega ne bi bilo, njemačko gospodarstvo bi nisko palo. To funkcionira možda u Njemačkoj, ali ne mogu sve države mogu ostvariti tako gigantski suficit. Uspjeh Njemačke na neki način ovisi o potražnji ostatka svijeta.

Usprkos dobroj zaposlenosti i prihvatljivoj stopi rasta, Njemačka također trpi zbog sve starije i sve lošije infrastrukture. Tu su nužne velike investicije. Vi (u Njemačkoj) ste svoju infrastrukturu još lošije održavali nego mi (u SAD), a to je stvarno teško zamislivo. Istovremeno, tržište želi uložiti novac, čak i sa negativnim kamatama. Uravnotežen proračun čak niti za Njemačku nije dobar. On doduše ne stvara nezaposlenost, ali koči investicije u budućnost, kazao je Krugman u intervjuu zaDW.

I u vladi Njemačke se vodi rasprava, je li „crna nula" odslužila svoje ili bi bilo bolje zaduživati se i uložiti u infrastrukturu – kao što traže socijaldemokrati. Bi li to bio pravi put?

- To bi sigurno pomoglo. To je jasno. Povezano sa SAD, postoje tri vrste investicija u budućnost: to je infrastruktura, ali i obrazovanje, potpora za prehranu djece i slično.

I kako će se to platiti? Odgovor glasi: neće. I to je u redu, zadužiti se kad će to društvu u budućnosti donijeti veću dobit. To bi trebala učiniti i Njemačka. Ima i drugih programa koje bi odmah trebali platiti i malo povisili porez. Taj trošak moraju snositi svi u društvu. A onda su tu i sasvim velike investicije, to će onda biti teže.

Ali postoje dobri razlozi vjerovati kako gotovo čitav razvijen svijet premalo investira. Javni sektor ulaže premalo, makar čitav razvijen svijet može dobiti kredit sa povoljnim kamatama. To jednostavno trebamo učiniti.

Američki deficit u međuvremenu prelazi baš svaku granicu. Kako to da Vas to ne brine?

- Naš deficit je enormno narastao, ali nema naznaka da to negativno utječe na tržište vrijednosnica. Ta računica dugova nije loša, dugovi se donekle pokrivaju.

Ali kad države posuđuju novac u njihovoj vlastitoj valuti kao što je Njemačka ili SAD, mogu imati velike dugove bez da dospiju u novčane poteškoće. Na primjer Japan ima dugove koji čine 200% BDP-a, a ipak i negativne kamate za dug. Zato to ne spada u 50 stvari oko kojeg se ja brinem.

U Njemačkoj se vodi velika rasprava i o povećanju poreza za bogataše. U Vašoj zemlji su porezi na bogataše upravo spušteni. Što je tu ispravno?

- Ja bih podigao poreze za bogate, posvuda. Ne zbog (državnog) deficita, nego zbog stvari koje se trebaju platiti. To je važan izvor prihoda. Ali i zato jer sve veća razlika u prihodima razara naše društvo, to je problem koji daleko nadilazi ekonomiju.

Ne radi se samo o tome da bi nam novac bogataša dobro došao, nego se pretvaramo u društvo u kojem jedna malena, bogata skupina više ne živi u istom materijalnom i financijskom svemiru kao mi ostali. To je doista loše za opstanak zajedništva. Tako su to prije vidjeli i umjereni političari u Americi. Sad se to smatra već radikalnim.

Tvrdim kako je ograničenje imutka superbogatih – samo po sebi uzevši – dobra stvar. Njemačka je još na početku tog razvoja u neravnopravnost. Vi niti izdaleka niste tako duboko u jazu bogatih i siromašnih kao što smo mi. Ali bi bilo dobro da nas ne slijedite na tom putu.

Gospodarstvu SAD ide dobro i neki strahuju kako bi Trump zbog toga mogao pobijediti i na slijedećim izborima. Je li još uvijek kod izbora načelo kako sve ovisi o ekonomiji?

- Vjerojatno ovog puta se neće raditi o ekonomiji. Mnogo razgovaram sa politolozima, mnogi ekonomisti su previše arogantni da to čine, ali ja to činim. Oni kažu da makar je ekonomija u prošlosti imala važnu ulogu, ta uloga postaje sve manja. Vjerojatno iz različitih razloga: zbog polarizacije društva, zbog naglašavanja pitanja useljavanja i zbog sve veće neravnopravnosti u prihodima. Čak i ako gospodarski podaci izgledaju dobro, većina Amerikanaca ne osjeća poboljšanje njihovog životnog standarda.

Gospodarstvo će tako vjerojatno ispasti neutralni čimbenik. Biti će riječ o zdravstvenoj zaštiti, useljavanju i možda o zlouporabi (predsjedničkog) položaja.

A ako Trump opet pobjedi?

- To je zastrašujuća pomisao. Slučajno sam pratio propast demokracija na istoku Europe i prije nego što je to posvuda postala tema. Promatrao sam razvoj u Mađarskoj. A ako bi Trump bio tako vješt kao što je to Viktor Orban, američka demokracija bi bila već mrtva. Ako bi opet bio izabran usprkos kaosa kojeg izaziva, bilo bi moguće da bi to bili posljednji pravi američki demokratski izbori.

Ozbiljno to mislite?

- Posve ozbiljno. Apsolutno je moguće da 2024. bude oduzeta biračka prava građanima stranog porijekla, natezanje izbornog zakona i potiskivanje neprijateljskih medija ode toliko daleko da bude nemoguće održati normalne izbore.

Hrvatska itekako zaostaje: Podaci otkrivaju da plaće u nas rastu sporije nego u srednjoj Europi

KONKURENTNOST
Autor: Branko Podgornik

Većina novih članica EU-a plaće povećava po stopi od šest posto već barem tri godine, pokazuju podaci EK

ZAGREB - Zaposleni u obrazovanju, policiji i ostalim dijelovima javnog sektora zadovoljno očekuju povećanje plaća od najmanje šest posto u novoj godini, ali poslodavci kritiziraju Vladu da je previše popustila njihovim zahtjevima. Tvrde da plaće u javnom sektoru rastu brže od produktivnosti. To će, kažu, dodatno financijski opteretiti poduzeća te smanjiti konkurentnost hrvatskoga gospodarstva, pa će investitori otići u druge zemlje. Međutim, čini se da su bojazni poslovnih ljudi pretjerane. Hrvatska prema rastu plaća – iako su se proteklih godina povećavale po nominalnoj stopi od četiri do pet posto – daleko zaostaje za usporedivim zemljama srednje Europe, koje se i brže razvijaju od nas.

Većina novih članica Europske unije plaće povećava po stopi od šest posto već barem tri godine za redom, prema podacima Europske komisije. Štoviše, u Rumunjskoj, Bugarskoj i Mađarskoj došlo je do eksplozije plaća, koje skaču po 10 do 15 posto godišnje.

Teško je reći da zaposleni u Hrvatskoj dobivaju više nego što zaslužuju, jer su se njihove plaće u prvih deset mjeseci ove godine povećale za 3,6 posto, prema podacima Državnog zavoda za statistiku. Ako se uzme u obzir rast cijena, prosječna neto plaća je realno napredovala 2,9 posto, otprilike istim tempom kao i gospodarstvo. U listopadu je iznosila 6.496 kuna, a u bruto iznosu 8.813 kuna.

Zanimljivo je da na vrhu popisa onih koji su najviše povećali primanja zaposlenih nema ugostiteljstva i turizma, građevinarstva i trgovine. Firme iz tih djelatnosti najviše se žale na manjak radnika, a neke tvrde da ih plaćaju znatno bolje nego prije. Međutim, službena statistika pokazuje drukčije.

Najveći skok neto plaća zabilježen je u informatici (9,7 posto), farmaceutskoj industriji (8,8 posto) te proizvodnji predmeta od kože (8 posto), što svima popravlja prosjek. Nekima su plaće i pale, najviše u brodogradnji, koja je došla na rub opstanka.

Da Hrvatska postupno zaostaje, vidljivo je i iz rasta bruto plaća. Prema Eurostatu, u listopadu su bruto plaću višu od tisuću eura imale Slovenija (1.742 eura), Poljska (1.212), Hrvatska (1.187), Slovačka (1.132) i Rumunjska (1.071 eura). Stoga je Hrvatska gospodarska komora (HGK) ovih dana priznala da su strahovi od gubitka hrvatske konkurentnosti u EU-u zaista neutemeljeni.

– Očito je da dinamičan rast troška plaća u Hrvatskoj zasad ne narušava konkurentnost u odnosu na slične zemlje, osobito jer se u dijelu zemalja (Mađarska, Bugarska i Rumunjska) on u pravilu kreće po visokim dvoznamenkastim stopama rasta, uočio je Sektor za komunikacije HGK-a.

Ukratko, plaće u cijeloj srednjoj Europi rastu daleko brže od produktivnosti gospodarstva. Radnika ima sve manje, a poslodavci ih žele odvratiti od iseljavanja u razvijene zemlje. No, to nije jedini razlog za bolje nagrađivanje zaposlenih. Neke su države, poput Poljske i Češke, odlučile da više neće biti izvor jeftine radne snage za kompanije iz bogatijih zemalja. Žele povećati dodanu vrijednost vlastite proizvodnje i potaknuti selidbu svojih radnika u profitabilnije i bolje plaćene djelatnosti.

Primjerice, poljski premijer Mateusz Morawiecki ocijenio je kako su liberalne reforme proteklih desetljeća dovele do toga da su »plodovi rasta Poljske uvelike otišli u inozemstvo ili poljskoj gospodarskoj eliti, a ne u novčanike većine građana«. Stoga je vlada u Varšavi nedavno najavila da će se minimalne plaće Poljaka do 2023. povećati 80 posto, na 4.000 zlota, odnosno 7.000 kuna.

Sva prava pridržana Hrvatski sindikat pošte, dizajn dpi