sindikat

VIJESTI


16. listopada 2020.

Sindikati nakon sastanka u Vladi: Hrvatska na dnu, liberalizacija nije rješenje

AUTOR: N1 Hrvatska - Nakon sastanka sindikata i Vlade ministar rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike Josip Aladrović istaknuo je da su prošli brojne teme, no razgovori su još u tijeku. "Teme sastanka bile su novi prijedlog Zakona o radu, formirarnje minimalne plaće za 2021. što zakonski moramo definirati do 31. listopada, te nova regulacija rada nedjeljom. Govorili smo i o temama za očuvanje radnih mjesta i setu tema koje se tiču radno-pravnih odnosa."

"Svi smo naglasili važnost snage kolektivnog pregovaranja i jačanja socijalnog dijaloga jer tako najbolje možemo utjecati na društveno-ekonomske teme. Pred nama je zanimljivo razdoblje s puno tema, ali i jačanje socijalnog dijaloga, poduzetništva, radničkih prava i da dižemo nivo društvene i ekonomske odgovornosti u društvu", rekao je Josip Aladrović.

Važnost kolektivnih ugovora

Nakon njega predsjednik SSSH Mladen Novosel rekao je da se trenutno vrše konzultacije oko izmjene Zakona o radu i istaknuo važnost kolektivnih ugovora:

"Naglašavamo da se u Hrvatskoj prečesto mijenjaju zakoni. HUP kad god ima potrebe za promjenama u radnom zakonodavstvu, izbjegava kolektivno pregovaranje, okreće se prema vladama i u pravilu vlade prihvaćaju inicijative HUP-a i pokušavaju nametnuti pregovore oko izmjena zakona o radu. Isto je i sad."

"Dovoljan je povod pandemija, da je teško regulirati rad od kuće i onda mijenjamo zakon. Treba promijeniti smjer reguliranja poslodavaca i radnika onako kako to rade zemlje zapadne Europe i nordijske zemlje - kolektivnim ugovorima.

Novosel dodaje i kako u Hrvatskoj postoje samo dva sektorska kolektivna ugovora - onda u sektoru graditeljstva i turizma.

"O tome smo razgovarali, predsjednik Vlade je shvatio problem. Očekujemo, sad smo na konzultacijama, da Zakon o radu bude okvir, a da kroz kolektivne ugovore budemo brži, prilagodljiviji za svake promjene. Jedino se u Sloveniji od susjednih zemalja nije krenulo u izmjenu Zakona o radu jer su oni davno prihvatili vrijednosti kolektivnog pregovaranja. To želimo nametnuti u Hrvatskoj i sigurni smo da može pridonijeti većoj produktivnosti, da radnici ne idu van, da imaju motiv vratiti se."

Ugovori na određeno - loš model

Predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata Krešimir Sever naglasio je da omogućavanje većeg broja ugovora na određeno ne donosi ništa dobro:

"U Njemačkoj se to nije pokazalo kao dobar model osim na razini administrativnog smanjenja nezaposlenih, a mi bi na inicijativu poslodavačkih udruga i dijela gospodarskih analitičara pokušali to ugraditi u Hrvatskoj. Danas smo htjeli predsjedniku Vlade pokazati da je takva politika svaki put pod krinkom da se Zakon o radu treba fleksibilizirati da bi se povećala zaposlenost, dogodilo to da smo imali egzodus ljudi iz Hrvatske. Ako želimo u Hrvatsku vratiti one koji su otišli i zadržati hrvatske radnike, onda izmjene Zakona o radu u pravcu fleksibilnosti nisu dobre jer su sve dosadašnje tjerale ljude van. Odgovnost Vlade je golema jer predlaže izmjene i onda ih potvrđuje Aabor, ali onda se mora nositi i s odlaskom ljudi."

Sever je još o zapošljavanju na određeno rekao: "Zapošljavanje na određeno vrijeme će dodatno produbiti jaz. Kad im treba radnik, uzet će ga, kad im ne treba, otupustit će ga... Nismo protiv stranaca nego smo protiv toga da ovakvi uvjeti tjeraju naše ljude van."

Na pitanje kakva će biti dinamika provedbe ovih mjera, ministar Aladrović je rekao:

"Dinamika je prvo definirati iznos minimalne plaće. Što se tiče Zakona o radu, svaki tjedan se nalazimo po tom pitanju, naravno da ima prijepora. Naša ideja je da pokušamo naći kroz te sastanke što veću razinu konsenzusa. Ne slažemo se po pitanju te fleksibilizacije, mase ugovora na određeno i neodređeno. No, to su sve teme o kojima razgovaramo. Smatramo da moramo urediti rad na daljinu, nije dovoljno definiran. Spominju se i dodatni poslovi. Imamo akt koji nije dovoljno usklađen s ovim vremenom, učinit ćemo sve da to izmijenimo. Radna skupina o radu nedjeljom idući tjedan počinje s radom, ideja je da većina nedjelja u godini bude neradna."

Zaključka sastanka nema, ovo je tek početak razgovora, napomenuo je na kraju.

Sindikati protiv zabrane prosvjeda na Markovu trgu, Sever ističe: To je gušenje demokracije! I Sanader je jednom to napravio, oštro smo se usprotivili

PORUKA IZ NHS-A
PIŠE: MARIJANA CVRTILA

(SLOBODNA DALMACIJA) - Treba ostaviti mogućnost prosvjedovanja i izražavanja nezadovoljstva na Markovu trgu, ali je s druge strane svakako potrebno pojačati nadzor i izmijeniti regulaciju prometa u području štićene zone, to jest neposrednoj blizini zgrade Vlade, Hrvatskog sabora i Ustavnog suda. Pri tom svakako treba uzeti u obzir kako u susjednim zgradama žive stanari kojima mora biti omogućen dolazak automobilima do njihovih domova. Ističe to Krešimir Sever, predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata (NHS), središnjice koja se i 2005. godine u vrijeme Vlade Ive Sanadera žestoko usprotivila izmjenama Zakona o javnom okupljanju prema kojima je bilo zabranjeno okupljanje i prosvjedi u krugu od stotinu metara od zgrada Vlade, Sabora, Ustavnog suda i Ureda Predsjednika RH.

Podsjetimo, Sanader je tada takvu odluku obrazložio upravo sigurnosnim razlozima i „procjenama sigurnosnih službi da se broj štićenih objekata proširi i na Vladu i na Hrvatski sabor“. Prosvjedna okupljanja na Markovu trgu tako godinama nisu bila moguća, a NHS je uz nekoliko građanskih udruga podnio Ustavnom sudu zahtjev za ocjenom ustavnosti takve odluke.

Ustavni je sud u srpnju 2011. godine potvrdio, doduše, kako „zakonska zabrana javnog okupljanja na Markovom trgu gdje su smještani Sabor, Vlada i Ustavni sud ima legitiman cilj i razmjerna je tom cilju budući je riječ o prostoru uvelike neprikladnom za javno okupljanje“ ali da svejedno „zabrana nije nužna u demokratskom društvu jer ne postoji 'prijeka društvena potreba' za njezinu opstojnost“. Zakonodavcu su dali mogućnost da u idućih godinu dana izmijeni osporeni zakon i uredi ga u skladu s Ustavom, to jest da vrati mogućnost okupljanja i prosvjedovanja na Markovu trgu, što je tadašnja Vlada Zorana Milanovića 2012. godine i učinila.

Nakon što se u ponedjeljak dogodio nemili incident ispred zgrade Vlade, kada je u pucnjavi teško ranjen policajac, kao jedno od glavnih pitanja nametnulo se ono o načinima pojačanja sigurnosti na tome prostoru. Predsjednik Milanović i sam je pozvao na to da se „fizički spriječe“ ovakve situacije te istaknuo kako su tu „državne institucije, centralne, najviše i nisu turistička destinacija“ te da ih treba „štititi na odgovarajući način“.

Za jednu od najvećih sindikalnih središnjica, NHS, ti „odgovarajući načini“ sigurno nisu zabrana okupljanja i prosvjedovanja ispred Banskih dvora.

- Mi u NHS ne bismo pristali na takvu zabranu, kako onda, tako i danas. To bi bilo gušenje demokracije. Sanader je govorio da je to pitanje sigurnosti, a zapravo mu je bilo najvažnije zabraniti prosvjede i okupljanja pod svojim prozorom, što mu je i uspjelo. Dolaske na Markov trg ne možete ni zabraniti jer je ondje crkva sv. Marka, tamo se organiziraju svadbe, kao i u Gradskoj vijećnici u neposrednoj blizini, tu se održavaju različite manifestacije, posjeti turista, a na to je i u svojoj odluci upozorio Ustavni sud – podsjeća Sever, koji je 2005. godine zajedno s kolegom iz sindikata simbolično metrom izmjerio tih stotinu metara udaljenosti na kojoj prosvjednici nisu smjeli prići zgradi Vlade i Sabora..

Ustavni su suci i 2011. godine upozorili kako na Markovu trgu nikada nisu bile zabranjene, primjerice, kazališne predstave i druge javne priredbe te okupljanja kojima je svrha ostvarivanje gospodarskih, vjerskih, kulturnih, humanitarnih, športskih zabavnih i drugih interesa. Stoga se zabranom samo onih javnih okupljanja kojima je svrha izražavanje političkih, socijalnih i nacionalnih uvjerenja i ciljeva, zaključili su ustavni suci, ta uvjerenja i ciljevi bez objektivnog i razumnog opravdanja postavljaju na razinu diskriminatornih osnova što je suprotno Ustavu. Tadašnja predsjednica Ustavnog suda Jasna Omejec objasnila je da zabrana okupljanja na Markovu trgu "nije apriori neustavna" već je neustavno praviti razliku u vrstama okupljanja na tome trgu.

Zanimljivo je kako su ustavni suci tada naveli i kako „poruke prosvjednika moraju biti u dosegu oka i uha adresata onih kojima su upućene“, pa je teško vjerovati da bi danas, kada se traže načini kako pojačati sigurnost na Markovu trgu, moglo posegnuti za odlukom koja bi zabranila izražavanje građanskog nezadovoljstva na tome prostoru.

Dodajmo i kako je izmjenama Zakona o javnom okupljanju iz 2012. godine propisano da javno okupljanje nije dopušteno najmanje deset metara od zgrade Vlade i Sabora te 20 metara od zgrade Ustavnog suda, da na Markovu trgu tijekom većeg okupljanja smije biti najviše 1500 osoba, propisano je i dopušteno vrijeme za bunt od 8 do 22 sata te točna ruta kretanja prosvjednika. Sever podsjeća i kako je u vrijeme prosvjeda prostor u kojemu se ljudi okupljaju najčešće ograđen metalnim ogradama.

KREŠIMIR SEVER: ‘Radnik ne smije biti na ‘vjetrometini’, a država se mora pobrinuti da svojim zakonima zaštiti radnika od moćnijeg iznad njega u sustavu rada i kapitala’

'RADNIK SVOJIM RADOM STVARA NOVE VRIJEDNOSTI'
Autor: Sanja Plješa

Prijedlozi izmjena i dopuna novog Zakona o radu još uvijek nisu gotovi jer socijalni partneri – poslodavci, predstavnici sindikata i predstavnici Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike svakoga tjedna imaju zajednički sastanak na kojem razmjenjuju mišljenja. Kakav je tijek tih razgovora upitali smoKrešimira Severa, predsjednika Nezavisnih hrvatskih sindikata koji je rekao kako je “dogovor socijalnih partnera da oni nakon svakog kruga razgovora koji se održavaju svakoga petka ne izlaze u javnost s informacijama, i to ne zbog toga što oni ne bi željeli nešto ‘pustiti’ u javnost već stoga jer se neka poglavlja mogu mijenjati do kraja svih razgovora”. To znači, dodao je, da se iz nekog razloga mogu vratiti na one članke koje su praktički zatvorili, ali su ih neki drugi članci “dotaknuli” pa ih zbog toga treba još mijenjati. “Nama na sindikalnoj strani zapravo odgovara senzibilizirati javnost o temi o kojoj se pregovara, ali s druge strane, to bi moglo zbuniti ljude jer u slučaju da dođe do većih razmimolaženja u stavovima, svaka strana može izvijestiti javnost o tome što se dogodilo u pregovorima”, rekao je Sever.

Dodao je da je vjerojatno sada svima postalo jasno da do kraja ove godine izmjene i dopune novog Zakona o radu neće biti u čitanju u Hrvatskom saboru, a time se ni taj zakon ne bi počeo primjenjivati s prvim danom nove godine. “Vjerojatno će se sa izmjenama i dopunama Zakona o radu prijeći u sljedeću godinu”, istaknuo je Sever.

“Sa sindikalne strane bili smo protiv da se u doba koronakrize Zakon o radu uopće dira iako smo nezadovoljni kako je on uređen. No, smatramo da u kriznim vremenima zakone ne treba mijenjati. Kriza je uvijek privremeno razdoblje bez obzira što, nažalost, u Hrvatskoj te krize dugo traju. No, u svakom slučaju kada je riječ o gospodarstvu, ta kriza je jedan poremećaj koji se može pojavljivati uslijed raznih razloga, ali ne smije se cijeli zakon – bez obzira o kojem je zakonu riječ – prilagoditi tome. Zakon treba biti takav da prihvati opća načela pa se u nekim dijelovima može definirati na način da se i u slučaju krize nešto događa”, istaknuo je Sever.

‘Očekivali smo da se poslodavci pojave s takvim zahtjevima’

Na upit o tome što misle sindikalni predstavnici o prijedlogu poslodavaca da u izmjene i dopune zakona uđe članak u kojem se definira neplaćanje pauze odnosno da ona više ne ulazi u radno vrijeme, Sever je odgovorio kako su oni “očekivali da će se poslodavci pojaviti s nečim takvim te se mogu očekivati još neki njihovi zahtjevi”.

“Zanimljivo je da oni to pitanje nisu otvorili u razgovorima već je taj njihov prijedlog ugledao ‘svjetlo dana’ kroz medije. To je samo znak da oni takvih svojih prijedloga imaju sasvim sigurno još. Oni godinama traže i inzistiraju na istim stvarima. Razlozi promjene zakona kriju se u nečem mnogo dubljem. Čak i stručnjaci radnog zakonodavstva i radnog prava govore o tome da možda sada i nije najzgodnije vrijeme za promjene. Iako se neki od tih stručnjaka, primjerice pojedini stručnjaci koji se nalaze na katedri radnog prava na Sveučilištu u Zagrebu, a koji su liberalniji nastrojeni, mogu svrstati na stranu poslodavaca”, rekao je Sever.

Kada je riječ o spomenutom zahtjevu, Sever ističe kako to nije neuobičajeno jer su poslodavci tu ideju spominjali i prijašnjih godina. Paradoksalno je da u nekim razvijenim zemljama vladajući traže smanjenje radničkih prava kako bi tu zemlju proglasili povoljnijom za ulaganje. “To nije dobro, pogotovo takav jedan liberalistički duh koji vlada. Plaćena pauza nije u svim zemljama u Europi tako postavljena. Neke države su je izbacile iz radnog vremena i nije plaćena, međutim, oni su naknadu za pauzu prebacili u plaću radniku bez obzira na radno vrijeme. Oni su primjerice skratili radno vrijeme”, rekao je Sever.

Dodao je kako kod nas sindikati zagovaraju skraćivanje radnog vremena jer dolaze nove tehnologije, a treba zaposliti što veći broj ljudi, a pri skraćivanju radnog vremena treba zadržati istu razinu plaće jer nije smisao u tome da ako se skrati radno vrijeme tada treba smanjiti plaću. No, Sever ističe kako su poslodavci cijelo vrijeme zagovarali i uspoređivali se s nekim drugim zemljama da pauza nije u radnom vremenu, nije plaćena i nestala je. Dodatno su zagovarali i stav da s obzirom na to da je Hrvatska u teškom stanju te da treba još više raditi kako bi izašli iz krize, to je samo stav da oni ne znaju primjenjivati neke druge metodologije i nemaju mnogo doticaja sa suvremenom tehnologijom i oblicima rada.

Usporedbe radi, u Austriji ili Njemačkoj je radnik zaštićen, ima radno vrijeme, adekvatnu plaću…a naši poslodavci traže da se radno vrijeme zadrži na 40 sati, a plaćena pauza izbaci iz radnog vremena ili pak alternativno da se pauza izbaci pa se na taj način radnicima smanji upisani broj radnih sati. “To je stvar koju još nisu stavili na stol, izbacili su je van, ali još nismo o tome razgovarali. Sada ćemo se i mi spremiti na to i vidjeti što oni zapravo žele. Jasno je da prilično žele liberalizirati sustav rada. No, vidljivo je da građani zapravo misle suprotno”, istaknuo je Sever.

Dodao je da sve institucije, poslodavci i udruge zapravo “pušu u isti rog” i svi su na jednoj strani, a sindikati i radnici su na drugoj strani. Poslodavci su željeli instalirati dodanu fleksibilnost u taj sustav. Građani su zapravo za to da se smanji fleksibilnost Zakona o radu, a ne obrnuto.

‘Poslodavci odgovornost žele prebaciti na državu i radnike, a sebe izuzeti’

U prijedlogu novog zakona je i odredba “čekanje na rad”. Ranije je bilo riječi o tome da kada nema posla, poslodavac može uputiti radnika na “čekanje”, ali mu za to vrijeme mora isplatiti plaću, ali ne nižu od minimalne plaće. Međutim, sada su poslodavci taj pojam počeli ponovno otkrivati. Članak 95. Zakona o radu kaže da kada radnik ne radi zbog svoje krivice već zbog objektivnih okolnosti ili zbog krivice poslodavca tada mu on mora isplatiti ugovorenu plaću odnosno prosjek zadnja tri mjeseca.

No, kolektivnim ugovorom može se drugačije dogovoriti. “Mi tvrdimo da je to ‘korak unazad’ i to smo napustili još donošenjem prvog Zakona o radu 1996. godine. To je napuštena kategorija i tu priču više ne bi trebalo otvarati. Zanimljivo je da su tu priču ponovno otvorili predstavnici Američke gospodarske komore čiji se članovi također miješaju u promjene našeg zakona o radu”, istaknuo je.

“Poslodavci bi cijelu odgovornost prebacili na državu i radnike, a sebe izuzeli koliko god je to moguće. To znači da poslodavac u razdoblju krize koja ne bi trajala predugo zapravo nema nikakvih rizika. On prema radniku nema obveze jer će, prema njihovim prijedlozima, to rješavati država. Na drugoj strani kada kriza prođe, žele vratiti radnika na istu razinu na kojoj je bio prije nje, na istu plaću i sva ostala prava. Ako bi se dogodilo da bi poslodavac otpuštao radnike, oni bi bili na skrbi države i ona bi im isplaćivala naknadu za vrijeme nezaposlenosti. Nakon toga poslodavcima bi se dogodili rizici da bi ostali bez radnika jer oni mogu naći negdje drugdje posao za višu plaću”, naglasio je Sever.

Pritom je istaknuo da Nezavisni sindikat Hrvatske ne smatra da su svi poslodavci “nevaljali” i da rade loše.

“Ima mnogo primjera dobrih poslodavaca koji su posegnuli u svoje pričuve kako bi radnicima u doba koronakrize isplatili plaće. Međutim, činjenica je da se među njima nalaze i oni koji su to zloupotrebljavali. Mi razumijevamo sve probleme poslodavaca. No, oni ništa ne mogu postići bez radnika. I kada se često u javnosti čuje teza da su poslodavci oni koji stvaraju nove vrijednost to apsolutno nije točno. Oni osiguravaju uvjete materijalne sigurnosti, strojeve, opremu za rad…ali činjenica je da jedino radnik svojim radom stvara nove vrijednosti pa čak i kada je riječ o novim tehnologijama i umjetnoj inteligenciji. U svemu tome još je uvijek radnik ključni nositelj rada. To mi gledamo sa sindikalne strane, a tako gledaju i mnogi teoretičari rada koji nisu naslonjeni na liberalizam koji se sve češće događa u suvremenom svijetu. Radnik ne smije biti na ‘vjetrometini’, a država se mora pobrinuti da svojim zakonima zaštiti radnika od moćnijeg iznad njega u sustavu rada i kapitala”, zaključio je Sever.

Sva prava pridržana Hrvatski sindikat pošte, dizajn dpi