ARHIVA VIJESTI

---

31. svibnja 2023.

Sever: Vlada je trebala ići u u izmjenu Zakona o minimalnoj plaći

Izvor: HRT - Što donosi novi krug porezne reforme? Hoće li nam i koliko plaće biti veće od 1. siječnja iduće godine? Hoće li zbog ukidanja prireza doći do povećanja poreza na dohodak ili poskupljenja javnih usluga? Kako će se reforma odraziti na mirovinski sustav, te što kažu vladini socijalni partneri?

Puljak: Reforma je atak na razvoj velikih gradova; županije bi trebalo ukinuti

Splitski gradonačelnik Ivica Puljak (Centar) kazao je u emisiji Hrvatskog radija "U mreži Prvog" kako je cijela porezna reforma, usmjerena protiv velikih gradova.

-Andrej Plenković odlučio je u predizbornoj godini, pokušati izgledati dobar, da će kao građanima povećati plaće, a da će im zločesti gradonačelnici smanjiti plaće, poručio je.

Dodao je da je reforma atak na razvoj velikih gradova. Naglasio je kako nema čovjeka koji nije za povećanje plaća, ali vladavina HDZ-a, ovih trideset godina je utjecala što u Hrvatskoj plaće nisu veće, barem za 500 eura.

Istaknuo je kako će porazna reforma pomoći županijama.

- Ovaj prijedlog da se porezne stope na dohodak povećaju, one idu k tome da dvadeset posto tih prihoda ide županijama, poručio je Puljak.

Po njemu su županije potpuno nepotrebne teritorijalne jedinice u Hrvatskoj, te bi njih trebalo ukinuti.

- Na takav način uštedjeti nešto novaca i onda povećati plaće građanima, rekao je Puljak.

Naglasio je kako nitko od gradonačelnika velikih grada nije bio konzultiran kada se donosila nova reforma.

- Nitko nije pitao Udrugu gradova, dodao je.

Pavić: Cilj reforme podići standard građana, očuvati gospodarski rast, te osnažiti fiskalnu autonomiju lokalne samouprave

Saborski zastupnik HDZ-a Marko Pavić demantirao je Puljkovu izjavu da je nova reforma protiv četiri najveća grada.

- I to ga demantiraju i same brojke. U mandatu Plenkovića proračun gradova što se tiče poreza na dohodak rastao je 72 posto, poručio je.

Cilj reforme je podići standard građana, očuvati gospodarski rast, te osnažiti fiskalnu autonomiju lokalne i regionalne samouprave. Pozvao je Puljka da višak u proračunu da građanima.

Pavić je dodao kako je mirovinski sustav ovom reformom stabilan i da su mirovine osigurane.

Sever: Vlada bi daleko više napravila da je išla u izmjenu Zakona o minimalnoj plaći

Predsjednik NHS-a Krešimir Sever rekao je da ljudima s najnižim plaćama porezne reforme nisu išle na ruku u sustavu poreza na dohodak, jer su oni izvan "poreznih škara".

- Njima su primanja toliko mala da uopće nisu bila oporeziva, kazao je.

Sa zadnjim povećanjem minimalne plaće tek su za nijansu ušli u "porezne škare" i njima nekakva daljnja porezna rasterećenja, bilo da je riječ o povećanju osobnog poreznog odbitka ili nekakvim drugim kategorijama u uvjetima u kojima se, primjerice daju isto tako olakšice u uzdržavanju članova obitelji, njima zapravo ne igraju.

- Njima bi igralo jedino povećanje plaće. U ovim uvjetima Vlada je na sebe preuzela nešto što joj zapravo i nije primarna funkcija, ona je išla na to da se tim ljudima poveća netto iznos plaće, bez da se dira u brutto plaću, poručio je Sever.

Naglasio je da bi Vlada daleko više napravila da je išla u izmjenu Zakona o minimalnoj plaći i da se išlo pod hitno u povećanje visine minimalne plaće, kako bi radnici dobili veći netto i brutto.

Zaključna izjava nakon posjeta Misije MMF-a Republici Hrvatskoj 2023. u vezi s člankom IV. Statuta MMF-a

Hrvatske vlasti pristale su na objavu ove Izjave. U ovoj se Izjavi izražavaju stajališta članova Misije MMF-a koja nisu nužno i stajališta Izvršnog odbora MMF-a. Na osnovi preliminarnih nalaza ove Misije, stručnjaci MMF-a pripremit će izvješće koje će, nakon što ga odobri uprava MMF-a, biti predstavljeno Izvršnom odboru MMF-a radi rasprave i donošenja odluke.

Zagreb, Hrvatska: Uvođenje eura velik je uspjeh Hrvatske i dokaz promišljenog vođenja ekonomske politike i usklađenih napora. Gospodarstvo se također pokazalo otpornim suočavajući se s pandemijom i ratom Rusije protiv Ukrajine, djelomice zahvaljujući vještom makroekonomskom i financijskom upravljanju hrvatskih vlasti. Pohvalna je odlučnost hrvatskih vlasti u provedbi Nacionalnog plana oporavka i otpornosti (NPOO). Ipak, Hrvatskoj i dalje predstoji izazov daljnjeg povećanja životnog standarda građana na održiv način. Predviđa se da će se rast u 2023. usporiti nakon dvije godine vrlo dobrih ostvarenja. Inflacija je dosegnula vrhunac, ali i dalje je povišena i široko rasprostranjena. Politike se trebaju usredotočiti na sljedeće: (a) nastavak razborite fiskalne, financijske i makrobonitetne politike kako bi se podržalo pooštravanje monetarne politike ESB-a i stvorili odgovarajući zaštitni slojevi; te (b) napredak u provedbi strukturnih reformi i nastavak reformskog zamaha radi poboljšanja konkurentnosti i poticanja brže konvergencije dohotka prema bogatijim zemljama europodručja, s uporištem u Nacionalnom planu oporavka i otpornosti.

Kontekst

Uvođenje eura dokazuje da je Hrvatska ostvarila velik napredak od pridruživanja EU-u 2013. Uvođenje eura u velikoj je mjeri uklonilo tečajni rizik, poboljšalo državni rejting i olakšalo pristup tržištima kapitala, a očekuje se i da će potaknuti inozemna ulaganja i trgovinu. Budući da je sada članica europodručja, Hrvatska sve specifične šokove i neravnoteže mora rješavati fiskalnim, makrobonitetnim, financijskim i strukturnim politikama. Nastavak provedbe strukturnih reformi i dalje je najvažniji za ostvarenje pune koristi od uvođenja eura i poticanje brže konvergencije dohotka prema bogatijim zemljama europodručja.

Gospodarstvo se pokazalo otpornim suočavajući se s pandemijom i ratom Rusije protiv Ukrajine, djelomice zahvaljujući vještom makroekonomskom i financijskom upravljanju hrvatskih vlasti. Hrvatska je 2022. zabilježila još jednu godinu snažnog rasta, unatoč usporavanju zamaha u drugoj polovini godine. Zbog snažnog porasta cijena energije i hrane inflacija potrošačkih cijena dosegnula je krajem godine najvišu razinu u posljednjih nekoliko desetljeća. Inflacija je dosegnula vrhunac, ali i dalje je povišena i široko rasprostranjena. Uvođenje eura imalo je vrlo ograničen utjecaj na inflaciju. Fiskalni saldo znatno se poboljšao zabilježivši mali višak, a javni dug se 2022. smanjio na 68,5 posto BDP-a, ispod razine na kojoj je bio prije pandemije. Vanjske neravnoteže i dalje su ograničene. Apsorpcija sredstava iz fondova EU-a nastavlja se poboljšavati.

Izgledi i rizici

Očekuje se da će se rast ublažiti i da će 2023. iznositi 2,2 posto. Slaba inozemna potražnja, pooštravanje uvjeta financiranja i velika globalna neizvjesnost mogli bi otežati rast, pri čemu bi se njihov negativni učinak djelomično ublažio smanjenjem cijena roba na svjetskim tržištima, otpornošću turizma i dinamičnim tržištem rada. Predviđa se da će rast u srednjoročnom razdoblju ponovno dosegnuti svoj potencijal (oko 3 posto) potpomognut ulaganjima i reformama sadržanima u Nacionalnom planu oporavka i otpornosti. Kako cijene energije budu padale s već dosegnutih najviših razina i kako se uska grla u opskrbi budu ublažavala, inflacija potrošačkih cijena će se smanjivati, na prosječno 7,5 posto u 2023., i postupno će se snižavati do ciljane stope inflacije ESB-a od 2 posto krajem 2025. Temeljna inflacija vjerojatno će biti ustrajnija.

Izgledi i nadalje podliježu velikoj neizvjesnosti, a rizici za rast uglavnom su uravnoteženi. Intenziviranje rata u Ukrajini, ponovni snažan porast cijena roba i inflacije, snažnija globalna ili regionalna recesija i stroži uvjeti financiranja od očekivanja glavni su negativni rizici za rast. S druge strane, uvođenje eura i ulazak u schengensko područje mogli bi dati jači poticaj turizmu, trgovini i ulaganjima.Za inflacijuprevladavaju rizici usmjereni na gorekoji se odnose na snažniji prijenos nominalnog rasta plaća, a djelomice ih ublažavaju rizici usmjereni na dolje koji se odnose na slabiju domaću potražnju od očekivane.

Fiskalna politika

Kratkoročna fiskalna politika treba poduprijeti pooštravanje monetarne politike i ne pridonositi povećanju agregatne potražnje. Potražnja na tržištu rada je povećana, temeljna inflacija još uvijek povišena te je uvođenje eura umanjilo učinak pooštravanja monetarne politike ESB-a. Stoga se ekspanzivnom fiskalnom politikom stvara rizik za poticanje domaće potražnje i inflacije te ugrožavanje konkurentnosti Hrvatske. Na osnovi najnovijeg proračunskog plana Vlade i uz pretpostavku da neće biti dodatne fiskalne potpore, predviđamo manjak od 0,8 posto BDP-a u 2023., što odgovara, kad se uzme u obzir predviđeno usporavanje rasta, procijenjenom pozitivnom fiskalnom impulsu od 0,5 posto BDP-a.

Kako bi se ostvarila čvršća fiskalna pozicija i s obzirom na smanjenje cijena energenata, mjere potpore trebaju biti bolje usmjerene, privremene i transparentne. Reakcije Vlade na problem troškova života, iako pravovremene, uglavnom nisu bile ciljane. Predlažemo ukidanje gornje granice cijena energije i sniženja poreza, jer su te mjere široko rasprostranjene i skupe te remete cjenovne signale. Umjesto toga su poželjniji privremeni ciljani gotovinski transferi, vaučeri i popusti za najranjivije. Mjere potpore mogle bi se svrhovitije osmisliti kad bi se što prije dovršili registar kućanstava i reforma socijalnog osiguranja. Prihodi koji premašuju one predviđene proračunom trebaju biti korišteni kao izvor za fiskalne uštede.

U srednjoročnom razdoblju za Hrvatsku je najvažnije da nastavi fiskalnu konsolidaciju koja ujedno pogoduje rastu, kako bi se uspješno nosila s budućim šokovima, sačuvala održivost javnih financija i poboljšala konkurentnost. Preporučujemo poboljšanje porezne politike, smanjenje rigidnosti potrošnje i povećanje njezine učinkovitosti.

· S obzirom na vrlo rigidnu proračunsku potrošnju Hrvatske i potrebu za daljnjim smanjenjem javnoga duga, svaka bi porezna reforma trebala sačuvati izvore prihoda i ujedno poboljšati strukturu poreznog sustava radi smanjenja distorzija te podržavanja pravednosti i rasta. S tim u vezi bi reforma sadašnjeg poreznog režima koji pogoduje ulaganjima u stambene nekretnine pridonijela smanjenju potražnje, aktiviranju neiskorištenih stambenih prostora i poticanju participacije radne snage. Smatramo da bi bilo korisno uvesti vrijednosni porez na imovinu i povećati pravednost poreza na dohodak, prije svega ukidanjem iznimno povoljnog oporezivanja prihoda od kratkoročnog najma. Za provedbu i upravljanje suvremenim porezom na imovinu potrebni su sveobuhvatni i precizni vlasnički registri te ažurna evidencija vrijednosti imovine. Najvažniji su pažljiva priprema i postupno uvođenje reformskih mjera te informiranje javnosti o njima. U kratkoročnom razdoblju komunalne naknade i porez na kuće za odmor mogu se transformirati u osnovni vrijednosni porez na imovinu, s tim da se posebnim mehanizmima zaštite najranjiviji i kućanstva kojima je to jedina nekretnina za stanovanje.

· Pojednostavljen i transparentan sustav plaća u javnom sektoru u kojemu se nagrađuje zaslužnost i produktivnost pridonio bi poboljšanju javnih usluga i povećao učinkovitost tog sektora. Važno je ove godine dovršiti reformu plaća u javnoj upravi i racionalizirati javne usluge.

· Povećanje troškova za zdravstvo i mirovine uzrokovano starenjem stanovništva zahtijeva da se obnove napori za produženje radnog vijeka i odlučno riješe dugotrajne dospjele neplaćene obveze u zdravstvenom sektoru. Učinkovitost bi se mogla povećati boljim korištenjem centralizirane nabave lijekova, objedinjavanjem pružanja usluga na rijetko naseljenim područjima i poboljšanjem upravljanja bolnicama.

· Kvalitetan sustav upravljanja javnim ulaganjima pomoći će da se na najbolji način iskoriste znatna sredstva iz fondova EU-a i privuku privatna ulaganja. Snažna koordinacijska funkcija u Ministarstvu financija potrebna je kako bi se osiguralo da resorna ministarstva dosljedno prate dobre prakse usklađene s međunarodnim standardima. Treba također uvesti kvalitetan okvir za procjenu projekata. Prilagodbu klimatskim promjenama i ublažavanje njihova utjecaja treba uključiti u reforme za jačanje upravljanja javnim ulaganjima.

· Poboljšanje praćenja i korporativnog upravljanja poduzećima u državnom vlasništvu smanjit će potencijalne fiskalne rizike i maksimalno uvećati doprinos tih poduzeća rastu. Pozdravljamo proces pripreme novog jedinstvenog zakona o poduzećima u državnom vlasništvu koji bi trebao biti donesen početkom 2024. MMF-ove stručne službe spremne su pružiti tehničku pomoć Ministarstvu financija da ojača svoj kapacitet za financijski nadzor poduzeća u državnom vlasništvu.

Politike financijskog sektora

Trenutačno se čini da se sistemski financijski rizici mogu kontrolirati, ali i dalje je nužan oprez i pomno praćenje s obzirom na promjenjive zaštitne slojeve u sustavu i tekuće izazove. Bankovni je sustav i nadalje profitabilan, dobro kapitaliziran i vrlo likvidan. Iako su se ranjivosti sektora stanovništva i poduzeća smanjile nakon pandemije, snažnije usporavanje gospodarskog rasta od predviđenog, u uvjetima rasta kamatnih stopa, moglo bi uzrokovati nove izazove za te sektore i povećati kreditne rizike. Osim toga, čini se da cjenovna priuštivost stambenih nekretnina postaje problem jer su se cijene stambenih nekretnina rapidno povećale u posljednjih nekoliko godina, iako su porasle i plaće.

Mogle bi se razmotriti eksplicitne mjere usmjerene na korisnike kredita kako bi se obuzdali mogući budući rizici za financijsku stabilnost koji proizlaze iz pritisaka na tržištu stambenih nekretnina, uzimajući u obzir mjere koje su već na snazi, kao i druge čimbenike koji smanjuju rizike. Nedavno povećanje protucikličkog zaštitnog sloja kapitala opravdano je jednim dijelom i kretanjem cijena stambenih nekretnina. Postoje naznake da se rast cijena stambenih nekretnina i transakcija privremeno zaustavio nakon razdoblja rapidnih povećanja. Međutim, tržište stambenih nekretnina moglo bi se suočiti s novim pritiscima jer se raspoloživi dohodci oporavljaju od aktualnog usporavanja, za inflaciju i dalje prevladavaju rizici usmjereni na gore, oporezivanje ulaganja u stambene nekretnine još uvijek je povoljno, a vrlo likvidne banke traže nove prilike za kreditiranje. S obzirom na to mogla bi se razmotriti eksplicitna ograničenja usmjerena na korisnike kredita kako bi se spriječili budući rizici za financijsku stabilnost.

Trebala bi se razmotriti sveobuhvatna revizija mjera potpore za stambeno zbrinjavanje da bi se prepoznala najkritičnija uska grla koja utječu na cjenovnu priuštivost stambenih nekretnina. Preciznije rečeno,

· revizija subvencioniranja vlasništva nad stambenim nekretninama trebala bi uključivati program subvencija koji istječe, tekuće oporezivanje i uska grla u ponudi. Jačanje ponude najdjelotvorniji je način za osiguranje cjenovno priuštivih stambenih nekretnina. Kako je prethodno navedeno, sadašnje povoljno oporezivanje ulaganja u nekretnine treba reformirati radi poticanja učinkovite ponude stambenih nekretnina.

· Treba pažljivo razmotriti različite dobronamjerne prijedloge za dodatne subvencije za najam. Povećanje državnih ulaganja u subvencionirane stanove može uzrokovati racioniranje osim ako se jasno ne odrede kriteriji koje korisnici trebaju ispunjavati i ne ograniči njihov broj. Strože regulacije najma mogu ograničiti ponudu i povećati pritisak. Šire rasprostranjene državne potpore za najam mogle bi rezultirati pružanjem potpore skupinama koje nisu toliko lošeg financijskog stanja te dodatno povećati potražnju za najmom i cijene. Stoga je potreban dobro uravnotežen pristup.

Strukturne politike

Hrvatska treba povećati produktivnost, koja još uvijek zaostaje za onom usporedivih zemalja EU-a. Povećanje produktivnosti zahtijevat će ambiciozniji i sveobuhvatniji paket reformi, uz sredstva iz fondova EU-a, u cilju rješavanja neučinkovitosti i ograničenja koja pridonose nedostatnim ulaganjima u istraživanje i razvoj i usvajanju tehnologija te neučinkovitoj raspodjeli resursa. Osim toga, treba poboljšati institucionalnu kvalitetu i u javnom i u privatnom sektoru. Ubrzanje digitalne tranzicije Hrvatske također će pridonijeti povećanju produktivnosti.

Hrvatske vlasti poduzele su mjere kako bi se pronašlo najbolje rješenje s obzirom na starenje i smanjenje broja stanovnika, a trenutačno povećana potražnja na tržištu rada nudi mogućnost za provedbu daljnjih reformi. Regulativu vezanu za ugovore o radu na neodređeno vrijeme treba pojednostaviti. Hrvatska također može uvesti još programa za poticanje zapošljavanja koji su namijenjeni ranjivim skupinama. Veća ulaganja u ustanove za skrb o djeci i ugovori na skraćeno radno vrijeme mogu dodatno povećati participaciju ženske radne snage, a dobro osmišljene subvencije mogu se iskoristiti za poticanje mobilnosti radnika. Uz dobro upravljanje, priljevi inozemne radne snage iz zemalja koje nisu članice EU-a mogu ublažiti manjak radne snage.

Neizvjesnost u vezi s opskrbom energijom u Europi pruža mogućnost za ubrzanje zelene tranzicije. Budući da je jako izložena klimatskim promjenama i prirodnim nepogodama, za Hrvatsku je važno da provede Strategiju prilagodbe klimatskim promjenama iz 2020. Nadalje, unatoč nedavnoj ekspanziji obnovljivih izvora energije, u strukturi potrošnje energije Hrvatske i dalje dominiraju fosilna goriva. Poboljšanja energetske učinkovitosti i nadalje su prioritet. Hrvatskoj bi koristila izrada sveobuhvatne klimatske strategije, šire od obuhvata Nacionalnog plana oporavka i otpornosti, koja bi bila potpuno usklađena s energetskom strategijom zemlje, kako bi se osiguralo pridržavanje ambicioznijih ciljeva ublažavanja klimatskih promjena na razini cijelog EU-a. Određivanje cijene ugljika u cijelom gospodarstvu popraćeno sektorskim politikama (posebno naknadama/rabatima za energiju, prijevoz i grijanje zgrada) i ciljana potpora ranjivim skupinama naročito bi mogli pridonijeti poticanju troškovno učinkovitog smanjenja emisija.

Zahvaljujemo predstavnicima hrvatskih vlasti i drugim sugovornicima na izvanrednoj suradnji i konstruktivnim i otvorenim razgovorima. Posebno smo zahvalni Hrvatskoj narodnoj banci i Ministarstvu financija na pomoći s organizacijom sastanaka i logistike

Ustavni sud ukinuo članak 192. stavke 4., 5. i 6. Zakona o radu

Ustavni sud na sjednici održanoj 23. svibnja 2023. donio je, između ostalog, i odluku kojom je pokrenuo postupak za ocjenu suglasnosti s Ustavom te ukinuo članak 192. stavke 4., 5. i 6. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14., 127/17., 98/19. i 151/22.), kojim je propisano da se pojedina materijalna prava iz tog Zakona mogu kolektivnim ugovorom ugovoriti u većem opsegu za članove sindikata koji su pregovarali o kolektivnom ugovoru.

Ustavni sud navedenu odredbu ocijenio je, između ostalog, diskriminatornom u odnosu na nečlanove sindikata, odnosno članove nereprezentativnih sindikata, a time i protivnom člancima 3., 14., 43. stavak 1., 55., i 59. Ustava.

Protiv navedene odluke glasovali su sutkinja Ingrid Antičević Marinović i sudac Andrej Abramović. Nakon što protekne rok propisan Poslovnikom Ustavnog suda Republike Hrvatske za izradu izdvojenih mišljenja sudaca, ta će Odluka zajedno s izdvojenim mišljenjima biti dostupna javnosti putem internetske stranice Ustavnog suda.

PREDSJEDNIK

dr. sc. Miroslav Šeparović, v.r

---

24. svibnja 2023.

Izmjene poreza i doprinosa dižu plaće, ali ne bez posljedica: Hrvatski radnici mogli bi postati najjeftiniji u EU-u

Foto: Pop & Zebra na Unsplash.Com

Izvor: NOVI LIST - Jagoda Marić

Hrvatski radnici su trenutno četvrti najjeftiniji u Europskoj uniji, a ostvari li Vlada svoje najave, postat će još jeftiniji

Hrvatski radnici četvrti su najjeftiniji u Europskoj uniji, a ako Vlada ostvari svoje najave o promjenama u poreznom i mirovinskom sustavu, postat će još jeftiniji.

Prema podacima Eurostata samo u Mađarskoj, Rumunjskoj i Bugarskoj poslodavci u prosjeku, u što su uračunata i davanja državi, jeftinije plaćaju radni sat, a ako se doista od 1. siječnja ostvare najave po kojima će doći do dodatnog poreznog rasterećenja i po kojima će za radnike s nižim plaćama plaćati i manje stope mirovinskih doprinosa, Hrvatska će ozbiljno konkurirati za to da bude članica EU-a u kojoj radnici najmanje koštaju poslodavce.

Tako bi se doista mogli ostvariti planovi domaćih političara i gospodarstvenika od prije dvadesetak i više godina da Hrvatska kao svoju prednost investitorima nudi jeftinu radnu snagu.

Lokalne vlasti

Kad je nedavno DZS objavio podatke o tome da su lokalne vlasti u Hrvatskoj u prošloj godini bile u plusu za oko tri milijarde kuna, što je uglavnom posljedica rasta prihoda od poreza na dohodak, očekivano se otvorilo pitanje smanjenja poreza na plaće, no potpuno je iznenađenje i najava da će se omogućiti plaćanje nižih stopa doprinosa za mirovinsko osiguranje za dio zaposlenih.

Za više od 70 posto poreznih obveznika snižavanja poreza na dohodak ne bi donijela veće plaće, jer oni ionako više nisu u poreznim škarama i ne plaćaju porez na dohodak i u Vladi su procijenili da će jedino snižavanje doprinosa podići i te plaće.

Na kojem iznosu bruto plaće će Vlada postaviti prag za plaćanje nižih doprinosa, nitko zasad ne govori, te hoće li taj niži doprinos plaćati svi do određenog iznosa plaće ili samo oni koji imaju plaću do limita nije jasno, kao ni to kako će, ako se odluči rezati doprinose samo onima s nižim plaćama, Vlada napraviti prijedlog koji neće biti protivan Ustavu.

– Nama kao vladi najvažnije je da pokušamo naći model i mehanizam kako da porastu neto plaće svima, a osobito onima s najnižim primanjima.

Zato će smjer našeg djelovanja biti u daljnjim rasterećenjima, mislim i na poreze i na doprinose. S cijelim paketom izaći ćemo pred saborske zastupnike i vjerujem da će nas oni podržati.

Imali bismo jedan period prilagodbe od listopada do prosinca, da se svi akteri pripreme za to da od 1. siječnja svima porastu neto plaće, kazao je Plenković.

Vlada koja je tvrdila da će hrvatski mirovinski sustav propasti ako se ne podigne dob za odlazak u mirovinu sa 65 na 67 godina i ako se u zajednički fond ne bude uplaćivalo više novca, napravila je u manje od četiri godine potpuni zaokret u mirovinskoj politici i sada najavljuje da će smanjiti te uplate barem za dio radnika ili za sve radnike do određenog iznosa bruto plaće, a za koju će se opciju odlučiti, to još nije jasno.

Uz to, tvrde i da to neće utjecati na buduće mirovine tih radnika i njihove će penzije biti takve kao da su u mirovinski fond uplaćivali 15 posto doprinosa za prvi stup. Dakle, razlika će pasti na državu i financirat će se iz ostalih prihoda, što će onda onemogućiti snižavanje ostalih poreza.

Financijska (ne)moć

No, u budućnosti će to donijeti još više umirovljenika čija će primanja ovisiti o financijskoj moći države, odnosno oni će primati mirovinu koja nije povezana s njihovim uplatama i na određeni način bit će na socijalnoj skrbi države.

Trenutno zajamčenu najnižu mirovinu prima oko 280 tisuća hrvatskih umirovljenika, a da im država ne jamči 11,19 eura za svaku godinu staža, njihove bi mirovine, izračunate samo na osnovu doprinosa, bile gotovo upola niže.

Ovako oni uz zajamčenu najnižu mirovinu u prosjeku mjesečno primaju 267,84 eura uz prosječan staž veći od 27 godina. Taj broj u budućnosti će dodatno rasti.

Uz to, u mirovini je i oko 185 tisuća umirovljenika koji su u mirovinu otišli po posebnim propisima i njihova mirovina također nije isključivo posljedica uplaćenih doprinosa.

Proračunske brojke otkrivaju da će ove godine za isplatu mirovina iz prvog stupa država potrošiti 6,56 milijardi eura, a da će od doprinosa za mirovinsko osiguranje skupiti 4,02 milijardi eura, što znači da je prvi stup u minusu više od dvije i pol milijarde eura, a to je više od iznosa koji država cijelu godinu prikupi od poreza na dohodak.

Taj će minus u sljedećim godinama samo rasti ako država smanji stope mirovinskog osiguranja za određeni broj radnika. Rast će tako i broj umirovljenika koji će zapravo od države dobivati na određeni način mirovinu koja je posljedica socijalne brige, a ne zarađene mirovine.

Kakvo je sada stanje, najbolje govori činjenica da je u prva tri mjeseca ove godine samo 20 posto ljudi koji su otišli u mirovinu odlučilo primati mirovinu i iz drugog stupa, te da se ostalih 80 posto, unatoč uplatama i od 20 godina u drugi stup, odlučilo na mirovinu samo iz prvog stupa.

Vladina intervencija doista bi tako mogla značiti da će 80 posto građana Hrvatske u mirovini biti zacementirano na to da prima mirovinu koju im država jamči, dok će preostalih 20 posto biti svojevrsna elita koja će imati kakva-takva mirovinska primanja. No, i to će moći funkcionirati samo ako država stalno bude financijski stabilna.

Uza sve to, Vlada kod predstavljanja svog paketa mora biti prilično oprezna jer njezina porezna rasterećenja nisu dosad donijela ni očekivani rast plaća, niti niže cijene.

Treba se prisjetiti da je prije desetak godina tadašnji ministar financija Slavko Linić, motiviran otprilike istim nastojanjima kao i sadašnja Vlada, snizio doprinose za zdravstveno osiguranje s 15 na 13 posto, no to nije donijelo željeni rast plaća.

Razlika je završila kod poslodavaca, a ne radnika, i Vlada je ponovo povećala doprinose za zdravstveno osiguranje na 15 posto, a prije nekoliko godina ih je podigla na 16,5 posto.

I bivši ministar financija Zdravko Marić u čijem je mandatu nekoliko puta smanjivan porez na dohodak i povećavan neoporezivi dio, često je bio suočen s objašnjenjima da to nije proizvelo željeno povećanje neto plaća, pa je često morao objašnjavati da on ne može ulaziti u to kakve bruto i neto plaće dogovaraju radnici sa svojim poslodavcima.

10. međunarodna konferencija zaštite na radu u regiji Alpe-Jadran

Ovogodišnjim jubilarnim susretom obilježit će se i 20-godišnjica uspješne suradnje znanstvenika, stručnjaka zaštite na radu, zdravstvenih djelatnika, inspektora zaštite na radu, predstavnika poslodavaca, sindikata i drugih sudionika iz Hrvatske, Austrije i Slovenije.

U susret digitalnoj i zelenoj tranziciji, dinamičnim promjenama u svijetu rada i brojim izazovima za sigurnost i zdravlje na radu, u središtu ovogodišnje  konferencije bit će najaktualnije  teme iz sljedećih tematskih područja: Uloga EU parlamenta u zauzimanju za sigurnost i zdravlje radnika; Zaštita na radu u regiji Alpe-Jadran; jučer, danas, sutra; Psihosocijalni rizici povezani s radom i mentalno zdravlje; Očuvanje radne sposobnosti, radna rehabilitacija i prilagodba radnih mjesta; Upravljanje sigurnošću i zdravljem u promjenjivom svijetu rada; Strategija Vision Zero – kako izgraditi kulturu prevencije u sprječavanju nesreća, tjelesnih i psihičkih ozljeda te bolesti povezanih s radom; Digitalizacija i nove tehnologije.

Prijave za sudjelovanje i informacije o programu i detaljima ove konferencije dostupne su na https://znr-alpe-jadran.zirs.hr/

Ishitrena porezna “reforma” bez dugoročne koristi za građane

Foto: Ibrahim Boran Unsplash.Com

Izvor: FAKTOGRAF
Autor/ica: Sanja Despot i Gabrijela Galić

„Ideja je da se ide na rasterećenje najugroženijih, onih koji imaju najniže plaće i na taj način da se povećaju neto plaće građanima, kazao je Plenković nakon sjednice šireg Predsjedništva HDZ-a“ u utorak. Iako detalji „reforme“ nisu precizirani, najave u medijima (1, 2) govore o ukidanju prireza i promjeni načina izdvajanja u mirovinske fondove. Kompenzacija za ukidanje prireza, prema nekim medijskim najavama, mogla bi se pronaći u dopuštanju lokalnim jedinicama, odnosno gradovima, da utječu na stope izdvajanja poreza na dohodak.

Plenković je informacije u medijima komentirao s pozivom na strpljenje do konačnog preciziranja paketa. Nakon što paket bude dovršen, najavljuje Plenković, prvo čitanje u Saboru bit će prije ljetne stanke, a drugo čitanje na jesen kako bi stupio na snagu 1. siječnja 2024. Ako ostane na onome što se sada u medijima najavljuje vezano za prirez, teško da će se ostvariti Plenkovićeve riječi o povećanju najnižih plaća.

Ukidanje prireza ne bi imalo baš nikakav utjecaj na povećanje plaća za čak 70 posto zaposlenih. Prirez se, naime, u onim gradovima i općinama koje ga imaju, određuje kao postotak na plaćeni porez na dohodak, a zbog premalih plaća velika većina zaposlenih potpuno je oslobođena poreza na dohodak. Odnosno, porez na dohodak te prirez plaća oko pola milijuna zaposlenih, a milijun ih je oslobođeno i ukidanjem prireza neće im se povećati plaće. Povećanje plaća, kao i sa svakom dosadašnjom poreznom reformom u mandatima Plenkovića, mogu očekivati tek oni s višim plaćama, uključujući i samog premijera. List 24 sata izračunao je tako da bi ukidanjem prireza predsjednik Zoran Milanović dobio 131,5 eura mjesečno veću plaću, premijer Plenković 77, a predsjednik Sabora Gordan Jandroković 97.

Večernji list je donio tablicu iz koje se vidi kolika će biti ušteda za samce po gradovima, a iz koje je jasno da oni koji imaju prosječnu plaću u Zagrebu mogu računati na dvadesetak eura više.

To povećanje, međutim, ne bi im dugo ostalo u džepu jer gradonačelnik Tomislav Tomašević (Možemo) upozorava kako Zagreb ne može bez oko 900 milijuna kuna koliko godišnje uprihodi na ime prireza i da bi u tom slučaju usluge poput, primjerice, prijevoza ili dječjih vrtića morale višestruko poskupjeti.

Ukidanju prireza usprotivio se i Ivica Puljak (Centar) koji ukazuje kako Splitu već i sad, s 15 posto prireza nedostaje nekoliko stotina milijuna eura za sve infrastrukturne projekte koji su potrebni.

Da većina građana zemlje neće imati koristi od ukidanja prireza potvrdila je medijima i ekonomistica Marijana Ivanov, naglašavajući kako je najveći dio njih oslobođen poreza, ali i kako rast mogu očekivati samo oni koji imaju veće plaće u Zagrebu, ne i u manjim mjestima i gradovima gdje se ni sada ne naplaćuje prirez.

Nejasna najava mogućnosti da se gradovima prepusti određivanje stope poreza na dohodak miriše, pak, na politički PR koji bi u predizbornoj godini građanima pokazao da je premijer Plenković omogućio rast plaća, a „zločesti“ opozicijski gradonačelnici Zagreba, Splita ili Rijeke su potom odlučili poreze povećati.

Jurlina Alibegović: To nije ranije bilo navedeno kao dio reformskih mjera

Na pitanje kako komentira najave ukidanja prireza nominalno usmjerene povećanju plaća građana, Dubravka Jurlina Alibegović, stručnjakinja za pitanja lokalne uprave koja je kratko bila i ministrica uprave u vladi HDZ-a i Mosta, odgovorila je za Faktograf kako joj se ne sviđaju “nikakve promjene u poreznom sustavu za koje nije provedena sveobuhvatna analiza koja će ukazati na očekivane rezultate promjena, bilo pozitivne, bilo negativne te na sve dionike na koje se odnosi – od poreznih obveznika pa do općina i gradova koji se financiraju prihodima od prireza”.

„Ne zna se pravi razlog za prijedlog ukidanja prireza porezu na dohodak upravo u ovom trenutku, s primjenom u izbornoj godini. On nije dio reformskih mjera opisan niti u jednom strateškom, planskom dokumentu ili programu Vlade, niti su javno opisani razlozi koji Vladu navode da predloži ukidanje prireza. Prijedlog nije prodiskutiran s Udrugom gradova i Hrvatskom zajednicom općina“, navodi Jurlina Alibegović te naglašava:.

„U praksi je riječ o izuzetno netransparentnom zadiranju u ograničenu fiskalnu samostalnost gradova i općina koju imaju kada njihova gradska i općinska vijeća donose utemeljene odluke o uvođenju prireza, mijenjaju stopa prireza ili ukidanju prireza“.

Premijer Plenković u nastupima ovog tjedna kao temelj za financijsku održivost gradova navodi promjene koje je 2017. godine donio novi zakon o financiranju lokalne uprave, a koji je omogućio zadržavanje sredstava poreza na dohodak za financiranje gradova te instrumente za fiskalna izravnanja kojima se pomože gradovima da prebrode razlike između svojih prihoda i potreba.

Mogu li veliki gradovi poput Zagreba, Splita i Rijeke nadoknaditi gubitak prireza, odnosno mogu li računati na dugotrajnost eventualnih kompenzacijskih sredstava koja bi se iz proračuna države preusmjerila u proračune gradova, upitali smo je.

„Kompenzacijskim mjerama se ‘gasi požar’ od potencijalno nedovoljnih prihoda u gradskim proračunima samo u slučaju kada visoka politika to odluči. One nisu ‘standardni’ i unaprijed poznati izvor financiranja koji se odnosi jednako na sve jedinice. To nije rješenje kojim se potiče efikasno organizirani sustav lokalne vlasti. On još snažnije potiče fiskalnu ovisnost gradova o državnom proračunu. Također, jača političku ovisnost gradonačelnika o odlukama vladajuće političke garniture koja vrlo često ima i negativne rezultate jer, koliko čujem iz razgovora s gradonačelnicima, u slučaju da je gradonačelnik iz opozicijske političke stranke, nerijetko čeka puno i predugo na realizaciju sredstava iz državnog proračuna. Što nije slučaj kada gradonačelnik pripada vladajućoj političkoj stranci“, odgovara te dodaje:

„Smatram da Vlada treba pripremiti cjeloviti reformski paket koji se tiče lokalne samouprave, od utvrđivanja javnih poslova za koje trebaju gradovi biti odgovorni i učinkovito ih provoditi i pružati kvalitetne usluge stanovništvu i osiguravati javnu infrastrukturu, novog načina financiranja koji mora biti jednostavan, poticajan za jačanje fiskalne samostalnosti gradova, koji ne traže visoke troškove administriranja, pa do utvrđivanja odgovarajućeg administrativnog organiziranja jedinica lokalne i regionalne samouprave u zemlji baziranog na unaprijed definiranim različitim kriterijima koji uvažavaju ekonomske, demografske, geografske, povijesne i sociološke kriterije, prometnu povezanost, i tome slično“.

Garača: Dugoročne posljedice

Uoči super izborne godine, Vlada građanima šalje obećanja o daljnjem rasterećenju plaća koje bi dijelom išlo i na uštrb mirovinskog sustava.

Plenković objašnjava kako je cilj njegove politike povećati plaće, a istodobno ne smanjivati mirovine i doprinose građana u mirovinski sustav.

„Svaki put do sada, svaka naša reforma koja god se poduzela, imala je kao posljedicu povećanje plaća i dodatno rasterećenje gospodarstva“, navodi Plenković.

Od 2016. godine Vlada je provela nekoliko poreznih reformi s ciljem rasterećivanja gospodarstva i rasta plaća. Tim reformskim porezima značajno je podignut i iznos neoporezivih iznosa koje poslodavci tijekom godine mogu isplatiti radnicima. Neoporezivi primici utjecali su na rast primanja radnika, ali je pitanje koliko će dugoročno izgubiti zbog manjih uplata u fondove socijalne sigurnosti.

Sama ideja o rasterećenju plaća je dobra i provediva, smatra Željko Garača, profesor na Ekonomskom fakultetu u Splitu. Međutim, on upozorava kako je najavljeni način potpuno pogrešan s dugoročno lošim posljedicama.

„Sasvim je legitimno da vladajući u predizbornoj godini pokušavaju pridobiti dodatnu naklonost birača, a poruka o povećanju plaća je izrazito snažna. Vremenski horizont politike je jako kratak, ali nažalost i onaj birača. Ovo napominjem jer su najavljene promjene kratkoročno primamljive, ali dugoročno štetne“, ističe Garača u razgovoru za Faktograf.

Međutim, Garača naglašava da je moguće provesti mjere koje će povećati plaće, a da se pritom osnaže i mirovinski i zdravstveni sustav.

Problem Drugog stupa

„No, to podrazumijeva bitno drugačije porezne, i šire, fiskalne promjene od ovih koje se spominju“, ističe Garača, podsjećajući kako on to godinama zagovara iznoseći konkretan kvantificiran prijedlog kako to postići.

„Radi se, naravno o ukidanju 2. mirovinskog stupa i pozitivnim posljedicama. Naime, mirovinska reforma zahtijeva takozvani tranzicijski trošak. To je trošak koji građani, gospodarstvo, moraju platiti da bi se reforma provodila, a to nisu uplate u 2. stup, ovo je dodatno. Prošle godine on je iznosio oko 2,5 posto BDP-a ili oko 12,5 milijardi kuna, odnosno današnjih 1,66 milijardi eura“, objašnjava Garača. Kako je proračun protekle godine bio u suficitu, to znači da su gospodarstvo, „a zapravo svi građani platili 12,5 milijardi kuna poreza koje inače ne bi platili da mirovinske reforme nema“.

Kada bi se ukinuo drugi obavezni mirovinski stup praktično bi nestao tranzicijski trošak te bi se za taj iznos moglo provesti stvarno porezno rasterećenje. Prije svega, kako navodi naš sugovornik, na proizvodnoj, a ne potrošnoj strani. Time bi se otvorio prostor za dodatni rast plaća, mirovina, investicija kao i dodatni rast BDP-a.

„Taj dodatni rast BDP-a bio bi oko 3,5 posto u protekloj godini da je 2. stup ukinut početkom godine. Svake naredne godine BDP bi bio 3,5 posto veći nego će biti pa to pomnožite s brojem godina koji želite i dobit ćete iznos za koji smo mogli biti bogatiji u tom periodu. Slično vrijedi i za prošlost. Svi bi dobili i nikome ne bi trebalo nešto oduzeti. Uz to ide i veliko apsolutno smanjenje javnog duga. Što još poželjeti?“, retorički pita Garača, ukazujući na stvarnost koju mirovinski stup obavezne kapitalizirane štednje doživljava.

„Danas, kada bi svima trebalo biti jasno da 2. stup doživljava fijasko jer se oko 84 posto novih umirovljenika vraća u 1. stup, a taj će postotak još rasti, potrebno je samo politička hrabrost za ukidanje 2. stupa, sprječavanje daljnje štete te saniranje dijela već nanesene štete, a ona se mjeri u desecima milijardi eura. Umjesto toga, imamo populizam“, navodi naš sugovornik.

Daljnju poreznu reformu koja bi stupila na snagu od 2024. godine i donijela rasterećenje plaća, uoči ovogodišnjeg Praznika rada najavio je Marko Primorac, ministar financija (1,2,3). Jasno je tada naglasio da će se to dogoditi kroz „rasterećenje doprinosa za mirovinsko osiguranje“što je Hrvatska udruga poslodavaca pozdravila, dok su sindikati oštro reagirali.

„Do sada su uglavnom ta rasterećenja išla u smjeru povećanja osnovnog osobnog odbitka. Daljnjim njegovim povećanjem bi rasterećivali one građane koji imaju srednje i više dohotke. To ne bi bilo toliko produktivno u ovom trenutku”, objašnjavao je Primorac, navodeći kako bi se rezalo u pogledu doprinosa za mirovinsko osiguranje.

„Tražimo način na koji bi to mogli napraviti. Postoji nekoliko modela. Jedan model je da imate nekoliko stopa i razreda različitih za doprinose za mirovinsko osiguranje. To je trenutno model kojemu nismo skloni”, kazao je dodajući kako postoji i „mogućnost uračunavanja jednog iznosa, izdatka u izračunavanju doprinosa za mirovinsko osiguranje za skupine s najnižim dohocima temeljem kojeg bi oni uplaćivali niže iznose doprinosa za mirovinsko osiguranje, a to im ne bi utjecalo na iznos mirovine u budućnosti”.

Mirovine, dakle, ne bi smjele biti manje.

„To što ćemo učiniti, učinit ćemo na način da rasteretimo postojeće stanje, a da mirovine budu onakve kakve bi trebale biti, da to ne utječe na visinu mirovina u budućnosti”, kazao je Primorac, dodajući kako će to rasterećenje biti dominantno u prvom stupu.

To je izazvalo brojne negativne reakcije. I sam je Garača, kako će reći, burno reagirao, na Primorčeve najave. S nekoliko dana odmaka, Plenković je priču ublažio navodeći kako neće doći do smanjenja uplata u mirovinske fondove.

„To možemo tretirati kao saniranje političke štete, a nadam se i kao spoznaju o izbjegavanju velike ekonomske štete koju bi donijelo smanjenje mirovinskog doprinosa na bilo koji način. Ono je usko vezano za rast već spomenutog tranzicijskog troška. Dodatno je važno da premijer govori da neće doći do smanjenja uplata u mirovinske fondove za razliku od toga da neće doći do smanjenja stope izdvajanja u 1. mirovinski stup. Naime, spominjani su modeli da bi se ista stopa primjenjivala na manju osnovicu što je glupost samo po sebi“, navodi Garača.

Put prema flat rateu

Izmjene u sustavu poreza na dohodak koje su Plenkovićeve vlade provodile, kao i aktualna najava daljnjeg poreznog rasterećenja poprilično podsjeća na krajnje pojednostavljivanje poreznog sustava. Odnosno, putu prema uvođenju jedne stope oporezivanja. Idejaflat rateporeznog sustava nije bila strana HDZ-ovoj vladi u doba kada ju je vodio Ivo Sanader, ali je javnost tu ideju sasjekla.

„Nekoliko posljednjih poreznih promjena, a prema najavama i ova, prije svega one vezane za porez na dohodak, postupno su vodile kaflat rateporeznom sustavu“, slaže se Garača. No, objašnjava kako je ranije to bilo razumljivo jer je općenito prevladavala neoliberalna paradigma koja je to zagovarala, a kao posljedicu je trebala imati dokidanje socijalne države.

„No, danas, kada je jasno da je neoliberalna doktrina doživjela neuspjeh, inzistiranje na daljnjem provođenju njenih postavki je potpuno pogrešno. Ne radi se samo o ideološkom opredjeljenju već o čisto ekonomskom pitanju“, objašnjava naš sugovornik. U kontekstu dokidanja socijalne države, kako navodi, jedna od tih neoliberalnih postavki je i „uvođenje 2. stupa koji je zagovarala, da ne kažem da nam ga je nametnula, Svjetska banka“.

„Nakon što mnoge tranzicijske zemlje nisu ni uvele 2. stup, gotovo sve koje su ga uvele su ga ukinule ili bitno promijenile, čak je i Svjetska banka odustala od tog svog zagovora. No, opet smo veći katolici od Pape“, veli Garača dodajući: „Ne odustajemo pa što košta neka košta…“

---

11. svibnja 2023.

Svjetski dan sigurnosti i zdravlja na radu: EGSO traži zakonodavstvo EU-a o sprječavanju psihosocijalnih rizika povezanih s radom

Svjetski dan sigurnosti i zdravlja na radu: EGSO traži zakonodavstvo EU-a o sprječavanju psihosocijalnih rizika povezanih s radom

Na Svjetski dan sigurnosti i zdravlja na radu 2023., Europski gospodarski i socijalni odbor poziva Europsku komisiju na usvajanje obvezujućeg zakona za sprječavanje psihosocijalnih rizika na radnom mjestu. Sve je više dokaza koji ukazuju na činjenicu da prekarni rad značajno utječe na mentalno zdravlje radnika. Poziv je upućen tijekom jučerašnje plenarne sjednice EGSO-a, kojom je prvi put predsjedao novoizabrani predsjednik Oliver Röpke, predstavnik radnika.

Europski gospodarski i socijalni odbor (EGSO) predstavio je 27. travnja svoje mišljenje Prekarni rad i mentalno zdravlje tijekom rasprave sa španjolskim državnim tajnikom za rad i socijalnu ekonomiju Joaquínom Pérezom Reyom.

Izvjestitelj mišljenja, José Antonio Moreno Díaz, ponovio je kako postoje jasni dokazi da nesigurni poslovi povećavaju šanse za pogoršanje mentalnog zdravlja radnika, što ga čini problemom javnog zdravlja. Prekarni rad – koji obuhvaća aspekte kao što su nesigurnost posla, izrabljivački privremeni ugovori, dugo radno vrijeme i nemogućnost planiranja radnog vremena – krši temeljna prava radnika i mora se iskorijeniti i boriti se protiv njega u svim njegovim oblicima. Zbog toga je EGSO pozvao na donošenje obvezujućeg zakonodavstva na razini EU-a, kao i na razvoj i modernizaciju Direktive o sigurnosti i zdravlju na radu (89/391/EEZ). „Moramo imati kvalitetno radno okruženje koje ne dovodi do fizičke niti psihičke patnje. Trebamo posebnu direktivu EU-a o psihosocijalnim rizicima“, rekao je  Moreno Díaz.

Državni tajnik Pérez Rey iskoristio je priliku da predstavi prioritete budućeg španjolskog predsjedanja Vijećem EU-a koji se usredotočuju na smanjenje socijalne nejednakosti u EU-u i demokratiziranje tržišta rada. EGSO je predan suradnji s budućim španjolskim predsjedavajućim o onim pitanjima koja su ključna za izgradnju društvenije Europe. Predsjednik EGSO-a Oliver Röpke izjavio je: Ovaj je Odbor predan doprinosu napretku socijalne agende EU-a i izgradnji održive i konkurentne Europe prikladne za 21. stoljeće. To, između ostalog, znači pristojne uvjete na tržištu rada, potporu uključivanju radnika i borbu protiv nesigurnog rada. Pozdravljam priliku za raspravu o tako aktualnim temama koje će biti na vrhu dnevnog reda EGSO-a u ovom novom mandatu. Vrlo sam optimističan da će se naša mišljenja koristiti tijekom španjolskog predsjedanja.

 

Stanje zaštite na radu u Hrvatskoj

Najveći broj ozljeda dogodio se u prerađivačkoj industriji (2 586) ali najveća stopa ozljeda na 1000 zaposlenih je u djelatnosti opskrba vodom, uklanjanje otpadnih voda, gospodarenje otpadom te djelatnosti sanacije okoliša (17,93). Naviše ozljeda na mjestu rada dogodilo se kod poslodavca s više od 500 zaposlenih (48,82%). Najviše je bilo lakih ozljeda na mjestu rada (91,08%). Najčešće ozljede na mjestu rada su ozljede gornjih ekstremiteta (38,77%) u čijem udjelu prsti čine 20,39%.

Prema podatcima Državnog inspektorata o utvrđenim smrtima osoba na prostorima poslodavca, za 66 osoba je utvrđena smrt na prostorima poslodavca. Od toga su 2 osobe bile „druge osobe“, 4 osoba nisu bile radnici ni osobe na radu, a 22 radnika je umrlo na prostorima poslodavca od bolesti. Od preostalih 38 smrtno stradalih osoba, 7 su bili vlasnici obrta, 26 radnika te 5 radnika koji nisu imali zasnovani radni odnos na propisani način. Broj smrtno stradalih osoba se povećao u odnosu na prethodne godine. 2018. ih je bilo 24, 2019. -30, 2021.-25, a 2022.-  38. Brojke pokazuju vrlo zabrinjavajući trend.

Profesionalne bolesti

Hrvatski zavod za javno zdravstvo Služba za medicinu rada vodi registar profesionalnih bolesti, koji obuhvaća sve priznate profesionalne bolesti zaprimljene putem područnih ureda Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje. Registar profesionalnih bolesti za 2022. godinu obuhvaća 1325 profesionalnih bolesti te 45 bolesti uzrokovanih azbestom. U ukupnom broju oboljelih od profesionalnih bolesti (bez azbesta) ukupno ima 1014 (77%) žena i 311 (23%) muškaraca. Veći udio žena oboljelih od profesionalnih bolesti od muškaraca posljedica je činjenice da je u radnoj populaciji veći udio žena u uslužnim djelatnostima, njegovateljica u domovima za starije, medicinskih sestara, liječnica. Žene su u velikoj mjeri zaposlene upravo u onim djelatnostima gdje je u 2022. godini povećan rizik za nastanak zaraznih profesionalnih bolesti u sklopu pandemije SARS-Co-V-2 virusom.

U 2022. godini srednja dob oboljelih s potvrđenim profesionalnim bolestima odnosno onima zavedenim u Registar profesionalnih bolesti (bez azbesta) iznosi 46,54%. Od 2013. do 2019. godine prosječna dob u trenutku dijagnosticiranja i priznavanja profesionalne bolesti je visoka. Uzrok tome bi mogao biti bolji radni uvjeti u kojima sve kasnije nastaju oštećenja zdravlja, ali isto tako razlog bi mogao biti i egzistencijalne naravi te sve težom mogućnošću zapošljavanja s preostalom radnom sposobnosti iz čega proizlazi potreba za zadržavanjem radnog odnosa pod svaku cijenu, čak i u slučaju bolesti. Isto tako, liječnici obiteljske medicine kao i liječnici drugih specijalnosti često ne pomišljaju da je riječ o promjenama zdravlja uzrokovanim radom na pojedinom radnom mjestu, a specijalisti medicine rada su teže dostupni. Naime, osobe koje rade na radnim mjestima koja nisu svrstana u poslove s posebnim uvjetima rada ne idu na periodičke preglede kod specijaliste medicine rada, a sam specijalist medicine rada nije u sustavu zdravstva prepoznat kao sudionik u specijalističko- konzilijarnoj zdravstvenoj zaštiti.

Iz medicinske i ostale dokumentacije temeljem koje se provodi priznavanje profesionalne etiologije bolesti, zaključuje se kako se radnici javljaju sve kasnije od početka tegoba, tj. tek onda kada je bolest potrebno liječiti dulje, a dijagnostiku provoditi kompliciranijim, financijski i stručno zahtjevnijim metodama.

Prosječni radni staž radnika oboljelih od profesionalnih bolesti iznosi 18,67 godina. Najveći broj profesionalnih bolesti zabilježen je u skupini radnika s radnim stažem od 11-20 godina te 21-30 godina.

Najviše je oboljelih od profesionalnih bolesti isključivši zarazne bolesti te bolesti uzrokovane azbestom u skupini od 31-40 godina dugoj izloženosti, a zatim slijedi skupina s duljinom izloženosti od 21-30 godina. Svi ti radnici su u najvećem postotku oboljeli od sindroma prenaprezanja te od vibracijske bolesti. U tim skupinama nalaze se oštećenja zdravlja koja bitno narušavaju kvalitetu života i radnu sposobnost pa radnik nema izbora već pokrenuti postupak utvrđivanja profesionalne etiologije bolesti te često ocjenu radne sposobnosti u sklopu mirovinskog osiguranja.

Najveća stopa profesionalnih bolesti je u djelatnosti zdravstvene zaštite i socijalne skrbi (zbog pandemije COVID-19).

Prema učestalosti u ukupnom broju profesionalnih bolesti na prvom mjestu su zarazne ili parazitske bolesti uzrokovane u djelatnostima u kojima  je dokazan povećan rizik zaraze, koje su najčešće u djelatnosti zdravstvene zaštite i socijalne skrbi.  Zatim slijede sindromi prenaprezanja uzrokovani kumulativnom traumom koji su najčešći u poljoprivredi, šumarstvu i ribarstvu te prerađivačkoj industriji, odnosno u onim radnim procesima gdje tijekom obavljanja poslova postoje ponavljajući pokreti, pritisak i prisilan položaj tijela. Vibracijski sindrom uzrokovan vibracijama koje se prenose na ruke najčešće u djelatnosti poljoprivrede, šumarstva i ribarstva.

U 2022. godini je ukupno bilo privremeno radno nesposobno zbog profesionalne bolesti 292 radnika, neovisno o godini priznavanja profesionalne bolesti. Bolovanje je trajalo prosječno 40,08 dana, s ukupno 11696 dana bolovanja.

http://www.hzzzsr.hr/wp-content/uploads/2023/04/Registar-profesionalnih-bolesti.pdf
http://www.hzzzsr.hr/wp-content/uploads/2023/04/analiza-ONR.pdf

Zanimljiv podatak je kako je u Francuskoj ove godine u veljači noćnoj radnici kao profesionalna bolest priznat rak dojke. Radnica je radila u bolnici te je tijekom svog rada odradila brojne noćne smjene. Nakon postupka koji je trajao pet godina, priznata joj je profesionalna bolest. Za radnice koje rade u noćnoj smjeni rizik od raka dojke povećava se do 30%. Nekoliko studija pokazuje kako je noćni rad štetan za zdravlje radnika. Razlikuje se  Dokazani rizik noćnog rada (poremećaji spavanja i metabolički poremećaji), vjerojatni rizik (dijabetes tipa 2, koronarne bolesti srca te karcinogenost) te mogući rizik (visoki krvni tlak i vaskularne bolest).

Priča radnice (Martine) nije izolirana, već je prvi uspjeh kampanje koju je 2017. pokrenuo 'kolektiv za rak dojke' koji je osnovala Federacija rudara sindikata CFDT u Lorraineu (Francuska). Ovaj kolektiv provodi kampanje podizanja svijesti, ali i ankete o radnoj snazi u sektorima zdravstva i zračnog prometa s dvostrukim ciljem. Prvi je omogućiti sindikatima i predstavnicima zaposlenika da zahtijevaju učinkovitije mjere prevencije u tim sektorima. Drugi je uvrštavanje raka dojke na popise profesionalnih bolesti. To bi olakšalo proceduralni teret i omogućilo tim radnicima bolju naknadu.

Na europskoj razini, borba protiv profesionalnih karcinoma uglavnom se usredotočuje na izloženost karcinogenima ili mutagenima, kao što su benzen ili nikal. Postoji i Direktiva o prevenciji rizika koji proizlaze iz izlaganja ionizirajućem zračenju (Dir. 2013/59/EURATOM), čije je poglavlje VI posvećeno profesionalnoj izloženosti. Iako je ionizirajuće zračenje prepoznato kao opasnost, nije prepoznato kao pretpostavljeni uzrok raka dojke. Jedini europski instrument koji se odnosi na profesionalne bolesti i njihove uzroke je neobvezujući (Preporuka 2003/670/EC). Stoga je na državama članicama hoće li ovu preporuku prenijeti u nacionalno pravo. Štoviše, rak dojke se ne spominje eksplicitno, već neizravno pod naslovom 'bolesti uzrokovane ionizirajućim zračenjem'. Slično tome, noćni rad nije obrađen u zakonodavstvu za sprječavanje raka, već u Direktivi o radnom vremenu (Dir. 2003/88/EC). Stoga, ukoliko napori CFDT-a dovedu do službenog priznavanja raka dojke kao profesionalne bolesti uzrokovane izlaganjem ionizirajućem zračenju i/ili noćnog rada, to bi moglo otvoriti put i boljem prepoznavanju u drugim zemljama, čak i na europskoj razini.

Što se tiče noćnog rada, Međunarodna agencija za istraživanje raka (IARC) izdala je monografiju o noćnom radu. Noćni rad je određen kao rad tijekom uobičajenih sati za spavanje opće populacije te uključuje transmeridijanski put zrakom. Poremećaji normalnog psihološkog cirkadijskog ritma je najčešće zabilježen učinak noćnog rada.  Monografija klasificira noćni rad kao vjerojatno karcinogen za ljude (grupa 2A) na temelju ograničenih dokaza za rak kod ljudi (za rak dojke, prostate, debelog crijeva i rektuma), dovoljnih dokaza raka kod eksperimentalnih životinja te snažnih mehaničkih dokaza kod eksperimentalnih životinja. KR

Nova ekonomska pravila – povratak na mjere rezanja?

Budući da 10 država članica* ima deficit iznad 3%, to će značiti da će sljedeće godine morati početi donositi odluke o smanjenju potrošnje, a to riskira otvaranje puta natrag ka štednji/rezanju.

Države članice koje prijeđu prag od 3% ili 60% također će morati osigurati da rast nacionalne neto potrošnje ostane ispod srednjoročnog rasta proizvodnje.To će stvoriti dodatni pritisak na države članice na smanjenje potrošnje.

Pravila će značiti kako države članice ne mogu ispuniti ciljeve EU-a za ulaganja u zeleno i digitalno gospodarstvo za više i bolja radna mjesta.

Europska konfederacija sindikata (ETUC) poziva na promjene koje bi jamčile nemogućnost ponovnog uvođenja mjera rezanja. Umjesto toga, ETUC poziva na uvođenje 'zlatnog pravila javnih ulaganja', uz osiguranje odgovarajuće razine tekuće potrošnje, čime bi se osiguralo da neto javna ulaganja budu isključena iz pravila uravnoteženog proračuna.

EU bi također trebao graditi na svom Instrumentu za oporavak i otpornost i proširiti europski fiskalni kapacitet kako bi osigurala državama članicama mogućnost ulaganja u razmjeru potrebnom za zelene i digitalne gospodarske prijelaze.

“Rizik od povratka štednji danas se povećao“, naglasila je glavna tajnica ETUC-a Esther Lynch te dodala: „Većina država članica mogla bi biti prisiljena znatno smanjiti potrošnju od sljedeće godine kako bi ispunila nova pravila o dugu i deficitu. To bi značilo manje radnih mjesta, niže plaće, manje javnih usluga i veće siromaštvo. Reforma ekonomskih pravila EU-a odavno se čeka, ali ovi prijedlozi su daleko od promjene koja ide u korist ljudi.  U osnovi, Europa će imati pravila koja riskiraju davanje prioriteta rezovima i štednji umjesto ulaganja i rasta.

Ne može postojati bolji dokaz štetnosti ovih pravila od činjenice da će spriječiti države članice u postizanju ciljeva EU-a za ulaganja u zeleno i digitalno gospodarstvo. EU mora osigurati da države članice mogu jamčiti dostatna ulaganja i tekuću potrošnju – moramo graditi bolnice i škole i plaćati medicinske sestre i učitelje koji će u njima raditi. Ključno je da sve države članice mogu izvršiti ta ulaganja i potreban nam je snažan fiskalni kapacitet EU-a kako bismo izjednačili uvjete kada su u pitanju ulaganja.”

 

---

28. travnja 2023.

UKIDANJE RODNOG JAZA /Stižu nova pravila o plaćama, ženama bi mogla puno značiti: 'Imamo problem staklenog stropa i na njega moramo ukazivati'

Izvor: NET.HR - U Hrvatskoj imamo dva problema vezana uz transparentnost plaća. Jedan je problem vezan za spolnu razliku, a drugi je problem vezan uz isti spol, upozorio je Krešimir Sever u razgovoru za Net.hr

Europska unija donosi nova pravila oko plaća, koje bi na velik dio stanovništva mogle znatno utjecati. Naime, nedavno je Europski parlament izglasao obvezujuća pravila o transparentnosti plaća, s ciljem da se riješi rodni jaz u plaćama diljem Europske unije.
Prema novim pravilima, poslodavci će zaposlenicima morati omogućiti pristup informacijama o tome kako određuju plaće prema rodu.

Iako smo u 21. stoljeću, brojne žene i dalje imaju manje plaće nego njihovi muški kolege. No, u Hrvatskoj se javljaju i neki drugi problemi oko plaća koji su dosta zabrinjavajući.

Sindikalist Krešimir Sever u razgovoru za Net.hr na ovu temu ističe da je ta direktiva u svakom slučaju dobrodošla. "Mi u Hrvatskoj imamo dva problema vezana uz tu transparentnost plaća. Jedan je problem vezan za spolnu razliku, znači između muškaraca i žena, međutim drugi je problem vezan uz isti spol“, kaže Sever, dodajući da u "Hrvatskoj postoje različite razlike“.

Kada gledamo prosječnu plaću koju dobiju žene u odnosu na prosječnu plaću koju dobiju muškarci u Hrvatskoj, ženska prosječna plaća je niža.

"Jednim dijelom je to vezano i za tradicionalne poslove koji se obavljaju, a u kojima tradicionalno žene obavljaju tu vrstu posla, a koji su tradicionalno niže plaćeni. Primjerice u tekstilu, u industriji kože, gume, obuće, pa onda u nekim drugim poslovima sličnog karaktera gdje je zapravo tradicionalno ženska radna snaga unutra, a pri tome su to nisko plaćeni poslovi“, pojašnjava Sever.

Problem staklenog stropa

Tu se ne bi smjelo zavarati time pa reći da cijela razlika nastaje jer žene vrlo često rade na poslovima koji su manje plaćeni, a muški na poslovima koji su više plaćeni, upozorava Krešimir Sever.

"To postoji i doprinosi tom jazu u plaćama između muškaraca i žena kada statistički pratimo. Međutim, sada postoji i onaj drugi jaz, a to je da su za isti posao ili posao jednake vrijednosti da su žene plaćene niže od muškaraca“, kaže.

To je nekakva druga razina problema, a onda dolazimo i do treće razine, a to je da vrlo često do određene razine žene mogu napredovati, međutim nakon toga je to dalje rezervirano za muškarce. "I to je onaj problem takozvanog staklenog stropa, gdje se još uvijek kroz njega vidi da postoji nekakva visina do koje se može ići, međutim to staklo na stropu zaustavlja žene u daljnjem napredovanju“, pojasnio je Sever.

Dodao je da vrlo rijetko imamo žene pozicionirane na visoko plaćenim menadžerskim pozicijama – od članica uprave, predsjednica uprave, nadzornog odbora, ali i drugih visoko pozicioniranih menagerica u tvrtki. "Vrlo često se događa da one jednostavno dalje od nekakve razine jednostavno nemaju mogućnosti napredovanja, pa je i to problem“, dodaje.

Tome štete i stereotipi unutar hrvatskog društva, kao primjerice oni da će žena zatrudnjeti, roditi pa je neće biti jedno razdoblje, onda još kada djeca pobolijevaju u tim ranijim dobima, će u pravilu češće žena ići na bolovanje zbog djeteta pa poslodavci onda i to koriste kao jedan od argumenata zbog čega ženama ne nude bolje pozicionirane poslove.

"Još uvijek u Hrvatskoj ti neki stereotipi vladaju, bez obzira što se stanje mijenja. Više ne možemo reći da je to stanje jednako kakvo je bilo prije 30 godina, ali još uvijek ono postoji i na njega se treba ukazivati“, upozorava Sever.

Nova nejednakost

U posljednje vrijeme pokazuje se još jedna nejednakost, a to je da postoje razlike u plaćama istoga spola.

"Nerijetko se događa da se novim radnicima ponudi veća plaća u startu za isto radno mjesto, za isti posao, za posao jednake vrijednosti koji obavljaju njihovi stariji kolege koji su dulje kod poslodavca. Mlađi dobivaju veću plaću zbog toga što nema nešto volje i interesa za zapošljavanje na tim poslovima“, kaže Sever.

Tijekom zadnjih pregovora za izmjene Zakona o radu, sindikalna strana se silno uprla tumačiti da treba u zakon unijeti i tu obvezu iste osnovne plaće, odnosno jednake plaće za isti posao i posao jednake vrijednosti, ne samo za različiti spol, nego i za isti spol.

"Uspjeli smo ugraditi u zakon da žene i muškarci za isti posao ili posao jednake vrijednosti moraju imati jednaku osnovnu plaću, ali nismo uspjeli da je to unutar istoga spola“, kaže Sever.

Iz takvih se situacija dodatno izvlači jedan paradoks. "Primjerice ako na istoj poziciji rade trojica ili četvorica muških kolega, a različito su plaćeni, i sada se pojavljuje i žena. S kojom od njihovih plaća će ju izjednačiti? A zakon pri tome obvezuje poslodavca da žena ne smije imati nižu osnovnu plaću od muških kolega“, pojašnjava, pa dodaje da je zbog takvih situacija nužno izjednačiti osnovne plaće i po osnovi istoga spola. „Možemo slobodno reći da je u Hrvatskoj taj problem vrlo slojevit i da je izuzetno važno imati tu transparentnost plaća“, kaže.

Na pitanje mogu li poslodavci zbog tajnosti plaća manipulirati s plaćama, Sever kaže da sasvim sigurno da.

"Ako vi ne vidite kako izgledaju plaće onih drugih, onda zapravo ne možete niti znati, možete samo sumnjati“, kaže.

Nije problem da se plaća razlikuje u varijabilnom dijelu ili da se plaća razlikuje ako postoji onaj dodatak za minuli rad, dodaje. "Nije problem da netko tko ima 20 godina radnoga staža ima veću plaću od nekoga tko ima dvije. Međutim, mi ovdje govorimo o tome da bi isti posao, posao jednake vrijednosti i pri tome s isto godina staža, s istim uvjetima, da bi plaća trebala biti jednaka i unutar istoga spola i unutar različitih spolova“, zaključio je Krešimir Sever u razgovoru za Net.hr.

Radnici u strahu: Četvrtinu svih poslova u EU može odrađivati umjetna inteligencija

Izvor: POSLOVNI.HR - Široka primjena AI-ja mogla bi u sljedećih 10 godina povećati globalni BDP za 7 posto godišnje. Čak 300 milijuna poslova s punim radnim vremenom diljem svijeta moglo bi se na neki način automatizirati pomoću najnovijeg vala umjetne inteligencije koji je iznjedrio platforme poput ChatGPT-a, prema ekonomistima Goldman Sachsa. Predvidjeli su da bi 18 posto rada na globalnoj razini moglo biti automatizirano, s tim da se učinci više osjećaju u naprednim gospodarstvima nego na tržištima u razvoju.

Povećanje produktivnosti rada

To je dijelom zato što se smatra da su uredski poslovi izloženiji riziku od fizičkih radnika. Očekuje se da će administrativni radnici i odvjetnici biti najviše pogođeni, u usporedbi s “malim učinkom” koji se vidi kod fizički zahtjevnih zanimanja ili zanimanja na otvorenom, poput građevinskih i servisnih radova.

U Sjedinjenim Državama i Europi, otprilike dvije trećine trenutnih poslova su “izloženi određenom stupnju automatizacije umjetne inteligencije”, a do četvrtine svih poslova mogla bi u potpunosti obaviti umjetna inteligencija, procjenjuje Goldman Sachs. Daljnja uporaba takve umjetne inteligencije vjerojatno će dovesti do gubitka radnih mjesta, napisali su ekonomisti Goldman Sachsa.

No primijetili su da su tehnološke inovacije koje su u početku istisnule radnike povijesno također stvorile rast zaposlenosti na duge staze. Dok se radna mjesta mogu mijenjati, široka primjena umjetne inteligencije mogla bi u konačnici povećati produktivnost rada — i povećati globalni BDP za 7 posto godišnje u razdoblju od 10 godina, prema Goldman Sachsu.

“Iako će utjecaj umjetne inteligencije na tržište rada vjerojatno biti značajan, većina poslova i industrija samo je djelomično izložena automatizaciji i stoga je vjerojatnije da će ih umjetna inteligencija nadopuniti, a ne zamijeniti”, dodali su ekonomisti.

Milenijalci strahuju

Britanska agencija, pak, za istraživanje tržišta Sortlist još u veljači, prije pojave najnovije inačice GPT-4, ispitala je 500 tvrtki koje koriste ChatGPT iz Ujedinjenog Kraljevstva, Belgije, Njemačke, Španjolske, Nizozemske i Francuske. Rezultati su pokazali da 26 posto europskih tehnoloških kompanija i 22 posto financijskih kompanija planira ukinuti radna mjesta kao izravnu posljedicu korištenja ChatGPT-a.

Najugroženiji su poslovi u marketingu i odnosima s javnošću, a polovica ispitanih tehnoloških tvrtki spremna je platiti više od 500 eura mjesečno za profesionalnu verziju ChatGPT-a. Zbog najave da će im ChatGPT oduzeti radna mjesta, najzabrinutija je skupina milenijalaca, a od toga strahuje i čak 43 posto ispitanika rođenih između 1965. i 1980. godine.

 

Istraživanje: Niske plaće uzrokuju nedostatak radne snage

ETUC - Rekordni nedostatak radne snage u Europi uzrokovan je niskim plaćama i radnim uvjetima, pokazuje novo istraživanje. Stopa slobodnih radnih mjesta u Europi trenutačno je rekordno visoka, a više od četvrtine poduzeća u EU prijavilo je probleme s proizvodnjom kao rezultat manjka radne snage prošle godine. Čelnici EU-a i predstavnici poslodavaca za nedostatak su okrivili isključivo jaz u vještinama među europskim radnicima. Osposobljavanje većeg broja radnika vještinama potrebnim za rad u industrijama budućnosti ključni je dio socijalno pravednog prijelaza na zeleno gospodarstvo. Ali istraživanje koje je objavio Europski sindikalni institut (ETUI) pokazuje da:

• Oni sektori u kojima se nedostatak radne snage najviše povećao od 2019. godine do 2022. godine obično su nudili općenito lošije uvjete rada.
• Manjak radne snage očito se više povećao među poslovima s relativno nižom plaćom, čak i kada se uspoređuju inače slični radnici.
• Manjak radne snage najveći je u sektorima i profilima koji ne zahtijevaju nužno više vještine.

Nalazi su dokaz potrebe za povećanjem kolektivnog pregovaranja i povećanja plaća i uvjeta rada, kao i vještina, ako Europa želi okončati nedostatak radne snage. Obično bi ograničeno tržište rada rezultiralo većom pregovaračkom moći za radnike i stoga povećanjem plaća i radnih uvjeta. No, u polovici članica EU prošle su godine realne plaće pale unatoč činjenici da su realni profiti porasli. Europska konfederacija sindikata poziva EU na osiguranje financiranja industrije kroz Green Deal Industry Plan temeljem kojeg primatelji moraju osigurati učenje vještina i poboljšavanje plaća i radnih uvjeta svoje radne snage putem kolektivnih ugovora. “Poslodavci ne mogu pronaći dovoljno radnika jer ne nude dovoljno dobre plaće ili uvjete rada. Kao što je rekao Joe Biden, odgovor je jednostavan: platite im više“, izjavila je glavna tajnica ETUC-a Esther Lynch, te je dodala kako je „vrijeme da europski političari prestanu vrludati oko razloga našeg nedostatka radne snage i pošalju jednako jasnu poruku ovdašnjim poslodavcima. EU bi također trebala slijediti SAD u ovisnosti o javnom financiranju tvrtki s obvezama isplate pristojnih plaća, pružanju pravednih uvjeta i usavršavanju radnika uz jasnu obvezu u pogledu poštivanja kolektivnog pregovaranja. Europa bi se trebala prestati pokušavati natjecati niskom plaćom i uvjetima rada i umjesto toga trebala bi povećati proizvodnost ulaganjem u visokokvalificirane, visokotehnološke i visokokvalitetne poslove.

---

12. travnja 2023.

Sever: Najgore prođu proizvođač i kupac, a ostali se uvijek dobro naberu

Izvor: HRT - O cijenama, plaćama i drugim aktualnim gospodarskim temama u Dnevniku HTV-a Branko Nađvinski razgovarao je s predsjednikom Nezavisnih hrvatskih sindikata Krešimirom Severom. Tri lanca dostavljaju cijene određenih proizvoda, ostali se lanci uporno oglušuju na Vladine pozive da to učine.

- Doista je nerazumno to njihovo bahaćenje i pokazivanje mišića ondje gdje nije potrebno. Vlada je zapravo to mogla napraviti već odavno. Nakon što nisu htjeli, trebalo je odmah krenuti popisivati cijene sa svojim popisivačima, baš kao što rade u susjednoj Sloveniji, rekao je Sever.

Dodaje da je to trebalo početi raditi već početkom prošle godine.

- To su strani lanci koji tako žele očito pokazati nekakvu svoju snagu utjecaja i da im nitko ništa ne može, ali mogu kupci jer mogu birati gdje će kupovati, dodao je Sever.

Trgovci, kaže, jedni drugima dobro gledaju u cijene, dosta prepisuju jedni od drugih.

- Činjenica je da svaki vodi neku svoju politiku. Međutim,isto tako je jasno da, primjerice, u Francuskoj, da su trgovački lanci na apel Vlade odlučili sami spustiti cijene nekih strateških artikala, ovisno od lanca do lanca, objasnio je.

Na pitanje zašto Vlada odbija kažnjavati one koji neopravdano dižu cijene, odgovara:

- Nismo dobili jasan odgovor pri tome. Ako već netko potporu dobiva iz javne blagajne, onda bi doista Vlada koja daje tu potporu mogla tu potporu i uvjetovati. Nismo dobili jasan odgovor zašto se to ne događa, a trebalo bi se događati, jer ta odgovornost treba postojati. No ne samo prema njima, jednako tako trgovci prema dobavljačima i tako na kraju krajeva prema proizvođačima, kazao je.

Ističe da na kraju uvijek najgore prođu proizvođač i kupac, a da se ostali uvijek dobro naberu.

Cijene povrća

Komentirao je cijene povrća te se dotaknuo hoće li doći do promjena cijena.

- Bojim se da mu cijena neće znatno padati ni poslije. Podaci o inflaciji govore nešto sasvim drugo. Dakle, istovremeno dok zadnji podatak o inflaciji kaže da smo imali inflaciju od 12 posto, cijene hrane su rasle za 17,1 posto u odnosu na isti mjesec prošle godine, rekao je Sever.

Kaže da se proizvođači muče s troškovima: od goriva, gnojiva do svega drugoga.

- Onda se između toga pojave prekupci, nakupci, prerađivači i na kraju dođe do trgovaca. Svatko se tu nečega nabere. Ali istovremeno doista najlošije prođe proizvođač i mi kao krajnji kupci. Barem da se to onda poslije na plaćama svih onih koji su u ovom lancu između, istaknuo je Sever.

Cijene energenata na tržištu padaju već neko vrijeme, a na pitanje hoće li se to dogoditi s hranom, odgovara da se to tako uskoro baš i neće dogoditi.

- Iskustvo nam govori da i ranije kada god su rasle cijene goriva i cijene transporta uvijek su svi onda opravdavali to da dižu cijene zato što dižu cijene goriva. Međutim, kada su te iste cijene padale i to drastično, kao što padaju sada, tada su opravdavali da im nije tako visok udio transporta u njihovim ukupnim cijenama i troškovima, pa zbog toga nemaju razlog spuštati, objasnio je Sever.

 

Prosječna mjesečna neto plaća za siječanj 2023. iznosila je 1 094 eura

Prosječna mjesečna isplaćena neto plaća po zaposlenome u pravnim osobama Republike Hrvatske za siječanj 2023. iznosila je 1 094 eura, što je nominalno i realno više za 4,6% u odnosu na prosinac 2022. Prosječna mjesečna bruto plaća po zaposlenome u pravnim osobama Republike Hrvatske za siječanj 2023. iznosila je 1 499 eura, što je nominalno i realno više za 5,0% u odnosu na prosinac 2022.

Najviša prosječna mjesečna isplaćena neto plaća po zaposlenome u pravnim osobama za siječanj 2023. isplaćena je u djelatnosti Zračni prijevoz, u iznosu od 1 685 eura, a najniža je isplaćena u djelatnostima Proizvodnja kože i srodnih proizvoda i Ostale osobne uslužne djelatnosti, u iznosu od 748 eura. Najviša prosječna mjesečna bruto plaća po zaposlenome u pravnim osobama za siječanj 2023. bila je u djelatnosti Računalno programiranje, savjetovanje i djelatnosti povezane s njima, u iznosu od 2 454 eura, a najniža je bila u djelatnosti Proizvodnja kože i srodnih proizvoda, u iznosu od 968 eura.

U siječnju 2023. bilo je prosječno 175 plaćenih sati, što je na istoj razini u odnosu na prosinac 2022. Najveći broj plaćenih sati bio je u Djelatnosti zdravstvene zaštite (183), a najmanji broj plaćenih sati bio je u Djelatnosti socijalne skrbi bez smještaja (153).

Prosječna mjesečna isplaćena neto plaća po satu za siječanj 2023. iznosila je 6,14 eura, što je u odnosu na prosinac 2022. više za 4,8%, a u odnosu na isti mjesec prethodne godine više za 7,2%. Prosječna mjesečna bruto plaća po satu za siječanj 2023. iznosila je 8,41 euro, što je u odnosu na prosinac 2022. više za 5,3%, a u odnosu na isti mjesec prethodne godine više za 8,5%.

Medijalna neto plaća za siječanj 2023. iznosila je 930 eura, dok je medijalna bruto plaća iznosila 1 239 eura.

Neki strani radnici u Hrvatskoj rade u katastrofalnim uvjetima, često i bez sanitarnih čvorova!

TEŠKO STANJE

"Idi doma. Ovo nije tvoja zemlja. J… nigeru". Tim je riječima bijesni 34-godišnjak iz Ivanić Grada u centru Zagreba presreo tamnoputog dostavljača Wolta i u lice mu sasuo teoriju da je Europa za bijele ljude. Ne za crnce.

Video bliskog susreta Indijca na biciklu i gorljivog propagatora Adolfova Übermenscha i na Twitteru je objavio mladi zadarski SDP-ovac Jure Zubčić. Reagirala je i policija i privela napadača. Prema prvim informacijama, ne gine mu optužba za javno poticanje na nasilje i mržnju.

Tko god je gledao snimku verbalnog napada, nije mogao ne uočiti da se Indijac u bliskom susretu s hrvatskim neonacistom ne brani. Umjesto toga, na svaku rečenicu on odgovara s “Okej”. U Hrvatsku je očito došao raditi i zaraditi. Spreman je pognuti glavu na uvrede, a ne tjerati neku svoju pravdu. Jednako na ulici, ali i pri samom zapošljavanju u Hrvatskoj.

Izdana 124.121 dozvola

U Državnom inspektoratu potvrdili su nam da je inspekcija rada zaprimila predstavke stranih radnika iz tzv. trećih zemalja te da su po službenoj dužnosti obavljeni inspekcijski nadzori, kako u slučajevima rada bez dozvole boravka tako i u slučajevima neprijavljivanja radnika na obvezno mirovinsko i zdravstveno osiguranje, neisplate plaća, pa i onih minimalnih, zakonom propisanih, neizdavanje potvrde o sklopljenom ugovoru o radu, neplaćanja prekovremenog rada, odmora i dopusta, te sklapanja ugovora o radu na određeno vrijeme protivno odredbama Zakona o radu.

A upravo je pitanje radnika koji dolaze izvan zemalja Europske unije bila jedna od tema ovotjedne sjednice Gospodarsko-socijalnog vijeća. Sindikalni predstavnici zatražili su da se raspravlja o migracijskoj politici. Ne bez razloga. Prema podacima koje nam je dostavio MUP, u 2022. godini ukupno je izdana 124.121 dozvola za boravak i rad, najviše državljanima BiH, Srbije, Nepala, Sjeverne Makedonije i Kosova. A pitanje njihova položaja, radnih prava i integracije u društvo, upozorava predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata Krešimir Sever, malo je ili gotovo nikako regulirano.

– Očekuje se da ćemo uskoro u Hrvatskoj imati 200 tisuća stranih radnika i zato treba postaviti jasna pravila. To nije samo pitanje zadovoljavanja potreba poslodavaca za radnom snagom, nego i dio šire migracijske politike. Prije svega trebalo bi utvrditi zbog čega se sve ljudi iseljavaju iz Hrvatske i pokušati naći načina da ih se privuče da ostanu. A potom definirati kako postupati sa stranim radnicima. Što je s njihovim plaćama i drugim pravima, kako ih zaštititi od posredničkih agencija, od kojih neke s njima trguju i postupaju kao sa stvarima – ističe Sever.

Otkako su početkom 2021. ukinute kvote za uvoz stranih radnika, posao s njihovim “uvozom” je procvjetao.

– Trebaju nam mjere koje nisu usmjerene protiv stranaca, nego upravo suprotno, koje će osigurati da oni imaju primjeren tretman. Mnogi od njih nakon dolaska u Hrvatsku ostanu bez putovnice jer im poslodavci kažu da su oni za njih “jamčili”, pa je i ta oduzeta putovnica način na koji valjda oni za njih “jamče”– naglašava Sever. Događa se da strani radnik dobije dozvolu za neko deficitarno zanimanje, a na koncu uopće ne radi na tom poslu. Neki strani radnici u Hrvatskoj dobro su smješteni, a neki su, napominje ovaj sindikalni čelnik, u katastrofalnim uvjetima, bez odgovarajućih sanitarnih čvorova, pogotovo kad je riječ o ženama.

– Stranac dobije minimalnu plaću, koja našem radniku nije dovoljna za pristojan život. No stranom radniku poslodavac možda plati smještaj i topli obrok, na što naš radnik nema pravo. Ne bismo željeli da dođe do sučeljavanja između radnika niti do getoiziranja stranih radnika. Stvar je u tome da su naše ljude poslodavci niskim plaćama otjerali van i da sada dovode očajnike iz još gorih situacija nego što je naša, koji su ovdje spremni raditi cijele dane, čak i bolesni, za tu malu plaću – zaključuje Sever.

Nemamo migracijsku politiku

Bivši ministar rada Davorko Vidović još je 2007. među prvima pokrenuo raspravu o nužnosti donošenja ozbiljne migrantske politike. Tada je govorio da bi Hrvatska, suočena s negativnim demografskim trendovima, trebala razmisliti o tome da u zemlju pozove Ukrajince, koji bi se zbog slične kulture i običaja ovdje lako prilagodili. Prije 12 godina objavio je i zbornik radova “Migracija za razvoj Hrvatske”, u kojemu 12 stručnjaka prvi put donosi temelje na kojima bi trebala biti ustrojena moderna migracijska politika. Danas Vidović vodi Socijaldemokrate i priznaje da se od tada malo toga na ovom polju pomaknulo s mrtve točke.

– Hrvatska je jedina zemlja u Europskoj uniji koja još uvijek nema useljeničku i migracijsku politiku. Devedesetih je stvaran mit da Hrvatska svoju demografsku budućnost može osigurati orijentirajući se na hrvatske useljenike i dijasporu, a svaki razgovor o mogućem otvaranju prema ljudima nehrvatskog podrijetla smatrao se krajnje opasnim – ističe Vidović. Zbog toga je, prema njegovu mišljenju, ksenofobija u Hrvatskoj bila prisutna iako u zemlji nismo imali puno stranaca.

– Mi još uvijek nemamo definiran profil ljudi koji su poželjni za useljavanje. Na Baniji, u Slavoniji i Lici vlada takva demografska opustošenost da ni teoretski više nije moguća prirodna obnova stanovništva. U tim se krajevima obnova može potaknuti samo useljavanjem, a za to nam treba suvisla emigracijska politika – zaključuje Vidović. U kojoj će mjesta biti i za plan povratka ljudi iz Irske i zapadne Europe, i za povratak dijaspore, ali i za, ističe on, definiranje poželjnog tipa useljenika u Hrvatsku.

Nepalci, Indijci i Filipinci dolaze nam stihijski. Poslodavcima su oni često bolje rješenje od domaćih radnika jer pristaju na manju plaću, a često i na teže uvjete rada. Ne prigovaraju, ne traže, ne zahtijevaju. Spašavaju ugostitelje, hotele, građevinarstvo, dostavne službe. I jednim okom gledaju prema Zapadu.

Pitanje je samo koga ćemo dovesti kad i ako nam i oni odu.

PODACI ZA 2022. - 1116 radnika radilo je bez prijave i dozvole za rad

Državni inspektorat dostavio je Slobodnoj Dalmaciji podatke iz kojih se vidi da su inspektori rada Državnog inspektorata u 2022. godini ukupno obavili 8652 inspekcijska nadzora primjene propisa u području radnih odnosa, u kojima su utvrdili da je kod poslodavaca radilo 590 radnika a da nisu pravodobno prijavljeni na obvezno mirovinsko osiguranje, te 526 državljana trećih zemalja koji su radili bez dozvole za boravak i rad ili potvrde o prijavi rada. Većina državljana trećih zemalja zatečenih u neprijavljenom radu bili su državljani Bosne i Hercegovine, Srbije, Sjeverne Makedonije, Nepala i Filipina, i to u djelatnostima građevinarstva, ugostiteljstva i u ostalim uslužnim djelatnostima.

– U slučajevima kad je tijekom 2022. utvrđeno da je u tijeku nadzora kod poslodavaca radilo 227 državljana trećih zemalja, inspektori rada su za 137 poslodavaca privremeno zabranili obavljanje djelatnosti, a državljanima trećih zemalja pružanje usluga za inozemnog poslodavca. Od navedenog broja upravnih mjera privremene zabrane obavljanja djelatnosti, šest rješenja izvršeno je pečaćenjem poslovnih prostorija, postrojenja, uređaja i druge opreme za rad, dok ih je 50 izvršeno na drugi pogodan način – ističu u Državnom inspektoratu.

– Od toga je 81 poslodavac u roku od tri dana od dana izricanja mjere privremene zabrane obavljanja djelatnosti u korist državnog proračuna uplatio novčani iznos od 30 tisuća kuna, odnosno 3981,68 eura, pa izrečena mjera privremene zabrane obavljanja djelatnosti nije izvršena. Po navedenoj osnovi, na propisani račun državnog proračuna u 2022. godini uplaćeno je ukupno 501.692,22 eura, odnosno 3.780.000,00 kuna – poručuju iz Državnog inspektorata.

---

28. ožujka 2023.

Netočno je da cijene u sektoru hrane, pića i duhana ne rastu na mjesečnoj razini

Izvor: FAKTOGRAF

OCJENA TOČNOSTI

Autor/ica: Gabrijela Galić

Direktorica Hrvatske udruge poslodavaca Irena Weber tvrdi da cijene u sektoru hrane, pića i duhana na mjesečnoj razini nisu rasle. To nije točno.

„Narativ o dizanju marži ne stoji. Kada gledamo kompanije koje su listane na Zagrebačkoj burzi, o čemu ćemo više znati 30. 04. kada jedeadlineza objavu financijskih izvještaja, pokazat ćemo – kao što su, uostalom, pokazali rezultati inspekcijskih nadzora u trgovačkim lancima, kao što su pokazali konkretni brojevi inflacije na mjesečnoj razini – da cijene u sektoru hrane, pića i duhana nisu rasle“, ustvrdila je Irena Weber, glavna direktorica Hrvatske udruge poslodavaca (HUP) gostujući u HRT-ovoj emisiji Otvoreno.

Te je tvrdnje Weber iznijela odgovarajući Krešimiru Severu, predsjedniku Nezavisnih hrvatskih sindikata, koji je govorio o dizanju cijena u trgovačkim lancima, kao i praksi prema kojoj su, bez obzira na porezno okruženje, određeni proizvodi koje strani trgovački lanci nude u Hrvatskoj skuplji nego u drugim zemljama.

Na Severovu opasku kako njenu izjavu ne treba komentirati jer je dovoljno otići u trgovinu, Weber je ponovila kako se referirala na mjesečne podatke o rastu cijena, napomenuvši kako cijene hrane rastu već dvije godine.

Podatak o tome da cijene u sektoru hrane, pića i duhana na mjesečnoj razini nisu rasle, nije točan. Nije točna ni tvrdnja da su nadzori inspektora u trgovačkim lancima to pokazali.

Nadzori inspektora

Vlada je na sjednici održanoj 05. siječnja donijela Zaključak o provedbi načela zabrane neopravdanog povećanja cijena (Vlada, točka 3.). Taj se Zaključak odnosi na slučajeve neopravdanog dizanja cijena s uvođenjem eura kao službene valute od prvog dana siječnja ove godine.

„Od 05. siječnja kada je Vlada RH donijela spomenuti Zaključak do 25. siječnja tržišna i turistička inspekcija Državnog inspektorata obavile su ukupno 1 458 nadzora u kojima je, do sada, u 305 nadzora utvrđeno neopravdano povećanja cijena nakon 31. prosinca 2022. Utvrđivanje činjenica o možebitnom neopravdanom povećanju cijena u tijeku je u 211 inspekcijskih nadzora“, navodi Državni inspektorat (DIRH) u priopćenju za javnost od 26. siječnja ove godine.

Kako je tada naveo DIRH, izuzevši nadzore u kojima je utvrđivanje činjenica u tijeku, u 24,5 posto obavljenih nadzora utvrđeno je neopravdano povećanje cijena nakon 31. prosinca 2022. godine. Naveli su i kako je 70 posto nadziranih subjekata kod kojih je utvrđeno povećanje cijena, tijekom inspekcijskog nadzora, odnosno neposredno do okončanja nadzora, vratilo maloprodajne cijene na visinu maloprodajnih cijena na dan 31. prosinca 2022. godine.

„Od ukupnog broja obavljenih nadzora (1.458) nad pružateljima usluga obavljeno je 382 inspekcijska nadzora, 328 nadzora u trgovini na malo, 108 inspekcijski nadzor u trgovini na malo pekarskim proizvodima te 640 nadzora ugostiteljske djelatnosti“, objavio je tada DIRH navodeći kako je prema preliminarnim podacima prosječno povećanje cijena za nadzirane usluge do 30 posto dok je povećanje cijena u trgovini na malo pekarskim proizvodima, prosječno, oko 15 posto.

„U pogledu cijena u djelatnosti trgovine na malo utvrđeno je prosječno neopravdano povećanje za pojedine kontrolirane proizvode do 17 % nakon 31. prosinca 2022. godine primjerice za mlijeko, pileće meso, pivo“, naveo je DIRH naglašavajući kako je okončan i značajan broj inspekcijskih nadzora u trgovini na malo u trgovačkim lancima. Tako je u 19 trgovačkih lanaca tržišna inspekcija obavila 93 nadzora bilo po službenoj dužnosti (planirani nadzori) ili zbog prijava građana.

„Do sada je kod četiri trgovačka lanca utvrđeno neopravdano povećanje maloprodajnih cijena za deset proizvoda; hrana za mačke (29,18 %), kakao napitak 800 g (18,91 %), suhomesnati proizvod pečenica (20,52 %), kiseli krastavci (9 %), hrana za pse (38 %), čokolada za kuhanje (13 %), jogurt tekući (24,47 %), maslac (19,87 %) i keks (41,24 %)“, naveo je DIRH objašnjavajući i kako je u tom trenutku u nekoliko trgovačkih lanaca joj bilo u tijeku utvrđivanje činjenica.

Podaci koje je iznio DIRH jasno ukazuju kako je netočno da u „sektoru hrane, pića i duhana“ nije došlo do dizanja cijena.

Mjesečni rast cijena

Što se tiče izostanka mjesečnog rasta cijena u tom segmentu, da ni to nije točno evidentno je iz mjesečnih priopćenja Državnog zavoda za statistiku (DZS) o indeksima potrošačkih cijena.

Zadnje podatke o kretanju cijena DZS je objavio 23. veljače i odnose se na siječanj ove godine. Podaci za veljaču bit će poznati za desetak dana.

Cijene dobara i usluga za osobnu potrošnju, mjerene indeksom potrošačkih cijena, u siječnju 2023. u odnosu na siječanj 2022. u prosjeku su bile više za 12,7 posto, dok su na mjesečnoj razini (u odnosu na prosinac 2022.) u prosjeku ostale na istoj razini.

Kada se promatraju kretanja cijena na mjesečnoj razini, prema glavnim skupinama klasifikacije ECOICOP (Europska klasifikacija osobne potrošnje prema namjeni) u skupni hrana i bezalkoholna pića cijene su u siječnju ove godine u odnosu na prosinac prošle godine porasle za 1,5 posto te je njihov doprinos ukupnoj inflaciji iznosio 0,40 postotnih bodova.

Na godišnjoj razini, prema glavnim skupinama klasifikacije ECOICOP, hrana i bezalkoholna pića poskupjela su 17,3 posto te je njihov doprinos godišnjoj inflaciji bio 4,59 posto

Kada se, pak, gledaju glavne komponente indeksa potrošačkih cijena, DZS navodi kako je u skupini Hrana, piće i duhan na mjesečnoj razini ostvaren porast cijena za 1,3 posto (dok je na godišnjoj razini taj porast 15,4 posto).

Prema harmoniziranom indeksu potrošačkih cijena, hrana i bezalkoholna pića u siječnju ove godine u odnosu na mjesec ranije bile su 1,4 posto veće (a na godišnjoj razini 16,3 posto) dok su cijene alkoholnih pića i duhana rasle 0,7 posto (na godišnjoj razini 5 posto).

Harmonizirani indeks potrošačkih cijena (HIPC), kako navodi DZS, čini skupinu europskih indeksa potrošačkih cijena izračunanih prema harmoniziranom pristupu i posebnom setu definicija koji omogućuje usporedivu mjeru inflacije u području eura, Europskoj uniji, Europskome ekonomskom području te za zemlje kandidatkinje.

Na mjesečnoj razini su cijene hrane, pića i duhana rasle i u prosincu prošle godine (u odnosu na studeni). Tada su, prema glavnim skupinama klasifikacije ECOICOP, „na mjesečnoj razini najviše u prosjeku porasle cijene u skupinama Hrana i bezalkoholna pića, za 1,2 posto, Alkoholna pića i duhan te Rekreacija i kultura, po svakoj skupini za 0,8 posto.

Prema HIPC-u, u prosincu je cijena hrane i bezalkoholnih pića rasla 1,3 posto na mjesečnoj razini (15,7 posto na godišnjoj razini), dok su cijene alkoholnih pića i duhana rasle 1,4 posto na mjesečnoj razini (4,8 posto na godišnjoj razini).

Istodobno, iz DZS-ove statistike u nizu je evidentno da su cijene u segmentu hrane, pića i duhana, prema harmoniziranom indeksu potrošačkih cijena, cijelu prošlu godinu rasle na mjesečnoj razini.

Sever: Same mjere neće biti dovoljne bez podizanja plaća

U emisiji Otvoreno o tome su večeras govorili: Marin Piletić, ministar rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike, Irena Weber, glavna direktorica Hrvatske udruge poslodavaca (HUP) i Krešimir Sever, predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata.

Ministar Piletić je rekao da se ne radi o "nikakvom 'copy-paste' modelu".

- Mi smo danas na sjednici GSV-a htjeli poručiti našim socijalnim partnerima, nakon prezentiranja 4. paketa mjera, da unatoč tome što velika većina mjera ističe krajem ožujka 2023. da smo do sredine ožujka donijeli još jedan stabilan i jasan okvir i za hrvatske građane i za hrvatske poduzetnike. I da će velika većina tih mjera trajati narednih godinu dana, naglasio je.

- Što se tiče cijena struje, rekli smo da teret koji preuzima HEP, da će ta mjera trajati još 6 mjeseci i da se nastavlja u onoj razini potpore kao što je to dosad bilo. Mi plaćamo cijenu električne energije 60 posto manje nego u susjednoj Sloveniji, ako uzmete europski prosjek onda je to i puno više. Dakle, još jedanput - dajemo jasan okvir našem gospodarstvu kako ukalkulirati troškove energenata u svoje poslovanje u sljedećih godinu dana kao i jasnu poruku našim sugrađanima kako vlada i dalje stoji tu da garantira tu puno jeftiniju cijenu energenata. Unatoč tome, svi koji primaju manje račune za režije, Vlada je isprofilirala čitav niz mjera kojima smo obuhvatili umirovljenike, branitelje, primatelje socijalne pomoći, one koji se nalaze u kontejnerima zbog potresa, i niz mjera od jednokratnih mjera za dječji doplataka i za korisnike za naknade ugroženog kupca energenta. Od ribara, poljoprivrednika, mljekara - svi su ovim paketom obuhvaćeni, kao i kompletno gospodarstvo. Pomogli smo gradovima i općinama, rekao je.

Weber je rekla da je Vlada pravovremenom odlukom o limitiranju cijena energenata doprinijela stabilnosti i sigurnosti hrvatskog gospodarstva.

- Ono što je nama bitno i već smo nekoliko puta iz HUP-a naglašavali da je od iznimne važnosti ozračje sigurnosti i izvjesnosti kako bismo mogli planirati poslovne procese, investicije, zapošljavanja, rast plaća i sve što jedno normalno poduzeće planira kao dio svog redovnog poslovanja, naglasila je.

- Još je važno naglasiti, da neovisno o tome što su cijene energenata ispod limita koje je Vlada postavila, neizvjesnost još traje. Svi vodeći analitičari, hrvatski i svjetski naglašavaju da prema kraju ljeta, kad opet krene punjenje skladišta i kad krene opet već potražnja za energentima, ako Kina krene sa snažnijim rastom BDP-a, može se opet očekivati značajan rast cijene energenata. U tom slučaju iznimno je važno, upravo ovo što je Vlada napravila, ograničiti cijene energenata da hrvatsko gospodarstvo može planirati, poručila je.

Krešimir Sever smatra kako je važno da su se mjere nastavile, ali je istaknuo da to neće biti dovoljno ako se ne povećaju i plaće. Dodao je da će paket mjera "sasvim sigurno pomoći najugroženijima nego da ga nije bilo".

- Dosadašnji niz mjera, koliko izgledao kao potpora građanima i radnicima, bila je i potpora poslodavcima. Primjerice, one mjere koje su bile vezane za Covid, bile su potpora poslodavcima kroz naknade za plaće pa su imali osiguranu radnu snagu kad se jednog dan iz krize izađe. To nije bio mali iznos sredstava. Sad kad pratimo dalje, s jedne strane je izuzetno važno da su se mjere nastavile. Izuzetno je važno da se i dalje za građane kontrolira i cijena plina i struje. Izuzetno je nizak dohodak u kućanstvima. I među zaposlenima imamo 5,6 posto onih koji su statistički siromašni. Imamo velik broj umirovljenika koji su u golemim problemima. Prosječna mirovina je tek nešto veća od 400 eura. S druge strane neka medijalna neto plaća je 877 eura. To znači da u Hrvatskoj 800.000 ljudi radi u rasponu od minimalne plaće koja je oko 560 eura do medijalne. Manje nam je važno je li potpora 'copy paste', važnije nam je da je potpora išla i za struju i za plin za sve građane, naglasio je.

- No same mjere neće biti dovoljne bez podizanja plaća, poručio je.

Položaj žena na tržištu rada

Žene su obrazovanije od muškaraca, na sveučilištima u Europu diplomiralo je više žena od muškaraca. U Hrvatskoj je prema podatcima za 2020. godinu diplomiralo više žena (60,6% ) nego muškaraca (39,4%). Žene su vodeće i kod magisterija znanosti, magisterija i sveučilišnih specijalista gdje je 66,2 % žena, a muškaraca svega 33,8%. Zanimljiva je činjenica i kod doktorata znanosti prema području znanosti gdje je udio žena (54,1 % ) i dalje veći u odnosu na muškarce (45,9%).

Iako su žene i dalje obrazovanije i posjeduju stručna znanja te zavidnu razinu školovanja, u odnosu na muškarce, njihova uloga na poslu je na nižim pozicijama, a to najbolje vidimo prema podatcima gdje je vrlo nizak postotak žena koje su na rukovodećim pozicijama te pretežno, na takvim radnim mjestima i funkcijama rade muškarci.

Žene su u nepovoljnijem položaju i po pitanju plaća, gdje su za isti posao manje plaćene nego muškarci. Rodni jaz u plaćama unutar EU iznosi 13%, dok u Hrvatskoj iznosi 11,2 % u 2020. godini i u prethodnom desetljeću promijenio se u minimalnom postotku. Što znači da žena u Hrvatskoj u prosjeku po satu zarađuje 11,2 % manje od muškarca.

Ženama u politici gotovo da i nema mjesta, gdje su u velikoj većini zastupljeni muškarci. Na poslovima kao sto su dužnosnici i visoki državni i javni službenici postotak žena je na samo 27,8% dok 72,2 % čini muška populacija. U Hrvatskom saboru i dalje veliku većinu drže muškarci sa 77,5%, dok preostalih 22,5% čine žene.

Zašto žene zarađuju manje?

Rodni jaz u plaćama mjeri širi koncept od diskriminacije u plaćama i obuhvaća veliki broj faktora s kojima se žene suočavaju u pristupu poslu, napredovanju i nagradama. Oni su:

• Sektorska segregacija: Oko 24% rodnog jaza u plaćama povezano je s prevelikom zastupljenošću žena u sektorima s relativno niskim plaćama, kao što su skrb, zdravstvo i obrazovanje. Prema podatcima DZS-a, zastupljenost žena u sektoru obrazovanja iznosi 79,2%, a preostali dio od 20,8 % čine muškarci, kod djelatnosti zdravstvene zaštite i socijalne skrbi udio žena je 78,4%, a muškaraca 21,6%. Visoko feminizirani poslovi imaju trend sustavnog podcjenjivanja.
•  Nejednak udio plaćenog i neplaćenog rada: žene imaju više radnih sati tjedno od muškaraca, ali provode više sati u neplaćenom radu, što je činjenica koja također može utjecati na njihov izbor karijere. Zbog toga EU promiče ravnopravnu podjelu roditeljskih dopusta, odgovarajuće javno pružanje usluga skrbi o djeci i odgovarajuće politike poduzeća o fleksibilnom rasporedu radnog vremena.
• Stakleni strop: položaj u hijerarhiji utječe na razinu plaće - manje od 8% glavnih izvršnih direktora tvrtki su žene. Ipak, profesija s najvećim razlikama u primanjima po satu u EU su menadžeri - 23 % niža primanja za žene nego za muškarce.
• Diskriminacija u plaćama: u nekim slučajevima žene zarađuju manje od muškaraca za obavljanje jednakog posla ili rada jednake vrijednosti čak i ako je načelo jednake plaće sadržano u Europskim ugovorima (članak 157. UFEU-a) od 1957.

Zbog velikog rodnog jaza u zapošljavanju, gospodarstvo gubi do 370 milijardi eura godišnje. Poboljšanje uvjeta rada i smanjenja diskriminacije spolova moglo bi dovesti do povećanja BDP-a do 3,15 milijardi eura do 2050. godine na razini EU27.

Za kraj, nameće se zaključak: za snažnije gospodarstvo potrebno je snažnije sudjelovanje žena na tržištu rada. KR/IDM

---

15. ožujka 2023.

Zastupnici EP-a podupiru uključivanje sindikata u obranu ljudskih prava u korporativnim lancima opskrbe

ETUC/NHS - Zastupnici Europskog parlamenta glasovali su za jasno uključivanje sindikata i radničkih predstavnika u obranu ljudskih prava u korporativnim lancima opskrbe.  Odbor za zapošljavanje i socijalna pitanja (EMPL) Europskog parlamenta usvojio je svoje mišljenje o Prijedlogu direktive o dužnoj pažnji za održivo poslovanje.

Glasovanje je snažan signal u borbi protiv kršenja ljudskih prava, uključujući zlouporabu i napade na radnička i sindikalna prava od strane velikih europskih kompanija. Sada je na Odboru za pravna pitanja (JURI) da prihvati stav EMPL-a za svoje konačno izvješće.

Reagirajući na glasovanje, konfederalna tajnica Europske konfederacije sindikata (ETUC) Isabelle Schömann rekla je:

“Zastupnici Europskog parlamenta poslali su danas jasan signal za snažno uključivanje sindikata i predstavnika radnika u strategije dužne pažnje za održivo poslovanje  kompanija.

Jednako je važno da, bez obzira na veličinu, sve tvrtke u visokorizičnim sektorima budu uključene u područje primjene direktive. Ljudska prava su univerzalna i ne bi trebalo biti iznimaka. Zato je pokušaj Odbora EMPL da, kao prvi korak, proširi opseg za visokorizične aktivnosti na tvrtke s više od 150 radnika ispravan smjer. Također je važno uvođenje i jasna definicija onoga što treba smatrati visokorizičnim aktivnostima.”

Još jedan značajan element mišljenja je proširenje instrumenata ljudskih prava u dodatku Direktivi na neke važne europske instrumente ljudskih prava kao što su Europska konvencija o ljudskim pravima Vijeća Europe, Europska socijalna povelja i Povelja o temeljnim pravima EU.

"Ulazimo u drugi val inflacije"

Cijene ne mogu unedogled rasti, a mogle bi rasti kamatne stope

Danima se već govori da će od 1. ožujka cijene otići prema gore. Taj dan je stigao, što se može očekivati?

- Ne možete vi upravljati cijenama u tržišnoj ekonomiji, bit će onako kako bude. Ulazimo u drugi val inflacije, nakon prvog vala koji je bio posljedica COVID-a, nestašice roba do ove agresije Rusije na Ukrajinu, istaknuo je ekonomski analitičar Damir Novotny.

Ističe da je inflacija monetarni problem.

- Središnje banke su proteklih 20 godina emitirale 300% više novca nego što je bio ekonomski rast, novca je bilo previše na tržištu, dodajući da su se uz to dogodili "tektonski poremećaji" 2020. godine.

Dodaje da se to može riješiti samo smanjenjem novca u opticaju.

- Ako federalne rezerve SAD-a podižu kamatne stope sustavno i snažno, to će vjerojatno učiniti i Europska središnja banka, pojašnjava Novotny ipak dodajući da cijene ne mogu unedogled rasti jer će se smanjiti kupovna moć.

Kaže da će se svi potrošači morati navikavati na inflaciju.

- Mi smo se svi 80-tih i 90-tih privikavali na inflatorne pritiske. Nema izbora, potrošači moraju smanjiti potražnju i s time smanjiti pritisak.

Lovrinčević: Imamo najave novog dizanja cijene hrane

Jurica Lovrinčević, savjetnik ministra gospodarstva Davora Filipovića, kaže da je hrana u prošloj godini porasla 20%, dodajući da se cijene ne mogu dizati unedogled.

- Pojedini akteri dižu nerezonski cijene i smatramo da nije situacija za dizanje cijena i daljnji napad na standard građana. Vlada mora intervenirati u ovakvim situacijama, a kao što je i prije radila vezano uz cijene energenata i ograničavanje maksimalne cijene osnovnih artikala. Imamo najave dizanja cijene hrane.

 

"Trgovci su više-manje nemoćni"

Građani pomalo već imaju strah od odlaska u trgovinu, a poglavito kada bace pogled na cijene u trgovinama.

- Mi ovih dana dobivamo nove cjenike, uspjeli smo najveći dio prolongirati do 1. travnja. Dio dobavljača je inzistirao na povećanju, mislim da ćemo ih na određeno vrijeme blokirati. No, trgovci su tu manje-više nemoćni jer moramo imati robu na policama. Imamo dobavljače od kojih nabavljamo robu, ako su jače digli cijene, mi to moramo ispoštovati i tu je kraj priče, kaže Ivica Katavić, predsjednik udruženja trgovine Hrvatske gospodarske komore.

Sever: Objavljivati cijene trgovačkih lanaca, pa neka kupci odluče

Logično, postavlja se pitanje što će biti s plaćama, hoće li one barem djelomično podmiriti inflaciju.

- Mi u Hrvatskoj ne možemo govoriti o plaćama koje su bahato visoke. Govorimo o plaćama koje nisu niti do sada bile dostatne za preživljavanje, a kamoli za ovo što se dogodilo u 2022. i početkom ove godine. Medijalna neto plaća je 877 eura, to se odnosi na oko 800 tisuća plaća. Minimalna plaća je oko 560 eura, a mirovina prosječna oko 400-tinjak eura. Ta primanja nisu dostatna za podmirenje osnovnih potreba, govori predsjednik Nezavisnog hrvatskog sindikata Krešimir Sever.

"Ovo je prilika za hrvatske proizvođače"

Dodaje da su cijene energenata pale i da nema potrebe za velikim poskupljenjima.

- Ovdje se radi o tome da netko želi nadoknaditi sve ono što je pokušao zaraditi 2020., 2021. te 2022. To je pritisak multinacionalnih korporacija da se cijene dignu. Dobavljači imaju svoje udjele. Ovdje je otvoreno i vrlo jasno, sada je ovo prigoda za domaću proizvodnju da se iskaže. Evo, imate primjer Saponije koja je rekla da neće podizati cijene. Država ne treba pitati tko će dojaviti cijene ili ne, da se objavljuju cijene svakih 14 dana i da ljudi mogu birati gdje će kupovati. Najbolji regulator su kupci. Od jednih kupuju, a od drugih neće.

Savjetnik ministra Filipovića Jurica Lovrinčević slaže se s Krešimirom Severom da bi hrvatski proizvođači trebali iskoristiti cjelokupnu situaciju.

- Ovo je prilika za hrvatske proizvođače da se iskažu, da se strpe koliko god mogu i da na taj način, ne dizanjem cijena, povećaju udjele na policama hrvatskih lanaca.

Sindikalist o novim poskupljenjima: Krenuli su u lov za dodatnim profitom

Onaj tko to neće raditi, taj neće dobiti potporu, dodao je, poručivši kako najavljena poskupljenja nemaju nikakvog utemeljenja.

“Svi su oni dizali cijene tijekom prošle godine, u međuvremenu se nisu dogodila nikakva poskupljenja ni energenata niti bilo čega drugoga što bi uzrokovalo daljnji pritisak na povećanje cijena što znači samo jedno – da su krenuli u lov za dodatnim profitom”, ocijenio je Sever.

Sve ono što su možda gubili tijekom 2020., 2021. i 2022. u inflaciji, a cijelo vrijeme su podizali cijene, izgleda da sada žele nadoknaditi, dodao je, posebice je tu riječ o stranoj robi koja dolazi preko distributera u Hrvatsku, a kod njih je vrlo jasno da i dioničari očekuju povećane prihode na svojim dionicama.

Sever je rekao kako očekuje da će istodobno domaći proizvođači koji nemaju vitalnih potreba za povećanjem cijena znati iskoristiti ovu prigodu da se izbore za veće tržišne udjele, dok kupci mogu poslati poruku da neće kupovati od onih koji poskupljuju.

---

27. veljače 2023.

Rezultati najnovijeg istraživanja o diskriminaciji

Izvor: OMBUDSMAN.HR - Predrasuda je sve manje, građani češće prijavljuju diskriminaciju i bolje je znaju prepoznati, ali ih i najviše do sad kažu da su bili diskriminirani.

Pučka pravobraniteljica Tena Šimonović Einwalter predstavila je 6. veljače 2023. „Istraživanje o stavovima i razini svijesti o diskriminaciji i pojavnim oblicima diskriminacije“ koje je za instituciju proveo Ipsos.

U njemu je 28 posto građana reklo da je bilo diskriminirano u posljednjih pet godina, što je nešto više nego što je bio slučaj u istraživanju iz 2016., kad je to reklo 25% građana. Porast može značiti da je diskriminacija raširenija nego ranije, ali i da se češće prepoznaje. U prilog pozitivnog smjera govori porast broja onih koji točno opisuju diskriminaciju i kažu da je to različito postupanje prema nekome na osnovu neke osobine, što je blisko opisu iz Zakona o suzbijanju diskriminacije.

Među onima koji su bili diskriminirani tek je 40 posto nešto i poduzelo. To je više nego 2016. kad ih je reagiralo 32 posto, ali i dalje znači da najveći broj građana, njih 60 posto, diskriminaciju nije prijavilo. Među onima koji su nešto poduzeli, najviše ih je dalo otkaz ili otišlo u mirovinu (18 posto), podnijelo privatnu tužbu (17 posto) ili su se obratili nadređenima (14 posto) ili nekom drugom iz organizacije (13 posto).

Oni koji nisu reagirali na diskriminaciju kažu da se time ništa ne bi promijenilo (52 posto), da bi postupak bio prekompliciran, dugotrajan i skup (21 posto) ili da bi im se situacija još i pogoršala (20 posto). Nadalje, 69 posto građana reklo je kako bi sigurno ili vjerojatno prijavilo diskriminaciju drugih. No, kako je riječ o društveno poželjnom ponašanju, ovaj je rezultat potrebno uzeti s rezervom.

Pozitivne, ali polagane promjene vidljive su i kod predrasuda, koje su manje prisutne nego ranije, posebno prema azilantima, osobama s duševnim smetnjama, LGBTIQ osobama i starijima. S druge strane, prisutni su i negativni trendovi pa se tako 55 posto ispitanika slaže s tvrdnjom da većina Roma živi od socijalne pomoći i ne želi raditi, dok je 2016. to smatralo 48% ispitanika. Porastao je i broj onih koji podržavaju stereotipni stav o nejednakosti žena i muškaraca u društvu zbog toga što nisu jednaki „po prirodi“– sada to smatra četvrtina, dok je ranije to smatrala petina ispitanih.

Pri tome, građani upravo Rome smatraju najdiskriminiranijima (18 posto), a zatim LGBTIQ osobe (16 posto), osobe s invaliditetom (10 posto), žene (9 posto) i siromašne osobe (9 posto). Također, i dalje smatraju da je diskriminacija najzastupljenija u radu i kod zapošljavanja, kao i u dosadašnjim istraživanjima, a isto svake godine pokazuju i pritužbe koje građani šalju pučkoj pravobraniteljici.

Profesorica s Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu Snježana Vasiljević, koja je na predstavljanju sudjelovala kao posebna savjetnica potpredsjednice Vlade za društvene djelatnosti i ljudska prava, rekla je da se rezultati ovog istraživanja preklapaju s Nacionalnim planom zaštite ljudskih prava i suzbijanja diskriminacije koje je nedavno prošlo javno savjetovanje. Najvažnije je, kaže, značajno unaprijediti međusektorsku suradnju na području suzbijanja diskriminacije, kao i obrazovanje o ljudskim pravima i jednakosti.

Boris Jokić s Instituta za društvena istraživanja podsjetio je kako prema istraživanjima Instituta, mladi postaju sve tolerantniji, naročito prema LGBTIQ osobama, ali i prema drugim skupinama. No, izrazito zabrinjava istraživanje prema kojem mladi imaju veliku želju odseliti ih Hrvatske, upravo zbog percepcije o raširenoj diskriminacija, ponajviše u obrazovanju i kod zapošljavanja.

Govoreći iz iskustva poslovne zajednice, Mirjana Matešić iz Hrvatskog poslovnog savjeta za održivi razvoj (HRPSOR) istaknula je da je diskriminacija na radnom mjestu ili kod zapošljavanja vrlo često posljedica neznanja, a ne namjere. Istaknula je i kako sve više korporacija organizira edukacije na temu nesvjesne pristranosti i podsjetila kako HRPSOR provodi Povelju o raznolikosti i tako educira zaposlene u ljudskim resursima o različitim aspektima ove teme.

Pravobraniteljica Šimonović Einwalter zaključila je kako ovi rezultati pokazuju da je, između ostalog, potrebno snažnije osvještavati, informirati i obrazovati građane o diskriminaciji, uključujući i kroz sustav obrazovanja, ali i provoditi preporuke iz izvješća pučke pravobraniteljice Hrvatskom saboru, kao i posebnih pravobraniteljica.

Dodatne informacije:

• Ovo istraživanje jedno je od rijetkih koje se bavi diskriminacijom u Hrvatskoj, a značajno je i jer je četvrto u nizu pa omogućava praćenje trendova (2009., 2012., 2016., 2020.).
• Istraživanje je proveo IPSOS u studenom 2022., telefonskim putem (CATI) na reprezentativnom uzorku, veličina uzorka: 1000 ispitanika i ispitanica
• gledajući po demografskim karakteristikama, manje predrasuda prisutno je među mladima, više obrazovanima i onima koji žive u urbanim sredinama
• Iako stereotipi i predrasude nisu diskriminacija, do nje mogu dovesti jer utječu na naše ponašanje prema drugima, a za njihovo smanjenje važno je podizati svijest o potrebama različitih skupina i okolnostima u kojima žive; Cijelo istraživanje preuzmite ovdje
• Prezentaciju istraživanja preuzmite ovdje
• Grafičke prikaze rezultata preuzmite ovdje: osobno iskustvo s diskriminacijom, jesu li reagirali na diskriminaciju i zašto, znanje što je diskriminacija, predrasude, koga se najviše diskriminira

 

“Vlada mora početi pratiti cijene ili će građani tražiti pravdu na cesti”

Građani kao da ne vjeruju u podatke Državnog zavoda za statistiku koji pokazuju da su cijene ostale uglavnom iste, odnosno da nije bilo značajnih poskupljenja. “Ti podaci su doista izazvali nevjericu i ljutnu građana i mnogi su nam se javljali, ali u krajnjoj liniji ne trebaju građanu javiti, i vi i ja smo kupovali i plaćali u proteklom periodu i vidjeli što se s cijenama događalo. Ne treba biti analitičar da bi se procijenilo da su cijene rasle upravo na ključnim dobrima koja nam i najviše trebaju. Zavod je pratio širok krug cijena, a na nas najviše utječe samo uže područja cijena. Percipirana inflacija koju mi stvarno doživljamo, ona doista jest veća. Pojedinačno su poskupljivali kruh, mlijeko i mliječni proizvodi, jaja i tako redom. Rast cijena se događao. Na većinu građana djeluju upravo ove ključne cijene koje jesu rasle”, rekao je Sever.

“Cijene su rasle u dijelu dobara koje najviše kupujemo. I to osjetno”

Kaže da građanima objavljivanje brojki neće pomoći, jedino i može pomoći da svojim primanjima – plaćama i mirovinama – mogu obuhvatiti cijene koje su rasle. “Sasvim sigurno je da su rasle i to u dijelu dobara koje najviše kupujemo i to osjetno.” Sever ne vjeruje ni da su trgovci vratili cijene natrag. “Cijene koje smo uveli u novu godine su ostale kakve jesu, nisam vidio da je negdje pojeftinio kruh ili mlijeko i mliječni proizvodi.”

Iz Vlade su odavno najavili takozvane “bijele liste”, trebali bi izaći uskoro, iako su Vladi cjenike poslala samo tri trgovačka lanca. Predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata tvrdi da se sa svime izrazito kasni.

“Ovo sve je trebalo početi radi pod kraj 2021., svakako tijekom 2022. i mi bismo imali neke pokazatelje. Tako su radili drugi, tako smo trebali i mi. Nema ozbiljnog razloga zašto nismo. Posebice kad nitko dosad nije uvodio euro s takvom inflacijom, zato je trebalo obratiti posebnu pozornost. Mi smo i ranije upozoravali – pa čak i da ne uvodimo euro, pratite cijene jer mnogi love u mutnom. Poslali smo sada i dopis ministru gospodarstva, naši susjedi Slovenci davno su uveli euro, ali kad su se počeli boriti s inflacijom i oni, počeli su nanovo pratiti cijene u velikim trgovačkim lancima. Poslali smo mu i poveznice kako to rade Slovenci. Nije onda pitanje crnih ili bijelih lista. Građani na jednom mjestu, jednim klikom mogu vidjeti što koliko i gdje košta. Nismo još uvijek nikakav odgovor. Ne bi bila sramota prepisati. U Sloveniji su rasle cijene slično kao i kod nas, no onda su se stabilizirale i spustile. Sve se vidi. Ne trebaju onda crne ili bijele liste, dovoljno da građani mogu kliknuti na nekakav portal i da vidi koliko što gdje košta – aha, tamo ću ići, a ovaj drugi, skuplji, nek se nosi”, rekao je Sever.

Dodaje da Vlada nije ni trebala tražiti da trgovačke lance da pošalju svoje cjenike.

“Postoji student servis, imaju one tajne kupce, tu su potrošačke udruge, idu od lanca do lanca i zapisuju cijene, kao što rade naši dok radimo sindikalnu košaricu. Ljudi obiđu teren, sve se skupi i javno objavi na jednom mjestu. Što se tiče planova Vlade, rekao bih – tresla se brda, rodio se miš, no ovdje nismo došli ni do miša. Trebalo je poslati poruke onima koji su pohlepno podizali cijene da to nije prihvatljivo ponašanje u ovoj zemlji. Dovesti se u situaciju da samo tri lanca dostave cjenike samo pokazuje da su motali ili muljali. Onaj koji je čist, u interesu mu je dostaviti cijene, još će dobiti podršku javnosti. Još uvijek treba to vratiti natrag. Vlada je trebala ustrajati na tome jer mora biti reda. Ne radi trgovačkih lanaca, ne radi Vlade jer nije bitno tko ima veće mišiće, nego radi građana koji imaju male plaće i mirovine. Cijene se moraju početi pratiti i poravnavati u protivnom, koliko god su naši građani strpljivi, ali doći će trenutak kad će oni početi negdje vani na cesti tražiti pravicu, a to treba izbjeći koliko je moguće”, zaključio je Sever.

Digitalni radnici: Zastupnici spremni za pregovore o novom zakonu za bolje radne uvjete

Parlament je u četvrtak odobrio odluku o početku pregovora o novim mjerama za poboljšanje uvjeta za radnike na digitalnim radnim platformama. 376 zastupnika glasalo je za mandat o pregovorima s državama članicama, 212 bilo je protiv, a 15 suzdržanih.

Pregovori o novom zakonu mogu započeti nakon što države članice budu usvojile svoja stajališta.

Novim pravilima reguliralo bi se kako ispravno odrediti radni status radnika na platformama i kako bi platforme za digitalni rad trebale koristiti algoritme i umjetnu inteligenciju za praćenje i ocjenjivanje radnika.

Kontekst

Mandat za pregovore najavila je u ponedjeljak, 16. siječnja na plenarnoj sjednici predsjednica Metsola. Jedna desetina zastupnika u Europskom parlamentu (sastavljena od jedne ili više političkih skupina ili pojedinačnih zastupnika, ili kombinacije to dvoje) podnijela je zahtjev da se o odluci o stupanju u pregovore glasa u Parlamentu, u skladu s člankom 71. Poslovnika.

---

10. veljače 2023.

Pismo NHS-a ministru gospodarstva i održivog razvoja – Pogledajte slovenski primjer praćenja cijena!

NHS – Nezavisni hrvatski sindikati danas su ministru gospodarstva i održivog razvoja uputili dopis sljedećeg sadržaja:

Vezano za traženje Vlade RH da deset najvećih trgovačkih lanaca dostavi svoje cjenike od prošle godine i one nakon uvođenja eura, moramo sa žaljenjem konstatirati kako je za to već poprilično kasno, iako ne i prekasno.

Predlagali smo još ujesen 2021. godine da se javnim novcem ojačaju i osposobe potrošačke udruge u Hrvatskoj za praćenje i analizu cijena raznih roba i usluga kod raznih trgovaca i pružatelja usluga te formiranje jedinstvenog mjesta (portala) za objavu popisa proizvoda i usluga, odnosno njihovih cijena (tzv. crnih lista). To nije bila nikakva novost za zemlje koje se nalaze pred uvođenjem eura. Skretali smo pozornost kako su iskustva tih zemalja, uključujući susjednu nam Sloveniju, dobra. No dobivali smo neodređene odgovore. Nastavili smo s istim prijedlozima  i od početka 2022. godine, pogotovo u vremenu osjetnog rasta cijena (posebice hrane, koja u mjesečnim troškovima prosječnog hrvatskog kućanstva „odnese“ četvrtinu rashoda, a u siromašnijim kućanstvima i polovicu) i inflacije. I opet bez pozitivnog odjeka. Cijene su samo rasle, gotovo iz tjedna u tjedan. Hrvatski građani su i tako na samom dnu EU po kupovnoj moći, a s ovim rastom cijena veliki dio građana potonuo je i niže od dna, u mulj.

Mnogi su koristili prigodu za dodatnu zaradu i podizali cijene ususret budućoj inflaciji i bez opravdanog razloga, koristeći pri tome razne izgovore i opravdanja za takav rast cijena. Neki i unatoč vladinim potporama. Vrhunac je  bio podizanje cijena pri konverziji kune u euro ili neposredno nakon toga, pri čemu je najčešće tečaj bio ispoštivan, no porasla je cijena u kunama pa onda (po ispravnom tečaju) i u eurima. Građani su ogorčeni, zgroženi i, naravno, nezadovoljni i ljuti. Tako je projekt uvođenja eura, umjesto zadovoljstva, izazvao negodovanje i nezadovoljstvo građana.

Sad kad ste zatražili od velikih trgovaca dostavu cijena, zamjetno je kako veliki dio njih to odbija, a i dalje tvrde da su „čisti“. Ne sumnjičimo nikoga jer možda „samo pokazuju mišiće“, ali sada nije takvo vrijeme. Građani su u pitanju i nitko neće „izgubiti obraz“ niti pokazati slabost, ako pošalje cijene. I, oni koji su „ispravni“ te nisu dizali cijene, mogu tim slanjem i razvidnošću poslovanja samo dobiti na ugledu i vjerodostojnosti. A oni drugi, koji su napravili suprotno, trebaju biti javno vidljivi, prepoznatljivi i snositi posljedice takvog postupanja.

Želeći pripomoći u formiranju tih javnih iskazivanja cijena nekih važnih proizvoda i usluga, upućujemo Vas na „svježe“ slovensko iskustvo. Naime, neovisno što je još 2007. godine uvela euro, Republika Slovenija je zbog visoke prošlogodišnje inflacije nanovo uvela javno praćenje nekih cijena. Taj postupak, baš kao i sličan prije uvođenja eura, kod naših susjeda ima dobre rezultate. (Napominjemo kako je u Republici Sloveniji u prosincu 2022. godine u odnosu na prosinac 2021. godine inflacija iznosila 10,3%, a za isto razdoblje u Hrvatskoj 13,1%).

Od rujna 2022. godine na mrežnim stranicama Vlade Republike Slovenije prate se i objavljuju cijene osnovnih životnih namirnica. Naslov stranice je Spremljenje cen osnovnih živil (https://www.gov.si/zbirke/projekti-in-programi/ukrepi-za-omilitev-draginje/hrana-in-prehranske-verige/spremljanje-cen-osnovnih-zivil/).Kroz Košaricu osnovnih skupin živil (Košarica osnovnih skupina namirnica) prate se njihove cijene kod raznih trgovačkih lanaca i objavljuju svaka  dva tjedna. A sam popis tih artikala i njihovih cijena te datumima prikupljanja i nazivima trgovačkih lanaca, u kojima se cijene prikupljane, nalazi se na mrežnim stranicama Ministarstva za kmetijstvo, gazdarstvo in prehranu (Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i prehrane) - https://www.nasasuperhrana.si/primerjava-cen/. Tu se, uz usporedbe nominalnih iznosa cijena kroz razdoblja, mogu vidjeti i grafički prikazi njihovog kretanja. U Sloveniji to očito nitko ne problematizira niti osporava, a građani sasvim sigurno imaju koristi. Predlažemo Vam da sve provjerite  kod svojih slovenskih kolega i napravite nešto slično u Hrvatskoj. Neće biti sramota ni „prepisati“. Samo, napravite to što prije i više ne odgađajte.

'A UPOZORAVALI SMO...' /Rad od kuće ili na daljinu? Nije isto! 'Masovno nam se javljaju ljudi kojima poslodavci nude 'uzmi ili ostavi''

U prvom stavku članka 17 novog Zakona o radu kaže se da je rad na izdvojenom mjestu rada onaj "koji se ne obavlja u prostoru poslodavca, već se obavlja od kuće radnika ili na daljinu". Nadalje, rad od kuće se u sljedećem stavku definira kao "rad koji se obavlja u domu radnika ili nekom drugom prostoru koji je određen temeljem dogovora radnika i poslodavca". U trećem stavku istog članka ZOR-a definira se i rad na daljinu za koji se kaže da je "rad koji se uvijek obavlja putem informacijsko-komunikacijske tehnologije, pri čemu poslodavac i radnik ugovaraju pravo radnika da samostalno određuje svoje mjesto rada, koje je promjenjivo i ovisi o volji radnika".

Poslodavci nanjušili priliku za smanjenje troškova

Kvaka je u tome da bi poslodavac radniku koji radi na izdvojenom mjestu rada trebao snositi dio režijskih troškova koje ovaj ima radeći kod kuće, osigurati mu potrebnu opremu za rad te uvjete propisane pravilima zaštite na radu. Tijekom pregovora o ZOR-u, sindikati su upozoravali da bi upravo zbog toga moglo doći do problema te da bi poslodavci, u tome što je napravljena razlika između rada od kuće i rada na daljinu, mogli naći priliku da smanje troškove. Jednostavnije rečeno, za rad od kuće radnik ima pravo na naknadu režijskih troškova, dok za rad na daljinu nema to pravo.

Objašnjenje je logično: rad na izdvojenom mjestu rada obavlja se s poznate adrese, iz kuće ili stana radnika, za koju poslodavac mora znati i oko čega se dogovorio s radnikom. Rad na daljinu znači da radnik posao može obavljati bilo gdje - iz vikendice u Zagorju, s terase kafića na Jadranu ili s klupe u obližnjem parku, iz Hrvatske ili bilo koje druge zemlje. U slučaju rada na daljinu poslodavac nema nikakvih dodatnih obveza prema radniku, osim da mu isplati plaću. Ako radnik ne radi s neke poznate, fiksne adrese, poslodavac nema obvezu platiti mu dio režijskih troškova niti brinuti o adekvatnoj opremi i zaštiti na radu.

'Radnicima nude samo mogućnost rada na daljinu'

Ta razdioba na rad na izdvojenom mjestu rada i rad na daljinu već stvara probleme na koje nam je skrenuo pažnju predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata (NHS) Krešimir Sever.

"Ljudi nam se već masovno javljaju jer im poslodavci nude samo mogućnost rada na daljinu i na taj način žele dodatno uštedjeti. Upozoravali smo na to još tijekom pregovora o ZOR-u govoreći da će mnogi poslodavci nuditi radnicima samo varijantu rada na daljinu po principu 'uzmi ili ostavi'. Pri tome ih uopće nije briga što ovi rade na poznatoj adresi, oni će to definirati kao rad na daljinu da si smanje troškove. Znači, nema naknade, nema ničega. Ako radnik želi raditi od doma, a poslodavac to zove radom na daljinu, onda će radnik to tako morati prihvatiti jer poslodavac neće htjeti s njim potpisati ugovor da je to rad od doma. Mi smo kao sindikat upozoravali na to, ali nitko nije čuo", kazao je Sever.

Na naše pitanje koliko je ta pojava masovna, Sever je rekao da se sindikatima u sklopu NHS-a, javio "nemali broj ljudi".

"Javio nam se nemali broj ljudi iz različitih tvrtki. Oni uvijek mole da se ne spomene otkuda su, ali mogu reći da su većinom iz velikih tvrtki", dodao je.

'Nismo u blagodatnom položaju pa radnici to prihvaćaju'

Suština je rada na izdvojenom mjestu rada da se odvija izvan poslodavčeva prostora, a u prostoru na adresi za koju mora znati i poslodavac.

"U tom slučaju poslodavac je dužan osigurati uvjete rada - od optimalnog mjesta za rad što podrazumijeva stolac, stol, opremu, rasvjetu, sigurnost električnih uređaja i napajanja i svega ostalog što obuhvaća zaštita na radu pa do definiranog radnog vremena. Isto tako se utvrđuje koliki su povećani radnikovi troškovi za takav rad i sve se to ugovara u dodatku ugovora o radu ili u ugovoru o radu ako je takav rad ugovoren od početka", tumači Sever.

S druge strane, kaže, rad na daljinu omogućava se samo i isključivo za rad pomoću digitalnih tehnologija, iako i rad na izdvojenom mjestu rada, od kuće, s poznate adrese, u pravilu podrazumijeva rad na takvim tehnologijama.

"U slučaju rada na daljinu poslodavac niti ima obveze za osiguranje radnih uvjeta, niti za naknadu troškova. Može se o tome dogovoriti s radnikom ili regulirati kroz kolektivni ugovor, ali i ne mora. Ono što nam sada govore radnici koji nam se javljaju, poslodavac im tumači da je, s obzirom na to da rade pomoću digitalnih tehnologija, manje važno je li to rad s poznate ili nepoznate adrese pa im nude da prihvate da je to rad na daljinu. S tom podjelom na rad na izdvojenom mjestu rada i rad na daljinu u novom ZOR-u poslodavcima se, zapravo, na pladnju nudi da izbjegnu neke troškove. Nažalost, nismo u nekom blagodatnom položaju pa će radnici i to prihvatiti", napominje sindikalist Sever i dodaje da su sektori u kojima je to najizraženije informacijsko-komunikacijske tehnologije i mediji.

'Neki mijenjaju poslodavce, a da nikad ne izađu iz sobe'

Nadalje ističe kako problema, ali druge vrste, ima i u naprednijim zemljama u kojima je rad od kuće ili na daljinu ustaljen već desetak i više godina.

"Iskustva radnika iz tih zemalja govore da su neki čak i posao ugovarali digitalnim putem, 'na daljinu' pa su u određenom trenutku ostajali bez posla, a da svoga poslodavca nikada nisu ni vidjeli niti ušli u poslodavčev prostor. Bilo je i slučajeva da je poslodavac prodao prostor ili odustao od unajmljivanja pa se radnici, koji su privremeno radili od kuće, nisu imali gdje vratiti. Događa se također da pomalo pada i produktivnost takvog rada, da ljudi duže vremena tako radeći posao, gube polet i motivaciju. Na kraju im se događa da rade u pidžamama", kaže.

U radu kod kuće i na daljinu, dodaje Sever, gubi se socijalna povezanost između radnika. Fini socijalni kontakti, kako kaže. Stoga radnicima savjetuje da, koliko god im se to isprva činilo dobrim, ne ugovaraju isključivo rad od kuće ili na daljinu, jer to dugoročno ostavlja posljedice.

"Uz gubitak fizičke povezanosti s drugim radnicima, događa se da radnik gubi i mentalnu vezu između sebe i poslodavca jer kod kuće ga praktički ne doživljava na način kao kada dolazi na posao. Ljudi tih struka koji najviše rade od kuće vrlo lako mijenjaju poslove, jer više nemaju osjećaja vjernosti i pripadnosti poslodavcu. Kad radite od kuće, praktički mijenjate poslodavce, a da nikad i ne izađete iz sobe. Na taj način radniku praktički postaje svejedno za koga radi, sve dok ne mora izaći iz topline svoga stana", kazao je Sever.

Građanima pada životni standard: U Hrvatskoj nužan rast plaća i mirovina

Glavni ekonomist Hrvatske udruge poslodavaca Hrvoje Stojić je rekao da su članice HUP-a zaposlenicima lani u prosjeku podignule primanja iznad razine inflacije.

U zadnje vrijeme vide se signali stabilizacije inflacije, uslijed određenog pada cijena struje i plina, no cijene su i dalje visoke, a građanima pada životni standard zbog čega je nužan rast plaća i mirovina. Dio je to zaključaka sudionika jučerašnje “Eurotribine – perspektive i izazovi” održane u Zagrebu. Dok je šef Nezavisnih hrvatskih sindikata Krešimir Sever ponovio kako je subjektivna inflacija, onu koju osjeća većina kućanstava, bitno je veća od službene statistike te da je nužan rast plaća, glavni ekonomist Hrvatske udruge poslodavaca Hrvoje Stojić je rekao da su članice HUP-a zaposlenicima lani u prosjeku podignule primanja iznad razine inflacije.

On napominje kako će gospodarstvo eurozone u 2023. doživjeti određeno snažno usporavanje, pri čemu će doći do “hlađenja” agregatne potražnje, ali dodaje da bi inflacija mogla biti i do dva postotna boda niža u odnosu na procjene s kraja 2022.

Smatra da bi zbog blage zime Europa mogla izbjeći recesiju u 2023., ali i da postoji opcija da se ona naprosto “odgodi” za drugu polovinu ove ili iduću godinu. Profesorica Ekonomskog fakulteta Marijana Ivanov upozorava da inflacija smanjuje realnu vrijednost svega što posjedujemo.

No, pozitivno je što u gospodarstvu još ne postoje rizici od rasta nezaposlenosti. “Građanima se smanjuje životni standard, no ipak nekako preživljavamo, unatoč svim izazovima”, rekla je.

---

30. siječnja 2023.

Krešimir Sever: Treba jačati sindikate radi zaštite radničkih interesa i kako se ne bi dopustila prevlast kapitala nad radom

Izvor: NOVI LIST - Upozorio je na problem gubitka radnih mjesta u budućnosti zbog uvođenjanovih tehnologija i procesa, što sepreviše olako shvaća

Predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata Krešimir Sever istaknuo je u utorak važnost sindikata za jačanje radničke pozicije i utjecajana zakone i postupke u društvu, kako bi se bolje zaštitili radnički interesi i ne bi dopustila prevlast kapitala nad radom. Sever je na tribini o sindikatima i demokraciji u Hrvatskoj ustvrdio da slabljenjem sindikata slabi svako društvo, pa i hrvatsko, a radništvo ostaje na milost i nemilost poslodavcima i političkim elitama.

Ocijenio je da socijalno partnerstvo u Hrvatskoj još nije dosegnulo razinu zapadnoeuropskih zemalja, aposlodavci traže fleksibilizaciju radnog zakonodavstva kako bi izvukli što više nove vrijednosti iz radnika.

Podsjetio je kako je ukupna pokrivenost kolektivnim ugovorima u Hrvatskoj na razini 46 posto, a u privatnomsektoru samo 20 posto. Upozorio je na problem gubitka radnih mjesta u budućnosti zbog uvođenjanovih tehnologija i procesa, što sepreviše olako shvaća.

Matija Kroflin iz Nezavisnog sindikata znanosti i visokog obrazovanja ocijenio je kako je danas situacija različita u odnosu na onu prije desetak godina, kada je Europska komisija podržavala smanjenje cijene rada, a danas ju zbog nedostatka rade snage treba povećati.

Visoke božićnice uz niske plaće su “šepavo” ostvarenje

Predsjednica Sindikata novinara Hrvatske, ujedno i predsjednica Europske federacije novinara Maja Sever upozorila je kako zaposlenici u medijima, osobito lokalnima, rade prekarno i nisu pokriveni kolektivnim ugovorima, a ta se tema ne bi trebala otvarati samo pred izbore.

Ustvrdila je kako je 2014. donesen loš Zakon o radu, koje su kasnije vlade nastavile primjenjivati. Pohvalila se da su pregovorima uspjeli izboriti lijepe božićnice no plaće nekih zaposlenika još uvijek su vrlo niske, navodeći primjer TV snimateljice koja radi za 5000 kuna.

Nadovezavši sa na to, izvanredni profesor zagrebačkog Filozofskog fakulteta Dragan Bagić upozorio je kako je osiguravanje visoke božićnice uz niske plaće “šepavo” ostvarenje. Dodao je kako je relativno lako mobilizirati članstvo protiv političkih elita, ali ne i protiv poslodavca.

Bagić je upozorio na promjene na tržištu rada, jer se iz faze viška radne snage došlo do manjka zaposlenih. Sada pitanje plaća radnika i njihove kupovne moći postaje ključno i na to se treba koncentrirati u kolektivnom pregovaranju.

Ocijenio je kako je u Hrvatskoj sindikalno članstvo još uvijek relativno dobro kapacitirano (22 posto zaposlenih) u odnosu na druge europske zemlje, osobito istočnoeuropske.

Tribinu su organizirali Zaklada Friedrich Eberti Centar za demokraciju i pravo Miko Tripalo.

Sve više mlađih generacija želi uvođenje četverodnevnog radnog tjedna, evo što na to kažu sindikati i poslodavci

Izvor: TPORTAL.HR

MANJE RADNIH SATI

On je 1926. godine skratio radni tjedan u svojim tvornicama sa šest na pet dana. Ford je uvidio da, imaju li radnici na raspolaganju vikend tj. dva slobodna dana, onda žele kupiti auto kako bi mogli negdje otići. U biti, shvatio je da ljudi trebaju više vremena kako bi stigli potrošiti zarađeni novac, a želio je i prodati što više automobila svojim radnicima. Iako su mnogi mislili da će takav potez smanjiti produktivnost, dogodilo se suprotno. Radnici su pokazali veću produktivnost i lojalnost nego prije.

Fordov potez odjeknuo je Amerikom i potaknuo velikbroj štrajkova u kojima su radnici tražili petodnevni radni tjedan.

Osmosatni radni dan i 40-satni radni tjedan su od početka 1940-ih postali standardna praksa u raznim industrijama diljem svijeta.

To će potrajati desetljećima, no zbog napretka tehnologije, a u zadnje vrijeme pandemije i rada od kuće te odustajanja milenijalca i generacije Z od prekovremenih radnih sati, ideja o daljnjem skraćenju radnoga tjedna počinjedobivati na zamahu. U nekim zemljama i industrijama poslodavce na skraćenje radnog tjedna tjera i nedostatak radnika.

Sindikalci: Težiti ravnoteži privatnog i poslovnog

O četverodnevnom radnom tjednu raspravlja se i u Hrvatskoj. Dosta tvrtki uvelo je rad od kuće, a većinom su u IT sektorukoji dopušta veću fleksibilnost rada nego drugi.

Predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata Krešimir Sever upozorava da četverodnevni radni tjedan ne bi trebao biti organiziran u četiri dana po deset radnih sati.

"Nakon desetosatnog radnog dana radnik nema vremena niza što drugo u tom radnom danu”, kaže Sever za Hinu i ističe da bi provedba četverodnevnog radnog tjedna bila dobra samo kada bi se radno vrijeme skratilo s40 na 32 sata, no tvrdi da je to u Hrvatskoj teško izvedivo.

"Poslodavci ne bi dobro reagirali, jer se i sada žale kada zagovaramo smanjenje radnih sati", kaže on.

Treba težiti ravnoteži privatnog i poslovnog, jer odmorančovjek koji ima vremena za sebe uz svoj posao, vjerojatno će odbiti ponude za posao drugih i ako nude povišicu, smatra Sever.

Poslodavci: Formalne zapreke nema

Iz Hrvatske udruge poslodavaca (HUP) poručuju da je uvođenje četverodnevnog radnog tjedna odavno dopušteno, no da Zakon o radu određuje kako je puno tjedno radno vrijeme 40 sati, a da ga poslodavac može raspodijeliti u četiri, pet ili šest dana.

Želi li poslodavac uvesti četverodnevni radni tjedan, nema prepreka za to, kažu.

"Ako postoji dogovor između radnika i poslodavaca da se radi 35 sati tjedno, ili četiri dana u tjednu, ne vidimo razlogda se takva organizacija rada onemogući zakonskim odredbama; međutim, isto to bi trebalo vrijediti i za dogovor, ukoliko postoji interes obje strane, da se radi i više radnih sati od 'propisanog'”, poručuju iz HUP-a.

Napominju da je pandemija ubrzala digitalizaciju, donijela značajne promjene u organizaciji rada, poput rada na daljinu, ali i većeg razumijevanja ravnoteže između privatnog i poslovnog dijela života.

Razvoj tehnologije donio je platformski rad, dijeljenje poslova ili zaposlenika, povremeni rad ili rad preko vaučera. Sve su to oblici rada koji su realnost i koji se ne bi trebali administrativno ograničavati, kažu iz HUP-a.

"Istovremeno, suočavamo se sa značajnim nedostatkom radne snage, prvenstveno zbog demografskih procesa. U takvoj situaciji nužno je omogućiti znatno veću fleksibilnost, kako radnicima tako i poslodavcima", rekli su.

Zato HUP inzistira na donošenju novih zakonskih rješenja koja će zrcaliti stvarno stanje na tržištu rada.

Budući da je Hrvatska orijentirana na turizam, teško je skratiti radni tjedan i zbog manjka radne snage, kažu poslodavci.

"Sve to, naravno, ne bi trebalo spriječiti poduzeća koja ostvaruju pomak u produktivnosti te mogu ponuditi fleksibilnije uvjete rada, da smanje broj radnih dana te tako ulože u zadovoljstvo svojih zaposlenika”, kažu u HUP-u.

Napominju da je se u Hrvatskoj u radno vrijeme uračunava i dnevna stanka, što nije slučaj u većini drugih zemalja u EU, tako da Hrvati zapravo trenutno formalno rade 37,5 sati tjedno.

Prekomjerni rad nije jamstvo bogatstva

Ideja da prekomjernim radom možemo ostvariti bogatstvo nikada nije izravno dokazana.

Stvari možemo gledati i na drugačiji način, prenosi CNBC. Nisu svi bogataši bogati isključivo zbog količine rada i vremena koje su uložili.

Nakon pandemije pojavio se pokret masovnih otkaza (The Great Resignation), tihog davanja otkaza (Silent Quitting), a intenzivirano je i uvođenje četverodnevnog radnog tjedna, jer zaposleni, slično kao u Fordovim tvornicama, žele dovoljno vremena za sebe i svoje slobodno vrijeme, ne dovodeći u pitanje učinkovitost i produktivnost na poslu.

Osnivačica i upravna direktorica organizacije 4 Day Week Global Charlotte Lockhart, kaže za CNBC da upravo to stoji iza pokreta četverodnevnog radnog tjedna. Kaže da će petodnevni radni tjedan otići u povijest isto kao i šestodnevni i sedmodnevni.

"U 21. stoljeću vidimo da ljudi ne žele niti će raditi tolike sate kada vide da može i drugačije", rekla je Lockhart za CNBC.

Četverodnevni radni tjedan smatra budućnošću rada zbog kojeg ćemo naposljetku imati i bolje društvo.

Istraživanje 4 Day Week Globala na 33 kompanije s četverodnevnim tjednom u SAD-u, Australiji i Irskoj, pokazalo je da su zadovoljstvo i produktivnost porasli za 8,4 posto u prosjeku za vrijeme šestomjesečnog istraživanja, a za 37,55 posto u odnosu na prošlogodišnje razdoblje.

Sever: Građani su ozlojeđeni, ovo je strašan udar na kućne proračune

Sever je rekao da telefoni od jučer neprestano zvone - zovu izrazito nezadovoljni, ljutiti građani.

- I na nas sindikate jer smo im mi govorili da se ne bi smjelo dogoditi ovakvo povećanje cijena koje se događa. Ono se doista događa na sve strane. I kad s druge strane slušam trgovce, koji govore da ništa kod njih nije poskupjelo, onda ne znam što se događa jer građani neprekidno govore da je u velikim, ali i malim trgovinama, posebno pekarnicama i drugim uslužnim djelatnostima, da je došlo do golemog poskupljenja, a ne blagog zaokruživanja cijena. Tu se radi o poskupljenjima od 10, 15, 18, 20 i više posto, naglasio je Sever.

Rekao je da potrošačka košarica u eurima zasad nije izračunata jer se ne zna što je sve i koliko u ovom trenutku poskupjelo.

- S različitih strana dolaze različite informacije, dodao je.

Strašan udar na kućni proračun

- Ono što je sigurno - građani su silno ozlojeđeni, ovo je strašan udar na kućne proračune. Posebice kad je riječ o hrani, ali i ne samo o hrani. Poskupjele su razne usluge. Sve ono što smo govorili o iskustvima drugih zemalja, da će poskupljivati samo na drugoj decimali, kod centa, međutim događa se da se pomiče 50, 60 centi, pa i euro, ističe.

Smatra da se ne bismo s tim trebali pomiriti i da su krive i same vlasti.

- Mi smo od kraja 2021. godine upozoravali da treba krenuti s pripremama uvođenja crnih lista po uzoru na susjednu Sloveniju i druge zemlje. Da treba pomoći nevladine udruge, organizacije civilnog društva, potrošačke udruge koje mogu formirati i portale na kojima će se to vrlo jasno pratiti. Da se usporedno s tim vrlo jasno uključi i javni nadzor, bilo da je riječ o poreznom nadzoru, Državnom inspektoratu, koji će ulijetati, koji će pratiti. Međutim, govorilo se da mi pretjerujemo, s druge strane tu je riječ o uzajamnom povjerenju koje se gradi, gdje se sad pokazalo to uzajamno povjerenje, gdje se sve lomi na građanima. Trgovci govore - poskupjeli su im opskrbljivači, dobavljači, oni su zaokruživali cijene, onda još malo zaokruže i trgovci, a sve skupa se slomi na građanima, rekao je.

Dodao je da je teško uprijeti prstom tko je najviše kriv - proizvođači, dobavljači ili trgovci.

Zamrzavanje cijena smatra rizičnim

- Ono može nešto donijeti u kraćem razdoblju. Onih devet artikala čije su cijene bile zamrznute pomoglo je najsiromašnijima. I dobro je da to još uvijek traje. Proširiti obuhvat je moguće. Međutim, s druge strane doći će do uigrane ekipe trgovaca i dobavljača koji će početi zazivati umjetne nestašice svega toga što je zapravo u kontroliranim cijenama, što bi moglo izazvati negativan efekt. Pitanje je ima li Vlada model i način, u tim uvjetima, sa zakašnjelim reakcijama, krenuti u porezne nadzore i sve druge te naći neka rješenja, upitao je.

Inflacija 13 posto, cijene hrane i pića rasle su 20 posto

- Teško je reći je li to bilo opravdano. Jer u svijetu cijene hrane neprekidno padaju, posljednjih šest mjeseci. U Hrvatskoj rastu. Mi smatramo da nije bilo opravdano. Proizvođači najgore prođu. Kupci krajnji najgore prođu. Između njih su oni koji su dizali i manipulirali cijenama. Dobavljači, prerađivači, na kraju trgovci kukaju da nisu dizali svoje marže, ali ne vidimo da je netko od njih stradao. Nužno je da sjednu vlasti na jednu stranu, Obrtnička komora, Gospodarska komora, Hrvatska udruga poslodavaca, trgovci i proizvođači - rješenje se mora naći, istaknuo je.

- Podizanje plaća samo je jedan od mehanizama, na jednoj strani se cijene moraju staviti pod nadzor, na drugoj strani plaće i mirovine moraju rasti. Umirovljenici u ovome prolaze sasvim sigurno najgore, a uz njih i velik dio hrvatskih građana koji imaju izuzetno niska primanja. Ovo što se događa krajnji je bezobrazluk prema svima i rješenje se mora naći koliko god tvrdo bilo, poručio je.

---

11. siječnja 2023.

U Narodnim novinama objavljen Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o radu

NHS - U Narodnim novinama broj 151 objavljen je tekst Zakona o suzbijanju neprijavljenog rada, ali i niz izmjena i dopuna zakona među kojima je i Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o radu, koji, izuzev članaka 55. i 56., stupa na snagu 1. siječnja 2023. godine. Ovim izmjenama Zakona o radu mijenjaju se ili dopunjuju odredbe koje se odnose na sklapanje ugovora o radu na određeno vrijeme, način obavljanja stalnih sezonskih poslova, rad na izdvojenom mjestu rada i rad na daljinu, dodatni rad za drugog poslodavca, minimalno povećanje plaće za rad radnika nedjeljom (50%), neplaćeni dopust od 5 dana godišnje za pružanje osobne skrbi članu obitelji ili kućanstva kao i pravo na odsutnost s posla zbog osobito važnih i hitnih obiteljskih razloga radnika i dr.

Također, propisano je i načelo prava na nedostupnost u profesionalnoj komunikaciji, za vrijeme odmora i dopusta, uz predviđene iznimke kao obveza ugovaranja plaće u bruto iznosu i njezine isplate na transakcijski račun radnika radi zaštite radnika i sprječavanja neprijavljenoga rada.

Osim provođenja obveza koje je Vlada RH uključila u Nacionalni plan oporavka i otpornosti 2021. – 2027., Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o radu se usklađuje s dvije nove EU direktive, i to Direktivom o transparentnim i predvidivim radnim uvjetima te Direktivom o ravnoteži između poslovnog i privatnog života roditelja i pružatelja skrbi.

 

Sever: Kod najsiromašnijih udio troška hrane u kućanstvu je 40 posto

Što se tiče cijena u trgovinama, Ivica Katavić,predsjednik Udruženja trgovine HGK-a, istaknuo je da su cijene porasle, a i da jepromet u trgovinama pojačan jer ljudi kupuju izvan svojih mogućnosti.

Zvjezdana Blažić, konzultantica za prehrambenu industriju i poljoprivredu, kazala je kako smatra da postoje nekiobjektivni razlozi zašto cijene hrane rastu, a jedna od njih je i uvođenje eura.

- Drugi dio je svakako i optimizam koji smo imali kroz ovih mjesec dana Nogometnog prvenstva. Potrošnja je dosta rasla, a najviše se osjetila u restoranima, rekla je Blažić.

Katavić je pak istaknuo kako smatra da trgovci nisu krivi za rastuću inflaciju.

U Europi inflacija pada i pada cijena hrane, a kod nas se događa obratno

- Zadnjim podatkom za studeni možemo vidjeti da su i kod nas cijene u padu, to se recimo može vidjeti kod cijena ulja. Nismo imali npr. rast cijena voća, kazala je Blažić i dodala kako logičnim smatra da su rasle cijene pekarskih i mliječnih proizvoda te mesa.

Vlada je donijela odluku u okviru koje će sa 700 milijuna kuna dodataka, pomoći najpotrebitijima, a to su umirovljenici i nezaposleni.

- Treba znati komu je potrebno pomoći u ovim trenucima. Umirovljenici zajedno s nezaposlenima i siromašnim obiteljima najugroženija su kategorija u društvu, rekao je Sever.

 

Blagdanska potrošačka košarica NHS-a za 2022. godinu

Nažalost, neka tradicionalna jela, kao što je primjerice bakalar za Badnjak i purica za Božić, iziskuju povećane troškove zbog visokih cijena i većina hrvatskih građana ne može si ih priuštiti pa je blagdanska košarica podijeljena na tri kategorije, onu obilniju i u skladu s tradicijom, onu nešto skromniju, u kojoj su sadržane zamjenske tj. jeftinije namirnice, koje barem djelomice mogu zadovoljiti istovremeno i tradiciju i prehrambene potrebe za promatrane blagdanske dane i onu najjeftiniju. Pokazalo se kako veliki broj građana zamijeni skupi bakalar, zubatac ili škarpinu s oslićem ili nekom drugom još jeftinijom ribom – srdelama, šarunom ili manjim trljama. U nekim će krajevima, ako je riječ o prženoj slatkovodnoj ribi ili o „fišu“, one skuplje ribe - štuku i soma, zamijeniti šaran, babuška i više ribljih glava uz pokoju sitnu ribicu, a puricu će zamijeniti jeftinija perad - pile, kokoš ili neko drugo jeftinije meso.

Za Silvestrovo i Novu godinu, umjesto odojka i skupljih suhomesnatih proizvoda, kao što su pršut, kulen i šunka, konzumirat će se jeftinija svinjska lopatica, jeftiniji naresci i salame, za juhu manje kvalitetni dijelovi junetine ili samo sarma od jeftinijeg i manje kvalitetnog mljevenog mesa s malo više riže. Što se tiče slastica, na njihovim će se stolovima za Božić također naći tradicionalni kolači, kao što su makovnjača i orahnjača ili neki drugi tradicionalni kolači, samo s manje nadjeva i u manjoj količini, dok će svečaniji kolači, koji su i skuplji, kao što je primjerice neki kolač bogat bademima, orasima ili/i drugim finim nadjevima ili čak mađarica i sl., biti izostavljeni, a i novogodišnji će kolač biti nešto skromnijeg sadržaja možda tek od biskvitnog ili nekog drugog tijesta, nadjeven nešto jeftinijim mljevenim rogačem ili, još jeftinije, marmeladom.

Košarice se razlikuju ne samo po sadržaju, već i po samim normativima jela i pića, koji se smanjuju od bogate prema skromnoj košarici. Prigodom izrade sve tri košarice korišteni su standardni recepti kako bi se što točnije odredila potrebna količina za tročlanu obitelj, a pretpostavljalo se da će se većina jela konzumirati za ručak i večeru, dok su primjerice normativi za Božić određeni pod pretpostavkom kako će hrana koja ostane biti dovoljna i za blagdan sv. Stjepana. Ni tradicionalna, ni srednja, ni skromna košarica ne obuhvaćaju troškove darova, božićnog drvca, ukrasa, pirotehnike i sličnoga, što se uobičajeno kupuje za blagdane, kao ni troškove putovanja na razna odredišta, plaćene novogodišnje dočeke i slavlja (kojih će ove godine zbog osjetnog rasta cijena ionako biti manje) i slično te se isključivo temelje na troškovima prehrane i troškovima pića, koji su obuhvaćeni u razumnim količinama.

Neke namirnice potrebne za tradicionalne recepte, uobičajeno se ne potroše do kraja u promatranim danima, no u košaricama su obuhvaćene isključivo potrebne količine i normativi, ali im je, bez obzira na cijenu, smanjena vrijednost. Cijene proizvoda bilježene su u trgovačkim lancima i na tržnicama na raznim lokacijama, ali isključivo za one namirnice koje je uobičajeno tamo kupovati. Kao najpogodniji pokazatelj cijena pretežito je korištena najčešća cijena, iz razloga što su cijene standardnih proizvoda po trgovačkim lancima većinom ujednačene, pogotovo nekoliko dana prije blagdana. Kod onih proizvoda koji pokazuju velike varijacije u cijenama, što je najčešće slučaj na tržnicama, ali i kod nekih proizvoda u trgovačkim lancima, koji, ovisno o regiji ili lokaciji u gradu, bilježe veće razlike, kao metodološki najkorektniji pokazatelj cijena u takvim slučajevima korištena je aritmetička sredina. Na tržnicama se primjećuju veće razlike u cijenama, posebice kod voća i povrća. Slične, ali nešto manje razlike primjetne su i u trgovačkim lancima gdje se sve više pojavljuju tzv. bio proizvodi koji su značajno skuplji. I ranijih su godina građani morali napraviti dodatne napore i obići više lokacija kako bi pronašli jeftinije namirnice, ali ove godine, zbog velikog rasta cijena hrane, moraju se još više potruditi kako bi prošli što povoljnije. Pri tome će često morati raditi ustupke vezano za kvalitetu i zdravu prehranu.

Na temelju opisane metodologije, tradicionalna blagdanska potrošačka košarica za 2022. godinu iznosit će 2.602,47 kuna. Skromnija košarica ove godine iznosi 1.153,07 kuna. Skromnija košarica može biti još i skromnija odricanjem od još nekih blagdanskih sadržaja stola pa ju je, u vrlo skromnom obliku, moguće spustiti i na 680,17 kuna. Tome treba pridodati i trošak božićnog drvca, za neke prirodno ili umjetno od čak više i od 700,00 kuna do onih jeftinijih od 150,00 – 300,00 kuna (za sve koji nemaju spremljeno umjetno od ranijih godina) ili čak samo granu koju ponekad mogu dobiti, ali nekad i platiti par desetaka kuna.

Kako posljednjih nekoliko godina ovu blagdansku košaricu nismo izrađivali, nedostaju usporedbe sa košaricom od godine ranije.

Temeljem dostupnih podataka i analiza Nezavisni hrvatski sindikati predviđaju kako će potrošnja u prosincu ove godine iznositi više od prošlogodišnjih rekordnih 17,5 milijardi kuna. Predviđanja su temeljena na visokom rastu cijena, doznakama iz inozemstva, rastu (iako nedovoljnom) plaća i mirovina te promjenama Pravilnika o porezu na dohodak kojima se povećavaju iznosi neoporezivih isplata koje poslodavci mogu isplatiti svojim radnicima. Poslodavci te isplate sve češće koriste umjesto povećanja plaća ili kombiniraju s nešto manjim povećanjem plaće. Sve te isplate, zbog male kupovne moći i skromnog potrošačkog potencijala redovitih radničkih primanja, u pravilu završavaju u potrošnji.

---

28. prosinca 2022.

Troši se iznad svih mogućnosti: Kad malo dođemo sebi i vidimo što smo napravili bude nam muka

Redovi u trgovinama i gužve na parkiralištima sve su veći, a računi sve duži…

“Utrka s vremenom” – tom bi rečenicom mnogi opisali predblagdanske dane. Božić je sve bliže, a s njim dolazi i neizostavna bladanska potrošačka groznica, koja većinu građana neće zaobići ni ove godine, unatoč inflaciji. Redovi u trgovinama i gužve na parkiralištima sve su veći, a računi sve duži…
Božić se bliži, a neizostavni dio predblagdanske pripreme je i obiteljska kupovina te nabava namirnica, ukrasa za dom i darova. Uz poskupljenja, inflaciju, male plaće – sve je više sugrađana koji si teško mogu priuštiti sve što žele, piše HRT.

“Većina zaposlenih građana prima bitno manju plaću od te prosječne plaće, to je neka srednja plaća koja se kreće od 5 do 5 i pol tisuća kuna pa naniže, prema minimalcu”, kaže voditelj Regionalnog ureda Osijek iz Nezavisnih hrvatskih sindikata Marko Brekalo.

Zbog blagdana, mnogi od nas nastoje kupiti što mogu kako bi blagdanski stol bio bogatiji.

“Svi mi živimo s tim karticama i zalećemo se. Zašto kažu da je siječanj najdepresivniji mjesec u godini? Jer kad malo dođemo sebi, vidimo što smo napravili bude nam muka, ali evo naučili smo tako živjeti”, kaže Brekalo.

Bio blagdanski stol bogatiji ili skromniji, smisao je blagdana ipak u radosti i druženju s obitelji i prijateljima.

Prosječna neto plaća u listopadu 7 745 kuna

Izvor: DRŽAVNI ZAVOD ZA STATISTIKU - Medijalna neto plaća za listopad 2022. iznosila 6 560 kuna

Prosječna mjesečna isplaćena neto plaća po zaposlenome u pravnim osobama Republike Hrvatske za listopad 2022. u odnosu na isti mjesec prethodne godine nominalno je viša za 8,5%, a realno je niža za 4,2%. Prosječna mjesečna bruto plaća po zaposlenome u pravnim osobama Republike Hrvatske za listopad 2022. u odnosu na isti mjesec prethodne godine nominalno je viša za 9,6%,a realno je niža za 3,2%.

Medijalna neto plaća za listopad 2022. iznosila je 6 560 kuna, dok je medijalna bruto plaća iznosila 8 634 kune.

Sever: Sve se teže nosimo s visokim troškovima hrane

Mišetić: 2022. bila je jako teška i izazovna godina

Nakon sjednice GSV-a novinarima se obratio Ivan Mišetić, dopredsjednik Gospodarsko-socijalnog vijeća, kazavši kako su se na sjednici GSV-a prisjetili godine na izmaku, ali čuli su i namjere Vlade za 2023.

Jedina točka dnevnog reda, bila je imenovanju predsjednika i dva dopredsjednika GSV-a.

U idućoj rotacijskoj godini, 2023. Gospodarsko-socijalnim vijećem predsjeda Hrvatska udruga poslodavaca. Predsjedavajući će biti Ivan Mišetić.

Dopredsjednici će biti ministar rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike Marin Piletić i predsjednik Saveza samostalnih sindikata Hrvatske Mladen Novosel.

Mišetić je naglasio kako su na sjednici zaključili da je 2022. bila jako teška i izazovna godina. No, usprkos svim izazovima uspjela se poboljšati kvaliteta socijalnog dijaloga. Vlada je imala dobre namjere pomoći građanima.

Nije želio komentirati politiku monetarne vlasti. Mišetić je istaknuo kako očekuje bolju 2023., osvrnuo se i na izmijene Zakona o radu.

Mišetić je dodao da su u HUP-u svjesni da ne mogu uspjeti u svemu, ali neće prestati ustrajavati na idejama o reformama i jednom drugačijem pristupu Zakona o radu. Osvrnuo se i na ekstra porez.

- Ne treba plakati, učinili smo sve što je u našoj moći. Nije da mi ne razumijemo termin solidarnost, ali htjeli smo da u propisima bude što manje iznimki i da bude što je moguće pravedniji, dodao je.

Sever: Sve se teže nosimo s visokim troškovima hrane

Krešimir Sever, Nezavisni hrvatski sindikati, dopredsjednik GSV-a, rekao je da će u 2023. godini predsjedavanje biti na poslodavcima, dok će Vlada i sindikati imati ulogu dopredsjednika. Od sljedeće godine dopredsjednik GSV-a sa sindikalne strane biti Mladen Novosel, a s poslodavačke stranke će predsjedavati Mišetić i ostaje ministar Piletić za dopredsjednika.

- Kolega Novosel se zauzeo da se ne otvara u sljedećem razdoblju i Zakon o radu, ali mi u NHS smatramo da ima stvari koje treba doraditi. Suvremeniji zakon znači zakon koji će ići na ruku radnicima i hrvatskim građanima, radi toga što je ovako prefleksibilan bio jedan od glavnih uzrok iseljavanja, uz nestalne poslove i mala primanja. Želimo li usporiti iseljavanje, trebamo na jednu stranu staviti stabilnost, trebamo dati daleko veću sigurnost i nećemo imati ništa protiv toga da se puno toga regulira kolektivnim ugovorima u trenutku kad se bude kolektivno pregovaralo. Dok na poslodavačkoj strani ne postoji ozbiljna volja za pregovaranje, dotle sve što je moguće treba rješavati kroz Zakon o radu da bi se zaštitio širok krug radnika koji nisu pokriveni kolektivnim ugovorima, rekao je Sever dodajući da sa sindikalne strane nisu imali konzultacije o Zakonu o radu.

- Nakon izlaganja premijera i razgovora s njim, nama je bilo važno da smo dobili neku vrstu jamstava da će Vlada i u narednoj godini, koja će biti sigurno vrlo složena što se tiče energetike i cijena, nastaviti s potporama građanstvu i gospodarstvu, rekao je Sever.

Što se tiče inflacije, Sever je rekao da je u Hrvatskoj veliki problem rast cijena hrane.

- Kako primanja klize od prosječnih prema medijalnim i niže, tako rastu ti udjeli troškova hrane i oni se penju na 40-50 posto. U inflaciji koja je 13,5 posto, nama je rast cijena hrane bio veći od 19 posto. Zadnjih šest mjeseci cijene hrane u svijetu padaju, dok istovremeno u Hrvatskoj neprekidno rastu. Sve se teže s time nosimo, a jesti se mora, poručio je Sever.

Opalić: Postignut je visoki stupanj dijaloga

Dražen Opalić, pomoćnik ministra Piletića rekao je kako su na današnjoj sjednici napravili presjek svega onoga što je Vlada napravila u zadnjih šest godina, te su poslane poruke za sljedeću godinu.

- To je razvoj digitalnih tehnologija, ulaganje u energetsku neovisnost Republike Hrvatske, prvenstveno preko LNG terminala, te iskorištavanja novaca iz Nacionalnog plana oporavka i otpornosti, dodao je.

Naglasio je kako je postignut visoki stupanj dijaloga između Vlade, sindikata i poslodavaca.

---

21. prosinca 2022.

Sever: “Poslodavci ne bi platili ništa, a kad je loše žele potporu javnog novca”

Izvor: N1 - Zakon o ekstraprofitu u saborsku proceduru je upućen i o njemu će se raspravljati sljedeći tjedan. Saborski zastupnici raspravljali su i o Zakonu o radu i Zakonu o radu trgovina. Sve ovo komentirao je predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata Krešimir Sever gostujući u N1 Newsroomu.

Sindikat podupire uvođenje poreza na ekstraprofit: “Poslodavci se uvijek bune kad je riječ o porezu. Oni bi da ništa ne plate kad im je dobro, a kad im je loše onda iz javnog novca uzimaju potporu da to loše mi svi platimo. Netko tko je u ovoj zemlji ostvario tako visoku dobit, mogao bi se dijelom odužiti ovoj istoj zemlji u kojoj je dobit ostvario i platiti neki dodatni porez.”

“Ono što je suština svega; kad su trebali dobivati, dobivali su izdašno. Javni novac je plaćao održavanje radnih mjesta i plaća njihovih radnika u velikom broju slučajeva, pa su oni po završetku krize imali sigurne radnike koji su tu čekali nastavak poslovanja. Uzeli bi kad god je moguće, a ne bi tome pridonijeli.”

Komentirajući novi Zakon o radu, Sever kaže: “Toliko je zahtjeva za promjenama, da treba mijenjati cijeli zakon. Ono što je vrlo izvjesno je da će i daljnji pregovori biti teški. Vlada je prečesto spominjala da je išla na tragu uravnoteženja i da ako budu nezadovoljni i poslodavci i sindikati, onda je zakon uravnotežen. Međutim, Vlada ako želi biti odgovorna, ona treba procijeniti što je dobro za njihove radnike, građane koji su slabija karika u odnosu rada i kapitala.”

Kad je riječ o odredbi o plaćanju rada nedjeljom za 50 posto više, Sever govori: “Mi smo od Vlade tražili da se rad nedjeljom dodatno plati 100 posto. Mi smo time htjeli dobiti to da se vrlo jasno odredi da ljudi koji ne trebaju raditi nedjeljom, neka ni ne rade. Ako ih poslodavac već tjera na to, neka to doista bude dostojno plaćeno jer ti ljudi gube dio svoga komfora i svojih sloboda.”

Na pitanje o odustajanju od priziva savjesti za rad nedjeljom, Sever komentira: “Nama je svima bilo iznenađenje kad se to uopće uvodilo. Mi smo skretali pozornost i ranijih godina da bi trebalo omogućiti da se ljudi izjasne žele li ili ne žele raditi nedjeljom.” Cilj je bio da trgovine prestanu raditi nedjeljama, kako bi se vidjelo da svi oni koji zaista moraju raditi nose poseban teret društva i time zaslužuju biti dodatno plaćeni.

Slična je situacija i s pravom radnika na nedostupnost izvan radnog vremena: “Mi smo na samom početku pregovora govorili da bi radnik trebao ostvariti svoje pravo dijeliti radno vrijeme od privatnoga, upozoravajući da sve veći broj radnika biva uznemiravan, ne samo elektroničkom poštom i mobitelom, nego i time da budu neprekidno na raspolaganju poslodavcu i da se to od njih očekuje. Pripravnost poslodavac treba dodatno platiti.”

Naposljetku, Sever poziva ustavne stručnjake da savjetuju javne vlasti kako da ne pogriješe pa da naprave takav propis koji neće padati na Ustavnom sudu: “Sad je prigoda i na ustavnim stručnjacima kojima bi isto trebalo biti u interesu da trgovine ne rade nedjeljom pa da ljudi budu slobodni u nedjelju. Ne samo oni koji rade, nego i oni koji kupuju da budu slobodni od kupovine pa da se mogu baviti nečim drugim u svojoj dokolici.”

Azbest: Vijeće postiglo dogovor o poboljšanju zaštite radnika

Niža razina izloženosti

Ako se postigne dogovor, novim bi se pravilima osiguralo da nijedan radnik ne bude izložen koncentraciji većoj od 0,01 vlakna azbesta po cm³. Riječ je o deseterostrukom smanjenju u odnosu na vrijednost koja je trenutačno na snazi.

Poboljšana metoda mjerenja

Države članice također su odlučile primijeniti suvremeniju i osjetljiviju metodu za brojenje azbestnih vlakana, tj. elektronsku mikroskopiju. Države članice imale bi sedam godina za usklađivanje s novim zahtjevima u pogledu metodologije kako bi se omogućilo dovoljno vremena za uspješan prijelaz s trenutačne metode mjerenja, fazno kontrastne mikroskopije na novu metodu elektronske mikroskopije.

Komisija bi bila zadužena za pružanje potpore državama članicama tijekom tog prelaska na novu metodu mjerenja. Tijekom prijelaznog razdoblja metode mjerenja koje su trenutačno u uporabi mogu ostati na snazi.

Osnovne informacije i sljedeći koraci

U rujnu ove godine Komisija je predstavila prijedlog revizije Direktive o zaštiti radnika od rizika povezanih s izlaganjem azbestu na radu. Ta je mjera jedna od vodećih inicijativa europskog plana za borbu protiv raka.

Prije nego što stekne zakonsku vrijednost, Vijeće i Europski parlament moraju postići dogovor o zajedničkom stajalištu o predloženoj reviziji. Parlament je još uvijek u postupku utvrđivanja svojeg stajališta.

Iako je azbest u EU-u zabranjen od 2005., i dalje je prisutan u starijim zgradama. Kada dođe do ispuštanja azbestnih vlakana i ona se udišu, primjerice tijekom obnova zgrada, to predstavlja prijetnju za zdravlje radnika. Čak je 78% slučajeva raka povezanog s radom otkrivenih u državama članicama EU-a povezano s azbestom.

Rad nedjeljom neće se moći odbiti, ali bit će 50 posto više plaćen. Burne reakcije: Trgovci su na piku

Izvor: VEČERNJI LIST
PRIJEDLOG ZAKONA O RADU

Radnici u Hrvatskoj ipak neće moći odbiti zatraži li poslodavac od njih da rade nedjeljom, no taj će im se rad plaćati 50 posto više od satnice utvrđene ugovorom o radu. Vlada je, naime, u konačnom prijedlogu izmjena i dopuna Zakona o radu (ZOR), koji je jučer uputila u saborsku proceduru, odustala od prvotne namjere da propiše pravilo koje su poslodavci i dio medija protumačili kao pravo na priziv savjesti.

Linija manjeg otpora

Ministar rada Marin Piletić odbacio je da je uopće postojao naum Vlade da u ZOR unese prigovor savjesti, a to bi po definiciji značilo pravo radnika da rad nedjeljom odbije zato što se kosi s njihovim vjerskim ili moralnim načelima.

– U medijima je rečeno da se uvodi priziv savjesti, iako toga u zakonu nikada nije bilo. Mi smo predlagali da radnik može odbiti rad nedjeljom, uz dva izuzetka vezana uz prijeku potrebu i narav posla – rekao je ministar, precizirajući kako je ideja bila da se rad nedjeljom zbog naravi posla omogući u pojedinim sektorima, poput socijale, zdravstva ili poljoprivrede. Pojasnio je i da se u ovom smjeru krenulo zbogizmjena pravila za trgovine, kojima je rad dopušten samo 16 nedjelja u godini prema izboru poslodavca. Namjeravalo se uskladiti Zakon o trgovini i ZOR kao opći propis. Piletić ističe da se željelo horizontalno omogućiti da nedjelja bude posvećena obitelji, no nastao je, kaže, šum u komunikaciji. Uz to, u dodatnim je konzultacijama zaključeno kako bi nova pravila mogla biti preteška za male i mikropoduzetnike pa je odlučeno da će se ova problematika temeljito sagledati u sklopu pregovora o novom ZOR-u koji su predviđeni za iduću godinu.

Sindikalist Krešimir Sever donekle je razočaran odustajanjem od ovakve izmjene ZOR-a, no upozorava i na to da je rješenje koje je Vlada predstavila socijalnim partnerima bilo nedorečeno i pitanje je, kaže, bi li ga uopće bilo moguće provesti.

– Mi smo prigovarali da je ta odredba prilično nedorečena, da ne precizira što znače izuzeci zbog prijeke potrebe i naravi posla te da nije jasno tko će se na nju uopće moći pozvati. Upozoravali smo da bi slučajevi radnika koji odbiju raditi nedjeljommogli završiti na sudovimai tražili da se sve dodatno precizira, no Vlada je išla linijom manjeg otpora i od toga potpuno odustala – kaže Sever.

Upozorava na to da je iz zakona nestala i odredba koja je imala zabraniti poslodavcima da zovu radnike tijekom slobodnog vremena. Umjesto zabrane, zakonom je propisano da "tijekom korištenja prava na odmore i dopuste propisane odredbama ovoga zakona, radnik i poslodavac moraju voditi računa oravnoteži između privatnog i poslovnog životai načelu nedostupnosti u profesionalnoj komunikaciji". No i tu je propisana iznimka za slučajeve prijeke potrebe i one kada se komunikacija s radnikom ne može isključiti zbog prirode posla, a kako prijeka potreba nije precizno definirana, ovakvo će rješenje, uvjeren je Sever, načelo nedostupnosti radnika u slobodno vrijeme prepustiti na milost i nemilost poslodavcu.

Sindikalac je nezadovoljan i brisanjem odredbe prema kojoj minimalno jedna od četiri uzastopne nedjelje za radnika mora biti slobodna. Iako su sindikati tražili da to budu dvije nedjelje, išlo se, kaže, na ruku poslodavcima, koji će u trgovini, bude li to za njih najpovoljnije, radnike moći prisiliti da odrade svih 16 nedjelja uzastopce.

"Trgovci su na piku"

Kad je riječ o za 50 posto višoj satnici nedjeljom, Sever kaže da su sindikati predlagali da to bude minimalno dvostruka satnica, no priznaje da je i ovim učinjen velik pomak. A to potvrđuju i podaci koje je jučer iznio ministar Piletić, prema kojima je kolektivnim ugovorima pokriveno svega 20 posto radnika u privatnom sektoru, a njihove su satnice nedjeljom u prosjeku 30 posto veće od ugovorenih.

Povećanje satnice nedjeljom pozdravlja i Martin Evačić, predsjednik uprave NTL-a i Udruženja trgovine pri HUP-u. U NTL-u su radnike dosad plaćali 35 posto više nedjeljom tako da im povećanje neće biti veliki dodatni trošak.

– Mislim da su ljudi uvijek premalo plaćeni, no drugo je pitanje možete li ih platiti, pogotovo kad radite s malim formatima trgovina gdje je trošak radne snage 12 posto prihoda, dok je u Lidlu primjerice i manje od 5 posto – objašnjava Evačić. Kad je riječ o "prizivu savjesti", ideji koju naziva blesavom, Evačić sumnja da bi Vlada od nje odustala da se radilo samo o trgovini i uvjeren je da jepresudila prerađivačka industrija. Tu su, podsjeća, mliječna i mesna industrija, oni koji rade s voćem i povrćem..., a svi oni moraju raditi nedjeljom.

– Po meni Vlada sigurno ne bi popustila zbog trgovaca. Trgovci su na ovoj Vladi na piku kao nijednoj dosad. Svaki zakon koji ima doticaja s trgovinom okrzne nas nekakvim potencijalnim povredama koje nose enormne kazne – izjavio je Evačić.

---

13. prosinca 2022.

Rad nedjeljom neće se moći odbiti, ali bit će 50 posto više plaćen. Burne reakcije: Trgovci su na piku

Izvor: VEČERNJI LIST

PRIJEDLOG ZAKONA O RADU

Sindikati upozoravaju da je iz prijedloga nestala i odredba kojom se brani poslodavcima da zovu radnike tijekom slobodnog vremena

adnici u Hrvatskoj ipak neće moći odbiti zatraži li poslodavac od njih da rade nedjeljom, no taj će im se rad plaćati 50 posto više od satnice utvrđene ugovorom o radu. Vlada je, naime, u konačnom prijedlogu izmjena i dopuna Zakona o radu (ZOR), koji je jučer uputila u saborsku proceduru, odustala od prvotne namjere da propiše pravilo koje su poslodavci i dio medija protumačili kao pravo na priziv savjesti.

Linija manjeg otpora

Ministar rada Marin Piletić odbacio je da je uopće postojao naum Vlade da u ZOR unese prigovor savjesti, a to bi po definiciji značilo pravo radnika da rad nedjeljom odbije zato što se kosi s njihovim vjerskim ili moralnim načelima.

– U medijima je rečeno da se uvodi priziv savjesti, iako toga u zakonu nikada nije bilo. Mi smo predlagali da radnik može odbiti rad nedjeljom, uz dva izuzetka vezana uz prijeku potrebu i narav posla – rekao je ministar, precizirajući kako je ideja bila da se rad nedjeljom zbog naravi posla omogući u pojedinim sektorima, poput socijale, zdravstva ili poljoprivrede. Pojasnio je i da se u ovom smjeru krenulo zbogizmjena pravila za trgovine, kojima je rad dopušten samo 16 nedjelja u godini prema izboru poslodavca. Namjeravalo se uskladiti Zakon o trgovini i ZOR kao opći propis. Piletić ističe da se željelo horizontalno omogućiti da nedjelja bude posvećena obitelji, no nastao je, kaže, šum u komunikaciji. Uz to, u dodatnim je konzultacijama zaključeno kako bi nova pravila mogla biti preteška za male i mikropoduzetnike pa je odlučeno da će se ova problematika temeljito sagledati u sklopu pregovora o novom ZOR-u koji su predviđeni za iduću godinu.

Sindikalist Krešimir Sever donekle je razočaran odustajanjem od ovakve izmjene ZOR-a, no upozorava i na to da je rješenje koje je Vlada predstavila socijalnim partnerima bilo nedorečeno i pitanje je, kaže, bi li ga uopće bilo moguće provesti.

– Mi smo prigovarali da je ta odredba prilično nedorečena, da ne precizira što znače izuzeci zbog prijeke potrebe i naravi posla te da nije jasno tko će se na nju uopće moći pozvati. Upozoravali smo da bi slučajevi radnika koji odbiju raditi nedjeljommogli završiti na sudovimai tražili da se sve dodatno precizira, no Vlada je išla linijom manjeg otpora i od toga potpuno odustala – kaže Sever.

Upozorava na to da je iz zakona nestala i odredba koja je imala zabraniti poslodavcima da zovu radnike tijekom slobodnog vremena. Umjesto zabrane, zakonom je propisano da "tijekom korištenja prava na odmore i dopuste propisane odredbama ovoga zakona, radnik i poslodavac moraju voditi računa oravnoteži između privatnog i poslovnog životai načelu nedostupnosti u profesionalnoj komunikaciji". No i tu je propisana iznimka za slučajeve prijeke potrebe i one kada se komunikacija s radnikom ne može isključiti zbog prirode posla, a kako prijeka potreba nije precizno definirana, ovakvo će rješenje, uvjeren je Sever, načelo nedostupnosti radnika u slobodno vrijeme prepustiti na milost i nemilost poslodavcu.

Sindikalac je nezadovoljan i brisanjem odredbe prema kojoj minimalno jedna od četiri uzastopne nedjelje za radnika mora biti slobodna. Iako su sindikati tražili da to budu dvije nedjelje, išlo se, kaže, na ruku poslodavcima, koji će u trgovini, bude li to za njih najpovoljnije, radnike moći prisiliti da odrade svih 16 nedjelja uzastopce.

"Trgovci su na piku"

Kad je riječ o za 50 posto višoj satnici nedjeljom, Sever kaže da su sindikati predlagali da to bude minimalno dvostruka satnica, no priznaje da je i ovim učinjen velik pomak. A to potvrđuju i podaci koje je jučer iznio ministar Piletić, prema kojima je kolektivnim ugovorima pokriveno svega 20 posto radnika u privatnom sektoru, a njihove su satnice nedjeljom u prosjeku 30 posto veće od ugovorenih.

Povećanje satnice nedjeljom pozdravlja i Martin Evačić, predsjednik uprave NTL-a i Udruženja trgovine pri HUP-u. U NTL-u su radnike dosad plaćali 35 posto više nedjeljom tako da im povećanje neće biti veliki dodatni trošak.

– Mislim da su ljudi uvijek premalo plaćeni, no drugo je pitanje možete li ih platiti, pogotovo kad radite s malim formatima trgovina gdje je trošak radne snage 12 posto prihoda, dok je u Lidlu primjerice i manje od 5 posto – objašnjava Evačić. Kad je riječ o "prizivu savjesti", ideji koju naziva blesavom, Evačić sumnja da bi Vlada od nje odustala da se radilo samo o trgovini i uvjeren je da jepresudila prerađivačka industrija. Tu su, podsjeća, mliječna i mesna industrija, oni koji rade s voćem i povrćem..., a svi oni moraju raditi nedjeljom.

– Po meni Vlada sigurno ne bi popustila zbog trgovaca. Trgovci su na ovoj Vladi na piku kao nijednoj dosad. Svaki zakon koji ima doticaja s trgovinom okrzne nas nekakvim potencijalnim povredama koje nose enormne kazne – izjavio je Evačić.

AUTOR Iva Boban Valečić

Inicijativa NHS-a za ratifikaciju konvencija Međunarodne organizacije rada

NHS se više puta obraćao Ministarstvu s upitom o ratifikaciji Konvencije br. 190. Odgovoreno je kako će Republika Hrvatska pristupiti daljnjim aktivnostima vezanim za ratifikaciju predmetne Konvencije kada Vijeće za zapošljavanje, socijalnu politiku, zdravstvo i pitanja potrošača (EPSCO) donese svoju odluku o istome, međutim, do danas predmetna odluka nije donesena te Republika Hrvatska nije učinila ništa po pitanju ratifikacije Konvencije br. 190.

S obzirom kako je problem nasilja i uznemiravanja ozbiljan problem koji je potrebno hitno rješavati na sveobuhvatan način te činjenicu da EPSCO nije donio odluku niti je poznato kada će istu donijeti, NHS poziva Republiku Hrvatsku da se pridruži državama članicama EU koje su ratificirale Konvenciju br. 190 te pokaže svoje opredjeljenje za borbu protiv nasilja i uznemiravanja u svijetu rada te zaštitu sigurnosti, zdravlja i dostojanstva radnika kao temeljnog prava.

Nadalje, na Međunarodnoj konferenciji rada održanoj u Ženevi 2022. godine, zaštita na radu proglašena temeljnim pravom te su Konvencije br. 155. o sigurnosti i zaštiti zdravlja na radu i o radnom okruženju te Konvencija br. 187. o promotivnom okviru za sigurnost i zaštitu zdravlja na radu uvrštene u temeljne konvencije. Kako Republika Hrvatska nije ratificirala Konvenciju br. 187., a u dopisu upućenom NHS-u u ožujku ove godine iskazana je spremnost Ministarstva o postupku ratifikacije provesti raspravu sa svim dionicima o potrebi ratifikacije, NHS Ministarstvu predlaže provođenje rasprave, odnosno pokretanje postupka ratifikacije Konvencije br. 187. Međunarodne organizacije rada, a posebice iz razloga što je veliki dio država članica Europske unije ovu Konvenciju ratificirao ili je pokrenuo postupak ratifikacije.

 

Paket za ravnopravnost: Komisija predlaže jačanje tijela za jednakost radi suzbijanja diskriminacije

Jačanje uloge tijela za jednakost

Postojeća pravila EU-a o tijelima za jednakost državama članicama daju velika diskrecijska prava u pogledu ustroja i djelovanja tih tijela. To je dovelo do znatnih razlika među državama članicama, posebno u pogledu ovlasti, neovisnosti, resursa, dostupnosti i učinkovitosti tijela za jednakost. Komisija predlaže skup obvezujućih pravila za jačanje uloge i neovisnosti tijela za jednakost:

• Veća nadležnost: na temelju prijedloga nadležnost tijela za jednakost proširuje se na dvije postojeće direktive, Direktivu o jednakosti pri zapošljavanju i Direktivu o rodnoj ravnopravnosti u području socijalne sigurnosti.
• Neovisnost: uvest će se pravni zahtjev da tijela za jednakost ne smiju biti pod vanjskim utjecajem, osobito kad je riječ o njihovoj pravnoj strukturi, odgovornosti, proračunu, osoblju i organizacijskim pitanjima.
• Dostatni resursi: države članice trebat će tijelima za jednakost osigurati ljudske, tehničke i financijske resurse potrebne za učinkovito izvršavanje njihovih ovlasti.
• Dostupnost svim žrtvama: usluge tijela za jednakost trebat će biti besplatne i dostupne svim žrtvama na ravnopravnoj osnovi, među ostalim osobama s invaliditetom. Tijela za jednakost trebat će podnositeljima pritužbi osigurati preliminarnu procjenu njihova slučaja.
• Savjetovanje o postupku donošenja zakona i politika: javne institucije morat će se pravovremeno savjetovati s tijelima za jednakost i uzeti u obzir njihove preporuke o pitanjima povezanima s diskriminacijom i jednakim postupanjem; tijela za jednakost surađivat će i s drugim relevantnim dionicima radi razmjene znanja i kreiranja sinergija.
• Veće ovlasti u slučajevima diskriminacije: tijela za jednakost moći će provoditi istrage slučajeva diskriminacije, donositi mišljenja ili obvezujuće odluke (ovisno o izboru država članica) i zastupati stranke na sudu u slučajevima diskriminacije. Tijela za jednakost također će moći strankama koje podnesu pritužbu predložiti alternativni mehanizam za rješavanje sporova, kao što su mirenje ili posredovanje.
• Informiranje javnosti: države članice i tijela za jednakost intenzivnije će raditi na sprečavanju diskriminacije i promicanju jednakosti.
• Dijeljenje stručnog znanja: tijela za jednakost sastavljat će redovita izvješća o jednakom postupanju i diskriminaciji i moći će davati preporuke.

Trenutačno ne postoji zajedničko formalno praćenje tijela za jednakost. Prijedlogom se predviđa da će Komisija uspostaviti zajedničke pokazatelje za procjenu učinaka predloženih mjera i osiguravanje usporedivosti podataka prikupljenih na nacionalnoj razini. Komisija će svakih pet godina objavljivati izvješće o stanju tijela za jednakost u EU-u.

Kontekst

Jednakost je jedna od temeljnih vrijednosti EU-a. Pravom EU-a od država članica zahtijeva se da uspostave tijela za jednakost na temelju Direktive o rasnoj jednakosti (2000/43/EZ), Direktive o rodnoj ravnopravnosti u području robe i usluga (2004/113/EZ), Direktive o rodnoj ravnopravnosti u području zapošljavanja (2006/54/EZ) i Direktive o rodnoj ravnopravnosti u području samozapošljavanja (2010/41/EU). Direktiva o jednakosti pri zapošljavanju (2000/78/EZ) i Direktiva o rodnoj ravnopravnosti u području socijalne sigurnosti (79/7/EEZ) ne sadržavaju takve odredbe.

Tijela za jednakost javne su institucije koje pružaju pomoć žrtvama diskriminacije i izdaju izvješća i preporuke. Dio su institucijskih sustava provjere i ravnoteže u zdravoj demokraciji. Tijela za jednakost trebaju se ojačati kako bi se zaštitila jednakost i osiguralo da ljudi u svakodnevnom životu ne budu diskriminirani.

Kako bi se ojačale ovlasti i poboljšalo djelovanje tijela za jednakost, Komisija je 2018. donijela neobvezujuću preporuku o standardima za tijela za jednakost. Međutim, samo su neke države članice provele reforme radi rješavanja problema navedenih u preporuci, a većina je izvijestila da uopće nije uvela promjene ili da nisu provedene veće reforme. U 2019. čak 59% Europljana je smatralo da je diskriminacija na temelju etničkog podrijetla raširena u njihovoj zemlji. Osim toga, njih 53% smatralo je da je raširena diskriminacija na temelju seksualne orijentacije, 47% na temelju vjere, 44% na temelju invaliditeta, a 40% na temelju dobi. S obzirom na te visoke postotke, čini se da javnost u EU-u nije dovoljno informirana o pravima žrtava ni o diskriminaciji općenito.

U okviru javnog savjetovanja u ožujku2022. potvrđeno je da većina dionika podržava dodatna pravila EU-a kojima se utvrđuju standardi za tijela za jednakost.

Inicijativa se sastoji od dva ista prijedloga direktiva. Donesena su dva prijedloga jer se šest direktiva koje su obuhvaćene inicijativom temelji na dvije različite pravne osnove, za koje su potrebni različiti postupci donošenja.

---

07. prosinca 2022.

Sever: U trgovini su ljudi znali raditi po 30-ak i više nedjelja zaredom

Izvor: N1 - Predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata Krešimir Sever u N1 Studiju uživo komentirao je zakonodavni okvir uređenja rada nedjeljom kojim se među ostalim predlaže da se rad nedjeljom od 1. siječnja iduće godine za sve djelatnosti plaća 50 posto više u odnosu na redovnu satnicu.

“Puno je toga nedorečeno”, rekao je Krešimir Sever i dodao:

“Poslodavci su dovoljno inventivni kad su u pitanju rupe u zakonu. Čijenica da se ovdje radi o tome da za sve poslove koji nisu poslovi od javne važnosti (hitna medicina, vatrogasci, policija itd.), da bi oni mogli imati mogućnost izjaviti poslodavcu da ne mogu raditi nedjeljom, no kako je to formulirano, ispada da je za sve one kojima je normalan radni ritam sedam dana u tjednu. Još ćemo trebati neke stvari doraditi, nismo uopće raspravljali o toj temi ni koliko bi se platio rad nedjeljom. Tekst nam je došao nakon javne rasprave i prvog čitanja.”

Puno je toga nejasno, dodaje: “Nije pitanje hoće li se ljudi moći pozvati na priziv savjesti iz bilo kojeg razloga, nego je pitanje navike. Ako je poslodavac šikanirao radnika, ako je trpio štetne posljedice i radnik ga je prijavio, znamo iz iskustva da poslodavac može naći niz mehanizama na drugoj strani – usporavanje napredovanja itd.”

Sever napominje da su sindikati dali više primjedbi, među ostalim traže pojašnjenje izvanrednih okolnosti na koje se poslodavac može pozvati i inzistirati da radnik dođe na posao i u nedjelju.

Na pitanje je li jedna nedjelja obavezno slobodna u mjesec dana dovoljno, Sever kaže:

“To je pitanje rada u trgovini koje je pokazivalo da su ljudi znali raditi po 30-ak i više nedjelja zaredom. Treba se barem pokušati organizirati posao tako da može biti svaka druga nedjelja slobodna. Sad je opet veliko razdoblje u kojem će radnik biti van obitelji. Kako se pogled širi s trgovine, moramo gledati šire, da i druge djelatnosti moramo imati u vidokrugu, da i oni moraju dobiti svoju nedjelju kad god je to moguće, da imaju što normalniji život.”

Od Nove godine nova pravila stupaju na snagu.

 

Sever o inflaciji: "Jedino pravo rješenje je snažan rast plaća i mirovina"

Osvrćući se na poskupljenje hrane od gotovo 20 posto, koja je realno i veća od same inflacije koja je službeno na 13 posto, Sever je rekao da upravo cijene hrane i pumpaju stopu inflacije. - To je ono što je najveći udar na kućanstva zbog toga što, što je zemlja siromašnija, to je veći udio troška hrane u mjesečnoj potrošnji kućanstva, rekao je Sever.

Dodao je da kućanstva u razvijenijim zemljama imaju udio troška hrane između 8 i 10 posto, dok je to u Hrvatskoj prosječno malo manje od 26 posto, a i znatno više za one koji imaju vrlo niska primanja.

Građani se sve teže snalaze i žive, a na drugoj strani ništa drugo ne pojeftinjuje - dapače, već su prenapregnuti što se tiče stanovanja i energije, upozorio je Sever.

Poručio je da, koliko god to bilo teško, još uvijek treba upravo za najsiromašniji sloj pokušati održati niže cijene prehrambenih artikala.

- Na kraju krajeva, jedino pravo rješenje u svemu tome je jedan snažan rast plaća i mirovina, jer sve mjere bez povećanja plaća i mirovina neće pomoći do te mjere da se lovi taj korak s inflacijom, a neizvjesnost je vrlo velika, bez obzira na lagane optimistične prognoze za sljedeću godinu, zaključio je Sever.

JESU LI IH ZASLUŽILI? /Plenkoviću, Milanoviću, Jandrokoviću i ekipi stižu lijepe povišice, pogledajte iznose: Vlada odabranima donosi super vijesti

Vlada je na ovotjednoj sjednici usvojila nove koeficijente koji pomnoženi s novom osnovicom osiguravaju značajno povećanje plaće državnim dužnosnicima. Plaće bi tako, ako Sabor usvoji ovaj prijedlog, trebale rasti premijeru, predsjedniku, ministrima, zastupnicima, ostalim sucima i ostalim državnim dužnosnicima.

Vladajući argumentiraju kako državni dužnosnici i državni službenici trenutno imaju različite osnovice za izračun plaće zbog kojih plaće nisu usporedive, pa time ni sami koeficijenti. Vlada je tako predložila da se osnovica plaće izjednači na način da se poveća osnovica za izračun plaća državnih dužnosnika, a koeficijent će se nešto smanjiti.

Plenkoviću povišica od 1577, Milanoviću od 1800 kuna

No, sindikati i Vlada su potpisali dodatke kolektivnim ugovora kojima plaća raste šest posto od listopada i dva posto od travnja. S novim koeficijentima značajno će porasti plaće i državnim dužnosnicima. U svemu će dakle jako dobro proći Plenković, Milanović i ostatak ekipe koja vodi Hrvatsku.

Ako ostanu predloženi koeficijenti, premijer Andrej Plenković će kroz dva povećanja plaće nakon travnja primati 1577 kuna više. Predsjednik Zoran Milanović će imati 1800 kuna višu plaću, predsjednik Ustavnog suda Miroslav Šeparović oko 2900 kuna, predsjednik Sabora Gordan Jandroković oko 1600 kuna, ministri mogu očekivati povećanje plaće oko 1500 kuna, a saborski zastupnici oko tisuću kuna, izračunao je 24 sata.

Ipak, to će značiti i da predsjednik Republike više neće biti državni dužnosnik s najvećom plaćom, već će to postati predsjednik Ustavnog suda. Naime, koeficijent za izračun njegove plaće dosad je bio 9,30, a za izračun plaće predsjednika Ustavnog suda 7,86 pa je tako predsjednik države imao bruto plaću nešto veću od 36 tisuća kuna, a predsjednik Ustavnog suda bruto plaću od 31.282 kune. Ista je bila i bruto plaća premijera i predsjednika Sabora. Sada će na prvome mjestu biti predsjednik Ustavnog suda s bruto plaćom od 39.241 kune, dok će plaća predsjednika Republike biti 38.381 kunu.

Državni dužnosnici i državni službenici trenutno imaju različite osnovice za izračun plaće zbog čega nije moguće uspoređivati njihove plaće, kao ni same koeficijente. Osnovica za državne dužnosnike veća je od osnovice za izračun plaća državnih službenika pa je Vlada predložila da se osnovica plaće izjednači na način da se poveća osnovica za izračun plaća državnih dužnosnika, ali i da se smanji koeficijent za izračun njihovih plaća.

Sever: 'Najviše potrebiti ostat će 'na repu' događanja'

"Bilo je dosta prigovora da je osnovica mirovala dugi niz godina, no oni su zbog toga imali drugačije koeficijente. Prigovor je bio da se teško prati i uspoređuje zbog čega je došlo do izjednačavanja. Trebalo je poraditi na tome, neki ljudi su imali tako male koeficijente da su do minimalne plaće sezali tek nakon 20 godina staža, a ako su bili noviji radnici, vlast im je morala pridodati nešto kuna da dosegnu minimalac. Za njih i to povećanje nije značilo ništa pa se za njih donijela odluka da se povećaju koeficijenti", pojasnio je predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata Krešimir Sever.

Dobra je to vijest zasvezaposlene u državnoj službi s najnižim primanjima, ali mogla bi biti dobra i za premijera, predsjednika, ministre, zastupnike, pa i ustavne suce i ostale dužnosnike, jer će predviđene izmjene i njima, po sili zakona, omogućiti povišice.

"Vidimo jasno da će predsjedniku i premijeru porasti plaće, a ljudima kojima najviše treba, porast će najmanje. Tako će oni koji su najviše potrebiti ostati 'na repu' događanja", kaže Sever, smatrajući da se to može ispraviti: "Mogli su se još korigirati koeficijenti, to se uvijek može korigirati. Ovdje su se smanjivali", rekao je.

'Čistačica s 30 godina staža ima istu plaću kao ona koja tek počinje raditi'

Kako objašnjavaju iz Sindikata državnih i lokalnih službenika i namještenika, koji već gotovo tri godine s vladom vode "mukotrpne pregovore o povećanju najnižih koeficijenata za najniža radna mjesta", ovo će omogućiti povećanje najnižih koeficijenata za pet posto.

"Trenutno, primjerice, čistačica koja radi 30 godina ima istu plaću kao čistačica koja je tek sada počela raditi. Najniže potplaćeni zanemarivani su skoro 10 godina i sada im je to poraslo za pet posto. Recimo, na primjeru koeficijenta 0.776 je bruto iznosio 5196,71 kunu, a neto 4157 kuna. Sada je novi neto 4366,30 kuna odnosno, povećan za 208,93 kuna", pojašnjavaju u Sindikatu.

"Sindikat je djelomično zadovoljan, barem i takvim povećanjem, ali će se boriti za daljnja povećanja tih najniže rangiranih radnih mjesta. S time da smo nezadovoljni činjenicom što najniži koeficijent 0.601 ni s ovim povećanjem ne doseže minimalnu plaću i onda Vlada radi korekciju, jer po zakonu mora isplatit minimalnu plaću. To je po nama loše, jer smo od početka tražili da se ovaj koeficijent poveća", pojašnjavaju u Sindikatu.

---

01. prosinca 2022.

Glavna tajnica NHS-a ponovno izabrana u Glavno vijeće i Izvršni odbor ITUC-a te za dopredsjednicu ITUC-a

Na 5. Kongresu Međunarodne konfederacije sindikata (ITUC), na kojemu je sudjelovalo gotovo 1000 sudionika iz više od 120 zemalja, koji predstavljaju više od 200 demokratskih sindikalnih organizacija, izabrano je novo vodstvo ITUC-a i usvojena je izjava Kongresa o novom društvenom ugovoru. Za novog glavnog tajnika izabran je Luca Visentini, njegovi su zamjenici Eric Mwezi Manzi, Jordania Ureña Lora i Owen Tudor. Za predsjednicu ITUC-a izabrana je Akiko Gono, a za njene zamjenike Cathy Feingold i Antonio Lisboa.

Na Kongresu su izabrani dopredsjednici ITUC-a, članovi Glavnog vijeća i Izvršnog odbora ITUC-a.

Na ovom Kongresu sudjelovalo je 50,8 posto žena delegata što je porast u odnosu na 46 posto u 2018. godini.

Novi glavni tajnik ITUC-a Luca Visentini izjavio je kako je posljednjih nekoliko dana bilo inspirativno. Radilo se s fokusom, solidarnošću i jedinstvom kako bi se ojačaloFoto: arhiv NHS-aFoto: arhiv NHS-a prioritete i ciljeve za budućnost. Postavljeni su okviri za buduće konkretne akcije. Naglasio je važnost zajedništva i spremnost za uključivanje u sindikalni pokret svih koji su zainteresirani.

Glavna tajnica NHS-a, Marija Hanževački, ponovno je izabrana za dopredsjednicu ITUC-a kao i za članicu Glavnog vijeća i Izvršnog odbora ITUC-a, što je veliki uspjeh za NHS i udružene sindikate.

Čestitamo!

Prosječne mjesečne neto i bruto plaće zaposlenih za rujan 2022.

Najviša prosječna mjesečna isplaćena neto plaća po zaposlenome u pravnim osobama za rujan 2022. isplaćena je u djelatnosti Zračni prijevoz, u iznosu od 12 580 kuna, a najniža je isplaćena u Zaštitnim i istražnim djelatnostima, u iznosu od 4 929 kuna.

Najviša prosječna mjesečna bruto plaća po zaposlenome u pravnim osobama za rujan 2022. bila je u djelatnosti Zračni prijevoz, u iznosu od 17 857 kuna, a najniža je bila u djelatnosti Proizvodnja odjeće, u iznosu od 6 378 kuna.

Prosječna mjesečna isplaćena neto plaća po zaposlenome u pravnim osobama Republike Hrvatske za rujan 2022. u odnosu na isti mjesec prethodne godine nominalno je viša za 7,2%, a realno je niža za 5,0%.

Prosječna mjesečna bruto plaća po zaposlenome u pravnim osobama Republike Hrvatske za rujan 2022. u odnosu na isti mjesec prethodne godine nominalno je viša za 8,1%, a realno je niža za 4,2%.

Za razdoblje od siječnja do rujna 2022. prosječna mjesečna isplaćena neto plaća po zaposlenome u pravnim osobama Republike Hrvatske iznosila je
7 588 kuna, što je u odnosu na isto razdoblje 2021. nominalno više za 7,1%, a realno niže za 2,5%.

Za razdoblje od siječnja do rujna 2022. prosječna mjesečna bruto plaća po zaposlenome u pravnim osobama Republike Hrvatske iznosila je 10 304 kune, što je u odnosu na isto razdoblje 2021. nominalno više za 8,0%, a realno niže za 1,7%.

U rujnu 2022. bila su prosječno 174 plaćena sata, što je u odnosu na kolovoz 2022. niže za 4,9%. Najveći broj plaćenih sati bio je u djelatnosti Vodeni prijevoz (183), a najmanji broj plaćenih sati bio je u Djelatnosti socijalne skrbi bez smještaja (159).

Prosječna mjesečna isplaćena neto plaća po satu za rujan 2022. iznosila je 42,79 kuna, što je u odnosu na kolovoz 2022. više za 3,7%, a u odnosu na isti mjesec prethodne godine više za 7,1%.

Prosječna mjesečna bruto plaća po satu za rujan 2022. iznosila je 57,97 kuna, što je u odnosu na kolovoz 2022. više za 3,1%, a u odnosu na isti mjesec prethodne godine više za 8,0%.

Medijalna neto plaća za rujan 2022. iznosila je 6 500 kuna, dok je medijalna bruto plaća iznosila 8 547 kuna.

 

Radnici diljem svijeta jedva spajaju kraj s krajem pod teretom svjetske krize troškova života

Nalazi daju jasan uvid u izazove s kojima se suočavaju radnici:

• Posao: 66% zabrinuto je zbog gubitka posla.
• Prava: 55% ljudi zabrinuto je zbog slabljenja zakona o radu. 53% kaže da su se stope nasilja u svijetu rada povećale.
• Plaće: jedan od deset (13%) nema dovoljno novca za osnovne potrepštine poput stanovanja, hrane i struje. Tri četvrtine ljudi (72%) smatra kako minimalna plaća nije dovoljna za pristojan život.
• Socijalna zaštita: 87% podupire pristupačnu zdravstvenu skrb, ali 67% je zabrinuto oko sposobnosti zdravstvenih sustava da se nose s problemom.
• Jednakost: 66% zabrinuto je zbog nejednakosti u prihodima i mogućnostima između muškaraca i žena.
•  Uključivanje: 69% vjeruje kako ekonomski sustav favorizira bogate.

Sharan Burrow, glavna tajnica ITUC-a, rekla je: "Nejednakosti i nepravde koje su u srcu propalog ekonomskog sustava s ogromnim deficitima u korporativnoj i financijskoj regulativi brutalno su razotkrivene te produbljene pandemijom bolesti COVID-19. Razbijeni su sami temelji demokracije i globalne ekonomije. Vlade, sputane korporativnom pohlepom, nisu uspjele djelovati u interesu radnika. Kada 56% ljudi kaže da bi ih strah od posljedica spriječio prijaviti prekršaje korporacija, znamo kako je društvena odgovornost poduzeća zakazala.

Radnici znaju da je ekonomski i društveni napredak zastao ili je u nazadovanju. Ekonomski sustav favorizira interese nekolicine, dok su državne službe preopterećene do krajnjih granica, a radnička prava su pod napadom, uz porast nasilja i uznemiravanja na poslu.Ali radnici su jasni u svojim zahtjevima. Oni znaju kako je odgovor u novom društvenom ugovoru zasnovanom na pravima, plaćama, socijalnoj zaštiti, jednakosti, uključivosti i poslovima koji su prihvatljivi za klimu,” dodala je Sharan Burrow.ITUC predstavlja najveću globalnu demokratsku zajednicu, a na Kongresu će se raspravljati o budućnosti globalnog sindikalnog pokreta, s više od 1000 sindikalista iz preko 130 zemalja.

---

23. studenog 2022.

Krešimir Sever: ‘Nema nikakve potrebe da trgovine rade nedjeljom i blagdanima‘

Izvor: JUTARNJI LIST - INTERVJU ZA GLOBUS

Moguće je da će i Hrvatsku zahvatiti val prosvjeda, ali ne u ovoj godini. Naši se građani teško odlučuju na izlazak na ulice

Piše: Boris Orešić

Sindikati javnih i državnih službi dogovorili su se s Vladom da će se svima zaposlenima u javnom sektoru od 1. listopada povećati osnovica plaće za šest posto, a od travnja iduće godine za još dva posto. Božićnica i regres porast će im s 1500 na 1750 kuna, a dar za dijete sa 600 na 754 kune. Time su izbjegnuti prosvjedi i štrajkovi koje su najglasnije najavljivali nastavnici.

O socijalnoj situaciju u Hrvatskoj razgovaramo s dugogodišnjim predsjednikom Nezavisnih hrvatskih sindikata Krešimirom Severom.

Mogu li zaposleni u državnim i javnim službama biti zadovoljni takvim rješenjem?

- Teško mi je prosuditi. Često zaboravljamo da jedan broj ljudi u javnim i državnim službama radi za vrlo niske plaće, čak i ispod granice minimalne plaće. Pokazatelj koliko su plaće loše jest da je ponekad teško naći radnike koji bi radili na tim poslovima. Cijeli niz natječaja zjapi nepopunjen.

Svakoj bi vlasti trebalo biti u interesu imati kvalitetan kadar koji radi posao od javnog interesa. Sve češće će se u državnom sektoru zapošljavati samo oni koji ne mogu naći posao u privatnom, što će dovesti do nazadovanja javnih servisa, a tu su i oni ljudi koji se brinu o našoj djeci od predškolskog odgoja do visokog obrazovanja. Kao i kada je riječ o sustavu zdravstva i socijalne skrbi, policiji, vatrogastvu... Ako tako gledamo, onda je ponuda Vlade i dalje premala.

Znači li to da Hrvatska više nije zemlja u kojoj je mnogima cilj zaposliti se u državnoj službi?

- Nije, jer su primanja toliko niska da zaposlene manje zanima je li posao stabilan.

Mnogim zaposlenima u privatnom sektoru plaće nisu porasle ni za kunu, a i neće, kao ni božićnice, ako je uopće dobiju. Je li to pravedno i postoji li na sindikalnoj sceni itko tko se ozbiljno bori za prava radnika u privatnim tvrtkama ili su oni prepušteni dobroj volji poslodavaca?

- Dio privatnoga sektora ima izuzetno mala primanja, primjerice u tekstilnoj industriji ili dijelu metaloprerađivačke i drvoprerađivačke industrije. U ogromnoj su mjeri razlog iseljavanja upravo male plaće i nestalni oblici rada i u privatnom i u javnom sektoru. No u privatnom sektoru postoje i oni gdje su plaće puno veće i gdje se privlači visokoobrazovani kadar koji dobiva dostojna primanja.

Sve je teže pronaći profesore matematike, informatike i fizike koji su spremni predavati u školama jer im privatni sektor nudi veće plaće i bolje uvjete rade. Sindikati djeluju i u privatnom sektoru, no u javnom sektoru je organiziranost sindikata bolja. U privatnom sektoru često svjedočimo da se radnike obeshrabruje za učlanjivanje u sindikate, pri čemu se oni i boje o tome svjedočiti jer im se jasno kaže da im se neće produžiti ugovor o radu ako se učlane u sindikat. Ljudi se mire sa sudbinom ili traže drugi posao. Pokrivenost kolektivnim ugovorima je u ukupnom radništvu tek nešto veća od 40 posto, a u privatnom sektoru samo 20 posto.

Pokazuje li to da sindikati loše rade svoj posao?

- Ne bih rekao, nego se ljudi u privatnom sektoru teže učlanjuju u sindikate. U malim tvrtkama su ljudi na oku poslodavcu i teško se odlučuju sindikalno organizirati. Hrvatska udruga poslodavaca javno se zauzima za fleksibilizaciju Zakona o radu i tvrdi da je u razvijenim zapadnim zemljama kolektivni ugovor temelj za ugovaranje radnoga odnosa, a zakon o radu tek neki okvir. I to je u jednoj mjeri točno, no u zemljama na koje HUP ukazuje prstom kolektivno pregovaranje je tradicija, a pokrivenost radnika kolektivnim ugovorima vrlo je visoka. Međutim, HUP i njegove članice ne žele kolektivno pregovarati i žele radnike prepustiti na milost i nemilost poslodavaca.

Sve je više ljudi koji su zbog poskupljenja na rubu siromaštva, unatoč Vladinim mjerama pomoći građanima i gospodarstvu da lakše podnesu inflaciju i energetsku krizu...

- S jedne strane mjere su doista obilate. Cijene struje i plina su zamrznute za sve građane, i to je dobro, za one socijalno ugrožene idu i druge mjere, a tu su i potpore gospodarstvu koje su dosta sveobuhvatne. Najslabija je mjera smanjenja PDV-a na hranu jer tu nema nikakva jamstva da će se konačne cijene spustiti, a vidimo da one rastu i dalje. A ima i puno lovaca u mutnom koji podižu cijene. I uz ovaj najavljeni rast mirovina i minimalnih plaća građani u Hrvatskoj sve više osiromašuju. Velik broj umirovljenika utonuo je u siromaštvo, tone i sve više zaposlenih, a pogotovo nezaposlenih. U posebnim su problemima samačka kućanstva, kućanstva u ruralnim sredinama, ona s više djece...

Rast cijena goriva mogao bi potaknuti novi inflatorni val, no neki analitičari smatraju da će već iduće godine inflacija pasti na podnošljivih nekoliko posto. Što vi mislite?

- Teško je o tome govoriti. Sjećamo se i ranijih godina kada su cijene nafte rasle na 50, 80 ili više od 100 dolara po barelu, a cijene naftnih prerađevina bile su niže. Liberalizacija cijena derivata iz 2014. dala je distributerima veća područja za zaradu. Iz iskustva znamo da poskupljenje goriva, pogotovo dizela, mnogi koriste za povećavanje cijena iako mnogi za to nemaju gotovo nikakvo opravdanje. Nije isto radi li se o tvrtki čija je primarna djelatnost prijevoz ljudi i roba pa im je trošak goriva vrlo izdašna stavka ili o tvrtki kojoj je cijena transporta u ukupnim troškovima tek između 3 i 8 posto. A kada cijene goriva padaju, oni ne spuštaju svoje cijene.

Građani mnogih europskih zemlja zbog pada životnog standarda izlaze na ulice. Hoće li i Hrvatsku zahvatiti val prosvjeda?

- Moguće. Ne u ovoj godini. Naši se građani teško odlučuju na izlazak na ulice i u zapadnim je zemljama puno veća tradicija ulične demokracije. I za vrijeme Milanovićeve Vlade došlo je do drastičnog skoka cijena plina i struje i sindikati su pozivali na veliki prosvjed povodom 1. svibnja, a odazvao se samo skroman broj pretežno sindikalnih aktivista. Mi u Hrvatskoj predugo smo navikli teško živjeti i nove životne teškoće poput rasta cijena primaju se s nekom vrstom rezignacije.

Velik broj ljudi ne vjeruje da izlaskom na ulice nešto može promijeniti, nego doma gunđaju. A premali broj ljudi ne može ozbiljno stresti ni jednu vlast ni poslodavce, a nakon toga se ljudi još teže odlučuju na neki sljedeći prosvjed. Neimaština, očito, još nije toliko došla do izražaja, ali može se svašta zakuhati. Vidimo što se događa u zapadnim zemljama gdje se godinama dobro živi, a sada im drastično rastu cijene i plaće su im sve manje dostatne za podmirenje troškova i oni su sada u čudu i izlaze na ulicu. Kod nas još imamo ljudi koji se sjećaju redukcija struje i vožnje par-nepar, nestašice deterdženata, ulja...

I onda ljudi lakše prihvaćaju sve to iako ne bi trebali. No u svijetu se događaju tektonske promjene. Što će biti sljedeće godine, teško je prognozirati. Mogući su i bolji scenariji, da će doći do smirenja i ublažavanja inflacije, ali i da će doći do stagflacije i da ćemo istovremeno imati i recesiju i inflaciju. Ako se drastično smanji turističko kretanje, moguće je da ni naši građani više neće biti strpljivi.

Podržavate li Vladinu inicijativu da se zabrani rad trgovina nedjeljom, odnosno da im se dopusti da rade najviše 16 nedjelja u godini?

- Nema potrebe da trgovine rade nedjeljom i blagdanima. Ozbiljna turistička zemlja ne želi imati trgovine otvorene nedjeljom i blagdanima jer su turistima tada na raspolaganju kafići i restorani. Ovih 16 nedjelja je i dalje previše.

Govori se samo o trgovini. Bi li se zabrana trebala odnositi i na ugostiteljstvo i neke druge djelatnosti?

- Ne, ali treba voditi računa da oni ne rade uzastopce nedjeljama i blagdanima i da im taj rad bude dostojno plaćen.

Treba li strahovati da će takav zakon ponovno pasti na Ustavnom sudu?

- Njemački Ustavni sud svojevremeno je u sličnoj situaciji stao na stranu radnika uz objašnjenje da je u odnosu rada i kapitala radnik slabija karika i da ga treba zaštititi i da interesi kapitala ne mogu biti iznad interesa radnika, pa bih želio vjerovati da naš Ustavni sud neće podleći javnim pritiscima trgovačkih lanaca.

Broj smrtnih slučajeva na radnim mjestima u porastu u 12 zemalja EU

Na temelju novih predviđanja, smrtnost na radnom mjestu nastavit će se sve do duboko u sljedeće stoljeće u Italiji, kao i u Mađarskoj. Prema trenutnim pokazateljima, smrtnost na radnom mjestu nikada neće biti eliminirana u Španjolskoj ili Francuskoj.

Ako se nesreće sa smrtnim ishodom nastave istim tempom kao tijekom prethodnog desetljeća, između 2021. i 2029. godine može se diljem Europe očekivati dodatnih 25.166 smrtnih slučajeva na radnom mjestu.  

Brojke su dio predstojeće analize podataka Eurostata koju je proveo Pierre Bérastégui iz Europskog sindikalnog instituta i objavljene su u trenutku kada ETUC danas najavljuje znatno povećanu potporu svojoj kampanji Nulta stopa smrtnih slučajeva na radnom mjestu'.

Ministri rada Slovačke i Slovenije sada su potpisali manifest ETUC-a, povećavajući broj ministara koji podupiru mjere potrebne za zaustavljanje smrtnih slučajeva na radu u dvoznamenkastu brojku.

Potpredsjednici Europskog parlamenta, predsjednici S&D-a i supredsjednici Zelenih i Lijevih skupina u Europskom parlamentu, kao i europski zastupnici iz skupina EPP-a i Renew-a također su potpisali manifest.

Manifest poziva:

• Europsku uniju, vlade njezinih država članica i poslodavce na istinsko obvezivanje i poduzimanje potrebnih radnji kako bi postigli nultu smrtnost na radu;
• na povećanje osposobljavanja u području zaštite zdravlja i sigurnosti na radu, zaštite, izvješćivanja, inspekcija i kazni;
• na nove zakonodavne i druge inicijative u sljedećem mandatu Europske komisije i Parlamenta od 2024. godine, kako bi se ostvarila nulta stopa smrtnih slučajeva na radnom mjestu.
• ETUC planira konačni manifest s još većom političkom potporom predati institucijama EU-a na Dan sjećanja na radnike 2023.

Zamjenik glavnog tajnika ETUC-a Claes-Mikael Stahl izjavio je:

“Ljudi idu na posao kako bi zaradili za život, ali previše ljudi u Europi umjesto toga gubi živote zbog posla. Roditelji, partneri i djeca radnika odlaze na posao i nikada se ne vrate kući jer je zaštita smanjena radi uštede novca ili zakon još uvijek dopušta nesigurne radne uvjete. Mnogi su životi spašeni strožim sigurnosnim zakonodavstvom tijekom posljednjih nekoliko desetljeća, no naše brojke pokazuju da se napredak u nekim zemljama zaustavlja, a u drugim se u potpunosti preokrenuo.

Činjenica da su nesreće na radu sa smrtnim ishodom ponovno u porastu diljem Europe pokazuje kako poslodavci i političari ne bi trebali mirno spavati te da moramo obnoviti svoju predanost zaštiti ljudi na poslu.

Nitko ne može pobjeći od smrti. Ali smrt na poslu je drukčija. To je neizreciv gubitak koji se mogao izbjeći. Zaustavljanje ovih tragedija koje se mogu izbjeći u potpunosti je moguće uz odgovarajuću političku volju te pozdravljamo ministre i članove Europskog parlamenta koji su se danas obvezali poduzeti korake potrebne za nultu smrtnost na poslu.”

Bilješke

Nesreće na radu sa smrtnim ishodom ne uključuju tisuće smrtnih slučajeva uzrokovanih profesionalnim bolestima svake godine i ne uključuju nesreće bez smrtnog ishoda.

Dijelu hrvatskih građana raste plaća, božićnica, regres…

Uz to dogovoreno je povećanje božićnice s 1500 na 1750 kuna, povećanje regresa s 1500 na 1750 kuna te dara za dijete s 600 na 754 kune, rekao je premijer rezime razgovora, zahvalivši sindikatima na kompromisu.

Povećanje osnovice za šest posto stajat će 600 milijuna kuna, a osigurat će se rebalansom proračuna i preraspodjelama dok će za povećanje od dva posto trebati 500 milijuna kuna.

Dogovoreno je također da se formalni pregovori u idućoj godini nastave u trećem tjednu rujna. “Mislim da je ovakav kompromis u duhu aktualnih ekonomskih okolnosti”, ocijenioje Plenković.

Odgovarajući na novinarski upit rekao je da kada je pitanju rast osnovice od šest posto od 1. listopada kako će to koštati oko 600 milijuna kuna, kroz rebalans i preraspodjele. Što se tiče povećanja od dva posto, to je oko 500 milijuna kuna, rekao je Plenković. “Temeljni ciljevi naše politike su politička stabilnost – koliko god se neki trudili da je naruše, neće je narušiti. Osiguravanje socijalne kohezije, a to je da ovu krizu društvo može prebroditi jedino ako smo solidarni. I treće, izbjegavanje socijalne frakture. Dogovorom samo potvrđujemo konkretno da vodimo ozbiljnu i odgovornu politiku u interesu hrvatskih građana”, poručio je.

Na novinarsku tvrdnju kako su se pregovori oduljili Plenković je podsjetio kako je prošlo točno mjesec dana od početka pregovora. Niti su bili dugi, niti su bili mučni, niti su bili bez međusobnog poštovanja i povjerenja. Razmotrene su se sve opcije”, dodao je.

Na upit je li Vladina ponuda mogla biti izdašnija Plenković i kako ne misli da “treba zazivati negativan scenarij. To nije bila utakmica tko će koga pobijediti i da nađemo zajedničko realno rješenje. Mislim da smo napravili pravi potez u duhu razumijevanja i poštovanja”, ocijenio je.

Sindikati su najavili da će provesti izjašnjavanje u četvrtak i petak, i ako se potvrdi odluka u ponedjeljak slijedi potpisivanje sporazuma.

Predsjednica Sindikata hrvatskih učitelja Sanja Šprem izjavila je da ćesindikati javnih službi ići će s tom ponudom na referendum i izjašnjavanje članstva tijekom četvrtka i petka. O rezultatima referenduma i izjašnjavanja izvijestit ćemo u ponedjeljak kako bismo mogli u slučaju prihvaćanja ponude potpisati dodatak temeljnom kolektivnom ugovoru u 16 sati te kako bi se moglo primijeniti rast osnovice od 1. listopada ove godine, najavila je.

Predsjednik Nezavisnog sindikata djelatnika MUP-a Zdravko Lončar ocijenio je kako je ostvaren pomak i da su u ovom trenutku “izvukli ono što se može izvući najbolje iz ove situacije”. Ustvrdio je da samo linearno povećanje osnovice plaće ne rješava sve probleme te najavio kako očekuju donošenje Zakona o plaćama te da se putem koeficijenata isprave neke nepravde u državnoj upravi kako neki ne bi imali plaće manje od minimalnih.

---

08. studenog 2022.

Hoće li nam zbog skupog goriva opet skočiti cijene svega ostalog? Stručnjak upozorio na jednu gadnu praksu koju svi koriste

Izvor: NET.HR
ZNA SE U ČEMU JE SPAS, ALI...

'Opravdavaju rast cijena visokim udjelima, a istovremeno do pada cijena ne dolazi jer se izgovaraju da im udio tog troška nije visok', detektirao je Sever jedan od gorućih problema oko poskupljenja

Vozače su ovog tjedna šokirale cijene goriva, točnije dizela, a koje bi uzročno ponovo mogle dovesti do rasta cijena za krajnje korisnike. Jer kada poskupi dizel, često se dogodi da nakon toga poskupi i sve ostalo - od prijevoza do hrane preko nekih usluga za koje nam ponekad i nije jasno zašto su poskupjele.

Podsjetimo, nakon što su cijene neko vrijeme bile zamrznute, cijene goriva opet su eksplodirale pa će iduća dva tjedna vožnja biti skuplja nego prijašnjih tjedana. Predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata Krešimir Sever za Net.hr prokomentirao je nova strahovanja da bi cijene opet mogle porasti. Sever kaže kako Vlada promišlja da ne može predugo držati zamrznute cijene naftnim prerađevinama, jer bi to moglo izazvati nestašice. "U tim uvjetima biranja između toga da cijene povremeno rastu i da su nestašice, vjerujem da je to jedan od glavnih razloga zbog kojih se Vlada odlučuje malo zamrznuti, pa onda malo ne zamrznuti i ići tom jednom metodom toplog i hladnog", ističe Sever.

Napominje da bi nekakvo dulje razdoblje zamrzavanja moglo dovesti do toga da distributeri odluče da ne žele niti nuditi neke vrste goriva, s time da je to dugotrajno zamrzavanje za male distributere teško podnošljivo i njima inače treba nekakav mehanizam potpore kako bi se s time nosili.

"S druge strane, ova varijanta koja se sada događa da se pri odmrzavanju te cijene drastično dižu, će pridonijeti jednom širem valu poskupljenja, gdje pri tome treba razlikovati one koji imaju i nekakvih više razloga u odnosu na neke koji imaju manje ili neke koji su se samo prikopčali na taj vlak pa se švercaju uz druge", rekao je Sever. Pojasnio je da nije isti udar na one kojima je gorivo glavni trošak, kao recimo prijevoznicima, bilo da je riječ o prijevozu ljudi ili roba, ili nekome kome je prijevoz, odnosno transport tek jedna od stavki u troškovima.

Nisu spuštali cijene

"Iz nekakvih ranijih iskustava znamo da su se te prigode za dizanje cijena koristile uvijek i vrlo spretno u uvjetima kada su rasle cijene naftnih prerađevina - benzina, ali posebno kada je riječ o dizelu - i da se s druge strane te cijene nisu spuštale kada je dolazilo do pojeftinjenja", rekao je.

Ti udjeli troška transporta u ukupnim troškovima su bili negdje između tri do pet, maksimalno osam posto. "Ne govorimo o autoprijevoznicima niti o autobusnom prijevozu, nego govorimo o onima čije se robe dovezu s nekakve lokacije na nekakvu drugu lokaciju ili onima koji sami prevoze svoju robu pri čemu je prodaju na nekoj drugoj lokaciji", pojašnjava.

Taj udio, dodaje, sada nije puno veći. "On bi im sigurno rastao puno više s obzirom na to kako rastu cijene goriva, posebice tu govorimo o dizelu. Kako rastu i sve ostale cijene u uvjetima u kojima bi sve druge cijene stajale, a samo bi rasle cijene dizela, u tome bi bilo sasvim jasno da onda i njima udio njihovih troškova prijevoza isto tako drastično raste. Međutim, u situaciji u kojoj i sve druge cijene rastu, sirovina i svega drugoga, i u sklopu toga i troškovi prijevoza, tu su onda ti troškovi prijevoza negdje i dalje u udjelima koje smo spominjali, od tri do pet posto", pojašnjava Sever, dodajući da treba vidjeti do koje mjere se ta poskupljenja događaju i pod kojim uvjetima.

"Kada neko gorivo u nekakvom udjelu troškova od pet posto poskupi, pa i 10 posto - a toliko nije poskupjelo - u tim uvjetima je jasno da je njima to malo poskupljenje u ukupnim cijenama koju imaju u ukupnim troškovima", kaže Sever.

Problem je, međutim, što se "tu svi krcaju". "I tu se to onda obrazlaže da rastu troškovi prijevoza pa samim time moraju rasti i sve druge cijene. Onda dolazimo do zanimljivog detalja. Svi će se taj čas krcati na povećanje cijena u trenutku kada rastu troškovi prijevoza, ali istovremeno kada dođe do smanjenja tih istih troškova, nitko od njih ne spušta cijenu. I koriste dva različita obrazloženja za iste stvari - kada rastu troškovi prijevoza kažu da im je to značajan udar jer im je trošak prijevoza jedan trošak koji nije zanemariv u ukupnim troškovima, a kada dođe do pada cijena goriva, a onda i prijevoza, onda kažu da im taj trošak prijevoza nije toliko velik da bi temeljem toga išli na spuštanje cijena, jer im to nisu nekakvi veliki udjeli", upozorava.

Rast plaća i mirovina

"Opravdavaju rast cijena visokim udjelima, a istovremeno do pada cijena ne dolazi jer se izgovaraju da im udio tog troška nije visok", dodaje. Sever kaže da je sasvim sigurno da će ova poskupljenja koristiti mnogi i da će do rasta cijena doći. "Nema tu nekog velikog mehanizma, Vlada je namijenila visoke iznose sredstava za potporu građanima kada je riječ o cijeni plina i struje, a dodatno se ugroženim kategorijama pridodaju vaučeri", podsjetio je.

U širim mjerama, Sever kaže da Vladi ne ostaje puno toga na raspolaganju te da može još posegnuti za kojom lipom spuštanja trošarina. No, niti to spuštanje trošarina ne može ići unedogled dolje, jer je Europa donijela propise o tome koliko te najniže trošarine smiju iznositi, što znači da ne smiju biti niže od propisanog iznosa.

"Može li i koliko posegnuti za PDV-om? Vjerojatno može, s time da se tu dovodi u situaciju da nema nikakvog mehanizma nadzora i to smo vidjeli i kod hrane da su spuštali PDV na hranu, a istovremeno cijene hrane nisu padale. Mogli bismo zaključiti da kada bi spustili PDV na gorivo, vrlo lako bismo mogli očekivati da bi se dogodilo da cijene ne bi padale i da bi distributeri, trgovci ili netko treći ostavljali u svojim džepovima razliku koju bi tako ostvarili", kaže Krešimir Sever.

Jedini put koji preostaje, dodaje, je put koji je vezan uz povećanje plaća i mirovina. "Drugog modela nema, Vlada će valjda opet kroz neko vrijeme posegnuti za zamrzavanjem cijena goriva pa će se onda opet otpuštati, to će biti nekakva metodologija", rekao je Krešimir Sever.

Crveni karton za zemlje EU zbog nepodržavanja sigurnosti na radnom mjestu kao temeljnog prava

U lipnju 2022. godine Međunarodna organizacija rada (MOR) odlučila je pretvoriti dvije konvencije o zdravlju i sigurnosti na radu (155 i 187) u temeljne konvencije MOR-a – čime su postale temeljno pravo. Europske zemlje, zajedno s onima u Africi, bile su pokretačka snaga ove promjene i glasovale su za nju. Ali većina država članica EU-a još uvijek NIJE ratificirala obje ove konvencije. Europska konfederacija sindikata (ETUC) danas je dala crvena i žuta upozorenja zemljama EU-a koje nisu ratificirale jednu ili obje od dvije temeljne konvencije o zdravlju i sigurnosti na radu.

• CRVENO - 7 država članica nije ratificiralo ni C155 ni C187: Italija, Poljska, Rumunjska, Bugarska, Litva, Estonija i Malta

• ŽUTO - 9 država članica ratificiralo je jednu, ali ne i drugu konvenciju: Njemačka, Francuska, Nizozemska, Grčka, Austrija, Mađarska, Hrvatska, Irska i Latvija

• ZELENO - 11 država članica ratificiralo je obje konvencije: Španjolska, Belgija, Portugal, Švedska, Češka, Slovačka, Danska, Finska, Slovenija, Luksemburg i Cipar.

ETUC i ITUC (Međunarodna konfederacija sindikata) pozivaju sve „crvene i žute“ zemlje na ratifikaciju konvencija i priznavanje zdravlja i sigurnosti na radu temeljnim pravom.

Zamjenik glavnog tajnika ETUC-a Claes-Mikael Stahl rekao je:

“ETUC poziva tih 16 država članica – uključujući Njemačku, Francusku i Italiju – da pokažu predanost tome da svijet učine boljim mjestom. Iskreno, sramotno je i neugodno da većina država EU-a ne podupire pokušaje međunarodne zajednice da zdravlje i sigurnost na radu učine temeljnim svjetskim pravom. Nepodupiranje zdravog i sigurnog rada u ostatku svijeta u konačnici potkopava zdravlje i sigurnost u Europi.

Učinivši zdravlje i sigurnost na radu temeljnim pravima, MOR je osigurao odgovornost tvrtki za zdravlje i sigurnost na radu u svojim opskrbnim lancima u skladu sa svim zakonima o „dužnoj pažnji” ili „održivom korporativnom upravljanju”, kao što je onaj koji je predložila EU.

ETUC-ova crvena i žuta upozorenja objavljena su danas na početku Europskog tjedna sigurnosti i zdravlja na radu od 24. do 28. listopada 2022.

Bilješke:

Konvencija 155 govori o izradi nacionalne politike zdravlja i sigurnosti na radu zajedno sa sindikatima i organizacijama poslodavaca Konvencija 187 govori o promicanju “stalnog poboljšanja sigurnosti i zdravlja na radu kako bi se spriječile ozljede na radu, bolesti i smrti”

Od 9 „žutih“ zemalja koje su ratificirale samo 1 od 2 konvencije:

• Konvenciju 155 nisu ratificirale Austrija, Francuska, Njemačka i Grčka

• Konvenciju 187 nisu ratificirale Nizozemska, Mađarska, Hrvatska, Irska i Latvija

KREŠIMIR SEVER: 'Kod nas su radnici svedeni na potrošnu robu'

Predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata Krešimir Sever odgovara na tri pitanja

AUTOR Božena Matijević

1. Na što će radnici biti svedeni predloženim izmjenama Zakona o radu?

U Hrvatskoj su radnici i bez ovih izmjena Zakona o radu svedeni na potrošnu robu, a ne na osobe. Upravo je prefleksibilan važeći Zakon o radu, kao i oni koji su mu prethodili, doprinio iseljavanju ljudi. Nestalni i nesigurni oblici rada u kombinaciji s niskim plaćama jedan su od najjačih okidača za iseljavanje hrvatskih radnika.

Ovaj zakon tu situaciju neće popraviti iako se u jednom dijelu postrožuju uvjeti za zapošljavanje na određeno vrijeme. No na nekim drugim područjima, kao što je rad na izdvojenom mjestu rada ili dodatni rad, odredbe se fleksibiliziraju. To nije pravac koji bismo htjeli vidjeti pri izmjenama Zakona o radu.

2. Prijeti li ugovorima o radu na neodređeno vrijeme – izumiranje?

Mi se sad u Zakonu o radu nismo bavili radom na neodređeno vrijeme. On i nadalje ostaje pravilo pri zapošljavanju, a zapošljavanje na određeno vrijeme tek kao iznimka. Drugo je pitanje što su poslodavci dosad zloupotrebljavali tu odredbu za zapošljavanje na određeno vrijeme, a sad će to moći nešto manje jer se uz ranije odredbe maksimalnog trajanja takvog rada kod poslodavca od tri godine i razloga zbog kojih se takav rad događa, uvodi i treći osigurač, a to je broj uzastopno sklopljenih ugovora kojih ne može biti više od tri.

Poslodavci su u pregovorima o ovim izmjenama zakona tražili nekakvo uravnoteženje koje samo oni takvim vide, a to je da, ako se postrožuju uvjeti zapošljavanja na određeno vrijeme, onda treba olabaviti uvjete otpuštanja za radnike s ugovorima na neodređeno vrijeme. To im zasad nije prošlo, a sindikati im to ne namjeravaju dopustiti ni ubuduće.

3. Slažete li se s oporbom da će ovim zakonom sindikalna scena biti opustošena i da će sindikati biti prisiljeni potpisivati lošije kolektivne ugovore (KU)?

Ta je tvrdnja vezana uz odredbu u zakonu kojom se ugrađuje razlika između članova i nečlanova sindikata tako da bi se KU moglo ugovoriti da članovi sindikata potpisnika KU mogu ostvariti veća neka materijalna prava u odnosu na nečlanove sindikata, ali maksimalno u iznosu ne većem od dvije prosječne godišnje članarine koje uplaćuju članovi sindikata potpisnika.

No u tome i leži kvaka jer bi se to primijenilo samo na članove sindikata potpisnika KU, što znači da bi svi članovi sindikata koji nisu potpisnici KU, kao i nečlanovi sindikata, mogli ostati bez takvih povišenih isplata. Sve bi to moglo dovesti do propasti malih sindikata

---

27. listopada 2022.

U rujnu nastavak porasta cijena dobara i usluga za osobnu potrošnju

Izvor: DRŽAVNI ZAVOD ZA STATISTIKU

Cijene na godišnjoj razini više za 12,8%

Cijene dobara i usluga za osobnu potrošnju, mjerene indeksom potrošačkih cijena, u rujnu 2022. u odnosu na kolovoz 2022. u prosjeku su više za 1,5%. U odnosu na rujan 2021., tj. na godišnjoj razini, u prosjeku su više za 12,8%, dok su u godišnjem prosjeku više za 8,6%. Promatrano prema glavnim skupinama klasifikacije ECOICOP, na godišnjoj razini, najveći porast potrošačkih cijena u prosjeku je ostvaren u skupinama Hrana i bezalkoholna pića, za 19,1%, Restorani i hoteli, za 17,3%, Pokućstvo, oprema za kuću i redovito održavanje kućanstva, za 15,7%, Stanovanje, voda, električna energija, plin i ostala goriva, za 13,3%, Prijevoz, za 12,3%, Razna dobra i usluge, za 10,7%, Odjeća i obuća, za 10,1%, Rekreacija i kultura, za 8,8%, te Alkoholna pića i duhan, za 4,2%.

Najveći doprinos stopi porasta godišnjeg indeksa ostvaren je u skupinama Hrana i bezalkoholna pića (+4,95 postotnih bodova), Stanovanje, voda, električna energija, plin i ostala goriva (+2,24 postotna boda), Prijevoz (+1,81 postotni bod), Pokućstvo, oprema za kuću i redovito održavanje kućanstva (+0,90 postotnih bodova), Restorani i hoteli (+0,86 postotnih bodova), Razna dobra i usluge (+0,66 postotnih bodova), Odjeća i obuća (+0,59 postotnih bodova), Rekreacija i kultura (+0,46 postotnih bodova) te Alkoholna pića i duhan (+0,21 postotni bod).

Promatrano prema posebnim skupinama, najveći porast cijena u prosjeku na godišnjoj razini ostvaren je u skupini Energija, za 17,7% (doprinos porastu od +2,97 postotnih bodova).

 

Novo istraživanje u EU-u otkriva da je u Europi stres na radnom mjestu u porastu od pandemije bolesti COVID-19

Gotovo polovina ispitanika (46 %) izjavila je da rade pod velikim vremenskim pritiskom ili da su preopterećeni. Ostali su čimbenici stresa loša komunikacija ili suradnja unutar organizacije i nedostatak kontrole nad radnim ritmom ili radnim postupcima. Prilično velik broj radnika naveo je brojne zdravstvene probleme povezane s radom koji se obično pripisuju stresu, i to: 30% ispitanika navelo je barem jedan zdravstveni problem (opći umor, glavobolje, naprezanje očiju, probleme ili bolove u mišićima) koji je nastao ili se pogoršao zbog rada.

Međutim, razgovori o mentalnom zdravlju više nisu tabu. Kako navodi 50 % radnika, pandemija je olakšala razgovore o toj temi na poslu. Ipak, neki radnici nerado govore o tome kako se osjećaju. Dok je 59 % radnika izjavilo da im nije neugodno razgovarati o svojem mentalnom zdravlju s rukovoditeljem ili nadređenim, 50% njih zabrinuto je da bi otkrivanje nekog problema s mentalnim zdravljem moglo negativno utjecati na njihovu karijeru.

Govoreći o inicijativama i aktivnostima za sprječavanje ili suzbijanje tih rizika na radu, 42 % ispitanika reklo je da su na njihovim radnim mjestima dostupne informacije i edukacija o dobrobiti i o prevladavanju stresa. Dostupna su i savjetovanja i psihosocijalna pomoć (38 %), kao i aktivnosti podizanja svijesti i drugi oblici informiranja o sigurnosti i zdravlju na radu (59 %).

 

Sever za Dnevnik: Smanjenje PDV-a nije utjecalo na krajnje cijene hrane

- Nema proizvoda koji u posljednjih godinu dana nije poskupio. Cijene hrane su neopravdano visoko rasle. Mirovine i plaće su rasle puno sporije i jasno je da je ovdje najveći udar na građane, rekao je u Dnevniku HTV-a, Krešimir Sever, predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata. Vlada je u nekoliko navrata smanjivala porezna opterećenja na pojedine artikle i namirnice. Na pitanje je li to u punom učinku došlo do cijena hrane, Sever je rekao da se to nije dogodilo.

- Nakon otpuštanja u području PDV-a, na drugoj strani, na različitim potporama koje su ulazno dolazile, mi smo počeli plaćati još skuplje s obrazloženjem onih koji prodaju da bi cijene bile još veće da nije bilo spuštanja PDV-a, govori.

Sever naglašava kako je činjenica da se smanjenje PDV-a nije vidjelo u krajnjim cijenama, nego da su one i više.

- Jasno je da netko ubire ekstra profite na teret svih ostalih, ali to svakako mi platimo na jednoj strani, proizvođači na drugoj, a svi ostali između zarađuju, istaknuo je.

Sever naglašava da u zadnjih pet mjeseci padaju cijene hrane na svjetskom tržištu, ali u Hrvatskoj one rastu.

- Jedino rješenje je da se stavi veći nadzor pri ulazu i dati potporu proizvođačima te staviti ove neke koji dobro zarađuju pod nadzor kako bi se vidjelo što se događa u krajnjoj cijeni u odnosu na onu koja se otkupljuje, istaknuo je.

Na pitanje gdje je prostor za hitni rast plaća, Sever je rekao da se on mora naći.

- Jasno je da se ne smiju smanjivati doprinosi, zato što će to značiti siromaštvo svih onih kada odu u mirovinu, rekao je i dodao da ako plaće neće sustizati inflaciju, sve će ići u još veće siromaštvo i neće biti kupovine. Kaže da, kada ljudi nemaju od čega otkidati, otkidaju od hrane.

Cijene hrane vrtoglavo rastu. U usporedbi s prvih osam mjeseci prošle godine, najviše je poskupjelo ulje, gotovo 40 posto. Slijedi brašno - 35 posto, zatim mlijeko koje je u odnosu na isto razdoblje lani skuplje za gotovo 30 posto. Znatno su poskupjeli i sir, maslac te margarin. Iako su to osnovni proizvodi, građani su ipak počeli manje kupovati. Prvi put je, nakon 18 mjeseci konstantnog rasta, počela padati potrošnja u maloprodaji. Tako je pala količinska prodaja ulja za 5%, brašna za 3%, a mlijeka za čak 6%. Pala je i prodaja sira te maslaca i margarina. Provjerili smo tko je u lancu opskrbe najviše povisio cijene te odražava li to poskupljenje proizvoda stvarni rast troškova proizvodnje i prerade.

Kad se govori o hrani, u zemljama istočne Europe inflacija je bila veća nego na zapadu. No naši zapadni susjedi, Slovenci, taj udar na najosnovnije životne potrebe ipak osjećaju manje od nas.

- Slovenija ima najmanju inflaciju cijena hrane, iako se njihova službena inflacija ne razlikuje previše od naše. U hrani oni su svega skuplji dva do pet posto, rijetko kad deset posto, dok su kod nas cijene u velikom broju kategorija rasle od 10 do 30 posto, naglašava Ivan Junaković, regionalni direktor prodaje Nielsen IQ Hrvatska.

Inflaciju su potaknuli poremećaji u opskrbnim lancima, nastavila je rasti s poskupljenjem goriva, a rat u Ukrajini zadao je konačni udarac. Oni koji su na kraju lanca, trgovci, pravdaju se da uzrok poskupljenja nisu trgovačke marže.

- Nije problem u dizanju trgovačkih marži, problem je u rastu cijena u proizvodnji i distributera iz uvoza. Trgovačke marže su takve kakve su bile i prije godinu i pol, dvije, ali jednostavno, ako Vam neki artikl poskupi, tu nema pomoći, naglašava Ivica Katavić, Hrvatska gospodarska komora, Udruženje trgovaca.

Do trgovina proizvodi dolaze s pomoću distributera i posrednika. Hrvatska je zemlja koja mnogo više uvozi nego što proizvodi. Transport je poskupio četiri puta, a rastu cijena energenata ne vidi se kraj. Prvi u lancu opskrbe su proizvođači. I njihovi su troškovi veći nego prije.

- Ako ćemo govoriti o cijeni dušika, ona je rasla pet puta, s dvije tisuće na deset tisuća, ako ćemo govoriti o plavom dizelu, on je s četiri na osam i pol kuna. Možemo govoriti o kilovatu koji je u privredi jako važan koji je skočilo s 0,70 na 1,70 kn, a da ne govorimo o plinu, naglašava Vlado Čondić Galiničić, Hrvatska gospodarska komora, Udruženje poljoprivrede.

Cijene se formiraju na svjetskim burzama. Pa se one energenata, uljarica i žitarica reflekiraju na kranju cijenu koju plaćaju potrošači.

- Kad dižeš cijene, možeš ih podići malo više, to dakako nije neka analitička pretpostavka, to je moja osobna pretpostavka, ali sad da li ćeš dići 10, 11 ili 12 posto - pitanje je. Ponekad takve situacije vrtoglavog rasta cijena mogu biti iskorištene za hvatanje startnih pozicija za narednu godinu, naglašava Junaković.

Potrošači su, silom prilika, počeli mijenjati navike. Kupuju na akcijama, manje količine. No inflacija raste brže nego plaće, pa je standard građana sve lošiji.

---

14. listopada 2022.

SEVER: Ograničenje uzastopnih ugovora na određeno vrijeme je dobro i nužno

Izvor: HRT - Voditelj pregovaračkog tima Hrvatske udruge poslodavaca za izradu novog Zakona o radu Nenad Seifert kaže kako u HUP-u očekuju da Zakon bude moderan i usklađen sa postojećim trendovima na tržištu rada, jer ako ostanemo na zastarjelom zakonu, kakav je sada, nećemo biti dovoljno konkurentni s državama koje su provele prave reforme radnog zakonodavstva.

- Stoga novi Zakon o radu mora omogućiti razvoj dinamičnog tržišta rada, mora moći stvoriti preduvjete za nova radna mjesta, te za konkurentnije i kvalitetnije tvrtke.

U HUP-u očekuju da se, nakon što predložene izmjene Zakona stupe na snagu, iduće godine krene u izradu cjelovite reforme radnoga zakonodavstva, ističe Nenad Seifert.

Sindikati su zadovoljni boljom zaštitom radnika od rada na određeno vrijeme. Predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata Krešimir Sever kaže kako je uvođenje ograničenja na produljenje ugovora o radu na određeno vrijeme dobro i nužno.

- Jer je Hrvatska bila prva zemlja u EU prema broju uzastopno sklopljenih ugovora o radu na određeno vrijeme do tri mjeseca.

Na izmjenama Zakona o radu, radna skupina, u kojoj su bili svi socijalni partneri, radila je dvije godine i bilo je važno uskladiti radno zakonodavstvo s dvjema europskim direktivama. Jedna se tiče balansa između privatnog i poslovnog života, a druga transparentnih i predvidivih radnih okolnosti, istaknuo je ministar rada i mirovinskog sustava Marin Piletić.

- Osim toga izmjenama se sprječava uzastopno i neopravdano sklapanje ugovora o radu na određeno vrijeme i to na način da se isti ne može sklopiti najduže na tri godine, odnosno s istim radnikom može se sklopiti najviše tri uzastopna ugovora, objasnio je ministar Piletić na sjednici Vlade.

Stanka između ugovora o radu na određeno vrijeme više neće biti dva mjeseca nego šest mjeseci, a poslodavac će morati pisanim putem obrazložiti radniku zašto odbija sklopiti ugovor o radu na neodređeno vrijeme ako je radnik uspješno odradio probni rad i radi već duže od šest mjeseci.

Detaljnije se uređuje i rad na izdvojenom mjestu, rad od kuće ili rad na daljinu. Poslodavci će, u tome slučaju, trebati ugovoriti uvjete pod kojima će ulaziti u domove radnika koji rade od kuće kako bi mogli kontrolirati uvjete rada. Rad od kuće će biti moguć ako zaštita na radu procijeni da postoji mali rizik od ozljede na radu.

Bit će moguće ugovoriti rad od kuće kao stalni rad ili kao povremeni, a ako traje duže od 15 dana u kontinuitetu, poslodavac treba odrediti i iznos naknade režijskih troškova radnika. Time se omogućuje provjera radi li radnik uistinu iz mjesta koje je prijavio, što je bitno zbog poreznih razloga, plaćanje prireza, zaštite na radu i primjene hrvatskog Zakona o radu. Ministar Piletić dodaje.

- Radnici će se smjeti slobodnije zapošljavati za dodatne poslove, te je zakonom predviđeno to da će radnik moći dodatno raditi za drugog poslodavca bez suglasnosti matičnog poslodavca i uz veći broj dopuštenih sati takvoga rada na tjedan.

Samo u rijetkim slučajevima matični poslodavac će se smjeti usprotiviti tome da radnik u slobodno vrijeme ima dodatni posao. Time se želi potaknuti radnike da u slobodno vrijeme voze taksije, rade dostave, obavljaju čišćenja, i općenito da se zadovolji potreba za radnom snagom među domaćim radnicima.

Novost u zakonu o radu bit će i pravo na neplaćeni dopust od pet dana godišnje za pružanje osobne skrbi članu obitelji ili kućanstva te pravo na odsutnost s posla jedan dan zbog hitnih obiteljskih razloga.Zakonom će se urediti i novi oblik rada putem digitalnih radnih platformi (npr. Glovo, Bolt, Uber itd.) u svrhu zaštite osoba koje na taj način rade, te promicanja tog novog oblika rada, koji na tržištu već postoji.Zbog poticanja poslodavaca na zadržavanje u radnom odnosu starijih radnika uvodi se izostanak prava na otkazni rok i otpremninu radnicima koji ostvaruju uvjete za starosnu mirovinu.

Zakon bi stupio na snagu s početkom iduće godine, dok bi poglavlje koje se odnosi na reguliranje rada putem digitalnih radnih platformi stupilo na snagu 1. siječnja 2024. godine.

Predstavnici SBF-a sudjelovali u radu Godišnje konferencije europskih radničkih vijeća u organizaciji ETUC-a

Ovogodišnja konferencija osmišljena je tako da su se prvi dan sudionici okupili u zgradi Europskog parlamenta, gdje su, nakon otvaranja i uvodne riječi Isabelle Schoemann, konfederalne tajnice ETUC-a, održane dvije panel rasprave i to: „Izvješće o zakonodavnoj inicijativi Europskog parlamenta o reviziji Direktive o Europskim radničkim vijećima“ i „Dubinska analiza korporativne održivosti.“

U obje rasprave, u svojstvu panelista, sudjelovali su predstavnici zastupljenijih političkih stranaka u Europskom parlamentu, a koji su iznijeli mnoštvo zanimljivih razmišljanja i prijedloga. Svakako, najkorisniji prijedlozi odnosili su se na sadržaj buduće revizije same Direktive.

Također, tijekom trajanja rasprava, sudionicima Konferencije omogućeno je izravno postavljanje pitanja pa smo čuli zanimljive upite i nekoliko konkretnih primjera iz prakse, a iz kojih je vidljivo kako je potrebno poboljšati Direktivu o Europskim radničkim vijećima.

Na samom kraju prvog dana Konferencije, riječ su, za kratko izlaganje, dobili radnici jednog poznatog restorana brze hrane, koji su iznijeli svoja traumatična iskustva zlostavljanja na radnom mjestu, na što su im sudionici pružili podršku dugotrajnim i glasnim pljeskom.

Drugog dana Konferencije održane su četiri radionice: „Kratki vodič za strategije parničenja, Koordinacija europskih radničkih vijeća - đavolji odvjetnik, Izvještavanje o korporativnoj održivosti i dubinska analiza - mogućnosti i izazovi za europska radnička vijeća te Prijatelji na visokim položajima - kako europska radnička vijeća mogu iskoristiti dodanu vrijednost izabranog predstavnika radnika u upravi nekog društva.“

Radionice su vodili stručnjaci s područja radnog prava te predstavnici ETUI-a (Europskog sindikalnog instituta).

Uz aktivno sudjelovanje, sudionici Konferencije su razmijenili iskustva i dali pregršt prijedloga koji mogu doprinijeti poboljšanju statusa europskih radničkih vijeća i predstavnika radnika u njima.

Ispred Sindikata bankarskih i financijskih djelatnika Hrvatske na konferenciji su sudjelovali: Tomislav Šafran (SBF SP ZABA) i Marko Cigić (SBF SP RBA).

Izvijestio: M. Cigić

 

PROSJEČNE MJESEČNE NETO I BRUTO PLAĆE ZAPOSLENIH ZA SRPANJ 2022.

Najviša prosječna mjesečna bruto plaća po zaposlenome u pravnim osobama za srpanj 2022. bila je u djelatnosti Zračni prijevoz, u iznosu od 17 232 kune, a najniža je bila u Ostalim osobnim uslužnim djelatnostima, u iznosu od 6 414 kuna.

Prosječna mjesečna isplaćena neto plaća po zaposlenome u pravnim osobama Republike Hrvatske za srpanj 2022. u odnosu na isti mjesec prethodne godine nominalno je viša za 7,5%, a realno je niža za 4,3%. Prosječna mjesečna bruto plaća po zaposlenome u pravnim osobama Republike Hrvatske za srpanj 2022. u odnosu na isti mjesec prethodne godine nominalno je viša za 8,6%, a realno je niža za 3,3%.

Za razdoblje od siječnja do srpnja 2022. prosječna mjesečna isplaćena neto plaća po zaposlenome u pravnim osobama Republike Hrvatske iznosila je 7 569 kuna, što je u odnosu na isto razdoblje 2021. nominalno više za 6,9%, a realno niže za 2,1%.

Za razdoblje od siječnja do srpnja 2022. prosječna mjesečna bruto plaća po zaposlenome u pravnim osobama Republike Hrvatske iznosila je 10 277 kuna, što je u odnosu na isto razdoblje 2021. nominalno više za 7,9%, a realno niže za 1,2%.

U srpnju 2022. bilo je prosječno 167 plaćenih sati, što je u odnosu na lipanj 2022. niže za 4,6%. Najveći broj plaćenih sati bio je u djelatnosti Vodeni prijevoz (177), a najmanji broj plaćenih sati bio je u djelatnostima Usluge u vezi s upravljanjem i održavanjem zgrada te djelatnosti uređenja i održavanja krajolika i Djelatnosti socijalne skrbi bez smještaja (153).

Prosječna mjesečna isplaćena neto plaća po satu za srpanj 2022. iznosila je 44,18 kuna, što je u odnosu na lipanj 2022. više za 2,2%, a u odnosu na isti mjesec prethodne godine više za 12,1%.

Prosječna mjesečna bruto plaća po satu za srpanj 2022. iznosila je 60,10 kuna, što je u odnosu na lipanj 2022. više za 2,2%, a u odnosu na isti mjesec prethodne godine više za 13,2%.

Medijalna neto plaća za srpanj 2022. iznosila je 6 451 kunu, dok je medijalna bruto plaća iznosila 8 487 kuna.

---

03. listopada 2022.

“Poslodavci iskorištavaju neoporeziva davanja, zbog toga su male mirovine"

Izvor: N1 - Predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata Krešimir Sever u N1 Studiju uživo ocijenio je Vladin paket mjera širokim i sveobuhvatnim. “Kada gledamo strukturu, zahvatilo se umirovljenike s dvije strane, išlo se široko prema građanima s puno strana, tu su i energetske potpore za energetski siromašne, a i za njih su ove cijene energenata stabilizirane. Posebno se ide s mjerama prema mikropoduzetnicima koji trpe vrlo velike udare. Zanimljivo je da bi s obzirom na ove vrlo visoke profite koje su pojedine kompanije ostvarivale i koje su doprinijele da se potaknu ovakve stope inflacije da se udari na njih i s dodatnim porezima. Volio bih da i Europa tu donese zajedničku odluku”, poručio je Sever.

Ističe da plin ostaje neriješeni problem za gospodarstvo.

“Vidimo da se čeka što će Europa učiniti, ali Europa je spora, ona to sve kilavo rješava. Nisam protivnik EU, ali ta razina birokratiziranosti i činjenica da dolaze iz obilja će dovesti do toga da će sve dugo trajati. Bit će problema za veliki dio gospodarstva”, smatra Sever.

Priznao je da su dolaskom na sastanak s predstavnicima Vlade očekivali da se neka od pitanja, kao što je ovo s plinom, riješi.

“Ali u utorak su nam rekli da bi to bio toliki udar da bi HEP stjerao na koljena, s obzirom na situaciju kod samih distributera i da to javne vlasti ne bi mogle podnijeti niti sa subvencijama. To je pitanje koje nije samo pitanje neprofitnih organizacija nego cijelog gospodarstva”, kazao je.

Ukazao je i da je Hrvatska prije nekoliko godina imala 60 posto svog plina, dok je sada to palo za nekih 20-ak posto.

“Očito je da se tu zapuštalo puno toga. Isto tako kada je riječ o istraživanjima nalazišta nafte”, zaključio je.

Neoporeziva davanja moraju biti jednokratna

Govoreći o neoporezivim davanjima, Sever je istaknuo da je uvijek problem kod toga što to poslodavci koriste umjesto podizanja plaća.

“Mi smo upozorili, ako idu povećanja tih neoporezivih davanja, da treba osigurati da se ona mogu isplatiti samo jednokratno, a ne da poslodavci ne dižu plaću, nego daju neoporezivo još povećani dio zbog dobrog poslovanja ili nečeg drugog. Onda jednog dana kada ljudi odu u mirovine, zbog niske osnovice i malih uplata, jer je puno davanja išlo neoporezivo, imaju i male mirovine”, pojasnio je.

Upozorio je da dio poslodavaca radnike prijavi na minimalnu plaću, razliku isplaćuje na ruke, a onda nedostaje i u mirovinskom i zdravstvenom sustavu pa su svi zakinuti.

“Uz sve ove mjere, uvijek se vraćamo na rast plaća”, kazao je.

KREŠIMIR SEVER: Fleksibilni, nestalni oblici rada jedan su od okidača za iseljavanje, drugi su male plaće

Izvor: GLAS ISTRE
PREDSJEDNIK NHS-A

Razumijemo da je poslodavcima bilo teško u pandemiji, ali to još uvijek nije ono s čime se susretne radnik kada ne može raditi. Plaća mu se spusti na 70 posto, a ostaju mu jednake obveze koje je imao i ranije po kreditima i drugim troškovima, kaže Sever

Autor: Duška PALIBRK

Dodatni rad i do 16 sati tjedno

I pred ovu covid-krizu četvrtina zaposlenih u Hrvatskoj radila je na određeno i u drugim nesigurnim oblicima rada. Svake godine među novozaposlenima imamo 93-95 posto onih "na određeno".

- Poslodavci u Hrvatskoj osporavaju dio tih statistika, međutim, stanje je još i gore budući da statistike obuhvaćaju samo poslodavce koji zapošljavaju više od 10 radnika. A znamo da je upravo među tim malim obrtima i poduzetnicima izuzetno puno onih koji zapošljavaju na određeno. EU-direktiva nudi tri osigurača - broj ugovora na određeno, razdoblje na koje se zapošljava i razloge, a Hrvatska sada ima dva uvjeta: trajanje uzastopnih ugovora o radu na određeno ne smije biti duže od tri godine, a razlozi su povećan obujam posla, zamjena za bolesnog radnika i slično, ali nije bilo uključeno ograničenje broja takvih ugovora. Planirane izmjene zakona jesu pomak na bolje, mada smo svjesni da postoji čitav niz zlouporaba. Ugovorima na određeno radnike drže pod nadzorom i strahom da im više neće produžiti ugovor pa rade i bolesni, ističe Sever.

Nije zadovoljan odredbom koja poslodavcima omogućava da radnika drži doma i daje mu 70 posto plaće u izvanrednim okolnostima, u slučaju potresa, poplave, požara, pandemije i slično.

- Takva formulacija daje prostor poslodavcu da niti ne pokuša, recimo, iznajmiti novi poslovni prostor ako mu je ovaj stradao, ili povući sredstva iz pričuve iz ranijih godina. Ovo mu je elegantniji potez, svakako ide na ruku poslodavcima. Razumijemo da im je bilo teško u pandemiji, ali to još uvijek nije ono s čime se susretne radnik kada ne može raditi. Plaća mu se spusti na 70 posto, a ostaju mu jednake obveze koje je imao i ranije po kreditima i drugim troškovima. To je svakako udar na radnike i treba tražiti nova rješenja u narednom razdoblju, kaže.

U uvjetima kada je prekovremeni rad i sada definiran na 180 sati godišnje, do 250 sati prema kolektivnom ugovoru, sada se otvara mogućnost dodatnog rada kod drugog poslodavca do osam sati tjedno, odnosno do 16 sati ako radnik u dodatnom radu radi na određeno vrijeme.

- Upozoravali smo da su ograničavajuće odredbe u ZOR-u vezane uz to da se radniku ne naruši zdravlje i radna sposobnost. Poslodavci i predstavnici vlasti, u gotovo podrugljivom tonu, odgovarali su nam da se mi trudimo zaštititi radnike od njih samih, da upravo radnici traže taj dodatni rad, a da će time smanjiti rad na crno kako se obično odvija dodatni rad.

Liste (ne)poželjnih poslodavaca

- Ovo neće radnike maknuti iz sive zone rada, a drugo, radnici traže drugi posao jer od redovne plaće ne mogu živjeti, a time se olakšava onom prvom poslodavcu da ni ne mora dizati plaću jer će radnik to zaraditi negdje drugdje, ne brinući pritom što je to udar na fizičko i psihičko zdravlje radnika. Upozoravali smo da matični poslodavac ima obvezu osigurati radniku godišnji odmor te zakonski minimum dnevnog i tjednog odmora, što se kod dodatnog rada ne spominje. Pa bi se moglo dogoditi da netko pet radnih dana radi kod osnovnog poslodavca, a šesti i sedmi radi kod drugoga i uopće nema tjednog odmora, da mu se tijelo stigne obnoviti za naredni radni tjedan. Prekomjerno iskorištavanje radnika povećava broj ozljeda na radu, smanjuje radne sposobnosti, dovodi do umora, obolijevanja, upozorava Sever.

Pozdravlja novi Zakon o neprijavljenom radu, ali kaže da su sindikati tražili još drastičnije kazne. Poslodavac kod kojeg se ne može utvrditi otkad ima radnika na crno, tom radniku mora isplatiti šest bruto medijalnih plaća uz doprinos za zdravstveno osiguranje, mora ga primiti na neodređeno i platiti novčanu kaznu.

- Neprijavljeni rad nisu samo radnici bez ugovora, već i oni prijavljeni na neki iznos koji ostalo dobivaju na ruke, kao i radnici u trgovini, recimo, koji su prisiljeni dolaziti sat vremena ranije na posao i ostati poslije posla, puniti police, pospremiti prostor ili obavljati inventuru izvan službene evidencije radnog vremena. I prekovremeni rad na koji ih je poslodavac prisilio a nije im platio, sve je to neprijavljeni rad, ističe Krešimir Sever.

Publikacija Eurofounda – Rad na daljinu u EU

Eurofoundova nova publikacija Rad na daljinu u EU naglašava glavne razlike i sličnosti među zemljama vezano za zakonodavstvo o radu na daljinu i nedavne promjene tih propisa. Također ispituje trenutnu situaciju u vezi s kolektivnim pregovaranjem o radu na daljinu. Analiza naglašava mnoge nedostatke i izazove rada na daljinu, usredotočujući se na odredbe koje se odnose na pristup radu na daljinu, fleksibilno radno vrijeme, stalnu dostupnost/povezanost, prevenciju profesionalnih i zdravstvenih rizika i naknadu poslodavca za troškove koje ima zaposlenik radeći na daljinu.

U istraživanju se navodi kako rad na daljinu nakon pandemije postaje ustaljeni način rada diljem EU-a. Poslodavci i tvrtke trebaju podržati hibridna radna mjesta i ovaj novi način rada, uz prilagodbu brojnim izazovima u poslovnom okruženju. Ako želimo da radnici na daljinu diljem EU-a budu jednako zaštićeni, bit će potrebni i zajednički standardi. Socijalni dijalog i kolektivni ugovori bit će ključni kako za održavanje proizvodnosti poduzeća, tako i za zaštitu radnika na razini poduzeća.Šest zemalja (Austrija, Latvija, Portugal, Rumunjska, Slovačka i Španjolska) usvojilo je nove zakone o radu na daljinu od početka pandemije, dok je u ostalima došlo do izmjena ili ažuriranja specifičnih aspekata rada na daljinu. U Njemačkoj, Irskoj i Luksemburgu raspravlja se o zakonodavnim inicijativama. Konkretno, broj zemalja koje su uključile pravo na isključenje/odjavu u nacionalno zakonodavstvo udvostručio se od izbijanja pandemije bolesti COVID-19.

Unatoč postupnom zakonodavnom napretku, radni uvjeti nisu prilagođeni kako bi odražavali novu stvarnost rada na daljinu jer propisi teško drže korak s brzinom promjena. To će biti dodatno zakomplicirano rastućim potencijalom da zaposlenici mogu raditi na daljinu za tvrtku koja se ne nalazi u njihovoj zemlji prebivališta.Govoreći o objavi izvješća, izvršni direktor Eurofounda, Ivailo Kalfin, izjavio je kako će se prelazak na rad na daljinu nastaviti u nadolazećim godinama zbog daljnjih tehnoloških i društvenih promjena. Donositelji politika i socijalni partneri trebaju pomno pratiti razvoj budući da rad na daljinu predstavlja sve veći udio radnih aranžmana u Europi i može uvelike utjecati na pitanja kao što su organizacija radnog vremena, rodna ravnopravnost i dobrobit općenito.'

---

08. rujna 2022.

SEVER: VLADA SE U NOVOM PLANU MJERA TREBA PRVENSTVENO FOKUSIRATI NA SEKTOR HRANE

HRVATSKI GLASNIK
PRIPREMAJU LI SE ŠTRAJKOVI AKO SE NE POVEĆAJU PLAĆE?

Krešimir Sever, čelnik Nezavisnog hrvatskog sindikata,u emisiji Novi dan na N1 je rekao da ih iz Vlade još uvijek nisu zvali na konzultacije vezane uz najavljeni jesenski plan mjera pomoći građanima, ali da to očekuju uskoro. “Imamo od ranije obećanje premijera Andreja Plenkovića, ako će se ovo nastaviti, da će uključiti širi krug ljudi”, kazao je Sever. Na pitanje jesu li mogući štrajkovi ili neke slične sindikalne akcije u ovakvim uvjetima, rekao je da prvo moraju međusobno sjesti i sagledati situaciju.

“Situacija je složena. S jedne strane, postoje i dalje velike tvrtke, multinacionalke, koje imaju ogromne količine novca i mogle bi daleko više povećati plaće i svojim zaposlenima. S druge strane, postoje i tvrtke koje imaju velikih problema zbog povećanih ulaznih troškova i koje već sada pokazuju nekakve financijske rezultate koji ukazuju da prostora za povećanje neće biti. Tražimo još rješenja, ali ljudi više ovako ne mogu”, poručio je Sever.

Hrana najveći udar za građane

Smatra da bi vlada u novom planu mjera se trebala prvenstveno fokusirati na sektor hrane.

“Najveći udar na građane je poskupljenje hrane. Vidimo uz ovu inflaciju od 12,3 posto, hrana je poskupjela za 18,3 posto. Prijevoz, hoteli i restorani manje utječu na veliki dio siromašnih građana, ali zato itekako utječe poskupljenje hrane i tu bi trebalo tražiti nekakve potpore. PDV na električnu energiju bi se mogao privremeno spustiti na 5 posto, kao i za plin, pa da se tu građanima oslobode neka sredstva za podmirenje drugih troškova”, rekao je Sever.

Vladi poručuje da se moraju naći mehanizmi potpore građanima.

“Možda i jednokratne potpore koje će ići u širi krug nego što su energetski siromašni. Moramo tražiti područje i u povećanju plaća za državne i javne službe, ali i u privatnom sektoru. U privatnom sektoru država treba dati pomoć onim poslodavcima koji posluju otežano kako bi i oni mogli povećati plaće. Trebalo bi zaustaviti ovrhe jer ovršeni i ovako teško preživljavaju”, navodi Sever, prenosi N1.

Porast cijena dobara i usluga za 12,3% na godišnjoj razini

za 18,3%, Restorani i hoteli, za 16,8%, Pokućstvo, oprema za kuću i redovito održavanje kućanstva, za 14,1%, Rekreacija i kultura, za 10,0%, Stanovanje, voda, električna energija, plin i ostala goriva, za 9,7%, Razna dobra i usluge, za 7,0%, te Odjeća i obuća, za 5,5%.

Najveći doprinos stopi porasta godišnjeg indeksa ostvaren je u skupinama Hrana i bezalkoholna pića (+4,75 postotnih bodova), Prijevoz (+2,83 postotna boda), Stanovanje, voda, električna energija, plin i ostala goriva (+1,64 postotna boda), Restorani i hoteli (+0,84 postotna boda), Pokućstvo, oprema za kuću i redovito održavanje kućanstva (+0,80 postotnih bodova), Rekreacija i kultura (+0,53 postotna boda), Razna dobra i usluge (+0,43 postotna boda) te Odjeća i obuća (+0,32 postotna boda).

Promatrano prema posebnim skupinama, najveći porast cijena u prosjeku na godišnjoj razini ostvaren je u skupini Energija, za 20,6% (doprinos porastu od +3,46 postotnih bodova).

Na mjesečnoj razini najviše su u prosjeku porasle cijene u skupinama Restorani i hoteli, za 4,9% (doprinos porastu od +0,24 postotna boda), Hrana i bezalkoholna pića, za 2,2% (+0,57 postotnih bodova), Rekreacija i kultura, za 2,0% (+0,11 postotnih bodova), Alkoholna pića i duhan, za 1,8% (+0,09 postotnih bodova), Pokućstvo, oprema za kuću i redovito održavanje kućanstava, za 1,3% (+0,07 postotnih bodova), Razna dobra i usluge, za 1,2% (+0,07 postotnih bodova) te Prijevoz, za 0,5% (+0,07 postotnih bodova). Porast cijena ublažio je pad cijena u skupini Odjeća i obuća, za 14,4% (-0,84 postotna boda, sezonsko sniženje odjeće i obuće) te u skupini Komunikacija, za 0,9% (-0,05 postotnih bodova).

 

Prosječna neto plaća u lipnju iznosila 7 711 kn

Izvor: DRŽAVNI ZAVOD ZA STATISTIKU

Za razdoblje od siječnja do lipnja 2022. prosječna mjesečna isplaćena neto plaća po zaposlenome u pravnim osobama RH iznosila je 7 568 kuna, što je u odnosu na isto razdoblje 2021. nominalno više za 6,8%, a realno niže za 1,7%.

Prosječna mjesečna bruto plaća po zaposlenome u pravnim osobama RH u prvih šest mjeseci 2022. iznosila je 10 271 kunu, što je u odnosu na isto razdoblje 2021. nominalno više za 7,7%, a realno niže za 0,8%.

Medijalna neto plaća za svibanj 2022. iznosila 6 510 kuna

U lipnju 2022. bilo je prosječno 175 plaćenih sati, što je u odnosu na svibanj 2022. na istoj razini. Najveći broj plaćenih sati bio je u djelatnosti Proizvodnja kože i srodnih proizvoda (183), a najmanji broj plaćenih sati bio je u Djelatnosti socijalne skrbi bez smještaja (158).

Medijalna neto plaća za lipanj 2022. iznosila je 6 510 kuna, dok je medijalna bruto plaća iznosila 8 562 kune.

---

25. kolovoza 2022.

Porast cijena dobara i usluga za 12,3% na godišnjoj razini

Izvor: DZS - Najveći doprinos stopi porasta godišnjeg indeksa ostvaren u skupini Hrana i bezalkoholna pića. Cijene dobara i usluga za osobnu potrošnju, mjerene indeksom potrošačkih cijena, u srpnju 2022. u odnosu na lipanj 2022. u prosjeku su više za 0,4%. U odnosu na srpanj 2021., tj. na godišnjoj razini, u prosjeku su više za 12,3%. Promatrano prema glavnim skupinama klasifikacije ECOICOP, na godišnjoj razini, najveći porast potrošačkih cijena u prosjeku je ostvaren u skupinama Prijevoz, za 19,2%, Hrana i bezalkoholna pića, za 18,3%, Restorani i hoteli, za 16,8%, Pokućstvo, oprema za kuću i redovito održavanje kućanstva, za 14,1%, Rekreacija i kultura, za 10,0%, Stanovanje, voda, električna energija, plin i ostala goriva, za 9,7%, Razna dobra i usluge, za 7,0%, te Odjeća i obuća, za 5,5%.

Najveći doprinos stopi porasta godišnjeg indeksa ostvaren je u skupinama Hrana i bezalkoholna pića (+4,75 postotnih bodova), Prijevoz (+2,83 postotna boda), Stanovanje, voda, električna energija, plin i ostala goriva (+1,64 postotna boda), Restorani i hoteli (+0,84 postotna boda), Pokućstvo, oprema za kuću i redovito održavanje kućanstva (+0,80 postotnih bodova), Rekreacija i kultura (+0,53 postotna boda), Razna dobra i usluge (+0,43 postotna boda) te Odjeća i obuća (+0,32 postotna boda).

Promatrano prema posebnim skupinama, najveći porast cijena u prosjeku na godišnjoj razini ostvaren je u skupini Energija, za 20,6% (doprinos porastu od +3,46 postotnih bodova).

Na mjesečnoj razini najviše su u prosjeku porasle cijene u skupinama Restorani i hoteli, za 4,9% (doprinos porastu od +0,24 postotna boda), Hrana i bezalkoholna pića, za 2,2% (+0,57 postotnih bodova), Rekreacija i kultura, za 2,0% (+0,11 postotnih bodova), Alkoholna pića i duhan, za 1,8% (+0,09 postotnih bodova), Pokućstvo, oprema za kuću i redovito održavanje kućanstava, za 1,3% (+0,07 postotnih bodova), Razna dobra i usluge, za 1,2% (+0,07 postotnih bodova) te Prijevoz, za 0,5% (+0,07 postotnih bodova). Porast cijena ublažio je pad cijena u skupini Odjeća i obuća, za 14,4% (-0,84 postotna boda, sezonsko sniženje odjeće i obuće) te u skupini Komunikacija, za 0,9% (-0,05 postotnih bodova).

Sindikati i poslodavci od Vlade očekuju konkretne mjere pomoći za jesen

Iako su prosječne plaće rasle, statistika je jedno, a realnost je za veliki broj građana drugačija.”Zapravo statistika nigdje ne prati koliko je i prosječno zaduženje koje građani redovito otplaćuju još od te plaće ili mirovine koje se statistički prate. To je vezano uz povrat nekakvih rata kredita. S druge strane je odlazak u crveno po tekućim računima bilo da je riječ o dozvoljenim ili prešutnim minusima.”

Dovoljno govori podatak da u Hrvatskoj više od 800 tisuća građana svakog mjeseca koristi odlazak u crveno odnosno prešutni minus kako bi pokrili redovite mjesečne troškove. O dugovima da i ne pričamo. Sever ističe da nije samo pitanje kako će preživjeti 15 do 20 posto građana koji su statistički siromašni nego i oni koji se ne ubrajaju u tu statistiku iako realno jesu siromašni.

Postavlja se pitanje hoće li uopće postojati stavke na kojima će građani moći dodatno štedjeti s obzirom da je velik dio njih to radio i do sada. U ništa boljoj poziciji nisu ni gospodarstvenici. Glavni direktor HUP-a Damir Zorić ističe da su i oni već ranije štedjeli gdje su mogli dodajući da će trećina njih, zbog rasta cijena struje, odustati od namjeravanih investicija.”Ako se odustaje od investicija onda nema razvoja, nema rasta, nema novog zapošljavanja i taj zamašnjak ponovno nas vodi stepenicu ili dvije niže. To je ono što bi se trebalo izbjeći jer nas sve zajedno, u kombinaciji s galopirajućom inflacijom, jako približava krizi i u konačnici mogućoj recesiji.”

U tom kontekstu, Zorić smatra da je intervencija Vlade u cijene goriva dobra.”Mislimo da u određenim kriznim situacijama jedino vlada ima instrumente, mogućnosti i ovlasti da intervenira. Do sada mislimo da je to dosta dobro uspijevala. Je li moglo bolje? Uvijek je moglo bolje.” Nada se da će Vlada donijeti novi, kako ga naziva, krizni paket mjera te očekuje da bude najozbiljniji i najveći od svih dosadašnjih.”(…) Jer kumulira u sebi pomalo sve one ostatke prethodnih (paketa) i donosi nešto novoga. Mislim da sada treba ponovno pokazati određenu zrelost i snagu i prevenirati to što bismo trebali bolje zvati hladnu nego vruću jesen.”

Sada je red na vladajućima da pokažu nešto više od općenitih smjernica za uštedu energije kojih su se, napomenimo još jednom, socijalno ugroženi građani ovako i onako već pridržavali. Vaučeri za potrošnju plina i električne energije koje su već najavili su možda korak u dobrom smjeru, ali definitivno nisu konačno rješenje.

Trgovine diljem Europe gase svjetla i skraćuju radno vrijeme radi štednje energije

Austrijska podružnica multinacionalnog trgovačkog lanca SPAR Group tako će skratiti vrijeme u kojem su osvijetljene reklame ispred njezinih trgovina i vanjskih prostori oko više od 1500 poslovnih jedinica Austrije. Time će smanjiti potrošnju energije za milijun kilovat sati godišnje, rekao je glasnogovornik kompanije, no nije naveo koliko će time uštedjeti novca.

Prošlog mjeseca je direktor Leclerca upozorio da bi taj najveći francuski trgovac hranom mogao skratiti radno vrijeme svojih trgovina kako bi se nosio s nestašicom struje.

Pred nešto više od tjedan dana konkurentski francuski trgovački lanac Carrefour potpisao je "EcoWatt Charter" s nacionalnim operatorom energetske mreže RTE, smanjujući potrošnju električne energije u svojim trgovinama tijekom razdoblja velike potražnje.

"Nikakve konkretne mjere nisu planirane u kratkom roku"

Neki maloprodajni trgovci, uključujući belgijski Colruyt i Ahold, mogli bi biti djelomično zaštićeni od mogućih poremećaja u opskrbi energijom i viših troškova jer već primjenjuju programe održive energije kojom štede struju.

"Nikakve konkretne mjere nisu planirane u kratkom roku, ali ambicija je nastaviti s radom na tome kao dijelu naše ukupne energetske politike. Zato nemamo nikakvih svjetlećih natpisa, odlučujemo se za zatvorene zamrzivače, rashladne komore i slično", rekao je glasnogovornik Colruyta.

Kompanija već ima 44 trgovine s "nula fosilnih goriva", dakle koje ne koriste ni lož ulje ni prirodni plin, već se u potpunosti zagrijavaju otpadnom toplinom i zelenom električnom energijom.

Ahold također traži načine za smanjenje potrošnje energije, rekao je izvršni direktor Frans Muller. "Nismo donijeli nikakve odluke o radnom vremenu, ali mnogo više proučavamo pitanje korištenja energije", rekao je. Tvrtka već primjenjuje programe za uštedu plina, uključujući i otvaranje svojih trgovina Albert Heijn sljedeće godine, koje će u potpunosti poslovati pomoću održive energije.

---

17. kolovoza 2022.

Očinski dopust i novosti u sustavu rodiljnih i roditeljskih potpora

Izvor: HZZO - U Narodnim novinama broj 85. od 22. srpnja 2022. godine objavljen je Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o rodiljnim i roditeljskim potporama, koji će stupiti na snagu 1. kolovoza 2022. godine. Istim se, kao novo pravo u sustavu rodiljnih i roditeljskih potpora, uvodi OČINSKI DOPUST u okviru kojeg zaposleni ili samozaposleni otac koristi, u razdoblju od dana rođenja djeteta pa sve do šestog mjeseca djetetova života, očinski dopust, u trajanju, ovisno o broju rođene djece od:

•  deset radnih dana za jedno dijete
•  15 radnih dana u slučaju rođenja blizanaca, trojki ili istovremenog rođenja više djece.

Zaposleni ili samozaposleni otac ovo pravo koristi u neprekinutom trajanju i pod uvjetom da u isto vrijeme i za isto dijete ne koristi jedno od prava iz sustava rodiljnih i roditeljskih potpora.

Također, otac pravo koristi neovisno o radnopravnom statusu majke i neovisno da li ona koristi rodiljni dopust. No, ovo pravo je neprenosivo te ga isključivo koristi zaposleni odnosno samozaposleni otac djeteta.

NAKADA PLAĆE ZA VRIJEME OČINSKOG DOPUSTA

Za vrijeme korištenja prava na očinski dopust naknada plaće iznosi 100% od osnovice za naknadu plaće utvrđene prema propisima o obveznom zdravstvenom osiguranju (bez limita), a isplaćuje se na teret sredstava državnog proračuna.

PODNOŠENJE ZAHTJEVA

Očinski dopust se može koristiti tek stupanjem na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o rodiljnim i roditeljskim potporama, znači od 1. kolovoza 2022. godine, radi čega je potrebno podnijeti zahtjev za priznavanjem prava na očinski dopust nadležnom regionalnom uredu odnosno područnoj službi HZZO-a prema mjestu prebivališta odnosno boravišta.

Istom je potrebno priložiti potvrdu o plaći (ispunjenu od strane poslodavca) kojom će se obuhvatiti plaće i naknade plaće isplaćene na teret poslodavca u relevantnom 6-mjesečnom razdoblju koje prethodi mjesecu započinjanja traženog prava te podatak o broju tekućeg računa na koji će se primati isplata, kao i podatak (ime, prezime i OIB) o djetetu za kojeg se očinski dopust želi koristiti.

Okolnost da je dijete rođeno prije stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o rodiljnim i roditeljskim potporama nije od utjecaja na odlučivanje o priznavanju prava, pod uvjetom da isto nije navršilo šest mjeseci.

Međutim, zahtjev je moguće podnijeti najranije 1. kolovoza 2022. godine s obzirom na prijelazne odredbe Zakona (članak 25. stavak 1.).

PISANA OBAVIJEST POSLODAVCU O NAMJERI KORIŠTENJA PRAVA

Zaposleni otac koji namjerava koristiti pravo na očinski dopust, obvezan je najmanje 15 dana prije dana očekivanog poroda ako pravo namjerava koristiti od dana rođenja djeteta odnosno najmanje 15 dana prije namjere korištenja toga prava, pisano obavijestiti poslodavca o toj namjeri.

Pritom, od poslodavca se ne traži izdavanje pisane suglasnosti te isti ne može prolongirati korištenje očinskog dopusta, kao što je to slučaj s roditeljskim dopustom odnosno promjenom u načinu korištenja ostalih prava iz sustava rodiljnih i roditeljskih potpora.

Novosti kod korištenja RODITELJSKOG DOPUSTA su sljedeće:

Pravo na roditeljski dopust je osobno pravo svake zaposlene i samozaposlene majke te zaposlenog i samozaposlenog oca pod uvjetom da je majka djeteta zaposlena ili samozaposlena osoba u trenutku rođenja djeteta.

Međutim, iznimno od navedenog zaposleni ili samozaposleni otac ima pravo na roditeljski dopust u slučaju da majka djeteta nije zaposlena ili samozaposlena osoba pod uvjetom da nije koristila odnosno nije ispunjavala uvjete za korištenje prava na vremenske i novčane potpore kao nezaposlena majka odnosno majka izvan sustava rada.

Roditeljski dopust zaposleni i samozaposleni roditelji ponovno mogu koristiti pojedinačno, naizmjenično, ali i istodobno, sukladno osobnom dogovoru.

TRAJANJE RODITELJSKOG DOPUSTA

Glede trajanja roditeljskog dopusta, promjena se očitava jedino u trajanju roditeljskog dopusta za blizance, treće i svako sljedeće dijete i to u situaciji kada ga koristi samo jedan od zaposlenih ili samozaposlenih roditelja.

Naime, zaposleni ili samozaposleni roditelj i dalje ima pravo na roditeljski dopust u trajanju od osam ili 30 mjeseci, ovisno o broju rođene djece i načinu njegova korištenja. Pa tako, isti traje osam mjeseci, za prvo i drugo rođeno dijete te 30 mjeseci, za rođene blizance, treće i svako sljedeće dijete.

Međutim, ako roditeljski dopust sukladno dogovoru roditelja odnosno u slučaju da drugi roditelj nije stekao to pravo, koristi samo jedan roditelj, isti se koristi u trajanju od šest mjeseci za prvo i drugo rođeno dijete odnosno 28 mjeseci za rođene blizance, treće i svako sljedeće dijete.

Navedeno proizlazi iz okolnosti da pravo na roditeljski dopust u pravilu koriste oba roditelja svaki u trajanju od četiri ili 15 mjeseci (ovisno o broju rođene djece) s time da svaki roditelj zadržava dva mjeseca roditeljskog dopusta koja ne može prenijeti na drugog roditelja. Iz navedenog razloga, roditeljski dopust, u slučaju da ga koristi samo jedan od roditelja traje šest mjeseci za prvo i drugo rođeno dijete, odnosno 28 mjeseci za blizance, treće i svako sljedeće rođeno dijete.

Također, sada je i izričito propisano da ako dijete za koje zaposlenim ili samozaposlenim roditeljima pripada pravo na roditeljski dopust roditeljima nije isto po redu rođenja, svaki zaposleni ili samozaposleni roditelj koristi roditeljski dopust u polovici njegovog propisanog trajanja prema redu rođenja djeteta (za prvo i drugo rođeno dijete četiri mjeseca, a za blizance, treće i svako sljedeće dijete 15 mjeseci).

PRIJENOS PRAVA NA DRUGOG RODITELJA

U slučaju prijenosa prenosivog dijela roditeljskog dopusta između roditelja, zahtjevu za priznavanjem prava na roditeljski dopust jednog roditelja obvezno se prilaže zajednička izjava o dogovorenom prijenosu dijela roditeljskog dopusta, vlastoručno potpisana od strane oba roditelja.

NAKNADA PLAĆE TIJEKOM RODILJSKOG DOPUSTA

Za vrijeme korištenja prava na roditeljski dopust naknada plaće za prvih šest mjeseci, ako to pravo koristi jedan roditelj, ili prvih osam mjeseci, ako to pravo koriste oba roditelja, iznosi 100% osnovice za naknadu plaće, a koja ne može za puno radno vrijeme iznositi više od 225,5% proračunske osnovice odnosno 7.500,13 kuna mjesečno.

RAD S POLOVICOM PUNOG RADNOG VREMENA (TIJEKOM RODITELJSKOG DOPUSTA)

Za vrijeme korištenja prava na roditeljski dopust u polovici punog radnog vremena naknada plaće iznosi 110% proračunske osnovice odnosno 3.658,60 kuna mjesečno, i u slučaju kada se isto koristi za prvo i drugo rođeno dijete, kao i kada se koristi za blizance, treće i svako sljedeće dijete (tijekom cjelokupnog korištenja prava).

PISANA OBAVIJEST POSLODAVCU O NAMJERI KORIŠTENJA RODITELJSKOG DOPUSTA I PROMJENI NAČINA KORIŠTENJA OSTALIH PRAVA IZ SUSTAVA RODILJNIH I RODITELJSKIH POTPORA

Zaposleni roditelj koji namjerava započeti korištenje prava na roditeljski dopust, koji se ne nastavlja koristiti neposredno nakon korištenja rodiljnog dopusta ili koji u tijeku korištenja prava iz sustava rodiljnih i roditeljskih potpora namjerava mijenjati način korištenja prava, obvezan je najmanje 30 dana prije početka korištenja roditeljskog dopusta odnosno nastanka promjene ili prije ponovnog uspostavljanja neiskorištenoga pripadajućeg prava pisano obavijestiti svog poslodavca o toj namjeri.

Na pisanu obavijest poslodavac je obvezan u roku od osam dana od dana zaprimanja obavijesti izdati pisanu suglasnost o iskazanoj namjeri zaposlenog roditelja, a koju zaposleni roditelj, prilaže uz zahtjev za rješavanje o pripadajućem pravu.

Ako poslodavac ne postupi u skladu s navedenim i ne izda pisanu suglasnot, HZZO će zaposlenom roditelju donijeti rješenje kojim mu priznaje pravo s odgodom početka korištenja od 30 dana u odnosu na dan koji je zaposleni roditelj naznačio u obavijesti poslodavcu.

VAŽNO!

Korisnici koji su na dan stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o rodiljnim i roditeljskim potporama zatečeni u korištenju prava na naknadu plaće od dana njegova stupanja na snagu naknadu plaće ostvaruju u visini kako je njime utvrđena.

Predviđeno je također da će HZZO tim korisnicima od dana stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o rodiljnim i roditeljskim potporama po službenoj dužnosti obračunavati naknadu plaće u visini njime utvrđenoj. Pritom se korisnici ne trebaju javljati HZZO-u već će do isplate naknade plaće do limita kako propisuje Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o rodiljnim i roditeljskim potporama doći automatski i bez donošenja rješenja u upravnom postupku.

Također napominjemo da će se naknada plaće i novčane naknade u visini propisanoj Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o rodiljnim i roditeljskim potporama isplatiti u rujnu 2022. godine (za pravo korišteno u kolovozu 2022. godine).

PRAVILO KOJE NE VRIJEDI: Umjesto da se jaz u plaćama između muškaraca i žena smanjuje, u Hrvatskoj on samo raste

Izvor: Lupiga.Com
GABRIJELA GALIĆ

Načelo jednake plaće za jednaki rad ili rad jednake vrijednosti sadržano je u Ugovorima o osnivanju Europske unije. Dakle, još od Rimskog ugovora iz 1957. godine, EU je obvezana načelom jednake plaće za jednaki rad muškaraca i žene. Dodatno je to „naglašeno“ Direktivom o načelu jednakih mogućnosti i jednakog tretmana muškaraca i žena u pitanjima zapošljavanja i zanimanja iz 2006. godine. Unatoč tome žene su i dalje manje plaćene od muškaraca.

Statistika, istina, pokazuje da se situacija popravlja, ali je napredak spor. Tako se na razini EU jaz u proteklom desetljeću smanjio za nešto manje od tri posto. Unatoč tome, zadnji podaci Eurostata kazuju kako su žene u 2020. godini zarađivale 13 posto manje od muškaraca.

Hrvatska je imala nešto manji prosjek od europskog te je on iznosio 11,2 posto. No, nije to nešto što bi trebalo radovati radnice u Hrvatskoj jer žive i rade u zemlji u kojoj se razlika u plaćama muškaraca i žena produbljuje.

Naime, žene su u Hrvatskoj u 2010. godini primale 5,7 posto niže plaće od svojih muških kolega. No, u godinama koje su uslijedile jaz se sve više produbljivao. Tako su u 2018. godini žene u Hrvatskoj za isti obavljeni posao primale 10,5 posto nižu plaću od svojih muških kolega, da bi 2020. godine ta razlika dodatno porasla - na 11,2 posto.

U desetogodišnjem razdoblju jaz se, primjerice, produbio i u Sloveniji i to s 0,9 na 3,1 posto, u Litvi s 11,9 na 13 posto, Latviji s 15,5 na 22,3 posto što je i najveća razlika u plaćama žena i muškaraca na razini EU. S druge strane, najniža razlika u plaćama žena i muškaraca bilježi se u Luksemburgu (0,7 posto).

Europska konfederacija sindikata (ETUC) predvidjela je kako bi, bez poduzimanja obvezujućih mjera koje bi promijenile trendove, plaće žena i muškaraca na razini EU jednaku razinu dosegnule tek 2104. godine. Dakle, jednakost u plaćama za isti obavljeni posao mogla bi stići za pune 82 godine.

Rimski ugovor i Direktiva iz 2006. godine nisu jedini temelji na kojima bi se trebala graditi jednakost plaća žena i muškaraca. Negativne trendove pokušalo se zaustaviti i 2014. godine. U ožujku te godine Europska komisija je usvojila Preporuku o jačanju načela jednake plaće za muškarce i žene transparentnim putem. No, ta preporuka nije dala rezultate pa je u lipnju 2019. godine Vijeće EU pozvalo Europsku komisiju da razvije konkretne mjere za povećanje transparentnosti plaća. Novi zakonodavni okvir zatražili su i sindikati. Stupajući na dužnost predsjednice EU, prvog dana prosinca 2019. godine, Ursula von der Leyen je obvezujuće mjere transparentnosti plaća najavila kao jedan od svojih prioriteta, praktično u prvih sto dana mandata. To se odužilo i tek je na proljeće 2021. godine Europska komisija predložila direktivu o transparentnosti plaća, dok je Europski parlament „zeleno svjetlo“ za daljnje pregovore dao u travnju ove godine.

Hrvatska je od starta podržala donošenje tog novog propisa, ali je zanimljivo da su HDZ-ovi europarlametarci, uz Ladislava Iličića glasali protiv tog zakonodavnog okvira. HDZ-ovi EU parlamentarci kasnije su objašnjavali da se glasalo o proceduralnom pitanju – hoće li se o zakonskom prijedlogu odmah započeti pregovori s Vijećem ili će tome prethoditi rasprava na plenarnoj sjednici te se to ne može smatrati odbijanjem same suštine zakonskog prijedloga. Europski parlament odlučio je ući u pregovore s Vijećem EU i Komisijom o tekstu direktive. No, Parlament zahtijeva da poslodavci u EU koji zapošljavaju najmanje 50 radnika moraju otkriti informacije koje će olakšati usporedbu plaća radnika koji rade kod istog poslodavca te otkriti jaz u plaćama u njihovim organizacijama. Sama Komisija je originalno tu obavezu predlagala za poslodavce koji zapošljavaju najmanje 250 radnika.

Alati za procjenu i uspoređivanje razina plaća trebali bi biti temeljeni na rodno neutralnim kriterijima i uključivati rodno neutralnu procjenu poslova i sustav klasifikacija. Ako izvještavanje pokaže da je jaz u plaćama najmanje 2,5 posto, umjesto 5 posto kako je predlagala Europska komisija, država članica će morati osigurati da poslodavci naprave zajedničku procjenu plaća i razviju rodni akcijski plan. To bi trebali raditi u suradnji s predstavnikom radnika.

Europarlamentarci su zatražili da se jasno definiraju odredbe o predstavniku radnika tako da se taj pojam isključivo odnosi na predstavnika priznatih sindikata ili druge osobe koje su slobodno izabrali ili imenovali radnici u nekoj organizaciji kako bi ih zastupali. Naime, Europska komisija u svom prijedlogu dokumenta koristi pojam „predstavnici radnika“što je nedovoljno precizno i na što je i dio članica EU ukazivao u svojim stajalištima.

Od Komisije se očekuje i da nakon savjetovanja sa socijalnim partnerima i nacionalnim tijelima, kreira službenu oznaku koja bi se koristila za nagrađivanje poslodavaca čije organizacije nemaju jaz u plaćama. Nadalje, prijedlog direktive određuje kako radnici i predstavnici radnika trebaju imati pravo na jasne i potpune informacije o individualnim i prosječnim razinama plaća, raščlanjenim po spolu. Parlament je, osim toga, predložio i zabranu tajnosti plaća. Drugim riječima, u budućnosti bi bilo zabranjeno ugovaranje odredbi koje radnike ograničavaju da otkriju informacije o svojoj plaći, odnosno koje ograničavaju pravo traženja informacija o istim ili drugim kategorijama plaće radnika.

Ako, pak, radnici smatraju da načelo jednakosti plaće nije primjereno te zatraže sudsku zaštitu, postupak dokazivanja nepostojanja diskriminacije bit će na teret poslodavca. Odnosno, kako se predlaže, nacionalno zakonodavstvo bi trebalo obvezati poslodavca na dokazivanje nepostojanja diskriminacije. Oni koji su pretrpjeli diskriminaciju u plaćama mogu dobiti naknadu, uključujući retroaktivnu nadoknadu plaće i povezanih bonusa ili plaćanja u naravi.

„Republika Hrvatska je na sastanku EPSCO Vijeća održanom 6. prosinca 2021. godine, podržala postizanje dogovora država članica, tzv. opći pristup, o navedenom Prijedlogu direktive te smatra da će ovaj Prijedlog direktive učinkovito pridonijeti većoj transparentnosti u određivanju plaća unutar poduzeća i time utjecati da plaće za jednakovrijedan rad muškaraca i žena uistinu budu jednake“, navode iz Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike.

Resorno ministarstvo posebno važnim smatra i to što prijedlog novog propisa predviđa instrumente kojima se radnicima omogućava učinkovito ostvarenje prava odnosno zaštitne mehanizme u slučaju povrede prava.

„U tom kontekstu, Republika Hrvatska će konstruktivno sudjelovati u daljnjim raspravama s ciljem postizanja dogovora o konačnom tekstu Prijedloga“, poručuju iz resornog ministarstva.

Koliko će trajati pregovori o prijedlogu direktive o transparentnosti plaća, teško je predvidjeti. Na prvom trijalogu, kako objašnjavaju iz Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, zakonodavci su predstavili svoja stajališta o ključnim pitanjima koja se prijedlogom direktive uređuju te naveli na koja će područja staviti poseban naglasak tijekom pregovora. Raspored daljnjih sastanaka tek se očekuje. No, Europski parlament, Vijeće EU i EK očekuje intenzivan posao na usuglašavanju dokumenta jer je Češka, koja predsjedava Vijećem EU, najavila kako joj je namjera da se za njenog predsjedavanja, koje ističe s krajem godine, postigne konačan dogovor.

Nakon što se postigne politički dogovor o sadržaju Direktive i nakon što se ona donese počet će i postupak njenog prenošenja u nacionalna zakonodavstva. Kako se za sada predlaže, u nacionalna zakonodavstva trebala bi biti prenesena najkasnije dvije godine nakon što stupi na snagu.

Dok se radnici u EU, pa tako i Hrvatskoj izbore za jednakost plaća proći će još dosta vremena i pitanje je hoće li obvezujući propis dovest do značajnih pomaka. Europa, dakle, već sada ima instrumente koji „jamče“ jednakost plaća za jednak rad, a praksa ih ne slijedi. Buduća direktiva već će u startu velikom broju radnika onemogućiti da se izbore za jednakost plaća. Mikro i mali poduzetnici, odnosno svi koji zapošljavaju manje od 50 radnika, neće biti obvezni na primjene pravila o jednakosti plaća. Barem prema onom što se sada predlaže.

Što to, konkretno u Hrvatskoj znači? Gotovo 60 posto aktivnih pravnih osoba u zemlji neće biti obavezno provoditi politiku jednakih plaća, niti će se radnici koji kod njih rade moći izboriti transparentnost plaća pozivajući se na zakonske odredbe. Prema zadnjim podacima Državnog zavoda za statistiku (DZS), naime, na kraju ožujka ove godine u Hrvatskoj je bilo 172.438 aktivnih pravnih osoba prema područjima NKD-a 2007, a njih 66.497 nije zapošljavalo niti jednog radnika. No, najveći broj aktivnih pravnih osoba zapošljavao je od jednog do 49 radnika. Ukupno je riječ o 101.882 aktivnoj pravnoj osobi. Od 50 do 500 i više radnika zaposleno je u 4.059 pravnih osoba.

Direktiva o transparentnosti plaća, uzmu li se u obzir ovi podaci DZS-a, tako bi se trenutno primjenjivala na nešto više od četiri tisuće pravnih osoba koje zapošljavaju 50 i više radnika, dok bi gotovo 102.000 pravnih osoba u kojima je zaposleno manje od 50 radnika mogle i dalje provoditi politiku nejednakih plaća za jednak rad.

Pokušaj dokidanja diskriminacije pravilom jednake plaće za jednak rad bez obzira na spol radnika, tako će u konačnici dovesti do diskriminacije velikog broja radnika. Ne samo u Hrvatskoj već i cijeloj EU jer pravo na jednaku plaću žena i muškaraca za jednak rad ili rad jednake vrijednosti kao jedno od temeljnih načela EU-a, trebalo bi se odnositi na sve, a ne samo na određene poslodavce.

Peti krug e-istraživanja Eurofounda

Peta runda e-istraživanja, koje je Eurofound proveo od 25. ožujka do 2. svibnja 2022. godine, baca svjetlo na socijalnu i ekonomsku situaciju ljudi diljem Europe dvije godine nakon što je COVID-19 prvi put otkriven na europskom kontinentu. Također, istražuje stvarnost života u novom dobu neizvjesnosti uzrokovanog ratom u Ukrajini, inflacijom i rastućim cijenama energije.

Nalazi e-istraživanja otkrivaju težak danak pandemije, pri čemu ispitanici navode niže povjerenje u institucije nego na početku pandemije, lošije psihičko stanje, porast razine neostvarenih zdravstvenih potreba i porast broj kućanstava s energetskim siromaštvom. U nastavku se nalaze ključni nalazi njihovog istraživanja:

• Povjerenje u sve institucije u svim državama članicama nastavilo je padati tijekom pandemije, a čak su i oni ispitanici koji su ranije iskazivali višu razinu povjerenja, poput ljudi na financijski sigurnim pozicijama, iskazali manje povjerenje. Necijepljeni ispitanici također prijavljuju mnogo niže povjerenje u institucije od onih koji su cijepljeni, a jaz se povećao od 2021. godine s ocjenom povjerenja od 2,3 od 10 za necijepljene ispitanike u usporedbi s 5 za cijepljene.
• Društveni mediji pojavljuju se kao ključni pokretač pada povjerenja, s prosječnom ocjenom povjerenja - 3 od 10 za ispitanike koji radije koriste društvene medije kao izvor vijesti, što je puno niže od 4,2 za one koji više vole tradicionalne medije. Za donositelje politika ključna će biti borba protiv širenja dezinformacija kako bi se izbjeglo potkopavanje stabilnosti Unije u narednom razdoblju.
• Neostvarene zdravstvene potrebe porasle su diljem EU-a i pogađaju gotovo svakog petog ispitanika (18%). Zaostatak u skrbi najveći je za bolničku i specijalističku skrb s neostvarenom skrbi o mentalnom zdravlju, posebno za žene (24%), te se povećao od proljeća 2021. godine, što izaziva posebnu zabrinutost.
• Mentalno blagostanje u EU ostaje ispod razine zabilježene na početku pandemije, unatoč postupnom ukidanju ograničenja. Osobe od 18 do 29 godina još uvijek prijavljuju najniže razine mentalnog blagostanja, a iako se situacija za starije dobne skupine poboljšala, osobe starije od 60 godina prijavljuju značajno pogoršanje mentalnog zdravlja. To se vjerojatno može pripisati ratu u Ukrajini za koji je 76% ispitanika izrazilo veliku ili vrlo veliku zabrinutost.
• Velik broj financijski ranjivih kućanstava bio je u ozbiljnom riziku od energetskog siromaštva u proljeće 2022. godine. 28% ispitanika izjavilo je kako živi u kućanstvu koje kasni s plaćanjem računa za režije i teško spaja kraj s krajem, dok je 45% ove skupine zabrinuto da će neće biti u mogućnosti platiti svoje račune za režije u sljedeća tri mjeseca.

---

01. kolovoza 2022.

Na jesen stiže izmijenjeni Zakon o radu? U nekim slučajevima za rad od kuće bili bi plaćeni režije i internet

Izvor: JUTARNJI LIST - ZASAD PRIJEDLOG

Poslodavci su zadovoljni prijedlogom: Naknada troškova ide tek ako rad od kuće traje 15 ili više dana

Kad stupe na snagu izmjene i dopune Zakona o radu, koje su do 11. kolovoza u javnom savjetovanju, a najesen bi trebale doći i do Sabora, suočit ćemo se s novim mogućnostima rada izvan prostora tvrtke. On će moći biti stalan, privremen ili povremen, a posebno je zanimljivo pitanje do koje će mjere radnicima biti plaćeni dodatni troškovi, poput režija ili interneta.

Naime, prijedlog kaže da u ugovoru o radu na izdvojenom mjestu mora, među ostalim, postojati i odredba o troškovima te da ih je poslodavac dužan platiti, ali onda slijedi jedan "ako". Platit će ih samo ako je rad na izdvojenom mjestu ugovoren kao stalan, ili kada razdoblje rada na izdvojenom mjestu traje dulje od 15 radnih dana neprekidno. Zakonodavac kaže da se može dogovoriti i drukčije, ako su poslodavac i radnik to voljni, odnosno ako drukčije kaže kolektivni ugovor.

Sredstva rada

Krešimir Sever iz Nezavisnih hrvatskih sindikata ocjenjuje da je plaćanje troškova samo ako rad od kuće (ili s neke druge poznate adrese koja je unesena u ugovor o radu) traje dulje od 15 radnih dana u kontinuitetu neprihvatljivo, te će tražiti da se to promijeni, odnosno da se odredi paušalni iznos za mjesec dana i onda isplaćuje onoliko koliko je dana radnik radio od kuće. Taj bi iznos mogao biti poslodavcima neoporeziv, ali to je u nadležnosti Ministarstva financija i još nije dogovoreno.

Postojat će u ZOR-u ubuduće i poseban oblik rada na daljinu, što je novi pojam, a u tom slučaju poslodavac nema obveze plaćanja troškova, pa čak ne mora osigurati niti sredstva rada. Kako komentira Nenad Seifert, pregovarač u ime Hrvatske udruge poslodavaca, takva mogućnost je zapravo odgovor na izraženu želju radnika.

To baš tako, međutim, nigdje ne piše. Odredbe o obaveznom sadržaju ugovora o radu kažu da poslodavac i radnik mogu ugovoriti "pravo radnika da slobodno odredi svoje mjesto rada". Definicija rada na daljinu iz ZOR-a kaže pak da se on uvijek obavlja putem informacijsko-komunikacijske tehnologije, a "poslodavac i radnik ugovaraju pravo radnika da samostalno određuje svoje mjesto rada, koje je promjenjivo i ovisi o volji radnika".

To znači da može raditi s plaže, kafića, od kuće ili bilo kojeg drugog mjesta na svijetu, ali poslodavac za to mjesto ne zna i ne tiče ga se, osim ako se poslodavac i radnik drukčije ne dogovore.

Hoće li se dogoditi da poslodavci počnu objavljivati natječaje za radna mjesta na daljinu? Seifert kaže da se takvo pitanje nije pojavilo u pregovorima o ZOR-u, no da će nas to možda čekati u budućnosti. Još uvijek se, dodaje, većina poslova obavlja u prostorima poslodavaca, uz iznimku možda ICT tvrtki. Sever napominje kako je moguće da rad na daljinu te od kuće traži dio radnika, ali da i poslodavci time dosta dobivaju, recimo na smanjenju troška uredskog prostora.

U svakom slučaju, takav se rad može ugovoriti na prijedlog radnika ili poslodavca, a Seifert dodaje da su cjelokupnim rješenjem načelno zadovoljni te da "pokriva situacije koje imamo na tržištu rada".

Izvanredne okolnosti

Novost je da ZOR uvodi i mogućnost da osoba koji inače radi u prostoru poslodavca, zbog usklađivanja radnih i obiteljskih obveza te osobnih potreba, predloži izmjenu ugovora o radu te na određeno vrijeme ugovori rad od kuće. Posebno se ističe da to može biti radi zaštite zdravlja, trudnoće ili roditeljskih obveza prema djeci do osme godine života, kao i pružanja osobne skrbi koja je, zbog ozbiljnog zdravstvenog razloga, potrebna članu uže obitelji.

Regulira se i rad od kuće u izvanrednim okolnostima poput pandemije ili potresa, kada radi nastavka poslovanja te zaštite zdravlja i sigurnosti radnika poslodavac može s radnikom dogovoriti rad od kuće bez izmjene ugovora o radu - ali najdulje 30 dana.

Poslodavac će moći umiroviti radnika sa 65

"To je super rješenje", komentirao je pregovarač Hrvatske udruge poslodavaca Nenad Seifert činjenicu da je Ministarstvo rada ipak odustalo od prvobitne ideje da radnici u Hrvatskoj imaju pravo raditi do 68. godine bez prethodne privole poslodavca. HUP se takvom rješenju protivio, ali je Ministarstvo rada na tome dugo insistiralo, kaže Seifert.

Sada je sve vraćeno na odredbu da radni odnos traje do 65. godine, a ako obje strane to žele, mogu se dogovoriti da radnik radi i dulje, što predstavnik HUP-a smatra dobrim jer na tržištu nedostaje radne snage. Ono što se mijenja u prijedlogu koji je upućen u javno savjetovanje je da onaj tko je navršio 65 godina i 15 godina mirovinskog staža nema pravo na otkazni rok ni otpremninu jer ima pravo otići u mirovinu. (G.G.)

Nastavljen porast cijena dobara i usluga za osobnu potrošnju

Najveći doprinos stopi porasta godišnjeg indeksa ostvaren je u skupinama Hrana i bezalkoholna pića (+4,38 postotnih bodova), Prijevoz (+2,99 postotnih bodova), Stanovanje, voda, električna energija, plin i ostala goriva (+1,62 postotna boda), Pokućstvo, oprema za kuću i redovito održavanje kućanstva (+0,74 postotna boda), Restorani i hoteli (+0,73 postotna boda) te Odjeća i obuća (+0,65 postotnih bodova).

Na mjesečnoj razini najviše su u prosjeku porasle cijene u skupinama Restorani i hoteli, za 3,5% (doprinos porastu od +0,17 postotnih bodova), Prijevoz, za 2,1% (+0,31 postotni bod), Rekreacija i kultura, za 1,8% (+0,09 postotnih bodova), Hrana i bezalkoholna pića, za 1,7% (+0,44 postotna boda),

Pokućstvo, oprema za kuću i redovito održavanje kućanstava, za 1,3% (+0,07 postotnih bodova), Komunikacija, za 1,0% (+0,05 postotnih bodova), Razna dobra i usluge, za 0,7% (+0,04 postotna boda), te Stanovanje, voda, električna energija, plin i ostala goriva, za 0,6% (+0,10 postotnih bodova).

Europski parlament poziva na zaštitu mentalnog zdravlja

Prevencija mentalnih problema povezanih s radom

Rezolucija poziva institucije EU-a i države članice da prepoznaju visoku razinu mentalnih problema povezanih s radom i pronađu načine za pomoć u prevenciji mentalnih problema u svijetu digitalnog rada (rad pred računalom). Također naglašava potrebu za iskorjenjivanjem nasilja, diskriminacije i uznemiravanja na poslu.

Izvješće poziva na zakonodavstvo kojim se utvrđuju minimalni zahtjevi za rad na daljinu u cijeloj Uniji, a da se pritom ne ugroze radni uvjeti radnika na daljinu. Trebalo bi pokriti uvjete rada, kao što je osiguranje da je rad dobrovoljan i da su prava, ravnoteža između poslovnog i privatnog života, radno opterećenje i standardi učinka radnika na daljinu jednaki onima na radnom mjestu. Također, izvješće poziva na fleksibilno radno vrijeme kako bi se ublažio stres vezan uz posao, obrazovanje o mentalnom zdravlju i obuku za poslodavce.

Parlament predlaže da 2023. bude EU godina dobrog mentalnog zdravlja kako bi se osigurala usredotočenost na to pitanje. Najnovije izvješće naglašava zabrinutost EP-a za mentalno zdravlje. U rezoluciji iz srpnja 2020. o strategiji javnog zdravstva EU-a nakon pandemije bolesti COVID-19 , EP je prepoznao mentalno zdravlje kao temeljno ljudsko pravo i pozvao na akcijski plan EU-a za mentalno zdravlje.

U 2021.Europski parlament je tražio pravo na isključenje s posla izvan radnog vremena bez negativnih posljedica.

Europski sindikati koji su dio platforme EndStress.EU (ETUC, Eurocadres, EFFAT, EPSU i industriAll) pisali su povjereniku Schmidtu kako bi predložili zakon i istaknuli kako:

• Četvrtina europskih radnika vjeruje da su njihova sigurnost ili zdravlje ugroženi zbog njihova posla
• Europsko gospodarstvo gubi 620 milijardi eura godišnje samo zbog depresije povezane s radom
• 80% poduzeća u EU identificira barem jedan psihosocijalni čimbenik rizika koji je prisutan na njihovim radnim mjestima, dok manje od 40% radnih mjesta ima akcijske planove za sprječavanje psihosocijalnih rizika na poslu diljem EU
• 88% radnika u EU-u ima problema sa stresom na poslu
• Mladi ljudi imaju do četiri puta veću vjerojatnost da će doživjeti depresiju ili anksioznost nego odrasli, a u 2021. godini 64% mladih između 18 i 34 bilo je u riziku od depresije.

---

01. srpnja 2022.

Prosječna neto plaća u travnju 7547 kuna

Izvor: DRŽAVNI ZAVOD ZA STATISTIKU - Najviša prosječna isplaćena neto plaća u travnju isplaćena je u djelatnosti Vađenje sirove nafte i prirodnog plina. Prosječna mjesečna isplaćena neto plaća po zaposlenome u pravnim osobama Republike Hrvatske za travanj 2022. iznosila je 7 547 kuna, što je nominalno niže za 0,8%, a realno za 3,3% u odnosu na ožujak 2022. Prosječna mjesečna bruto plaća po zaposlenome u pravnim osobama Republike Hrvatske za travanj 2022. iznosila je 10 245 kuna, što je nominalno niže za 0,8%, a realnoza 3,3% u odnosu na ožujak 2022.

Najviša prosječna mjesečna isplaćena neto plaća po zaposlenome u pravnim osobama za travanj 2022. isplaćena je u djelatnosti Vađenje sirove nafte i prirodnog plina, u iznosu od 24 082 kune, a najniža u Zaštitnim i istražnim djelatnostima, u iznosu od 4 862 kune.Najviša prosječna mjesečna bruto plaća po zaposlenome u pravnim osobama za travanj 2022. isplaćena je u djelatnosti Vađenje sirove nafte i prirodnog plina, u iznosu od 37 663 kune, a najniža u Zaštitnim i istražnim djelatnostima, u iznosu od 6 279 kuna.

U travnju 2022. ostvareno je prosječno 167 plaćenih sati, što je u odnosu na ožujak 2022. manje za 8,7%. Najveći broj plaćenih sati ostvaren je u Djelatnosti zdravstvene zaštite (175), a najmanji u Djelatnosti socijalne skrbi bez smještaja (151).

Prosječna mjesečna isplaćena neto plaća po satu za travanj 2022. iznosila je 44,19 kuna, što je u odnosu na ožujak 2022. više za 7,9%, a u odnosu na isti mjesec prethodne godine za 10,9%.

Prosječna mjesečna bruto plaća po satu za travanj 2022. iznosila je 59,99 kuna, što je u odnosu na ožujak 2022. više za 7,9%, a u odnosu na isti mjesec prethodne godineza 11,9%.

Medijalna neto plaća za travanj 2022. iznosila je 6 290 kuna, dok je medijalna bruto plaća iznosila 8 245 kuna.

 

Poslodavci pronašli rupu: U oglase namjerno stave minimalac kako bi odbili domaće radnike?

Izvor: JUTARNJI LIST 

‘TEST TRŽIŠTA RADA‘

Osim zbog manipulacija, test tržišta rada sporan je i zato što u samo 14 posto slučajeva urodi pronalaskom domaćeg zaposlenika
Piše: Dora Koretić

On podrazumijeva da za svako radno mjesto na kojemu žele zaposliti stranca prvo putem HZZ-a pokušaju pronaći radnika na domaćem tržištu, što znači da putem Zavoda moraju objaviti oglas.

Je li moguće, zapitali smo se, da poslodavci stoga u testu tržišta rada i oglasu, a u kojemu su dužni navesti plaću za svako radno mjesto, namjerno unose zakonom propisani minimalac, kako bi domaću radnu snagu demotivirali od prijave te si osigurali pravo na zapošljavanje stranca? Takav dojam, naime, proizlazi iz službenih podataka Zavoda koje su nam dostavili.

Slanje dokaza

Među ostalim, prema statistici, od početka godine do kraja svibnja provedbu testa tržišta rada zatražilo je 1458 poslodavaca za 17.326 radnika, a od toga ukupnog broja pak za čak 7160 radnih mjesta bila je predviđena zakonski minimalna plaća od 4687 kuna bruto.

Dakle, u čak 41 posto slučajeva poslodavci koji ne mogu pronaći domaću radnu snagu te žele uvoziti strance - a za koje bi onda bilo logično da su ih i spremni platiti - radniku žele dati tek minimalni zakonski iznos, dok su u preostalim slučajevima spremni platiti tek nešto sitno više.

Naprimjer, podaci objavljeni na stranicama HZZ-a pokazuju kako testom tržišta rada poslodavci za pekara planiraju izdvojiti bruto 4900 kuna, za konobara 5168, za čistačicu 5040, a za radnike u građevinarstvu nešto malo više od pet tisuća kuna.

Nadalje, minimalni iznosi plaća nude se čak i u situacijama kad poslodavci testom tržišta traže visoku stručnu spremu, i to prema statistici HZZ-a u čak 22 posto slučajeva.

Jedan od načina kako Zavod pokušava spriječiti eventualne manipulacije jest obveza poslodavca koji je dobio dozvolu za zapošljavanje stranca da HZZ-u nakon upošljavanja pošalje dokaze o svim uvjetima koje je tražio u testu, pa tako i visinu plaće.

"Plaća stranog radnika vidljiva je u ugovoru o radu te se ona uspoređuje s plaćom navedenom u testu tržišta, a plaća navedena u testu tržišta automatski se preslikava u zahtjev za radnu dozvolu te je nije moguće kiorigirati", kažu iz Zavoda.

Priznaju kako postoje slučajevi u kojima plaća unesena u ugovor o radu ipak bude viša od one navedene u testu, a u takvim situacijama od poslodavca traže pojašnjenje, no priznaju da su zapravo nemoćni dokazati je li se prilikom provođenja testa namjerno koristio minimalni iznos kako bi se odbilo domaće djelatnike.

"Ako se utvrdi da je manjom plaćom poslodavac htio odbiti domaće radnike, tada postoji mogućnost izdavanja negativnog mišljenja, no iako je to predviđeno protokolom, takvo je postupanje teško dokazati. Naime, u takvim slučajevima moramo razmotriti bi li uz veću plaću Zavod bio u mogućnosti pronaći radnika, što nije moguće bez ponovnog upućivanja na test tržišta", rekli su iz HZZ-a.

Stvarna namjera

Dodatno, treba naglasiti kako je upitno ima li test tržišta smisla i bez svih ovih sumnji, posebno s obzirom na činjenicu da se prema statistici Zavoda, u samo 14 posto slučajeva njime uspijeva pronaći radnik na domaćem terenu dok se u čak 86 posto on zapravo provodi bez potrebe, osim ako mu stvarna namjera nije bila zakomplicirati uvoz stranih radnika?

Prema podacima HZZ-a, od dosad obrađenih 16.053 zahtjeva, njih 13.789 riješeno je odobrenjem zapošljavanje stranca, dok su samo 2264 rješenja bila negativna jer je Zavod ponudio domaću radnu snagu.

Ekonomistica Vedrana Pribičević sa ZŠEM-a, koja je u jednom svojem statusu na društvenim mrežama upozorila na ovaj problem, kaže kako u tradicionalnim imigrantskim zemljama poput Australije poslodavac ne smije imigrantu isplatiti manje od tržišnog prosjeka te smatra kako provođenje testa tržišta rada bez takve klauzule nema smisla, posebno u zemlji poput Hrvatske u kojoj je objava iznosa plaće u sklopu oglasa iznimno rijetka.

"Stoga, kad na stranicama HZZ-a vidimo izlistanu plaću i informaciju da je pokriven smještaj, jasno je da se cilja na strane radnike", kazala je Pribičević, napomenuvši kako mjeru testa tržišta treba ili doraditi ili u potpunosti ukinuti jer u ovom obliku zapravo nema smisla.

"Uvoz stranih radnika je dobar jer nam radnika nedostaje, no pritom je bitno da ne dolazi do diskriminacije", zaključila je.

U mreži Prvog o inflaciji

- Smatramo da je to pozitivna vijest za Hrvatsku, nakon višegodišnjih napora, rekao je i dodao kako se nakon izlaganja hrvatskog ministra financija, pred drugim ministrima financija euro područja, dvoranom prolomio pljesak kao potvrda svemu što je Hrvatska napravila.

Krešimir Sever, predsjednik NHS-a Krešimir Sever, rekao je kako je to samo po sebi dobra vijest, ali kako su sindikati uvijek zagovarali kako treba biti razuman glede uvođenja eura.

- Prosječni građani Hrvatske se ne mogu veseliti zato što ih muče egzistencijalni problemi. Ljudi strepe od mogućeg povećanja cijena, pogotovo stoga što se uvođenje eura događa u trenutku visoke inflacije s čime druge zemlje nisu imale iskustva, naglasio je.

Dodaje kako nije biti što je Vlada dobro napravila do sada, već što će napraviti u budućnosti.

Grubišić: Tiskani novac ne znači bogatstvo

Na pitanje je li euro u problemima s obzirom na rastuću inflaciju, ekonomski analitičarAndrej Grubišićrekao je kako je ekonomski nobelovac empirijski dokazao da ako se uzmu dovoljno velike vremenske serije, inflacija je uvijek monetarni fenomen.

- Mnogi se čude, zašto imamo inflaciju kao posljedicu činjenice da je tijekom zadnjih 10 godina u europskoj monetarnoj uniji količina tiskanog novca više nego udvostručena, a novčana masa u Hrvatskoj više nego učetverostručena u odnosu na stvarnu količinu proizvedenih i konzumiranih dobara i usluga, naglasio je.

Grubišić govori da kada očekujemo povećanje kamatnih stopa, očekujemo povlačenje svog silnog tiskanog novca. Pokazalo se da tiskani novac ne znači bogatstvo i stvarnu ekonomsku aktivnost.

- Vlada nema neograničeni arsenal za intervenciju. Sugeriram da se porezi dalje smanjuju. Imali smo smanjenje trošarina, što je izvrsno, ali mi i dalje imamo jednu od najvećih općih stopa PDV-a, naglasio je.

Savić: Vlada razmatra razinu intervencije

Savić govori kako Vlada osluškuje i razmatra razinu intervencije koja će biti potrebna u budućnosti kako bi ublažila negativne posljedice rasta cijena. Kako kaže, ne može se prešutjeti ni ono što je Vlada do sada učinila sa svojim izuzetno jakim mjerama.

Sever se složio da su mjere Vlade do sada dale rezultate, ali, kako kaže. Postavlja se pitanje što će se dalje događati. Što će se dogoditi na jesen kada krene sezona grijanja.

- Proizvođači pšenice upozoravaju da im otkupljivači nude jednaku cijenu koju su im nudili prošle godine, dok je istovremeno otkupna cijena pšenice u EU za 50 posto veća, naglašava.

Cijena hrane u Hrvatskoj raste brže od prosjeka EU. Za utorak se najavljuje novi drastičan rast cijena goriva.

Savić ističe kako je Hrvatska što se tiče širine i obuhvata mjera za obuzdavanje posljedica inflacije spada među države EU koje imaju najširu lepezu aktivnosti.

- Na pitanje što će država učiniti s obzirom na sezonu grijanja, nabavu goriva, struju i mirovine, moram naglasiti da je sve već napravljeno i mjere su donesene, rekao je.

- Što se tiče umirovljenika imamo energetske dodatke za 720 tisuća umirovljenika, mjera vrijedna pola milijarde kuna. Što se tiče struje,zbog smanjenja naknade HEP-a, električna energija prosječno za kućanstvo, umjesto 23 posto, porasla je ispod 10 posto, ističe.

Sever: Situacija je za veliki dio građana neizdrživa

Govori kako će cijena plina koja počinje u sezoni grijanja, umjesto rasta od 79 posto, porasti najviše 20 posto po računu.

- Ako bude potrebno donijet ćemo nove mjere, no postoje ograničenja, ali smatramo da smo napravili jako puno za ublažavanje posljedica povećanja cijena, rekao je.

Savić naglašava, da bi cijene goriva bile veće za dvije kune da Vlada nije intervenirala i smanjila trošarine.

Sever priznaje da su mjere Vlade polučile rezultate, ali kako je i dalje udar na građane ekstremno visok, te da je situacija za veliki broj građana neizdrživa.

---

23. lipnja 2022.

SINDIKALIST ŽESTOKO O NOVOM ZAKONU O RADU / 'Uređuje se po mjeri kapitala, velika promjena će dovesti do obolijevanja i ozljeda na radu...'

Izvor: NET.HR - 'Vlast ne razumije da Zakon o radu treba defleksibilizirati, jer će daljnja fleksibilizacija na kojoj inzistiraju poslodavci još više pospješiti iseljavanje iz Hrvatske', kaže sinidikalist Krešimir Sever. Skoro dvije godine socijalni su partneri - Vlada, sindikati i poslodavci - razgovarali i pregovarali o izmjena i dopunama postojećeg Zakona o radu (ZOR).

Iznjedreni prijedlozi u drugoj će polovini lipnja biti pušteni u javnu raspravu, a nakon što budu "ispolirani", kroz saborska čitanja i raspravu trebali bi biti izglasani do kraja godine. Izmjene i dopune ZOR-a inicirane su povlačenjem 800 milijuna eura iz Nacionalnog plana oporavka i otpornosti te dvjema direktivama EU-a - o transparentnim uvjetima rada i pomirenju radnih i privatnih dimenzija radnika.

Ključne točke izmjena i dopuna postojećeg ZOR-a su ograničavanje rada na određeno vrijeme, proširenje mogućnosti dodatnog rada te reguliranje rada od kuće, na daljinu i platformskog rada. Predviđa se i mogućnost produljenja ostanka u radnom odnosu i nakon navršenih 65 godina života na 68 godina.

'Zakon se ne uređuje po mjeri radnika, nego po mjeri kapitala'

Predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata (NHS) Krešimir Sever, koji je sudjelovao u pregovorima, kaže kako je Vlada najprije izašla pred socijalne partnere s prijedlogom da se mijenjaju tek neke odredbe u ZOR-u te da se u jednom trenutku čak razmišljalo o donošenju posve novog zakona.

"Sindikati su procijenili da nema potrebe čačkati po ZOR-u jer je mnogo stvari, poput rada na izdvojenom mjestu rada, bilo sasvim dobro uređeno. No, Vlada je inzistirala na izmjenama pa su i sindikati i poslodavci predložili cijeli niz izmjena i dopuna. Toga je bilo toliko da je rezultiralo procjenom kako bi trebalo ići na izradu novog zakona. Pokrenute su konzultacije, a onda i pregovori o donošenju novog zakona, no pokazalo se da bi donošenje novog zakona bio prevelik zalogaj za koji nema dovoljno vremena", kazao je Sever za Net.hr.

On ističe da su poslodavci inzistirali na još većoj fleksibilizaciji ZOR-a iako je, smatra, zakon i dosad bio prefleksibilan te je - s mnogo nestalnih oblika rada, malih primanja, obespravljenih radnika i koječega nedefiniranog - pridonio velikom iseljavanju iz Hrvatske.

"Nije više stvar u tome traže li nešto poslodavci ili sindikati, nego je to pitanje koje se izravno tiče odgovornost javnih vlasti. Oni ne razumiju da zakon treba defleksibilizirati jer će to stvoriti preduvjete da hrvatski radnici ostaju u Hrvatskoj sa sigurnošću posla, dok će daljnja fleksibilizacija još više pospješiti iseljavanje. Javne vlasti moraju biti spremne snositi izravnu krivicu za to što se zakon ne uređuje po mjeri radnika, nego po mjeri kapitala i time doprinosi iseljavanju. Sluha nema i tu smo gdje jesmo", kaže Sever.

Dodatni rad donosi više obolijevanja i ozljeda na radu

Govoreći o radu na određeno vrijeme, čelnik NHS-a kaže da se u ZOR uvodi mehanizam uzastopnih ugovora na određeno - tri u tri godine. "Poslodavci su time izrazito nezadovoljni jer i dalje žele koristiti rad na određeno vrijeme kao probni rad, iako u Hrvatskoj postoji institut probnog rada", ističe.

Što se tiče dodatnog rada, Sever se osvrnuo na tvrdnje donedavnog ministra radaJosipa Aladrovićada se time radnicima omogućuje da dodatno zarade.

"Predlagač, a to je Vlada, ne želi razumjeti da odredbe u zakonu koje definiraju prekovremeni rad od maksimalno 180 sati, a uz kolektivni ugovor do 250 sati godišnje, na koju se sada veže i dodatni rad, zapravo nemaju nikakvu drugu poveznicu osim sa zdravljem radnika. Sva poznata istraživanja pokazuju vezu između prekomjernog rada - dodatnog ili prekovremenog - i dodatnog obolijevanja, ozljeda na radu, više bolovanja…

Oni žele otvoriti širom vrata takvom dodatnom radu čime postaje nevažna zakonska odredba o odmoru između dvaju radnih dana i dvaju radnih tjedana. To i dalje vrijedi kod matičnog poslodavca, ali ako idete u tim slobodnim satima ili danima raditi kod drugog poslodavca, to otvara prostor izrazitog umaranja radnika. Poslodavci u kontekstu dodatnog rada često sebe gledaju samo u ulozi neto primatelja usluga takvih radnika, a ne žele promišljati da će i njihovi radnici ići isto tako kod drugog poslodavca pa će se njima vraćati umorni i imat će posljedice u smanjenoj proizvodnosti, obolijevanjima i sličnom", kaže Sever.

'Ne razgovaramo ozbiljno o kvaliteti plaća i uvjeta rada'

"Mi ne razgovaramo ozbiljno o kvaliteti plaća i uvjeta rada. Neprestano se ide linijom manjeg otpora što će nanijeti veliku štetu radnicima upravo zbog prekomjernog rada i zamaranja tim prekomjernim radom", dodaje.

Sever kaže kako u predstojećih mjesec dana rasprave ima dovoljno vremena da se popravi ono što iz sindikalne perspektive u prijedlozima izmjena i dopuna ZOR-a nije dobro. "U velikoj mjeri nema razumijevanja za sindikalne argumente. Nama se iz Vlade poručuje da su zahtjevi poslodavaca još lošiji po nas, pa se traži ravnoteža. To ne može biti opravdanje", zaključuje Sever.

Cijene dobara i usluga za osobnu potrošnju više za 10,8%

Najveći doprinos stopi porasta godišnjeg indeksa ostvaren je u skupinama Hrana i bezalkoholna pića (+3,94 postotna boda), Prijevoz (+2,80 postotnih bodova), Stanovanje, voda, električna energija, plin i ostala goriva (+1,55 postotnih bodova) te Odjeća i obuća (+0,52 postotna boda).

Na mjesečnoj razininajviše su u prosjeku porasle cijene u skupinama Prijevoz, za 3,0%, (doprinos porastu od +0,44 postotna boda, više cijene goriva i maziva za osobna prijevozna sredstva), Hrana i bezalkoholna pića, za 2,1%, (+0,54 postotna boda), Pokućstvo, oprema za kuću i redovito održavanje kućanstava, za 1,5%, (+0,09 postotnih bodova), Rekreacija i kultura, za 1,4%, (+0,07 postotnih bodova), Odjeća i obuća te Restorani i hoteli, po svakoj skupini za 1,1%, (Odjeća i obuća, +0,06 postotnih bodova, te Restorani i hoteli, +0,05 postotnih bodova), Razna dobra i usluge, za 0,8%, (+0,05 postotnih bodova) te Stanovanje, voda, električna energija, plin i ostala goriva, za 0,5%, (+0,08 postotnih bodova).

 

Novosti iz EGSO-a

Europski gospodarski i socijalni odbor (EGSO) savjetodavno je tijelo Europske unije, osnovano još Rimskim ugovorom kojim je 1958. uspostavljena Europska ekonomska zajednica (EEZ). Taj Odbor na europskoj razini zastupa interese različitih gospodarskih i socijalnih interesnih skupina iz 27 zemalja članica EU i smatra se mostom između institucija EU-a i civilnog društva. EGSO savjetuje Europsku komisiju, Vijeće EU-a te Europski parlament u zakonodavnom postupku u određenim područjima nadležnosti EU-a. U nekim su ga područjima, u kojima to predviđa Ugovor o EZ-u, zakonodavne institucije obvezne konzultirati, a u nekima to mogu učiniti iako nisu obvezne.

EGSO ima 329 članova iz svih država članica EU-a koji se imenuju na obnovljivi mandat od pet godina. Trenutačni mandat traje od listopada 2020. do rujna 2025. Članove predlažu nacionalne vlade, a imenuje ih Vijeće Europske unije. Svoje dužnosti obavljaju neovisno i u interesu svih građana EU-a. Broj članova po zemlji razmjeran je broju stanovnika te zemlje.
Članovi djeluju u sklopu tri skupine koje predstavljaju poslodavce (Skupina I.), radnike (Skupina II.) i ostale organizacije civilnog društva (Skupina III.). Svaka skupina ima svoje tajništvo.

EGSO svake godine objavi između 160 i 190 mišljenja i informativnih izvješća, od čega 70 % na zahtjev Vijeća, Europske komisije i Europskog parlamenta. Njih 21% su samoinicijativna mišljenja i informativna izvješća, a 9% razmatračka mišljenja, uglavnom na zahtjev države koja predsjeda EU-om.

Također organizira nekoliko godišnjih inicijativa i događanja s naglaskom na civilnom društvu i sudjelovanju građana, poput Nagrade za razvoj civilnog društva, Dana civilnog društva, plenarnog zasjedanja mladih „Tvoja Europa, tvoje mišljenje“ i Dana europske građanske inicijative.

---

15. lipnja 2022.

Nastavljen rast cijena dobara i usluga za osobnu potrošnju

Izvor: DRŽAVNI ZAVOD ZA STATISTIKU

U travnju 2022. cijene dobara i usluga za osobnu potrošnju, na godišnjoj razini, u prosjeku su više za 9,4%.

Cijene dobara i usluga za osobnu potrošnju, mjerene indeksom potrošačkih cijena, u travnju 2022. u odnosu na ožujak 2022. u prosjeku više za 2,6%. U odnosu na travanj 2021., tj. na godišnjoj razini, u prosjeku su više za 9,4%.

Promatrano prema glavnim skupinama klasifikacije ECOICOP, na godišnjoj razini, najveći porast potrošačkih cijena ostvaren je u skupinama Prijevoz, za 16,4% (doprinos stopi porasta +2,41 postotna boda), Hrana i bezalkoholna pića, za 12,8% (+3,32 postotna boda), Restorani i hoteli, za 11,1% (+0,55 postotnih bodova), Pokućstvo, oprema za kuću i redovito održavanje kućanstva, za 9,9%, (+0,56 postotnih bodova) te u skupini Stanovanje, voda, električna energija, plin i ostala goriva, za 8,8%, (+1,48 postotnih bodova).

Promatrano prema posebnim skupinama, najveći porast cijena na godišnjoj razini ostvaren je u skupini Energija, za 19,3%, (doprinos porastu od +3,24 postotna boda).

Na mjesečnoj razini najviše su u prosjeku rasle cijene u skupinama Odjeća i obuća, za 7,6%, (doprinos porastu od +0,44 postotna boda, nova kolekcija odjeće i obuće), Stanovanje, voda, električna energija, plin i ostala goriva, za 5,3%, (+0,89 postotnih bodova, više cijene prirodnog plina i električne energije za kućanstva), Restorani i hoteli, za 3,8%, (+0,19 postotnih bodova), Hrana i bezalkoholna pića, za 2,5%, (+0,65 postotnih bodova), Pokućstvo, oprema za kuću i redovito održavanje kućanstava, za 1,9%, (+0,11 postotnih bodova) te Prijevoz, 1,7%, (+0,25 postotnih bodova, više cijene goriva i maziva za osobna prijevozna sredstva).

Jačanje mladih promicanjem sigurnosti i zdravlja na radu

EU-OSHA dugoročno doprinosi osnaživanju mladih uključivanje sigurnosti i zdravlja u strukovno obrazovanje i osposobljavanje. Kroz projekt OSHVET , naši paneuropski partneri i nacionalni veleposlanici osiguravaju resurse o sigurnosti i zdravlju na radu na regionalnoj i nacionalnoj razini.

Izvor: Empowering youth by promoting safety and health at work for a better future

Konferencija o budućnosti Europe završila s radom

Izvor: EUROPSKI PARLAMENT

Konferencija o budućnosti Europe zakljčila je s radom nakon godinu dana suradnje građana i političara

Na Dan Europe predsjednici Europskog parlamenta, Komisije i Vijeća primili su završno izvješće s prijedlozima za reformu EU-a.

Predsjednica Roberta Metsola u ime Europskog parlamenta, francuski predsjednik Emmanuel Macron u ime predsjedništva Vijeća i predsjednica Ursula von der Leyen u ime Europske komisije, na današnjoj su završnoj svečanosti primili konačno izvješće o ishodu Konferencije od supredsjedatelja Izvršnog odbora Konferencije.

Ovo dosad nezabilježeno jednogodišnje iskustvo s raspravama, razmjenama mišljenja i suradnjom između građana i političara zaključeno je izvješćem s 49 prijedloga a koji uključuju konkretne ciljeve i više od 320 mjera koje institucije EU-a trebaju poduzeti u okviru devet tema:

- klimatske promjene i okoliš,

- zdravlje,
- snažnije gospodarstvo, socijalna pravda i radna mjesta,

- EU u svijetu,
- vrijednosti i prava, vladavina prava, sigurnost,

- digitalna transformacija,
- europska demokracija,

- migracije,
- obrazovanje, kultura, mladi i sport.

Prijedlozi se temelje na preporukama građana koji su se sastali u okviru europskih panela građana i građanki i nacionalnih panela građana i građanki te su doprinijeli svojim idejama na višejezičnoj digitalnoj platformi.

Predsjednica Europskog parlamenta Roberta Metsola izjavila je: “Građani, osobito mladi, u središtu su naše vizije budućnosti Europe i izravno su oblikovali ishod konferencije. Nalazimo se u ključnom trenutku europske integracije i nijedan prijedlog za promjenu ne bi trebao biti nezamisliv. Ne smijemo se bojati omogućiti snazi Europe da promijeni živote ljudi nabolje.“

Predsjednik Emmanuel Macron je rekao: „Europa se promijenila zbog kriza koje smo posljednjih godina zajedno proživjeli. Moramo nastaviti s tim razvojem i osigurati da Unija ispunjava težnje i očekivanja građana. Konferencija o budućnosti Europe, koju danas zaključujemo, jedinstven je i dosad nezabilježen primjer svoje vrste, koji je donio svjež dah na naš kontinent. Njezini su zaključci vrlo bogat izvor prijedloga koje svaka institucija mora razmotriti u okviru svojih nadležnosti. Vijeće će imati priliku izjasniti se u nadolazećim tjednima. Budući da Konferencija završava tijekom francuskog predsjedanja, zahvaljujem prethodnim predsjedništvima na njihovoj predanosti i sa zadovoljstvom predajem odgovornost češkom i švedskom predsjedništvu da poduzmu daljnje korake u vezi sa zaključcima Konferencije.”

Predsjednica Ursula von der Leyen je izjavila: „Demokracija, mir, individualna i gospodarska sloboda. To je ono za što se Europa danas zalaže dok rat ponovno divlja na našem kontinentu. To je u središtu Konferencije o budućnosti Europe. Europska unija mora nastaviti ispunjavati očekivanja europskih građana. Danas je njihova poruka glasna i jasna. Sada je vrijeme da ostvarimo rezultate.“
Tijekom prošle godine, zahvaljujući brojnim događanjima i raspravama organiziranima diljem EU-a, nacionalnim i europskim panelima građana i građanki, plenarnim sastancima te razmjenama na posebnoj višejezičnoj digitalnoj platformi, Konferencija je postala istinski otvoren forum za raspravu o Europi u kojoj želimo živjeti. Omogućila je transparentnu, uključivu i strukturiranu raspravu s europskim građanima o pitanjima koja su važna za njih i za njihovu budućnost.

Rad Europskog parlamenta

U svojoj rezoluciji o ishodu Konferencije o budućnosti Europe usvojenoj 4. svibnja Europski parlament pozdravio je i podržao zaključke Konferencije. Zastupnici su potvrdili da njezini prijedlozi zahtijevaju izmjenu temeljnih ugovora i zatražili od Odbora za ustavna pitanja da pripremi prijedloge za reformu tih ugovora, što bi se odvijalo putem konvencije u skladu s člankom 48. Ugovora o Europskoj uniji.

Guy Verhofstadt, supredsjedatelj Izvršnog odbora u ime Parlamenta, izjavio je: „Preporuke građana i zaključci Konferencije nude nam plan kako izbjeći da Europska unija postane nevažna ili čak nestane. Moguća je nova, učinkovita i demokratskija Europa. Europa koja je suverena i sposobna djelovati, kao što građani jasno očekuju. Nemamo vremena za gubljenje. Moramo poštovati ishod Konferencije i što prije provesti njezine zaključke.”

Okvirni sažetak stajališta Parlamenta i tekućeg rada u vezi s prijedlozima plenarne skupštine Konferencije možete pronaći ovdje.

Sljedeći koraci

Tri institucije sada će ispitati kako učinkovito djelovati u vezi s tim prijedlozima, svaka u okviru svojih nadležnosti.

U jesen 2022., na posebnom događanju, građane će se informirati o tome kako će institucije ispuniti svoju obvezu.

Kontekst

Konferencija o budućnosti Europe nov je i inovativan proces, vježba „odozdo prema gore“ kako bi Europljani mogli izraziti svoje mišljenje o tome što očekuju od Europske unije. Na Konferenciji su sudjelovali europski građani različitog zemljopisnog podrijetla, roda, dobi, socioekonomskog podrijetla i/ili razine obrazovanja, a ključnu ulogu imali su mladi Europljani.

---

17. svibnja 2022.

Siromaštvo prijeti Hrvatskoj

Izvor: Deutsche Welle

Autor: Nenad Ivanović

RAST CIJENA

Već zbog poskupljenja energenata i hrane bi se standard Hrvata mogao doslovce – prepoloviti. A onda dolazi i poskupljenje nakon uvođenja eura, makar je već sad blokirano 240.000 računa građana.

„Standard stanovništva će padati sljedećih nekoliko godina pod utjecajem rasta cijena energenata, šokova u lancima opskrbe, kao i povećanja privatnog zaduživanja, kreditiranja i nekontroliranog tiskanja novca“, procjenjuje dr. sc. Marinko Škare, rektor i profesor na pulskom Sveučilištu Jurja Dobrile. Hrvatsko stanovništvo je pogodio rast cijena plina, goriva i električne energije i prije izbijanja rata u Ukrajini i ekonomskih posljedica koje tek slijede, a zbog nestašica na svjetskom tržištu još je lani počelo značajno poskupljenje hrane.

Vlada je taj cjenovni udar ublažila paketom mjera u sklopu kojih je snizila PDV na energente i određene namirnice. Naš sugovornik smatra da će efekti tih mjera biti zanemarivi: „To je kaosaldi(popusti) od 50 posto na tršćanskom Ponte Rossu u prošlom stoljeću. Uključuju dvije majice, a sve ostalo je po normalnoj cijeni. Ista situacija je i s PDV-om: past će cijene ubrusa i salveta, a rasti cijene svih nužnih dobara široke potrošnje koja građani kupuju. Cijene hrane i energenata će rasti bez obzira na vladin paket i to povećanje cijena već je ukalkulirano u inflaciju i cijene. Svi znamo da će hrana i energija još poskupjeti, u optimističnom scenariju od 10 do 15 posto“, kaže Škare.

Brod tone, a uvodi se euro

Žalosti činjenica, dodaje, što Hrvatska gotovo u potpunosti ovisi o turističkoj sezoni i o ničemu drugom: „Nekad respektabilno gospodarstvo temeljeno na industriji pretvorilo se u Dominkansku Republiku ili Maldive. Mjere moraju ići prema energetskoj samodostatnosti (LNG, solari), uz prolongiranje uvođenja eura“, smatra pulski ekonomist. Naime, prema njegovim riječima, uvođenje europske valute od početka 2023. godine donijet će Hrvatskoj daljnji val inflacije.

„Iskustva ostalih zemalja pokazala su da je rast cijena na godišnjoj razini nakon uvođenja eura bio u prosjeku 2 do 2,5 postotnih jedinica. Naravno da nije pravi tajming za uvođenje europske valute jer jedini instrument koji imate u borbi protiv inflacije jest monetarna politika, a bez kune monetarna politika se provodi u Europskoj centralnoj banci (ECB), a ne u Hrvatskoj središnjoj banci (HNB)“, veli on. Po njegovom mišljenju, jedinstvena monetarna i fiskalna politika na razini EU-a samo je još jedan ekonomski mit.

„Gospodarstvo Italije, Njemačke, Irske, Francuske nemaju gotovo nikakve sličnosti s hrvatskim. Kako ćete onda rješavati problem inflacije u Hrvatskoj putem ECB-a? Osim toga, ECB je najgori od svih, brod tone a muzika i dalje svira, novac se tiska, kamate su na povijesno najnižim razinama, a inflacija divlja“, kaže Škare. Kad govori o optimističnoj varijanti, predviđa postojeću razinu inflacije u iduće tri godine. No, ukoliko rat u Ukrajini eskalira i dođe do energetskih i trgovinskih ratova, smatra da nema granica rastu cijena u idućim godinama.

Čak i kad bi euro bio više od praktično tek obračunske jedinice, nema te zemlje u kojoj cijene nisu eksplodirale kad se uveo. A i najveći zagovornici eura će brzo shvatiti kako ESB ima i većih briga od Hrvatske.

Sve ukazuje na duboku krizu

„Svijet nije nikad bliži bio novoj velikoj depresiji, moguće većoj od one iz 1929. godine. Nažalost, svi uzroci krize iz 1929. su pred nama: mogući kolaps burzi (nekontrolirano tiskanje novca) i svjetske trgovine (pandemija i rat u Ukrajini), neprilagođene politike vlada diljem svijeta i potencijalni pad međunarodnog kreditiranja i zaduživanja, buduća monetarna kontrakcija, panika banaka i bankroti.“, kaže Škare.

Smatra da bi realni standard hrvatskih građana mogao pasti i do 30 posto, a ukoliko ukrajinski rat potraje i ne dođe do promjene politike ECB-a, smatra da je moguć pad i do 50 posto. S druge strane, kaže da nema prostora za rast plaća i mirovina u mjeri u kojoj bi to ublažilo pad realnog standarda zbog rasta cijena jer bi to dovelo do hiperinflacije i stagflacije u dosad neviđenim razmjerima.

Potrošači u Hrvatskoj su doživjeli šok već kod dosadašnjih poskupljenja energenata, a to će se samo nastaviti...

Sve skuplje, a prihodi isti

Paralelno s inflacijom, raste i broj građana koji žive na rubu siromaštva, ali i onih koji su zbog dugova dospjeli u blokadu: prema posljednjim podacima Financijske agencije, više od 240 tisuća građana blokirano je zbog dospjelog duga od čak 24,8 milijardi kuna s kamatama. Krešimir Sever, predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata, podsjeća da je standard hrvatskih građana bio silno ugrožen i prije lani pokrenutog vala poskupljenja.

„Prema Državnom zavodu za statistiku, oko 27,2 posto mjesečnog troška prosječnog hrvatskog kućanstva otpada na hranu i bezalkoholna pića, a 17,7 posto na troškove stanovanja koji uključuju i energiju. Budući da su to područja u kojima su poskupljenja bila izrazita, onda je jasno da to uzrokuje izuzetno jak udar na sve širi krug građana. Kako se spuštamo s prihodima naniže, tako udio troškova hrane i bezalkoholnih pića raste na više od 40 ili čak 50 posto, a trošak stanovanja na više od 30 posto. Posebno su ugrožena kućanstva u ruralnoj sredini, samačka i umirovljenička te ona s više djece, nezaposleni, bolesni...“, nabraja Sever.

Već sad je sve više građana Hrvatske koji jedva - ili nikako spajaju kraj s krajem.

Država ne može zaustaviti tržište

Stopa rizika od siromaštva za 2020. godinu iznosi 18,3 posto, a budući da ti službeni podaci solidno kasne, stvarno stanje je puno gore, smatra naš sugovornik. Realno je očekivati daljnji val poskupljenja cijena hrane, prijevoza, stanovanja, a posljedično i drugih dobara.

„Uz mjere koje je poduzela, vlada nema puno mehanizama na raspolaganju. Može se još nešto malo napraviti na području trošarina za gorivo, može se PDV na električnu energiju sa sadašnjih 13 spustiti na 5 posto. Međutim, kad je riječ o spuštanju PDV-a, primjerice na naftne prerađevine, nema nikakvog jamstva da će, upravo zbog slobode formiranja cijena, doći do njihovog smanjenja uopće ili barem u dijelu obima koji se „otvorio" kroz olakšanje toga poreznog opterećenja“. Kad je riječ o mogućem zamrzavanju cijena nekih strateških namirnica, može doći do umjetno izazvanih nestašica jer prodavač ne želi niti nuditi te proizvode zato što mu se takvim cijenama umanjuje dobit, zaključuje Krešimir Sever.

Poslodavci i sindikati predstavili smjernice za zakonsko uređenje rada na daljinu

Krešimir Sever, Ivan Vidiš, Mihael Furjan, Iva Tomić; završna konferencija projekta Devote

ZAGREB, 27. travnja 2022. godine – Hrvatska udruga poslodavaca, Sindikat naftnog gospodarstva i norveška udruga poslodavaca (The Confederation of Norwegian Enterprise – NHO) predstavili su na današnjoj završnoj konferenciji projekta smjernice za izmjenu zakonodavnog okvira u pogledu rada na daljinu. Naime, prema posljednjim podacima Eurostata tijekom 2020. u Hrvatskoj je tek 3,1% zaposlenih uobičajeno radilo na daljinu, dok je povremeno na daljinu radilo dodatnih 7,9% zaposlenih. Na razini EU 12,0% zaposlenih radilo je uobičajeno na daljinu, uz dodatnih 8,6% koji su na daljinu radili povremeno. U usporedbi s 2019. godinom, te su brojke iznosile 1,9% za uobičajeni i 5,0% za povremeni rad na daljinu u Hrvatskoj te 5,4% za uobičajeni i 9,0% povremeni rad na daljinu na razini EU.

Damir Zorić, glavni direktor HUP-a uvodno se obratio sudionicima: „Rad na daljinu, pogotovo povremeni, pokazao se tijekom pandemije kao koristan, svrhovit i učinkovit. On doprinosi povećanoj produktivnosti radnika, jer fleksibilizacija doprinosi zadovoljenju kako osobnih tako i obiteljskih potreba radnika. Mogućnost koju poslodavci pružaju kroz rad na daljinu smatra se benefitom i načinom privlačenja radne snage, posebice za mlade radnike, pripravnike i roditelje s malom djecom“.

U istraživanju provedenom početkom 2021. godine, nakon što pandemija završi, 13% ispitanika u Hrvatskoj želi svakodnevno raditi na daljinu, 25% nekoliko puta tjedno, a 18% nekoliko puta mjesečno. Na razini EU kao cjeline ti su udjeli: 13% svakodnevno, 31% nekoliko puta tjedno i 21% nekoliko puta mjesečno.

Jasna Pipunić, završna konferencija projekta Devote; Foto: Studio Hangar Jasna Pipunić, završna konferencija projekta Devote; Foto: Studio Hangar

Jasna Pipunić, predsjednica Sindikata naftnog gospodarstva istaknula je kako su u sklopu projekta poslodavci i predstavnici sindikata raspravljali o institutu rada na daljinu kako bi svi znali svoja prava, obveze i djelokrug odgovornosti: „U sklopu projekta kroz socijalni dijalog uključili smo više od 250 sudionika na četiri održana okrugla stola u Varaždinu, Splitu, Rijeci i Osijeku kako bismo najbolje pomirili zajedničke interese - produktivnost rada na daljinu i potencijalni stres, fleksibilnost organizacije rada te balans između rada i privatnog života“.

Nj. E. Haakon Blankenborg, veleposlanik Kraljevine Norveške istaknuo je kako smo svi svjesni da je izazov regulirati nešto što je potpuno novo i stalno se mijenja. Ovo je tema koja nas sve povezuje, izrazito je međunarodna i globalna te se moramo držati zajedno kako bismo našli zajednička rješenja.

Iva Nappholz, pravna savjetnica u HUP-u i Anica Ferić, pravna savjetnica u SING-u predstavile su smjernice koje se sastoje od uvođenja novog instituta tako da se uz postojeći institut rada na izdvojenom mjestu rada uvede novi institut - institut rada na daljinu. Obilježavaju ga u svakom slučaju dvostranost i dobrovoljnost. Uz to, HUP i SING predlažu da se rad na daljinu može ugovoriti kao stalni ili povremeni rad na daljinu te da bude obilježen fleksibilnim izborom mjesta rada od strane radnika. Radnik bi se trebao pridržavati propisa zaštite na radu jednako kao i radnici koji obavljaju iste poslove u prostorijama poslodavca, ali bi poslodavac bio odgovoran za zaštitu na radu u skladu sa standardom razumne mjere i rizika. Drugim riječima, poslodavac bi snosio odgovornost za uobičajen rizik rada koji je uobičajen za određeno radno mjesto. Naknada troškova za rad na daljinu obuhvatila bi isplatu paušalnog iznosa naknade troškova. Takva isplata bila bi neoporeziva, isplaćivala bi se proporcionalno vremenu provedenom u radu na daljinu. Prije donošenja odluke o uvođenju mogućnosti rada na daljinu na razini svog poslovnog subjekta, poslodavac bi se trebao savjetovati s radničkim vijećem, a radnici bi i dalje trebali imati pravo na isključenje.

Završna konferencija projekta Devote; Foto: Studio Hangar Završna konferencija projekta Devote; Foto: Studio Hangar

Nakon uvodnih izlaganja, otvorena je diskusija koju je moderirala Iva Tomić, glavna ekonomistica HUP-a i voditeljica projekta DEVOTE koja je tom prilikom istaknula: „Ovaj projekt je pravi primjer kako je itekako moguća suradnja poslodavaca i sindikata, pa čak i na ovako važnoj temi, oko koje često imamo divergentne stavove, kao što su izmjene Zakona o radu“.

„Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike prepoznalo je prijedloge socijalnih partnera u pogledu mogućnosti obavljanja rada na daljinu kao stalnog i povremenog načina rada, kao i iznimnu mogućnost da se u slučaju nastanka izvanrednih okolnosti ovaj rad može obavljati povremeno (do 30 dana) i bez izmjene ugovora o radu. Novi pravni okvir rada na izdvojenom mjestu trebao bi osigurati pravnu sigurnost radnog odnosa u izvanrednim, ali i redovitim okolnostima“ istaknuo je Ivan Vidiš, državni tajnik pri Ministarstvu rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike (MROSP).

„Stav poslodavaca je da želimo biti fleksibilni i imati mogućnost brze prilagodbe situaciji. Kad govorimo o fleksibilizaciji, to nije pitanje otpuštanja, jer poslodavci ne žele otpuštati već investirati i zapošljavati. Stoga, želimo imati zakonsko rješenje koje će propisati procedure koje nam omogućuju da se brzo i jednostavno prilagođavamo situacijama te da imamo što manje birokracije“, kazao je Mihael Furjan, predsjednik Hrvatske udruge poslodavaca dodavši kako jedino kvalitetnim Zakonom o radu možemo podići ukupnu konkurentnost naše zemlje.

Krešimir Sever, predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata na kraju rasprave je zaključio: „Mi u sindikatima moramo voditi računa o zaštiti radnika tako da kada se radi o radu na izdvojenom mjestu rada, odnosno radu na daljinu, nužno je naglasiti nekoliko ključnih pitanja, a to su: dobrovoljnost i pravo na izbor rada od kuće i povrata na radno mjesto, jamstvo jednakih plaća za jednaki rad neovisno gdje se obavlja, jasno određeno radno vrijeme, plaćanje dodatnih troškova koje radnik ima (oprema, režije), zaštita na radu, pravo na isključenje/nedostupnost nakon proteka radnog vremena te sprječavanje pretjeranog nadzora od strane poslodavca“.

Završna konferencija održana je u sklopu projekta DEVOTE-Developing of teleworking future (Budućnost rada na daljinu) kojeg provodi Hrvatska udruga poslodavaca (HUP) u suradnji sa Sindikatom naftnog gospodarstva (SING) i norveškom udrugom poslodavaca (The Confederation of Norwegian Enterprise – NHO).

 

Što je vaučer za obrazovanje nezaposlenih i zaposlenih osoba?

U slučaju da je trošak programa obrazovanja veći od iznosa vaučera, postoji mogućnost da se razlika u visini iznosa podmiri od strane korisnika ili poslodavca.

Točan iznos vaučera određuje se ovisno o obrazovnom sektoru ili podsektoru kojem pripada program, ukupnom radnom opterećenju za stjecanje kvalifikacije te satnici programa pri čemu se u obzir uzima broj sati u vođenom procesu učenja i poučavanja, broj sati temeljenih na radu te broju sati temeljenih na samostalnim aktivnostima.

Više na stranicama Hrvatskog zavoda za zapošljavanje

---

27. travnja 2022.

Upravljanje stresom na radu

Izvor: SDLSN RH - Što je stres na radu? Koji su njegovi simptomi? Koje su posljedice stresa na radu za radnike i organizaciju? Koja je zakonska osnova prevencije stresa na radnom mjestu? Kako upravljati stresom na radu? – neka su od pitanja na koja su odgovore dobili polaznici seminara o upravljanju stresom na radu u organizaciji SDLSN RH. Održana su dva jednodnevna seminara (7. i 8. travnja), a educirano je pedesetak sindikalnih povjerenika SDLSN RH. Svoje stručno znanje i iskustvo s njima je podijelila magistra psihologije Helena Koren iz Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo.

Kako se, među ostalim, moglo čuti, stres je veliki problem u području zaštite zdravlja i sigurnosti na radu. Podaci dobiveni istraživanjima Europske agencije za sigurnost i zdravlje na radu (EU-OSHA) pokazuju kako je stres na radu drugi najčešće prijavljivani zdravstveni problem povezan s radom u Europi. Visokih 50 – 60 posto izgubljenih radnih dana može se pripisati psihosocijalnim rizicima i stresu na radu.

Posljedice negativnih učinaka stresa vidljive su, kako na pojedincu, kod kojeg se javlja smanjeno zadovoljstvo poslom i smanjena motivacija, zlouporaba opojnih sredstava, problemi kod kuće, loše fizičko i psihičko zdravlje, tako i u samoj organizaciji gdje dolazi do povećane stope grešaka, nezgoda i ozljeda, produljenih trajanja bolovanja, povećane fluktuacije radnika, neproduktivnih organizacijskih ponašanja, ugroženog ugleda organizacije…

Kvalitetno upravljanje psihosocijalnim rizicima i stresom na radu bitno je za sve. Potrebno je konstantno raditi na podizanju svijesti o uzrocima i posljedicama stresa na radu, kao i na informiranju radnika i poslodavaca o upravljanju stresom na radu, te njihovu uključivanju u mjere prevencije. Radno okruženje trebalo bi biti oslobođeno od rizika koji dovode do stresa.

– Mišljenja sam kako je tema zaštite na radu slabo osviještena, posebice u „kancelarijskim uvjetima“ gdje se smatra da nema ugroze i da nikome ništa ne bi moglo pasti na glavu. Međutim, tu su druge vrste ugroza za zdravlje koje treba dublje i šire osvijestiti, komentirao je jedan sudionik seminara.

Seminari su organizirani u sklopu projekta SDLSN RHJačanje socijalnog dijaloga u javnom sektoru Hrvatske. Sredstva za provedbu projekta osigurana su u sklopu financijskog mehanizma Kraljevine Norveške 2014.-2021., programa „Socijalni dijalog – dostojanstveni rad“.

 

Sever: Žene i muškarci za isti posao moraju biti jednako plaćeni

Vidiš: Vlada podržava prijedlog Direktive

Državni tajnik Ministarstva rada Ivan Vidiš u emisiji Hrvatskog radija "U mreži Prvog" kazao je kako je nastao nesporazum glede glasovanja HDZ-ovaca o Direktivi za jačanje primjene načela jednakih plaća za jednaki rad.

Naime, zastupnici HDZ-a glasali su protiv direktive, no Vidiš je dodao kako Vlada podržava prijedlog te direktive.

Sever: Direktiva donosi prostor transparentnosti plaća

Nezavisni hrvatski sindikati lobirali su da se prihvati direktiva. Predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata Krešimir Sever naglasio je kako direktiva donosi prostor transparentnosti plaća, što je važno.

- Postoje veliki otpori unutar Europske unije, ali i Republike Hrvatske, to vidimo sada kada smo otvorili razgovore o Zakonu o radu, da smo i na toj temi zapeli kao i na mnogim drugim temama. Dakle, poslodavcima, u neku ruku smeta upravo to, da ih netko želi ograničiti u sustavu da mogu slobodno određivati plaće ovisno o radniku. Međutim, ovdje se ne radi o njihovoj slobodi određivanja plaće, nego se radi o tome, da društvena nepravda kao takva, da netko ima različitu plaću za isti posao ili posao iste vrijednosti. Ovdje se upravo radi o spolnoj razlici i to je nešto što je neprihvatljivo za bilo koje društvo, poručio je Sever.

Istaknuo je kako se ne može dati ili ponuditi različita plaća nekome samo zato što je muško ili zato što je žensko.

- Te razlike su doista vidljive. One su bile vidljive u nekim zemljama puno jače, no, to se uopće ne bi smjelo događati. Došla je i primjedba da se tu ulazi u tajnost podataka i da je to nešto, gdje se ne bi smjelo otvoriti prostora, no, ne treba biti istaknula plaće neke određene osobe, nego treba biti jasno, transparentno određen sustav, tako da mi točno znamo po radnom mjestu, tko je gdje raspoređen i koliku ima osnovnu plaću. Koliki će biti varijabilni dio plaće, ako je uopće uređen kod poslodavca, ovisi doista o njegovim pravilima, koja su jasno postavljena. No, temeljni cilj svega je - da doista za isti posao ili za posao iste vrijednosti, neovisno o tome, radi li se o muškarcu ili ženi, oni moraju u startu imaju istu plaću i moraju imati iste mogućnosti, naglasio je Sever.

Predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata Krešimir Sever rekao je kako su otvorili i pitanje da nije samo pitanje razlike u plaćama između muškaraca i žena, nego se događa i unutar istog spola da za isto radno mjesto, za isti posao imamo različite plaće, pri tome da može biti razlike između dvije žene ili dva muškarca.

- To je načelno pitanje da želimo urediti sustav da su plaće jasne, razgovijetne i prepoznatljive. I da svatko zna pri tome što mu pripada i to, a vrlo je važno, da to zna na samom početku kada prihvaća posao, kazao je.

Kosanović: U Direktivi nije ništa sporno

Milka Kosanović iz HUP-a rekla je kako u Direktivi za jačanje primjene načela jednakih plaća za jednaki rad ništa nije sporno. Dodala je da podržava sve ono što je rekao predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata Krešimir Sever. Naglasila je da HUP dugi niz godina zastupa i promiče prava žena pogotovo u poslovnom svijetu.

- Ono što kod direktiva zna biti sporno jesu tehnički detalji njihove primjene. I u ovoj direktivi, treba upravo radi važnosti teme, voditi računa o tome da direktiva ne bude sama sebi svrha, i da zaista kroz administriranje, ne stavi po strani svrhu direktive, poručila je Kosanović.

Dodala je da treba postići ravnopravnost u području plaćanja, odnosno plaća žene i muškarca.

Kosanović je istaknula kako je generalni stav da mali i srednji poduzetnici nemaju kapacitete za tolika administriranja.

- Ne govorim o Direktivi, govorim općenito o načinu i uvjetima poslovanja. Sve što bi bilo komplicirano, predstavljalo bi problem. Stvar je u tome da se vidi kako će se tehnički detalji u konačnici postaviti, rekla je.

"Treba mijenjati društvenu svijest"

Razlika u plaći između muškarca i žena u Hrvatskoj iznosi jedanaest posto. Kosanović iz HUP-a kazala je kako su žene dovoljno obrazovane, te da treba mijenjati društvenu svijest.

Sever je naglasio kako postoje veliki problemi glede napredovanja žena, pa to rezultira i samim plaćama, te mirovinama.

Direktiva za jačanje primjene načela jednakih plaća za jednaki rad daje obvezu poslodavcima koji imaju više od pedeset zaposlenih, a oni koji imaju manje, neće morati objavljivati prosječne plaće za pojedina radna mjesta.

Državni tajnik Ministarstva rada Ivan Vidiš rekao je kako je ta informacija točna.

- Ovo je dio šireg paketa koji mi nastojimo postići na europskoj razini i na razini Republike Hrvatske. Nadovezao bih se na govornike prije. Tu trebamo gledati i paket propisa koji se odnose i na žene u odborima. To smo isto tako podržali, poručio je.

NOVI ZAKON O RADU

Piše: Gordana Grgas

Imamo detalje dobro skrivanog dokumenta: Božićnice i regres dobivat će samo članovi sindikata
Otkazivanje ugovora o radu na neodređeno neće biti olakšano, a uzastopno se u roku tri godine s radnikom mogu sklopiti najviše tri ugovora o radu na određeno, uz nekoliko iznimki te izuzeće za sezonske radnike, stoji u aktualnom prijedlogu izmjena Zakona o radu koje se očekuju do kraja ove godine.

Također, ne povećava se broj dopuštenih sati prekovremenog rada, ostaju na 180 sati. U dosadašnjim pregovorima je bilo, naime, riječi o tome da se prekovremeni povećaju na maksimalno 220 sati godišnje, uz mogućnost većeg broja ako se tako dogovori kolektivnim ugovorom, jer se smatralo da se time nadomješta dio nedostatka radne snage, kako je to donedavno tumačio i ministar radaJosip Aladrović. Ostalo je, međutim, da zaposlenik može sklopiti ugovor o radu s drugim poslodavcem kako bi za njega radio do osam sati na tjedan, a za to više ne treba tražiti suglasnost prvog poslodavca. To je pak ministar zamislio kao davanje mogućnosti radnicima da zarade više ako to žele.

Regulirat će se i rad na izdvojenom mjestu i to u dva modela, kao rad od kuće te rad na daljinu, pri čemu je ovo drugo vezano za obavljanje posla putem informatičke tehnologije pa će radnik moći sam određivati mjesto rada koje je, zapravo, promjenjivo. Uređuju se naširoko i digitalne platforme, odnosno uvode se pojmovi "radnik koji radi putem digitalne radne platforme" te "osoba koja radi putem digitalne radne platforme".

Sudski spor

Prvi ima ugovor o radu, odnosno, ako ga nije sklopio, može se u slučaju sudskog spora na temelju navedenih kriterija pozvati na to da je s njime zapravo zasnovan radni odnos. "Osoba" pak ima drukčiji ugovorni odnos, a za nju platforma ili agregator trebaju ugovoriti i osiguranje od nesretnog slučaja te od odgovornosti, ako je riječ o javnom prometu. Prema onome što smo imali prilike vidjeti, predviđa se da bi odredbe o platformskom radu stupile na snagu tek 1. srpnja sljedeće godine.

I sindikati i poslodavci o svemu tome, kao i drugim izmjenama koje je Ministarstvo rada uvrstilo u prijedlog izmjena ZOR-a nakon godinu i pol pregovora, tek trebaju dati službeno mišljenje. Iako se čini da bi sindikati mogli biti zadovoljniji,Krešimir Severiz NHS-a nije sklon takvoj ocjeni dok sve ne prouče i dok pregovori ne završe, što će vjerojatno biti ovo proljeće.

Ipak, recimo, izborili su se za to da zaštita sindikalnih povjerenika šest mjeseci nakon prestanka funkcije ostane u tom zakonu iako je u prvoj verziji to bilo izbačeno, a čini se da bi mogli izgurati i to da se kolektivnim ugovorima mogu za članove sindikata ugovoriti posebna, dodatna prava (osim prava na plaću i materijalnih prava, kao što su naknade troškova za prijevoz na posao i povratak s posla, dnevnice, dodatak za rad na terenu).

"To bi se moglo odnositi na božićnice, regres, jubilarne nagrade i slično", objašnjava nam Sever. Smatra da u tome nema ništa sporno te napominje da je reguliranje tog prava navedeno i u Nacionalnom planu oporavka i otpornosti, a u HUP-u smatraju da je to problematično. Pregovarač u ime poslodavacaNenad Seifertkaže da se time diskriminiraju radnici po tome jesu li u sindikatu ili nisu te napominje da je Ustavni sud slična zakonska rješenja ukinuo prijašnjih godina.

Rad na određeno

Ono gdje je Ministarstvo rada, kako se to čini objema stranama, izašlo u susret poslodavcima je uređivanje ugovora o radu sa sezonskim radnicima, gdje se ne ograničava uzastopni broj ugovora, kao ni sa stranim državljanima ili za potrebe dovršetka rada na projektu koji uključuje financiranje iz fondova Europske unije.

Za sezonske poslove može se po tom prijedlogu sklopiti ugovor o radu na neodređeno i na određeno vrijeme, a ako se sklopi ugovor na neodređeno, "tijekom sezonskog prekida u obavljanju posla, prava i obveze iz radnog odnosa ili u vezi s radnim odnosom mogu mirovati", a radnik se ne odjavljuje iz obveznih osiguranja te mu se plaćaju doprinosi. On, doduše, može tražiti da ga odjave kako bi se mogao zaposliti kod nekog drugog.

Općenito je jedan od važnih ciljeva koji je Vlada više puta proklamirala da se smanji rad na određeno gdje god je to moguće, pogotovo vrlo kratkotrajnih ugovora od nekoliko mjeseci, jer je u tome Hrvatska pri europskom dnu. Do sredine 2026. godine trebala bi taj udjel nesigurnih i nestabilnih ugovora o radu dovesti na 17 posto, kako se obvezala u Nacionalnom planu oporavka i otpornosti.

Kao početna vrijednost uzet je podatak iz razdoblja od 2017. do 2019. kad je udjel tih ugovora bio na 25 posto, a navodno se u međuvremenu već ponešto smanjio.

Negativan korak

Poslodavci, pomalo razočarano, poručuju kako se nadaju da će nakon ovih izmjena uslijediti pregovori o "pravoj reformi jer ovo nije reforma", kako kaže Seifert. "Fleksibilizacije rada na neodređeno nema, dapače, otišlo se korak unazad", napominje. U HUP-u stoga smatraju negativnim korakom za daljnji gospodarski razvoj Hrvatske dođe li do dugoročne odgode donošenja novog ZOR-a "kakav imaju gospodarski razvijenije države EU".

Dodatni rad do osam sati tjedno i bez dozvole poslodavca

1. Rad od kuće i na daljinu može biti stalan ili povremen, a uključuje i naknadu troškova zbog obavljanja posla. "Rad od kuće" je u domu ili nekom drugom prostoru, a "rad na daljinu" je putem IT-a pa radnik sam određuje mjesto rada. U izvanrednim okolnostima (npr. pandemija) poslodavac može bez izmjene ugovora dogovoriti rad od kuće do 30 dana.

2. Mogu se sklopiti najviše tri uzastopna ugovora na određeno u tri godine, a nakon toga novi tek nakon prekida od 12 mjeseci. Ograničenja se ne odnose na sezonce, a ima i drugih iznimki

3. Ugovori sa sezoncima mogu biti na neodređeno i na određeno, a na neodređeno vrijeme znači da nakon sezonskog prekida posla poslodavac ne odjavljuje radnika te plaća doprinose

4. Dodatni rad znači da zaposleni mogu sklopiti dodatni ugovor o radu kod drugog poslodavca do 8 sati tjedno te ne moraju za to tražiti suglasnost prvog poslodavca

5. Uvodi se pojam platformskog radnika koji ima ugovor o radu, a navode se i obilježja posla za koji se smatra da je zapravo zasnivanje radnog odnosa. Postoji i "osoba koja radi putem digitalne platforme" s drugačijim ugovornim odnosom, za nju platforma treba plaćati osiguranje od nesretnog slučaja te od odgovornosti ako se radi o prometu

---

11. travnja 2022.

Gospodarsko-socijalno vijeće: Potreban je društveni konsenzus o demografskoj politici

PODIZANJE SVIJESTI

JUTARNJI LIST - Hrvatska je rekorder u EU-u po sporosti zapošljavanja mladih visokoobrazovanih ljudi...

Predstavnici vlade, sindikata i poslodavaca u ponedjeljak su se na sjednici Gospodarsko-socijalnog vijeća (GSV) složili da je potreban društveni konsenzus za donošenje kvalitetne demografske politike. Ministar rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politikeJosip Aladrovićizjavio je nakon sjednice novinarima da nitko ne može biti zadovoljan brojem novorođene djece i umrlih te migracijskim saldom. Stoga podižu svjesnost o važnosti te teme, a Vlada će nastaviti provoditi politike koje će pozitivno utjecati na demografiju.

Jedan je od zaključaka GSV-a da se o tom problemu treba povesti rasprava na razini svih političkih opcija, parlamentarnih stranaka i udruga civilnog društva.

Upitan jesu li socijalni partneri razgovarali o poskupljenjima jer unatoč Vladinim mjerama cijene idu gore, Aladrović je odgovorio kako je to "kontinuirana tema" podsjetivši da je Vlada predstavila plan težak oko pet milijardi kuna za smanjenje troškova života.

"Egzogeni šokovi dovode do inflacije i povećanja cijena, što je izraženije u segmentu prijevoza, roba široke potrošnje i egzistencijalnih dobara". Poručio je da su u Vladi svjesni tog izazova i očekuju pad cijena energenata uz stagnaciju povećanja drugih cijena.

Na pitanje je li državna tajnicaŽeljka Josićnjegova nasljednica u ministarstvu, Aladrović je kratko poručio da je rekonstrukcija Vlade pitanje za premijeraAndreja Plenkovića, a njegov je mandat na raspolaganju od prvog dana.

Roditeljske potpore porast će na 7500 kuna

Državna tajnica Središnjeg državnog ureda za demografiju i mlade Željka Josić rekla je da su predstavnicima sindikata i poslodavaca predstavili ulaganja u predškolski odgoj i obrazovanje.

Novim zakonom planiraju povećati roditeljske potpore na 7500 kuna te uvesti očinski dopust do deset dana, za koji će se primati naknada u visini plaće. Također će u aktivne politike zapošljavanja mladih uložiti oko milijardu kuna.

Upozorivši kako Vladini paketi mjera nisu sami dovoljni ako mladi ne žele ostati u zemlji, sindikalni predstavnikKrešimir Severistaknuo je kao najbitnija pitanja zapošljavanja, stalnosti radnih mjesta, sigurnosti posla i dostojne plaće od koje se može živjeti.

Hrvatska je rekorder u EU-u po sporosti zapošljavanja mladih visokoobrazovanih ljudi, kaže Sever koji ne shvaća da se s lakoćom prati taj problem, koji osiromašuje zemlju u ključnom dijelu - ljudskim resursima.

Glavni direktor Hrvatske udruge poslodavacaDamir Zorićocijenio je da bi se udruge potrošača trebale više angažirati na otkrivanju trgovaca koji nisu spustili cijene iako je Vlada spustila PDV. "Trebalo bi prokazati one koji rade u korist štete svih drugih", poručio je.

 

Istražili smo ima li Vlada prostora za dodatna sniženja cijena: 'Bez dizanja plaća i mirovina nema ništa'

Izvor: RTL.HR
SEVER I BUJAS ZA RTL

Ilija Radić
Dva resorna ministra imaju svoje brige i izgledno je da nova poskupljenja neće ni dočekati na funkciji

A kad porastu računi u proizvodnji, poskupe i proizvodi. Paketom mjera koji je jučer stupio na snagu Vlada je inflaciju napala na više frontova - i smanjenjem PDV-a i subvencijama, no, to nije direktan utjecaj na cijene.

"Nema nikakvoga jamstva da će netko zbog toga što je PDV spušten spustiti icijenu, što nam već i ranije iskustvo i govori. Kao ni kod spuštanja trošarina", ističe Krešimir Sever, predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata.

Vlada je svoj dio za niže cijene napravila, direktniji utjecaj u tržišnom gospodarstvu nema, ali mehanizam postoji, samouvjeren je ministar gospodarstva. "Automatski mehanizam za to uvijek postoji da se ta situacija riješi, a to je konkurencija, s obzirom na činjenicu da je u većini tih dobara koja su obuhvaćena smanjenjem PDV-a imate više onih koji ih prodaju", tvrdi ministar Tomislav Ćorić.

"Više bih rekao da imamo često puta ono što je zakonom zabranjeno, a to je kartelno dogovaranje i da zapravo je tu nešto što se ne bi smjelo događati da se dogovaraju svi skupa", dodaje pak Sever.

I sindikati i poslodavci hvale dosadašnje mjere, ali traže još istog i predlažu nove poteze i naglašavaju - reforme su ključ.

"Smanjivanje horizontalno stope PDV-a, a za ugostitelje, putničke agencije, uslužne djelatnosti dodatno na 13 posto. Također tražimo da se ide i sa znatnim smanjivanjem birokracije. Ne može u zadnjih deset godina otići nas 400 tisuća iz Hrvatske, a zaposlit se 100 tisuća ljudi u birokraciji. To je nemoguće nahraniti", govori Bujas.

"Bez dizanja plaća i mirovina nema pravog sučeljavanja ovakvom rastu cijena, a pogotovo ovom koji se tek najavljuje", zaključuje Sever.

A Vlada zasad tek uzvraća da plan djelovanja postoji, bez konkretnih najava. Dva resorna ministra imaju svoje brige i izgledno je da nova poskupljenja neće ni dočekati na funkciji. Što zbog zadovoljstva njihovim radom, što zbog straha od spominjanih nasljednika, i sindikati i poslodavci bi rado da i Ćorić i Aladrović ostanu u sedlu.

Cijena rada po satu u Hrvatskoj iznosi tek 11,2 eura, dok je prosjek u EU 29,1 eura

Izvor: LIDER
Piše: Marta Premužak

U krugu najlošijih

Nije ohrabrujuće niti to da što na listi zauzimamo peto mjesto, ali od kraja. U EU niži trošak rada od Hrvatske imaju Latvija, u kojoj troškovi iznose 11,1 eura, Mađarska, sa troškovima od 10,4 eura, Rumunjska, sa neslavnih 8,5 eura, te kao posljednja na listi Bugarska, u kojoj cijena sat rada stoji tek neslavnih sedam eura.

Istovremeno, zapadne zemlje, s kojima se često volimo uspoređivati, stoje nešto drugačije. Najviši troškovi su u Danskoj u kojoj sat vremena rada košta 46,9 eura. Odmah iza nje su Luksemburg, sa 43 eura, Belgija, sa 41,6 eura, a onda i Francuska, Nizozemska i Švedska, sa nešto manje od 40 eura po satu. I Austrija, Njemačka i Irska, zemlje u koje Hrvati često odlaze po 'bolje sutra', su među boljima u Europi kada gledamo koliko poslodavci potroše kako bi imali radnike. U Austriji cijena sata iznosi 37,5 eura, u Njemačkoj je zanemarivo niža - 37,2, eura - te ih Irska prati s 33,5 eura po satu.

Također, već kod prvih susjeda, u Sloveniji, cijena sata rada je gotovo duplo veća no što je u Hrvatskoj, a iznosi 21,1 euro po satu.

Zabilježen rast

Ono što je pozitivno je da je, kako navodi Die Presse, u usporedbi s 2020. godinom, europska satnica u prošloj godini u prosjeku porasla za 1,7 posto. U eurozoni rast troškova iznosio je 1,2 posto, a troškovi rada porasli su u svim zemljama EU, osim Italije i Španjolske.

Najveći porast zabilježen je u Litvi, koji je iznosio 12,5 posto, zatim u Estoniji koja je skočila za 6,5 posto te na Cipru i u Sloveniji, koje su imale jednaki rast od 6,2 posto.

Gledano prema djelatnostima ili sektorima, troškovi plaća su najveći u javnoj upravi, s prosjekom EU-a od 30,3 eura po satu.

Inače, sama statistika troškova ne uključuje samo bruto plaće, isplate bonusa, službene automobile i stanove tvrtke. U nju su uključeno i neizravni troškovi kao što su doprinosi poslodavca za socijalno osiguranje, troškovi daljnjeg usavršavanja i porezi na plaću, a za izradu statistike su u obzir uzeti podaci tvrtki s najmanje deset zaposlenih.

Zanimljivo je i da je udio tih neizravnih troškova – i tu se, prije svega, misli na doprinos poslodavca za socijalno osiguranje – iznosio gotovo četvrtinu troškova. Iako je taj je udio prošle godine bio najveći u Švedskoj i Francuskoj te je iznosio preko 30 posto, u Austriji je također premašio prosjek EU-a.

---

01. travnja 2022.

‘Rad na daljinu može pomoći u boljem usklađivanju radnih i obiteljskih obaveza, ali potrebne su nam određene zaštitne mjere‘

Izvor: JUTARNJI LIST

KONFERENCIJA EU PARLAMENTA

Na konferenciji su sudjelovali i predstavnici socijalnih partnera EU-a, kao i sindikati i tvrtke, kako bi se postigao zajednički dogovor o radu na daljinu i isključenju s posla

Piše: Iva Badanjak

Europski parlament organizirao je hibridnu konferenciju o pravu na isključivanje i radu na daljinu. Zastupnici EU parlamenta, Komisija, nacionalne vlade, socijalni partneri i europske agencije raspravljale su o pitanjima poput izazova i mogućnosti rada na daljinu, radnih uvjeta, zdravlja i sigurnosti na radnom mjestu, digitalnog jaza i radnika u nepovoljnom položaju.

Parlament se već neko vrijeme bavi tim pitanjima, a početkom 2021. je usvojio i rezoluciju kojom traži da "pravo na isključivanje" postane temeljno pravo u cijeloj Uniji. EU zastupnici su pozvali Komisiju da donese europski zakon kojim se radnicima omogućuje da isključe digitalne uređaje izvan radnog vremena bez straha od posljedica na poslu. Usto traže i da se utvrde minimalni uvjeti za rad na daljinu.

Govoreći na konferenciji u Europskom parlamentu, povjerenik za zapošljavanje i socijalna prava Nicolas Schmit, obećao je da će Komisija izraditi zakonodavni akt o reguliranju rada na daljinu na razini cijele Unije i jamčiti pravo radnika na isključivanje izvan radnog vremena, s ciljem "podrške digitalizacije gospodarstva i osiguravanja adekvatnih uvjeta rada".

"U tvrtki u kojoj su zaposlenici iscrpljeni, gdje pate od stresa ili izgaranja, malo je vjerojatno da će to poduzeće imati visoku razinu produktivnost ili može mobilizirati inovativne kapacitete svojih zaposlenika. Stoga nam je potreban koherentan zakonodavni i politički odgovor, kako na nacionalnoj tako i na europskoj razini, koji se proteže od zapošljavanja do obrazovanja, od zdravstva do socijalne zaštite. To je važno za društvenu konvergenciju i za pošteno natjecanje", izjavio je Schmit, dodajući da je rad na daljinu i hibridni rad postao nova stvarnost.

Europska zaklada za poboljšanje životnih i radnih uvjeta (Eurofound) procjenjuje da se oko 37% poslova može raditi na daljinu. Pandemija je ubrzala digitalizaciju i ukazala na mogućnosti hibridnog rada. 2019. godine samo je 5% Europljana radilo na daljinu, a u proljeće 2020., na vrhuncu pandemije, svaki treći zaposlenik radio je od kuće.

"Rad na daljinu može pomoći u boljem usklađivanju radnih i obiteljskih obaveza, ali potrebne su nam određene zaštitne mjere kako bismo izbjegli da novi način rada marginalizira i isključuje ljude, posebice žene, koje često preuzimaju dodatne obveze skrbi", kazao je Schmit.

Povjerenik za zapošljavanje i socijalna prava upozorio je da pravo na isključivanje ne smije biti jedinstveno samo za rad na daljinu jer se radi o pravu koje je povezano s uporabom digitalnim alatima, čime su izloženi i radnici u uredima. Trenutno se pravo na isključivanje primjenjuje u nekoliko država članica Europske unije, uključujući Portugal, Španjolsku, Irsku, Belgiju, Italiju i Francusku.

Rumunjski zastupnik i predsjednik odbora Europskog parlamenta za zapošljavanje i socijalna pitanja (EMPL) Dragos Pislaru, ističe kako EU mora biti ta koja će pronaći rješenje za premošćivanje "sve većeg jaza između poslova koji se mogu obavljati na daljinu i onih koji se ne mogu obavljati".

"Rad na daljinu omogućio je nastavak gospodarskog života i omogućio mnogim tvrtkama da zadrže svoju aktivnost tijekom pandemije, ali nam je donio i fizičku i psihičku iscrpljenost”, primijetio je Pislaru.

Na konferenciji su sudjelovali i predstavnici socijalnih partnera EU-a, kao i sindikati i tvrtke, kako bi se postigao zajednički dogovor o radu na daljinu i isključenju s posla.

Maxime Cerutti, voditelj odjela za socijalna pitanja europskog udruženja poslodavaca Business Europe, upozorio je da postoje opasnosti koje sa sobom nose "pretjerani standardi". Naime, Cerutti smatra kako se "industrijski odnosi moraju temeljiti na pregovorima između poslodavaca i zaposlenika".

S druge strane, glavna tajnica Europske konfederacije sindikata Esther Lynch, ističe kako je reguliranje rada na daljinu kroz obvezujuću uredbu od iznimne važnosti za radnike jer odluka o radu na daljinu ne smije biti isključivo izbor poslodavaca.

"Nova zakonska regulativa trebala bi dati radnicima konačnu odluku o tome žele li raditi na daljinu. Također, ako se odluče na rad na daljinu, trebala bi im se osigurati ravnopravna plaća i uvjeti kao i za ostale radnike te podmiriti dodatni troškovi nastali takvim radom od kuće", zaključila je Lynch.

 

Prosječna plaća za siječanj 2022. godine

Prosječna mjesečna isplaćena neto plaća po zaposlenome u pravnim osobama Republike Hrvatske za siječanj 2022. iznosila je 7 378 kuna, što je nominalno više za 1,3%, a realno za 1,0% u odnosu na prosinac 2021. Prosječna mjesečna bruto plaća po zaposlenome u pravnim osobama Republike Hrvatske za siječanj 2022. iznosila je 9 982 kune, što je nominalno više za 1,5%, a realno za 1,2% u odnosu na prosinac 2021. Najviša prosječna mjesečna isplaćena neto plaća po zaposlenome u pravnim osobama za siječanj 2022. isplaćena je u djelatnosti Zračni prijevoz, u iznosu od 11 569 kuna, a najniža je isplaćena u djelatnosti Proizvodnja odjeće, u iznosu od 4 856 kuna.

Najviša prosječna mjesečna bruto plaća po zaposlenome u pravnim osobama za siječanj 2022. bila je u Informacijskim uslužnim djelatnostima, u iznosu od 16 389 kuna, a najniža je bila u djelatnosti Proizvodnja odjeće, u iznosu od 6 224 kune.

Prosječna mjesečna isplaćena neto plaća po zaposlenome u pravnim osobama Republike Hrvatske za siječanj 2022. u odnosu na isti mjesec prethodne godine nominalno je viša za 5,7%, a realno je ostala ista.

Prosječna mjesečna bruto plaća po zaposlenome u pravnim osobama Republike Hrvatske za siječanj 2022. u odnosu na isti mjesec prethodne godine nominalno je viša za 6,5%, a realno za 0,8%.

U siječnju 2022. bilo je prosječno 167 plaćenih sati, što je u odnosu na prosinac 2021. niže za 8,2%. Najveći broj plaćenih sati bio je u Pomoćnim uslužnim djelatnostima u rudarstvu i Djelatnosti zdravstvene zaštite (178), a najmanji broj plaćenih sati bio je u Djelatnosti socijalne skrbi bez smještaja (150).

Prosječna mjesečna isplaćena neto plaća po satu za siječanj 2022. iznosila je 43,16 kuna, što je u odnosu na prosinac 2021. više za 10,0%, a u odnosu na isti mjesec prethodne godine više za 5,6%.

Prosječna mjesečna bruto plaća po satu za siječanj 2022. iznosila je 58,40 kuna, što je u odnosu na prosinac 2021. više za 10,1%, a u odnosu na isti mjesec prethodne godine više za 6,4%.

Medijalna neto plaća za siječanj 2022. iznosila je 6 175 kuna, dok je medijalna bruto plaća iznosila 8 106 kuna.

Hrvatska toplo dočekuje izbjeglice iz Ukrajine i zbog vlastitih potreba za radnom snagom

Izvor: FAKTOGRAF
Autor/ica: Gabrijela Galić

Najveći pritisak je za sada na Poljskoj, u koju su se i prije rata Ukrajinci najviše iseljavali i u koju je trenutačno izbjeglo gotovo 1,8 milijuna osoba. Gotovo 460 tisuća Ukrajinaca trenutačno je smješteno u Rumunjskoj, gotovo 340 tisuća u Moldaviji, gotovo 270 tisuća u Mađarskoj, preko 200 tisuća u Slovačkoj...

Europska unija (EU) i zemlje članice žurno su reagirale, otvarajući granice izbjeglom stanovništvu Ukrajine uvođenjem privremene zaštite za raseljene osobe kako bi se što brže mogli integrirati u društva zemalja primateljica. Aktivirana je Provedbena odluka Vijeća EU o privremenoj zaštiti raseljenih osoba iz Ukrajine slijedom koje je i Hrvatska uvela privremenu zaštitu za izbjeglice iz Ukrajine koja može trajati do tri godine.

Ruska invazija na Ukrajinu po prvi puta je u EU aktivirala privremeni mehanizam zaštite, čime je ljudima koji bježe od ratnih razaranja olakšan život u izbjeglištvu. U praksi to znači da odmah po registraciji u zemlji primateljici mogu krenuti u „normalan“ život, odnosno djeca u vrtiće, škole, fakultete. Bez potrebe ishođenja radne dozvole odrasli se mogu zaposliti, osigurana im je zdravstvena skrb (hitna medicinska pomoć, a za ranjive skupine odgovarajuća medicinska i druga pomoć), a obitelji imaju i pravo na pomoć iz sustava socijalne skrbi (savjetovanje i psihosocijalna pomoć, smještaj, jednokratnu novčanu naknadu).

“Europa će biti tu za njih, ne samo u prvim danima, već i u tjednima i mjesecima koji dolaze. To mora biti naše obećanje. I zato predlažemo aktiviranje mehanizma privremene zaštite kako bi im se omogućio siguran status i pristup školama, zdravstvenoj zaštiti i radu. Oni to zaslužuju. To moramo napraviti sada. Znamo da je ovo samo početak. Više Ukrajinaca će trebati našu zaštitu i solidarnost. Mi jesmo i bit ćemo tu za njih“, poručila je prije nekoliko tjedana Urusla von der Leyen, predsjednica Europske komisije.

Europa ne priča o kvotama kao 2015.

U slučaju izbjegličkog vala iz Ukrajine među zemljama EU nema rasprava o tome da su ih dužne zbrinuti članice na čije tlo prvi put uđu, ne raspravlja se tko će koliko raseljenih ljudi primiti, uvođenju kvota. Sve su zemlje širom otvorile vrata, sve govore o potrebi žurne integracije raseljenih ljudi u društvo.

Posve suprotno od zbivanja 2015. godine kada se Europa suočila s velikom migrantskom krizom izazvanom ratom u Siriji. Krajem kolovoza te godine Njemačka je objavila kako prestaje primjenjivati odredbe Dublinskog ugovora prema kojem se predviđa da se izbjeglice pristigle u EU trebaju registrirati i zatražiti azil u prvoj zemlji EU u koju su ušle, odnosno moraju biti vraćene u prvu zemlju ulaska (1, 2, 3).

Tadašnja njemačka kancelarka Angela Merkel suspendirala je odredbe Dubinskog ugovora za Sirijce kao mjeru „europske solidarnosti“ koja je trebala smanjiti pritisak na vanjske članice. I Europska komisija tada se priklonila stavovima Njemačke, a na put prema njoj nisu krenuli samo Sirijci već i Iračani, Afganistanci, kao i izbjeglice i migranti drugih zemalja. No, politika „otvorenih vrata“ nije dugo trajala, mnogi migranti i izbjeglice i danas su „zatočeni“ na vanjskim granicama EU. Istim onim granicama koje su širom otvorila vrata za izbjeglički val s tla Europe, kao što to danas čine Mađarska i Poljska.

Iako politika „otvorenih vrata“ s početka migrantskog vala 2015. godine nije potrajala, Njemačka je u gospodarskom smislu imala koristi od prihvata migranata. Tijekom 2015. i 2016. godine u toj je zemlji predano više od milijun zahtjeva za azilom. Istraživanje provedeno 2020. godine pokazalo je kako je pola milijuna izbjeglica u roku od pet godina pronašlo posao. Integracija izbjeglica koje su pristizale od 2013. na dalje bila je brža nego u ranijim godinama te je od 2015. godine daleko više ulagano u jezične i druge integracijske programe za tražitelje azila i izbjeglice (1, 2).

No, integracijski izazovi su i dalje prisutni jer izbjeglice obično rade na slabije plaćenim, nesigurnim poslovima koji su dodatno pogođeni pandemijom bolesti Covid-19.

Ukrajinci su dolazili raditi u Hrvatsku i prije rata

Rat na vratima Europe i danas otvara pitanje popunjavanja ispražnjenih radnih bazena. Politika brze integracije raseljenog stanovništva, odnosno aktivacija privremenog mehanizma zaštite, ide tome u prilog. Koliko god je dok bijesni rat u Ukrajini i pomalo neugodno govoriti o tome koliko će se stanovništva iseliti te popuniti radne kontingente zemalja EU, to je realnost koja će za dio stanovništva možda biti i dugotrajna.

„Pošteno je da ih se prihvati, da im se pomogne i da im se pomogne pri povratku. To bi trebao biti temeljni postulat – vratiti. A kada će to biti, tko zna. Nekima vjerojatno nikada, a to i mi znamo iz našeg iskustva“, veli Damir Zorić, direktor Hrvatske udruge poslodavaca (HUP).

Ukrajinski radnici nisu nepoznanica domaćem tržištu rada. Hrvatska je s Ukrajinom 2018. godine potpisala Sporazum o sezonskom radu državljana Ukrajine u Hrvatskoj.

„Pojačanim gospodarskim razvojem, a posebno u djelatnostima poljoprivrede i šumarstva te turizma i ugostiteljstva, Republika Hrvatska suočava se s nedostatkom kvalificiranih radnika u navedenim djelatnostima. Uspostavljanjem suradnje između Republike Hrvatske i Ukrajine u području sezonskog rada državljana Ukrajine doprinijet će se lakšem i bržem pronalasku potrebne radne snage hrvatskim poslodavcima“, obrazlagalo se zašto se potpisuje Sporazum. On podrazumijeva i tješnju suradnju Hrvatskog zavoda za zapošljavanje i Državnog zavoda za zapošljavanje Ukrajine (1, 2, 3).

„Mi smo i do sada imali radnu snagu koja je pristizala iz Ukrajine. U 2021. godini – koja je nakon katastrofalne pandemijske 2020. bila odlična godina – bilo je više od dvije tisuće radnih dozvola izdanih za radnike iz Ukrajine“, navodi Zorić, podsjećajući da ukupan broj radnih dozvola za strane radnike raste iz godine u godinu.

„Podsjetio bih da samo u Češkoj radi oko 200 tisuća radnika iz Ukrajine i to je pokazatelj razvijenosti neke ekonomije. Dakle, u Hrvatsku bi da nije bilo tog rata redovnim putem došlo dvije, tri tisuće ljudi. Sad će ih doći znatno više“, objašnjava Zorić. Dodaje kako su „ukrajinski radnici vrlo prilagodljivi, brzo se prilagode jeziku, kulturološki smo vrlo slični“ te su „jako prihvatljivi nekim sektorima poput turizma i uglavnom rade u turističkom sektoru“.

Najveći val mogao bi krenuti kad stanu ratne operacije

Prema mišljenju Zorića, za Ukrajince će biti dobra prilika da dok su u izbjeglištvu mogu raditi, dobro je i za poslodavce jer će dobar dio radnika biti tu, raspoloživ i nema procedure njihova traženja i ishođenja radne dozvole s obzirom na mehanizam privremene zaštite. Odnosno nema dugotrajnih procedura koje prethode dolasku stranih radnika izvan zemalja EU.

„Bez alternative, najbolja bi pomoć bila da ljudi mogu ići kući“, navodi Zorić. No, u situaciji ratnih zbivanja i trenutne nemogućnosti povratka domovima za sve one koji mogu raditi, kako navodi Zorić, najbolje je da se zaposle. Pritom, on upozorava kako se tek očekuje val ljudi koji bježe od ratnih zbivanja.

„Po nekom iskustvu, najveći valovi, najveći egzodusi počinju kada sve stane. Sada su ljudi po podrumima, puca se… A kada se egzistencija sruši, tek onda kreće. Bilo bi dobro da primirje bude što prije, da se nešto potpiše i onda proba drugim sredstvima… Ali, i tada će odlaziti rijeke ljudi. To nije ništa novo, to smo imali i mi“, objašnjava Zorić koji je tijekom 90-ih radio u vladinom Uredu za prognanike i izbjeglice.

Slavonija želi Ukrajince

Hrvatska je deklarirala kako je spremna zbrinuti 20 tisuća raseljenih iz Ukrajine, no pitanje je koliko će Ukrajinaca u konačnici izbjeći u Hrvatsku. Do sada je stiglo više od šest tisuća osoba izbjeglih pred ratom. Mahom je riječ o ženama i djeci od kojih su mnoga već krenula u vrtiće i škole.

Osječko-baranjska županija među prvima je reagirala predstavljajući program „Slavonsko srce za obitelji Ukrajine“. Taj akcijski plan obuhvaća kompletnu integraciju izbjeglih građana Ukrajine, od pružanja psihosocijalne pomoći i savjetovanja do pomoći pri uključivanju djece u predškolski i školski sustav.

“Pri samom dolasku obavlja se razgovor s obiteljima koje dolaze. Ako žele ostati ovdje, riješi se stambeno zbrinjavanje. Ako su u pitanju obitelji, integrira ih se u vrtiće i škole. Ako obitelj ima troje i više djece, oca se prema ukrajinskim pravilima ne razdvaja od obitelji“, objasnio je Ivan Anušić, osječko-baranjski župan kako funkcionira akcijski plan. Ta je županija prije desetak dana zaposlila prvu osobu izbjeglu iz Ukrajine – oca petero djece koji je počeo raditi kao prevoditelj u Centru za nestalu i zlostavljanu djecu. Njegova obitelj stambeno je zbrinuta, a djeca su krenula u školu.

Ukrajinci su, i prema Anušićevim riječima, ljudi sličnog svjetonazora, sličnih navika i jednostavno ih je integrirati u naše društvo. “Spajamo nešto što je, smatram, u ovom trenutku dobro i za njih i za nas. Ljudi će ovdje dugotrajno ostati, ovisno o željama. Imamo spreman akcijski plan koji uključuje sve službe, sve jedinice lokalne samouprave”, naveo je Anušić. Ranije je govorio i o potrebi dugotrajnijeg zbrinjavanjana vodeći kako će, ako u Slavoniju dođe veći broj ljudi koji se žele baviti poljoprivredom, županija otkupljivati imanja koja se sada prodaju po iznimno povoljnim cijenama i dati ih ljudima izbjeglim iz Ukrajine.

Slavoniji iz koje se stanovništvo godinama iseljava, kronično nedostaje radne snage te stoga Anušić smatra da je dobro da se Ukrajinci zapošljavaju u tom dijelu zemlje. Na to područje Ukrajince pozivaju i građani, nudeći im smještaj, pa i posao. No, poslovi se nude i na obali, mahom na sezonskim poslovima.

Istodobno i sami građani Ukrajine prije no što krenu na put prema Hrvatskoj pokušavaju doći do informacija o mogućnosti zapošljavanja. Veliki dio komunikacije odvija se i preko Facebook grupe SOS Ukrajina koja je formirana za koordiniranje pomoći Ukrajini i Ukrajincima.

Putem te grupe nudi se pomoć, organizira prijevoz, raspituje o mogućnostima zapošljavanja, stambenog zbrinjavanja, pravima koje izbjegle osobe mogu ostvariti u Hrvatskoj, ali se i traže i nude poslovi neformalnim putevima.

Sindikati se boje zloupotreba

Sindikati istodobno upozoravaju kako treba zaštiti prava raseljenih Ukrajinaca koji će se makar i privremeno zaposliti u Hrvatskoj. Položaj građana Ukrajine koji su pred naletom rata pristigli u Hrvatsku trebao bi biti i tema prve iduće sjednice Gospodarsko-socijalnog vijeća (GSV), tripartitnog savjetodavnog tijela u kojem sjede predstavnici Vlade, sindikalnih centrala i poslodavaca.

„Želimo to nametnuti kao temu. Sindikati će tražiti da jedna od točaka GSV-a bude ponašanje vlasti, poslodavaca i cijelog društva prema izbjeglicama koji pristižu iz Ukrajine. Naglasak je pritom da im treba dati punu potporu, utočište, što god treba, ali da se pritom ne zloupotrebi njihova situacija i stanje posebno kada je riječ o cijeni rada“, ističe Krešimir Sever, predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata (NHS) koji je trenutno i dopredsjednik GSV-a sa sindikalne strane.

„Želimo razgovarati o zapošljavanju tih ljudi i jasno dati do znanja da se mogu javiti nama“, ističe Sever navodeći kako sindikati ne žele da se njihov bijeg od rata iskoristi i da – kao što se i događalo sa stranim radnicima ranije – posluže kao radna snaga koja će snižavati cijenu rada. Stoga sindikalna strana vrlo jasno želi poručiti da i ukrajinski radnici mogu zatražiti sindikalnu pomoć kada je riječ o zaštiti njihovih radničkih prava i sprečavanja mogućih zloupotreba njihova rada.

Savez samostalnih sindikata Hrvatske (SSSH) u tom je smislu već najavio izradu informativnih materijala na ukrajinskom jeziku s osnovnim informacijama o tržištu rada, radnim i socijalnim pravima i pravu na organiziranje, posebno brinući o poštivanju njihovih radničkih prava i sprečavanju zloupotreba koje mogu negativno utjecati na uvjete i prava ostalih radnika u Hrvatskoj.

„Želimo jasno čuti i kako će postupiti Vlada, kako će postupiti Hrvatska udruga poslodavaca“, veli Sever, ističući kako ima poštenih i dobrih poslodavaca, ali ima i onih koji će gledati “zloupotrijebiti rad gdje god je to moguće”. Jer, ponavlja Sever, već se i do sada pokazalo da su ljudi koji su u Hrvatsku dolazili kao ekonomski migranti „pomagali“ u održanju niske cijene rada. Stoga se ne bi smjelo događati da se rad ljudi koji bježe od ratnih strahota zloupotrebi i da se, možda, još dodatno snizi cijena rada. Tim više jer su raseljene radno sposobne osobe mahom žene.

Sam podatak prema kojem bi pred ratnim zbivanjima moglo izbjeći četiri do pet milijuna osoba ukazuje kako bi u pogledu radne snage mogla profitirati cijela Europa. No, kako su raseljene radno sposobne osobe mahom žene, pitanje je i kvalitete poslova na koje mogu računati.

Nema sustavnog plana

Da se u Hrvatskoj o tržištu rada uvijek razmišlja na način da se “popunjavanju rupe“ te nema nekog sustavnog plana, ukazuje Jelena Ostojić, asistentica na Odsjeku za sociologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu.

To popunjavanje nedostataka na tržištu rada ne provodi se podizanjem plaća, podizanjem standarda, poboljšavanjem situacije na tržištu rada, nego „bukvalnim popunjavanjem rupa ne bi li se uštedilo na cijeni rada, da se ništa ne uloži nego zaradi na radu drugih“.

„Nama nedostaje radne snage za loše i slabo plaćene poslove, radno intenzivne i u stvari prekarne poslove. A to su poslovi koji ostaju prekarni, ostaju nesigurni“, ističe Ostojić.

Dobra slika domaće potražnje za radnicima je turistički sektor u kojem je „potrebna ogromna radna snaga koja nezaposlena ulazi u sezonu i nakon tri mjeseca iz sezone izlazi nezaposlena, a od zarade ne može živjeti ostatak godine“.

„Umjesto da se poboljšaju ti uvjeti, da se nađe neki modus kad već imamo takvu privredu, servisni sektor do te mjere predimenzioniran, da se produži taj način rada ili da se kombinira s nekim drugim poslovima, mi obično pribjegavamo stranim radnicima kao pričuvnoj radnoj snazi. Tako povećavamo kontingent nesigurne radne snage“, ističe Ostojić, dodajući kako se protom snižava cijena rada jer su strani radnici obespravljeniji od domaćih, iako ni domaći sezonci nisu u nekoj bajnoj situaciji.

„Na kraju krajeva, trebalo bi otvoriti granice za sve, ali prije svega poboljšati uvjete rada. Mi dijelom radne snage nemamo, a dijelu se ne isplati raditi. Jer, ako se odvojite od obitelji i idete dva, tri mjeseca raditi sezonu, onda bi valjda trebali moći živjeti od toga još bar tri mjeseca ili ostatak godine“, ističe Ostojić.

To su stvari o kojima treba razmišljati i kada se govori o integraciji ljudi izbjeglih iz Ukrajine, tim više jer je Hrvatska potpisujući međudržavni sporazum o sezonskom radu Ukrajinaca pokazala kako je to radna snaga na koju računa. Za sada, dakle, u Hrvatsku pristižu uglavnom žene s djecom. Mnoge od njih, vidljivo je i s društvenih mreža, unaprijed traže mogućnost zaposlenja. Uglavnom ne na duži rok jer se nadaju da će rat brzo prestati i da će se moći vratiti svojim životima.

---

21. ožujka 2022.

Ovo su sve mjere Vlade za ublažavanje cijena: Teške su gotovo 5 milijardi kuna

Izvor: Novilist.hr
USVOJEN PAKET MJERA

Te i druge mjere bit će na snazi od 1. travnja te će država tako izravno pomoći građanima i gospodarstvu, rekao je premijer Andrej Plenković.

ZAGREB – Vlada je u srijedu usvojila paket mjera za ublažavanje rasta cijena energenata, ukupno vrijedan gotovo pet milijardi kuna, među kojima su prijedlog izmjena zakona o PDV-u, odluke o subvencioniranju cijena plina kućanstvima i malim poduzetnicima, o jednokratnoj pomoći umirovljenicima i pomoći socijalno ugroženima. Te i druge mjere bit će na snazi od 1. travnja te će država tako izravno pomoći građanima i gospodarstvu, rekao je premijer Andrej Plenković.

Vladine mjere po njegovim su riječima potpuno na tragu i usklađene sa smjernicama Europske komisije, kojima se uz ostalo potvrđuje mogućnost reguliranja cijena u slučaju potrebe i okolnosti koje to opravdavaju.

Snižavanje stopa PDV-a

U hitnu saborsku proceduru Vlada je poslala izmjene Zakona o PDV-u, kojima se smanjuje stopaporeza na dodanu vrijednost s 25 i 13 na 5 posto za dječju hranu, jestiva ulja i masti, maslac i margarin, žive životinje, svježe meso i kobasice, živu i svježu ribu, rakove, povrće, voće, jaja, sadnice i sjemenje, gnojiva i pesticide, hranu za životinje te ulaznice za koncerte, sportska i kulturna događanja

Vlada predlaže i proširenje primjene snižene stope poreza na dodanu vrijednost od 13 posto na isporuku prirodnog plina i grijanja iz toplinskih stanica, ogrjevno drvo, pelet, briket i sječku te menstrualne potrepštine

Stopa PDV-a od 5 posto predlaže se i na isporuke prirodnog plina obavljene u razdoblju od 1. travnja 2022. do 31. ožujka 2023.godine

Vrijednost poreznih rasterećenja kroz sustav PDV-a procjenjuje se na 2,1 milijarde kuna.

Kućanstvima i poduzetnicima potpora za plin

Kako bi ublažila rast troškova za plin, Vlada je odlučila kućanstvima subvencionirati dio cijene plina i to direktno na računu potporom od 10 lipa po kilovatsatu (kWh).

Taj će se iznos potpore iskazivati na računu posebnom stavkom, a opskrbljivači ćezahtjev za nadoknadom za popust slati Ministarstvu gospodarstva, koje će ga podmirivati svaki mjesec od travnja 2022. do ožujka 2023. godine.

Potporu će dobiti i mikro, malisrednji poduzetnici s prosječnom godišnjom potrošnjom do 10 gigavatsati (GWh), i ta će potpora iznositi 15 lipa po kWh.

Ta će se potpora ostvarivati vaučerom na iznos potpore male vrijednosti. Svaki mjesec se subvencionirani iznos odbija s vaučera dok ga ne potroši ili zaključno s računom za ožujak 2023. godinom.

Trošak subvencioniranja dijela cijene plina za kućanstva te mikro, male i srednje poduzetnike je ukupno oko 1,2 milijarde kuna, a financirat će se prodajom emisijskih jedinica stakleničkih plinova na dražbi u Hrvatskoj. Zato je Vlada izmijenila i dopunila plan korištenja financijskih sredstava dobivenih od prodaje emisijskih jedinica putem dražbi u Republici Hrvatskoj od 2021. do 2025. godine. Predviđa se da će do 2025. prihodi od prodaje emisijskih jedinica iznositi 4,72 milijarde kuna.

Vlada je odlučila i na tržište pustiti obvezne zalihe nafte i naftnih derivata i to 22 tisuće tona dizela, koji će se prodavati po postignutim tržišnim cijenama.

Mjere za socijalno ugrožene

Nekoliko danas usvojenih uredbi, odluka i zaključaka odnosi se na mjere pomoći socijalno ugroženim građanima.

Naime, trenutno naknadu od 200 kuna za električnu energiju dobivaju korisnici zajamčene minimalne naknade (51.000 osoba) i korisnici osobne invalidnine i njihovi članovi kućanstva (40.000 osoba).

Vlada danas prihvaćenim uredbama krug korisnika te naknade proširuje i na korisnike nacionalne naknade za starije osobe (5.700 osoba).

Ujedno, naknadu, koja se sada dobiva za električnu energiju, proširuje i na plin te udvostručuje mjesečni iznos – s 200 na 400 kuna. Godišnji iznos te mjere je oko 300 milijuna kuna.

Vlada je odlučila i o mjesečnoj naknadi za 46.000 pružatelje socijalnih usluga. To se odnosi na pravne osobe kojih je 1.100 i koje skrbe o 40.000 korisnika – oni će dobiti mjesečnu naknadu od 1.000 do 4.000 kuna.

Naknada će biti dostupna i udomiteljskim obiteljima – mjesečna naknada od 400 kuna za 2.570 udomiteljskih obitelji i 6000 korisnika. Ukupni iznos mjere je 33 milijuna kuna.

Zaključkom u vezi s ublažavanjem porasta cijene plina i sprječavanja izloženosti građana energetskom siromaštvu, Vlada je zadužila Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost da u državni proračun uplati do 1,2 milijarde kuna od prodaje emisijskih jedinica na dražbi, koji će se koristiti kao izravna potpora krajnjim kupcima energije.

Energetski dodatak za umirovljenike

Vlada je donijela odluku i o isplati jednokratnog dodatka umirovljenicima radi ublažavanja posljedica porasta cijena energenata.

Taj tzv. energetski dodatak odnosi se na 721.000 umirovljenika s mirovinom do 4.000 kuna, a iznos (od 400 do 1.200 kuna) ovisit će o visini mirovine.

Tako će umirovljenici koji imaju mirovinu do 1.500 kuna dobiti jednokratnu naknadu u iznosu od 1.200 kuna, oni s mirovinom od 1.500 do 2.000 kuna mirovine naknadu od 900 kuna, s mirovinom od 2.000 do 3.000 kuna od 600 kuna, a oni s mirovinom od 3.000 do 4.000 kuna dobit će naknadu od 400 kuna. Ukupan iznos te mjere za umirovljenike je 480 milijuna kuna.

Pomoć poljoprivrednicima i ribarima

Paket mjera predviđa i potpore za poljoprivrednike i ribare, uz ostalo potpora male vrijednosti poljoprivrednicima za nabavu umjetnog gnojiva.

Procjenjuje se da će mjerom biti obuhvaćeno 88.000 poljoprivrednih gospodarstava, a vrijednost se procjenjuje na 200 milijuna kuna, dok se u ribarstvu iznos procjenjuje na 75 milijuna kuna i namijenjen je za djelatnosti gospodarskog ribolova, akvakulture i riboprerađivačke industrije i to prvenstveno za likvidnost. Za provedbu je potrebno odobrenje Europske komisije.

 

Ususret Međunarodnom danu žena - radna mjesta s najvećim udjelom žena

Kad je riječ o zanimanjima, u trećem tromjesečju 2021. godine žene su bile prekomjerno zastupljene među službenicima za potporu (66%), uslužnim i prodajnim radnicima (63%), stručnjacima (54 %) i osobama s osnovnim zanimanjima (53 %). S druge strane, žene su činile samo jednu desetinu obrtnika i povezanih obrtnika (11 %) i radnika u oružanim zanimanjima (10 %).

Događanja u posljednjem desetljeću

Od trećeg tromjesečja 2011. udio žena najviše se povećao u sektoru djelatnosti opskrbe električnom energijom, plinom, parom i klimatizacijom, s 22 % na 28 % (+6 postotnih bodova). Najveći porast zabilježen je tijekom pandemije bolesti COVID-19, a udio žena u tom sektoru porastao je za 4 postotna boda od trećeg tromjesečja 2019. do trećeg tromjesečja 2021. godine.

Udio žena na rukovodećim položajima također se povećao između trećeg tromjesečja 2011. i trećeg tromjesečja 2021., ali u manjoj mjeri (s 33 % na 35 %), kao i udio žena među stručnjacima (s 52 % na 54 %).

Za razliku od trećeg tromjesečja 2011., dva najveća smanjenja udjela žena zabilježena su u sektoru djelatnosti poljoprivrede, šumarstva i ribarstva (s 39 % na 31 %) te među kvalificiranim radnicima u poljoprivredi, šumarstvu i ribarstvu (s 37 % na 29 %). Udio žena u osnovnim zanimanjima smanjio se, ali manje drastično (s 56 % na 53 %).

Izvor: https://ec.europa.eu/eurostat/en/web/products-eurostat-news/-/edn-20220304-1

Sindikalac Krešimir Sever zabrinut: ‘Inflacija i rat povećat će broj siromašnih, plaće moraju rasti’

Izvor: Novilist.hr
POSLJEDICE RATA - Jagoda Marić

Spriječiti nekorektne

Europska unija najavila je da će za izbjeglice iz Ukrajine otvoriti tržište rada. Ne bi bilo prvi put da ljudi koji moraju napuštati svoje domove postanu i jeftina radna snaga.
– Najvažnije je zbrinuti te ljude i to po svim osnovama, osigurati im smještaj, hranu, socijalnu i zdravstvenu zaštitu, školovanje za djecu, trebamo osigurati i uvjete da ti ljudi mogu dobiti i posao. Znamo da zasad od rata bježe žene i djeca jer se muškarci većinom ostaju boriti. Ponuda radnih mjesta dakle ovisi o činjenici da su to zasad uglavnom žene. Ono što znamo iz iskustva je da je Zapadna Europa i dosad pokazala da koristi stranu radnu snagu, da koristi činjenicu da ljudi odlaskom u zapadne zemlje mogu dobiti veće plaće i bolje uvjete nego u matičnoj državi. Tako su dobivali stručnu i kvalitetnu, a jeftiniju radnu snagu, onu u čije su obrazovanje i osposobljavanje ulagale njihove matične države. Takvom situacijom bogatije države koristile su se i bez rata, a stanje će se dodatno zakomplicirati jer će biti sve više ljudi koje je rat otjerao iz njihove domovine. Moguće je da će to neki pokušati iskoristiti da lakše dođu do radne snage, i to ne kako bi snizili cijenu rada, nego kako bi izbjegli povećanje cijene rada, na što je prije početka rata upućivalo stanje u Europi s rastom inflacije i troškova života. Mi smo tome svjedoci u Hrvatskoj, nije radna snaga iz inozemstva snižavala cijenu rada, nego se koristila loša situacija u zemljama tih ljudi kako se ne bi morale povećavati plaće od kojih se u Hrvatskoj ne može živjeti, ali su u zemljama iz kojih su dolazili stranci, ipak bile privlačna zarada.

Na rubu siromaštva i javni sektor

Logičan zahtjev sindikata je rast plaća, o tome se s onima koji zastupaju javni sektor trenutno i pregovara. Hoće li Vlada možda reći da sada nema novca?
– Plaće moraju rasti svima, i u privatnom, i u javnom sektoru, i to je jedini način da se prati inflacija. Stalno se govori o trošku plaća u javnom sektoru, ali upravo u javnom sektoru, u pravosuđu primjerice, pa čak i kulturi, imate ljude koji tek s dodatkom na minuli rad i to uz staž od 20 i više godina, dosegnu minimalnu plaću. Nerijetko se događa da im ni taj staž nije dovoljan da bi bez doplate iz proračuna dosegnuli minimalnu plaću koju je država propisala zakonom pa su i ljudi kojima je država poslodavac na rubu siromaštva.

Kako spriječiti da se ljude koji bježe od rata dodatno ne iskoristi za nečiji profit?

– Neće svi poslodavci koristiti situaciju da odjednom imaju na raspolaganju dodatnu radnu snagu, koja je zbog rata i jada koji proživljavaju napustila svoju državu, ali dio njih hoće. Zato o tome moraju voditi računa vlade u svim državama koje će prihvatiti Ukrajince, mora se raditi snažan pritisak da ti ljudi dodatno ne stradaju. Uz to, dosad je uglavnom riječ o majkama s djecom koje su posebno ranjive. Poslodavci koji su i dosad bili korektni, bit će to i ubuduće, nema razloga da ne bude tako, ali bi se one koji će postupati drukčije u tome trebalo spriječiti. Vjerujem da će čak veliki dio poslodavca postupati korektno, ali uvijek će se naći neki koji će htjeti iskoristiti strašnu situaciju u kojoj su se ljudi koji bježe od rata našli. Važno je da to nastoje spriječiti sindikati, ali i poslodavačke udruge i javne vlasti i da javno prozivaju one koji to čine i onemoguće ih u tome. Svoj posao moraju odraditi i oni koji su prema zakonu zaduženi za inspekcijske poslove.

Puno neizvjesnosti

Samo tjedan dana prije početka rata u Ukrajini cijela se Europa bavila mjerama protiv inflacije i poskupljenja energenata. Rat u Ukrajini tu je situaciju učinio potpuno nepredvidljivom. Treba li i može li Vlada donijeti dodatne mjere da se ublaže inflatorni pritisci?

– Rast cijena energenata i hrane već je za dio hrvatskih građana nepodnošljiv, a rat će to dodatno pogoršati. Vidimo kako iz dana u dan rastu cijene energenata, a samo je pitanje koliko će onda rasti cijene ostalih proizvoda i hoće li pojedine velike korporacije, pa i mali poduzetnici, iskoristiti tu situaciju za podizanje cijena i više nego što je opravdano, a sve pod izlikom slobodnog tržišta i tobožnje nužnosti. Ne smijemo smetnuti s uma ni da su Ukrajina i Rusija veliki proizvođači žita i vjerojatno ne postoji nitko tko bi se usudio sada prognozirati gdje će se rast cijena zaustaviti. Vlada je u paketu mjera uglavnom povukla većinu poteza koji su joj na raspolaganju. Na velik broj prehrambenih proizvoda snizit će PDV na pet posto, snižen je PDV na plin na 13 posto, s tim da će do 1. travnja sljedeće godine PDV na isporuku plina biti pet posto. Ima još prostora da se snizi i PDV na električnu energiju na pet posto, ili da se u obračunu trošarina na gorivo napravi neki pomak. Vidimo da su goriva, kojima Vlada nije ograničila cijene, poskupjela i da su njihove cijene na rekordnoj razini. Cijene nafte stalno rastu i zato se u Vladi, iako Europska unije propisuje minimalne trošarine, moraju pozabaviti načinom na koji se trošarina obračunava.

Eventualno se još može posegnuti za zamrzavanjem cijena osnovnih prehrambenih proizvoda. Sada je zapravo trenutak kad poduzetnici moraju pokazati da ne žele izvući maksimalan profit. Zanimljivo je, kad ostvaruju dobit, onda se pozivaju na tržište i dobit je individualna, ali je za njih njihov gubitak socijalna kategorija i očekuju da cijelo društvo pokrije njihove gubitke. Dok ostvaruju dobit, onda stalno zazivaju smanjenje poreza, ali kad im dođu teški dani, onda država treba imati novca da im pomogne. Ali otkuda državi novac ako neće naplatiti porez? Naravno da je dužnost javnih vlasti biti uz svoje građane i gospodarstvenike, ali na prvom mjestu uza svoje građane.

Siromašni i solidarni

Predstoji nam rast siromaštva.

– I bez rata vjerojatno nije postojao nitko tko bi tvrdio da se to neće dogoditi. Uz rat u Europi pritisak će biti samo veći. U Hrvatskoj će se i uz sve Vladine mjere, pa čak da ih Vlada ojača, povećati broj siromašnih, broj onih koji ne mogu plaćati obveze, broj blokiranih. Rat je donio dodatnu neizvjesnost i po pitanju cijena energenata i cijena hrane, ali i neizvjesnost oko toga hoće li ljudi putovati, hoće li trošiti ili čuvati novac, a onda posljedično i što će biti s našim turizmom, ​gospodarstvom, izvozom. Puno je neizvjesnosti, ali izvjesno je da će siromaštvo rasti.

Strahujete li da bi prijetnja siromaštvom mogla u slučaju većeg broja izbjeglica u Hrvatskoj stvoriti konflikt među te dvije ranjive skupine?

– Ne. Hrvatska je uz svoje prognanike i u puno lošijoj situaciji od današnje, u vrijeme Domovinskog rata zbrinjavala izbjeglice iz Bosne i Hercegovine i to nije trajalo kratko. Kroz Hrvatsku su prošle stotine tisuća izbjeglica prije nekoliko godina i nikada se nije dogodio nijedan ozbiljan incident. Koliko god im bilo teško i koliko god i sami imali malo, hrvatski građani su uvijek pokazivali veliku solidarnost. Čovjek stvarno mora biti ponosan na to i vjerujem da ćemo i ovaj put jednako postupiti kad su u pitanju oni kojima je teže nego nama. U to nimalo ne sumnjam.

---

08. ožujka 2022.

Opasne tvari na radnom mjestu: Europski parlament odobrio dogovor o strožim pravilima u EU

NHS - 17. veljače 2022. godine Europski parlament dao je zeleno svijetlo za izmjenu pravila EU o ograničavanju izlaganja radnika karcinogenim, mutagenim i reprotoksičnim tvarima. Novim izmjenama zakonodavstva želi se postići bolja zaštita radnika od karcinogena i drugih opasnih tvari, ograničavanjem razina izloženosti takvim tvarima na EU razini. Parlament je uključio reprotoksične tvari u Direktivu o karcinogenima i mutagenima te je isto tako postigao dogovor o primjerenoj obuci zdravstvenih radnika koji rade s opasnim medicinskim proizvodima, od kojih je pola reprotoksično. Usvojeni tekst traži od Komisije da do kraja 2022. godine definira i uspostavi indikativnu listu medicinski opasnih proizvoda kao i da pripremi upute za rukovanje ovim tvarima, osobito u bolnicama.

Procjenjuje se kako je 12,7 milijuna radnika u Europi, od kojih su 7,3 milijuna medicinske sestre i tehničari, potencijalno izloženo opasnim medicinskim proizvodima.

Izmjene se odnose i na usvajanje graničnih vrijednosti profesionalne izloženosti za akrilonitril i spojeve nikla te na smanjenje graničnih vrijednosti izloženosti za benzen. Također, Komisija je obvezna predložiti granične vrijednosti izloženosti za 25 tvari ili grupa tvari prije kraja 2022. godine.

Isto tako Komisija se poziva na pokretanje postupka u 2022. godini za smanjivanje graničnih vrijednosti izloženosti prašinama kristalnog silicija, koja izloženost uzrokuje osobito ozbiljne bolesti kao što su rak pluća i silikoza.

Nakon odobrenja Vijeća, Direktiva će stupiti na snagu 20tog dana od objave u službenom listu EU, a države članice će imati 2 godine za prenošenje direktive u nacionalna zakonodavstva. KR

 

Indeksi potrošačkih cijena u siječnju 2021. godine

Na mjesečnoj razini najviše su u prosjeku porasle cijene u skupinama Hrana i bezalkoholna pića, za 2,9%, (doprinos porastu od +0,75 postotnih bodova), Pokućstvo, oprema za kuću i redovito održavanje kućanstava, za 1,3% (+0,07 postotnih bodova), Razna dobra i usluge, za 0,8%, (+0,05 postotnih bodova) te u skupini Prijevoz, za 0,7%, (+0,10 postotnih bodova, više cijene goriva i maziva za osobna prijevozna sredstva). Porast cijena ublažio je pad cijena u skupini Odjeća i obuća, za 12,9%, (-0,75 postotnih bodova, sezonska sniženja odjeće i obuće) te u skupini Komunikacija, za 0,8%, (-0,04 postotna boda).

Harmonizirani indeks potrošačkih cijena

Cijene dobara i usluga za osobnu potrošnju, mjerene harmoniziranim indeksom potrošačkih cijena, u siječnju 2022. u odnosu na prosinac 2021. u prosjeku su više za 0,4%. U odnosu na siječanj 2021., tj. na godišnjoj razini, u prosjeku su više za 5,5%, dok su u godišnjem prosjeku više za 3,1%.

Što mladi očekuju od Europske unije?

Sudionici su naglasili nužnost uključivanja mladih u procese donošenja odluka, unaprjeđivanje njihovog položaja u sustavu rada u EU, a posebice u Hrvatskoj, ravnomjerno uključivanje predstavnika mladih iz različitih organizacija i na svim razinama, a posebice iz ruralnih sredina.

Hanževački je prisutne upoznala s aktivnostima EGSO-a, a posebno vezano za Mišljenje EGSO o proglašenju 2022. godine Godinom mladih izrazivši kritiku na brzinu kojom je Europska komisija donijela tu odluku bez stvarne uključenosti organizacija mladih i drugih zainteresiranih dionika u predlaganje aktivnosti kojima će se obilježiti Godina mladih, što je potvrdila i većina drugih sudionika okruglog stola.

Staković iz Mreže mladih je predložio da se obilježavanje Godine mladih produlji kako bi se to vrijeme iskoristilo za inicijative mladih koje će imati konkretne rezultate.

Kovačić je također naznačio kako nema pozitivan stav vezan za ovakav način obilježavanja Godine mladih, no isto tako je istaknuo kako mladi očekuju rješenja naglašavajući da problem klimatskih promjena ne bio bi ovako prisutan u javnoj raspravi da nije bilo aktivnosti mladih.

O problemima s kojima se mladi suočavaju u sustavu rada detaljno je govorio Matković, dok je Brnardić naznačila važnost kvalitete radnih mjesta i pravedne tranzicije kojoj je u središtu čovjek, radnik. Herceg je u svojem izlaganju prisutne upoznala s problemima i prilikama (odnosno neprilikama) s kojima se suočavaju mladi iz ruralnih sredina naglašavajući kako je kod svih politika koje se odnose na mlade nužna uključivost svih skupina na svim razinama. Na žalost, predstavnik Ministarstva rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike iz opravdanih razloga nije bio u mogućnosti sudjelovati na okruglom stolu, no o aktivnostima vezanim uz mlade u Hrvatskoj govorila je Cesar.

Detaljan izvještaj s okruglog stola bit će javno dostupan na višejezičnoj platformi Konferencije o budućnosti Europe.

Što je Konferencija o budućnosti Europe

Na Dan Europe, 9. svibnja 2021., pokrenuta je Konferencija o budućnosti Europe - projekt koji podrazumijeva niz rasprava koje vode građani, a omogućuje im da podijele svoje ideje i doprinesu oblikovanju zajedničke budućnosti EU-a. Prvotno je trebala početi u svibnju 2020. godine, ali je bila odgođena zbog pandemije bolesti Covid-19.

Ovo je prva takva konferencija u EU. Riječ je o velikom paneuropskom demokratskom projektu koji će omogućiti otvorenu, uključivu i transparentnu raspravu s građanima o nizu prioriteta i izazova.

Predsjednici Europskog parlamenta, Europske komisije i Vijeća EU-a potpisali su 10. ožujka 2021. zajedničku izjavu o Konferenciji o budućnosti Europe u kojoj je naveden otvoreni popis mogućih tema Konferencije. U njemu se spominju zdravlje, klimatske promjene i izazovi u području okoliša, socijalna pravednost, jednakost i međugeneracijska solidarnost, digitalna transformacija, europska prava i vrijednosti, uključujući vladavinu prava, izazovi migracija, sigurnost, uloga EU-a u svijetu te kako ojačati demokratske procese na kojima se temelji Europska unija. Predsjedništvo Konferencije čine predsjednici Europskog parlamenta, Vijeća i Europske komisije, a osnovan je i Izvršni odbor u čijem su članstvu predstavnici te tri institucije, a sve odluke vezane za rad Konferencije donositi će konsenzusom. U svojstvu promatrača sudjeluju Odbor regija, Europski gospodarski i socijalni odbor, socijalni partneri i civilno društvo.

Izvršni odbor podržao je izradu višejezične digitalne platforme koja građanima iz cijelog EU-a omogućuje doprinos Konferenciji. Zahvaljujući toj višejezičnoj digitalnoj platformi građani iz cijele Europe mogu od 19. travnja iznijeti svoja stajališta o bilo kojoj temi koju smatraju važnom za budućnost EU-a. Time će se građanima omogućiti da prvi put na razini EU-a iznesu svoje ideje, komentiraju ideje drugih ljudi, stvaraju događaje i sudjeluju u njima.

Posebnim mehanizmom povratnih informacija objedinit će se i analizirati ključna pitanja kako bi ih se moglo uzeti u obzir i tijekom panel-rasprava europskih građana i plenarnih zasjedanja Konferencije. Platforma također pruža informacije o strukturi i radu Konferencije, kao i resurse za organizatore događanja, uključujući popis ključnih događanja. Građani na jednostavan način mogu tražiti događanja na kojima žele sudjelovati uz pomoć posebnog zemljovida.

Europska konfederacija sindikata (ETUC), čiji je NHS član, na svojoj je sjednici Izvršnog odbora u ožujku 2021. godine raspravljala o Konferenciji o budućnosti Europe te je usvojila i Rezoluciju o sudjelovanju ETUC-a u radu Konferencije, a u međuvremenu je osnovala i radnu skupinu zaduženu za Konferenciju u kojoj sudjeluje i glavna tajnica NHS-a.

Temeljem informacija objavljenih na mrežnoj stranici Vlade RH vidljivo je kako je Vlada RH donijela odluku o upoznavanju sa Zajedničkom izjavom o Konferenciji o budućnosti Europe te o osnivanju Radne skupine za koordinaciju nacionalnih aktivnosti u okviru Konferencije o budućnosti Europe. Na žalost, u radnu skupinu nisu uključeni predstavnici socijalnih partnera, o čemu je NHS uputio upit Ministarstvu rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike i nastavno Vladi RH, tražeći uključivanje socijalnih partnera u rad ove radne skupine. Na žalost, socijalni partneri nisu uključeni u kreiranje događanja u Hrvatskoj vezano za Konferenciju o budućnosti Europe. (MH)

---

18. veljače 2022.

Sever: Kad god se i ranije spuštao PDV, vrlo rijetko se spuštala krajnja cijena

Izvor: N1 - Predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata Krešimir Sever gostovao je u Novom danu i govorio o Vladinim mjerama protiv inflacije, rastu cijena hrane i energenata, kao i platežnoj moći građana.

Upitan zašto paket mjera kreće tek 1. travnja, a ne ranije, odgovara:

“Mi smo jučer ujutro Vladi postavili isto pitanje. Obrazloženje je bilo da koliko god je taj paket širok i obuhvatan, da se većinom sidri upravo na pitanje cijena energej i da onda, s obzirom na to da se i kod nas očekuje otpuštanje cijena od 1. travnja da onda oni vezuju i cijeli taj paket. To se onda odnosi i na cijene hrane”, rekao je Sever.

Ipak, Sever napominje da će poduzetnike već sad u razdoblju do 1. travnja pogoditi trenutne cijene plina.

“Oni to redovito iskrcaju prema nama. U pravilu kad god se i ranije spuštao PDV, vrlo rijetko se spuštala i krajnja cijena. Uvijek je taj novac od PDV-a ostao negdje u nekom međuprostoru. Istraživanje HNB-a pokazuje da učinak takve mjere bude polovičan”, govori.

Može li Vlada utjecati na cijene?

Objašnjava da bi sindikati htjeli da postoji neki mehanizam koji bi kontrolirao cijene, ali da iz različitih vlada poručuju da nemaju mogućnost pritisnuti nekoga tko se nalazi u međuprostoru da spusti cijene.

“Ipak, može se vrlo jasno krenuti u česti porezni nadzor pa malo pročešljati one koji to rade. Sve se to može vrlo javno postaviti. To je pitanje informiranja javnosti na što javnost ima pravo. Moj smjer je pozvati udruge potrošača na jednoj strani i sindikate na drugoj strani da vidimo koji su to mehanizmi koje mi možemo pokrenuti”, kazao je Sever.

Napominje da smo mi već u situaciji da mnogi pod krinkom inflacije već podižu cijene i smatra da mjere od 1. travnja na samo početku sasvim sigurno neće zaustaviti rast cijena.

“One će pomoći. Da bi trebalo doći do smirenja, sasvim sigurno da”, smatra.

Kratko se osvrnuo i na izjavu guvernera Vujčića koji je poručio građanima da kupuju tamo gdje je jeftinije.

“S jedne strane bih volio da je guverner ponudio još neko rješenje. Sasvim sigurno se ne može poručiti građanima da sami paze gdje kupuju. Kartelno dogovaranje je zabranjeno zakonom, ali ga mi imamo prikriveno na različitim područjima. Kad je riječ o velikim trgovačkim lancima i kod njih su cijene približno jednake”, kazao je.

Regulacija na tržištu

Sever smatra da ne treba ipak sve prepustiti tržištu.

“Upravo je covid i energetska kriza pokazali koliko je važna samodostatnost na pojedinim područjima. Mi smo taj dio potpuno zapostavili. Da HEP u ovom trenutku nije takav da mi iz domaćih izvora imamo 90 posto potreba za strujom, tu se HEP mogao tako postaviti. Javna vlast ovdje ima odgovornost prema svim građanima i stoga je dobro da je HEP u rukama države. Da je bila slična situacija s Inom, možda bi se i tu mogli drugačije postaviti”, rekao je.

Plaće i mirovine trebale bi rasti, to je naš stav već dugo vremena, ističe.

“Ove mjere su mjere vatrogasnog tipa koje pomažu premostiti tešku situaciju. Onim građanima koji imaju visoka primanja i koji imaju visoke mirovine, oni će puno lakše podnijeti ovaj teret. Jasno je da uz cijeli paket mjera koji treba pozdraviti, treba ići jačanje platežne moći građana”, kazao je Sever.

Što sindikati kažu o Vladinom paketu mjera za ublažavanje poskupljenja?

Previše je prepušteno “dobroj vjeri” onih koji su podizali cijene

“Mjere su sveobuhvatne, kao što su sindikati tražili, one predviđaju pomoć socijalno najugroženijim građanima i poduzetnicima, odnosno gospodarstvu. U najvećem dijelu financijske mjere idu kroz smanjenje PDV-a, poreznog rasterećenja na struju, plin i neke prehrambene proizvode”, izjavio je Novosel Hini.

Upozorava da u cijeloj priči postoji i jedna “kvaka” jer je sve prepušteno “dobroj vjeri” proizvođača koji su podizali cijene, da će oni eventualno neke cijene spustiti, odnosno da ih više neće podizati.

“Cijela bi priča morala ići u pravcu da u konačnici olakša troškove građana, a ne samo proizvođača. Očito je da ćemo morati krenuti u široku kampanju, kako nadzora, tako i prokazivanja onih koji love u mutnom i koji će pomoć Vlade iskoristiti da profitiraju”, naglasio je Novosel.

Smatra da će Vlada djelomično smanjiti troškove građana nakon 1. travnja, ali neće biti smanjeni troškovi koji su već sada nastali i akumulirali se postojećim povećanjem cijena. “Smanjeni mogu biti samo u idućem razdoblju kroz možda nižu godišnju cijenu struje za građane, kroz nešto nižu cijenu plina i amortizaciju dodatnog poskupljenja”, kaže.

Ocijenio je dobrim potezom smanjenje PDV-a na plin i toplinsku energiju, i to na pet posto kroz godinu dana, a nakon toga trajno smanjenje na 13 posto. “U tom razdoblju trebalo bi očekivati od distributera da smanjuju cijenu plina. Očekuje se da će se cijene plina na svjetskom tržištu energenata stabilizirati”, napominje Novosel.

Predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata Krešimir Sever drži da će mjere svakako uštedjeti novac građanima, umirovljenicima i poduzetnicima. “Sve bi to skupa trebalo rezultirati puno blažim udarom od onoga kojega smo se pribojavali, koji se dogodio u velikom dijelu europskih zemalja pod kraj prošle godine”, rekao je Sever.

Dobro je što je PDV smanjen za još neke prehrambene artikle jer bi i to trebalo rezultirati blažim pritiscima na kućne proračune, ali nema jamstva da će se to doista dogoditi. I ranije smo vidjeli da je PDV spušten, a cijene nisu pale u skladu s time, ističe Sever.

I on predviđa da će“puno lovaca u mutnom” nastojati tu ostvariti profit pa očekuje da će zbog toga u prvom dijelu godine biti nešto izraženija inflatorna kretanja.

“Crne liste” i bojkot onih koji bi tu htjeli profitirati

“Baš zbog toga trebalo bi krenuti s ‘crnim listama’ na koje bi građani mogli prijavljivati takve tvrtke i pojedince, da se vrlo jasno odredimo da ćemo bojkotirati takve”, poručio je Sever.

Smatra da bi u tom slučaju nadzor Porezne uprave trebao biti češći jer Vlada nema mehanizme da nekoga zakonski prisili na spuštanje cijena zbog manjeg PDV-a. “Predložili smo premijeru da promisli je li moguće blokiranima opet na neko razdoblje odblokirati račune, kao i o povećanju osobnog odbitka u porezu na dohodak sa 4000 na 5000 kuna”, kaže Sever.

Također se slaže sa smanjenjem PDV-a na plin i toplinsku energiju, ali upozorava na moguće probleme. “Veliku većinu struje nabavljamo iz domaćih izvora,tu nismo previše ovisni, tu može i HEP otrpjeti neke pritiske. Kod plina smo se srozali vrlo nisko, nekada smo imali i do 70 posto svojih zaliha plina, ali sada smo tu silno ranjivi i ovisni o cijenama koje dolaze izvana”, upozorio je Sever.

Očekuje da će se tržište plinom stabilizirati, ali možda nikada više na prijašnjoj razini, no smatra da Vlada i dalje ima mogućnost ostaviti PDV na pet posto.

Iz briselske ‘kuhinje’ već do lipnja mogla bi izaći nova direktiva o adekvatnoj minimalnoj plaći u EU

Izvor: Poslovni.hr
Autor: Ana Blašković

Iz briselske ‘kuhinje’ već do lipnja mogla bi izaći nova direktiva o adekvatnoj minimalnoj plaći u Europskoj uniji.

Iako je njezin stup uvođenje instituta minimalne plaće koju, za razliku od Hrvatske, još nemaju sve članice, domaće tržište rada mogao bi protresti dodatni zahtjev koji ona donosi, a to je da članica aktivno teži k tome da najmanje 70 do 80 posto radnika bude pokriveno kolektivnim ugovorima.

Direktivom se želi osnažiti europska ideja socijalne sigurnosti i ona ima čvrstu političku podršku, uvjeravali su nas nedavno u briselskim hodnicima.

Na stolu je saziva Europskog parlamenta u nastavku mandata, a ‘gura’ ju aktualna predsjedateljica Francuska. Predsjedniku Emmanuelu Macronu adut je uoči travanjskih izbora i idealna prilika za osnaživanje liderske pozicije Francuske u Uniji nakon odlaska njemačke kancelarke Angele Merkel.

Premda se u Hrvatskoj redovno lome koplja o visini minimalne plaće koju Vlada donosi uredbom (za radnike nedovoljno, za poslodavce uvijek pitanje konkurentnosti), Hrvatska je među 21 članicom koja poznaje taj institut.

Iznimke su Danska, Italija, Cipar, Austrija, Finska i Švedska. Podizanjem ‘minimalca’ na 3750 kuna u 2022. godini Hrvatska se približila cilju koji postavlja i direktiva, a to je da minimalna plaća bude u visini 60 posto bruto medijalne i 50 posto prosječne bruto plaće.

Direktiva dakle, ne isključuje instrument minimalnih plaća već daje jasniju kalkulaciju kako ju računati te predviđa i mehanizam testiranja adekvatnosti njezine nacionalne razine.

“Nadali smo se da će se direktva donijeti još za portugalskog predsjedanja, no neke zemlje su davale cijeli niz primjedbi, a i Hrvatska je dvojila hoće li cilj od najmanje 70 posto radnika pokrivenih kolektivnim ugovorima biti preteško ostvariti”, kaže nam predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata Krešimir Sever.

Inače, prijedlog Komisije je da to bude 70 posto radnika, dok europarlamentarci amandmanima predlažu 80 posto. “Cilj je osigurati da svaki radnik u EU za svoj rad bude plaćen da od njega može dostojno živjeti, a ne niže od toga. Hrvatska je blizu spomenutog cilja minimalne plaće o kojem se govori, no još ga nije dosegnula u bruto iznosu. Ono što je problem u Hrvatskoj su niske plaće pa je niska i minimalna plaća”, dodaje sindikalac.

Koliko je kod nas radnika pokriveno kolektivnim ugovorima, teško procjenjuju i sami sindikati. Sever procjenjuje da oko 50 posto zaposlenih u Hrvatskoj uz ugovor o radu posjeduje i kolektivni, no uz ogradu da nema podataka o “kućnim” ugovorima.

Za taj kontekst važno je napomenuti da Europa ide u smjeru jačanja uloge sindikata, ne samo kao predstavnika radnika, već i tijela koje kolektivno pregovaraju s poslodavcima.

Valja napomenuti da direktiva ne obvezuje, već potiče države da dosegnu visok postotak pokrivenosti kolektivnim ugovorima. Još se pregovara o postavljanju mjerila i modaliteta, kao i vremenskim rokovima u kojima bi pojedina članica trebala dosegnuti te ciljeve.

Okršaji poslodavaca i radnika

Iako se iz prakse kolektivni ugovori često percipiraju kao okršaji poslodavaca i radnika, njihova rasprostranjenost nosi široke društvene posljedice.

“Široka primjena kolektivnih ugovora jest jedan način koordinacije politika plaća koji na nacionalnoj ili sektorskoj razini može osigurati veću transparentnost i izvjesnost prihoda radnicima, ali i stabilnost radne snage te kontrolu troška rada poslodavcima, a bez grubih, u pravilu univerzalnih zakonskih intervencija države”, kaže viši znanstveni suradnik Instituta za društvena istraživanja Teo Matković.

Podsjeća da u Hrvatskoj zakonski instrument minimalne plaće postoji tek nešto više od desetljeća, a značajno raste unazad nekoliko godina. Suprotno je s kolektivnim ugovorima čija se uporaba značano smanjila u zadnjih 20-ak godina.

“Kod nas je obuhvaćenost kolektivnim ugovorima skromna, a sadržaj “tanak”, posebno izvan javnog sektora, tako da će na ovom mehanizmu koordinacije trebati poraditi ukoliko bi se adekvatnost primanja u Hrvatskoj trebala oslanjati na njega”, kaže Matković.

Smatra da bi značajno veći prostor za kolektivno pregovaranje, koje pruža direktiva, “osnažilo poziciju rada širom EU, a u Hrvatskoj izgledno smanjilo emigraciju i potaknulo ulaganje u vještine i produktivnost”.

Za poduzetnike je trošak rada kalkulacija konkurentnosti, posebno naglašena u okolnostima ubrzanja inflacije i rastućih troškova sirovina. “Svako povećanje minimalne plaće ima značajne posljedice na poslodavce, posebno u situaciji kakvoj sada svjedočimo kada dolazi i do inflacije, povećanja troškova života te rasta cijena energenata na tržištu.

Uzmemo li u obzir i posljedice korona krize, jasno je da poslodavci teško mogu podnijeti novo podizanje troškova, bez da te troškove prati smanjenje opterećenja na rad”, kažu u Hrvatskoj gospodarskoj komori. Ističu da su svjesni potrebe za povećanjem standarda života građana, “no, nužno je primijeniti racionalan pristup koji neće posljedično dovesti do novih otpuštanja”.

S obzirom na velike razlike diljem Europe u sektorima i pojedinim grana, kažu, logično je da se odustaje od ideje jednoznačnog povećanja minimalne plaće.

Rezultat dogovora

“Nova direktiva prema kojoj će 70-80 posto radne snage biti pokriveno kolektivnim ugovorima vidimo kao napredak u odnosu na ranije postupanje jer vjerujemo da će na ovaj način odluka o visini plaće biti rezultat dogovora poslodavaca i sindikata te neće biti podložna vanjskim pritiscima.

Kolektivni ugovori jedan su od najboljih načina za sprječavanje crnog tržišta, odnosno, sive ekonomije i mnoge članice HGK dobrovoljno im pristupaju s ciljem uređenja sektorskih odnosa i podizanja kvalitete poslovanja u različitim gospodarskim resorima”, poručuju gospodarstvenici okupljeni u HGK.

---

17. veljače 2022.

Sever: S crnim listama trgovaca treba krenuti što prije

Izvor: N1
Krešimir Sever iz Nezavisnih hrvatskih sindikata u N1 Studiju uživo komentirao je paket mjera za ublažavanje krize.

“Bilo bi doista puno bolje da smo mi taj paket vidjeli puno ranije i da se o njemu moglo dovoljno rano raspravljati pa da građani i prije poskupljenja budu mirni. Cijela ova situcija je izazvala određenu psihozu kod građana, svi očekuju rast cijena, svi gledaju što još mogu potrošiti sad, plaće su takve kakve jesu kao i mirovine, sve skupa nedostatno za pokriće troškova.

Stoga bi bilo vrlo važno da je Vlada ranije predložila javnosti i dala na raspravu struci, svima koji mogu razgovarati, takav neki paket mjera koji bi na kraju još mogli i doraditi i da građni idu mirnije u naredno razdoblje.

Svima je jasno da taj paket ne može biti spasonosno rješenje zbog rasta cijena koje se očekuje, ali da će ublažiti to, to je sasvim sigurno. To mora biti sveobuhvatan paket koji će ponuditi više različitih rješenja, mi više ne govorimo samo o najsiromašnijem krugu građana, onima koji su energetski siromašni iako mi ni nemamo informacije tko je to točno. Jasno je da će se to trebati proširivati i povećavati, međutim trebali smo ranije to pitanje otvoriti, to nije pitanje samo Vlade nego i drugih dionika”, rekao je.

Rekao je i kako su oni iz Nazavisnih sindikata u listopadu 2021. godine pokrenuli temu povećanja cijena, ali da su im tada iz vlade reklikako ne treba govoriti o inflaciji jer će je tako zazvati.

“Sve je stabilno, a praktički dan kasnije Vlada donosi odluku o zamrzavanjau cijena goriva. Nastavno, kada smo bili na razgovoru kod predsjednika Vlade, imali smo razgovor na tu temu, ali više ga je zanimalo kako građani gledaju na to i što očekuju, mi smo rekli da su očekivanja velika. Predali smo vrlo jasnu poruku da treba napraviti zahvat na više područja, s jedne strane da se proširi obuhvat građana obuhvaćenih vaučerima, da se podigne iznos, možda i za dvostruko i da se osim za struju proširi i na plin.

S druge strane, isto tako da treba nešto napraviti nešto i na području PDV-a, znamo da je sada 25% i znamo da se po znakonu može spustiti na 5%. Kada je riječ o trošarinama na gorivo, ima prostora da se i tu još nešto spusti. Tu je i zamrzavanje cijena nekih prehrambenih artikala. Mnogi koriste ovo vrijeme da neopravdano dižu cijene. Bez rasta plaća, svih plaća, pa možda čak i ponovno preispitati minimalnu iako je tek stupila na snagu, mirovine jednako tako, treba ispitati i naknadu za nezaposlene. Treba ispitati mnoge nakande”, kaže.

“Ministar Marić nije puno komentirao”

Napomenuo je i da je na sastanku bio i ministar financije Zdravko Marić, koji “nije puno komentirao”, ali da su svi rekli kako će napraviti izračune i na vrijeme pokazati plan.

Rekao je i kako se poskupljenja već sada “naguravaju”.

“Plin je već drastično poskupio za poduzetnike, ali i za sve ostale. Poskupio je i prema civilnim udrugama, vjerskim organizacijama. Mi nemamo kome isporučiti, mi beremo članarinu kakvu imamo, našli članovi i to jedva plate pa nema smisla da ih dižemo.

U razdoblju od 1. travnja će se navaljati cijeli val različitih poskupljenja koja samo čekaju. Poskupila je stočna hrana, očekuje se poskupljenje mesa, stoga je važno da se doista na vrijeme krene, ali već kasnimo. Važno je i da se krene s crnim listama. Već sada bi trebalo formirati crne liste kada neki nemaju nikakvih ozbiljnih razloga za podizanje cijena, a dižu ih”, veli.

Sever: 'Potreban je paket koji će uključivati rast plaća, mirovina, zamrzavanje cijena, spuštanje PDV-a, i proširenja vaučera'

PREDSJEDNIK NEZAVISNIH SINDIKATA

Na pitanje planiraju li predložiti zamrzavanje cijena nekih osnovnih namirnica, Sever je kazao da su upozorili da bi trebalo ići u više pravaca, te da su vaučeri jedan od njih. O udarima na džepove građana u RTL-u Danas govorio je predsjednik Nezavisnih sindikata Krešimir Sever.

Sever je na početku komentirao je li zamrzavanje cijena goriva dovoljan potez.

"Nije. To je tek mali djelić toga što uzrokuje niz poskupljenja, pogotovo koja se tek očekuju", kazao je.

Komentirao je i koliko bi trebali iznositi vaučeri Vlade da se zaštiti najsiromašnije.

"Treba ne samo vaučerima nastaviti dalje nego i proširiti obuhvat na što širi krug građana. Sadašnji vaučeri vrijede do 200 kuna i to samo za energetske siromašne na području električne energije. To nije dovoljno, vaučere treba širiti na plin, ali ih i udvostručiti da mogu odgovoriti izazovima. To svakako nije dovoljno jer vaučeri obuhvaćaju najsiromašniji krug građana, govorimo o udaru koji će biti širok", kazao je.

Kazao je i da to nije bila tema današnjeg razgovora na sjednici Gospodarsko-socijalnog vijeća.

"Bile su druge teme. Očekujemo da ćemo tu temu tek otvoriti. Otvorili smo je u susretu s predsjednikom Vlade prije tjedan dana, ali i on je tražio više informacija od toga kako građani reagiraju, što očekuju, a rekli smo mu da građani puno očekuju od Vlade jer nemaju u koga gledati", kazao je Sever.

Kazao je i zašto nije danas pokušao staviti na stol proširenje vaučera.

"Ne bismo ništa postigli danas. Kad smo razgovarali s premijerom bio je jasan da pripremaju paket, da će on biti cjelovit. Upozorili smo na to što očekujemo da se s tim dogodi. Da smo danas i otvorili pitanje ne bismo dobili drugačiji odgovor od onoga prije", kazao je.

Na pitanje planiraju li predložiti zamrzavanje cijena nekih osnovnih namirnica, Sever je kazao da su upozorili da bi trebalo ići u više pravaca, te da su vaučeri jedan od njih.

"S druge strane to je pitanje i cijene strateških namirnica koje su one koje pretežito koriste građani, a obzirom na visok udio troška hrane u mjesečnoj potrošnji i tu treba nešto napraviti. Razgovarali smo o mogućem spuštanju PDV-a na hranu, ali to je problematična kategorija. Kad god spuštamo PDV u konačnici se rijetko dogodi da netko spusti cijene. Tu je pitanje i zamrzavanja drugih cijena, kod energenata. Otvarali smo područje PDV-a na plin i struju, mogućnosti da vidimo može li se ne što napraviti na području trošarina i to još vrlo malo jer EU ima pravila koliko trošarine najniže mogu ići. Nužan je rast plaća, svih, od minimalne do druge, da povuku za sebe i minimalnu, pa i tu priču o minimalnoj možda treba opet otvoriti", kazao je Sever.

Kazao je i da kad se ugovarao rast plaće, da se svjedočilo najvećem rastu minimalne plaće.

"Rasla je u brutu za 10,3 posto. Dosegnuli smo u neto iznosu 50 posto prosječne i 60 posto medijalne, što je europski cilj, ali je prosjek samo jedna kategorija. Problem je što je ta plaća sama po sebi mala. Kad je rasla s male osnovice, jasno je da je i dalje premala. Ako znamo da je medijalna plaća u studenom iznosila 6149 kuna u netu, to znači da je pola plaće negdje oko 780 tisuća plaća do te razine, onda znamo u kakvoj će se situaciji naći većina zaposlenih i umirovljenici. Treba cjeloviti paket koji će uključivati rast plaća na jednoj strani, mirovina, zamrzavanje dijela cijena, spuštanje PDV-a, vaučer

i sve drugo", kazao je Sever.

Hoće li veći iznosi vaučera i smanjenje PDV-a pomoći? "Trebalo bi naći model kako da to osjete i građani"

INFLACIJA BUKTI

Zbog visokih cijena i računa umirovljenici su na rubu egzistencije. Neki ne mogu platiti ni osnovne račune. Račune ne mogu platiti ni poduzetnici koji najavljuju tužbe protiv zagrebačke Plinare.

(DNEVNIK.HR) - Poskupljenjima nisu zadovoljni ni sindikati, doznao je reporter Dnevnika Nove TV Dino Goleš u razgovoru s predsjednikom Nezavisnih hrvatskih sindikata Krešimirom Severom.

Smanjenje PDV-a

Na pitanje novinara vjeruje li da će smanjenje PDV-a koje najavljuje ministar gospodarstva Tomislav Ćorić građani osjetiti na računima za plin, Sever kaže da bi se smanjenje PDV-a svakako trebalo dogoditi.

"I ono bi trebalo utjecati na smanjenje cijena, pod uvjetima da se toga netko i pridržava na način kako bi trebalo. Dosadašnje iskustvo nam je govorilo da, kad se PDV spuštao, vrlo često cijene nisu padale", rekao je Sever.

"Tako da bi javne vlasti s te pozicije odgovornosti trebale naći model kako prisiliti one kojima su dali poštedu na PDV da, na kraju krajeva, to otpuste prema građanima i da to budu niže cijene", dodao je.

"Distributeri bi primjerom trebali pokazati"

Navodi da bi trebalo vidjeti kod distributera ima li i kod njih prostora također u različitim maržama i pristojbama koje obični građani ne razumiju.

"Oni bi primjerom trebali pokazati gdje mogu doprinijeti da te cijene ne budu tolike", istaknuo je Sever.

"Proširiti obuhvat vaučera"

Vaučeri za struju sada iznose 200 kuna. Sever navodi kako to neće biti dovoljno.

"Trebat će proširiti obuhvat, to nije više pitanje samo onih energetski najsiromašnijih, nego će to zahvatit jedan širi krug ljudi. Treba proširiti vaučere sa struje i na plin i treba dizati iznose s 200 kuna, koje su i sada bile problematične u visini, na 300, 350 i 400 kuna", smatra Sever.

Vladi predložili paket mjera

Navodi da je prijedlog sindikata Vladi cijeli paket i model onoga što može napraviti javna vlast.

"To je, s jedne strane,smanjivanje PDV-a, čak i do 5 postokoliko je u ovom trenutku najniža stopa. Kako na struji, tako i na plinu. Na drugoj strani, povećati iznose vaučera i proširiti njihov obuhvat i na plin i na struju i broj ljudi kojih će se to ticati", rekao je Sever.

"U Vladi su rekli da razmišljaju o jednom cjelovitom paketu. Tu je svakako i dodatak u krajnjoj nuždi -treba zamrznuti cijene određenih artikala, vidjeti ima li prostora i kod trošarina na gorivo, a na kraju - jedino pravo rješenje je dizanje svih plaća", kazao je.

Povećati plaće

"Bez obzira što smo minimalnu plaću utvrdili za ovu godinu, u ovoj situaciji treba razmišljati o iznimkama, ako treba - mijenjati i zakon da se digne minimalna plaća i ostale, a da to povuče za sobom i dizanje mirovina", dodao je.

"Jedino je topravi lijek za ovaj udar- na jednoj strani Vladine mjere i na drugoj strani dizanje plaća", zaključio je Sever.

---

10. veljače 2022.

Hoće li veći iznosi vaučera i smanjenje PDV-a pomoći? "Trebalo bi naći model kako da to osjete i građani"

INFLACIJA BUKTI

Zbog visokih cijena i računa umirovljenici su na rubu egzistencije. Neki ne mogu platiti ni osnovne račune. Račune ne mogu platiti ni poduzetnici koji najavljuju tužbe protiv zagrebačke Plinare.

(DNEVNIK.HR) - Poskupljenjima nisu zadovoljni ni sindikati, doznao je reporter Dnevnika Nove TV Dino Goleš u razgovoru s predsjednikom Nezavisnih hrvatskih sindikata Krešimirom Severom.

Smanjenje PDV-a

Na pitanje novinara vjeruje li da će smanjenje PDV-a koje najavljuje ministar gospodarstva Tomislav Ćorić građani osjetiti na računima za plin, Sever kaže da bi se smanjenje PDV-a svakako trebalo dogoditi. "I ono bi trebalo utjecati na smanjenje cijena, pod uvjetima da se toga netko i pridržava na način kako bi trebalo. Dosadašnje iskustvo nam je govorilo da, kad se PDV spuštao, vrlo često cijene nisu padale", rekao je Sever.

"Tako da bi javne vlasti s te pozicije odgovornosti trebale naći model kako prisiliti one kojima su dali poštedu na PDV da, na kraju krajeva, to otpuste prema građanima i da to budu niže cijene", dodao je.

"Distributeri bi primjerom trebali pokazati"

Navodi da bi trebalo vidjeti kod distributera ima li i kod njih prostora također u različitim maržama i pristojbama koje obični građani ne razumiju.

"Oni bi primjerom trebali pokazati gdje mogu doprinijeti da te cijene ne budu tolike", istaknuo je Sever.

"Proširiti obuhvat vaučera"

Vaučeri za struju sada iznose 200 kuna. Sever navodi kako to neće biti dovoljno.

"Trebat će proširiti obuhvat, to nije više pitanje samo onih energetski najsiromašnijih, nego će to zahvatit jedan širi krug ljudi. Treba proširiti vaučere sa struje i na plin i treba dizati iznose s 200 kuna, koje su i sada bile problematične u visini, na 300, 350 i 400 kuna", smatra Sever.

Vladi predložili paket mjera

Navodi da je prijedlog sindikata Vladi cijeli paket i model onoga što može napraviti javna vlast.

"To je, s jedne strane,smanjivanje PDV-a, čak i do 5 postokoliko je u ovom trenutku najniža stopa. Kako na struji, tako i na plinu. Na drugoj strani, povećati iznose vaučera i proširiti njihov obuhvat i na plin i na struju i broj ljudi kojih će se to ticati", rekao je Sever.

"U Vladi su rekli da razmišljaju o jednom cjelovitom paketu. Tu je svakako i dodatak u krajnjoj nuždi - treba zamrznuti cijene određenih artikala, vidjeti ima li prostora i kod trošarina na gorivo, a na kraju - jedino pravo rješenje je dizanje svih plaća", kazao je.

Povećati plaće

"Bez obzira što smo minimalnu plaću utvrdili za ovu godinu, u ovoj situaciji treba razmišljati o iznimkama, ako treba - mijenjati i zakon da se digne minimalna plaća i ostale, a da to povuče za sobom i dizanje mirovina", dodao je.

"Jedino je topravi lijek za ovaj udar- na jednoj strani Vladine mjere i na drugoj strani dizanje plaća", zaključio je Sever.

Poslodavci i sindikati ne mogu postići nikakav dogovor oko novog ZOR-a

FAKTOGRAF
IZDVOJENO, POD POVEĆALOM

Autor/ica: Gabrijela Galić
Pregovori o novom ZOR-u mogli bi se voditi u dvije faze - najprije europske izmjene, a onda nacionalne.

Naime, pregovori o novom Zakonu o radu ozbiljno zapinju te je pitanje hoće li biti dovršeni u rokovima u kojima je to zamislilo Ministarstvo rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike.

Vlada neće postići zadane rokove

Prema planu zakonodavnih aktivnosti resornog ministarstva, novi Zakon o radu u javnom savjetovanju trebao bi biti najkasnije do kraja lipnja, dok bi sam propis trebao biti donesen u trećem tromjesečju, odnosno do kraja rujna. Želi li se Vlada držati tih rokova, ZOR bi prvo saborsko čitanje trebao proći prije 15. srpnja, odnosno stanke u saborskom radu. S obzirom na trenutni tijek pregovora, Vlada će teško ispoštovati svoje rokove, ali će i teško prenijeti dvije direktive u rokovima do kojih treba prenijeti (jednu do 1. kolovoza, a drugu do 2. kolovoza 2022. godine).

Socijalni partneri se slažu da pregovori, zapravo, ne idu.

Dvije strane – poslodavci i sindikati – imaju dijametralno suprotne stavove oko rješenja za zakonske odredbe koje je predložilo resorno ministarstvo, dok sam predlagač nije siguran što s predloženim rješenjima želi. Sudionici razgovora će tako i reći kako resornom ministarstvu nedostaje administrativnih kapaciteta za razgovore oko radnog zakonodavstva.

„Nakon predkonzultativne, konzultativne, postkonzultativne faze, 14 sastanaka u Ministarstvu rada po četiri sata, niti jedan članak zakona koji smo prošli nismo zaključili, dogovorili, niti znamo kako će izgledati. Sve što smo do sada prošli još ćemo jednom proći“, navodi Nenad Seinfert, direktor regionalnog ureda Hrvatske udruge poslodavaca (HUP) u Rijeci i pregovarač poslodavačke strane. Dodaje i kako su predstavnici ministarstva početkom prosinca uvjeravali članove radne skupine da će s poslom biti gotovi sredinom siječnja.

„Nemam riječi… Ne možemo se u prosincu pretvarati da ćemo u siječnju završiti, a početkom prosinca smo prošli valjda 19 članaka zakona. A kada će idućih 290 članaka doći na red?“, oslikava pregovarački proces Seinfert, dodajući kako je načelan dogovor da se s razgovorima nastavi jednom tjedno, a hoće li ministarstvo postaviti neke nove kalendarske rokove nije poznato.

Intencija je bila regulacija rada na izdvojenom radnom mjestu

Prema riječima Krešimira Severa, predsjednika Nezavisnih hrvatskih sindikata (NHS) do sada je radna skupina prošla 90-tak članaka.

„Međutim, od tih 90-tak članaka nisam siguran da mogu reći da ih je 15 dogovoreno“, navodi Sever, dodajući kako ovi pregovori o ZOR-u „nisu pregovori kako smo navikli“.

Vlada je, kao što smo ranije pisali, sa sindikatima i poslodavcima pod naletom pandemije bolesti Covid-19 pokrenula konzultativne razgovore o izmjeni radnog zakonodavstva u 2020. godini, a ti su razgovori zatvoreni u proljeće prošle godine. Iako je intencija zakonskih izmjena bila bolje uređenje rada na izdvojenom radnom mjestu, odnosno rada od kuće, kao i regulacija platformskog rada te rada na određeno vrijeme, Vlada je šire zapasala u ZOR. Socijalnim partnerima u listopadu prošle godine dostavljen je prijedlog novog zakonskog rješenja kojim se, pod krinkom boljeg uređenja pojedinih zakonskih instituta, zapravo dodatno dereguliraju radni odnosi.

Primjerice, dozvoljena gornja granica od 180 prekovremenih sati na razini godine (odnosno 250 ako je to ugovoreno kolektivnim ugovorom) podiže se na 200 sati, dok u slučaju kolektivnog ugovora nema ograničenja. U razgovorima tripartitne skupine ta je gornja granica podignuta na 220 sati, na traženje poslodavaca.

Prekovremeni rad posebno je specifičan za radnike koji rade u dopunskom radu, odnosno, uz puno radno vrijeme kod jednog poslodavca, dodatno rade i za drugog. Dio radnika u dopunskom radu mogao bi godišnje odraditi i 300 prekovremenih sati.

Ministarstvo je svojim prijedlogom zakona smanjilo i zaštitu sindikalnih povjerenika, skratilo trajanje plaćenog dopusta, skratilo otkazne rokove u pojedinim situacijama. Iako to službeno nije predmet zakonodavnih izmjena, na samim razgovorima su poslodavci zatražili i deregulaciju postupka otkazivanja ugovora o radu. No, to, barem za sada, nije prošlo kao tema.

Tripartitna radna skupina za izmjenu ZOR-a sastaje se svakog petka, a uoči susreta resorno ministarstvo šalje temu razgovora, odnosno poglavlje o kojem će se pregovarati. Nerijetko se podloga za razgovore šalje pred kraj radnog vremena dan uoči pregovora pa je pitanje koliko se kvalitetno sindikalna i poslodavačka strana mogu pripremiti. Osim toga, pregovaračima nerijetko stižu izmijenjeni prijedlozi u zadnji tren.

„U pokrenutom postupku redefiniranja radnog zakonodavstva, provedene su iscrpne konzultacije o cjelokupnoj materiji važećeg Zakona o radu, kako bi se na kvalitetan način pripremili za tripartitni rad Radne skupine za izradu Nacrta prijedloga zakona o radu. Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike je, kao stručni nositelj izrade Nacrta, u cilju transparentnog pristupa izradi zakonskog teksta, materiju prijedloga budućih normi izradilo kako u vidu cjelovitog teksta, tako i u tabličnom prikazu po pojedinim radno pravnim institutima“, navode na naš upit iz resornog Ministarstva rada.

Dodaju kako je „stručni nositelj“, odnosno Ministarstvo, „ocijenio da bi takav način rada pridonio lakšem razumijevanju i usuglašavanju stavova na tripartitnoj razini, uvažavajući činjenicu da se ne radi o pregovorima, već o zajedničkom radu Radne skupine na Nacrtu prijedloga zakona“.

Radna skupina do sada je prošla kroz niz instituta novog zakona. Razgovaralo se tako i o radu na određeno vrijeme, radu na izdvojenom radnom mjestu, radnom vremenu, plaćama.

„Kao i svim dosadašnjim provedenim i završenim postupcima vezanim uz donošenje Zakona o radu u svim navedenim institutima uočavaju se interesna pitanja socijalnih partnera za koje je, zbog njihovog izrazitog značaja, potrebno izdvojiti više vremena kako bi se o njima postiglo suglasje i dogovor“, navode iz resornog ministarstva. No, na pitanje hoće li u nekom trenutku „presjeći“ kako bi stigli zacrtane rokove – ne odgovaraju.

Iako se resorno ministarstvo nada što kvalitetnijem tekstu kojeg će iznjedriti radna skupina, do njega će se teško doći. Jasno je to i iz činjenice da niti jedna raspravljena stvar nije zaključena.

Dijametralno suprotstavljene pozicije sindikata i poslodavaca u osnovi znače da se sindikati zalažu za veću zaštitu radnika, odnosno sigurnost radnog mjesta, dok se poslodavci zalažu za veću fleksibilizaciju.

Premda je Hrvatska u samom vrhu zemalja Europske unije po raširenosti ugovora na određeno vrijeme i na samom dnu prema brzini zapošljavanja visokobrazovanih mladih ljudi, predloženo ograničavanje ugovora na najviše tri uzastopna u roku od tri godine poslodavačkoj strani nije sjelo. Dok sindikati takvo rješenje podržavaju, poslodavci bi povećali broj uzastopnih ugovora u trogodišnjem razdoblju zbog sezonskih poslova u poljoprivredi, turizmu, ugostiteljstvu.

HUP dvoji o podacima DZS-a

O radu na određeno održan je i poseban sastanak na kojem su sudjelovali predstavnici Državnog zavoda za statistiku jer HUP u pitanje dovodi podatke o razmjerima takvog rada.

„Činjenica je da je stanje još gore od onog što službene statistike pokazuju, jer se u te podatke uključuju samo poslodavci koji zapošljavaju više od 10 radnika“, navodi Sever, podsjećajući kako je 90 posto prvih ugovora na određeno.

Poseban je problem rad na izdvojenom radnom mjestu zbog kojeg se i krenulo u zakonodavne izmjene. Predlagač zakona je predvidio mogućnost i da sam radnik zatraži od poslodavca da radi na izdvojenom radnom mjestu. Poslodavci, međutim, traže da u slučaju kada sami radnici zatraže rad na izdvojenom radnom mjestu ili rad na daljinu, oni nisu dužni snositi troškove na koje će radnik ubuduće imati pravo kod takvog rada (primjerice dio režijskih troškova, telefona).

„Ako je to benefit radnika, ako je to on tražio, onda poslodavac radnika treba educirati za rad na siguran način, a radnik je sam odgovoran za uvjete u kojima radi. Poslodavac zapravo niti ne zna od kuda radnik radi“, veli Seinfert. Kada sam poslodavac radnika uputi na rad na izdvojenom mjestu, kako veli, može se razgovarati o minimalnoj naknadi troškova koja bi bila neoporeziva.

S druge strane, Sever ističe kako bez obzira bilo poznato ili nepoznato mjesto rada na izdvojenom radnom mjestu, i kada takav rad radnik traži, pravila moraju postojati.

„Moraju se znati uvjeti takvog rada, mora se dogovoriti kako osigurati zaštitu na radu na takvom mjestu, primjerice putem osiguranja. I svakako, radno vrijeme mora biti definirano“, ističe Sever. Radno vrijeme je jedno od spornih pitanja kod rada na izdvojenom radnom mjestu, kao što je sporno i pitanje isključenja (prava radnika da se nakon radnog vremena ne odaziva na pozive poslodavca).

Poslodavci smatraju kako kod rada na izdvojenom radnom mjestu, odnosno rada na daljinu, radnik sam bira kada će raditi, dok sindikati traže definiranje radnog vremena.

“Ne postoji ništa što nije prijeporno”

„Žao mi je to reći, ali svi su instituti o kojim smo razgovarali prijeporni. Rad na daljinu, ugovori na određeno vrijeme, prekovremeni rad. Ne postoji ništa što nije prijeporno“, navodi Seinfert.

S tim se slaže i Sever. No, naglašava kako bi vladina strana trebala odigrati ključnu ulogu.

„Vlada bi trebala znati iščitati znakove vremena. Ljudi se iseljavaju prije svega zbog malih primanja, nestalnih oblika rada, a potom i drugih razloga”, naglašava Sever, dodajući kako se i ovim zakonskim prijedlogom zapravo ta nesigurnost radnog mjesta ojačava te bi Vlada, želi li zadržati radnu snagu, trebala početi drugačije razmišljati i postaviti zakon da im pruži više stabilnosti. A to se ne događa.

„Prema radnicima se svi slično postavljaju, bez obzira bili na vlasti lijevi ili desni“, zaključuje Sever, dodajući kako bi najgora stvar bila da ministarstvo donese rješenje „preko koljena“, kao što je svojedobno učinjeno s mirovinskom reformom. Od nje je Vlada morala odustati nakon što su sindikati u referendumskoj inicijativi „67 je previše“ prikupili 708 713 vjerodostojnih potpisa protiv mirovinske reforme.

Jedan od primjera dodatne nesigurnosti koja se uvodi su rješenja za nejednak raspored radnog vremena, ali i moguće dodatno povećanje godišnjeg fonda prekovremenih sati.

Radna skupina za izradu ZOR-a, tako, niti o jednom pitanju koje taj zakon pokriva do sada nije postigla niti načelan dogovor. Pritom su prešli tek trećinu članaka prijedloga zakona te nisu blizu razgovora o reguliranju platformskog rada koji će također biti kamen spoticanja.

Da cijeli postupak ide presporo slažu se sve strane koje u njemu sudjeluju. No, resorno ministarstvo, kako se može iščitati iz njegova odgovora, za sada nema namjeru ubrzati proceduru.

„Uvažavajući činjenicu da Zakon o radu predstavlja opći radno pravni propis te da je propis od općeg interesa, Radna skupina i dalje intenzivno radi na što kvalitetnijem zakonskom tekstu, koji će u skladu s propisanom procedurom biti objavljen na javnom savjetovanju“, ističu iz resornog ministarstva, navodeći kako je postupak javnog savjetovanja od iznimne važnosti „budući da pruža mogućnost davanja primjedbi i mišljenja svim zainteresiranima, prije izrade Konačnog prijedloga zakona koji se upućuje u zakonodavnu proceduru“.

Unatoč takvom stavu resornog ministarstva, očito je da radna skupina do sada nije uspjela postići dogovor niti oko jednog članka budućeg Zakona o radu.

Ideja o dvije faze

Međutim, na radnoj skupini je otvoreno pitanje koje bi moglo promijeniti tijek budućih razgovora o novom ZOR-u. Izesenena je, naime, ideja o mogućem donošenja zakona u dvije faze i to zbog činjenice da sve zemlje članice EU-a do kolovoza u nacionalno zakonodavstvo trebaju prenijeti direktive o transparentnim i predvidivim radnim uvjetima te o ravnoteži između poslovnog i privatnog života.

Tako postoji mogućnost da se u prvoj fazi postojeći ZOR uskladi s tim direktivama, a da se nakon toga nastave razgovori o ostalim zakonodavnim izmjenama. To je za sada ideja o kojoj se još treba razgovarati na tripartitnoj razini, odnosno na relaciji Vlade, sindikata i poslodavaca. Razgovor, pa i mogući dogovor oko razdvajanja pregovora o novom ZOR-u, trebao bi se zbiti u narednim tjednima. No, ako se takav dogovor postigne, i dalje je pitanje hoće li Hrvatska do kolovoza uspjeti prenijeti direktive u svoje zakonodavstvo jer su i one sadržaj otvorenih pitanja oko kojih se ne može postići dogovor na radoj skupini.

Sever: Protiv rasta cijena se najbolje boriti rastom plaća i mirovina

“Shvatili smo da će do početka ožujka imati cjeloviti paket koji će uputiti kao prijedlog, puno prije nego što se dogodi ovo očekivano poskupljenje plina i struje”, kaže.

Na pitanje što vidi kao glavni problem u svemu što slijedi, Sever kaže: “Teret krize će se sručiti na jedan široki krug građana, ne samo na najsiromašnije. “Sad je jesno da je, osim električne energije, izuzetno važan trošak plina i grijanja. Jasno je da će se morati proširiti obuhvat. Ne samo na one koji su dobivali potporu za električnu energiju. Jasno je onda da se iznosi moraju dizati, da 200 kuna nije dovoljno, ali ne znamo do kojeg iznosa. To će pomoći samo onima najsiromašnijima. Ali, to neće udariti samo na njih nego na jedan široki krug građana koji nisu ni energetski siromašni niti pripadaju onima najsiromašnijima.”

“Treba pogledati i umirovljenike, oni su i ovako u ugroženoj kategoriji. Onda kad širimo dalje obuhvat, to su i staračka kućanstva, samačka kućanstva, obitelji s više djece, ljudi u ruralnim sredinama… Mi dođemo na brojku veću od 2 milijuna ljudi koji će ovime biti pogođeni. U Hrvatskoj je toliko nizak dohodak u kućanstvu da su ogromni udjeli ovih osnovnih troškova”, objašnjava.

Dodaje i da je u Hrvatskoj trošak za hranu oko 27,2 posto, a u zemljama EU-a je u prosjeku oko 13 posto.

“Ne treba zaboraviti da se pojave i lovci u mutnom koji već puno ranije krenu u poskupljenje, već od najava. Bilo bi dobro čim prije početi s tim crnim listama da se vidi tko diže cijene, a treba sve učiniti i da Vlada pomogne koliko je moguće”, govori.

Govoreći o neopravdanim poskupljenjima, kaže da se to događalo i ranije. “Kad je spušten PDV na ribu ili neke farmaceutske proizvode, nisu pale cijene. Te crne liste, javna prozivanja su nešto što je dobro. Puno je toga na tragu priče, kad se zaziva inflacija, dogodi se inflacija…”, govori.

“Ne može vlada mnogo učiniti kod podizanja cijena, ali mogu građani. Vidjet će tko diže cijenu pa neće kupovati kod njega. Ono što moramo svi skupa tražiti, a to je svima jasno, da nema bolje borbe protiv rasta cijena od rasta plaća, a onda i rasta mirovina”, zaključuje.

---

04. veljače 2022.

Potpora za skraćeno radno vrijeme pada na maksimalnih 2.000 kuna

FAKTOGRAF
Autor/ica: Gabrijela Galić

Potpora za skraćeno radno vrijeme najviše se koristi u sektoru proizvodnje tekstila, odjeće, obuće, kože i drva. Hrvatski zavod za zapošljavanje (HZZ) i u ovoj godini nastavit će isplaćivati potpore poslodavcima koji zbog poteškoća u poslovanju skraćuju radno vrijeme. Međutim, tijekom ove godine radno vrijeme će se moći skratiti najviše do 50 posto, što znači i da će se iznos potpore po radniku s maksimalnih četiri tisuće kuna smanjiti na dvije tisuće kuna.

Upravno vijeće Hrvatskog zavoda za zapošljavanje (HZZ) u srijedu, praktično mjesec dana nakon što je ovogodišnji paket mjera aktivne politike zapošljavanja donesen, treba potvrditi mjeru skraćivanja radnog vremena, odnosno potporu za očuvanje radnih mjesta – skraćivanje radnog vremena/čekanje na posao.

Potpora za skraćeno radno vrijeme najviše se koristi u radno intenzivnim djelatnostima. U sektoru proizvodnje tekstila, odjeće, obuće, kože i drva potporu za očuvanje radnih mjesta na kraju prosinca 2021. godine koristilo je 2 368 radnika – 502 radnika više nego u studenom (1, 2).

Maksimalno skraćenje 50 posto

Kroz mjeru očuvanja radnih mjesta poslodavci kod kojih je zbog posebne okolnosti uvjetovanih pandemijom bolesti Covid-19 došlo do privremenog smanjenja opsega posla, radno vrijeme mogli su skratiti do maksimalno 90 posto. Ovisno o postotku skraćivanja radnog vremena država je „pokrivala“ dio plaće radnika. Maksimalan iznos potpore po radniku nije mogao biti veći od četiri tisuće kuna.

Prema dokumentu koji smo dobili na uvid, u ovoj godini potpora će se moći koristiti za privremeno uvođenje punog radnog vremena radnika u trajanju kraćem od mjesečnog fonda sati, i to do najviše 50 posto radnih sati prema kalendaru radnog vremena. To automatski za sobom povlači i smanjenje maksimalne potpore za skraćeno radno vrijeme na dvije tisuće kuna.

Lani je HZZ praktično na mjesečnoj razini produžavao i mijenjao uvjete potpore za skraćivanje radnog vremena te uključivao djelatnosti koje tu potporu mogu koristiti. Sada je ona u startu definirana široko te je namijenjena svim poslodavcima koji obavljaju gospodarsku djelatnost. No, potporu za skraćivanje radnog vremena u ovoj godini neće moći koristiti neprofitne organizacije koje nisu u sustavu poreza na dobit.

Tvrtkama u teškoćama koje će skraćivati radno vrijeme i tako zadržavati zaposlenost radnika nudi se i veća sigurnost no što su je imali tijekom prošle godine. Naime, mjera se neće produžavati iz mjeseca u mjesec i poslodavci će unaprijed podnositi zahtjev za potporu. Odnosno, on će se podnositi u tekućem mjesecu za naredni mjesec.

Izuzetak je jedino ovaj mjesec za koji će se zahtjevi za potporu moći predati do kraja veljače.

„Osnovni kriterij kod podnošenja zahtjeva za potporu za skraćivanje radnog vremena je očekivani pad ukupnog mjesečnog fonda radnih sati svih radnika zaposlenih kod poslodavca na puno radno vrijeme u mjesecu za koji se traži potpora minimalno 10 posto“, navodi se u provedbenim dokumentima. Pritom, „ako je radni proces definiran po poslovnim jedinicama može se priznati pad ukupnog mjesečnog fonda radnih sati i u određenoj poslovnoj jedinici, s tim da se mjera može koristiti samo za radnike koji rade u toj poslovnoj jedinci“. U tom slučaju „minimalan pad po određenoj poslovnoj jedinci mora biti minimalno 20 posto“.

Pad ukupnog mjesečnog fonda sati treba biti povezan s određenim privremenim poremećajima u proizvodno-poslovnom procesu. To se dokazuje ostvarenim padom prihoda/primitaka u svakom mjesecu za koji se traži potpora od najmanje 20 posto u odnosu na isti mjesec 2019. godine. Iznimka su jednino siječanj i veljača ove godine za koje se kao referenta točka usporedbe poslovanja uzimaju siječanj i veljača prošle godine.

Potpora ovisi o broju radnika

Poslodavcu koji zapošljava do 50 radnika potpora se može odobriti ako je zahtjev podnio za najmanje 20 posto radnika. Poslodavcu koji zapošljava 51 i više radnika potpora se može odobriti ako je zahtjev za potporom podnesen za najmanje 10 posto radnika.

Kao i do sada, potpora će se isplaćivati do 30. u mjesecu za prethodni mjesec.

Paket Mjera aktivne politike zapošljavanja za 2022. godinu Upravo vijeće HZZ-a donijelo je krajem prosinca prošle godine nakon što je Vlada bombastično najavila novu mjeru „Biram Hrvatsku” kojom se želi „motivirati povratak iseljenika, novčanim poticajima ohrabriti ih za pokretanje posla u domovini te potaknuti populacijsku obnovu područja s izraženim iseljavanjem“ (1, 2). Nejasno je zbog čega tada nije donesena i mjera za očuvanje radnih mjesta, već je njeno donošenje odgođeno za siječanj.

Ovogodišnje mjere uglavnom su nastavak mjera koje su se i ranije nudile, od potpora za zapošljavanje, pripravništvo, usavršavanje, samozapošljavanje do javnih radova i stalnog sezonca u turizmu. Jedine novine su, uz proširenje potpore za samozapošljavanje i na povratnike u Hrvatsku i uključivanje osoba s invaliditetom, proširenje dijela postojećih potpora (samozapošljavanje, pripravništvo) i na zelene i digitalne poslove. Novina je i da je država povratnicima u Hrvatsku koji se samozaposle namijenila jednokratnu potporu od 50 tisuća kuna, dok na 25 tisuća kuna mogu računati samozaposlene osobe koje se presele u nerazvijenije krajeve zemlje.

Novosti iz EGSO-a

EGSO ima 329 članova iz svih država članica EU-a koji se imenuju na obnovljivi mandat od pet godina. Trenutačni mandat traje od listopada 2020. do rujna 2025. Članove predlažu nacionalne vlade, a imenuje ih Vijeće Europske unije. Svoje dužnosti obavljaju neovisno i u interesu svih građana EU-a. Broj članova po zemlji razmjeran je broju stanovnika te zemlje.

Članovi djeluju u sklopu tri skupine koje predstavljaju poslodavce (Skupina I.), radnike (Skupina II.) i ostale organizacije civilnog društva (Skupina III.). Svaka skupina ima svoje tajništvo.

EGSO svake godine objavi između 160 i 190 mišljenja i informativnih izvješća, od čega 70% na zahtjev Vijeća, Europske komisije i Europskog parlamenta. Njih 21% su samoinicijativna mišljenja i informativna izvješća, a 9% razmatračka mišljenja, uglavnom na zahtjev države koja predsjeda EU-om.

Također organizira nekoliko godišnjih inicijativa i događanja s naglaskom na civilnom društvu i sudjelovanju građana, poput Nagrade za razvoj civilnog društva, Dana civilnog društva, plenarnog zasjedanja mladih „Tvoja Europa, tvoje mišljenje“ i Dana europske građanske inicijative.

EESC Info – siječanj 2022.

Vodič o umjetnoj inteligenciji na radnom mjestu

Unatoč neospornim prednostima umjetne inteligencije u svim sektorima (pravosuđe, ljudski resursi, financijske usluge, promet, poljoprivreda, zdravstvo, javne usluge itd.), određene namjene mogu ugroziti naš privatni život, naše slobode, naša prava i naše demokracije.

Polako shvaćamo pune posljedice AI u poslovanju na globalnoj razini. Sivim zonama umjetne inteligencije pozabavio se i Europski sud za ljudska prava, koji je pojasnio da bi poštivanje ljudskog dostojanstva, slobode pojedinca, jednakosti, nediskriminacije, solidarnosti, socijalnih i ekonomskih prava moglo biti ugroženo. U isto vrijeme, sindikati su širom Sjedinjenih Država počeli dovoditi u pitanje određene vidove uporabe i svrhe ove tehnologije posebice u tvrtkama u Silicijskoj dolini.

Ova knjiga, u partnerstvu s CFDT Cadres, predstavljena je kao pravni vodič za bolje ovladavanje umjetnom inteligencijom u našem neposrednom okruženju. Ako smo suočeni s prepoznavanjem lica tijekom zapošljavanja, korištenjem naših osobnih podataka bez našeg znanja, ako nas softver prati tijekom rada na daljinu, ovisimo o proizvoljnoj odluci algoritma ovaj nam vodič može pomoći postavljati prava pitanja i djelovati.

U vodiču se nalaze i intervjui s istraživačima, sociolozima, predstavnicima osoblja i radnika, tijelima koja su suočena s uvođenjem umjetne inteligencije u organizacije.

Vodič na engleskom jeziku - A guide to Artificial Intelligence at the workplace

Izvor: A guide to Artificial Intelligence at the workplace

---

25. siječnja 2022.

Hrvatska vlada sprema mjere za proljetno poskupljenje energenata

RADIO SLOBODNA EVROPA
Enis Zebić

Predstavnici sindikata, umirovljenika i lijeve opozicije jedinstveni su u stavu da hrvatska Vlada mora ublažiti učinke velikog poskupljenja energenata koje se u Hrvatskoj očekuje u proljeće. Državne institucije dobile su ovih dana od Hrvatske elektroprivrede ponudu za isporuku struje od proljeća sa cijenom višom 58 posto, a opskrbljivači plinom najavljuju da će od 1. travnja podići cijene od 59 do 86 posto.

Ako se ti postotci i ne obistine, i Vlada i stručnjaci i potrošači očekuju povećanje cijena energenata u proljeće.

Umirovljenici, radnici, strahuju svi

Predsjednica Sindikata umirovljenika Hrvatske Jasna A. Petrović kaže za RSE kako se očito nakon ovih poskupljenja umirovljenici neće moći ni grijati, ni hladiti, ni hraniti, jer će se ovo poskupljenje preliti i na hranu.

"Ono što se mora ukinuti je da se zbog duga za režije ovršuju mirovine. Jer ako će početi isključivati struju i plin, ili masovno sa mirovina skidati neplaćene račune, doći će i do kompletnog kolapsa sa psihološkim stanjem umirovljenika", zabrinuto poručuje čelnica umirovljeničkog sindikata.

"Sa mjerama koje će ublažiti učinak poskupljenja treba izići što prije, jer moja je majka znala reći da odgovoran roditelj krene pripremati obrok prije nego djeca proplaču od gladi", kaže za Radio Slobodna Europa (RSE) predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata Krešimir Sever. On je za kombinaciju mjera.

"Sa jedne strane zamrzavanje cijena energenata na određenoj razini, a na drugoj strani da se vidi može li se – a ne može previše – učiniti nešto na području smanjivanja trošarina, i na kraju krajeva i na području smanjivanja PDV-a", predlaže Sever.

Za najugroženije kategorije, kaže, trebalo bi vidjeti kako se mogu subvencionirati i mjesečni računi.

"Uz sve te mjere, moramo svakako ići i na jedno veće povećanje plaća, što će onda rezultirati i povećanjem mirovina", kaže Sever.

Sa mjerama koje će ublažiti učinak poskupljenja treba izići što prije, upozorava Krešimir Sever.

Vlada sprema mjere

I u Vladi su spremni na neku kombinaciju, a tu se prije svega misli na smanjenje PDV-a, ali i "neke druge alate", kazao je ministar gospodarstva Tomislav Ćorić.

"Kontinuirano analiziramo situaciju, reagirat ćemo na vrijeme i od 1. 4. 2022. učinit ćemo sve da spriječimo rast cijena energenata kakav su doživjele druge zemlje članice EU", kazao je Ćorić novinarima.

Naime, struja je u zadnja dva kvartala prošle godine na razini cijele EU poskupila 40 posto, što se u Hrvatskoj nije dogodilo, ali Ćorić kaže da je u proljeće poskupljenje - neizbježno.

"Ako snizite PDV na energente, ostat ćete bez dijela novca koji je za nešto bio namijenjen", podsjeća u izjavi za RSE predsjednik Hrvatskog društva ekonomista Ljubo Jurčić, koji kaže kako je to politički potez.

"Onda to nešto morate platiti iz drugih sredstava koja će platiti neki drugi ljudi. Opet to društvo plati, samo je pitanje je li bolje da se to sada jasno plati, ili da - radi stvaranja osjećaja brige za građane – građani ne plaćaju sada direktno višu cijenu energije, nego je plaćaju indirektno, što može biti skuplje i nepovoljnije nego što je direktno", upozorava profesor Jurčić.

On je kazao kako Europska unija (EU) nije reagirala prošle godine na poskupljenja energenata ili na šestpostotnu inflaciju zato što se to lakše podnese kada je dohodak po stanovniku 30.000 eura. U Hrvatskoj su, pak, poskupljenje energenata ili tropostotna inflacija veći problem nego drugdje u EU, jer je dohodak po glavi stanovnika svega 10.000 – 11.000 eura.

Predsjednica oporbene Nove ljevice Ivana Kekin u izjavi za RSE podsjeća da su oni na ovaj problem upozoravali već ranije.

"Mi smo već prije dva mjeseca tražili od Vlade da snizi PDV na toplinsku energiju, što tražimo naravno i dalje, i očekujemo generalnu intervenciju u korist onih koji su u riziku od energetskog siromaštva", poručuje Ivana Kekin.

Prema podacima Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja, Hrvatska je u 2020. godini sa 50,6 posto zadovoljavala vlastite potrebe za energijom a ostalo se uvozilo. Smanjen je uvoz svih oblika energije osim prirodnog plina, gdje je uvoz povećan za 7,4 posto.

 

242. sjednica GSV-a

Krešimir Sever, predsjednik NHS-a i dopredsjednik GSV-a, naznačio je kako je sindikalna strana nezadovoljna što se o ovome razgovara nakon što je proračun donesen. "Smatramo da je važno da se o prijedlogu proračuna razgovara sa socijalnim partnerima prije nego se o tome otvori rasprava u Saboru", izjavio je Sever te dodao kako sindikati državne i javnih službi sada pregovaraju o kolektivnim ugovorima, a okviri su u proračunu već određeni pa ispada da će se pregovarati o nečemu što je unaprijed određeno.

Sever i Ribić upozorili su kako treba otvoriti pitanje iseljavanja i same demografije naznačivši kako bi trebalo imati hrabrosti i namijeniti sredstva iz proračuna za ostanak ljudi u Hrvatskoj. Kao i ostali članovi GSV-a istaknuli su problem zdravstva.

Na konferenciji za medije koja je uslijedila nakon sjednice GSV-a posebno je naglasio problem cijena energenata i njihovo moguće „divljanje“ koje će povući i ostale cijene prema gore te je nužno da se o tome počne razgovarati što prije.

Javni poziv za podnošenje prijedloga za dodjelu priznanja i nagrade iz područja zaštite na radu

Rok za podnošenje prijedloga je 4. ožujka 2022. godine.

Više o uvjetima i načinu dostavljanja prijedloga - Javni pozivi za podnošenje prijedloga za dodjelu priznanja i nagrade iz područja zaštite na radu

---

14. siječnja 2022.

Sve dosadašnje izmjene radnog zakonodavstva smanjivale su zakonsku zaštitu radnika

FAKTOGRAF
Autor/ica: Gabrijela Galić

U tri desetljeća po četvrti put se ide u sveobuhvatne izmjene ZOR-a.

Predstavnici Vlade, sindikalnih centrala i poslodavačke udruge prije blagdana još će jednom sjesti za zajednički stol kako bi razgovarali onovom Zakonu o radu (ZOR). Od kada je u listopadu vladina strana socijalnim partnerima predstavila svoje viđenje buduće radničke Biblije, održano je nekoliko sastanaka, ali dogovora o njegovim odredbama još nema. Razgovori se nastavljaju u idućoj godini, kada se vladina strana nada i da će novi zakon stupiti na snagu.

U dosadašnjoj povijesti Hrvatska je donijela tri Zakona o radu, premda su neke cjelovitije promjene tog temeljnog propisa koji uređuje radne odnose prolazile pod egidom „izmjene i dopune“. Četvrti je u pripremi. No, svaki od zakona kojima se do sada reguliralo područje radnih odnosa doživljavao je i brojne promjene. Primjerice, aktualni ZOR donesen 2014. godine, manje izmjene doživio je 2017. i 2019. godine kada je usklađivan s europskim zakonodavstvom, odnosno s 15 direktiva koje je trebalo prenijeti u nacionalno zakonodavstvo.

Prvi zakon temeljen je na njemačkim iskustvima

Hrvatska je prvi Zakon o radu dobila 1995. godine i temeljen je na njemačkim iskustvima u području radnog zakonodavstva, posebno u dijelu prestanka ugovora o radu, produžene primjene pravnih pravila, radničke participacije kroz radnička vijeća (1, 2, 3).

Do donošenja ZOR-a iz 1995. godine sustav radnih odnosa bio je prilagođen „posebnom obliku (samoupravnog) socijalizma“, navodi Željko Potočnjak, profesor na Katedri radnog i socijalnog prava Pravnog fakulteta u Zagrebu koji je i jedan od autora domaćeg radnog zakonodavstva u izlaganju „Razvoj i daljnji izazovi razvoja hrvatskog radnog zakonodavstva“.

Prvim Zakonom o radu iz ’95. godine napuštena je statusna i uvedena ugovorna koncepcija radnih odnosa te je, među ostalim, uređen pisani oblik ugovora o radu u skladu s europskim direktivama. Zakon je sadržavao i prve odredbe o zabrani diskriminacije, također u skladu s europskim direktivama, regulirao je malog poslodavca.

Iako je rad na određeno vrijeme bio uređen i propisima iz socijalističkog doba, on je dodatno reguliran prvim ZOR-om kao iznimka „kada za to postoji stvaran i važan razlog“, pri čemu uzastopni ugovori nisu smjeli trajati duže od tri godine.

Prvi Zakon o radu donesen u Hrvatskoj stvorio je temelje za osnivanje tripartitnog Gospodarsko-socijalnog vijeća, ali je i iz radnog zakonodavstva izbacio radnika. Umjesto prava i obaveza radnika, taj je zakon regulirao prava i obaveze zaposlenika.

Tadašnjim zakonskim novinama sindikati nisu bili zadovoljni. Pune dvije godine s tadašnjom vladom koju je vodio Nikica Valentić vodili su se pregovori o ZOR-u, sindikati su se bunili, ali značajnijih industrijskih akcija nije bilo. U konačnici, dogovor o novom ZOR-u zaključen je uz teleću koljenicu u podrumu Muzeja za umjetnost i obrt gdje se nalazio tada popularan restoran „Kod Drageca“.

Izmjenama vratili radnike, ali s manjim pravima

U obliku u kakvom je donesen, zakon je opstao šest godina, a njegove značajnije izmjene su uslijedile 2001. te posebno krajem 2003. godine. Prve izmjene, među ostalim, skratile su radno vrijeme sa 42 na 40 sati tjedno, ali i uvele pravilo primjene povoljnijeg prava za radnika. Promijenjena je definicija malog poslodavca te olakšane odredbe o otpuštanju radnika kod njih, dok je roditeljski dopust za blizance, trojke, četvorke, odnosno više djece jednake dobi skraćen s tri na dvije godine.

Iako je 2001. godine tadašnja vlada Ivice Račana u zakon vratila radnika, njegova prava počela ja „grickati“. Snažnije rezanje uslijedilo je izmjenama i dopunama zakona iz 2003. godine kada su prepolovljeni otkazni rokovi, dok su otpremnine smanjenje s pola neto plaće po godini staža na trećinu bruto plaće po godini staža. Uvedeni su novi oblici rada – rad putem agencija za privremeno zapošljavanje te rad na izdvojenom radnom mjestu koji je danas „okidač“ za novo preslagivanje radnog zakonodavstva.

Istodobno, tadašnje su zakonske izmjene ozakonile štrajk solidarnosti, ali i uvele doprinos solidarnosti koje su trebali plaćati nečlanovi sindikata. No, Ustavni sud je 2005. godine srušio odredbu o doprinosu solidarnosti.

Zakonske novine iz 2003. godine, međutim, izmjene su doživjele i prije intervencije Ustavnog suda. Nakon promjene vlasti, HDZ-ova Vlada je u proljeće 2004. godine vratila odredbe o roditeljskom dopustu do tri godine za blizance, treće i svako slijedeće dijete.

Zakon donesen u ekonomskoj krizi

Potpuno novi Zakon donesen je u jeku zadnje ekonomske krize, 2009. godine u vrijeme Jadranke Kosor. Pravdan je sveobuhvatnijim usklađivanjem s pravnom stečevinom EU, a donio je dodatnu fleksibilizaciju, prvenstveno u organizaciji radnog vremena.

Više od godinu dana trajali su tadašnji pregovori Vlade sa sindikatima i poslodavcima, praćeni prosvjedima radnika. Sindikalne centrale su, tako, u travnju 2008. godine na Trgu bana Jelačića okupile 50 tisuća prosvjednika koji su tražili kako ograničavanje rada na određeno vrijeme, tako i veće plaće, reformu mirovinskog i zdravstvenog sustava (1, 2). To se smatra najvećim sindikalnim prosvjedom u Hrvatskoj koji je organiziran ne samo zbog radnog zakonodavstva, već i bukteće ekonomske krize.

Taj je zakon donio veće promjene u radnom vremenu jer je usklađen s direktivom koja regulira to područje pa je, primjerice, prekovremeni rad skraćen na osam s deset sati, dodatno su regulirane odredbe o preraspodjeli radnog vremena, uvedena su ograničenja na mjesečnoj i godišnjoj razini kod prekovremenog rada. Radi usklađivanja s pravnom stečevinom EU, mijenjane su odredbe o kolektivnim viškovima radnika.

No, niti godinu dana od donošenja tog Zakona, tadašnja ga je Vlada pokušala izmijeniti, odnosno ukinuti produženu primjenu pravnih pravila iz kolektivnih ugovora, a sve kako bi u jeku krize mogla redefinirati obaveze prema zaposlenima u državnim i javnim službama. Uslijedio je silovit sindikalni odgovor kroz organizaciju referendumske inicijative protiv izmjena ZOR-a.

„Jeste li za zadržavanje važećih zakonskih odredbi o produženoj primjeni pravnih pravila sadržanih u kolektivnim ugovorima i o otkazivanju kolektivnih ugovora“, glasilo je pitanje iz tadašnje sindikalne referendumske inicijative. U periodu od 9. do 23. lipnja 2010. godine, sindikati su prikupili podršku 813 016 građana, dijelom i na valu nezadovoljstva građana tadašnjom gospodarskom i socijalnom situacijom u zemlji. Sindikalna referendumska inicijativa vladu je natjerala da odustane od predloženih zakonskih izmjena (1, 2, 3).

Pitanje produžene primjene pravnih pravila iz kolektivnih ugovora ponovo je 2012. godine reaktivirala vlada Zorana Milanovića koja je pribjegla do tada neviđenoj praksi – Zakonom o reprezentativnosti izmijenila je ZOR i produženu pravnu primjenu Kolektivnih ugovora ograničila na tri mjeseca (1, 2).

Zakon iz 2009. godine u dva je navrata mijenjan (2011. i 2013.) kako bi se popravile loše prenesene direktive, odnosno kako bi se zakon dodatno uskladio s pravnom stečevinom EU. Tim je izmjenama kod rada na određeno vrijeme propisano da se ograničenje od tri godine ne odnosi na prvi ugovor na određeno vrijeme, već on može trajati i duže od tri godine. Agencijama za privremeno zapošljavanje, pak, dozvoljeno je da se bave posredovanjem pri zapošljavanju.

Treći ZOR

Treći ZOR u primjeni je od kolovoza 2014. godine, a proteklih godina je neznatno mijenjan zbog daljnjeg usklađivanja s pravnom stečevinom EU. O tom su zakonu pregovori počeli 2013. godine kada je tadašnja koalicijska Vlada SDP-a predložila snažnu fleksibilizaciju ZOR-a i, među ostalim, odustajanje od sustava otpremnina u slučaju otkaza. Njih je trebao zamijeniti sustav kapitalizirane štednje, ali se pod pritiskom sindikata od toga odustalo.

Tadašnje izmjene radnog zakonodavstva poklopile su se s mirovinskom reformom, ali i namjerom Vlade da uvede takozvane „mini poslove“. Od njih se, ipak, odustalo nakon javnog savjetovanja u kojem je ideja pokopana i od strane radnika koji su iselili u razvijene zemlje i jedini su im izvor prihoda takvi nesigurni poslovi.

Socijalni partneri su, pak, s Mirandom Mrsićem, tadašnjim ministrom rada i mirovinskog sustava vodili nikada neizvjesnije pregovore tijekom kojih su postizani dogovori gaženi (1, 2, 3). Saborske rasprave o zakonu praćene su radničkim zvižducima s Markova trga. No, povijest se ponovila pa je SDP ponovo vodio vladu koja je dodatno olabavila zaštitu radnika, donoseći fleksibilnije radno zakonodavstvo.

Te su zadnje izmjene radnog zakonodavstva dodatno fleksibilizirale rad agencija za privremeno zapošljavanje, otvorena je mogućnost dopunskog rada za drugog poslodavca do osam sati tjedno, kao i ustupanja radnika unutar povezanih poduzeća. Iz zakona je nestala obveza poslodavca da radnika zaposli na drugim poslovima ako je višak, odnosno da ga obrazuje ili osposobi za rad na drugim poslovima, dodatno je regulirano pitanje preraspodjele radnog vremena, omogućeno uvođenje banke radnih sati.

Istodobno, u radno zakonodavstvo ponovo je vraćena odredba o produženoj primjeni kolektivnih ugovora i nakon njihova isteka. Prava iz kolektivnog ugovora tako vrijede tri mjeseca od isteka kolektivnog ugovora.

Intervencije obrazložene pandemijom

Aktualne razgovore o izmjenama radnog zakonodavstva potaknula je kriza izazvana pandemijom bolesti Covid-19, ali i pokušajem nesvakidašnje intervencije aktualne vlade u važeće propise pod krinkom pandemije.

Ministarstvo rada tako je u ožujku prošle godine pripremilo zakon koji je trebao privremeno derogirati odredbe ZOR-a – Zakon o uređenju radnih odnosa u okolnostima epidemije bolesti COVID-19. On je trebao suspendirati dio odredbi ZOR-a dok traje pandemija koronavirusa. Ideja o tom posebnom zakonu živjela je svega dva dana. Vlada se povukla nakon oštre reakcije domaćih sindikata, ali i Europske konfederacije sindikata koja je premijeru Andreju Plenkoviću uputila oštro pismo zbog namjere derogiranja radnih i socijalnih prava radnika u Hrvatskoj – i to u vrijeme kada je Hrvatska predsjedala Europskom unijom.

Nakon fijaska s pokušajem derogacije odredbi ZOR-a, resorno ministarstvo krenulo je pripremati posve novi zakon koji je u listopadu ove godine predstavljen socijalnim partnerima. Iako se tvrdilo da je njegova svrha, prije svega, bolja regulacija rada na izdvojenom mjestu, odnosno rada od kuće kojeg su vlasti od početka pandemije poticale, kao i regulacija platformskog rada te rada na određeno vrijeme po kojem je Hrvatska u samom vrhu EU, predložene izmjene daleko su šire.

Tako se, među ostalim, predlaže smanjenje plaćenog dopusta, povećava se ukupan broj prekovremenih sati koje radnik tijekom godine smije odraditi. Iako je zakonski maksimum za prekovremeni rad 180 sati godišnje, u nekim slučajevima radnici će moći raditi i 300 prekovremenih sati godišnje. Predlaže se i ukidanje mogućnosti otpremnine za radnika koji je stekao uvjete za starosnu mirovinu (iako ugovor o radu neće prestajati po sili zakona kada radnik navrši 65 godina života i 15 godina mirovinskog staža). Izmjenama se udara i na sindikate pa bi sindikalni povjerenici zaštitu uživali samo dok obnašaju tu dužnost.

S druge strane, država pokušava regulirati rad radnika na digitalnim platformama, ali i bolje propisati odredbe za rad od kuće te uvesti stroža ograničenja za ugovore na određeno vrijeme. No, u pregovorima se otvaraju i teme koje sam predlagač izmjena radnog zakonodavstva nije predložio te je pitanje kako će izgledati novi ZOR kojeg će resorno ministarstvo uputiti u daljnju proceduru. Za sada se ne nazire ni kada bi taj dokument trebao ugledati svjetlo dana jer socijalni partneri i Vlada nisu niti blizu konkretnih dogovora o njegovim odredbama.

Sve izmjene radnog zakonodavstva u prošlosti smanjivale su zakonsku zaštitu radnika, koliko god se vlasti trudile objasniti kako su pripremile moderniji zakon. U kojoj će mjeri zakon o kojem se tek razgovara nastaviti taj trend i hoće li sindikati uopće, u pandemijskim uvjetima, imati prostora za eventualne industrijske akcije kojima bi spriječili daljnju fleksibilizaciju tek će se vidjeti.

Nema negativnih posljedica primjene Zakona o izmjenama Zakona o mirovinskom osiguranju

Cijeli obrazac možete pročitati i komentirati na Savjetovanje o Obrascu naknadne procjene učinaka propisa za Zakon o izmjenama Zakona o mirovinskom osiguranju

 

Više: https://faktograf.hr/2021/12/22/nema-negativnih-posljedica-zakonodavnih-izmjena-temeljem-sindikalne-inicijative-67-je-previse/

U Otvorenom o rastu troškova života

Gosti emisije HTV-a Otvoreno urednice i voditeljice Zrinke Grancarić bili suprof. dr. sc. Marijana Ivanov s Ekonomskog fakulteta u Zagrebu, posebni savjetnik predsjednika Vlade za ekonomska pitanja Zvonimir Savić, predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata Krešimir Sever, stručnjak za energetska pitanja Davor Štern i direktor trgovačkog lanca Drago Munjiza.

Savić: Očekuje se s vremenom i popuštanje inflatornog pritiska

Posebni savjetnik predsjednika Vlade za ekonomska pitanja Zvonimir Savić komentirajući korekciju HNB-a za stopu inflacije u idućoj godini s 2,1% na 2,4%, kao što je i ove godine njihova projekcija rekao kako je to prilagođavanje očekivanju kakvo imamo za ovu godinu.

- Zadnjih mjeseci prisutan je pritisak na rast cijena , no samo u nekim segmentima. Postoje skupine proizvoda i usluga koji se prate. Od rasta stope inflacije od 4,8% u studenom od 12 skupina proizvoda samo 3 se ističu s nešto višim rastom od prosjeka - hrana, alkoholna pića i duhan te prijevoz. Imamo sužen spektar proizvoda koji je pod pritiskom rasta cijena, no velik je udio energenata u rastu cijena. Bitno je naglasiti, na razini cijele godine očekuje se inflacija 2,3-2,4%, a iduće godine možda malo više no očekuje se s vremenom i popuštanje inflatornog pritiska. Korekcije nisu ništa neuobičajeno u ekonomiji, samo prilagodba realnoj situaciji, rekao je Savić.

Sever: Udar poskupljenja hrane najjači udar na kućanstva

Predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata Krešimir Sever rekao je kako je poskupio život prosječnim građanima RH više nego što to na prvi pogled statistike inflacije govore.

- U uvjetima u kojima su niska primanja u kućanstvima u tim uvjetima su neki segmenti udarili puno snažnije kod svojih poskupljenja na standard kućanstava nego neke druge cijene jer one na veliki dio kućanstava nemaju utjecaj. Kad je riječ o hrani, jasno je da je upravo udar poskupljenja hrane bio i najjači udar na kućanstva jer je najveći udio troška mjesečne potrošnje upravo na razini hrane. rekao je Sever.

- Vidjeli smo i po ovim podacima koji su se ovih dana pokazali, pa i danas, vezano za samu stopu inflacije da na jednoj strani kod nas je najveći udar išao upravo kroz povećanja cijena hrane, na drugoj strani unutar Europske unije se pokazalo da je najveći udar išao kroz energente, kroz poskupljenje energije, pa onda usluga pa tek onda ide sve ostalo, dodao je.

- Kad gledamo prosjek cijena hrane on je u Hrvatskoj u odnosu na prosjek EU između 92 i 93%, ali je udio troška hrane je negdje kod nas 28%, a u prosjeku EU 13%, a razvijenije zemlje i ispod 10%. Kad se na hrani fokusira puno poskupljenja onda je jasno koji je to udar. A zamislim koliko je to udar kod nekoga tko je na minimalnoj plaći ili su primanja oko minimalne ili prosječne mirovine, istaknuo je Sever.

Munjiza: U Hrvatskoj je puno manji rast cijena nego u Europi

Direktor trgovačkog lanca Drago Munjiza rekao je kako je rast u Europi u tri kvartala robe široke potrošnje u kojoj je u velikoj većini hrana je 3,5% u odnosu na prošlu godinu.

- Taj rast od 3,5% sastoji se od 3,3% rast vrijednosti poskupljenja, a samo 0,2% rast količina prodaje. Kod Hrvatske je malo bolja situacija. Hrvatska raste 6% u potrošnji, a samo 1,5% je pitanje cijena, odnosno financijski rast, a ostalo je količinski rast. Hrvatska koja je dio EU ima puno manje učešće rasta cijena u odnosu na rast količina. Svi ste svjedoci, na radiju, TV velika je konkurencija i mi naprosto ne možemo dizati cijene hrane neodgovorno nego se uklapamo u poskupljenja, ili klimatske promjene ili ostale trendove koji čine naše ulazne troškove. Gotovo niti jedan trgovački lanac nije u mogućnosti dignuti cijene, a da to krajnji kupci ne uspoređuju s vikend akcijama ostale konkurencije. Poskupljenja su evidentna, ali se moramo uspoređivati s prosjekom ili zemljama. U Hrvatskoj je puno manji rast cijena nego u Europi, hrana čini dobar dio ukupne košarice stanovništva i ja vjerujem da neće inflacija prijeći ono što se već dogodilo u Europi, to je 3% u ovom dijelu za koji smo mi odgovorni, a to je roba široke potrošnje, naglasio je Munjiza.

Štern: Spekulacije se rađa u Europi i svijetu zbog procesa dekarbonizacije

Stručnjak za energetska pitanja Davor Štern komentirajući cijene energenata i što možemo očekivati na proljeće primjerice kod cijena plina za kućanstva rekao je kako je vrlo teško prognozirati do travnja.

- Procesi koji su doveli do poskupljenja plina i ostalih energenata se nastavljaju, ali i pogoršavaju. Stvar je nažalost izašla ispod kontrole. u energetici više ne možemo govoriti o tržišnoj ekonomiji. Postali smo podanici burzi i klađenja na burzama za buduće cijene u oblasti energetike za siječanj, veljaču. cijene se pumpaju u nebesa električne energije, plina, naftnih derivata. Vlada je donijela dobru odluku o maksimiranju cijena, pa je potom popustila. Nafta je bila 80 USD, sada je pala na 68 USD, ali cijena energenata ne pada. Tu se dogodio jedan energetski skandal gdje je roba potpuno izgubila njezine prave vrijednosti nego je postala pojam spekulacije. A spekulacije se rađa u Europi i svijetu zbog procesa dekarbonizacije. Europa je postavila vrlo velike ciljeve da je 2030. godine ukidaju u Njemačkoj dizel motora. To će dovesti do porasta cijene dizela, a neće biti dovoljno električne energije pa će i njoj rasti cijena kao posljedica toga. To je dugoročna vrlo loša perspektiva, smatra Štern.

Ivanov: Kriptovalute i dionice su izašle iz mode, "futuresi" su u modi

Prof. dr. sc. Marijana Ivanov s Ekonomskog fakulteta u Zagrebu upitana hoće li rast cijena energenata podići inflaciju u idućoj godini, možda i na 3% rekla je kako ne znamo što će biti s cijenom energenata te kako ulagači stalno traže priliku gdje će dobro zaraditi, trenutno su ta tržišta energenata zanimljiva za zaradu.

- Kriptovalute su malo izašle malo iz mode, isto tako i dionica, i onda "futuresi" (terminski ugovori, buduće cijene energenata, op.a.) i ostale izvedenice i financijska tržišta koja se tiču sirovina i energenata su trenutno u modi. Jasno da tu investitori djeluju na rast budućih cijena, a preko cijena energenata se to onda jednostavno materijalizira u cijene svih ostalih proizvoda i usluga. No, međutim nama se ove godine, to je moj osobno mišljenje, fenomen koji smo prije imali prigušen, a to su inflatorna očekivanja. Taj lančani slijed prijenosa na različite razine cijena, pogotovo hrane, nije toliko samo rezultat ograničenja koliko je činjenica da je cijena hrane vrlo fleksibilna. Ako postoji rizik da će inflacija rasti, i ako vi kao investitori i kao potrošači i kao veletrgovci počnete vjerovati da će rasti ona će rasti jer se inflatorna očekivanja ugrađuju. Ali ne možete ih tako lako ugraditi u cijene koje nisu fleksibilne. Hranu ćemo uvijek kupovati,ona kod ljudi s niskim dohotkom čini čak 40% ukupne potrošnje, a takvih je puno u Hrvatskoj. Cijene energenata i prijevoza su pod utjecajem svjetskih zbivanja, a ne pod utjecajem domaće inflacije ili nekakvih europskih kretanja cijena hrane ili slično, objasnila je Ivanov.

O cijeni nafte

Savić je rekao kako se iduće godine očekuje inflacije oko 2,6%. Smatra kako treba reći, da ne bi dodatno podgrijavali inflatorna očekivanja, da je cijena hrane porasla 1% u jedanaest mjeseci ove godine u odnosu na isto razdoblje lani, a cijena nekih prehrambenih proizvoda je čak i pala, primjerice mesu i ribi.

- Cijene vrlo blago rastu i nadamo se da će tako i ostati. Očekujemo dodatan rast pod utjecajem kretanjem cijene energenata. Ako bude potrebno sigurno je da će Vlada ponovno reagirati da spriječi šokove. Vlada prati kakva će biti očekivanja cijena naftnih derivata u idućoj godini. Ove godine se očekuje prosječna cijena nafte 70 USD/barel, iduće godine oko 74 USD/barel, no međutim 2023. bi trebala biti 65 USD/barel prema prognozama Svjetske banke. Ako se nešto takvo i dogodi smanjit će se inflatorni pritisci, rekao je Savić.

Trgovci se spremaju za euro

Munjiza je rekao da što se tiče opskrbnih lanaca u dijelu hrane nema nikakvih problema, možda je malo veći problem s robom koja dolazi iz Kine. Naglasio je kako se očekuje početak mijenjanja kune u euro.

- To će biti veliki pritisak i sve oči javnosti će biti usmjerne na cijene. Spremamo se na promjenu, održani su deseci seminara, trgovački lanci potpisat će akt da neće dizati cijene. Zamislite koji će biti učinak vas novinara i potrošača, svi ćete kontrolirati što se događa u toj konverziji i to će usporiti inflaciju, smatra Munjiza.

Sever je rekao kako se zbog inflacije iduće godine očekuje udar na standard jer cijene neće mirovati i rast će barem u prvom dijelu godine, a ako dođe do smirenja onda toga neće biti u drugom dijelu godine.

- Vidjeli smo do koje je mjere ranjivo i tržište u svijetu vezano uz koronavirus, u jednom trenutku je zaustavila i rast cijena nafte. Kad je potražnja krenula dalje, igrači na tržištu su to željeli iskoristiti i dignuli su cijene. I kod omikrona se na trenutak zastalo. Omikron se čudno giba i pitanje kako će se sve skupa događati iduće godine, rekao je Sever te dodao da treba inzistirati na rastu cijena plaća koje će povući i povećanje mirovina i tako olakšati zbivanja.

Cijena nafte više ne znači ništa

Štern smatra da se mora početi malo drugačije razmišljati kad se rade projekcije jer više cijena nafte nije relevantna.

- Vidimo da cijena nafte pada, a cijena derivata ne pada. Što se događa? Pokušaji da ozelenimo planetu, da zaustavimo klimatske promjene užasno puno koštaju. Onog trenutka kad su se počeli izdavati ugljični certifikati u smislu unaprjeđenja kvalitete čovjekove sredine i kad se time počelo trgovati na burzama vidio sam da to ide u jednom pravcu koji se više ne da kontrolirati. Te cijene certifikata ugljičnog dioksida u šest mjeseci narasle su za 100% i to plaća rafinerijska industrija. Onaj tko proizvodi naftu njemu se nije puno promijenilo, no u lancu prerade je došlo do novih nameta koji prije nije bilo. došlo je do nove paradigme formiranja cijena i mislim da u svim izračunima u budućnosti trebalo bi više uzimati u obzir skalu derivata koji se koriste kao energenti uz plin i struju, a zaboraviti cijene nafte. Ona ne znači više ništa, upozorio je Štern.

Dodao je da kad se krenulo u dekarbonizaciju tempom koji je određen od velikih umova ovog svijeta.

- Bojim se da nije dosta dobro promišljen. Nisam ja taj koji će njih kritizirati, no kao čovjek koji se bavi tom industrijom oko 50 godina ne vidim način na koji se to može regulirati a da netko ne strada u tom cijelom lancu stvaranja profita i ekstraprofita. Kad netko počne trgovati instrumentom koji je stvoren da poboljša život i kad to krene kao trgovačko sredstvo na burzama onda mislim da tu više nema zaustavljanja, istaknuo je Štern.

O kamatama

Ivanov je komentirajući kako je Velika Britanija digla kamate, a SAD se sprema, rekla da što se tiče kamata nama ima najveći utjecaj ono što napravi Europska centralna banka, a ona trenutno miruje.

- Toliki inflatorni pritisak nije u Europi, koliki je u SAD-u. Kad SAD počne dizati kamate onda možda nakon godinu dana počne i ECB. No ima jedan drugi problem, kad god je FED krenuo u restriktivnu politiku onda je SAD završio u recesiji. Tako da se najgora stvar zapravo još nije dogodila jer se onda ta recesija iz SAD-a širi na Europu i dalje, pogotovo na sjevernu hemisferu, objasnila je te dodala kako je danas sve više nekakva geopolitička igra nego zdrava ekonomija i čista priča o ponudi i potražnji.

Uvođenje eura i plaće

Savić je govoreći o uvođenju eura rekao kako se iskazivanje dvostrukih cijena u kunama i eurima očekuje u sedmom, osmom mjesecu iduće godine najkasnije kada se utvrdi fiksni tečaj i po tom fiksnom tečaju od toga trenutka nadalje bit će obveza dvojnog iskazivanja cijena.

- To će biti do ulaska u europodručje tako da se stanovništvo navikne na cijene i da spriječimo bilo kakvu situaciju neispravnog ili zlonamjernog iskazivanja cijena jer broj jedan čemu teži Vlada je zaštita potrošača, naglasio je Savić te dodao da će još barem godinu dana nakon ulaska biti obveza dvojnog iskazivanja cijena.

Sever se ne boji povećanja cijena zbog uvođenja eura jer su tako pokazala iskustva zemalja koje su ga uvodile i tamo je došlo do skoka cijena 0,2%-0,3%. Smatra da je nama problem što su nam sva primanja izuzetno niska, uz pojedinačne iznimke.

- Od 1,6 milijuna zaposlenih čak oko 800.000 plaća se kreće do 6039 kuna u neto iznosu. Kako s tim živjeti, upitao je Sever.

Munjiza se složio sa Severom i rekao kako bi trgovci voljeli da je plaća 2000 eura i onda oni ne bi imali problema s prometom u trgovinama.

---

21. prosinca 2021.

Prosječna plaća za mjesec listopad 2021. godine

DZS - Prosječna mjesečna isplaćena neto plaća po zaposlenome u pravnim osobama Republike Hrvatske za listopad 2021. iznosila je 7 140 kuna, što je nominalno više za 0,5%, a realno niže za 0,5% u odnosu na rujan 2021. Prosječna mjesečna bruto plaća po zaposlenome u pravnim osobama Republike Hrvatske za listopad 2021. iznosila je 9 597 kuna, što je nominalno više za 0,5%, a realno niže za 0,5% u odnosu na rujan 2021. Najviša prosječna mjesečna isplaćena neto plaća po zaposlenome u pravnim osobama za listopad 2021. isplaćena je u djelatnosti Proizvodnja koksa i rafiniranih naftnih proizvoda, u iznosu od 10 928 kuna, a najniža je isplaćena u djelatnosti Proizvodnja odjeće, u iznosu od 4 533 kune.

Najviša prosječna mjesečna bruto plaća po zaposlenome u pravnim osobama za listopad 2021. bila je u djelatnosti Proizvodnja koksa i rafiniranih naftnih proizvoda, u iznosu od 15 910 kuna, a najniža je bila u djelatnosti Proizvodnja odjeće, u iznosu od 5 769 kuna.

Prosječna mjesečna isplaćena neto plaća po zaposlenome u pravnim osobama Republike Hrvatske za listopad 2021. u odnosu na isti mjesec prethodne godine nominalno je viša za 5,7%, a realno za 1,8%.

Prosječna mjesečna bruto plaća po zaposlenome u pravnim osobama Republike Hrvatske za listopad 2021. u odnosu na isti mjesec prethodne godine nominalno je viša za 4,4%, a realno za 0,6%.

Za razdoblje od siječnja do listopada 2021. prosječna mjesečna isplaćena neto plaća po zaposlenome u pravnim osobama Republike Hrvatske iznosila je 7 093 kune, što je u odnosu na isto razdoblje 2020. nominalno više za 5,4%, a realno za 3,3%.

Za razdoblje od siječnja do listopada 2021. prosječna mjesečna bruto plaća po zaposlenome u pravnim osobama Republike Hrvatske iznosila je 9 544 kune, što je u odnosu na isto razdoblje 2020. nominalno više za 4,0%, a realno za 2,0%.

U listopadu 2021. bilo je prosječno 167 plaćenih sati, što je u odnosu na rujan 2021. niže za 4,0%. Najveći broj plaćenih sati bio je u Pomoćnim uslužnim djelatnostima u rudarstvu i Djelatnosti zdravstvene zaštite (176), a najmanji broj plaćenih sati bio je u Djelatnosti socijalne skrbi bez smještaja (151).

Prosječna mjesečna isplaćena neto plaća po satu za listopad 2021. iznosila je 41,74 kune, što je u odnosu na rujan 2021. više za 4,5%, a u odnosu na isti mjesec prethodne godine više za 10,2%.

Prosječna mjesečna bruto plaća po satu za listopad 2021. iznosila je 56,11 kuna, što je u odnosu na rujan 2021. više za 4,6%, a u odnosu na isti mjesec prethodne godine više za 9,0%.

Medijalna neto plaća za listopad 2021. iznosila je 6 039 kuna, dok je medijalna bruto plaća iznosila 7 860 kuna.

Izvor: DZS

Šošić: Očekujemo istu inflaciju, ali ovisit će o cijeni plina i struje

No projekcija je izložena negativnim rizicima, naglašava Šošić.

- Recimo trenutno je jako porasla cijena plina, koja je u Hrvatskoj regulirana pa se nije mijenjala, ako se poveća u idućoj godini, to bi moglo povisiti inflaciju. Napravili smo i alternativni scenariji - u slučaju povišenja cijene plina za 10 posto i struje za 10 posto, to bi moglo na razini godine povećati inflaciju do 3 posto, znači mogli bi imati nešto višu stopu. No trebala bi se s vrhunca početkom godine smanjivati, pitanje je koliko će brzo biti. Inflacija je globalna, nije samo kod nas, banke prate i reagiraju na sve to - izjavio je.

Ekonomski analitičar Damir Novotny je naglasio da je jako teško prognozirati u ovako turbulentnim vremenima kada su ekonomske aktivnosti bile blokirani s mnogo strana 2020. pa su se naglo otvorile i kao posljedica tog poremećaja došlo je do rast cijena. Tako su se naši građevinari žalili na rast cijena betonskog željeza. Cijena tog čelika, tog najjednostavnijeg proizvoda je navodno porasla 300 posto. Međutim prije nekoliko dana je cijena počela padati. Kriza je bila specifična u povijesti ekonomskih kriza, pogodila je i ponudu i potražnju. Potrošači su htjeli kupovati, a nisu mogli, bili su lockdownom blokirani.

- Što će se događati, ja bih rekao da nafta neće nastaviti s rastom. Proizvodnja nafte je veća od potrošnje, rast cijena sirove nafte nije posljedica manjka u proizvodnji, špekulativni pritisak je bio veliki. Gotovo sigurno cijena nafte neće biti pokretač inflacije, što se tiče plina, tu imamo čitav niz neizvjesnosti, ali ja ipak očekujem da će se inflacija smiriti - rekao je Novotny.

No predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata Krešimir Sever smatra da kada statistika pokazuje neke stvari, oni izgledaju ružičastije nego što je stvarnost kada je riječ o potrošnji kućanstva.

- Statistika će reći da su plaće rasle više i brže nego što je rasla inflacija, a građani vide da im je taj udar znatno jači nego što je to pokrio rast plaća. A što je zemlja siromašnija, to je veći udio troška hrane u mjesečnoj potrošnji i stanovanja. S troškovima hrane, s cijenama hrane smo na 27,2 posto udjela troška hrane u mjesečnoj potrošnji, a s cijenama smo na oko 93 posto prosjeka Europske unije. Kada je riječ o hrani, prosjek EU-a je oko 13 posto, razvijenije europske zemlje su i ispod 10 posto - naglasio je.

Napominje da je ministar gospodarstva Tomislav Ćorić za ovu godinu govorio da imamo stabilnu cijenu plina i struje, ali se zaboravlja spomenuti da je plin poskupio već u travnju i da građani već plaćaju skuplji plin upravo u sezoni grijanja i da im je to itekako snažan udar. Gotovo je sigurno, kaže, da će cijena poskupljivati i dalje, a i hrana, koja je ionako skupa, poskupit će još više. Kada trošimo trećinu prihoda na hranu, zamislite što će to značiti ljudima, rekao je. Smatra da Vlada treba ponovno intervenirati kod cijene nafte jer cijene divljaju a cijena nafte na svjetskom tržištu pada.

- Rast plaća je snažniji od inflacije, međutim niti plaće rastu svima jednako, niti je stopa inflacije jednaka svakome, svakome se ta potrošačka košarica razlikuje, tako da su stope individualne inflacije svakome drugačije, dakle ne znači da plaće svima realno rastu. No u ovoj godini bi zaposlenost mogla biti za 1 posto viša nego u 2019. prije pandemije, imali smo oporavak na tržištu rada i potrošnja mogla biti u ovoj godini oko 4 posto viša nego što je bila u 2019. - naglasio je Šošić.

Novotny smatra da će ljudi za blagdane više trošiti. Novaca kod banaka ima pa će se oni i više zaduživati, kaže.

- S druge strane bitno će utjecati na kretanje cijena konvergencija nakon ulaska u eurozonu. Neke cijene su kod nas niže, neke više - naglasio je.

Na to je reagirao Krešimir Sever i naglasio da zaduženost građana sve više raste.

- Imali smo rast koji je 5 milijardi 700 milijuna zaduženosti građana u godinu dana. Živi se na dug i dobar dio potrošnje je vezan na dug i sve to ulazi u potrošnju i bilježi se negdje ali kako rastu i cijene, možemo očekivati da će se možda ove godine kupiti manje dobara nego što se kupilo 2019.godine kada smo imali u prosincu rekordnu potrošnju od 15 milijardi i 800 milijuna.

- Neko vrijeme upozoravamo na približavanje kraja ere jeftinog novca. Očekuje se da će središnje banke obustaviti krizinih poticaja, već najavljuju podizanje kamatnih stopa, ne može se znati koliko će to brzo ići, ali oni koji dižu kredite i se zadužuju, trebaju razmišljati o tome da se zaštite, da ugovore jedno razdoblje fiksne kamatne stope ili moraju biti spremni na mogućnost kamatnih stopa - upozorio je Šošić.

Jača zaštita od raka za milijun radnika

Direktiva će također određivati i posebno osposobljavanje za radnike koji rade s opasnim medicinskim proizvodima te se poziva Komisiju na izdavanje EU smjernica o osposobljavanju, nadzoru i promatranju. Opasni medicinski proizvodi su lijekovi koji mogu ugrožavati zdravlje zdravstvenih radnika koji rade s takvim lijekovima.

Komisiju i trostrani Savjetodavni odbor za sigurnost i zdravlje obvezuje se na daljnji rad na problemu metodologije utemeljene na riziku za granice izloženosti.

Komentirajući dogovor, zamjenik glavnog tajnika ETUC-a, Claes-Mikael Stahl izjavio je:

“U vrijeme kada 100.000 ljudi još uvijek svake godine u Europi gubi život od raka povezanog s poslom, a još ih više pati od problema s plodnošću zbog izloženosti karcinogenim tvarima, ovo je važna pobjeda za sigurnost zaposlenih.

Radujem se sljedećem krugu revizije Direktive. S obzirom da se radnici još uvijek suočavaju s izloženošću 25 drugih visokorizičnih tvari koje uzrokuju rak, a za koje ne postoje granice izloženosti u EU-u, nužne su daljnje revizije. Dogovor o akcijskom planu o granicama izloženosti za svih 25 tvari do kraja sljedeće godine ključan je za iskorjenjivanje raka na radnom mjestu.

Nitko ne bi trebao biti izložen riziku od raka kada ide na posao, a ETUC će nastaviti raditi kako bi svim radnicima osigurao svu potrebnu zaštitu." KR

---

16. prosinca 2021.

Vijeće postiglo dogovor o pregovaračkom mandatu za okvir EU-a za primjerene minimalne plaće

Vijeće EU-a / Priopćenje za medije - Vijeće je danas postiglo dogovor o stajalištu o Komisijinu prijedlogu zakonodavnog akta EU-a o primjerenim minimalnim plaćama u EU-u. Pravedne plaće kojima se osigurava pristojan životni standard jedno su od načela europskog stupa socijalnih prava. U cilju poboljšanja radnih i životnih uvjeta navedenim se nacrtom zakonodavnog akta uspostavlja okvir za promicanje primjerenih razina zakonskih minimalnih plaća, promicanje kolektivnog pregovaranja o određivanju plaća i unapjeđenje djelotvornog pristupa zaštiti u obliku minimalne plaće za radnike koji imaju pravo na minimalnu plaću.

"Rad bi se trebao isplatiti. Ne možemo prihvatiti da ljudi koji se potpuno predaju poslu i dalje žive u siromaštvu i ne mogu si priuštiti pristojan životni standard. Ovaj će zakon biti velik korak naprijed prema ostvarenju tog cilja", rekao je Janez Cigler Kralj, slovenski ministar rada, obitelji, socijalne skrbi i jednakih mogućnosti.

Promicanje kolektivnog pregovaranja o određivanju plaća

Zemlje s visokim obuhvatom kolektivnog pregovaranja obično imaju manji udio radnika s niskim dohotkom i više minimalne plaće od onih u kojima je obuhvat kolektivnog pregovaranja nizak. Zato su se ministri i ministrice složili da bi zemlje trebale promicati jačanje kapaciteta socijalnih partnera za sudjelovanje u kolektivnom pregovaranju. Ako im je obuhvat kolektivnog pregovaranja manji od 70%, trebale bi uspostaviti i akcijski plan za promicanje kolektivnog pregovaranja.

Primjerenost zakonskih minimalnih plaća

Kako bi se promicala primjerenost zakonskih minimalnih plaća te time postigli pristojni radni i životni uvjeti, države članice sa zakonskim minimalnim plaćama dužne su uspostaviti postupovni okvir za određivanje i ažuriranje tih minimalnih plaća u skladu s nizom stabilnih i jasnih kriterija. Zakonske minimalne plaće redovito će se i pravodobno ažurirati. Njihov iznos može se dodatno prilagoditi mehanizmima automatske indeksacije.

Djelotvoran pristup

Ministri i ministrice također su postigli dogovor o nizu mjera za poboljšanje djelotvornog pristupa zaštiti u obliku minimalne plaće za radnike koji imaju pravo na minimalne plaće, kao što su: odgovarajuće kontrole i inspekcije, lako dostupne informacije o zaštiti u obliku minimalne plaće, opoziv postojećih pravila o javnoj nabavi, pravo na pravnu zaštitu te sankcije za poslodavce koji ne ispunjavaju svoje obveze.

Prikupljanje podataka i izvješćivanje o njima

Dogovorenim tekstom predviđa se i da bi države članice trebale pratiti obuhvat i primjerenost minimalnih plaća. Osim toga, od njih će se tražiti da svake dvije godine izvješćuju Komisiju o stopi obuhvata kolektivnog pregovaranja, razini zakonskih minimalnih plaća i udjelu radnika koji su njima obuhvaćeni. Države članice koje imaju isključivo kolektivne ugovore izvješćivat će o najnižim stopama plaća utvrđenima kolektivnim ugovorima i o plaćama osoba koje nisu obuhvaćene kolektivnim ugovorima. Komisija će analizirati te podatke te s tim u vezi izvješćivati Vijeće i Europski parlament.

Osnovne informacije i sljedeći koraci

U EU-u su prisutne velike razlike među državama članicama u pogledu obuhvata radnika kolektivnim ugovorima i razine minimalnih plaća. To je posljedica i prilično različitih modela tržišta rada u državama članicama. Uz poštovanje tih razlika, nacrtom zakona uspostavlja se postupovni okvir za promicanje bolje i učinkovitije zaštite u obliku minimalne plaće u svim državama članicama.

Prijedlog Europske komisije predstavljen je dvama suzakonodavcima 28. listopada 2020.

Na temelju danas dogovorenog općeg pristupa predsjedništvo Vijeća dobilo je pregovarački mandat za pregovore s Europskim parlamentom. Vijeće i Europski parlament morat će postići dogovor o konačnom tekstu.

Nejednaka Europa

Benchmarking Working Europe 2021

Ovogodišnje izdanje Benchmarking Working Europe daje pregled različitih nejednakosti u Europi, naglašavajući kako je pandemija proizvela nove dimenzije nejednakosti i pogoršala postojeće, kao i kako nejednakosti predstavljaju prepreku otpornosti i održivosti te aktivno ometaju post -pandemijsku viziju uspješne i pravedne Europe. Također nastoji identificirati niz aktivnosti koje bi mogle pomoći u rješavanju nejednakosti.

Izvješće također naglašava da nejednakost nije samo jednokratni povijesni incident povezan s određenom krizom. Ona je zapravo proizvod ekonomskog modela koji je u posljednja tri desetljeća progresivno redistribuirao sve manje i manje bogatstva na najniže postotke društva, dok je akumulirao sve više na vrhu. Drugim riječima, riječ je o strukturnom problemu. S obzirom na korozivni utjecaj koji nejednakosti imaju na društvene i ekonomske te političke i demokratske strukture naših društava, rješenja i odgovori na problem nejednakosti moraju također biti strukturalnog karaktera.

Na 192 strane Benchmarking Working Europe 2021 obrađuje najbitnija područja za sindikate, ali i sve građane: makroekonomska i financijska kretanja i politike u EU, tržište rada i socijalna kretanja, plaće i kolektivno pregovaranje, klimatske nejednakosti, zaštita zdravlkja i sigurnosti na radu, industrijska demokracija i nejednakosti, otpornost društva.

U predstavljanju publikacije i panel raspravi koja je uslijedila sudjelovali su Luca Visnetini, glavni tajnik ETUC-a, Oliver Ropke, predsjednik Radničke skupine EGSO-a, Nicola Countouris, direktor Odjela za istraživanje ETUI-a, Barbara Kauffmann, Glavna uprava za zapošljavanje, Evelyn Regner, članica Europskog parlamenta i dr.

O troškovima života u RTL Danas

Na poveznici u nastavku možete pogledati cijeli prilog na RTL-u https://www.rtl.hr/vijesti-hr/novosti/hrvatska/4151322/sever-za-rtl-otkrio-zasto-bi-mudra-vlada-trebala-dizati-place-pet-posto-onih-koji-rade-su-ispod-granice-siromastva/

---

03. prosinca 2021.

Europski parlament podržao međuinstitucionalne pregovore o Direktivi o primjerenim minimalnim plaćama

NHS – Europski parlament danas je snažnom većinom (443 za, 192 protiv i 58 suzdržanih glasova) glasovao za otvaranje pregovora s Europskim vijećem o Prijedlogu Direktive o primjerenim minimalnim plaćama, a na temelju Izvještaja koji je prihvatio Odbor za zapošljavanje i socijalna pitanja Europskog parlamenta. Sada je važno što prije učiniti sljedeće korake:

• Ministri država članica trebaju pripremiti svoja pregovaračka stajališta kako bi se pokrenuli razgovori
• Švedskoj i Danskoj treba dati jamstva kako ova direktiva neće utjecati na njihov dobro uspostavljen sustav kolektivnog pregovaranja.

NHS, SSSH i MHS uputili su hrvatskim zastupnicima u Europskom parlamentu dopis u kojemu su tražili njihovu potporu pokretanju pregovora.

Svi hrvatski zastupnici, osim Ladislava Ilčića (koji je bio suzdržan) glasovali su ZA pokretanje pregovora.

Više:

New rules for fair minimum wages in the EU

 

Središnji odbor NHS-a o Nacrtu prijedloga Zakona o radu

Ana Kranjac Jularić, viša pravna savjetnica u NHS-u, održala je detaljnu prezentaciju Nacrta prijedloga Zakona o radu koji je predlagač uputio socijalnim partnerima i o kojemu pregovara trostrana radna skupina.

Predsjednik NHS-a izvijestio je članove o modelima rješavanja pitanja primjene prava iz kolektivnih ugovora na članove i nečlanove sindikata te ih upoznao sa tijekom i načinom pregovora unutar trostrane radne skupine.

Izmjene Zakona o radu bit će redovita točka dnevnog reda na sljedećim sastancima Središnjeg odbora NHS-a.

 

Međunarodni dan borbe protiv nasilja nad ženama

Ljudska prava žena i djevojčica su neotuđiv, integralni i nedjeljivi dio univerzalnih ljudskih prava.

NHS - Opća skupština Ujedinjenih naroda je usvajanjem Rezolucije 54/134 službeno odredila 25. studenoga kao Međunarodni dan borbe protiv nasilja nad ženama. Aktivisti za ženska prava su već od 1981. godine 25. studenog smatrali kao dan borbe protiv rodno utemeljenog nasilja. Ovaj dan je izabran kao odavanje počasti sestrama Mirabel, političkim aktivistkinjama iz Dominikanske republike koje su brutalno ubijene 1960. godine po naredbi Rafaela Trujilla.

20. prosinca 1993. godine, Opća skupština UN-a usvojila je Deklaraciju o eliminaciji nasilja nad ženama kroz rezoluciju 48/104, utirući put prema iskorjenjivanju nasilja nad ženama i djevojčicama širom svijeta.

25. studenoga započinje i kampanja 16 dana aktivizma protiv rodno utemeljenog nasilja (25.studenoga do 10. prosinca), ove godine pod temom „Orange the World: End Violence against Women Now!“

Ova kampanja, koju od 2008. vode glavni tajnik UN-a i UN Women, ima za cilj spriječiti i eliminirati nasilje nad ženama i djevojkama diljem svijeta, pozivajući na globalno djelovanje za povećanje svijesti, promicanje zagovaranja i stvaranje prilika za raspravu o izazovima i rješenjima.

Kao početak obilježavanja, UN Women izdao je Izvješće o utjecaju pandemije COVID-19 na sigurnost žena kod kuće i na javnim mjestima. Izvještaj pokazuje kako se sigurnost žena smanjila te vodi prema značajnim negativnim utjecajima na njihovo mentalnu i emocionalnu dobrobit.

Izvješće “Mjerenje pandemije u sjeni: Nasilje nad ženama tijekom COVID-19”, temeljeno na podatcima ankete iz 13 zemalja, pokazuje kako je gotovo 1 od 2 žene izjavila da je ona ili žena koju poznaju doživjela oblik nasilja od pojave pandemije COVID-19. Žene koje su to prijavile imale su 1,3 puta veću vjerojatnost da će prijaviti povećan mentalni i emocionalni stres od žena koje nisu.

Nalazi su također otkrili da se otprilike 1 od 4 žene osjeća manje sigurno kod kuće, dok su se postojeći sukobi u kućanstvima povećali od početka pandemije. Kada su žene upitane zašto se kod kuće osjećaju nesigurno, kao jedan od razloga navele su fizičko zlostavljanje (21 posto). Neke žene su posebno navele da su ih povrijedili drugi članovi obitelji (21 posto) ili da su druge žene u kućanstvu ozlijeđene (19 posto).

Izvan svojih domova, žene se također osjećaju izloženije nasilju, a 40% ispitanica kaže da se osjećaju manje sigurno hodajući same noću od početka COVID-19. Otprilike 3 od 5 žena također misli da se seksualno uznemiravanje na javnim mjestima pogoršalo tijekom COVID-19.

Društveno-ekonomski stresori kao što su financijski pritisak, zapošljavanje, nesigurnost hrane i obiteljski odnosi istaknuli su se kao značajan utjecaj ne samo na doživljaj sigurnosti (ili nasilja), već i na opću dobrobit žena.

Međutim, postoje jaki dokazi da je prestanak nasilja nad ženama i djevojčicama moguć.

“Nasilje nad ženama nije neizbježno. Prave politike i programi donose rezultate. To znači sveobuhvatne, dugoročne strategije koje se bave temeljnim uzrocima nasilja, štite prava žena i djevojaka i promiču jake i autonomne pokrete za prava žena. Promjena je moguća, a sada je vrijeme za udvostručenje naših napora kako bismo zajedno eliminirali nasilje nad ženama i djevojčicama do 2030.,” rekao je glavni tajnik UN-a António Guterres.

Europska konfederacija sindikata (ETUC) upozorava kako institucije EU-a značajno odgađaju važne mjere za suzbijanje rodno uvjetovanog nasilja unatoč porastu broja napada.

Naglašavaju kako je hitno potrebna jača zaštita za žene nakon Covid krize, tijekom koje se značajno povećao broj prijavljenih slučajeva nasilja nad ženama. To je uključivalo porast nasilja prema radnicama na prvoj liniji, kao i obiteljsko nasilje i uznemiravanje na internetu što je olakšano nametljivim softverom za nadzor koji koriste neke tvrtke.

ETUC upozorava kako su tri važne inicijative trenutno blokirane na europskoj razini:

• Europska komisija trebala je 8. prosinca predstaviti prijedloge za "sprječavanje i borbu protiv specifičnih oblika rodno uvjetovanog nasilja", ali su prošli tjedan nestali s dnevnog reda Komisije. Prošlo je šest mjeseci od zaključenja konzultacija Komisije o tom pitanju.

• Pristupanje EU Istanbulskoj konvenciji o nasilju nad ženama započelo je 2015., ali je također blokirano u Europskom vijeću unatoč presudi Europskog suda u listopadu da EU ne mora čekati dovršetak ratifikacije od strane svih država članica.

• Vijeće EU-a odgađa ratifikaciju Konvencije MOR-a o uklanjanju nasilja i uznemiravanja na radu od strane država članica navodeći kako će izdati pravno mišljenje o ratifikaciji – za koje ETUC smatra da je nepotrebno – uz istovremeno odugovlačenje u davanju pravnog mišljenja.

ETUC poziva sve države članice da slijede vodstvo Grčke i Italije i da hitno ratificiraju Konvenciju MOR-a.

Europska komisija danas bi trebala odrediti novi datum za objavu svojeg prijedloga za borbu protiv rodno uvjetovanog nasilja i osigurati da ono odražava važnu ulogu sindikata i kolektivnog pregovaranja u iskorjenjivanju nasilja nad radnicama. ETUC je zabrinut što to nije spomenuto u savjetovanju Komisije po tom pitanju.

Zamjenica glavnog tajnika ETUC-a, Esther Lynch rekla je:

“Dok se žene suočavaju sa sve češćim nasiljem i uznemiravanjem, Europa stavlja nepotrebne političke i pravne prepirke ispred akcija koje su potrebne da se radna mjesta učine slobodnim zonama od nasilja i uznemiravanja. Danas će od čelnika EU stizati puno dobronamjernih poruka, ali će im se suditi na temelju njihovih djela, a ne riječi.

Države članice trebale bi slijediti Grčku i Italiju u ratifikaciji konvencije MOR-a br. 190 i danas pozivamo čelnike EU-a da zaustavljanje nasilja nad ženama postane prioritet. To uključuje osnaživanje radnica kroz sindikate i kolektivno pregovaranje da učine fizička i digitalna radna mjesta slobodnim zonama od nasilja i uznemiravanja. Žene koje rade na prvoj liniji u pandemiji COVID -19, posebno njegovateljice, transportne radnice, prodavačice i čistačice, suočile su se s povećanim zlostavljanjem tijekom pandemije, dok su se one koje rade od kuće suočile s novim oblicima cyber uznemiravanja. Sada im je potrebna jača i bolja zaštita.”

Nezavisni hrvatski sindikati više su puta tražili da Republika Hrvatska pristupi procesu ratifikacije Konvencije br. 190. o iskorjenjivanju nasilja i uznemiravanja u svijetu rada i pokaže opredjeljenje za borbu protiv svih oblika nasilja, međutim još nije došao jasan odgovor na naša traženja.

---

30. studenog 2021.

Sindikalne središnjice pozvale hrvatske zastupnike u Europskom parlamentu da podrže pokretanje pregovora o Direktivi o primjerenim minimalnim plaćama

NHS – Nezavisni hrvatski sindikati, Savez samostalnih sindikata Hrvatske i Matica hrvatskih sindikata uputili su dana 23. studenoga 2021. godine hrvatskim zastupnicima u Europskom parlamentu zajedničko pismo kojim traže njihovu potporu donošenju odluke o pokretanju međuinstitucijskih pregovora (trijaloga) o Direktivi o primjerenim minimalnim plaćama. U nastavku se nalazi tekst zajedničkog pisma:

Poštovane zastupnice i zastupnici u Europskom parlamentu!

S obzirom da će se na plenarnoj sjednici Europskog parlamenta 24. i 25. studenog 2021. godine održati vrlo važno glasovanje, u ime tri reprezentativne sindikalne središnjice u Hrvatskoj - Nezavisnih hrvatskih sindikata (NHS), Saveza samostalnih sindikata Hrvatske (SSSH) i Matice hrvatskih sindikata (MHS), punopravnih članica Europske konfederacije sindikata (ETUC), tražimo vašu potporu odluci o pokretanju međuinstitucijskih pregovora o Direktivi o primjerenim minimalnim plaćama.

Ovim glasovanjem možete promijeniti situaciju u kojoj se nalaze radnici sa najnižim plaćama u EU pa tako i u Hrvatskoj. Veliki broj radnika koji u pandemiji bolesti Covid-19 omogućuju osiguranje svih ključnih usluga prima minimalnu plaću. I sama Komisija u svojoj analizi kaže da “neprimjerene minimalne plaće najčešće imaju veći utjecaj na žene, mlade i radnike sa nižim kvalifikacijama, samohrane roditelje kao i radnike koji imaju nestandardne ugovore o radu”. Na razini EU27 u riziku od siromaštva nalazi se gotovo svaki deseti radnik. Sedam od deset radnika koji primaju minimalnu plaću teško sastavlja kraj s krajem. Istovremeno, broj radnika na koje se primjenjuje kolektivni ugovor smanjen je u 22 od 27 država članica. Vrlo često radnici se ne mogu učlaniti u sindikat zbog straha od odmazde poslodavaca. U deset država članica EU-a sa najnižim prosječnim i minimalnim plaćama, plaće koje je ugovorio sindikat primjenjuju se na samo 7 do 30 posto radnika.

Svaki dan radnik s minimalnom plaćom sluša obećanja kako će svima biti bolje i kako nitko neće ostati zaboravljen. Vrijeme je da se ostvari obećanje predsjednice Komisije, Ursule von der Leyen, o donošenju Direktive “koja će svakom radniku u našoj Uniji omogućiti pravednu minimalnu plaću.”

Ova Direktiva bi mogla ispuniti to obećanje, ali samo ako se usvoji izvještaj, koji je usvojio Odbor za zapošljavanje i socijalna pitanja Europskog parlamenta i ako se što prije započnu pregovori s Vijećem.

Izvještaj koji je velikom većinom usvojio Odbor za zapošljavanje i socijalna pitanja omogućuje ispunjenje tog obećanja i, između ostalog, jamči da će:

- Zakonski utvrđena minimalna plaća biti primjerena i pravedna za radnike te će jamčiti barem dostojni standard života, uzimajući u obzir potrošačku košaricu dobara i usluga;

- Socijalni partneri biti pravilno uključeni u određivanje i usklađivanje minimalnih plaća;

- Države članice donijeti mjere kojima će se sprječavati napadi na sindikate i jamčiti poštivanje prava na kolektivno pregovaranje. Države članice, u kojima je pokrivenost kolektivnim ugovorima ispod određene razine, trebat će izraditi nacionalni akcijski plan kojim bi se povećala pokrivenost kolektivnim ugovorima;

- Ovom Direktivom biti zaštićene sve kategorije radnika;

- Pravila javne nabave više neće smanjivati plaće i uvjete zapošljavanja, već će osigurati pravo na kolektivno pregovaranje.

Ugovor o funkcioniranju EU-a je jasan – sve EU institucije imaju obvezu djelovati kako bi se postigao cilj stalnog poboljšanja životnih i radnih uvjeta. Nadalje, i vodeći su ekonomisti, uključujući Marianu Mazzucato i Thomasa Pikettyja, potvrdili kako su više minimalne plaće i snažnije kolektivno pregovaranje ključne komponente za snažan, pravedan i održiv oporavak.

Iako je Vlada RH podigla iznos minimalne plaće za 2022. godinu na razinu iznad 50 % prosječne neto plaće (ali ne i bruto), kada se u izračunu koristi prosjek plaća za prvih sedam mjeseci u ovoj godini (i iznad 60 % medijalne plaće za isto razdoblje), smatramo kako ne treba posebno naglašavati da se radi o iznosu koji nije dovoljan za dostojanstven život radnika u RH. To je zbog troškova koje treba tim iznosom podmiriti i više nego jasno. Usporedbu s iznosima minimalnih plaća u drugim državama članicama EU-a nećemo niti raditi. Također, sve dosadašnje vlade u RH su se javno zauzimale za socijalni dijalog i kolektivno pregovaranje, a ovo je prigoda da svojom potporom pokažete da vi, kao izabrani članovi Europskog parlamenta, podupirete Direktivu koja će radnicima u RH omogućiti pravednu minimalnu plaću, slobodno učlanjivanje u sindikat, pravo na kolektivno pregovaranje, ali isto tako i trošenje javnog novca kroz postupke javne nabave koje vodi računa o poštivanju kolektivnih ugovora.

Zbog svega navedenog, pozivamo vas da glasujete ZA odluku o pokretanju međuinstitucijskih pregovora.

Radnici i njihovi sindikati u EU pozorno će pratiti glasovanje u Europskom parlamentu te i mi u Hrvatskoj očekujemo vašu potporu.

Na kraju, pozivamo vas da nas izvijestite o vašem stavu, kao i da nas kontaktirate za sva dodatna pojašnjenja i informacije.

S poštovanjem,

Krešimir Sever, predsjednik NHS-a, v.r.

Mladen Novosel, predsjednik SSSH, v.r.

Vilim Ribić, predsjednik MHS-a, v.r.

Prosječna plaća za rujan 2021. godine

Najviša prosječna mjesečna bruto plaća po zaposlenome u pravnim osobama za rujan 2021. bila je u Informacijskim uslužnim djelatnostima, u iznosu od 15 720 kuna, a najniža je bila u djelatnosti Proizvodnja odjeće, u iznosu od 5 678 kuna.

Prosječna mjesečna isplaćena neto plaća po zaposlenome u pravnim osobama Republike Hrvatske za rujan 2021. u odnosu na isti mjesec prethodne godine nominalno je viša za 5,4%, a realno za 2,0%.

Prosječna mjesečna bruto plaća po zaposlenome u pravnim osobama Republike Hrvatske za rujan 2021. u odnosu na isti mjesec prethodne godine nominalno je viša za 4,0%, a realno za 0,7%.

Za razdoblje od siječnja do rujna 2021. prosječna mjesečna isplaćena neto plaća po zaposlenome u pravnim osobama Republike Hrvatske iznosila je 7 088 kuna, što je u odnosu na isto razdoblje 2020. nominalno više za 5,4%, a realno za 3,5%.

Za razdoblje od siječnja do rujna 2021. prosječna mjesečna bruto plaća po zaposlenome u pravnim osobama Republike Hrvatske iznosila je 9 539 kuna, što je u odnosu na isto razdoblje 2020. nominalno više za 3,9%, a realno za 2,1%.

U rujnu 2021. bila su prosječno 174 plaćena sata, što je u odnosu na kolovoz 2021. niže za 0,6%. Najveći broj plaćenih sati bio je u djelatnosti Vodni prijevoz (182), a najmanji broj plaćenih sati bio je u Djelatnosti socijalne skrbi bez smještaja (158).

Prosječna mjesečna isplaćena neto plaća po satu za rujan 2021. iznosila je 39,94 kune, što je ostalo na razini kolovoza 2021., a u odnosu na isti mjesec prethodne godine više je za 5,3%.

Prosječna mjesečna bruto plaća po satu za rujan 2021. iznosila je 53,66 kuna, što je u odnosu na kolovoz 2021. niže za 0,5%, a u odnosu na isti mjesec prethodne godine više za 4,0%.

Medijalna neto plaća za rujan 2021. iznosila je 6 017 kuna, dok je medijalna bruto plaća iznosila 7 818 kuna.

Izvor: DZS

Indeksi potrošačkih cijena u listopadu 2021. godine

Porast indeksa potrošačkih cijena u listopadu 2021. u odnosu na rujan 2021. ublažile su cijene Rekreacije i kulture, koje su u prosjeku niže za 0,4%, te cijene Raznih dobara i usluga, koje su u prosjeku niže za 0,1%.

Istodobno su cijene Alkoholnih pića i duhana, cijene Komunikacija, cijene Obrazovanja te cijene Restorana i hotela u listopadu 2021. u odnosu na rujan 2021. u prosjeku ostale na razini cijena iz rujna 2021.

Najveći doprinos porastu indeksa potrošačkih cijena u listopadu 2021. u odnosu na rujan 2021. imale su cijene Odjeće i obuće (za 0,59%), a najveći doprinos padu indeksa imale su cijene Rekreacije i kulture (za -0,02%).

U sklopu indeksa potrošačkih cijena, cijene Dobara u listopadu 2021. u odnosu na rujan 2021. u prosjeku su više za 1,3%, dok su cijene Usluga u prosjeku niže za 0,1%

Izvor: https://www.dzs.hr/

---

22. studenog 2021.

Sindikalac Krešimir Sever tvrdi: ‘Iz Hrvatske ne odlaze nezaposleni nego – potplaćeni’

ŠEF NHS-A

Branko Podgornik

Hrvatska je prva u Europskoj uniji po udjelu ugovora o radu na određeno vrijeme, do tri mjeseca. Prva je i po sporosti zapošljavanja mladih visokoobrazovanih ljudi. Gotovo 77 posto mladih u radno sposobnoj dobi u Hrvatskoj nije napustilo roditeljski dom, jer nemaju uvjeta za osamostaljivanje. Očito, daljnje fleksibilizacije ne smije biti

(Novilist.hr) - Izmjene Zakona o radu moraju biti prekretnica u hrvatskom društvu, poručuje Krešimir Sever, predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata. Te izmjene moraju pokazati orijentaciju vlasti da zaštite narod od daljnje fleksibilizacije odnosa na tržištu rada, koja naše ljude pritišće na bijeg iz nesigurnosti u inozemstvo. Vlasti moraju tim zakonom vratiti pouzdanje radnika u sigurnost i stabilnost zaposlenja u našoj zemlji. Bude li tako, bit će to pozitivna poruka mladima da ostanu kod kuće, a onima koji su otišli da se vrate uz uvjet boljih poslova, ističe Sever.

– Dosad se Zakon o radu mijenjao isključivo na štetu radnika. Bilo je tako 2003., 2013. i 2014. godine. Ako vlasti opet povećaju fleksibilnost na tržištu rada, to im ni sadašnjost, ni budućnost neće oprostiti, upozorava predsjednik NHS-a.

(Ne)sigurna radna mjesta

Znači, ni najnovije izmjene Zakona, koje Vlada predlaže, ne idu u korist radnika?

– Pokušava se ići u smjeru daljnje fleksibilizacije, što pojednostavljeno znači- u smanjivanje obaveza poslodavaca prema radnicima. Svi pokazatelji ukazuju na to da je jedan od glavnih razloga iseljavanja radnika i mladih ljudi iz Hrvatske to što imaju nestalne, nesigurne oblike rada, a osim toga i male plaće. Najveći dio ljudi nije otišao iz Hrvatske zato što je bio nezaposlen. Najveći dio njih, nesigurnih i potplaćenih, imao je posao, ali je otišao s radnih mjesta na određeno radno vrijeme.

Što je glavni zahtjev sindikata?

– Daljnja fleksibilizacija odnosa na tržištu rada, koju zagovaraju poslodavci, ne može ići. Nije to pitanje samo stava sindikata. To ni Hrvatska više ne može podnijeti. Mi predlažemo povećanje sigurnosti zaposlenja, odnosno smanjenje udjela ugovora na određeno vrijeme i ostalih nestalnih, nesigurnih oblika rada. Takve ugovore o radu ima gotovo svaki četvrti radnik u Hrvatskoj i po tome je naša zemlja, nažalost, u samom vrhu Europske unije. U prošloj godini, kada je pandemija povećala nesigurnost, više od 90 posto novozaposlenih ljudi dobilo je ugovore na određeno vrijeme.

Ukratko, Hrvatska je prva u Europskoj uniji po udjelu ugovora o radu na određeno vrijeme, do tri mjeseca. Prva je i po sporosti zapošljavanja mladih visokoobrazovanih ljudi. Gotovo 77 posto mladih u radno sposobnoj dobi u Hrvatskoj nije napustilo roditeljski dom, jer nemaju uvjeta za osamostaljivanje. Očito, daljnje fleksibilizacije ne smije biti.

Kako biste, recimo, stali na kraj umnožavanju ugovora na određeno vrijeme?

– Sada postoji osigurač da se ugovori na određeno vrijeme radniku uz opravdani razlog mogu davati najdulje u razdoblju od tri godine. Zatražili smo dodatni osigurač, da se ograniči broj uzastopno sklopljenih ugovora. Predlaže se da ih ne može biti više od tri.

Neće li poslodavci u tom slučaju još češće otpuštati, mijenjati radnike?

– To i oni govore. Tvrde da će tako biti još više nezaposlenih i da će se ljudi još češće rotirati među poslodavcima. Međutim, manjak radnika u Hrvatskoj sve je veći i upravo zato moramo učiniti sve za povećanje sigurnosti njihova rada. Poslodavci ne isključuju mogućnost da naprave ustupak na području zapošljavanja na određeno vrijeme, ali u tom slučaju traže ustupak u području rada na neodređeno vrijeme. Žele sigurna radna mjesta pretvoriti u nesigurnija. Ako bi se prihvatio njihov zahtjev, nesigurnost radnog mjesta u Hrvatskoj dodatno bi se pogoršala, i to za sve radnike.

Kamo to vodi?

Nije li nesigurnost radnih mjesta u Hrvatskoj rekordna zato što domaće gospodarstvo previše ovisi o turizmu, koji je također povremena, sezonska djelatnost?

– Točno je da imamo velik udio ugovora na određeno vrijeme u turizmu, ali tako je i u ostalim djelatnostima kao na primjer u trgovini, graditeljstvu, zaštitarstvu i drugima. Poslodavci ugovore na određeno vrijeme koriste kao svojevrsni osigurač da se radnika mogu riješiti bez otkaza, kada mu istekne ugovor. To je istovremeno pritisak na radnika da se maksimalno zalaže i da dobije novi ugovor na određeno vrijeme. Međutim, kamo to vodi? Mladim ljudima ne stvaraju se uvjeti za osamostaljivanje. Oni ostaju kreditno nesposobni, jer su bez stalnog posla i s niskim primanjima. Budući da se ne osamostaljuju, teže stvaraju obitelji, a i djeca se sve manje rađaju. Mladi koji se odlučuju za obitelj sada odlaze iz Hrvatske i stvaraju je u inozemstvu.

Prije pola stoljeća u Hrvatskoj je na rad u inozemstvo najčešće odlazio jedan član obitelji, u pravilu suprug, dok su supruga i djeca ostajali u zemlji. Nakon nekog vremena bi se vraćao, kada su procijenili da su zaradili dovoljno »da se bolje skuće«, kako se to nekoć u narodu govorilo. Danas Hrvatsku napuštaju samci, ili odlaze cijele obitelji, čak i s kućnim ljubimcima, što pokazuje da se uopće ne kane vratiti.

Ima još puno elemenata koji ukazuju da se Zakon o radu želi fleksibilizirati. Primjerice, otežava se mogućnost štrajka, smanjuje se zaštita sindikalnih povjerenika, a povećava se broj prekovremenih sati i sati dodatnog rada koje radnik može odraditi.

Međutim, poslodavci i Vlada tvrde da povećanjem mogućnosti za prekovremeni i dodatni rad žele ljudima pružiti priliku da više zarade.

– Tim se izmjenama zapravo pokušava smanjiti pritisak na poslodavce i Vladu da povećaju plaće i mirovine. U Hrvatskoj je raširena neimaština među radnicima, umirovljenicima i studentima. Umjesto da se povećaju primanja, uključujući stipendije, sve njih tjera se da rade do iznemoglosti i da budu međusobna konkurencija. Takav razvoj događaja ostavit će teške posljedice po zdravlje ljudi te dodatno opteretiti zdravstveni sustav, ali to malo koga zanima. Kao da to govorimo zidu.

Po mjeri čovjeka

Kako ocjenjujete Vladinu odluku o povećanju minimalnih plaća s 3.400 na 3.750 kuna?

– Minimalna plaća se često povećava, ali ona ipak gubi utrku s ostalim plaćama. Od trenutka kada se njezina visina poveća u odnosu na prosječnu plaću, minimalna plaća neprekidno gubi korak s prosjekom koji raste. Stoga Nezavisni hrvatski sindikati – kao i Europska konferederacija sindikata – inzistiraju na tome da minimalna plaća u Hrvatskoj ne bude niža od 50 posto prosječne i 60 posto medijalne plaće te je NHS predložio iznos od 4.763 kune bruto, odnosno 3.810 kuna neto. To je mimimum, iako i takav minimalac kod nas koketira s granicom siromaštva jer su u Hrvatskoj većini radnika plaće premale za dostojan život. S druge strane, poslodavci bi htjeli povećati broj mogućih prekovremenih sati i sati dodatnoga rada, kako bi radnici nedostatna primanja podigli dodatnim radom. To nije samo pitanje sindikata koji štite interese radnika, nego i pitanje za odgovorne vlasti. Doista, za odgovornost prema narodu nije dovoljno stati mirno s rukom na srcu ili bez nje, kada svira hrvatska himna, nego uz povećavanje minimalne plaće poboljšati Zakon o radu u korist radnika, a ne kapitala.

Kakvi su izgledi da poslodavci i Vlada prihvate vaše zahtjeve u vezi sa Zakonom o radu?

– Dosad su se vlade priklanjale interesima poslodavaca. Svi su argumenti na sindikalnoj strani. Čak i da sindikati u ovom trenutku ne rade apsolutno ništa, vlast bi trebala prepoznati da nam je voda došla preko glave i da upravo ona mora krenuti u drastičnu defleksibilizaciju ovoga sustava rada i dati potporu radnicima, jer je to jedino moguće rješenje. I odgovorni poslodavci trebali bi znati da nije dobar onaj radnik kojeg možeš iscijediti do kraja, nego radnik koji je zdrav, zadovoljan i siguran, s visokom proizvodnošću rada, sa sigurnošću radnog mjesta i dobrom plaćom kako bi mogao rješavati svoje potrebe, osobne i obiteljske.

Godinama se tvrdi da će manje obaveze poslodavaca prema radnicima, fleksibilnost na tržištu rada, pridonijeti zapošljavanju i gospodarskom rastu. Kako na to gledate?

– To nije tako. Istraživanja su pokazala da fleksibilizacija na tržištu rada i male plaće nikada ne pridonose povećanom zapošljavanju i prosperitetu nacije. Naprotiv. Uostalom, pogledajte kome je ove godine dodijeljena Nobelova nagrada za ekonomiju. Dobili su je znanstvenici koji su uspjeli dokazati da dugogodišnja mantra Svjetske banke, MMF-a, neoliberalnih ekonomista i poslodavaca, prema kojoj rast minimalne plaće znači manji broj radnih mjesta, jednostavno nije točna.

Vlasti izmjenama Zakona o radu trebaju pokazati da su razumjele poruku naših ljudi, poruku građana koji glasaju nogama, tako što odlaze iz Hrvatske. Na to će ih upozoriti i smanjenje broja stanovnika u Hrvatskoj u aktualnom popisu stanovništva, ako to još nekoga među političarima i poslodavcima u ovoj zemlji brine, osim na riječima. Zato je važno da se Zakon uredi po mjeri čovjeka.

Pogrešan smjer

Zasigurno vam kritičari prigovaraju da preuveličavate stvari.

– Ne pretjerujem u slanju tih socijalnih poruka. Pogledajte kako se živi u Hrvatskoj. Mi smo na dnu dna Europske unije po kvaliteti života, po iseljavanju ljudi, po malim šansama za budućnost. Nije to samo grijeh ove Vlade, već brojnih dosadašnjih vlada koje se jedna za drugom naslanjaju na grijehe svojih prethodnika, a rezultat je to što imamo. Mi se s time ne smijemo miriti kao narod, kao građani i ljudi. Ne smijemo dopustiti da vlasti nastave u pogrešnom smjeru. Poslodavcima je praktički svejedno, jer ako naši ljudi odu van, dovest će ljude iz Nepala, Pakistana ili Filipina.

Smetaju li vas strani radnici? Oni snižavaju cijenu rada.

– Ne, mi nismo mrzitelji stranaca koji iz očaja dolaze raditi k nama, kao što naši ljudi iz očaja odlaze van. Stvar je u tome da se javne vlasti moraju odgovorno ponašati ponajprije prema vlastitim građanima, umjesto da se odgovorno ponašanju prema kapitalu, koji gleda vlastiti interes, a ne interes svih nas. Kapitalu je u interesu što više zaraditi. To će se statistički bilježiti kao rast bruto domaćeg proizvoda, ali će unatoč tome naši ljudi odlaziti van jer ne mogu živjeti od plaća zbog kojih su strani radnici spremni doći i raditi u Hrvatskoj, pa će na rastu hrvatskog BDP-a raditi stranci. Poslodavci ne razmišljaju o tome da će troškovi oslanjanja na strane radnike – ekonomski, socijalni i politički – za Hrvatsku dugoročno biti veći od oslanjanja na naše radnike. Ne možemo na stvari gledati od danas do sutra.

Loše polovične mjere

Italija je uvela obavezne COVID-potvrde za sve zaposlene u javnom i privatnom sektoru, kada dolaze na posao. Ako bi se ta stroga mjera uvela u Hrvatskoj, biste li je podržali?

– To je iznimno složena situacija u kojoj ni sindikati nemaju jedinstveno mišljenje i ne mogu se jednoznačno postaviti. Temeljna je odgovornost na javnim vlastima. One moraju preuzimati odgovornost da se zaraza ne zahukta, jer u pitanju je zdravlje pojedinaca, zdravstvenog sustava, gospodarstva, a u krajnoj liniji i zdravlje nacije.

Europska agencija za lijekove je dala uvjetni pristanak na cjepiva, a nijedna se zemlja ne usudi donijeti zakonsku obvezu cijepljenja za građane. U našem Zakonu o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti imamo vrlo jasne odredbe o obveznom cijepljenju za cijeli niz situacija i bolesti – za ospice, dječju paralizu i druge. Zapriječene su i kazne, novčane, zatvorske, a moguće je da se roditelju izuzme dijete iz obitelji ako ga ne želi cijepiti. Europske i ostale vlade ne žele uvesti zakonski obvezno cijepljenje, ali na mala vrata pritišću građane da to sami čine, uvođenjem COVID-potvrda za ulazak na različita javna okupljanja. Međutim, dok brojne zemlje sada idu korak dalje te najavljuju obvezne COVID-potvrde i za sve zaposlene, ili ih poput Italije već uvode, javne vlasti morale bi se puno određenije postaviti. Trebaju preuzeti daleko veću razinu odgovornosti. Ako je u pitanju javno zdravlje, vlasti ne bi smjele tu odgovornost prebacivati ni na koga drugoga, nego donositi političke odluke u konzultaciji sa zdravstvenom strukom.

Podržavate li zakonsko uvođenje obveznog cijepljenja?

– Neka vlasti propišu obvezno cijepljenje ili neka nađu neki drugi način za obuzdavanje bolesti. Koji su to razlozi da vlasti u Europi i svijetu nisu uvele obvezno cijepljenje, a građane istovremeno na to pritišću? Ako se građani ne cijepe, uskoro neće moći ni u trgovačke centre, kako neki najavljuju, a morat će plaćati testiranja i slično. Osobno sam pobornik cijepljenja. I sam sam to učinio. Prošle sam godine prebolio COVID, od kojeg sam se dulje vrijeme oporavljao.

Znači, inicijativu za efikasniju borbu protiv pandemije vi prebacujete na vlasti?

– Kada bi se i uvele COVID-potvrde za sve zaposlene, mnogi se opet neće htjeti cijepiti, jer ostaje mogućnost izbora. Poslodavci su dužni štititi zdravlje svih radnika, ali je pitanje mogu li nekome tko nema COVID-potvrdu uskratiti ugovorenu plaću, ili otkazati ugovor o radu. U toj složenoj situaciji sindikati se ne mogu jednoznačno postaviti, a trebaju voditi računa i o nekoj razini ljudskih prava. To može dovesti i do sučeljavanja jednih radnika s drugima, u situaciji kada vlasti nisu donijele odluku o obveznom cijepljenju i kada poduzimaju polovične mjere. Većina vodstava sindikata podržava cijepljenje, ali oni se tu ne mogu jednoznačno postaviti jer u članstvu imaju i pobornike, i protivnike cijepljenja. Stoga i naglašavam da je temeljna odgovornost na zdravstvenoj struci i javnim vlastima i da je javne vlasti ne smiju delegirati, već je moraju preuzimati bezuvjetno.

Bruto minimalna plaća u 2022. godini iznosit će 4.687,50 kuna

Stručno povjerenstvo za praćenje i analizu kretanja minimalne plaće u kojemu se, između ostalih, nalaze i predstavnici reprezentativnih sindikalnih središnjica i udruga poslodavaca, ministru nadležnom za rad je u mjesecu rujnu predložilo iznos minimalne plaće koji je temeljen na prijedlozima članova Povjerenstva. Temeljem toga Povjerenstvo je predložilo da se bruto minimalna plaća za 2022. godinu odredi u iznosu koji će se nalaziti unutar predloženih raspona od 4.350,00 kuna do 4.763,00 kuna (najveći obrazloženi prijedlog).

NHS je kod iznošenja svojeg prijedloga ostao pri svojem dugogodišnjem stavu – minimalna plaća ne smije biti niža od 50 posto prosječne bruto plaće i 60 posto medijalne plaće te je temeljem toga predložio iznos od 4.763,00 kune, iako ni taj iznos nije dovoljan za podmirenje osnovnih životnih potreba.

Konferencija o budućnosti Europe: „Rasprava o tranziciji Hrvatske prema klimatskoj neutralnosti“

U sklopu konferencije dodijeljene su i nacionalne nagrade i priznanja za zaštitu okoliša za 2021. godinu poslovnom sektoru koji ima naročito važnu ulogu u tranziciji prema klimatskoj neutralnosti.

Ključni dio Završne konferencije bio je održavanje panel rasprave na kojoj su iznesene preporuke i zaključci s prethodnih osam panela koji su se tijekom rujna i listopada održali za ciljane skupine: poslovni sektor, donositelji odluka na lokalnoj i regionalnoj razini, znanstvenici, mediji, obrazovni sektor, sindikati, organizacije civilnog društva i mladi.

Iz provedenih anketa i razgovora na konferenciji vidljivo je kako velika većina građana shvaća da je klimatska kriza problem za sve te se traži poduzimanje konkretnih aktivnosti i rješenja za tranziciju na klimatski neutralno društvo.

Zaključci i preporuke sindikata o tranziciji Hrvatske prema klimatskoj neutralnosti

Ovaj set zaključaka i preporuka sastavljen je na temelju Panel rasprave sa sindikatima o tranziciji Hrvatske prema klimatskoj neutralnosti održanoj 5. listopada 2021. te rezultata ankete koju je prije rasprave ispunilo 244 sindikalnih povjerenika.

U panel raspravi sudjelovali su:

•     Siniša Vinković, Sindikat naftnog gospodarstva (Nezavisni hrvatski sindikati)
•     Jasenka Vukšić, Sindikat graditeljstva Hrvatske (Savez samostalnih sindikata Hrvatske, SSSH)
•     Mladen Domazet, Institut za političku ekologiju
•     Felix Mailleux, Europska konfederacija sindikata.

Dok je raspravu moderirao Darko Šeperić, SSSH.

Zaključci i preporuke panel rasprave:

• Odgovornost za djelovanje na ublažavanju klimatskih promjena i pravednoj prilagodbi leži na društvu u cjelini i izvršnoj vlasti, ali inicijativu na tom području mora voditi izvršna vlast. Sindikati su važan dionik ovog procesa, a njihova uloga trebala bi se fokusirati na zagovaranje ambicioznijih politika i ciljeva vezanih uz ublažavanje klimatskih promjena, te osiguravanju socijalno pravedne prilagodbe klimatskim promjenama i tranzicije prema niskougljičnoj ekonomiji.
• Dihotomija između zaštite okoliša i radnih mjesta je lažna. Interesi radnika neraskidivo su vezani uz ublažavanje klimatskih promjena i tranziciju prema niskougljičnoj ekonomiji („na mrtvom planetu nema radnih mjesta“).
• Klimatske promjene, kao i politika prilagodbe i tranzicije, mogu imati snažne regresivne redistributivne efekte. Zadatak je javnih vlasti osigurati da prilagodba i tranzicija budu socijalno pravedne, što uključuje jasne socioekonomske mjere i dugoročne strategije, dovoljna financijska sredstva i solidarne mehanizme koji će zaštititi najranjivije radnike i sektore, odgovarajuća sredstva socijalne zaštite i diverzifikaciju ekonomskih politika kako bi se stvorile alternativne mogućnosti zaposlenja.
• Nužan je učinkovit dijalog i snažno sudjelovanje radnika odnosno sindikata u svim fazama procesa prilagodbe promjenama i tranzicije.
• Sindikati u Hrvatskoj trebali bi se više i aktivnije baviti izazovima klimatskih promjena i njihovom utjecaju na radna mjesta. S obzirom na njihove ograničene kapacitete za adresiranje ovih pitanja, javne vlasti bi im u tome trebale pružiti poticaj i podršku.
• Pitanje klimatskih promjena, prilagodbe klimatskim promjenama i tranzicije prema niskougljičnoj ekonomiji trebalo bi dobiti značajnije mjesto u radu Gospodarsko-socijalnog vijeća (GSV), kao i ostalim forumima tripartitnog socijalnog dijaloga. Vlada RH trebala bi bolje iskoristiti savjetodavnu ulogu GSV-a i na ovom području te o ovoj temi sa socijalnim partnerima voditi kontinuirani sadržajni dijalog.
• Klimatske promjene već danas znatno pogađaju radnike koji rade na otvorenom, što je poseban problem u sektorima građevinarstva, šumarstva i poljoprivrede. Zaštitu radnika koji rade na otvorenom od vrućina treba riješiti sustavno.
• Hrvatska treba unaprijediti obrazovne politike i prakse vezane uz klimatske promjene, uključujući unapređenje obrazovanja o klimatskim promjenama, njihovim uzrocima, posljedicama te promjeni ponašanja s ciljem njihova ublažavanja, na svim obrazovnim razinama. Programi cjeloživotnog učenja moraju bolje odgovoriti na potrebe prilagodbe radnih mjesta i otvaranje novih radnih mjesta, odnosno omogućiti radnicima da usvajaju znanja i vještine potrebne zbog uvođenja novih materijala i tehnologija do kojih dolazi klimatskim promjenama i politikama njihova ublažavanja.
• Država treba poticati socijalne partnere (sindikate i udruženja poslodavaca) da granskim kolektivnim ugovorima autonomno uređuju okvire tržišta rada, posebice u području radnih odnosa, zaštite na radu te cjeloživotnog učenja, u pojedinim sektorima. Uređena i efikasna tržišta rada bolje će se nositi s promjenama koje zahtijeva prilagodba klimatskim promjenama i tranzicija prema niskougljičnoj ekonomiji.
• Nedostaju znanstvene analize o utjecaju klimatskih promjena na tržište rada u Hrvatskoj, kao i šire socioekonomske analize o utjecaju klimatskih promjena na društvo.
• Sredstvima Europske unije treba adresirati problem nedostatnih kapaciteta sindikata da se bave ovom problematikom, kao i nedostatka odgovarajućih analiza, te omogućiti financiranje projekata koji će poticati suradnju između sindikata, poslodavaca, znanstvenika i obrazovnog sustava vezano uz prilagodbu klimatskim promjenama i tranziciju prema niskougljičnoj ekonomiji.

Zaključci i preporuke s ostalih održanih panela dostupni su na poveznici:

https://mingor.gov.hr/o-ministarstvu-1065/djelokrug/uprava-za-klimatske-aktivnosti-1879/konferencija-o-buducnosti-europe-tranzicija-hrvatske-prema-klimatskoj-neutralnosti/8289.

---

09. studenog 2021.

Krešimir Sever: ‘Nema nikakve potrebe da trgovine rade nedjeljom i blagdanima‘

Izvor: JUTARNJI LIST - INTERVJU ZA GLOBUS

Moguće je da će i Hrvatsku zahvatiti val prosvjeda, ali ne u ovoj godini. Naši se građani teško odlučuju na izlazak na ulice

Piše: Boris Orešić

Sindikati javnih i državnih službi dogovorili su se s Vladom da će se svima zaposlenima u javnom sektoru od 1. listopada povećati osnovica plaće za šest posto, a od travnja iduće godine za još dva posto. Božićnica i regres porast će im s 1500 na 1750 kuna, a dar za dijete sa 600 na 754 kune. Time su izbjegnuti prosvjedi i štrajkovi koje su najglasnije najavljivali nastavnici.

O socijalnoj situaciju u Hrvatskoj razgovaramo s dugogodišnjim predsjednikom Nezavisnih hrvatskih sindikataKrešimirom Severom.

Mogu li zaposleni u državnim i javnim službama biti zadovoljni takvim rješenjem?

- Teško mi je prosuditi. Često zaboravljamo da jedan broj ljudi u javnim i državnim službama radi za vrlo niske plaće, čak i ispod granice minimalne plaće. Pokazatelj koliko su plaće loše jest da je ponekad teško naći radnike koji bi radili na tim poslovima. Cijeli niz natječaja zjapi nepopunjen.

Svakoj bi vlasti trebalo biti u interesu imati kvalitetan kadar koji radi posao od javnog interesa. Sve češće će se u državnom sektoru zapošljavati samo oni koji ne mogu naći posao u privatnom, što će dovesti do nazadovanja javnih servisa, a tu su i oni ljudi koji se brinu o našoj djeci od predškolskog odgoja do visokog obrazovanja. Kao i kada je riječ o sustavu zdravstva i socijalne skrbi, policiji, vatrogastvu... Ako tako gledamo, onda je ponuda Vlade i dalje premala.

Znači li to da Hrvatska više nije zemlja u kojoj je mnogima cilj zaposliti se u državnoj službi?

- Nije, jer su primanja toliko niska da zaposlene manje zanima je li posao stabilan.

Mnogim zaposlenima u privatnom sektoru plaće nisu porasle ni za kunu, a i neće, kao ni božićnice, ako je uopće dobiju. Je li to pravedno i postoji li na sindikalnoj sceni itko tko se ozbiljno bori za prava radnika u privatnim tvrtkama ili su oni prepušteni dobroj volji poslodavaca?

- Dio privatnoga sektora ima izuzetno mala primanja, primjerice u tekstilnoj industriji ili dijelu metaloprerađivačke i drvoprerađivačke industrije. U ogromnoj su mjeri razlog iseljavanja upravo male plaće i nestalni oblici rada i u privatnom i u javnom sektoru. No u privatnom sektoru postoje i oni gdje su plaće puno veće i gdje se privlači visokoobrazovani kadar koji dobiva dostojna primanja.

Sve je teže pronaći profesore matematike, informatike i fizike koji su spremni predavati u školama jer im privatni sektor nudi veće plaće i bolje uvjete rade. Sindikati djeluju i u privatnom sektoru, no u javnom sektoru je organiziranost sindikata bolja. U privatnom sektoru često svjedočimo da se radnike obeshrabruje za učlanjivanje u sindikate, pri čemu se oni i boje o tome svjedočiti jer im se jasno kaže da im se neće produžiti ugovor o radu ako se učlane u sindikat. Ljudi se mire sa sudbinom ili traže drugi posao. Pokrivenost kolektivnim ugovorima je u ukupnom radništvu tek nešto veća od 40 posto, a u privatnom sektoru samo 20 posto.

Pokazuje li to da sindikati loše rade svoj posao?

- Ne bih rekao, nego se ljudi u privatnom sektoru teže učlanjuju u sindikate. U malim tvrtkama su ljudi na oku poslodavcu i teško se odlučuju sindikalno organizirati. Hrvatska udruga poslodavaca javno se zauzima za fleksibilizaciju Zakona o radu i tvrdi da je u razvijenim zapadnim zemljama kolektivni ugovor temelj za ugovaranje radnoga odnosa, a zakon o radu tek neki okvir. I to je u jednoj mjeri točno, no u zemljama na koje HUP ukazuje prstom kolektivno pregovaranje je tradicija, a pokrivenost radnika kolektivnim ugovorima vrlo je visoka. Međutim, HUP i njegove članice ne žele kolektivno pregovarati i žele radnike prepustiti na milost i nemilost poslodavaca.

Sve je više ljudi koji su zbog poskupljenja na rubu siromaštva, unatoč Vladinim mjerama pomoći građanima i gospodarstvu da lakše podnesu inflaciju i energetsku krizu...

- S jedne strane mjere su doista obilate. Cijene struje i plina su zamrznute za sve građane, i to je dobro, za one socijalno ugrožene idu i druge mjere, a tu su i potpore gospodarstvu koje su dosta sveobuhvatne. Najslabija je mjera smanjenja PDV-a na hranu jer tu nema nikakva jamstva da će se konačne cijene spustiti, a vidimo da one rastu i dalje. A ima i puno lovaca u mutnom koji podižu cijene. I uz ovaj najavljeni rast mirovina i minimalnih plaća građani u Hrvatskoj sve više osiromašuju. Velik broj umirovljenika utonuo je u siromaštvo, tone i sve više zaposlenih, a pogotovo nezaposlenih. U posebnim su problemima samačka kućanstva, kućanstva u ruralnim sredinama, ona s više djece...

Rast cijena goriva mogao bi potaknuti novi inflatorni val, no neki analitičari smatraju da će već iduće godine inflacija pasti na podnošljivih nekoliko posto. Što vi mislite?

- Teško je o tome govoriti. Sjećamo se i ranijih godina kada su cijene nafte rasle na 50, 80 ili više od 100 dolara po barelu, a cijene naftnih prerađevina bile su niže. Liberalizacija cijena derivata iz 2014. dala je distributerima veća područja za zaradu. Iz iskustva znamo da poskupljenje goriva, pogotovo dizela, mnogi koriste za povećavanje cijena iako mnogi za to nemaju gotovo nikakvo opravdanje. Nije isto radi li se o tvrtki čija je primarna djelatnost prijevoz ljudi i roba pa im je trošak goriva vrlo izdašna stavka ili o tvrtki kojoj je cijena transporta u ukupnim troškovima tek između 3 i 8 posto. A kada cijene goriva padaju, oni ne spuštaju svoje cijene.

Građani mnogih europskih zemlja zbog pada životnog standarda izlaze na ulice. Hoće li i Hrvatsku zahvatiti val prosvjeda?

- Moguće. Ne u ovoj godini. Naši se građani teško odlučuju na izlazak na ulice i u zapadnim je zemljama puno veća tradicija ulične demokracije. I za vrijeme Milanovićeve Vlade došlo je do drastičnog skoka cijena plina i struje i sindikati su pozivali na veliki prosvjed povodom 1. svibnja, a odazvao se samo skroman broj pretežno sindikalnih aktivista. Mi u Hrvatskoj predugo smo navikli teško živjeti i nove životne teškoće poput rasta cijena primaju se s nekom vrstom rezignacije.

Velik broj ljudi ne vjeruje da izlaskom na ulice nešto može promijeniti, nego doma gunđaju. A premali broj ljudi ne može ozbiljno stresti ni jednu vlast ni poslodavce, a nakon toga se ljudi još teže odlučuju na neki sljedeći prosvjed. Neimaština, očito, još nije toliko došla do izražaja, ali može se svašta zakuhati. Vidimo što se događa u zapadnim zemljama gdje se godinama dobro živi, a sada im drastično rastu cijene i plaće su im sve manje dostatne za podmirenje troškova i oni su sada u čudu i izlaze na ulicu. Kod nas još imamo ljudi koji se sjećaju redukcija struje i vožnje par-nepar, nestašice deterdženata, ulja...

I onda ljudi lakše prihvaćaju sve to iako ne bi trebali. No u svijetu se događaju tektonske promjene. Što će biti sljedeće godine, teško je prognozirati. Mogući su i bolji scenariji, da će doći do smirenja i ublažavanja inflacije, ali i da će doći do stagflacije i da ćemo istovremeno imati i recesiju i inflaciju. Ako se drastično smanji turističko kretanje, moguće je da ni naši građani više neće biti strpljivi.

Podržavate li Vladinu inicijativu da se zabrani rad trgovina nedjeljom, odnosno da im se dopusti da rade najviše 16 nedjelja u godini?

- Nema potrebe da trgovine rade nedjeljom i blagdanima. Ozbiljna turistička zemlja ne želi imati trgovine otvorene nedjeljom i blagdanima jer su turistima tada na raspolaganju kafići i restorani. Ovih 16 nedjelja je i dalje previše.

Govori se samo o trgovini. Bi li se zabrana trebala odnositi i na ugostiteljstvo i neke druge djelatnosti?

- Ne, ali treba voditi računa da oni ne rade uzastopce nedjeljama i blagdanima i da im taj rad bude dostojno plaćen.

Treba li strahovati da će takav zakon ponovno pasti na Ustavnom sudu?

- Njemački Ustavni sud svojevremeno je u sličnoj situaciji stao na stranu radnika uz objašnjenje da je u odnosu rada i kapitala radnik slabija karika i da ga treba zaštititi i da interesi kapitala ne mogu biti iznad interesa radnika, pa bih želio vjerovati da naš Ustavni sud neće podleći javnim pritiscima trgovačkih lanaca.

 

Broj smrtnih slučajeva na radnim mjestima u porastu u 12 zemalja EU

Na temelju novih predviđanja, smrtnost na radnom mjestu nastavit će se sve do duboko u sljedeće stoljeće u Italiji, kao i u Mađarskoj. Prema trenutnim pokazateljima, smrtnost na radnom mjestu nikada neće biti eliminirana u Španjolskoj ili Francuskoj.

Ako se nesreće sa smrtnim ishodom nastave istim tempom kao tijekom prethodnog desetljeća, između 2021. i 2029. godine može se diljem Europe očekivati dodatnih 25.166 smrtnih slučajeva na radnom mjestu.  

Brojke su dio predstojeće analize podataka Eurostata koju je proveo Pierre Bérastégui iz Europskog sindikalnog instituta i objavljene su u trenutku kada ETUC danas najavljuje znatno povećanu potporu svojoj kampanji Nulta stopa smrtnih slučajeva na radnom mjestu'.

Ministri rada Slovačke i Slovenije sada su potpisali manifest ETUC-a, povećavajući broj ministara koji podupiru mjere potrebne za zaustavljanje smrtnih slučajeva na radu u dvoznamenkastu brojku.

Potpredsjednici Europskog parlamenta, predsjednici S&D-a i supredsjednici Zelenih i Lijevih skupina u Europskom parlamentu, kao i europski zastupnici iz skupina EPP-a i Renew-a također su potpisali manifest.

Manifest poziva:

• Europsku uniju, vlade njezinih država članica i poslodavce na istinsko obvezivanje i poduzimanje potrebnih radnji kako bi postigli nultu smrtnost na radu;
• na povećanje osposobljavanja u području zaštite zdravlja i sigurnosti na radu, zaštite, izvješćivanja, inspekcija i kazni;
• na nove zakonodavne i druge inicijative u sljedećem mandatu Europske komisije i Parlamenta od 2024. godine, kako bi se ostvarila nulta stopa smrtnih slučajeva na radnom mjestu.
• ETUC planira konačni manifest s još većom političkom potporom predati institucijama EU-a na Dan sjećanja na radnike 2023.

Zamjenik glavnog tajnika ETUC-a Claes-Mikael Stahl izjavio je:

“Ljudi idu na posao kako bi zaradili za život, ali previše ljudi u Europi umjesto toga gubi živote zbog posla. Roditelji, partneri i djeca radnika odlaze na posao i nikada se ne vrate kući jer je zaštita smanjena radi uštede novca ili zakon još uvijek dopušta nesigurne radne uvjete. Mnogi su životi spašeni strožim sigurnosnim zakonodavstvom tijekom posljednjih nekoliko desetljeća, no naše brojke pokazuju da se napredak u nekim zemljama zaustavlja, a u drugim se u potpunosti preokrenuo.

Činjenica da su nesreće na radu sa smrtnim ishodom ponovno u porastu diljem Europe pokazuje kako poslodavci i političari ne bi trebali mirno spavati te da moramo obnoviti svoju predanost zaštiti ljudi na poslu.

Nitko ne može pobjeći od smrti. Ali smrt na poslu je drukčija. To je neizreciv gubitak koji se mogao izbjeći. Zaustavljanje ovih tragedija koje se mogu izbjeći u potpunosti je moguće uz odgovarajuću političku volju te pozdravljamo ministre i članove Europskog parlamenta koji su se danas obvezali poduzeti korake potrebne za nultu smrtnost na poslu.”

Bilješke

Nesreće na radu sa smrtnim ishodom ne uključuju tisuće smrtnih slučajeva uzrokovanih profesionalnim bolestima svake godine i ne uključuju nesreće bez smrtnog ishoda.

Dijelu hrvatskih građana raste plaća, božićnica, regres…

Povećanje osnovice za šest posto stajat će 600 milijuna kuna, a osigurat će se rebalansom proračuna i preraspodjelama dok će za povećanje od dva posto trebati 500 milijuna kuna.

Dogovoreno je također da se formalni pregovori u idućoj godini nastave u trećem tjednu rujna. “Mislim da je ovakav kompromis u duhu aktualnih ekonomskih okolnosti”, ocijenioje Plenković.

Odgovarajući na novinarski upit rekao je da kada je pitanju rast osnovice od šest posto od 1. listopada kako će to koštati oko 600 milijuna kuna, kroz rebalans i preraspodjele. Što se tiče povećanja od dva posto, to je oko 500 milijuna kuna, rekao je Plenković. “Temeljni ciljevi naše politike su politička stabilnost – koliko god se neki trudili da je naruše, neće je narušiti. Osiguravanje socijalne kohezije, a to je da ovu krizu društvo može prebroditi jedino ako smo solidarni. I treće, izbjegavanje socijalne frakture. Dogovorom samo potvrđujemo konkretno da vodimo ozbiljnu i odgovornu politiku u interesu hrvatskih građana”, poručio je.

Na novinarsku tvrdnju kako su se pregovori oduljili Plenković je podsjetio kako je prošlo točno mjesec dana od početka pregovora. Niti su bili dugi, niti su bili mučni, niti su bili bez međusobnog poštovanja i povjerenja. Razmotrene su se sve opcije”, dodao je.

Na upit je li Vladina ponuda mogla biti izdašnija Plenković i kako ne misli da “treba zazivati negativan scenarij. To nije bila utakmica tko će koga pobijediti i da nađemo zajedničko realno rješenje. Mislim da smo napravili pravi potez u duhu razumijevanja i poštovanja”, ocijenio je.

Sindikati su najavili da će provesti izjašnjavanje u četvrtak i petak, i ako se potvrdi odluka u ponedjeljak slijedi potpisivanje sporazuma.

Predsjednica Sindikata hrvatskih učitelja Sanja Šprem izjavila je da ćesindikati javnih službi ići će s tom ponudom na referendum i izjašnjavanje članstva tijekom četvrtka i petka. O rezultatima referenduma i izjašnjavanja izvijestit ćemo u ponedjeljak kako bismo mogli u slučaju prihvaćanja ponude potpisati dodatak temeljnom kolektivnom ugovoru u 16 sati te kako bi se moglo primijeniti rast osnovice od 1. listopada ove godine, najavila je.

Predsjednik Nezavisnog sindikata djelatnika MUP-a Zdravko Lončar ocijenio je kako je ostvaren pomak i da su u ovom trenutku “izvukli ono što se može izvući najbolje iz ove situacije”. Ustvrdio je da samo linearno povećanje osnovice plaće ne rješava sve probleme te najavio kako očekuju donošenje Zakona o plaćama te da se putem koeficijenata isprave neke nepravde u državnoj upravi kako neki ne bi imali plaće manje od minimalnih.

---

03. studenog 2021.

McKinsey: Do 2030. gotovo 140.000 hrvatskih radnika trebat će promijeniti zanimanje

LIDER - Gotovo 140 tisuća hrvatskih radnika trebat ćepromijeniti zanimanje do 2030. godine,jedan je od zaključaka analize "Budućnost rada u Hrvatskoj - Preobrazba hrvatske radne snage u dobu automatizacije i digitalizacije", koju je u srijedu objavila konzultantska tvrtka McKinsey&Company. U analizi, koju je McKinsey&Company Adriatic proveo u suradnji s istraživačkim institutom McKinsey Global Institute, navodi se da će približno 340 tisuća radnih mjesta nestatizbog automatizacije i trendova koje je potaknula pandemija bolesti covid-19, no ona će biti zamijenjena gotovo istim brojem novih radnih mjesta u novim zanimanjima i rastućim industrijama te uslijed općeg porasta proizvodnosti.

- No, dok će neto potražnja za radnom snagom ostati praktički nepromijenjena, doći će do značajnih promjena u strukturi zanimanja. Stoga će do kraja desetljeća gotovo 140 tisuća radnika u Hrvatskoj trebati promijeniti zanimanje da bi ostali zaposleni - istaknuli su iz McKinseya.

Analiza je tako pokazala da će do 2030. godine šest posto ukupnog broja radnih sati u Hrvatskoj prijeći iz poslova koji traže fizičke vještine za rješavanje radnih zadaća u poslove koji zahtijevaju kognitivne, društvene, emocionalne i tehnološke vještine. Specifične vještine, poput onih koje su potrebne za upravljanje uređajima i opremom te za jednostavan unos i obradu podataka, najvjerojatnije će doživjeti najveći pad potražnje u udjelu zaposlenih do 2030. godine.

To je očekivano, jer su aktivnosti koje zahtijevaju fizičku snagu i vještinu, kao i vještine prikupljanja i obrade podataka, nešto što se može vrlo lako automatizirati, napomenuli su iz McKinseya.

Apostrofirali su da će ostvarenje punog ekonomskog potencijala koji donosi automatizacija i digitalizacija, ali i zadržavanje postojeće razine zaposlenosti, zahtijevati suradnju svih dionika kako bi našli načine kojima će radnoj snazi u Hrvatskoj omogućiti preobrazbu i usvajanje vještina koje će se tražiti u budućnosti.

Iz McKinseya su napomenuli da analiza uzima u obzir sastav radne snage u cijeloj zemlji, kombinirano s očekivanom brzinom usvajanja automatizacije, temeljenoj na dostupnim tehnologijama i ekonomskoj izvedivosti njihove implementacije.

- Kad se potencijalna brzina automatizacije pogleda iz perspektive trendova koje je potaknula pandemija bolesti covid-19, Hrvatska će do 2030. godine ostvariti stopu usvajanja automatizacije od oko 22 posto. Drugim riječima, aktivnosti na koje se trenutno troši oko 22 posto ukupnog broja radnih sati zaposlenih u Hrvatskoj bit će automatizirane do kraja desetljeća. Usvajanje automatizacije varirat će od sektora do sektora - proizvodnja, veleprodaja, poslovne funkcije koje služe kao potpora administraciji te državna uprava - bit će područja s najvišom stopom usvajanja automatizacije - napisali su iz McKinseya.

Nužno poboljšanje produktivnosti

Hrvatska mora poboljšati svoju produktivnost kako bi postigla održiv gospodarski rast te rast prihoda u svim segmentima stanovništva. To je posebno važno jer stanovništvo Hrvatske sve više stari, istaknuli su.Iz McKinseya su apostrofirali i da je automatizacija prilika za ostvarenje hrvatskih nacionalnih interesa.

- Tvrtke, ako budu podržane prikladnim politikama i ulaganjima u razvoj vještina, mogu razviti nove usluge i proizvode, povećati produktivnost i stvoriti nova i bolje plaćena radna mjesta. Prihvaćanjem promjena koje će se dogoditi u svijetu rada tijekom tekućeg desetljeća, Hrvatska može izbjeći strukturnu nezaposlenost i stvoriti novo nacionalno bogatstvo na način koji će promicati društvenu uključenost - ustvrdili su.

Ubrzanu digitalizaciju su, pak, naveli kao onu koja može biti najvažniji novi pokretač rasta.

"Hrvatsko digitalno gospodarstvo, koje obuhvaća sve digitalne aktivnosti u svim gospodarskim sektorima, sada čini približno pet posto BDP-a, što je jednako vrijedno iznosu od 2,4 milijarde eura. Do 2025. godine digitalizirano gospodarstvo u Hrvatskoj može doseći 11 posto BDP-a, što znači da će doprinijeti vrijednosti ukupnog gospodarstva s 8,3 milijarde eura", jedan je od zaključaka analize.

Automatizacija i digitalizacija se ne bi trebale dogoditi ni prebrzo ni presporo

Iako automatizacija i digitalizacija donose priliku za stvaranje produktivnije i konkurentnije hrvatske radne snage, upozorili su iz McKinseya, one donose i nekoliko izazova, posebno u smislu gubitka postojećih radnih mjesta i razvoja budućih vještina. Tako, kao i u drugim zemljama Europske unije, svi dionici u Hrvatskoj moraju uravnotežiti ritam automatizacije i stjecanja novih vještina ako žele da zemlja ima koristi od automatizacije i uvođenja novih tehnologija.

- Ako se automatizacija i digitalizacija dogode prebrzo, može se dogoditi da će nova radna mjesta, koja će se tako stvoriti, ostati nepopunjena. A to, potencijalno, može dovesti do pogoršanja nejednakosti u prihodima. S druge strane, ako se automatizacija i digitalizacija budu događale presporo, to bi moglo naštetiti hrvatskoj konkurentnosti i spriječiti gospodarski rast - upozorili su iz McKinseya.

Direktor tvrtke McKinsey & Company Adriatic Tomislav Brezinščak ustvrdio je da Hrvatska može iskoristiti prilike koje se pojavljuju s automatizacijom, upravljati rizicima te se pobrinuti da se dobici od iste raspodijele što pravednije i na što veći broj stanovnika.

- Napor po tom pitanju treba uključivati snažne mehanizme za koordinirano djelovanje. Tvrtke i javne ustanove mogu krenuti u strateško planiranje radne snage kako bi premostile nestašicu ljudi s potrebnim vještinama i stvorile radnu snagu koja će se moći nositi s izazovima budućnosti. Tvrtke mogu poduzeti i korake kojima će pomoći radnicima koji izgube posao te na taj način dopuniti napore državnih ustanova u zaštiti najranjivijih i promociji uključivog gospodarskog rasta. Obrazovne ustanove mogu surađivati s ostalim dionicima u postavljanju smjernica i okvira za razvoj novih vještina kod zaposlenih te u nadogradnji postojećih modela naobrazbe kako bi se adresirao problem nedostatka potrebnih vještina - rekao je Brezinščak.

Europski tjedan za sigurnost i zdravlje na radu

Prema podatcima Europskog istraživanja poduzeća o novim rizicima i onima u nastajanju 2019., ponavljanje istih pokreta šake ili ruke najčešći je čimbenik rizika u 27 država članica EU-a (kako je navelo 65 % poduzeća). Na razvoj poremećaja mišićno-koštanog sustava također utječu dugotrajno sjedenje (61 %) – koje se često smatra rizikom u nastajanju ili novim rizikom za razvoj poremećaja mišićno-koštanog sustava, podizanje ili nošenje ljudi ili teškog tereta (52 %), vremenski pritisak (45 %) te zamorni ili bolni položaji (31 %).

Premda se poremećaji mišićno-koštanog sustava mogu spriječiti, i dalje su najčešći zdravstveni problem povezan s radom u Europi. Oni su razlog za zabrinutost, ne samo zbog učinaka na zdravlje radnika kao pojedinaca, već i zbog njihova štetnog utjecaja na poduzeća i nacionalna gospodarstva.

Ovaj praktičan video kampanje na jednostavan vam način prikazuje važne aspekte suzbijanja profesionalnih mišićno-koštanih poremećaja. Naglašava učinkovitost jednostavnih preventivnih mjera za suzbijanje ovih bolnih poremećaja od kojih pate milijuni radnika. Ako ih se ne liječi, mogu uzrokovati invaliditet, kronična stanja i prijevremeno umirovljenje.

Sindikalac Krešimir Sever: Da osiguramo rast plaća trebat ćemo veliko umijeće, ako treba i prijetnje

NOVI PREGOVORI
Vlada će sigurno reći da nema novca i vršit će pritisak na nas, kaže Krešimir Sever, predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata

Piše: Marina Klepo

Drugi njemački sindikat po veličini Ver.di traži povišicu od pet posto za zaposlenike saveznih država, a kako navodi Bloomberg, slično se može očekivati diljem javnog sektora koji zapošljava oko 3,5 milijuna ljudi. No, konačno povećanje plaća, kako upućuje ishod odvojenih pregovora u saveznoj državi Hessen, moglo bi biti manje od polovice traženog iznosa.

"Bilo bi prilično neobično postići sporazum o petpostotnom rastu plaća u okruženju u kojem tržište rada još uvijek ima slobodnih kapaciteta. To se obično događa samo kada je stanje na tržištu rada ograničeno, što trenutačno nije slučaj", rekao je za Bloomberg Jari Stehn, glavni europski ekonomist investicijske banke Goldman Sachs Group u Londonu. Gospodarstvo se još oporavlja od krize, nezaposlenost je i dalje viša nego prije, mnogi radnici su na prisilnom odmoru, a brojne tvrtke se bore s posljedicama pandemije.

Minimalne plaće

Ono što prihvate radnici u javnom sektoru smatra se valjanim indikatorom za druge sektore.

"Tijekom pregovora sindikati mogu iznositi visoke stope inflacije kao argument, ali oni obično imaju na umu srednjoročni i dugoročni horizont. Oni razumiju da im sporazumi koji bi doveli do brže inflacije nisu od koristi", rekao je Sebastian Dullien, direktor istraživanja na Institutu za makroekonomsku politiku u Düsseldorfu, think tanku bliskom sindikatima. Izglednim se čini da bi se pritisci na plaće mogli povećati. Konzultantska tvrtka Kienbaum očekuje da će njemačke plaće iduće godine u prosjeku rasti tri posto, a u sektorima koji se suočavaju s nedostatkom radne snage i više.

Inflacija će, naravno, biti važan argument i u pregovorima koji predstoje u Hrvatskoj. Krešimir Sever, predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata, kaže da je tek utvrđena reprezentativnost, sada slijede razgovori unutar sindikata, a za otprilike mjesec dana očekuje početak kolektivnih pregovora. Smatra da će im ove godine biti nužno veliko pregovaračko umijeće, "pa i prijetnje ako treba, da u vrijeme ubrzanog rasta cijena osiguramo pristojan rast plaća". K tome, dodaje, u državnoj službi još ima zaposlenih čije bi plaće bile i manje od minimalne da nemaju dodatak na minuli rad. No, sindikati dobro poznaju ukupno okruženje i što mogu očekivati tijekom predstojećih pregovora, koji bi mogli potrajati i nekoliko mjeseci.

Gubici u zdravstvu

"S obzirom na proračunski deficit i izdatke iz proračuna za očuvanja radnih mjesta, kao i gubitke u zdravstvu, Vlada će sigurno reći da nema novca za rast plaća i vršit će pritisak da se ne ide u njihovo povećanje. Može se očekivati i pritisak javnosti, odnosno privatnog sektora, iz kojeg se često može čuti da su zaposleni u državnom i javnom sektoru uhljebi i protive se povećanju plaća. Zato će se sindikati morati jako boriti", kaže Sever.

Ono što je sigurno, proteklih godina pokazali su se prilično umješnim pregovaračima i pritisci su im se isplatili. Tako je na kraju prošle godine dogovoren rast osnovice plaće od četiri posto odmah na početku godine, iako je Vlada imala drugačiji prijedlog, kao i isplata božićnice od 1500 kuna. Nastavak rasta plaća po višim stopama u uvjetima snažnih inflacijskih pritisaka, kao što pokazuje i rasprava u Njemačkoj, baš i nije preporučljiva ako se želi obuzdati rast cijena. Stoga i centralne banke s osobitom pozornošću prate ishode pregovora o rastu plaća, nadajući se da će njihovo držanje pod kontrolom pridonijeti tome da inflacija doista bude prolaznog karaktera.

---

28. listopada 2021.

Kako regulirati rad na daljinu? “Moraju se postaviti jasne granice”

N1 - Radnicima su kod rada na daljinu važna pitanja zaštite na radu, definiranja troškova, prava na privatnost i isključenja, a poslodavci će taj model koristiti kada i ako se rad na daljinu uklapa u poslovni model tvrtke, neki su od naglasaka s konferencije o budućnosti rada na daljinu, koja je u petak održana u Rijeci. Konferencija je održana u sklopu projekta DEVOTE – Developing of teleworking future/Budućnost rada na daljinu,kojeg provodi Hrvatska udruga poslodavaca (HUP) u suradnji sa Sindikatom naftnog gospodarstva (SING) i Norveškom udrugom poslodavaca (NHO). Raspravljalo se o definiranju instituta rada na daljinu, s ciljem da se na temelju socijalnog dijaloga i više takvih rasprava pripreme smjernice za izmjenu zakonodavnog okvira, koje će biti predstavljene na završnoj konferenciji u prvoj polovini 2022. i potom dostavljene zakonodavcu. U Rijeci je održan treći skup na tu temu, sljedeći će biti Osijeku potkraj studenog, dok će završna konferencija biti u Zagrebu.

Predsjednica Sindikata naftnog gospodarstva Jasna Pipunić kazala je da se od početka pandemije naftno-plinski biznis u svijetu i u Hrvatskoj suočio s brojnim izazovima kad je u pitanju rad na daljinu.

“I poslodavci i radnici oslonili su se na postojeću zakonsku regulativu, ali i dalje su brojna pitanjapoput prava, obveza i djelokruga odgovornosti prilikom rada na daljinu ostala usko definirana. Radnicima su važna pitanja odgovornosti poslodavca za zaštitu na radu, definiranja troškova koji će poslodavci pokrivati radniku koji radi na daljinu, ali i pitanje prava na isključenje. Nakon osmosatnog radnog vremena radnici moraju imati pravo na privatni život. Moraju se postaviti jasne granice radnog vremena, zdravlja i sigurnosti te privatnosti kroz pravo na isključenje, ograničenje nadzora i ograničenje prikupljanja podataka radnika,” naglasila je.

Glavni direktor HUP-a Damir Zorić kazao je da ponajprije tehnologija, ali i fleksibilniji oblici rada omogućuju većem broju zaposlenika da rade na daljinu. “Potrebno je regulirati odnos poslodavca i zaposlenika i to ne smije biti jednostrano. Poslodavci će koristiti taj model i odnose uređivati sukladno zakonskoj obvezi kada i ako se rad na daljinu uklapa u poslovni model tvrtke, odnosno ako je sukladan mogućnosti obavljanja posla u nekoj djelatnosti, dok u nekim djelatnostima rad na daljinu nije moguć,” rekao je.

Zorić je ukazao na problem socijalizacije ljudi koji rade na daljinu, kazavši da je u radu potreban timski duh, socijalizacija te da izolirani rad, uglavnom pred ekranom, može dovesti do nekih poteškoća. Smatra da je jedan od izazova kako osmisliti nove načine i alate socijaliziranja radnika međusobno i s tvrtkom u kojoj rade zbograzmjene iskustava, teškoća, zajedničkog rješavanja problema.

Govoreći o nacrtu novog Zakona o radu, kojim se planira urediti i pitanje rada na daljinu, rekao je da treba poraditi da ti instituti budu malo bolji, da ne mogu biti zadovoljni s onime što je dodatno birokratiziranje, administriranje i evidentiranje, a što, kaže, može biti relativno jednostavan radni proces.

Pravnik u udruzi poslodavaca Norveške i član projektnog tima projekta DEVOTE Henrik Munthe predstavio je predstojeće izmjene u regulaciji rada na daljinu u Norveškoj, među kojima su novine – obveza savjetovanja s radnicima, pisana informacije o reguliranju rada, nadzor inspekcije rada.

Pravna savjetnica u Sindikatu naftnog gospodarstva Anica Ferić ocijenila je da institut rada na daljinu ima i prednosti i nedostatke za radnike, ali i da je zbog administrativno opterećenih propisa o zaštiti na radu, nefleksibilan i u stvarnosti usko primjenjiv te da se u praksi svodi gotovo isključivo na rad od kuće i ne prati mogućnosti suvremene tehnologije u odnosu na slobodu kretanja.
Koordinatorica u Ini Daliborka Štulić istaknula je da su “Flexitime” i “Flexiplace”– inovativni oblici fleksibilnog rada u Ini, razvijeni na temelju internih istraživanja te da su omogućili veći postotak zadovoljstva radnika, a povećana je produktivnost i smanjena potreba za prekovremenim radom.

Ministarstvo otvoreno za raspravu

Pomoćnik ministra rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike Dražen Opalić istaknuo je kako Vlada neće predložiti novi Zakon o radu bez socijalnog dijaloga i partnera, sindikata i poslodavaca.

„Ministarstvo je poslalo partnerima zakonsku podlogu koja, među ostalim, uređuje i rad na izdvojenom mjestu rada. Otvoreni smo za raspravu, prijedloge i poboljšanja i smatramo da su dosadašnja zakonska rješenja bila dostatna u vezi s radom od kuće, a otvoreni smo za raspravu o radu na daljinu i zaštitu na radu“, rekao je.

Direktor riječkog Regionalnog ureda HUP-a Nenad Seifert smatra da je potrebno pojednostaviti sve zakonske odredbe o radu na daljinu, jer da se to sada ne vidi u novom prijedlogu Zakona o radu.
“Ovo je ključan trenutak koji ne smijemo propustiti, jer zakon moramo učiniti jednostavnim, fleksibilnim i sažetim, vodeći računa da se odnosi na sve, velike, mikro i male poduzetnike. Poslodavci i radnici moraju imati jasno definirana prava, obveze i odgovornosti,“ naglasio je.

Prema podacima sa skupa, istraživanja globalnih trendova na tržištu rada pokazuju kako će uskoro više od 100 milijuna ljudi diljem svijeta raditi izvan ureda.

Najnovije istraživanje Svjetskog gospodarskog foruma pokazuje kako dvije trećine ljudi diljem svijeta želi raditi fleksibilno i nakon što pandemija Covid-19 završi, dok je gotovo trećina spremna napustiti trenutni posao ako se bude zahtijevao povratak u urede s punim radnim vremenom.

Prema podacima Eurostata, tijekom 2020. u Hrvatskoj je uobičajeno na daljinu, od kuće, radilo 3,1 posto zaposlenih, dok je na razini Europske unije taj udio iznosio 12,3 posto.

Ministarstvo rada predlaže Zakon o radu kojim se smanjuju radnička prava

FAKTOGRAF
Autor/ica: Gabrijela Galić

Ako Sabor u konačnici izglasa izmjene ZOR-a kakve predlaže Aladrovićevo ministarstvo, to će značiti i rezanje određenih radničkih prava, povećavanje broja dozvoljenih prekovremenih sati te smanjenje razine zaštite sindikalnih povjerenika.

Izmjene ZOR-a potaknute pandemijom

Podsjetimo, pandemija izazvana bolešću Covid-19 resorno je ministarstvo potaknula na izmjene radnog zakonodavstva. Podsjećamo, Ministarstvo rada je u ožujku prošle godine pripremilo zakon koji je trebao privremeno derogirati odredbe ZOR-a. Stoga mu je i dan prigodan naziv –Zakon o uređenju radnih odnosa u okolnostima epidemije bolesti COVID-19. On je trebao suspendirati dio odredbi ZOR-a dok traje pandemija koronavirusa.

Ideja o tom posebnom zakonu živjela je svega dva dana. Vlada se povukla nakon oštre reakcije domaćih sindikata, ali i Europske konfederacije sindikata koja je premijeru Andreju Plenkoviću uputila oštro pismo zbog namjere derogiranja radnih i socijalnih prava radnika u Hrvatskoj – i to u vrijeme kada je Hrvatska predsjedala Europskom unijom (1, 2, 3).

Vlada se potom odlučila za blaži pristup, konzultativne razgovore sa socijalnim partnerima – predstavnicima Hrvatske udruge poslodavaca i tri sindikalne centrale – prije svega kako bi se bolje reguliralo pitanje rada od kuće. Konzultativni razgovori zatvoreni su ovog proljeća, a 20 mjeseci nakon prošlogodišnjih otvaranja konzultacija socijalni partneri i Vlada kreću u razgovore o stvarnom dokumentu, odnosno nacrtu prijedloga novog Zakona o radu.

U nastavku ovog teksta donosimo pregled najrelevantnijih izmjena ZOR-a koje predlaže Ministarstvo rada.

Ugovori na određeno do tri godine

Niti jedna intervencija u radno zakonodavstvo nije prošla bez dodatne regulacije ili deregulacije ugovora na određeno vrijeme.

Izmjene ZOR-a prije sedam godina, unatoč protivljenju sindikata, donijele su novu kategoriju tog ugovora – prvi ugovor koji može trajati i duže od tri godine. Taj izuzetak sada se ukida.

Poslodavac će s istim radnikom moći sklopiti najviše tri uzastopna ugovora na određeno vrijeme ako za to postoji objektivan razlog, a ukupno trajanje svih ugovora (uključujući i prvog) ne smije biti duže od tri godine.

Pritom se prekid ugovora kraći od tri mjeseca neće smatrati prekidom razdoblja od tri godine.

Manje plaćenog dopusta za radnike

ZOR-om se planiraju srezati i prava radnika kada je riječ o plaćenom dopustu. Svaki radnik trenutno, tijekom kalendarske godine, ima pravo na plaćeni dopust (oslobađanje od obveze rada uz naknadu plaće) za važne osobne potrebe poput sklapanja braka, rođenja djeteta, teže bolesti ili smrti člana obitelji.

Minimalni zakonski plaćeni dopust je sedam dana, no izmjenama ZOR-a predlaže se njegovo redefiniranje na pet, odnosno tri dana.

Pet dana plaćenog dopusta radnik bi tako imao za pružanje osobne skrbi koja je, zbog ozbiljnog zdravstvenog razloga, potrebna članu uže obitelji ili je potrebna osobi koja s radnikom živi u istom kućanstvu.

Za sklapanje braka i smrt člana uže obitelji plaćeni dopust je smanjen na tri dana, dok je pravo na slobodne dane za rođenje djeteta izbačeno iz ZOR-a.

Više prekovremenih sati

Prema nacrtu ZOR-a o kojem će se tek otvoriti razgovori, Vlada namjerava dodatno povećati broj dozvoljenih prekovremenih sati na razini godine.
Prema sadašnjim pravilima, radnik tijekom godine smije odraditi najviše 180 prekovremenih sati, osim ako je to pitanje uređeno Kolektivnim ugovorom. Ni tada prekovremeni rad ne smije prelaziti 250 sati godišnje. Prijedlogom novog zakona dozvoljeni prekovremeni rad na razini godine podiže se za 20 sati, na ukupno 200 sati. Istovremeno se predlaže ukidanje gornje granice u slučaju uređenja broja prekovremenih sati kolektivnim ugovorom pa će se on moći ugovarati i u višoj satnici od 250 sati, tj. sadašnjeg maksimuma.

Odredbom o prekovremenim satima je već sada dozvoljeno da se kolektivnim ugovorom ugovori nepovoljnije pravo za radnika, iako se kolektivnim ugovorima obično ugovaraju povoljnija prava od zakonski propisanog minimuma. Predloženim izmjenama ZOR-a ne bi bilo ograničenja za ugovaranje nepovoljnijeg prava kolektivnim ugovorom.

Prekovremeni rad posebno je specifičan za sve one radnike koji rade u dopunskom odnosno dodatnom radu, kako ga se zakonskim prijedlogom naziva. Taj rad je u startu prekovremen jer radnik koji kod jednog ili više poslodavaca radi puno radno vrijeme (ukupno 40 sati tjedno) sada kod drugog/trećeg poslodavca tjedno može raditi dodatnih osam sati (ukupno 48 sati tjedno), odnosno u dopunskom/dodatnom radu može provesti maksimalno 180 sati godišnje.

Prema novim pravilima koja se predlažu, radnik koji dodatni rad ugovara ugovorom na određeno vrijeme ne smije ga ugovoriti u trajanju dužem od 12 sati tjedno. Tijekom godine, uz prekide, u dopunskom radu na određeno vrijeme može provesti šest mjeseci.

S obzirom da godina prosječno ima 52 tjedna, gruba računica pokazuje da će takav radnik godišnje raditi oko 300 prekovremenih sati. To je daleko više od trenutnog zakonski propisanog maksimuma.

S druge strane, ako se dopunski rad ugovara na neodređeno vrijeme, tijekom kalendarske godine takav rad ne smije biti ugovoren u trajanju duljem od četiri sata tjedno (što je ukupno 200-tinjak prekovremenih sati i također iznad trenutnog zakonskog maksimuma).

Skraćivanje otkaznog roka

Kao što je i najavljivano, a kako bi se radnici duže zadržali u svijetu rada, ugovor o radu više neće prestajati po sili zakona kada radnik navrši 65 godina života i 15 godina mirovinskog staža, osim ako se poslodavac i radnik drugačije ne dogovore. No ako takav radnik dobije otkaz, neće imati pravo na otkazni rok i otpremninu s obzirom da je stekao uvjete za ostvarivanje starosne mirovine.

Istodobno, predlaže se skraćivanje otkaznog roka u slučajevima povrede obveze iz radnog odnosa i to na jedan tjedan. Sada u slučaju otkaza zbog skrivljenog ponašanja radnik ima pravo na polovicu otkaznog roka prema godinama staža provedenog kod istog poslodavca.

Ako sam radnik otkazuje ugovor o radu, tada otkazni rok ne može biti duži od mjesec dana. Prema prijedlogu novog ZOR-a, u budućnosti bi taj otkazni rok iznosio dva tjedna (ako je radnik kod poslodavca neprekidno proveo manje od jedne godine), odnosno mjesec dana (ako je kod poslodavca radio duže od godinu dana).

Slabija zaštita sindikalnih povjerenika

Prema podacima o reprezentativnosti sindikalnih udruga više razine, odnosno sindikalnih centrala, članstvo u sindikatima u konstantnom je padu. Zadnje prebrojavanje provedeno je prije tri godine i pokazalo je da tri reprezentativne sindikalne centrale – Nezavisni hrvatski sindikati, Savez samostalnih sindikata Hrvatske, Matica hrvatskih sindikata – okupljaju ukupno 251 632 članova.

Iako je u tom trenutku broj sindikalno organiziranih radnika zasigurno bio već jer svi sindikati nisu udruženi u udruge više razine, činjenica je da su sindikalne centrale od 2009. godine do 2018. godine izgubile preko 140 tisuća članova, a u tom je periodu i dio centrala ostao bez reprezentativnosti (1, 2).

Novo prebrojavanje članstva sindikalnih centrala očekuje se za dvije godine i teško da će ono pokazati zaustavljanje trenda osipanja sindikalnog članstva. U prošlosti je taj trend povezivan s procesima pretvorbe, privatizacije, cjepkanja poduzeća, gubitaka radnih mjesta.

Sindikati se održavaju u nekadašnjim velikim poduzećima te javnom i državnom sektoru. U tvrtke, posebno male i srednje, koje su nastajale u proteklih dva desetljeća sindikati teško ulaze. Kada se i pronađe radnik koji će na sebe preuzeti teret sindikalnog rada, pitanje je koliko će to dugo trajati.

Radnici se teško prihvaćaju posla sindikalnog povjerenika unatoč relativnoj zaštiti koju im pruža Zakon o radu, prema kojem se sindikalnom povjereniku za vrijeme obavljanja dužnosti i šest mjeseci nakon prestanka te dužnosti bez suglasnosti sindikata ne smije otkazati ugovor o radu ili ga na drugi način staviti u nepovoljniji položaj u odnosu na ostale radnike.

Novim ZOR-om predlaže se slabljenje razine zaštite sindikalnog povjerenika, čime će i rad sindikata biti dodatno otežan. Plan je, naime, zaštitu sindikalnog povjerenika svesti samo na vrijeme dok obavlja tu dužnost i pod uvjetom da je povjerenik sindikata koji ima najmanje pet radnika članova zaposlenih kod poslodavca. Ako kod poslodavca djeluje više sindikata, oni će se morati sporazumjeti o sindikalnom povjereniku, odnosno povjerenicima koji će imati zaštitu dok obavljaju tu dužnost.

Pitanje je kako će se niža zaštita sindikalnih povjerenika, pa time i sindikata, odraziti na promicanje socijalnog dijaloga i jačanje sindikata, o čemu Vlada govori u Nacionalnom planu oporavka i otpornosti (NPOO). U njemu su najavljene izmjene radnog zakonodavstva, kao i novi zakon o minimalnoj plaći te revidiranje pojma plaće koji bi trebao pridonijeti i pronalaženju rješenja za dugogodišnji problem članova sindikata u odnosu na nečlanove kada je riječ o pravima ugovorenih kolektivnim ugovorima.

„Potrebno je uspostaviti ravnotežu između financijskih obveza članova sindikata i ugovorenih prava iz kolektivnih ugovora koja konzumiraju svi radnici, a sve u cilju promicanja socijalnog dijaloga i jačanja sindikata, posebice u okolnostima sve rjeđeg participiranja radnika u sindikalnom djelovanju odnosno u kolektivnom pregovaranja“, navodi se, među ostalim u NPOO-u.

Platformski rad

Značajno se planira proširiti odredbe koje reguliraju temeljna prava i obaveze iz radnog odnosa.

Tako se, među ostalim, navodi kako poslodavac ima pravo pobliže odrediti mjesto i način obavljanja rada „u okviru utvrđene organizacije rada, neovisno o tome odvija li se ta organizacija izravno između nazočnih sudionika ili putem digitalne tehnologije, po predviđenom ili nepredviđenom obrascu rada, te neovisno o tome obavlja li radnik radni zadatak za poslodavca ili za treću osobu, odnosno obavlja li radnik posao sredstvima rada poslodavca ili vlastitim sredstvima“.

Time se u domaće zakonodavstvo uvode i platformski radnici, koji nemaju nikakvih prava iz rada iako je riječ o rastućoj grupi radnika na tržištu. Rad na platformama poput Bolta, Wolta, Ubera u Hrvatskoj je, prema istraživanju Eurofounda, iskusilo 10,7 posto populacije, što je preko 440 tisuća građana.

Iako nedostaje preciznih podataka o tome koliko doista radnika radi na platformama, Aladrović navodi procjenu kako je riječ o 30 do 40 tisuća ljudi, uglavnom mlađe radne snage. Obilježja njihova rada definirat će se novim zakonom.

Tako se navodi kako je rad putem digitalne platforme, u smislu ZOR-a, „naplatan rad kojim radnik osobno obavlja posao prema uputama i nalogu poslodavca danim u skladu s naravi i vrstom posla, a koji se obavlja u okviru registrirane djelatnosti obavljanja usluga informacijskog društva, na osobni zahtjev korisnika, odnosno primatelja usluga“.

Iz toga proizlazi da se radom preko platformi smatra svaki rad neovisno o tome „odvija li se organizacija rada samo prijenosom podataka na daljinu elektroničkom opremom za njihovu obradu i pohranu, odnosno putem digitalne platforme, ili se odvija na više načina, odnosno putem digitalne platforme i izravno između nazočnih sudionika poslovnog procesa; odvija li se organizacija radnog vremena po predvidivom ili nepredvidivom obrascu rada; za kojeg primatelja usluge, odnosno klijenta, kupca ili krajnjeg korisnika, radnik obavlja posao, ako pri tome postupa u skladu s nalogom i uputama o davanju usluge dobivenim od poslodavca putem digitalne platforme, osobito kod pružanja usluge prijevoza i usluge dostave ili isporuke; obavlja li radnik radni zadatak vlastitim sredstvima rada (računalom, pametnim telefonom, aparatima, strojevima, alatima, vozilom odnosno drugom opremom za obavljanje posla) ili sredstvima poslodavca; je li ugovoren posao više ili niže složenosti i koje su kompetencije potrebne za njegovo obavljanje“.

Zakonom se „priznaju“ posebnosti platformskog rada kod kojeg radnici nerijetko rade preko posrednika (agregatora) te se vrlo detaljno objašnjava što sve ugovori o radu platformskih radnika trebaju sadržavati. Primjerice, u ugovoru će stajati najmanji broj zajamčenih plaćenih radnih sati, neovisno o pravu na plaću za rad ostvaren povrh tih sati. Zatim, obavljaju li se radni zadaci i za treću osobu (klijenta, kupca ili krajnjeg korisnika) kada se ne obavljaju za poslodavca.

Tu je i obaveza ugovaranja osiguranja na teret poslodavca, od nesretnog slučaja i odgovornosti, ako se posao obavlja vozilima koja sudjeluju u javnom prometu, ali i podaci o promjenjivom rasporedu rada s obzirom na organizaciju radnog vremena radnika koja je u potpunosti ili uglavnom nepredvidiva; razumnom roku od poziva poslodavca do početka obavljanja radnog zadatka, „čije neispunjenje daje radniku pravo bez štetnih posljedica odbiti radni zadatak“.

Unatoč dosta detaljnoj razradi platformskog rada, u praksi bi dio radnika i dalje mogao imati problema, tj. taj bi rad ipak mogao djelomično ostati u sivoj zoni. Naime, platformskim radom neće se smatrati rad fizičke osobe čiji su primici tijekom tri uzastopna mjeseca manji od 60 posto bruto minimalne plaće (što je trenutno 2.550 kuna).

Rad od kuće

Kada je riječ o radu od kuće, odnosno radu na izdvojenom radnom mjestu rada „koji se ne obavlja u prostoru poslodavca, već se obavlja od kuće, odnosno u nekom drugom prostoru ili na mjestu koje sporazumno odrede poslodavac i radnik ili o čijem odabiru odlučuje radnik“, resorno ministarstvo ga zakonski dodatno objašnjava. Uvodi i obavezu nadoknade troškova radnika koji radi na izdvojenom radnom mjestu.

Precizira se da je poslodavac dužan nadoknaditi radniku troškove „za utrošenu energiju, vodu, komunalne pristojbe i slično u iznosu utvrđenom kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu“. Te troškove poslodavac treba isplatiti i platformskim radnicima.

Poslodavcu se otvara mogućnost ulaska u prostor doma radnika radi održavanja opreme ili provedbe unaprijed utvrđenog nadzora, ako o tome prethodno postigne dogovor s radnikom. Ugovor o radu s radnikom koji radi na izdvojenom radnom mjestu treba sadržavati dan u tjednu ili razdoblje trajanja rada na izdvojenom radnom mjestu.

I do sada je zakon propisivao da plaća i druga materijalna prava radnika na izdvojenom radnom mjestu ne smiju biti manja od plaće radnika koji radi na istom ili sličnom radnom mjestu u prostoru poslodavca. Sada se još precizira i da njegova druga prava iz radnog odnosa ili po osnovi radnog odnosa ne smiju biti utvrđena u manjem opsegu od onoga za radnika koji radi u prostoru poslodavca.

U slučaju nastanka više sile, posebno u izvanrednim okolnostima nastalim uslijed epidemije bolesti, potresa, poplave, ekološkog incidenta i slično, poslodavac može, bez izmjene ugovora o radu, s radnikom dogovoriti rad na izdvojenom radnom mjestu, „radi nastavka poslovanja te zaštite zdravlja i sigurnosti radnika i drugih osoba“.

Ako bi, u slučaju više sile, rad na izdvojenom mjestu trajao duže od 30 dana, onda je poslodavac radniku dužan ponuditi sklapanje ugovora o radu za izdvojeno radno mjesto. Pritom, u slučaju više sile roditelj s djetetom do 14 godina i radnik koji skrbi o članu obitelji ili osobi koja s radnikom živi u istom kućanstvu, ima pravo na prilagodbu radnog vremena, osim ako posebno opravdani razlozi na strani poslodavca to onemogućuju.

Odbijanje radnika da prihvati ponuđenu izmjenu ugovora o radu radi ugovaranja djelomičnog ili potpunog rada na izdvojenom radnom mjestu ne može biti razlog za otkaz.

Uvodi se i mogućnost da sam radnik zatraži privremeni rad na izdvojenom radnom mjestu, „radi usklađivanja radnih i obiteljskih obaveza te osobnih potreba“. To se prije svega odnosi na slučajeve bolesti ili invaliditeta radnika, skrbi za djecu do osme godine života, pružanja osobne skrbi članu obitelji ili osobi koja s radnikom živi u istom kućanstvu. Zahtjev radnika poslodavac može odbiti ako ima opravdan razlog te mu najkasnije u roku od 30 dana od kada je zatražio rad od kuće treba dostaviti pisano obrazloženje svoje odluke.

Plaća se više neće moći ugovarati u neto iznosu

Poslodavac s radnikom više neće moći ugovoriti plaću u neto iznosu. Iako se i aktualnim Zakonom o radu plaća i naknada plaće smatraju izdacima u bruto iznosu, dio poslodavaca je zbog nepreciznih odredbi o obaveznom sadržaju ugovora o radu s radnicima ugovarao plaću u neto iznosu, a takvi radnici nisu imali nikakve koristi od poreznih rasterećenja dohotka.

Ministarstvo rada stoga predlaže da ubuduće obavezan sadržaj ugovora o radu bude i „bruto iznos osnovne plaće“ kao i dodaci na osnovnu plaću te ostali primici za obavljeni rad. Novina je i da će se ugovorom o radu propisati „pravo radnika da slobodno odredi svoje mjesto rada“, ako su se on i poslodavac tako sporazumjeli.

Naknade plaća za razdoblja u kojima se ne radi

Kako se u zakon uvodi viša sila, tako je došlo i do izmjena u određivanju naknade plaće za razdoblja u kojima se ne radi.

U slučajevima kada se ne radi zbog opravdanih razloga određenih zakonom, drugim propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom ili ugovorom o radu, kao i za vrijeme prekida rada do kojeg je došlo krivnjom poslodavca ili drugih okolnosti za koje radnik nije odgovoran, zakonski minimum naknade plaće je u visini prosječne plaće u prethodna tri mjeseca.

No u slučaju više sile, a osobito izvanrednim okolnostima nastalim uslijed epidemije bolesti, potresa, poplave ili ekološkog incidenta radnik ima pravo na naknadu plaće u visini od 70 posto prosječne plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca.

Naknada se može ugovoriti u drugom iznosu kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu.

Pravo na nedostupnost

Zakonom se uređuje i pravo radnika na nedostupnost nakon radnog vremena, odnosno tijekom korištenja prava na odmore i dopuste. Međutim, to neće biti zakonom zajamčeno pravo.

ZOR unosi ovaj pojam u naše zakonodavstvo navodeći kako se to pravo treba urediti kolektivnim ugovorom, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu.

Također, široka je lista poslova koji zapravo nemaju pravo na nedostupnosti. Primjerice, ono se ne primjenjuje u zaštitarskoj službi (kada obavljanje poslova zahtjeva stalnu prisutnosti), zdravstvu i socijali (bolnice i domovi socijalne skrbi), uslugama izravno vezanim uz tisak, radio, televiziju, kinematografiju, poštu i elektroničku komunikaciju, hitnu pomoć, vatrogastvo, civilnu zaštitu, prijevoz putnika, proizvodnju i distribuciju energenata, skupljanje i odvoz kućnoga otpada i pogone za spaljivanje.

Nitko nije zadovoljan

Prijedlogom resornog ministarstva donekle su nezadovoljni i poslodavci i sindikati.

Poslodavci su očekivali daljnju fleksibilizaciju u području otkaza i otpremnina, a ministarstvo im je tek djelomično izašlo u susret i omogućilo lakše otpuštanje zbog skrivljenog ponašanja. Sindikati upozoravaju na nedovoljnu regulaciju ugovora na određeno vrijeme, ali i problematično povećanje fonda dozvoljenih prekovremenih sati (1, 2).

Resorni ministar, pak, navodi kako njihov prijedlog „nije sveto pismo“ te se o svemu može razgovarati.

Razgovor unutar radne skupine nastavlja se idući tjedna, ovog puta s konkretnim nacrtom novog Zakona o radu kako ga vidi resorno ministarstvo. Do kada će pregovori trajati i hoće li oni donijeti izmjene u odnosu na nacrt o kojem se razgovara, tek treba vidjeti.

Priprema se izmjena Stečajnog zakona, ima vrlo važnih novosti koji se tiču zaštite radnika

MALENIČINA REFORMA
Mijenja se Stečajni zakon; radnici bi trebali dobiti veću zaštitu, upraviteljima uvode strože kriterije

Piše: Ivanka Toma

Dugovi za liječenje

U kategoriju visokokvalificiranih stečajnih upravitelja mogle bi ući samo one osobe koje su najmanje sedam godina na listi stečajnih upravitelja, a iza sebe imaju najmanje dva stečajna postupka koji se odnose na srednje i velike poduzetnike, ali da ih nisu "utopili", nego uspješno dovršili potvrdom stečajnog plana.

Vrlo važne novosti odnose se na zaštitu radnika u stečajnom postupku. Događalo se u praksi da radnici koji su na bolovanju ili porodiljnom dopustu nemaju pojma da im je tvrtka otišla u stečaj i da je izbrisana iz registra i da im samim tim više nitko ne uplaćuje zdravstveno osiguranje. Radnici su bili na bolovanju i time si, bez da su išta skrivili, nagomilali dugove za liječenje.

Prema izmjenama koje je pripremilo ministarstvo Ivana Malenice, ubuduće bi stečajni upravitelji bio dužan na vrijeme obavijestiti HZZO o stečaju, a time bi se uredilo ostvarivanje prava radnika iz zdravstvenog osiguranja. Radnici koji bi se za vrijeme stečaja zatekli na bolovanju, morali bi dobiti obavijest da im je prestao radni odnos s danom brisanja trgovačkog društva iz sudskog registra.

Intervencijama u Stečajni zakon riješio bi se i drugi veliki problem u kojem bi se radnici našli zbog toga što im je tvrtka završila u stečaju. Riječ je o situacijama u kojima se radnicima nakon okončanja stečajnog postupka iz stečajne mase isplaćuju bruto iznosi plaće. Oni dobiju novac, ali ostaje "rupa" od dvije ili pet godina, ovisno koliko je trajao stečaj, tijekom kojih nisu uplaćivani njihovi porezi i doprinosi.

Rano upozoravanje

Prema novom zakonu Državno odvjetništvo bilo bi ovlašteno prijaviti tražbine radnika i zastupati ih u stečajnom postupku po osnovi tražbina proračuna, zavoda ili fondova u visini pripadajućeg dijela ukupnog troška plaće ili naknade plaće.

U Maleničinu ministarstvu kažu da će se tom izmjenom osigurati da doprinosi za mirovinsko osiguranje budu isplaćeni i za vrijeme kad poslodavci nisu bili u mogućnosti isplaćivati plaće.

Novost je i uvođenje sustava ranog upozoravanja, i to u skladu s Direktivom EU o okvirima za preventivno restrukturiranje, otpust dugova i zabrane te mjere za povećanje učinkovitosti postupaka koji se odnose na restrukturiranje, nesolventnost i otpust duga. Riječ je o tome da će trgovačka društva kod kojih nadležna tijela uoče teškoće u poslovanju biti obaviještena i pružit će se mogućnost savjetovanja o načinima rješavanja financijskih teškoća.

Otpust duga

Osim toga, poslodavac će najmanje jednom godišnje morati obavijestiti radnike o novostima u postupku ranog upozoravanja, o mjerama koje se odnose na restrukturiranje i otpust duga.

U predstečajnom postupku mijenjat će se odredbe vezane za plan restrukturiranja. Ako se vjerovnici ne izjasne za ili protiv plana restrukturiranja, dosad se smatralo da su oni protiv. Sada će se smatrati da su za, kako se ne bi gubilo vrijeme i pokušalo spasiti tvrtku.

Uvodi se novi sustav prikupljanja i praćenja podataka o stečaju kojim će se, primjerice, pratiti podaci o prosječnom trošku stečajnog postupka, broju poduzetnika koji su prošli postupak koji je doveo do oprosta duga, broju poduzetnika koji su nakon stečaja pokrenuli novi posao, broju izgubljenih radnih mjesta koji se vežu uz stečajne postupke itd.

Mijenja se i Zakon o trgovačkim društvima i Zakon o sudskom registru i to tako da će biti moguće elektroničkim putem osnovati podružnice, elektronički dostavljati sve promjene podataka i dokumente sudskom registru (tzv. doregistracija), osnivati trgovačka društava online putem zakonskih zastupnika i punomoćnika osnivača te uplatiti temeljni kapital u javnobilježnički polog. Pristojbe za prijave i upise koje se podnose elektroničkim putem umanjit će se za 50 posto.

Uvodi se registar osoba koje ne mogu biti članovi uprave

Sukladno Direktivi EU uvodi se evidencija osoba koje prema Zakonu o trgovačkim društvima ne mogu biti članovi Uprave.

Uvođenjem evidencije, kažu u Ministarstvu pravosuđa, na jednom mjestu objedinit će se informacije o osobama koje ne mogu biti članovi Uprave pa će zainteresirana trgovačka društva moći brzo i jednostavno provjeriti može li netko biti član Uprave njihova društva. Vjeruju da će se tako smanjiti mogućnosti potencijalnih zlouporaba i prevara.

Važno je istaknuti i da se kod podjele trgovačkih društava propisuje zajednička odgovornost, odnosno solidarno dužništvo. Time se želi osigurati zaštita prava vjerovnika da naplate svoja potraživanja u situaciji kad se jedno trgovačko društvo planom podjele dijeli na više trgovačkih društava od kojih jedno može biti profitabilno, a drugo ne

---

22. listopada 2021.

Hrvatski sindikalisti i ekonomisti predlažu rješenje za ogroman porast cijena hrane i goriva: "Kad država hoće, onda i može reagirati. Slična priča bila je i 2012. godine..."; Evo o čemu se radi.

PRIJEDLOG STRUKE
Piše: Vinko Vuković

(SLOBODNA DALMACIJA) - Vlada je uslišala molbe sindikata. Ne, neće ništa pojeftiniti, ni hrana ni gorivo, ali će se na temu poskupljenja održati sastanak. Na traženje Nezavisnih hrvatskih sindikata, danas će se napokon održati sjednica Gospodarsko-socijalnog vijeća (GSV), na kojoj će se za istim stolom naći zastupnici radnika, poslodavaca i Vlade. Socijalni partneri, kako se to stručno kaže.

– Koliko je Vladi uistinu stalo do socijalnog dijaloga, najbolje pokazuje činjenica da smo zahtjev za sazivanjem sjednice GSV-a poslali još 16. rujna, da bismo termin dobili tek sada – kaže nam Krešimir Sever, prvi čovjek Nezavisnih hrvatskih sindikata.

U međuvremenu, cijene su podivljale, prvo goriva, a potom i hrane. U utorak smo svjedočili novom poskupljenju i dizela i benzina. Vozači koji, kao u onom vicu, uvijek toče sto kuna, jedva da mogu koji kilometar prijeći.

– Ministar Zdravko Marić kaže kako je on svjestan poskupljenja jer i sam ide po trgovinama, i ja mu vjerujem, ali zato sit gladnome ne vjeruje, jer on sebi i dalje sve može priuštiti, dok mu je većina stanovništva došla na rub siromaštva ili je taj rub već prešla – govori Sever.

Koga će sve od svojih ministara premijer Andrej Plenković poslati na današnji sastanak, u trenutku pisanja ovog teksta nije bilo poznato, no očekuje se da će se na njemu, uz Zdravka Marića, pojaviti i ministar rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike Josip Aladrović, onaj koji je nekidan izjavio da je Hrvatska fenomenalno mjesto za život, te ministar gospodarstva i održivog razvoja Tomislav Ćorić, koji je u ponedjeljak kazao kako smanjenje trošarina na gorivo nije opcija.

– Teško je imati ikakva očekivanja od sastanka s takvim sugovornicima, a pogotovo velika, no dat ćemo im do znanja kako je krajnji trenutak da se nešto poduzme – najavljuje Sever, dodajući kako bi, koliko čuje, sjednici GSV-a mogao nazočiti i guverner Hrvatske narodne banke Boris Vujčić.

Tri sindikalne središnjice iznijet će zajednički prijedlog da se prije svega smanje državne trošarine, koje čine 60 posto ukupne cijene u litri goriva.

– Kad država hoće, onda i može reagirati. Slična priča bila je i 2012. godine. Cijene nafte bile su na razinama kao sadašnjim, a Vlada je smanjila trošarine i tako pomogla ne samo građanima, nego i gospodarstvu. Dakle, nije pitanje može li Vlada nešto poduzeti, nego hoće li – tvrdi Mladen Novosel, predsjednik Saveza samostalnih sindikata Hrvatske.

Svjestan je, kaže, da je Vlada imala velike troškove kako bi ublažila posljedice pandemije, ali imale su ga, dodaje, i druge zemlje pa Hrvatska i dalje plaća najskuplje gorivo u Europskoj uniji kad se u obzir uzmu prosječne plaće.

– Vlada prije svega mora zadovoljiti socijalnu komponentu, zato valjda i postoji, a to znači da mora naći način kako zaustaviti udar na standard građana jer ne zaboravimo da su enormno poskupjele i neke druge robe, recimo građevinski materijal – zaključuje Novosel.

I smije se. Gorko. Jer, prije samo godinu dana cijene goriva bile su na povijesno niskim razinama, a građani, naravno, to nisu osjetili. Nikome nije padalo na pamet spuštati cijene.

Krešimir Sever citira uzrečicu svoje majke:

– Ona je uvijek govorila da odgovoran roditelj počinje spravljati ručak prije nego djeca počnu plakati da su gladna.

A gladnih je, veli, more. Zemlja smo siromašnih. I rijetkih bogatih. Bez srednjega sloja. Nestao je u bespućima hrvatske kapitalističke zbiljnosti.

Danas se bez odricanja ne može živjeti od prosječnih plaća i mirovina. Podaci pokazuju kako prosječnom građaninu svaki mjesec nedostaje jedna četvrtina od redovitih primanja kako bi mogao krpati kraj s krajem. I to bez izvanrednih troškova, poput sahrana, svadbi, krštenja ili većih kućnih popravaka – iznosi Sever.

Ima kod njega još podataka. Recimo da oko 750.000 građana Hrvatske ima plaću koja ne prelazi 6000 kuna. A u to nisu uračunati krediti koje od tih plaća valja vraćati.

– Naš prijedlog na sastanku GSV-a bit će hitno smanjenje trošarina na gorivo te smanjenje PDV-a na hranu – otkriva Sever.

Nije to, napominje, javna demagogija, nego realna mogućnost jedinog spasa za građane. Poglavito jer se divljanju cijena ne vidi kraja.

– Kad vam kažu da država ne može, lažu. Ako već zbog slobodnog tržišta ne može zaustaviti rast cijena, onda može, na primjer, nagraditi trgovca ili proizvođača koji ne diže cijene, dok onoga koji to radi može kazniti. Kako? Može mu stalno slati inspekcije na vrata, eto kako – predlaže Sever.

Predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata upozorava i na pandemijski paradoks o kojemu se malo u javnosti govori.

– Mnoge tvrtke su od Vlade dobile znatne potpore, i neka su, bez njih bi neke teško preživjele, ali mnoge od njih su na koncu prošle godine iskazale veću dobit nego pretpandemijske 2019. godine, a sve su to građani platili – kaže Sever.

Ekonomist Velimir Šonje dijelom se slaže sa sindikalistima. Prijedlog o smanjenju PDV-a odbacuje kao teško ostvariv, dok je onaj o trošarinama čak i konkretizirao.

– Realno, Vlada ima samo jedan mehanizam pomoći građanima u ovoj situaciji, a to je smanjenje trošarina. Najbolje bi bilo uvesti "plutajuće" trošarine, odnosno trošarine koje bi bile vezane uz cijenu goriva. Kad cijena goriva raste, one bi automatski padale, a kad cijena pada, one bi rasle – objašnjava Šonje.

Zvuči jednostavno. Ionako cijene goriva određuje svjetsko tržište.

– Tako bismo pod kontrolom barem dijelom mogli imati i cijene hrane, koje također ovise o cijenama naftnih derivata – dodaje Šonje.

Njegova ideja dobro zvuči i Borisu Lalovcu, nekadašnjemu ministru financija.

– S obzirom da smo trenutačno suočeni s uvezenom inflacijom, ruke su nam poprilično vezane. S PDV-om na hranu je već bilo sličnih pokušaja pa se ništa nije dogodilo, cijene nisu pale. Ali, ovo s "plutajućom" trošarinom čini mi se kao neloše rješenje – potvrđuje Lalovac.

Na ideju kažnjavanja tvrtki koje dižu cijene hrane, samo je odmahnuo rukom, nije vrijedna spomena. A na spomen djelovanja ministra Zdravka Marića odmah se uozbiljio, ni riječi kritike kolegi iz suprotnog političkog tabora nije uputio. Dapače.

– Čini mi se da ministar razmatra sve opcije i da situaciju drži pod kontrolom. Svega je on svjestan te sam uvjeren da će reagirati kad za to dođe vrijeme – smatra SDP-ovac.

Lalovac upozorava kako ni manje trošarine ništa ne moraju značiti jer nitko ne može jamčiti da dobavljači goriva takvu situaciju ne bi iskoristili da podignu vlastite marže.

– Nije to tako jednostavno kako se nekima čini – poručuje Lalovac.

Pitali smo ga i što kaže na šutnju oporbe, zapravo na činjenicu da oporbe uopće nema, što vladajućima uvelike olakšava nošenje s inflacijskom krizom, na što nam je kratko rekao da to ne bi komentirao.

Dobra je vijest, ako dobrih vijesti za građane koji čekaju akciju da bi kupili litru ulja uopće ima, što svi naši sugovornici uvjeravaju kako najavljeno uvođenje eura neće donijeti i novi rast cijena, odnosno kako ovo sadašnje poskupljenje nikakve veze nema s mogućim hvatanjem pozicija pred skoro gašenje kune. Takva su, tvrde svi, bila i svjetska iskustva.

Loša je vijest što euro neće biti moguće uvesti dokle god cijene divljaju, a inflacija izmiče kontroli. I što se cijene u trgovinama, čak i kad cijena goriva padne, nikad više neće vratiti na staro.

Čak devet od 10 novih radnika u Hrvatskoj ove je godine dobilo posao na – određeno. Što će donijeti novi ZOR?

NAJAVA VLADE
Jagoda Marić

Novim bi se zakonom omogućila veća sigurnost na poslu, prvenstveno mladim ljudima, a time i uvjeti za osamostaljenje i zasnivanje obitelji, jer je Hrvatska u vrhu EU-a po nestabilnim oblicima zapošljavanja

Koliko je njihov položaj u svijetu rada nestabilan najbolje govori drugi podatak HZZ-a, o tome da se među nezaposlene u istom razdoblju vratilo gotovo 45 tisuća radnika jer im je istekao ugovor na određeno vrijeme.

Dakle, od početka godine je na svaka dva sklopljena ugovora na određeno vrijeme bio i jedan koji je istekao i radnik je završio na burzi barem privremeno, dok mu netko, a često je to isti poslodavac, opet ne ponudi ugovor na određeno vrijeme.

Zabrinjavajući trend

Hrvatska je već godinama među članicama Europske unije u vrhu po nestabilnim oblicima zapošljavanja, podaci Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje pokazuju da se posljednjih godina udio zaposlenih na određeno vrijeme kreće od 22 do 25 posto u ukupnom broju osiguranika.

To je u svakom trenutku oko 350 tisuća ljudi koji sklapaju ugovore, primjerice na tri ili šest mjeseci, u najboljem slučaju godinu dana i uglavnom tako rade godinama. Zabrinjavajuće je to da je posljednjih godina većina novih ugovora, i do 90 posto, na određeno i ako se taj trend nastavi, rast će i udio onih koji imaju ugovore na određeno vrijeme među osiguranicima.

To je, među ostalim, motiviralo Vladu da najavi donošenje novog zakona o radu kojim bi se postrožili uvjeti za sklapanje ugovora na određeno kako bi se, prvenstveno mladim ljudima omogućila veća sigurnost na poslu, a time i uvjeti za osamostaljenje i zasnivanje obitelji.

S druge strane, poslodavci traže da se olakšaju uvjeti za otpuštanje stalno zaposlenih, odnosno onih koji imaju ugovore na neodređeno vrijeme, a njihova je logika da će u slučaju da radnika mogu lakše otpustiti, puno češće nuditi ugovore na neodređeno vrijeme.

No, statistika kaže da su oni bez problema otpuštali i radnike kojima nisu istekli ugovori. Tako je u razdoblju od siječnja do kraja kolovoza poslovno uvjetovane otkaze dobilo 12.182 radnika, a sa 7.324 radnika potpisani su sporazumni raskidi ugovora o radu.

To znači da je gotovo 20 tisuća ljudi u ovoj godini završilo na burzi iako im ugovori o radu nisu bili istekli, što je gotovo svaki treći radnik koji je izravno iz radnog odnosa ušao u evidenciju nezaposlenih.

Lani je situacija bila još gora jer je kroz cijelu godinu bilo gotovo 54 tisuće poslovno uvjetovanih i sporazumnih otkaza, a kroz tih 12 mjeseci čak se 91 tisuća ljudi barem na kratko vratila na burzu jer su im istekli ugovori na određeno.

Najviše dolazaka iz rada izravno na burzu, više od 22 tisuće, bilo je u travnju prošle godine, kad je već svima bilo jasno da će država isplaćivati potpore za očuvanje radnih mjesta.

Stanje je to na hrvatskom tržištu rada kojem, da apsurd bude veći, nedostaje radnika u trenutku kad bi se trebali nastaviti pregovori oko novog Zakona o radu, a predsjednik Hrvatskih nezavisnih sindikata Krešimir Sever kaže da je to možda i najveći test za sadašnju Vladu.

Upitna fleksibilizacija

– Nije teško držati ruku na srcu dok svira himna, ali u izradi novog zakona sadašnja vlast treba pokazati što joj to doista znači i kakav je njezin osjećaj prema narodu. Sindikat je protiv daljnje fleksibilizacije rada, možemo mi ponovo govoriti o izlasku na ulicu i o skupljanju potpisa za referendum, kao u slučaju mirovinske reforme, ali ovdje se više ne radi o tome.

Ovdje se radi o tome da hrvatska vlast položi test i da kaže da nije spremna ići dalje na štetu radnika kako bi netko povećavao svoj profit. Vidimo što su prethodne fleksibilizacije rada donijele, sve više prekarnog rada i najmanje 300 tisuća uglavnom mladih ljudi koji su otišli tamo gdje je rad sigurniji.

Vlast priča o povratku ljudi, o novcu koji je Hrvatska dobila iz EU fondova, ali za koga će biti taj novac ako se građani osjećaju nesigurno u vlastitoj zemlji, kaže Sever.

Ističe i to da tri četvrtine mladih ljudi, koji bi se trebali osamostaliti, još uvijek žive s roditeljima. Nisu svi nezaposleni, ali im uvjeti rada i visina plaće ne omogućuju ni da podignu kredit, ni da zasnuju obitelj.

Stalno dobivanje posla, pa otkaza, uz nisku plaću, upućuju na to da će u starosti biti i siromašni umirovljenici.

– Prosječna neto i medijalna plaća bile su u srpnju niže nego u lipnju, a u srpnju je povećan broj zaposlenih, što znači da je to novo zapošljavanje, uglavnom u turizmu, dodatno srušilo cijenu rada. Uz to, ljudi koji su zaposleni uglavnom su dobili ugovore na određeno.

Vlada će na prijedlogu zakona o radu pokazati želi li nastavak tog trenda i pogoršanje situacije ili zaokret koji će poboljšati položaj radnika i možda nekoga motivirati na povratak, ili ćemo zaista biti privlačni radnicima iz država u kojima je stanje toliko loše da se im se i naš minimalac manji od 450 eura čini kao dobra prilika, iako od toga nitko u Hrvatskoj ne može živjeti, zaključuje Sever.

Ista plaća, isti broj sati, ali radni tjedan od 4 dana. Evo što o tome kažu poslodavci i sindikati

‘PRODUŽENI VIKEND‘
Dobili bi istu plaću i radili bi isti broj sati, ali u četiri dulja radna dana, pri čemu bi imali jedan dan tjedno više za sebe

Piše: Gordana Grgas

Što kažu na sve to u Hrvatskoj udruzi poslodavaca? Nisu neskloni.

Mogućnost izbora

Glavna ekonomistica HUP-a Iva Tomić odgovara nam kako bi takvu odluku trebalo prepustiti svakom pojedinom poslodavcu na izbor, ali važno je da izbor postoji i da postoji fleksibilnost u samom zakonu. "Naime, različite industrije i sektori teško mogu biti svedeni na isti oblik rada. Kod nekih poslodavaca, a posebno u koronakrizi, opseg rada je uvelike smanjen, kod nekih je zasigurno i povećan, stoga bi bilo dobro imati otvorenu mogućnost za četverodnevni radni tjedan za one poslodavce koji se odluče za tu opciju i koja za njih bude optimalna i u vidu produktivnosti i zadovoljstva radnika", kaže Iva Tomić. Dodaje kako politika plaća također ovisi o pojedinačnim tvrtkama te je za neke "možda moguće zadržati istu razinu produktivnosti, pa i iste plaće, za manji fond sati, no tu odluku prepuštamo samim poslodavcima".

Krešimir Sever, čelnik Nezavisnih hrvatskih sindikata, kaže kako i sindikati podupiru mogućnost četverodnevnog radnog tjedna pod uvjetom da je to dragovoljno, odnosno ako je posljedica dogovora radnika i poslodavca te ako postoji mogućnost vraćanja na petodnevni radni tjedan za one koji se predomisle "kad vide kako je raditi četiri dana po deset sati". Napominje također kako je to lakše izvedivo za intelektualne poslove, informatičare i slično, ali u proizvodnji mnogo teže jer fizički rad nije tako lako obavljati deset sati u kontinuitetu. U Hrvatskoj to pitanje nije posebno zakonski regulirano, tako da se u nekim IT tvrtkama već i primjenjuje, kaže Sever, a poslodavci na taj način štede i na troškovima za energiju. Ipak, napominje, ono čemu treba težiti jest drukčiji model. "Tehnološki napredak omogućava skraćivanje radnog vremena pa bi se u toj kombinaciji trebalo uvoditi skraćeni radni tjedan. Drugim riječima, ili uvesti kraći radni dan pet dana u tjednu ili zadržati osmosatno radno vrijeme, ali četiri dana tjedno", objašnjava Sever. O tom modelu se načelno razgovaralo u više navrata, ali uvijek se postavilo pitanje što bi manji broj prijavljenih radnih sati onda značio za uplate mirovinskog doprinosa i radni staž, tako da se s tim nije daleko došlo.

Testiranje na Islandu

Na Islandu su testirali model koji se temelji upravo na manjem broju radnih sati tjedno, što je na kraju dovelo do promjene na tržištu rada. Najprije su proveli testove u javnom sektoru 2015. i 2017. godine u kojima je broj radnih sati tjedno bio uglavnom smanjen s 40 na 35 ili 36 sati, a plaća je pritom, naravno, ostala ista. Studija koju je o tome ove godine objavilo islandsko Udruženje za održivu demokraciju (Alda) navodi da je produktivnost ostala ista ili se povećala, pružene usluge nisu bile smanjene, a radnici koji su sudjelovali u testovima, što je uključivalo malo više od jedan posto islandske radne snage, rekli su da je to "imalo snažan utjecaj na ravnotežu privatnog i poslovnog života". Imali su više vremena za djecu i hobije, a muškarci u vezama su mogli više sudjelovati u kućnim poslovima.

Rezultat na tržištu rada danas? Islandski sindikati i njihove konfederacije su od 2019. godine postigli trajno smanjenje radnih sati za desetke tisuća svojih članova. Ukupno, 86 posto radne populacije na Islandu je ili iskoristilo mogućnost rada manjeg broja sati ili je dobilo mogućnost i mehanizme da to ispregovaraju na svom radnom mjestu i iskoriste u budućnosti, kaže se u studiji Alde.

Kako je objašnjeno u belgijskom slučaju, novi zakon o četverodnevnom radnom tjednu trebao bi uključivati i odredbe o "pravu na nedostupnost" (što znači da izvan radnog vremena poslodavac ne smije radnika ometati slanjem elektroničke pošte ili pozivima) te pravila o registriranju radnog vremena.

---

12. listopada 2021.

Inflacija je ozbiljno pokucala i na naša vrata

Inflacija je ozbiljno pokucala i na naša vrata

SLOBODNA DALMACIJA - Inflacija je ozbiljno pokucala i na naša vrata. Još u kolovozu drastično su skočile cijene hrane. Ulje smo tako plaćali 17,4 posto više nego u istom mjesecu prošle godine. Povrće je bilo skuplje 8,5 posto, a mlijeko sir i jaja 3,8 posto. Već se neko vrijeme prilično otvoreno govori i o poskupljenju struje i plina. Veliki skok zabilježile su i cijene goriva. Dizel je probio povijesni rekord i probio granicu od 11 kuna po litri.

Cijene divljaju i u Europi. Njemačka je u rujnu zabilježila inflaciju od 4,1 posto, najvišu u posljednjih 28 godina. I tu su inflaciju generirali poskupljenje hrane i energenata.

Priča je, dakle, globalna. A njoj je, pojašnjava predsjednik Hrvatskog društva ekonomista prof. dr. Ljubo Jurčić, kumovala – korona.

UMJETNE NESTAŠICE

- Inflacija kojoj svjedočimo jedna je od posljedica zatvaranja i pandemije. Tijekom lockdowna bili su prekinuti lanci opskrbe, svugdje je pala proizvodnja i sada kad se sve ponovno počelo otvarati nema dovoljno sirovina i repromaterijala da popuni kapacitete proizvodnje koji su se svuda pokrenuli. Kako je potražnja za materijalom velika, dobavljači su dignuli cijenu.

Na inflaciju je utjecao i rast cijena prijevoza. Prijevoznici u idućih mjesec dana moraju prevesti količinu robe koju su prevozili u šest mjeseci, a cijena prijevoza od Azije do Europe je danas pet do šest puta viša nego je bila prije pandemije – pojašnjava Jurčić. Navodeći da je prije kontejner na toj relaciji koštao dvije tisuće dolara, a sada mu je cijena preko 10 tisuća dolara.

Na inflaciju su, navodi on, utjecale i klimatske promjene – suša i poplave – koje su dovele do manjka hrane.

- Bogata tržišta mogu platiti više da dođu do robe i zato su dobavljači dignuli cijene. U čitavu priču uključili su se i špekulanti, radeći umjetnu nestašicu određenih roba kako bi je mogli prodati robu po višoj cijeni – naglašava Jurčić.

Ipak, ima i dobrih vijesti. Ovaj makroekonomist ocjenjuje da će – ako ne bude novih zatvaranja – inflacija u zadnjem kvartalu ove godine porasti 3 ili 4 posto. No i da će se, kako se opskrbni lanci budu normalizirali, u 2022. vratiti na razinu do dva posto.

I cijene energenata rastu. U doba kada svi pogoni rade sa 100 posto kapaciteta, svi pokušavaju riješiti zaostatke i uhvatiti korak.

- Rastu cijene sirove nafte, što je dosta uobičajeno prije svake zime i to nije ništa dramatično. Međutim ono što zabrinjava jest psihoza oko ugljikovodika i fosilnih goriva, kao i činjenica da smo očito prerano krenuli u penaliziranje CO2.

Danas imamo enorman skok cijena CO2 certifikata. Tu se po meni krije neka sumnjiva radnja. Certifikat je relativno novi, s njim se trguje na burzama i on je postao neka vrsta energetskog bitcoina kojim se kupuju prava na CO2 bez da je jasan put kuda taj novac ide i na koji se način on iskorištava za smanjenje emisije CO2 – upozorava Davor Štern, naftni stručnjak i bivši ministar gospodarstva.

POVRATAK UGLJENU

Certifikat, prema njegovim riječima, može izdati praktički svatko. A certifikat koji prije nije postojao, naglašava Štern, utječe na trošak naftnih kompanija i rafinerija te dodatno opterećuje cijenu derivata.

- Svi smo za čisti zrak i održivost na Zemlji, ali to ipak treba biti bolje organizirano. Tu je postojala stihija, možda čak i panika na nivou EU. Istovremeno, obnovljivi izvori energije još uvijek nisu postali alternativa.

Njemačka je ugasila nuklearke i sada raspravlja hoće ti ih zamijeniti plinom ili će se vratiti ugljenu. Poljaci neće odustati od ugljena…Budućnost ugljikovodika je neizvjesna, jer ako će neke zemlje zabraniti promet dizelašima 2035., onda je logično da ni kompanije više ne ulažu u taj segment jer očekuju smanjenje potražnje. Na tržištu vlada psihoza kojom se teško upravlja i nemoguće je ništa planirati ni predviđati jer je to, bojim se, izbjeglo kontroli – ističe Štern.

Regulatorne bi se agencije, prema njegovom mišljenju, trebale dogovoriti da naprave tranziciju prema obnovljivim izvorima energije i uvedu reda na ovo područje na manje komercijalan način. A ne dozvoliti da se tu ubacuju razni mešetari i izvlače profit.

Inflacije se ipak trebaju najviše bojati siromašniji građani, jer oni će na svojem kućnom proračunu najviše i osjetiti rast cijena. Tvrdi to predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata Krešimir Sever.

- Pribojavamo se inflacije, jer imamo neugodna iskustva iz ranijih godina, kada je ona nije bila visoka, da je i u tim uvjetima stabilnih cijena veliki dio građana imao velikih teških problema sa pokrivanjem redovitih mjesečnih troškova. U uvjetima kada inflacija raste, ti problemi samo će postati još veći – kaže u izjavi za Slobodnu Dalmaciju Sever.

U Hrvatskoj je udio hrane u primanjima 27 posto, u EU je u razvijenijim zemljama do osam posto primanja.

- Kad u Hrvatskoj hrana poskupi 10 posto, to svi osjete. Uračunajmo na to i rast cijena plina i struje i dobivamo drastičan udar. Većina građana nema ekstra visoki dohodak da ta poskupljenja njime mogu kompenzirati.

SVE NA RATE

Uz to, službena statistika ne uzima u obzir i kredite koje građani plaćaju od raspoloživog dohotka, a koji također smanjuju količinu novca. U Hrvatskoj se na rate kupuje i perilica rublja kad se pokvari, i odjeća za početak školske godine, pa je raspoloživi dohodak zapravo manji od onog kojeg prikazuje službena statistika – upozorava Sever.

Što u praksi, naglašava on, znači da će uslijed inflacije siromašniji građani sa minimalnom plaćom čupati kosu, dok ona na menadžere ili zastupnike u Hrvatskom saboru neće imati tako veliki utjecaj. Na daljnji rast cijena utjecat će, uvjeren je Sever, i velika ponuda novca iz EU.

- Novaca će biti i cijene će to znati slijediti. Iz svega ovoga se nameće jedan poučak: plaće i mirovine moraju drastično rasti ako želimo da zadrže korak sa inflacijom. Šteta je jedino što se kod nas u doba kriza odlučuje potpuno suprotno. Pa se "steže remen“ tamo gdje ne bi i kad ne bi trebao – zaključuje Sever.

Marina Ivandić: Radnice su najugroženije

Kratko & jasno
piše Mirna Jasić Gašić

Proveli ste istraživanje o nasilju i uznemiravanju na radnom mjestu. Kakve ste rezultate dobili?

Istraživanje su na uzorku od oko 2.340 zaposlenih u sedam sektora rada proveli sindikati udruženi u Nezavisne hrvatske sindikate kao izraz namjere i potrebe za sustavnijim bavljenjem tim problemom. Rezultati su u skladu s prethodno provedenim istraživanjima i sa stanjem kojem svjedočimo u praksi. Pokazuju izrazito značajniju izloženost žena, osobito onih mlađih, koliko seksualnom uznemiravanju toliko općenito uznemiravanju i mobbingu. Muškarci su pak izloženiji fizičkom nasilju na radnom mjestu, a oni radnici i radnice čiji je posao vezan uz izravan kontakt s korisnicima općenito su izloženiji nasilju i uznemiravanju. Bitan faktor predstavlja radna hijerarhija jer su, prema rezultatima, radnici i radnice najčešće uznemiravani upravo od nadređenih osoba.

Svaki jedanaesti ispitanik službeno je prijavio nasilje ili uznemiravanje. Koliko je onih koji uopće ne prijavljuju nasilje?

Ogromna većina onih koji su doživjeli neke oblike nasilja i uznemiravanja nikad ih nije prijavila, a razlozi koje navode, poput "jer to ne bi ništa promijenilo", ukazuju na strukturno nepovjerenje prema postojećem sustavu prijavljivanja. Porazno je da su oni koji prijavljuju uglavnom nezadovoljni ishodom i brzinom postupaka, od same procedure do podrške koju su dobili. Dodatno je problematično što radnici većim dijelom nisu upoznati ni sa sustavom prijave ni s adresama kojima bi neprihvatljiva ponašanja trebali prijavljivati.

Kakve su daljnje aktivnosti u projektu i na koji način će njime biti unaprijeđena zaštita radnika/ca?

Očita je potreba da se postojeći propisi privedu svrsi i unaprijede. Primjerice, radnički predstavnici trebaju biti izravno uključeni u izbor osoba koje se u ime poslodavca brinu za zaštitu dostojanstva radnika, što sada nije slučaj. Te osobe trebaju biti adekvatno obučene za multidisciplinarni pristup koji ta zadaća podrazumijeva. Najvažnije, na radnim mjestima i u društvu treba postojati svijest o neprihvatljivom ponašanju. Edukacijama i intervencijama u kolektivne ugovore, ali i prijedlozima unapređenja Zakona o radu, namjeravamo utjecati na poboljšanje procedura i ukupne klime na radnim mjestima.

 

Održana sindikalna panel rasprava o tranziciji Hrvatske prema klimatskoj neutralnosti

Kroz osam zasebnih panel rasprava dat će se prilika da ciljane skupine prvo rasprave unutar svoje skupine i razmisle o svojoj ulozi u tranziciji. Paneli se održavaju za poslovni sektor, donositelje odluka na lokalnoj i regionalnoj razini, mladi, medije, obrazovni sektor, znanstvenike, sindikate, organizacije civilnog društva.

Za svaki je panel izrađena posebna anketa sa svrhom prikupljanja podataka o informiranosti i stavovima ciljane skupine. O rezultatima ankete u živo na Panelu raspravljaju odabrani panelisti uz pomoć moderatora, dok ostali sudionici raspravu mogu pratiti na daljinu s mogućnošću davanja komentara. 27. listopada 2021. održati će se završna Konferencija na kojoj će predstavnici svakog od Panela predstavit zaključke i preporuke sa svoje panel rasprave te će se nastaviti rasprava.

U raspravi namijenjenoj sindikatima o pravednoj i učinkovitoj tranziciji Hrvatske prema klimatskoj neutralnosti sudjelovali su Siniša Vuković iz Sindikata naftnog gospodarstva (NHS), Jasenka Vukšić, predsjednica Sindikata graditeljstva Hrvatske (SSSH), Mladen Domazet s Instituta za političku ekologiju te Felix Mailleux iz Europske konfederacije sindikata. Raspravu je moderirao izvršni tajnik SSSH za projekte, edukaciju i europska pitanja Darko Šeperić.

F. Mailleux je naznačio ključne izazove koje pred sindikate stavljaju klimatske promjene jer zeleni poslovi neće biti na geografski istim lokacijama kao i poslovi koji će se u tranziciji prema klimatskoj neutralnosti izgubiti. Novi poslovi neće zahtijevati iste vještine kao sadašnji poslovi. Pravedna tranzicija mora uključivati jasne socioekonomske mjere i detaljne dugoročne strategije koje će predvidjeti promjene, dovoljno financijskih sredstava i solidarne mehanizme koja će štititi najranjivije radnike i sektore, sredstva socijalne zaštite i kvalifikacije/prekvalifikacije koja će dati podršku radnicima u tranziciji, razvoj ekonomskih politika i diverzifikaciju aktivnosti kako bi se stvorile alternativne mogućnosti zaposlenja i radnih mjesta te učinkovit dijalog i snažno sudjelovanje radnika u svakoj fazi toga procesa.

S: Vinković je istaknuo kako se klimatske promjene događaju sada i potrebno je djelovati na svim razinama - europskoj, državnoj, pa tako i na razini poduzeća kako bi se smanjila količina ispuštenih emisija stakleničkih plinova, ali i kako bismo se prilagodili negativnim učincima klimatskih promjena. Socijalnim dijalogom na svim razinama moraju se poboljšati radni uvjeti za radnike kroz različite vrste edukacije, dokvalifikacije i prekvalifikacije. Međutim, sindikati se nedovoljno bave klimatskim promjenama i utjecajem na radna mjesta što će se svima obiti o glavu i to se žurno treba mijenjati.

J. Vukšić je naglasila važnost uređenog sustava zaštite na radu navodeći primjer rada na visokim temperaturama u graditeljstvu, a predstavlja rizik sigurnosti i zdravlju radnika. Naglasila je da tijekom tranzicije radnici ne smiju izgubiti na svom radnopravnom statusu te im se moraju osigurati kvalitetna radna mjesta.

M. Domazet smatra da ovoj tranziciji moramo pristupiti pravedno, podići stručnost, baviti se obrazovanjem. Obnovljive izvore energije treba drugačije organizirati i s njima upravljati te drugačije raspodjeljivati njezine dobrobiti. Odgovor na nepravde koje proizlaze iz zelene tranzicije je u organiziranju kako ćemo energiju dobivati i distribuirati.

U sklopu panel rasprave predstavljeni su i rezultati ankete koju je ispunilo 244 sindikalista iz svih djelatnosti u kojima sindikati djeluju koji pokazuju da većina smatra da su ljudi glavni uzročnici klimatskih promjena. Ispitanici nisu sigurni kako će klimatske promjene utjecati na radna mjesta. Kada se govori o opasnostima koje ispitanici očekuju, vodeći je rast nesigurnosti poslovanja i uvjeta rada, promjene u tehnologiji i radnim procesima koje će radnici teško pratiti te gubitak konkurentnosti zbog prilagodbe klimatskim promjenama. Ispitanici također smatraju kako njihovi sindikati nemaju dovoljno informacija i znanja za aktivno uključivanje u procese povezane s klimatskim promjenama i pravednom tranzicijom.

Napomena:

Ova se događanja održavaju u kontekstu Konferencije o budućnosti Europešto je pokrenula Europska komisija kako bi se čuo glas građana EU-a o izazovima i prioritetima Europe. Države članice EU-a su donijele Europski propis o klimi, koji postavlja zajednički cilj smanjiti emisije stakleničkih plinova za najmanje 55% do 2030. u odnosu na 1990. godinu i postići klimatsku neutralnost najkasnije do 2050. godine. Scenariji smanjenja emisije stakleničkih plinova su opisani u Strategiji niskougljičnog razvoja Republike Hrvatske do 2030. s pogledom na 2050. godinu, koja će zajedno s novim zakonodavstvom usmjeriti razvoj Hrvatske prema drastičnom smanjenju emisija stakleničkih plinova.

---

04. listopada 2021.

Stižu nova pravila za referendum: Procedura je olakšana, donosimo detalje

PRIJEDLOG ZAKONA
Primjedbe i prijedloge ranijih referendumskih inicijativa i sindikata o prikupljanju potpisa i njihovu kasniju provjeru u Državnom izbornom povjerenstvu, Ministarstvo pravosuđa i uprave je uvažilo

VEČERNJI LIST
AUTOR Iva Boban Valečić

Nakon javnog savjetovanja provedenog još krajem prošle godine, pred Vladom bi se danas konačno trebao naćiprijedlog novog Zakona o referendumu, a Ministarstvo pravosuđa i uprave je, kako doznajemo, u međuvremenu dodatno uvažilo neke primjedbe i prijedloge ranijih referendumskih inicijativa i sindikata vezane uz prikupljanje potpisa i njihovu kasniju provjeru u Državnom izbornom povjerenstvu (DIP).

Potpis kao na osobnoj

Novi će zakon tako obvezati jedinice lokalne samouprave da na svom području utvrde dovoljan broj mjesta za prikupljanje potpisa, konkretno po jedno mjestona svakih 1500 stanovnika, što bi gradove i općine trebalo spriječiti da svojim žiteljima samovoljno uskrate mogućnost ovakvog izjašnjavanja. Takav se slučaj, podsjetimo, prije tri godine dogodio u Rijeci, u kojoj je tadašnji gradonačelnik Vojko Obersnel odlučio kako se u njegovu gradu neće prikupljati potpisi za raspisivanje referenduma o ratifikaciji Istanbulske konvencije. Obersnel je zaključio da bi takav referendum bio udar na ljudska prava pa su Riječani ostali bez mogućnosti potpisivanja ove inicijative, iako o njezinoj ustavnostinisu nadležni odlučivati gradonačelnici, već isključivo Ustavni sud.

Po novom zakonu, ovakvih situacija više ne bi smjelo biti. Dapače, nova verzija zakona propisuje da se mjesta na kojima će se prikupljati potpisi referendumskim inicijativama imaju ustupiti bez naknade, što je također veliki pomak u odnosu na prijašnju praksu, po kojoj se pokojni zagrebački gradonačelnik Milan Bandić našao pod udarom DORH-a zbog besplatnog ustupanja štandova inicijativi Narod odlučuje. Važna novost u odnosu na tekst koji je bio u javnoj raspravi je i to da će se, uz pravo na promatranje samog referendumskog izjašnjavanja, referendumskim inicijativama i eventualnim protuinicijativama, koje je novi zakon također predvidio, omogućiti ipromatranjesamog postupka provjere prikupljenih potpisa.

A to znači da će u DIP-u, APIS-u ili bilo kojoj drugoj tvrtki kojoj DIP povjeri provjeru potpisa, sjediti i promatrači koji će paziti da se neki potpis ne odbaci samo zato što nekom izgleda nečitko, kao što se dogodilo s tisućama potpisa inicijative Narod odlučuje. Kako smo već izvijestili, novi je zakon već u prvoj verziji precizirao kriterije valjanosti potpisa, koji sada uopće nisu propisani. Po novom, ime i prezime građana na referendumskoj inicijativimorat će biti u istom oblikuu kojem ih vode službene evidencije, kako se ne bi događalo da se, primjerice, umjesto “Stjepan Horvat” upiše “Stipe Horvat” i sl. Što se tiče vlastoručnog potpisa, neće se inzistirati na njegovoj čitljivosti, ali on će morati biti jednak onome na osobnim dokumentima. Uz to, novi je zakon predvidio i dvostruko dulji rok za prikupljanje potpisa za raspisivanje referenduma na temelju zahtjeva 10 posto birača, i to sa sadašnjih 15 na 30 dana.

Saboru rok mjesec dana

Zakonom će se precizirati i rok za predaju prikupljenih potpisa Saboru, kojega do sada nije bilo, pa se postavljalo pitanje moguće manipulacije prikupljenim potpisima. Sada će ukupan rok za prikupljanje i predaju potpisa biti 35 dana. DIP-u se daje rok od 15 dana za provjeru valjanosti potpisa, a kad utvrdi da ih je prikupljeno dovoljno, Sabor će moratiraspisati referendumu roku od 30 dana, za što do sada također nije bilo propisanog roka pa je Sabor referendume mogao odgađati unedogled. Ovaj se rok, naravno, produljuje ako Sabor zatraži ocjenu ustavnosti referendumskog pitanja, o čemu odlučuje Ustavni sud.

Utvrdi li DIP da inicijativa nije prikupila dovoljno potpisa, organizatori će imati15 dana za žalbu Visokom upravnom sudu. Posebna pozornost posvećena je i formalnim pretpostavkama za referendumsko pitanje pa će DIP još prije raspisivanja referenduma po potrebi upozoriti organizacijski odbor na nezakonitosti u samom pitanju, primjerice ako procijeni da je ono nejasno, sugestivno ili obmanjujuće. Inicijativi će se sugerirati da ispravi nedostatke, a u daljnju proceduru išlo bi se tek kada se pitanje uskladi sa zakonom. Što, naravno, ne znači da će DIP odlučivati o ustavnosti referendumskih pitanja, no moglo bi pomoći da cijeli referendumski postupak na kraju ne bude proglašen nevažećim na Ustavnom sudu. Sve referendumske inicijative upisivat će se u evidenciju koju će u elektroničkom obliku voditi DIP.

Nova pravila mimoići će referendumsku inicijativu o euru

Novi zakon Vlada će uputiti u redovitu proceduru, koja podrazumijeva dva saborska čitanja pa do njegova stupanja na snagu može proći i nekoliko mjeseci. Nova se pravila tako neće odnositi na referendumsku inicijativu o ulasku Hrvatske u eurozonu, koju bi početkom idućeg tjedna trebali predstaviti Hrvatski suverenisti. Prikupljanje potpisa najavljuju za drugu polovicu listopada, a referendumski rokovi počinju teći s izdavanjem rješenja resornog ministarstva, koje još nisu zatražili.

Čitav će se postupak tako odvijati po važećem, u mnogim stvarima manjkavom i nedorečenom zakonu. Naravno, ovaj se zakon ne donosi zbog ove inicijative, on je u proceduru pušten znatno prije od prvih najava Suverenista da će u prikupljanje potpisa o euru. Ni novi zakon ne ispravlja nelogičnosti poput one da je za donošenje referendumske odluke teoretski dovoljno da na referendum iziđe jedan jedini čovjek, jer se referendumski kvorum može propisati isključivo Ustavom.

Kako pomoći građanima na udaru poskupljenja hrane i energenata?

HRT
Autor: Otvoreno/Mislav Togonal/IMS/HRT

- Voćarska proizvodnja devastirana je vremenskim neprilikama u travnju i ljetnom sušom. Proizvodnja voća smanjena je 30 posto u odnosu na prosjek. Stradale su rane sorte - marelice, trešnje i šljive što se vidjelo i po ljetnim cijenama. Cijena proizvodnje jabuka, krušaka i mandarina nisu toliko veće. Nismo primjetili da je viša cijena proizvodnje previše utjecala na cijenu voća s kojom izlazimo pred trgovačke lance, kazao je predsjednik Hrvatske voćarske zajednice Branimir Markota.

Izrazio je nadu da je gotovo s uvozom poljskih jabuka. Domaća jabuka je na policama i cijena je trenutno gotovo identična u odnosu na 2020., dodao je. Zbog poskupljenja transporta, ambalaže i struje za hladnjače nije siguran da će tako i ostati.

U emisiji je gostovao i stočar te potpredsjednik Hrvatske poljoprivredne komore Zvonko Širjan koji ima 15 tisuća grla stoke. Izvozi u Italiju, Libiju i druge zemlje, ali najviše prodaje u Hrvatskoj. Komentirao je podatak Zavoda za statistiku da je meso u odnosu na kolovoz prošle godine, za razliku od gotovo svega ostalog - pojeftinilo 0,3 posto.

Ratari na dobitku, stočari u gubitku?

- Cijene mesa su na povijesno niskim razinama kod proizvođača, ne toliko kod trgovaca. Sojina sačma čime hranimo stoku skuplja je 40 posto, sojino zrno 80 posto, kukuruz 70 posto. Prema izračunu Agrobiotehničkog fakulteta u Osijeku - u svim se stočarskim sektorima bilježe gubici, kazao je Širjan. Izvijestio je da će s tim podacima u petak na sastanku izaći pred premijera Plenkovića.

Naglasio je kako nema opstanka stočarstva ako žitarice za prehranu stoke ne ostanu u Hrvatskoj. Smatra da je sada prekretnica - hoćemo li imati stočarstvo ili ne, te da je bit svega održivi razvoj. Zbog neusmjerenih politika hrvatski stočar nema svoju hranu kada mu to treba, tvrdi Širjan. Nade polaže u izmjene zakona koje su u pripremi.

Ministrica poljoprivrede Marija Vučković naglasila je kako neprekidno zastupa tezu da je stočarstvo najranjiviji sektor na koji treba obratiti posebnu pažnju - strukturno ga i zakonski urediti. Ponovila je i da treba na vrijeme odgovoriti na krize. Tako su, dodala je - uspjeli ispregovarati određene promjene Programa ruralnog razvoja koje bi posebno trebale olakšati poziciju stočara.

'Ova inflacija je prolazna i nije bila neočekivana'

- Ja ne mogu prognozirati kretanje cijena. To se ne bi u ovom trenutku usudili ni oni koji se time bave puno više od mene, no ipak ću reći - poslat ću jednu pomirljivu poruku. Većina poznatih, ozbiljnih ekonomista još uvijek smatra da je ova inflacija prolaznog karaktera, nije bila neočekivana, kazala je Vučković. Odgovarajući na pitanje hoće li ratari pšenicu koja ima dobru cijenu izvoziti - kazala je kako je rano za takve procjene. Izvozilo se više nego prethodnu godinu, ali uvoza nije bilo, naglasila je.

Energetski stručnjak Zoran Miliša kazao je kako je cijena struje u odnosu na prošlu godinu veća dva puta, skočila je sa 60 na 115 eura za MW/h. To znači da poskupljujemo cijenu za krajnjeg korisnika. Račun za struju prosječnog kućanstva trenutno iznosi 280 kn. Da bi se poskupljenje anuliralo cijena za kućanstvo bi trebala iznositi oko 400 eura. Međutim, mi subvencioniramo cijenu za kućanstva, a poduzetnici dobijaju nove ugovore za 40 do 50 posto skuplju struju, kazao je.

Solarna elektrana na svakom krovu?

Dodao je da Hrvatska ima drugu najnižu cijenu električne energije u EU-u te da je iza nas samo Bugarska. "To znači da uspješne zemlje nemaju toliku razliku cijene energije između kućanstava i poduzetnika nego čak i obrnuti odnos", tvrdi. Napomenuo je da je 3 posto stanovnika u Hrvatskoj energetski siromašno, ne može plaćati račune za električnu energiju. Ostali plaćaju račune, kaže - ne zato da bi se HEP bogatio nego da bi omogućio infrastrukturu kako bi se ispunili ciljevi 'Green Deala'. Najavio je da bi se trebala graditi infrastruktura kako bi svaki građanin na svojem krovu mogao postaviti svoju solarnu elektranu.

Prosječna obitelj danas troši 3.600 kw/h, a očekuje se da će se ta potrošnja u roku od 10 godina - utrostručiti. Miliša je iznio primjer da razvijene zemlje pomažu građanima koji ne mogu platiti svoje račune - ili socijalnom pomoći ili subvencijom/doniranjem izgradnje solarnih elektrana na kućama.

Zamislite Zagreb pod solarima!

- Kristalnu kuglu nemam. Složio bih se da je nemoguće predvidjeti cijenu derivata u budućnosti, ali za gospodina Milišu imam pitanje. Kako bi se osigurala električna energija za putem solara u velikim gradovima, primjerice u Donjem Gradu ili starom dijelu Dubrovnika?, kazao je energetski stručnjak Davor Štern. Napomenuo je da Hrvatska kaska za svijetom vezano za izgradnju velikih solarnih elektrana i vjetroelektrana - teško je dobiti dozvolu i prostor za to.

Odgovorio mu je Miliša. Kaže da u RH ima 600 tisuća kuća - uz pretpostavku da polovica nisu zaštićeni spomenici. "Idemo za početak napraviti 300 tisuća krovova. To nije dovoljno za energetsku neovisnost - pa trebamo velike solarne parkove. Da bi HEP za to bio spreman, mora za pripremu infrastrukture prikupiti novac, a novac koji trenutno dolazi nije dovoljan", dodao je.

Zvonko Širjan kazao je kako se solari mogu postavljati i na 150 tisuća poljoprivrednih domaćinstava koja imaju puno više krovova nego obiteljske kuće. Ona sa stokom mogu dodatno proizvesti 100 do 120 MW energije iz bioplina. Naveo je da do 2020. zbog neusmjerene politike Ministarstva gospodarstva nije raspisan nijedan natječaj za bioplinska postrojenja.

Krešimir Sever postavio je pitanje koliko građana može sebi priuštiti postavljanje solara, bez da država da izdašnu pomoć. Markota je odgovorio kako za obiteljsku kuću od otprilike 300 m2 to košta oko 50 tisuća kuna, od čega polovinu daje država. Investicija se, dodao je - isplati za 5 do 6 godina. Štern je potom postavio pitanje skladištenja te energije.Za to su, smatra - najbolje reverzibilne hidroelektrane, jer pitanje velikih akumulatora nije još tehnički i tehnološki riješeno.

Sindikati tražili hitno sazivanje sjednice GSV-a

- Idemo pogledati kakvo je stvarno stanje. Prosječna mirovina u Hrvatskoj zajedno s inozemnima kreće oko 2.800 kn (sama radnička oko 2.500 kn). Minimalna plaća 3.400 kn, prosječna plaća za srpanj 7.046 kn, medijalna 6.000 kn. Od milijun zaposlenih 750 tisuća onih koji rade dobiju medijalnu plaću ili manju od nje. Oko 30 posto plaća se kreće do razine 4.700 kn. Dodatni je problem što je taj neto iznos - statistički. Građani su u dugovima i imaju rate kredita, što statistika ne bilježi, upozorio je Krešimir Sever.

- Ne kažem da statistika mulja s brojkama nego govorim da je obuhvat vrlo širok i da je teško je vidjeti koliko je 'težak' učinak poskupljenja. Na prosječno kućanstvo je utjecaj poskupljenja daleko veći, a neka ga se ni ne dotaknu, dodao je. Izvijestio je da su Nezavisni hrvatski sindikati tražili hitnu sjednicu GSV-a upravo na tu temu te upozorio da skok cijene energenata ima snažan utjecaj na cijenu hrane.

Sever: Pothitno spustiti PDV na svu hranu u Hrvatskoj

- Rast plaća i mirovina jednostavno ne mogu uloviti količinu poskupljenja. Pothitno bi trebalo spustiti PDV na svu hranu u Hrvatskoj. Međutim, kad su i spustili PDV na dio hrane za kupce to i nije bila nešto niža cijena. Negdje se između to izgubilo. Rekao bih da su zaradili trgovci i prekupci. Rješenje je jedino - plaće u Hrvatskoj moraju drastično porasti, zaključio je.

Kratkoročno, bez smanjenja PDV-a na hranu

- Jasno je da je otvorena mogućnost smanjivanja PDV-a na hranu. Prioritet je smanjivanje opće stope, a u tom kontekstu gledamo i na hranu. U ovom trenutku, obzirom i na fiskalne poticaje i održavanje javnih financija, ovog puta koji osigurava kreditni rejting - ne možemo razmišljati o tome u kraćem razdoblju, kazala je ministrica Marija Vučković. Dodala je kako je u mandatu ove Vlade prosječna plaća povećana na više od 7.100 kn, što je 20 posto. Cilj je, paralelno s ulaskom u eurozonu - da ta plaća bude tisuću eura, dodala je.

U Hrvatskoj trenutno na crno radi čak 150 tisuća radnika. Evo što država planira učiniti oko toga

NOVI ZAKON
Jagoda Marić

Ministarstvo rada namjerava objaviti liste poslodavaca koji radnike ne zapošljavaju na zakonit način, povećati kazne prekršiteljima i tako zaštititi radnike i poštene poslodavce

Iako i u samom Obrascu Ministarstvo priznaje da točan broj radnika koji rade neprijavljeno nije poznat, navode da procjene govore o udjelu od oko deset posto službenog broja zaposlenih. To bi značilo da u Hrvatskoj na crno radi možda i do 150 tisuća ljudi.

Navodi se i to da rad na crno može biti u potpunosti neevidentiran, da može uključivati lažnu samozaposlenost, ali i da postoji i više varijanti djelomično neprijavljenog rada, te da bi novi zakon trebao prepoznati sve oblike neprijavljenog rada i odrediti mjere za njegovo suzbijanje.

Oduzeta radna prava

Uz napomenu da neprijavljeni rad najgore negativne učinke ima na radnike, koji su tako izloženi rizicima zbog neodgovarajuće zaštite na radu, nemaju dostatnu socijalnu zaštitu, ističe se i da je država zakinuta za javna davanja, odnosno za naplatu poreza i doprinosa, te da na tržištu rada dolazi do miješanja prijavljenoga i neprijavljenoga rada što donosi povredu tržišnog natjecanja neravnopravnih poslodavaca kao gospodarskih subjekata.

– Poseban oblik neprijavljenog rada odnosi se na obavljanje neprijavljenog rada uz istodobnu mogućnost korištenja socijalnih naknada, za koja se novac osigurava iz državnog proračuna. Takav pojavni oblik zadire ne samo u prekršajnu odgovornost već i u prijevarno stjecanje (imovinske) koristi bez osnove, napominje Ministarstvo.

Dodaju i da će novi zakon, koji će jasno odrediti ovlasti inspektora i osigurati da radnici iz neprijavljenog rada prijeđu u prijavljeni, najveći učinak imati na radnike koji do tada nisu imali zakonito uređen radni odnos i odgovarajuće prijave u sustave obveznih osiguranja, pa će im biti omogućeno puno ostvarivanje njihovih radnih prava. Prema podacima Ministarstva, neprijavljeni rad najrasprostranjeniji je u području uslužnih djelatnosti, pa bi onda taj sektor trebao najviše osjetiti učinke novog uređenja.

Ministarstvo u svojoj najavi ne otkriva kad bi počela njegova primjena, niti iznosi detalje zakona, ali pozivaju se na Nacionalni program za suzbijanje neprijavljenog rada i Nacionalni plan oporavka i otpornosti (NPOO) gdje su najavili donošenje tog zakona.

U NPOO-u se navodi da bi to trebalo biti najkasnije do kraja sljedeće godine, a teško da će se Vlada igrati s tim rokovima s obzirom na to da je Zakon o suzbijanju neprijavljenog rada najavljen kao reformatska mjera, pa o njezinu provođenju ovisi i dobivanje nepovratnih sredstava iz europskih fondova.

Nelojalna konkurencija

U Programu za suzbijanje neprijavljenog rada Vlada je otkrila dio mjera kojima se planira boriti protiv neprijavljenog rada, pa bi tako primjerice inspektori za svakog neprijavljenog radnika kojeg zateknu kod nekog poslodavca mogli naložiti retroaktivnu prijavu za vrijeme za koje su utvrdili da je radio na crno. Ako to nije moguće utvrditi, poslodavac bi bio dužan prijaviti radnika retroaktivno na najmanje tri mjeseca, uz plaćanje doprinosa i poreza te plaće radniku i to prosječne plaće u djelatnosti kojom se tvrtka bavi. Za ponovljeni prekršaj radnike bi se moralo prijaviti šest mjeseci retroaktivno. U oba slučaja plaćala bi se kazna od 20 tisuća kuna po radniku. Ako poslodavac treći put ponovi prekršaj prijeti mu i zabrana obavljanja djelatnosti.

Poslodavci koji imaju neprijavljene radnike mogli bi se naći na crnoj listi poslodavaca, koja bi se formirala po uzoru na listu poslodavaca koji radnicima ne isplaćuju plaće. Tako bi i radnici dobili priliku unaprijed saznati je li njihov poslodavca sklon zapošljavanju na crno, ali bi i ostale tvrtke na tržištu znale tko im je konkurencija. Plan je formirati i listu poslodavaca koji se pridržavaju zakona i poštuju prava radnika i oni bi dobili oznaku »Poslodavac prijatelj radnika«.

---

21. rujna 2021.

Snažni dokazi o povezanosti psihosocijalnih rizika i negativnih posljedica na zdravlje radnika

ETUI/NHS - Rezultati meta analize o povezanosti između psihosocijalnih faktora na poslu i zdravlja pokazuju da je nužno potrebno obratiti pozornost na ove faktore kako bi se poboljšalo zdravlje radne populacije. Kao dio projekta koji provodi Europski sindikalni institut (ETUI) „Troškovi psihosocijalnih rizika povezanih s poslom u EU“, meta analiza je dala uvjerljive nalaze o povezanosti između nekih psihosocijalnih faktora na poslu i određenih posljedica na zdravlje.

Projekt analizira podatke o brojnim radnicima koji su pogođeni rizikom i s povezanim izravnim ili neizravnim troškovima u državama članicama EU.

Sveobuhvatna meta analiza uključuje ukupno 72 objavljene analize literature s meta analizama koje su objavljene u zadnjih 20 godina. Utemeljeno na dokazima visoke kvalitete, kombinacija visokih psihosocijalnih zahtjeva i niske razine odlučivanja (naporan posao) i dugih radnih sati je značajno povezana s bolestima krvožilnog sustava (osobito koronarnim bolestima srca i srčanog udara) te mentalnih poremećaja (osobito depresije). Druge značajne povezanosti uključuju naporan posao s dijabetesom i fizičkom neaktivnosti, duge radne sate s pretilošću te nesigurnost posla s dijabetesom, depresijom, anksioznosti te uporabom psihotropnih lijekova. Neravnoteža u nagrađivanju, tj. nedostatak u reciprocitetu u smislu radnikovog truda i nagrade zauzvrat – povezana je s koronarnim srčanim bolestima.

Naknadna osvježena istraživanja pokazuju kako uzimanje u obzir pet psihosocijalnih izloženosti radnika – naporni rad, neravnoteža između truda i nagrade, nesigurnost posla, dugi radni sati i bullying – sveukupne atribucijske frakcije su u rasponu od 17 do 35% za depresiju i između 5 i 11% za koronarne bolesti srca. Atribucijska frakcija je postotak svih slučajeva određene bolesti u populaciji koja se pripisuje određenoj izloženosti. Nalazi su značajni.

Izloženost psihosocijalnim faktorima rada može se promijeniti prevencijskim politikama koje se odnose na radnu organizaciju, radne i uvjete zapošljavanja. Europska konfederacija sindikata (ETUC) poziva na donošenje EU Direktive u području psihosocijalnih rizika na radnom mjestu, s obzirom da primjena autonomnog okvirnog sporazuma o stresu povezanom s radom iz 2004. godine u državama članicama i dalje ostaje nejednaka, a doseg zaštite neprimjeren. Na primjer, trenutna pandemija Covid 19 naglasila je važnost prava na isključivanje za radnike kao mjeru smanjenja stresa. Nadalje, stupanj uključenosti psihosocijalnih rizika ili izričito spominjanje istih u zakonodavstvu se značajno razlikuje između država članica te posljedično radnici nisu zaštićeni na istoj razini u svim državama.

https://www.etui.org/news/evidence-strong-negative-health-effects-psychosocial-work-factors

Poskupljenja prijete

NOVOSTI
Piše: Paulina Arbutina

Najavljuje se poskupljenje struje, a Vlada još uvijek ne ispunjava obećanje o smanjuju poreza na hranu?

Prosječna mirovina u Hrvatskoj zajedno sa svim oblicima mirovina iznosi 2800 kuna, dok se radnička mirovina kreće od 2400 do 2500 kn, minimalna neto plaća iznosi 3400 kn, medijalna neto plaća 6023 kn, prosječna plaća 7175 kn.

Dodajmo tome podatak da se u ovom ljetnom periodu oko 780.000 plaća kreće do razine od 6023 kune neto. Kad od tih plaća skinemo rate kredite, minuse, postavlja se pitanje – tko može živjeti od toga? Najuži, najosnovniji dio potrošačke košarice naše obitelji je poskupio i još će poskupjeti. Pred nama je još jedno teško razdoblje. Poskupljenja su krenula još prošle godine zbog poremećenih lanaca opskrbe uslijed epidemije Covida-19, ali i povećane potražnje koja je na svjetskom tržištu usmjerena prema hrani. Donekle su se stabilno držale cijene mesa, ali s poskupljenjem stočne hrane sigurno će i meso poskupjeti. Ruku pod ruku, kumovale su i klimatske promjene koje su dovele do pada prinosa, što je djelovalo na kreiranje cijena.

Zašto država ne reagira, uključujući obećano smanjenje poreza na hranu?

Država ne može regulirati tržište, ne može nametnuti kontrolirane cijene proizvoda koje nudi privatni sektor i, na kraju krajeva, svjetske burze hrane. U ovom trenutku bilo bi dobro ići sa smanjenjem PDV-a na svu hranu bez obzira na to što nema nikakvog jamstva da bi to rezultiralo krajnjim, nižim cijenama, čemu smo već svjedočili kad je bio spušten PDV na kruh, a kruh nije pojeftinio.

Kakav bi onda Vladin potez bio jamstvo?

Jedino pravo jamstvo je rast plaća. Država treba osigurati sigurnije, stabilnije poslove na neodređeno, veća primanja. Veći dio plaće otpada na hranu koja je najizdašniji trošak u jednom kućanstvu, od nekih 27 do 28 posto i ponovno se diže na 30 posto, koliko smo imali prije poskupljenja struje i plina 2012. godine. Država bi trebala ići i s traženjem prostora za smanjenje trošarina kad je riječ o gorivu, odakle bi isto mogao krenuti novi ciklus poskupljenja. Vlada bi trebala poduprijeti domaću proizvodnju, a da se pritom ne ogriješi o pravila EU-a. Hrvatska nema dovoljno snage zaustaviti inozemnu robu na ulazu, kao što mogu napraviti Njemačka i Austrija.

 

Nacrt izvještaja Europskog parlamenta o Prijedlogu direktive o transparentnosti plaća muškaraca i žena

ETUC također pozdravlja izmijenjene kriterije vrednovanja radnog mjesta i klasifikacijskih shema koje bi zaustavile praksu zanemarivanja i podcjenjivanja karakteristika i vještina povezanih s poslovima koje pretežno obavljaju žene.  Predloženi amandmani napokon bi dopustili smislenu procjenu poslova koje pretežno obavljaju žene i njihovu stvarnu vrijednost.

Međutim, suizvjestiteljice su propustile priliku pojasniti da pojam „predstavnik radnika“ u Direktivi označava sindikate. Dok se važne odredbe sada odnose na sindikate, npr. kada se govori o zahtjevu za informacijom o plaćama u ime radnika, doseg aktivnosti koje može poduzeti sindikat ostaje nejasan. Zabrinjavajuće je da tekst Direktive još uvijek izričito ne isključuje mogućnost da poslodavci mogu sami izabrati predstavnika radnika. Potrebna su daljnja poboljšanja Direktive koja bi sindikatima jamčila kolektivno pregovaranje kako bi stali na kraj diskriminaciji u plaćama i podcijenjenosti poslova koje pretežno obavljaju žene.

Unatoč dobroj namjeri, uporaba rodno neutralnog jezika zahtijeva određena dodatna pojašnjenja. Sve radnice trebaju i dalje imati mogućnost usporediti svoje plaće s onima muških kolega. Bez obzira na radnikov rodni identitet, važno je osigurati uspoređivanje njihovih plaća s najvišom i stoga prikladnom vrijednošću.

Komentirajući nacrt izvještaja, zamjenica glavnog tajnika ETUC-a, Esther Lynch izjavila je kako su jednake plaće i dalje moguće. Nacrt zajedničkog izvještaja suizvjestiteljica Kira Marie Peter – Hansen i Samire Rafaela  korak je u pravom smjeru i dokazuje kako kada postoji politička volja, postoji i stvarna prilika da ova Direktiva postane skok naprijed koji će osigurati jednakost plaća.

Lynch je naglasila kako će radnici i njihovi sindikati i dalje pritiskati Europski parlament da se osiguraju potrebne izmjene koje će radnicama i njihovim sindikatima osigurati potrebne alate za zatvaranje rodnog jaza u plaćama.

Nezavisni hrvatski sindikati (NHS) također pozdravljaju ovakav Nacrt izvještaja s obzirom da sadržava i stavove koje je NHS uputio Ministarstvu rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike, a osobito u vezi smanjenja praga broja radnika s 250 na 10 u pogledu izvještavanja o plaćama. Naime, prema podatcima Državnog zavoda za statistiku o aktivnim pravnim osobama prema područjima NKD 2007 i broju zaposlenih, na dan 31. prosinca 2020. bilo je 103.823 poslodavca koji zapošljavanju 1-249 radnika, a 609 poslodavaca koji zapošljavaju 250 i više radnika. Dakle, jasno je kako većina poslodavaca ne bi bila pokrivena ovom obvezom kada bi ostao prag od 250 radnika. NHS se također protivi prijedlogu kojim bi se poslodavcima omogućio izbor radničkog predstavnika s kojim bi provodili zajedničku procjenu plaća.

Pravo na jednaku plaću žena i muškaraca za jednak rad ili rad jednake vrijednosti jedno je od temeljnih načela EU-a, načelo koje se odnosi na sve, ne samo na određene poslodavce, ovisno o njihovoj veličini.

---

13. rujna 2021.

Banke na njima zgrću milijarde: Izračunali smo može li prosječna hrvatska obitelj uopće živjeti bez minusa

PROBLEMI S PREŠUTNIM PREKORAČENJEM

(DNEVNIK.HR) - Prešutne minuse koji su prošle godine od iznimke postali pravilo i na kojima banke zgrću milijarde, HNB želi zaustaviti. Gotovo milijun Hrvata preživljava upravo uz pomoć minusa. Bez odlaska u minus, gotovo milijun hrvatskih građana ne može normalno živjeti.

''Morate tako napraviti da biste mogli poboljšati malo kvalitetu života, priuštiti neke stvari, otići frizeru, kozmetičaru, neke stvari koje su banalne i trebale bi biti normalne, a nisu'', kaže Andrea, a Goran dodaje: ''Ne može se bez minusa ni od mirovine niti plaće živjeti. Svaki dan nam je sve skuplje i skuplje - od voća do povrća i mesa, sve ide gore''.

Uzmimo za primjer prosječnu tročlanu obitelj, tu je suprug koji radi u poštanskoj djelatnosti i zarađuje prosječno 5830 kuna, supruga koja radi u trgovini prima 5455 kuna, a dijete je učenik u osnovnoj školi.

Da bi preživjeli mjesec, prema izračunu sindikata treba im u prosjeku 10.500 kuna od čega će gotovo polovicu dati za hranu i režije. Tada ostanu u plusu od 785 kuna, ali ne zadugo.

Počinje nova školska godina, pa dodamo li opremu za školu eto minusa od 1000 kuna, još 850 za trošak automobila, tu je i kredit za stan, troškovi u vidu lijekove i dodataka prehrani, odjeće, obuće, izvannastavnih i sportskih aktivnosti … i eto začas debelog minusa.

''Uvijek je to tisuća, dvije, nekoliko tisuća kuna koji bi čovjeku dobro došli, a upravo je to novac koji nemamo'', upozoravaSarajko Baksaiz udruge Blokirani.

Hrvatska narodna banka predložila je Ministarstvu financija da zakonom odredi da prešutni minus ne smije biti veći od 1.500 kuna te da regulira kamate za to: ''HNB je Ministarstvu financija uputio inicijativu koji je Ministarstvo podržalo. Iako je Zakon o potrošačkom kreditiranju trebao biti mijenjan u procesu uvođenja eura, s obzirom na okolnosti izmjene Zakona se već pripremaju''.

''Banke eventualno umanjenju minusa trebaju pristupiti postupno, svojim klijentima otvoriti mogućnost da se ta umanjenja namire u nekom razdoblju koji im neće činiti problem i na taj način im zapravo ne dovedu u pitanje egzistenciju'', ističe ministar gospodarstva i održivog razvoja Tomislav Ćorić

U odnosu prema bankama građani su uvijek slabiji. Zato ih Vlada mora zaštititi, poručuje predsjednik Nezavisnih sindikata Hrvatske Krešimir Sever: ''Da propisom to reguliraju na način da se taj udar ne dogodi jer prvo, to nije interes banaka jer će gubiti sigurnost klijenata, a nije interes ni države jer će joj se povećati broj blokiranih, smanjit će se potrošnja i prihodi od PDV-a te potražnja pa će se to u cjelini osjetiti na gospodarstvu''.

Dugoročno rješenje problema života na minus jedino se može riješiti povećanjem plaća i mirovina.

Koji je koji minus?

Dopušteno prekoračenjeje minus koji vam banka dopušta temeljem vašeg ugovora o tekućem računu dok prešutno prekoračenje nadmašuje i stanje vašeg računa i vašeg minusa. Laički rečeno to je minus na minus.

Dopušteni minus je ugovor o kreditu koji štiti potrošača na način da ima ograničenu efektivnu kamatnu stopu, mogućnost vraćanja duga na rate, informacije u svakom trenutku, i za njega se prethodno radi procjena kreditne sposobnosti.

Kod prešutnog minusa toga nema, kao ni ograničene kamatne stope, ni obveze banke da vam omogući plaćanje duga na rate.

Radnici pokriveni kolektivnim ugovorom imaju više dana godišnjeg odmora

Hrvatski Zakon o radu u članku 77. radnicima jamči najmanje četiri tjedna godišnjeg odmora, no kolektivnim ugovorima sindikati ugovaraju veći broj dana godišnjeg odmora.

Sindikati pozivaju EU da osigura svim radnicima mogućnost uživanja prava iz kolektivnih ugovora što ne znači samo više godišnjeg odmora, nego i pravedniju plaću. Europska konfederacija sindikata (ETUC) je prije mjesec dana otkrila kako si milijuni Europljana ne mogu priuštiti odlazak na more zbog niskih plaća.

Međutim, broj radnika koji su pokriveni kolektivnim ugovorima je pao u 22 države članice EU-a od 2000. godine kao rezultat reformi štednje (rezanja), a sve kako bi se zaposlenje učinilo nesigurnijim.

Ursula von der Leyen, predsjednica Europske komisije, obećala je „jačati kolektivne ugovore“ u sklopu direktive o plaćama koja bi sve države članice u kojima je pokrivenosti radnika kolektivnim ugorima niža od 70%, obvezala na izradu nacionalnih akcijskih planova po tom pitanju.

Europski parlament će nakon ljeta raspravljati o prijedlogu direktive, a ETUC s članovima Parlamenta razgovara o potrebnim amandmanima kako bi se osigurala:

•     Nemogućnost poslodavaca da sindikate zamijene lažnim „radničkim predstavnicima“ u postupku kolektivnih pregovora.
•     Samo tvrtke koje poštuju kolektivne ugovore mogu imati pristup javnom novcu (putem sustava javne nabave)
•     Poštivanje prava na kolektivno pregovaranje za sve radnike uključujući nestandardne i samozaposlene.

„Ovog ljeta milijuni radnika su imali mogućnost provođenja više vremena sa svojim obiteljima zahvaljujući kolektivnim ugovorima koji omogućuju više dana plaćenog godišnjeg odmora, kao i pravednije plaće i sigurnost zaposlenja“, izjavila je Esther Lynch, zamjenica glavnog tajnika ETUC-a.

„Međutim, previše je radnika moralo skratiti godišnji odmor jer još uvijek ne mogu koristiti dobrobiti kolektivnog pregovaranja zbog mjera rezanja i antisindikalnih aktivnosti. EU može svim radnicima osigurati pravo na kolektivno pregovaranje tako da poslodavcima onemogući javna sredstva ukoliko odbijaju kolektivno pregovarati sa sindikatima.

Sindikati, koji su i izborili pravo na plaćeni godišnji odmor, jedini su pravi zastupnici radnika u kolektivnom pregovaranju sa poslodavcima i to mora biti priznato u zakonodavstvu na razini EU-a tako da poslodavci ne mogu osnovati lažna radnička vijeća koja bi dala dojam pregovora, a bez stvarnih rezultata.“

Bilješka:

Podatci se zasnivaju na analizi podataka Eurofounda koju je za ETUC napravio istraživač Uni Europe i gostujući profesor na Sveučilištu u Gentu Stan de Spiegelaere i odnose se samo na kolektivne ugovore na nacionalnoj razini. Puno radnika koristi pogodnosti iz kolektivnih ugovora sklopljenih na razini pojedine industrije ili tvrtke.

Što mislite o četverodnevnom radnom tjednu?

- Svi imamo pravo birati koji dan ne radimo, da se prilagodimo vlastitom privatnom životu što je i glavni razlog radnog vremena da olakšamo život privatnog i poslovnog života, rekao je Dominik Petak, voditelj odjela za financijske analize iz Logičke Matrice.

I dalje rade, kako Zakon o radu nalaže - 40 sati na tjedan. Radni dan im je dulji, traje i do deset sati, ali zato im neradni dan u tjednu donosi benefite. Hrvatska udruga poslodavaca podržava ovaj i druge fleksibilne oblike rada.

- Ako će to omogućiti veću učinkovitost i fleksibilnost, svakako da je veliki trend među poslodavcima i to je ono što je ohrabrujuće jeste da mnogi pokušavaju balansirati privatni i poslovni život, rekla je Milka Kosanović iz Hrvatske udruge poslodavaca.

Zadovoljstvo radnika jedan je od preduvjeta njegove veće proizvodnosti pa i samoga zdravlja, ističu sindikalisti i podržavaju poslodavce koji uvode smanjen broj radnih dana u tjednu uz zadržavanje plaće.

- U uvjetima gdje god je moguće smanjivati radni tjedan u dogovoru između poslodavca i radnika to treba poduprijeti, međutim sam trend u svijetu ne staje na tome, ima sve više pobornika koji govore ne samo o skraćivanju radnih dana u tjednu nego istovremeno i u skraćivanju satnice, rekao je Krešimir Sever, predsjednik Nezavisnih Hrvatskih sindikata.

Taj model rada najviše se primjenjuje u skandinavskim zemljama gdje se pokazalo da su manje stresa, fleksibilnost, bolja ravnoteža poslovnog i privatnog samo neke od prednosti.

- Stižemo i dalje sve, čak bi rekao, kako se mi ravnamo po rokovima, čak ih i prije uspijemo ispuniti, dodao je Petek.

Četverodnevni rad, prema dosadašnjim iskustvima, bliži je pomirenju obiteljskog i radnog vremena.

---

31. kolovoza 2021.

Poskupljenje hrane - globalni, ne samo nacionalni problem

HRT - Ove jeseni svjedočit ćemo još jednom poskupljenju prehrambenih proizvoda – poskupjet će kruh, meso – i to po 5 do 10 kuna po kilogramu, a povrće već sada plaćamo kao suho zlato. Mogu li građani izdržati takav udar? Milka Kosanović iz Hrvatske udruge poslodavaca rekla je gostujući u emisiji "Studio 4" kako je u ovom trenutku problem više globalni nego nacionalni.

- U određenoj mjeri na to možemo odgovoriti, međutim, nažalost u velikoj mjeri ne možemo. Komponente tih proizvoda su burzovna roba koja se globalno trži po određenim cijenama, gdje su najveći igrači, koji su globalni dobavljači, u ovom trenutku u problemima jednako kao i Hrvatska, objašnjava.

Do sada smo imali inflaciju od 1,7% koja bi sredinom godine mogla usporiti, no i dalje je izuzetno prisutna.

- Inflacija je jedno, a ulazni inputi koji služe za kalkulaciju prehrambenih proizvoda su nešto drugo, i oni su zapravo toliko porasli da se ni na koji način ne mogu amortizirati, odnosno mogu do neke razine. Neki inputi, koji su ključni za ove proizvode, su porasli i preko 100%, recimo soja, kukuruz 50%, često se spominje ulje kao namirnica koja je poskupila, kaže Kosanović i dodaje kako nas Covid kriza nije puno naučila jer su se već trebali poduzeti neki koraci kako bi se takve krize u budućnosti prevenirale.

- Proizvodnja hrane više nije pitanje gospodarstva, već nacionalne sigurnosti u nekim zemljama, dodala je.

Prije hrane divljale su cijene nafte, što je bio najveći generator inflacije. Cijene u restoranima i hotelima porasle su za 3,95%, što nije spriječilo turiste da plaćaju veće cijene boravka.

- Transport je također na rekordnim razinama, više nije pitanje hoćete li platiti kontejner, već je pitanje hoće li taj kontejner stići u određenim rokovima, rekla je.

Iako Hrvatska ima rekordan urod pšenice i prosa, cijene kruha će rasti po treći put. Kosanović objašnjava kako nije samo pšenica ta koja utječe na cijenu kruha, već je tu više komponenti.

- Da, urod je dobar, međutim prinosi ipak nisu toliko dobri koliko bi bili potrebni, kaže i dodaje kako je veliki problem s urodom grahorica i maslina, i to radi suše.

- To će sve utjecati na potrošačku košaricu, rekla je.

Građanima Hrvatske s trenutnim plaćama i rastom cijena sigurno neće biti lako, a Kosanović smatra kako bi država trebala napraviti što bolji balans između onoga što poslodavac može dati radniku i onoga što mora dati državi.

Sever: Što je zemlja siromašnija, to je udio troška hrane u mjesečnoj potrošnji veći

Krešimir Sever iz Nezavisnih hrvatskih sindikata kaže kako je Hrvatska u proteklo vrijeme imala jedno „puzajuće“ povećanje cijena na svim područjima, bez drastičnog skoka koji bi svi primijetili.

- Ako uspoređujemo cijene od lani, prema ovoj godini, vidimo da je to povećanje ipak osjetno. U ovim uvjetima jednoj prosječnoj obitelji nedostaje otprilike četvrtina prihoda kako bi pokrili svoje redovite rashode - ako gledamo stvarno stanje negdje oko 10.500 kuna je trebalo prosječnoj obitelji za koliko-toliko dostojan mjesec, kaže.

Hrvati su do sada oko 27% plaće trošili na hranu, što je puno više od prosjeka EU koji iznosi od 11-17%.

- Što je zemlja siromašnija, to je udio troška hrane u mjesečnoj potrošnji veći radi toga što je manji dohodak. Ono čega se treba bojati je da će, zbog skoka cijena hrane, taj udio troška hrane u cijeni još više rasti, i to će ići još više na štetu onoga čega su se građani i ranije odricali, objašnjava Sever.

S obzirom na ovaj cjenovni udar, za građane Hrvatske neće puno značiti oporavak gospodarstva zbog turističke sezone.

- Nažalost, znamo da kad je riječ o turizmu, da dobar dio onoga što turisti jedu i piju većinom bude uvozna roba. Naši proizvođači hrane zbog toga imaju ogroman problem, teško se nositi s takvom vrstom strane konkurencije. Treba naglasiti da je ta uvozna hrana najčešće daleko niže kvalitete od domaće, ističe Sever i dodaje kako će to najviše pogoditi umirovljenike koji s prosječnom mirovinom ne mogu pokriti niti minimalne osnovne troškove.

Kako bi osigurali potporu za poslodavce, radnici će se testirati pred sam rok predaje zahtjeva

FAKTOGRAF
Autor/ica: Gabrijela Galić

Državna tvrtka AKD-Agencija za komercijalne djelatnosti zadužena je za izračun postotka radnika s Covid potvrdom kod poslodavaca koji od države traže potporu za očuvanje radnih mjesta za srpanj.

Država je, podsjetimo, potporu od dvije do četiri tisuće kuna po radniku za mjesec srpanj, uvjetovala time da radnici za koje se traži potpora moraju imati Covid potvrde. Potpore će biti odobrene ovisno i o postotku zaposlenih koji su ili cijepljeni ili su preboljeli Covid-19 ili imaju negativan test.

U slučaju da tu potvrdu ima 70 ili više od 70 posto radnika, poslodavac ostvaruje pravo na potporu u stopostotnom iznosu, odnosno za sve radnike. U ostalim slučajevima, potpora se izračunava proporcionalno, odnosno „jednako postotku COVID potvrda od ukupnog iznosa potpore“, objašnjavaju iz Hrvatskog zavoda za zapošljavanje (HZZ).

Izračun udjela Covid potvrda nakon 25. kolovoza

Većina zahtjeva poslodavaca za isplatom srpanjske potpore za očuvanje radnih mjesta na adresu HZZ-a stići će u narednih nekoliko dana. Naime, zahtjevi se zaprimaju zaključno s 25. kolovozom. Do prošlog tjedna tek je nešto više od pet tisuća poslodavaca za manje od 30 tisuća radnika zatražilo potvrdu, a na osnovu potpora isplaćenih ranijih mjeseci, očekuje se da bi broj zahtjeva mogao biti pet puta veći.

Koliko radnika kod poslodavaca koji su do sada zatražili isplatu potpore za očuvanje radnih mjesta za srpanj posjeduje Covid potvrdu, nije poznat podatak. Agencija za komercijalne djelatnosti tek će nakon srijede, do kada HZZ zaprima i obrađuje zahtjeve poslodavaca, „pristupiti provjeri postotaka radnika koji posjeduju EU digitalnu Covid potvrdu“.

Agencija za komercijalne djelatnosti, međutim, nije bila prvi izbor za izračun postotka radnika s Covid potvrdom kod poslodavca. Državnoj burzi rada taj je postotak, kako je pisao Telegram, trebao dostaviti Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje (HZZO). On se izračunava uparivanjem podataka HZZ-a o radnicima za koje poslodavac traži potporu i podataka HZZO-a.

Angažirali AKD da računa postotak

Međutim, ispostavilo se da HZZO taj posao neće raditi te je on povjeren AKD-u. Tu informaciju iz HZZ-a teško su podijelili s javnošću pa su tako naš upit o tome kome oni šalju podatke o radnicima za koje poslodavci traže potporu, odnosno tko izračunava postotak, u potpunosti ignorirali. Tek nakon požurnica, HZZ navodi kako je taj posao povjeren AKD-u.

Razmjena podataka o radnicima koji imaju Covid potvrde otvara i vrlo osjetljivo pitanje zaštite osobnih podataka, u ovom slučaju zdravstvenih podataka građana.

„Kada smo razgovarali o vezivanju potpore uz Covid potvrde upravo smo ‘tukli’ po zaštiti osobnih podataka radnika. Rečeno nam je da će HZZ na temelju podataka HZZO-a proslijediti postotak te da se osobni podaci radnika neće dijeliti“, veli Krešimir Sever, predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata (NHS).

Sever: Van pameti je da netko treći računa postotak

Drugim riječima, HZZ bi HZZO-u trebao dostavit listu radnika za koje se traži potpora. HZZO bi trebao „izvući“ podatak o broju radnika s Covid potvrdom kod određenog poslodavca. No, postotak neće računati. Treća karika, u ovom slučaju AKD, bi na osnovi broja ukupno zaposlenih kod poslodavca i broja onih s Covid potvrdom trebao izračunati postotak. Pritom, ne bi trebao baratati imenima radnika.

„Napravili su znanost od toga. Pa taj postotak može izračunat bilo tko, da su nama u NHS-u dali ta dva podatka izračunali bi postotak“, ironično navodi Sever ističući kako je „van pameti da netko treći, sa strane, računa postotak“.

I cijepljeni radnik može ostati bez potpore za plaću

HZZ i u informaciji o izmijenjenim kriterijima za isplatu potpore za zadržavanje radnih mjesta ističe kako neće imati uvid u osobne podatke radnika. Kao što smo već spomenuli, poslodavci kod kojih se utvrdi da 70 ili više posto radnika imaju Covid potvrdu dobit će je u punom iznosu. Poduzeća s manje od 70 posto radnika s Covid potvrdama, primit će potporu prema udjelu radnika koji na potporu imaju pravo u odnosu na ukupan broj radnika kod poslodavca. Drugim riječima, ako šest od 10 radnika kod nekog poslodavca ispunjava uvjete, bit će isplaćeno 60 posto zatraženog iznosa potpora. I pritom, poslodavac ne može odrediti za koje radnike će mu potpora biti isplaćena.

HZZ će u tom slučaju potpore isplaćivati prema redoslijedu prijavljenih radnika. U provedbenom dokumentu koji govori o uvjetima i načinu korištenja sredstava za zadržavanje radnih mjesta, naime, stoji napomena: „Poslodavcima koji imaju manje od 70 posto radnika sa EU digitalnim COVID potvrdama ili uvjetima za dobivanje iste, potpora će se isplaćivati u predviđenom postotku potpora od ukupnog iznosa potpore radnicima prema redoslijedu radnika u tablici koju poslodavac dostavlja u zahtjevu“.

Kako je sam poslodavac HZZ-u dostavio tablicu tako je upućen u redoslijed radnika u njoj. To znači i da će poslodavac znati koji radnici ne mogu dobiti potporu i to samo zbog toga što su na dnu tablice. Pritom, ti isti radnici možda imaju Covid potvrdu, što poslodavac ne bi trebao znati.

Poslodavci se trude dostići 70 posto

No, poslodavci su se „dosjetili“ kako doskočiti pravilima HZZ-a te će pokušati dosegnuti magičnu brojku od 70 ili više posto radnika s Covid potvrdom. Naprosto će radnike pred istek roka za predaju zahtjeva HZZ-u poslati na testiranje, jer su negativan brzi antigenski ili PCR test također temelj za dobivanje potvrde.

Prema pisanju Jutarnjeg lista (tiskano izdanje od 17. kolovoza) računica poslodavaca je jednostavna te je opisuju na primjeru turističke agencije u kojoj je zaposleno osam radnika. Jedan je prebolio Covid-19, a ostalih sedam se nisu cijepili. Brzi antigenski test koji se priznaje za dobivanje Covid potvrde košta 150 kuna i vrijedi 48 sati te je poslodavcu za dobivanje pune potpore dovoljno da na testiranje pošalje pet radnika. Za to će izdvoji 750 kuna. U konačnici će biti „na dobitku“ jer ima pravo na maksimalnu potporu od četiri tisuće kuna po radniku pa će mu država za srpanjske plaće isplatiti 32 tisuće kuna.

Ti radnici, ali i svi ostali čiji će poslodavci „posegnuti“ za testiranjem prije predaje zahtjeva HZZ-u (iako poslodavac ne bi trebao imati podatke o tome tko je cijepljen ili nije), više se neće trebati testirati u slučaju da se potpora nastavi isplaćivati i u kolovozu.

U zemlji procjepljenost ispod 50 posto, a od poslodavaca se traži 70

Država je vezanjem poticaja uz Covid potvrde htjela potaknuti građane na cijepljenje. Štoviše, za tvrtke koje imaju problema u poslovanju zbog pandemije koronavirusa postavila je ljestvicu visoko – barem 70 posto radnika u poduzeću za punu potporu.

Istodobno, cilj je Vlade bio da do kraja lipnja bude procijepljeno „između 50 i 55 odraslog stanovništva“, kako je u svibnju kazao premijer Andrej Plenković. Taj cilj, međutim, nije ostvaren te je do 19. kolovoza cijepljenje završeno za 46,4 posto građana dok je „barem jednom dozom cijepljeno 49,99 posto odraslog stanovništva“.

Vezanje poticaja za zadržavanje radnih mjesta uz Covid potvrde očito nije imalo značajnih utjecaja na porast broja građana koji su se cijepili, tim više jer je poslodavcima dovoljno da danas ili sutra pošalju radnike na testiranje kako bi 25. kolovoza mogli predati zahtjev za isplatom potpore za srpanj. A to je, također, problematično.

U razgovorima predstavnika poslodavaca i sindikata s Vladom oko kriterija za isplatu potpore za očuvanje radnih mjesta za srpanj, na stolu je bilo i pitanje zaštite osobnih podataka radnika u odnosu s poslodavcem.

“Separacija šljunka”

Poslodavac, ističe Sever, niti u jednom trenutku ne bi trebao znati koji radnik ima ili nema Covid potvrdu. Ako to ne zna, onda ne bi od radnika trebao tražiti testiranja. Praksa je očito drugačija, pogotovo u malim firmama gdje svi sve znaju, pa i ono što ne bi trebali.

„Sada bi se moglo dogoditi da poslodavci testiraju sve radnike i tako u nekoliko krugova dok se ne izdvoje radnici koji nisu cijepljeni“, veli Sever slikovito navodeći kako bi se u poduzećima koja primaju potporu mogla zbivati ono što se u nekoj drugoj djelatnosti naziva –„separacija šljunka“, gdje se kroz nekoliko separacija izdvaja različit granulat. U ovom slučaju, kroz ponavljana testiranja izdvojili bi se radnici bez Covid potvrde koji bi onda bili pod pritiskom kako poslodavca, tako i kolega.

Pitanje je, međutim, hoće li potpora u srpanjskom obliku biti prenesena i u kolovoz ili će doći do nekih novih kriterija koje će poslodavci trebati ispuniti. Prema riječima Josipa Aladrovića, ministra rada, mirovinskog sustava obitelji i socijalne politike, o potpori za kolovoz još se nije razgovaralo jer „nemamo nekakve intenzivne zahtjeve od poslodavačkih udruga jer se vidi snažni ekonomski rast“.

„Treba se stoga koncentrirati na pojedine sektore kojima je potrebna pomoć, iako se i oni sve više smanjuju“, kazao je Aladrović iznoseći očekivanje da će se u idućem razdoblju više proračunskog novca uložiti u nova radna mjesta.

Minimalna potrošačka košarica iznosi 7.800 kuna, a ona dostojna življenja 10.500

Dodao je da se taj postotak u Europi i SAD-u kreće od 11 do 13 posto, u razvijenijim europskim zemljama između 5 i 8 posto, a u Hrvatskoj on iznosi čak 27 posto ukupnog mjesečnog troška.

“Kad govorimo o medijalnoj plaći, oko 760 tisuća plaća u Hrvatskoj kreće se oko 6000 kuna, a i to je nepouzdan podatak”, rekao je Sever.

Istaknuo je da bi minimalna mjesečna potrošačka košarica za kućanstvo iznosila oko 7.800 kuna, dok se “prosječna košarica, koja je dostojna življenja, ne pretjerana, nego nekakva koja bi zadovoljila normalne potrebe kućanstva kreće oko 10.500 kuna”.

Objasnio je da to znači da hrvatskim kućanstvima nedostaje jedna trećina prihoda, što, pak, znači da razliku nadomještaju kupovinom robe koja je pred istekom roka trajanja, koja je nerijetko iz uvoza i koja ima nižu kvalitetu.

Upitan kakvu jesen očekuje, Sever je rekao da su zabilježeni rekordni prinosi pšenice te da je rasla cijena otkupa, što će sigurno uzrokovati povećane cijene brašna i svih proizvoda u mlinarsko-pekarskoj industriji.

“Netko već krene unaprijed u povećanje cijena pa smo vidjeli da su dijelovi mlinarsko-pekarske industrije podigli cijene kruha u pecivu, a vidjet ćemo da će se to i najesen događati”, rekao je Sever.

Neke najave govore da će doći i do povećanja cijena i plina i struje, što će opet biti udar na džepove, rekao je Sever.

Pitanje je gdje će sve skupa stati i kako završiti, a naše plaće, koliko god vlast rekla da je plaća rasla u solidnim postocima, one gube utrku s povećanjem cijena, rekao je Sever.

---

23. kolovoza 2021.

Rast cijena se ubrzava

HRT -  U posljednjih osam godina gotovo smo zaboravili na znatniju inflaciju. No čini se da je vrijeme niskih cijena iza nas.

-Voće, povrće, sve je poskupjelo, nažalost, a što možemo, kaže prodavač.
- Evo grožđe 40 kuna, evo ne znam koliko je tu, kila i pol,

Očekivano, kažu nam prodavači.

- A što, u proljeće je sve smrznulo, sad iza toga suša i eto ti, nema ti tu velike filozofije,

Od novih poskupljenja neće nas spasiti ni ovogodišnji dobar urod pšenice. Od žetve do danas cijena žitarica porasla je čak 60 posto. Ovako visoke cijene ne pamte se, što utječe i na cijenu kruha.

- Cijenu žitarica vuče loša žetva u Europi, odnosno klimatske promjene su pridonijele tome i zapravo smo premala država da bi imali ikakav utjecaj na globalno tržište, pojašnjava Nada Barišić, direktorica Žito zajednice.

Pogledamo li statistiku, vidi se da je posljednjih godina inflacija bila na niskim razinama, ali ove godine ubrzava.

Već je sada jasno da će godišnju stopu biti teško zadržati na prihvatljivoj razini od 2 posto. Bi li inflaciju obuzdala niža stopa PDV-a na svu hranu?

- To još uvijek u ovom trenutku nije na stolu, odnosno nisu se stekli ti uvjeti, ali o tome razmišljamo. Dio gdje mi možemo dati neki doprinos, iako znate i sami ne znači nužno da snižavanjem stope PDV-a dolazi do pada cijena, upozorava Zdravko Marić, ministar financija.

Već sada prosječnom kućanstvu nedostaje otprilike četvrtina prihoda za pokrivanje redovitih mjesečnih troškova. Unatoč olakšicama na dohodak, minimalne i prosječne plaće i dalje rastu sporije od cijena.

- Netko s 3400 kuna neto minimalne plaće ili sa 6000 kuna medijalne plaće sasvim sigurno ne može dostojno proživjeti mjesec i to se pokazuje na svim mogućim strana. Dodatno još ogromnu opasnost predstavlja i najavljeno poskupljenje plina, struje i energenata u cjelini, ne znamo što će se događati s cijenama nafte na svjetskom tržištu, objašnjava Krešimir Sever, predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata.

Razmišlja li se o manjim trošarinama? Na kretanje cijena nafte na globalnom tržištu ne može se utjecati, ali na trošarine ipak može.

- Mislim da u ovom trenutku nema prostora, ali u svakom slučaju nije za zanemariti, to pratimo u strateškim dokumentima, dodaje Marić.

Inflacija trese i Europu, na najvišoj je razini u posljednjih 9 godina. Hrvatska je neznatno iznad prosjeka. Cijene su najsnažnije rasle u Estoniji, Poljskoj i Mađarskoj. Najniže stope inflacije imaju Malta, Grčka i Italija.

Stopa inflacije u srpnju 2,8 posto, najviša od travnja 2013.

Riječ je o najvišoj stopi inflacije od travnja 2013. godine, kada je iznosila 3,3 posto na godišnjoj razini.

Rast potrošačkih cijena tako prati uspon proizvođačkih cijena industrijskih proizvoda, koje su u srpnju porasle za 7,9 posto u odnosu na isti mjesec lani, što je njihov najveći skok još od travnja 2011. godine. Statistika rast proizvođačkih cijena na godišnjoj razini na domaćem tržištu registrira od veljače ove godine, od kada njihov rast neprestano ubrzava te je od svibnja stopa iznad sedam posto.

Jačanje inflacije prati oporavak potražnje i gospodarskih aktivnosti s jenjavanjem pandmije i popuštanjem mjera ograničavanja aktivnosti usmjerenih na suzbijanje zaraze covidom-19 te je na tragu globalnog trenda rasta inflacije.

Na godišnjoj razini najviše poskupio prijevoz

Statistika po glavnim skupinama prema namjeni potrošnje pokazuje da su na godišnjoj razini najviše porasle cijene prijevoza, za 9,3 posto u odnosu na srpanj prošle godine. Unutar kategorije prijevoza, najveći rast bilježe cijene goriva i maziva za osobna prijevozna sredstva, za 18,6 posto.

Cijene alkoholnih pića i duhanana godišnjoj su razini porasle za 5,7 posto, restorana i hotela za 3,9 posto, u segmentu hrane i bezalkoholnih pića te onom stanovanja, vode, električne energije, plina i ostalih goriva za po 1,9 posto, a u komunikacijama za 1,7 posto.

Također, zabilježen je i rast cijena u segmentima obrazovanja, za 0,8 posto, zdravlja te onom raznih dobara i usluga za po 0,7 posto, rekreacije i kulture, 0,6 posto, kao i cijena pokućstva i opreme za kuću i redovito održavanje kućanstva, za 0,4 posto.

S druge strane, samo su cijene odjeće i obuće zabilježile pad na godišnjoj razini, za 0,3 posto. Kumulativni statistički podaci za prvih sedam mjeseci ove u odnosu na isto razdoblje prošle godine pokazuju rast potrošačkih cijena za 1,5 posto.

Na mjesečnoj razini potrošačke cijene porasle za 0,2 posto

Cijene dobara i usluga za osobnu potrošnju, mjerene indeksom potrošačkih cijena, u srpnju su u odnosu na lipanj ove godine u prosjeku bile više za 0,2 posto. Pritom, promatrano po glavnim skupinama prema namjeni potrošnje, u srpnju 2021. u odnosu na lipanj najviše su, u prosjeku za tri posto, porasle cijene restorana i hotela.

Slijede cijene prijevoza te one u skupini raznih dobara i usluga, s porastom za po 1,4 posto, zatim hrane i bezalkoholnih pića, za jedan posto, komunikacija, 0,7 posto, te stanovanja, vode, električne energije, plina i ostalih goriva, za 0,3 posto.

Također, za po 0,2 posto porasle su cijene u skupini rekreacije i kulture te onoj pokućstva, opreme za kuću i redovitog održavanja kućanstva, dok su cijene alkoholnih pića i duhana u prosjeku bile više za 0,1 posto.

S druge strane, pad cijena na mjesečnoj razini zabilježen je u kategoriji odjeće i obuće, za 9,9 posto, što je posljedica sezonskih sniženja. Također, porast indeksa potrošačkih cijena u srpnju u odnosu na lipanj ublažile su i cijene u skupini zdravlja, koje su u prosjeku bile niže za 0,6 posto.

Istodobno, cijene u obrazovanju u srpnju ostale su na razini cijena iz lipnja 2021., navedeno je u izvješću DZS-a.

“Lijepo je bilo tamo” – priče radničkih odmarališta

FAKTOGRAF
Autor/ica: Gabrijela Galić

Velikom broju radnika i te pogodnosti u tržišnom poslovanju nisu dostupne. Naime, sindikalno je organizirana jedva četvrtina zaposlenih u zemlji. Osim toga, mnogi radnici sa svojim primanjima nisu u mogućnosti priuštiti si ni skroman odmor.

Tjedan dana odmora izvan mjesta svog prebivališta ne može si priuštiti preko pola milijuna građana Hrvatske koja se smjestila na visoko treće mjesto država članica Europske unije (EU) čiji građani nisu u mogućnosti priskrbiti si odmor izvan mjesta stanovanja.

Odmor je nužan

„Odmor ne bi trebao biti luksuz za rijetke. Dok mnogi radnici odlaze uživati u slobodnom vremenu s prijateljima i obitelji, milijuni si to zbog niskih plaća ne mogu priuštiti“, ukazala je Esther Lynch, zamjenica glavnog tajnika ETUC-a objašnjavajući kako porast nejednakosti kada je riječ o godišnjim odmorima pokazuje kako se prednosti gospodarskog rasta u Europu posljednjeg desetljeća nisu pravedno podijelile.

Do prije tri dekade radnička odmarališta bila su sinonim organiziranog i jeftinog odmora dostupnog i onim s nižim primanjima.

Prodaja, ili propadanje sudbina je većine nekadašnjih radničkih odmarališta. Tako je, primjerice, Zagrebački holding, lani, u jeku korona krize, oglasio prodaju osam odmarališta. Prodavali su dio hostela Zlatokrila u Velom Lošinju, hostel Halugice u Puntu na Krku, odmaralište u Novom Vinodolskom, odmaralište vila Milda i Depadansa u Velom Lošinju, hostel Jelen u Skradu i hostel Loda u Skradinu, a ukupna oglašena cijena je bila nešto viša od 61,5 milijuna kuna bez PDV-a. Iako je vrijeme zatvaranja gospodarstva uslijed pandemije Covid-19 i krize indikativno za rasprodaju odmarališta, činjenica je da je to ideja koja se provlačila još od 2007. godine (1., 2.).

“Poslovno ispravna odluka” za neprodana odmarališta Zagrebačkog hodinga

Od osam oglašenih nekretnina Zagrebački holding prodao je dvije – Vila Mildu na Velom Lošinju, nekadašnje odmaralište ZET-a i nekadašnje odmaralište Zagrebačkih cesti u Novom Vinodolskom. Ostale su nekretnine oglašavane na ponovljenim natječajima, ali interesa nije bilo.

„Objava natječaja uslijedila je nakon što je Uprava Zagrebačkog holdinga d.o.o. sukladno pozitivnim propisima Republike Hrvatske i aktima Društva, za one nekretnine koje ne donose makar ni minimalni povrat na vrijednost (tzv. ROA koeficijent), donijela odluku o raspisivanju javnih natječaja za njihovu prodaju“, odgovorili su nam iz Zagrebačkog holdinga.

Bivše radničko odmaralište u Novom Vinodolskom s početnom cijenom od 3,36 milijuna kuna bez PDV-a zainteresiralo je pet kupaca, a prodano je za nešto više od 4,5 milijuna kuna Andriji Mihiću.

Vila Milda i depadansa na Velom Lošinju prodavani su za početnih 17,82 milijuna kuna bez PDV-a, a kupila ih je turistička tvrtka Jadranka iz Malog Lošinja za 18,1 milijun kuna. Ta je tvrtka jedina iskazala interes za bivše radničko odmaralište.

Zanimalo nas je i hoće li nova uprava Zagebačkog holdinga nastaviti s prodajom nekretnina, nekadašnjih radničkih odmarališta, ali i odmarališta za djecu u kojima se još uvijek organiziraju ljetovanja, jasnog odgovora nema.

„Vezano za ostale nekretnine koje su bile predmet natječaja, a za koje nije bilo iskazanog interesa, nova će Uprava donijeti poslovno ispravnu odluku za Društvo u skoro vrijeme“, navode iz Holdinga. Tako predstoji vidjeti kako će izgledati „poslovno ispravna odluka“.

Koji su razlozi rasprodaje?

Bivša gradska uprava, nije naodmet napomenuti, nije imala želje detaljnije gradskim zastupnicima obrazložiti razloge rasprodaje radničkih odmaralištima kojima gospodari. Tako je u rujnu prošle godine odbačen zaključak kojim je Renato Petek, u ime nezavisnih zastupnika u Skupštini tražio da pokojni gradonačelnik Milan Bandić u roku od 30 dana „podnese gradskim zastupnicima izvješće o razlozima prodaje gradskom imovinom“.

Holding je tada zastupnicima odgovorio, kako su za nastavak obavljanja ugostiteljske turističke djelatnosti u tim objektima „potrebni visoki financijski iznosi investicija“ i to „samo za osiguravanje minimalnih kvalitetnih i zakonskih uvjeta kako bi mogli funkcionirati kao turistički objekti, a to prelazi mogućnost stabilnog i rentabilnog poslovanja Zagrebačkog holdinga te ne bi rezultirali održivom razvoju istih“.

Iako su se sindikati tvrtki unutar Holdinga bunili protiv prodaje njihovih nekadašnjih odmarališta, Zagreb nije razmatrao mogućnost da im odmarališta preda na upravljanje. Koliko god to nije njihova osnova djelatnosti, mnogi su sindikati pokazali da imovinom koja više nije njihova, mogu upravljati za dobro radnika.

Stariji građani nerijetko će se sa sjetom prijetiti vremena kada su radnici i njihove obitelji za simboličnu nakladu ljetovali u odmaralištima poduzeća u kojima su radili. Nekadašnja socijalistička odmarališta odavno su postala prošlost, a danas tek rijetke kompanije koje su još iz bivšeg sustava naslijedile nekretnine sa njima raspolažu i dijele ih sa svojim radnicima. Istodobno, broj građana koji si ne mogu priuštiti odmor izvan mjesta stanovanja raste.

Početkom 1980-ih u Hrvatskoj je bilo registrirano 634 radničkih odmarališta s ukupno preko 67 tisuća ležajeva. Do kraja osamdesetih, pak, broj kreveta namijenjenih odmoru radnika popeo se na 76 tisuća. No u desetljećima koja su uslijedila taj je broj rapidno pao pa je 2008. godine, prema tadašnjim podacima sindikata, u Hrvatskoj preostalo oko 11 tisuća ležajeva u radničkim odmaralištima (1., 2.). Nekadašnje „socijalno“ ljetovanje zamijenjeno je ljetovanjem na rate.

Danas, pak, klasična radnička odmarališta više ne postoje, čak niti kao zakonska kategorija.

Od ranih ’80-tih do danas puno se toga izmijenilo. Društvene promjene i raspad nekadašnje socijalističke države utjecali su na lagano izumiranje jeftinog odmora za radničku klasu. Uslijedio je rat u kojem su i mnoga odmarališta nastradala, a u mnogima su godinama boravili prognanici i izbjeglice. Tih ranih ’90-tih godina započeo je i postupak pretvorbe vlasništva, a potom i privatizacija u kojoj su mnogi ranici ostali bez posla, tvrtke su cjepkane, rasprodavane, a mnoge „neperspektivne“ su i nestale s tržišta. U nerijetkim slučajevima, privatizacija je bila put da se privatni vlasnik domogne vrijednih nekretnina, odnosno zemljišta „koje obećava“.

U tom su procesu stradala i odmarališta koja su, iako su radnici izdvajali za njihovu izgradnju, prenesena u vlasništvo tvrtki te potom rasprodavana. Tek su rijetke kompanije zadržavale te nekretnine, ali su one nerijetko propadale ili su prodane jer tvrtkama nije bilo u interesu ulagati u specijaliziranu turističku djelatnost namijenjenu odmoru njihovih radnika. Tim više jer je imovina o kojoj treba skrbiti 12 mjeseci u godini, a u funkciji je tek nekoliko ljetnih mjeseci, opterećenje za poslovanje.

No, i nakon završetka rata 1995. godine, kada se već prešlo na tržišno gospodarstvo, radnička odmarališta ostala su zakonska kategorija. Zakon o ugostiteljskoj djelatnosti iz 1996. godine i Pravilnik o razvrstavanju, minimalnim uvjetima i kategorizaciji ugostiteljskih objekata, radnička je odmarališta definirao kao vrstu ugostiteljskog objekta zatvorenog tipa u kojem su se djelatnicima, članovima, umirovljenicima, članovima užih obitelji djelatnika i umirovljenika, pravnih i fizičkih osoba pružale usluge smještaja i prehrane (Lupiga.com).

Tadašnje je Ministarstvo turizma od tijela državne uprave podatke o ugostiteljskim objektima, ali oni nikada nisu cjelovito obrađeni.

Odmarališta nestala iz zakona jer su nelojana konkurencija ugostiteljima

Radnička odmarališta, međutim, kao jedna od zakonom reguliranih kategorija turističkih objekata počinji nestajati 2001. godine kada je uređeno da samo ugostitelji mogu pružati ugostiteljske usluge, a 2006. godine u potpunosti se brišu iz Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti.

„Funkcija odmarališta kao socijalne kategorije, koja su kao objekt regulirana važećim Zakonom, već je odbačena novelom Zakona iz 2001. godine određivanjem da samo ugostitelj može u njima pružati ugostiteljske usluge, te se ocjenjuje da takve postojeće objekte treba u potpunosti komercijalizirati“, stajalo je u obrazloženju prijedloga Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti iz 2006. godine. To je, zapravo, značilo da poduzeća ili sindikati na koje je preneseno upravljanje odmaralištima njima ne mogu upravljati, osim ako ne registriraju ugostiteljsku djelatnosti i pritom je to odmaralište potrebno kategorizirati jednako kao i sve ostale turističke objekte.

Dječja odmarališta

I dok su radnička odmarališta nestala iz kategorizacije dječja odmarališta nisu. “Uvažavajući činjenicu značaja organiziranog odmora djece na socijalni standard prvenstveni iz obitelji s nižim prihodom po članu domaćinstva, odnosno za mogućnost samostalnog ljetovanja/zimovanja djece bez pratnje roditelja, smatramo da organiziranje dječjih odmarališta treba i dalje omogućavati pravnim i fizičkim osobama, a ne samo ugostiteljima“, navodilo se u zakonskim izmjenama iz 2006. godine. Dječja odmarališta tako su preživjela na tržištu, dok su radnička nestala.

Ona su, prema mišljenju tadašnje HDZ-ove Vlade s Ivom Sanaderom na čelu, predstavljala nelojalnu konkurenciju.

„Organiziranje ostalih vrsta odmarališta bila bi nelojalna konkurencija ugostiteljima“, poručila je tadašnja vlast.

Za tvrtke je to značilo da odmarališta u vlasništvu trebaju prodati, osnovati posebno poduzeće koje se bavi isključivo ugostiteljskom djelatnošću ili predati odmarališta na brigu sindikatima koji, opet, trebaju organizirati posebno poduzeće za ugostiteljsku djelatnosti. Dio sindikata od toga nije bježao.

Organizacija posebnih poduzeća

Sindikatu strojovođa Hrvatske, činjenica da se njihovo odmaralište vodi kao odmaralište za djecu, i danas predstavlja problem iako je riječ o objektu koji je ’70-tih godina građen za odmor radnika tadašnje Vuče vlakova i radnika na održavanju. I za čiju su izgradnju iz regresa izdvajali sami radnici.

Odmaralište na Murteru, strojovođe su preuzele ranih ’90-tih godina. Za vrijeme rata nije bilo u funkciji, a u njemu su bile smještene izbjeglice.

„Od 1995. godine odmaralište je ponovo u funkciji, obnovili smo ga, ulagali u njega kroz godine i danas posluje više nego dobro“, veli Nenad Mrgan, predsjednik Sindikata strojovođa Hrvatske. Oni su još 1998. godine osnovali poduzeće „Reflektor“ koje upravlja odmaralištem koje je djelomično otvorenog tipa. U praksi to znači da prvenstvo imaju članovi sindikata koji ljetuju po povlaštenoj cijeni, dok eventualni „vanjski“ gosti plaćaju punu cijenu.

Željezničarsko odmaralište na Ugljanu, pak, vodi Sindikat prometnika vlakova (SPVH), ali ne bez problema. Iako su s vlasnikom odmarališta, HŽ Infrastrukturom 2013. godine sklopili ugovor po kojem 20 godina upravljaju odmaralištem, kompanija je prije nekoliko godina raskinula ugovor navodeći kako Sindikat „nije svim radnicima Infrastrukture omogućavao ljetovanje pod istim uvjetima“. Uslijedio je sudski spor, kojeg je Infrastruktura izgubila.

„Završen je sudski spor i donesena je drugostupanjska presuda u našu korist. Mi zbog toga zadnjih četiri-pet godina nismo mogli ništa raditi, odnosno ulagati u odmaralište koje mogu koristit svi radnici HŽ Infrastrukture, ali ne mogu svi uvijek imati prednost“, veli nam Anto Iličić, tajnik SPVH-a objašnjavajući kako su ove godine uložili u podizanje kvalitete smještaja.

Zbog podizanja kvalitete smještaja u dvadesetak odmarališta svojedobno je HEP, jedna od rijetkih tvrtki koja je zadržala svoja odmarališta, prozivan u medijima (1.,2.). No, bez ulaganja nema ni gostiju pa i onda kada su apartmani namijenjeni isključivo za odmor radnika poduzeća.

„Tu su cijene tržišne, ali je smještaj isključivo namijenjen radnicima i oni ga koriste“, navodi Tomislav Kovačević, predsjednik Hrvatskog elektrogospodarskog sindikata dodajući i kako za neke termine postoje liste čekanja.

Komercijalizacija prostora

No, dok je HEP nekadašnja radnička odmarališta obnovio i danas ih nudi isključivo radnicima za odmor, INA je svoje objekte za odmor u kojima raspolaže s preko tisuću kreveta komercijalizirala i nalaze se na tržištu. Obje kompanije imaju posebne tvrtke koje se bave raspolaganjem nekretninama, odnosno turističkom djelatnošću. No, dio radnika INA-e i u tom objektima može ljetovati za nešto nižu cijenu.

„Mi smo za svoje članove ugovorili povlaštenu cijenu i oni u Hostinovim smještajnim kapacitetima mogu ljetovati uz popust od 20 posto“, veli nam Jasna Pipunić, predsjednica Sindikat Ine i naftnoga gospodarstva (SING) dodajući kako sindikat pritom članove kreditira. Hostin je poduzeće u INA grupi koje upravlja turističkim kapacitetima.

Članovi tog sindikata imaju i drugu mogućnost. Naime, SING je vlastitim sredstvima još 2008. godine izgradilo sindikalno odmaralište u Malinskoj na Krku sa 17 apartmana namijenjenih odmoru isključivo članova sindikata. I dok je taj sindikat gradio od „nule“, neki drugi su obnavljali svoju imovinu. Tako je Sindikat Hrvatskih učitelja obnovio nekadašnji Učiteljski dom u Crikvenici u kojem su tijekom rata bile smještene izbjeglice. Nekada potpuno devastirano zdanje danas je „Vila Ružica“, u kojoj članovi sindikata mogu nešto povoljnije ljetovati. Među sindikatima koji upravljaju odmaralištem je i Sindikat državnik i lokalnih službenika koji upravlja kampom u Segetu.

Devastirana odmarališta sindikatu na upravljanje

U devastirana i zapuštena odmarališta u svom vlasništvu Hrvatska pošta nije namjeravala ulagati. Umjesto toga, ustupila ih je na korištenje i gospodarene Hrvatskom sindikatu pošte (HSP).

„To je manje-više bila derutna priča i da bismo uopće mogli iznajmljivati odmarališta morali smo ozbiljan novac uložiti. To sada spada u višu srednju klasu odmarališta i nemamo se čega sramiti“, veli Milan Jukić, predsjednik HSP-a.

Taj je sindikat 2006. godine osnovao tvrtku Plava vala koja gospodari s pet odmarališta Hrvatske pošte na period od 25 godina. U odmaralištima isključivo mogu ljetovati radnici pošte, a kako veli Jukić da nema te ponude mnogi radnici ne bi mogli otići na more.

„Naše smjene su svakih 10 dana. To je 1 200 kuna na 12 rata. Bez toga definitivno neki radnici ne bi vidjeli more“, navodi Jukić. Dodaje i da je pošta imala i odmaralište u Sukošanu koje je sindikat također htio preuzeti na upravljanje, ali ga je poslodavac htio “unovčiti, pa je prodano“.

“Dobar posao” Hrvatskih šuma

Sindikatima to nije lagan posao, jer kako će reći Jukić iz HSP-a, oni ulažu novac koji će teško vratiti. Drugim riječima, ne raspolažu odmaralištima da bi na njima stvarali profit. Poduzećima taj vid gospodarske djelatnosti, očito, nije blizak.

Tako su, primjerice, Hrvatske šume 2014. godine na 15-godišnji zakup dale 136 apartmana, lugarnicu te pansione u Selcu i Kleku s ukupno više od 500 kreveta, uz mjesečnu zakupninu od 18.026 eura. Protiv te odluke tadašnje uprave bunio se sindikat smatrajući kako je riječ o lošoj poslovnoj odluci i podsjećao kako su se šumari godinama odricali regresa kako bi se investiralo u odmarališne kapacitete.

„Dobar posao“ za Hrvatske šume značio je i da su se obvezale na investicijsko održavanje objekata tijekom zakupa kojeg zakupac godinama ne plaća (1., 2., 3.). S dolaskom nove uprave Hrvatskih šuma, raskinut je ugovor o zakupu te se od 2018. godine vodi sudski spor protiv zakupca koji ugovorne obaveze ne ispunjava.

Pretvorba, privatizacija, rasprodaja, izostanak interesa tvrtki da se bave specifičnim vidom turizma, loše poslovne odluke, želja da se zaradi na prodaji zapuštene imovine na dobroj lokaciji, ali i zapetljani imovinsko-pravni odnosi kao i lokalni prostorni planovi razlozi su zbog kojih klasična radnička odmarališta izumiru.

Tako, primjerice, nekadašnje odmarališta radnika Petrokemije – Čikat u Malom Lošinju – od 2012. godine trune. Sredinom ’90-tih, s izdvajanjem kutinske Petrokemije iz INA-e, odmaralište je pripalo INA-i, odnosno njenoj tvrtki kćeri koja se bavi ugostiteljstvom. Zbog imovinsko-pravnih odnosa, međutim, odmaralište nisu uspjeli uskladiti sa zakonskim odredbama. Ono je potom dano Petrokemiji na upravljanje, a niti ona s vrijednom lokacijom nije mogla napraviti ništa.

Sporovi oko vlasništva

„Tamo je problem vlasništvo nad zemljištem, vlasnici su bili Kutina, Popovača, općina Velika Ludina, Ina, Petrokemija i Društvo naša djeca iz Kutine. Vlasnički gledano, to je bila ‘kupusana’. Petrokemija je čak htjela nešto uložit, ali s obzirom na vlasničku strukturu zemljišta nije ništa mogla napraviti. Odmaralište s kamp-kućicama je stajalo i propadalo“, veli Davor Rakić, povjerenik sindikata EKN u Petrokemiji. Oko vlasništva nad zemljištem se vode sporovi, a unatrag nekoliko godina Kutina, Popovača i Velika Ludina su svoje udjele prodali.

„Lijepo je bilo tamo. Imali smo prastare kamp kućice, ali je svejedno bilo lijepo. Danas i dalje sve propada“, veli Rakić.

Zemljište, odnosno prostorni planovi su bili kobni i za kamp u Valbandonu u sklopu MUP-ova odmarališta.

„Kamp je bio do prije šest-sedam godina. Mi smo imali 10-tak kamp kućica koje smo nakon potresa darovali u Petrinju. Čak smo kao sindikat bili spremni kamp preuzeti na sebe, ali lokalna uprava nije htjela donijeti prostorni plan za kamp“, navodi Zdravko Lončar, predsjednik Nezavisnog sindikata djelatnika MUP-a. I tako je kamp nestao.

Kao što su “nestala” i brojna druga radnička odmarališta na obali. Istodobno je gospodarski razvoj doveo do porasta nejednakosti pa se danas govori o nužnosti povećanja najnižih primanja radnika kako bi dostojanstveno živjeli i od svojih primanja mogli osigurati i makar skroman odmor. U Hrvatskoj je tjedan dana odmora izvan mjesta prebivališta nedostižan san za 524 293 građana.

Prema analizi Europske konfederacije sindikata (ETUC) i Europskog sindikalnog instituta (ETUI), rađenoj na osnovu podataka Eurostata, tjedan dana godišnjeg odmora izvan mjesta svog prebivališta ne može si priuštiti ukupno 28 posto Europljana. Taj se broj penje na visokih 59,5 posto u skupini radnika čiji su prihodi na razini 60 posto medijalne plaće, odnosno ispod praga granice siromaštva.

Kako platiti odmor?

Medijalna plaća u Hrvatskoj, prema zadnjim podacima Državnog zavoda za statistiku, u svibnju je iznosila 7.686 kuna bruto, odnosno 5.966 kuna neto. To znači da je ispod praga granice siromaštva svaki radnik u Hrvatskoj koji mjesečno zaradi 3.579 kuna neto (60 posto medijalne plaće). Među njima su i svi radnici koji rade za zakonom propisanu minimalnu plaću koja na razini ove godine iznosi 3.400 kuna neto. To je 175 kuna manje od 60 posto medijalne plaće.

Prema podacima ETUC-a, najgora je situacija u Grčkoj, Rumunjskoj, Hrvatskoj, Cipru i Slovačkoj. Pritom se ističe kako je veliki broj Europljana čiji su prihodi manji od 60 posto medijana nezaposleno ili je u mirovini. No, u tu skupinu ulaze i milijuni slabo plaćenih radnika, osobito onih koji zarađuju zakonom utvrđenu minimalnu plaću.

„Zakonom utvrđene minimalne plaće u riziku od siromaštva ostavljaju radnike u najmanje 16 država članica EU, a prema podatcima Europske komisije 22 milijuna radnika zarađuje manje od 60 posto medijana“, navodi ETUC.

U protekloj dekadi, kako prozlazi iz istraživanja, u 16 država članica EU porasla je nejednakost u pogledu godišnjih odmora između onih s prihodom ispod 60 posto medijana i onih s prihodom iznad tog praga. Pritom su, u desetogodišnjem periodu,najveće podjele u pristupu odmorima između dvije grupe zabilježene u Hrvatskoj, Grčkoj, Bugarskoj, Češkoj, Francuskoj i Rumunjskoj.

---

18. kolovoza 2021.

Dobar dio hrvatskih građana si ne može priuštiti tjedan dana ljetovanja: 'Cijene su katastrofa'

PODACI EUROPSKE KONFEDERACIJE SINDIKATA
Ružica Đukić

Prema broju radnika koji si ne mogu priuštiti tjedan dana ljetovanja Hrvatska je u Europi na visokom trećem mjestu

(RTL.HR) - Spustio se na more mali dio radničke klase koji si to može priuštiti.Velik broj građana i ove će godine ostati kod kuće. Antonija Slavković iz Zagreba kazala je za RTL da ove godine nije bila na moru, ali da misli otići na jedan dan. Na ljetovanju nije bio ni Mirza Radač. "Pa kako ću biti kad je kava 35 kuna", kazao je te dodao da mu je smještaj preskup. "Pogotovo Istra dole Rijeka, Pula, Opatija, Medulin. Katastrofa cijene", kazao je.

To što je Hrvatska na trećem mjestu neslavne liste europskih zemalja čiji građani ne mogu ni tjedan dana na ljetovanje moglo je izgledati i gore da se u analizu uzela i jedna važna stvar koja muči brojne građane.

"Ako gledamo da su i plaće i mirovine još vrlo često opterećene i nekim ratama kredita koje statistika službena ne obuhvaća, onda zapravo imamo jednu dosta lažnu sliku tako da možemo govoriti da se izrazito teško živi", kazao je Krešimir Sever, predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata.

Ali se voli uživati. Pa je tako, usprkos malim plaćama i nikakvim mirovinama, domaćih gostiju samo deset posto manje nego rekordne 2019. Srpanjski rezultati pomeli su i one iz istog mjeseca prije dvije godine te su domaći gosti ostvarili 15 posto više dolazaka. Tome je sigurno pridonijela i pandemija zbog koje se građani najsigurnije osjećaju u vlastitoj zemlji. No, i kad u njoj ljetuju, broji se svaka kuna.

Marko Bošnjaković iz Zagreba jedan je od sretnika koji si mogu priuštiti ljetovanje.

"Nije to sad ljetovanje hoteli i to nego onako, sa prijateljima, doma i onako", kaže. Na pitanje bi li išao na more da mora plaćati smještaj, odgovara da možda ne bi.

"Nama građani govore da već puno ranije se krenu pripremati za ljetovanje, oni koji čega si priuštiti pa onda na raznim akcijama kreću od konzervi, tjestenine, nečega čime napune paket tregere u automobilima i onda idu gotovo potpuno opskrbljeni na takvo ljetovanje da si mogu priuštiti i kupanje na moru, ali to znači - ne restorani, ne pizzerije, ne kafići nego doista sve u kućnoj radinosti, a i to sa velikom dozom odricanja", tvrdi Sever.

Ili da parafraziramo poznati slogan turističke zajednice od prije nekoliko godina: Hrvatska - tako lijepa, tako naša i tako svojima - nedostupna.

Može li vam poslodavac dati otkaz ako niste cijepljeni? Nekima se upravo to dogodilo. Evo što kažu stručnjaci

POVRATAK U UREDE
Mnoge tvrtke vraćaju zaposlenike u urede, ali pod određenim uvjetima

"Poslodavac ne može svojim zaposlenicima naložiti cijepljenje. Poslodavac je, međutim, dužan poduzeti sve mjere zaštite zdravlja svojih radnika, što može uključivati i pravilo da u prostorijama poslodavca raditi mogu samo cijepljeni zaposlenici. Poslodavac je odgovoran za oboljele zaposlenike na radu pa je logično da poslodavci nastoje uspostaviti pravila rada koja će rizike oboljenja svesti na najmanju moguću mjeru, a time i opasnosti da oni sami odgovaraju za štetu", rekla je za Večernji list odvjetnica Vesna Alaburić uz jednu opasku.

A to je da je u vijesti o otkazu na CNN-u rečeno da su novinari u ured došli iako su svi zaposlenici bili obaviješteni da u uredu mogu raditi samo oni koji su cijepljeni.

"Ako poslodavac objektivno ne može organizirati rad svojih zaposlenika od kuće, on mora utvrditi jasna i stroga pravila ponašanja u radnom prostoru koja, naravno, moraju biti opravdana radi zaštite zdravlja zaposlenika. Postupanje protivno tim pravilima i dovođenje u opasnost zdravlja i života drugih može se smatrati povredom obveza iz radnog odnosa i opravdanim razlogom za otkaz", navodi odvjetnica.

Dr. sc. Mato Palić s Pravnog fakulteta u Osijeku smatra da takva vrsta otkaza u kojoj se nekog otpušta samo zato što nije cijepljen u Hrvatskoj po sadašnjim odredbama Zakona o radu ne bi mogla proći.

"Da takvi otkazi zbog necijepljenja postanu zakoniti, prvo bi se morao dopuniti Zakon o radu, i to tako da bi se morala dodati odredba prema kojoj osobe koje svojim ponašanjem ugrožavaju zdravlje ostalih zaposlenika mogu dobiti tzv. skrivljeni otkaz. Da razjasnim još jednu stvar, to ne znači da bi cijepljenje moralo biti obavezno kako bi netko dobio otkaz, nego bi cijepljenje i dalje moglo biti regulirano kao što je i sada, bitno je samo bi li se mijenjao Zakon o radu ili ne",smatra Palić.

Vladin sustav potpora potpuno je nelogičan: bez plaća ili posla mogli bi ostati i cijepljeni radnici

Poduzetnici koncept uspoređuju s igrom u vrtiću
IRENA FRLAN GAŠPAROVIĆ

Bez preciznih odgovora

Iz resornog Ministarstva rada uvjeravaju da će se prilikom odlučivanja ići u korist firmama. Bez obzira na to, na neke konkretne situacije, koje bi se mogle pojaviti tijekom odobravanja potpora, institucije, čini se, nemaju konkretan odgovor.

Telegram je, na primjer, pisao da bi se status zaposlenika koji se iz zdravstvenih razloga ne smije cijepiti trebao rješavati potvrdom obiteljskog liječnika. Ili da bi se Covid potvrda trebala odmah priznavati i zaposleniku koji je tek primio prvu dozu cjepiva.

Začudo, međutim, kada se državne institucije pita o tim situacijama, precizni odgovor izostaje. Što, recimo, s ljudima koji su preboljeli Covid, ali im to nije potvrđeno PCR testom koji je jedini relevantan za Covid potvrdu temeljem preboljenja?

Tko tumači kriterije?

Iz HZZ, kao niti iz Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje nismo dobili konkretne odgovore na sva potencijalno otvorena pitanja. HZZ podsjeća da oni neće imati uvid u osobne podatke radnika niti su, kažu, nadležni tumačiti koji su uvjeti za dobivanje Covid potvrda. Zavod će dobiti samo golu statistiku – postotak radnika koji u nekoj firmi imaju uvjete za Covid potvrdu.

HZZO, pak, koji bi taj postotak trebao dostaviti burzi rada, također ističe da nisu nadležni za utvrđivanje pravila za izdavanje potvrde niti za njihovo tumačenje. Pa nas ljubazno upućuju dalje. Tek u praksi će se, očito, pokazati je li država – i koliko – fleksibilna u provedbi ovog novog kriterija.

Isplate po redoslijedu

Tvrtke koje budu imale manje od 70 posto zaposlenika s Covid potvrdama, neće moći dobiti puni iznos potpora. Pojednostavljeno: ako od deset radnika, za koje je poslodavac tražio potporu, njih šest zadovoljava uvjete, bit će isplaćeno 60 posto iznosa zatraženih potpora. Poslodavac pritom ne može određivati za koje radnike će mu se isplatiti potpora.

U provedbenom dokumentu HZZ-a piše da će se u tom slučaju potpore isplaćivati prema redoslijedu prijavljenih radnika: “Poslodavcima koji imaju manje od 70 posto radnika sa EU digitalnim COVID potvrdama ili uvjetima za dobivanje iste, potpora će se isplaćivati u predviđenom postotku potpora od ukupnog iznosa potpore radnicima prema redoslijedu radnika u tablici koju poslodavac dostavlja u zahtjevu”.

Neželjene posljedice?

Može li to u praksi rezultirati neželjenim posljedicama? Pri predaji zahtjeva, poslodavac predaje i tablicu s popisom radnika za koje traži potporu, po rednim brojevima. Ako, u našem hipotetskom primjeru, HZZ isplati 60 posto iznosa traženih potpora – jer 60 posto zaposlenika ispunjava uvjete za Covid potvrdu – ispada da za četiri radnika pri dnu tablice potpora neće biti isplaćena.

To, međutim, ništa ne govori o njihovom Covid statusu. To nije dokaz niti da imaju niti da nemaju Covid potvrdu. Oni možda nemaju nikakve veze s time što tvrtki nije odobren stopostotni iznos potpora. Ali što će u tom slučaju napraviti poslodavci? Pitali smo stoga HZZ postoji li bojazan da poslodavac – ako zaključi da mora davati otkaze jer nije dobio cjelokupni iznos potpore – naprosto otpusti radnika s dna tablice, a koji je možda i cijepljen.

(Ne)održivost u praksi

Iz Zavoda, međutim, podsjećaju da je poslodavac, ako želi Vladinu potporu, dužan zadržati sve radnike “koji su kod njega bili u radnom odnosu prvog dana mjeseca za mjesec u kojem prima potporu” (postoji nekoliko iznimki, poput odlaska u mirovinu ili isteka ugovora o radu). Poslodavac, dakle, ne može dijeliti otkaze, ako i dalje želi konkurirati za Vladinu mjeru.

No, i tu će tek praksa pokazati koliko je to održivo i kako se ustvari provodi: kada se tek krenulo u realizaciju ove ideje, jedan poduzetnik nam je u neslužbenom razgovoru sarkastično komentirao treba li on sad po abecednom redu određivati tko će dobiti plaću, a tko ne, ili tko će ostati raditi, a tko ne.

Problemi i za necijepljene

Poslodavci su, kako smo spomenuli na početku, izuzetno nezadovoljni novim kriterijima. U Glasu poduzetnika smatraju ih neprihvatljivima i najavljuju ustavnu tužbu, ako se Vlada ne predomisli. “To kako se HZZ i Ministarstvo igraju s tim stvarima, tako se igraju djeca u vrtiću”, oštar je izvršni direktor UGP-a Dražen Oreščanin.

HZZ i Ministarstvo, kritizira dalje, “ne shvaćaju što znači zaraditi i isplatiti plaću u privatnom sektoru, oni to ne razumiju”. Oreščanin upozorava da će ljudi “početi zatvarati male firme” te je uvjeren da ljudi “koji će ostati bez posla, a nisu cijepljeni, više neće moći dobiti posao”.

Rizik za poslodavce

To objašnjava rizikom. “Kad se bavite poduzetništvom, morate znati upravljati rizikom, a rizik vam je manji ako zaposlite nekoga tko je cijepljen”, kaže Oreščanin. Na opasku da poslodavac ne bi trebao znati tko je cijepljen, a tko nije – o čemu smo nedavno pisali– direktor UGP-a ima spreman odgovor.

Ako Covid potvrdu moramo pokazivati redaru na ulasku na koncert ili ako ćemo je morati imati za ulazak u shopping centar, “zar vas poslodavac, koji vam treba dati posao i plaću, jedini to ne smije pitati?”.

Problematičan koncept

Vladinim kriterijima za potpore nezadovoljni su i mali i srednji poduzetnici u okviru Hrvatske udruge poslodavaca. Predsjednik Igor Škrgatić poručuje da se njihov stav oko toga nije promijenio: problematičan je, veli, sam koncept, da se poslodavcima uvjetuje nešto na što ne mogu utjecati.

No, moguće je da se u realizaciji ove mjere ipak neće pojaviti golemi problemi. Ali samo zasad – jer je ljeto, ljudi rade, manje je firmi koje trenutno trebaju pomoć Vlade, pa se procjenjuje da će i broj zahtjeva za srpanj i kolovoz biti relativno skroman. Jesen bi, međutim, mogla biti sasvim druga priča.

---

16. srpnja 2021.

U Hrvatskoj se zabranjuje ugovaranje minimalca u neto iznosu. Ionako je među pet najnižih u Europi

IZMJENE ZAKONA

Jagoda Marić

Poslodavcu koji ne ugovori bruto plaću prijeti kazna od 60 do 100 tisuća kuna. Zabranjuje se i sporazum kojim se radnik odriče minimalne plaće, a kazne za prekršitelje i u ovom slučaju su također od 60 do 100 tisuća kuna...

(NOVI LIST) ZAGREB – Minimalna plaća u Hrvatskoj u posljednjih je pet godina rasla više od 36 posto, ali je ona i dalje među najnižima u Europskoj uniji. Niži iznos minimalne plaće od Hrvatske imaju samo Mađarska, Litva, Rumunjska i Bugarska i tu činjenicu u svom prijedlogu izmjena i dopuna zakona o minimalnoj plaći ističe i Vlada kao razlog da se minimalna plaća još bolje uredi, a samim time posredno, ako je to moguće, i poveća. Iako u prijedlogu Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, što je objavljen na Vladinom portalu e-savjetovanje, nema odredbi kojima bi se povećavao iznos minimalne plaće, vjeruje se da je to boljim uređenjem, gotovo pa obilaznim putem, moguće postići.

Tako bi se, za početak, zabranilo ugovaranje minimalne plaće u neto iznosu. Vlada je tu odredbu odlučila ugraditi u ovaj zakon, iako je u krovnom Zakonu o radu jasno propisano da se plaća ugovara u bruto iznosu. No, to nije priječilo poslodavce da s radnicima potpisuju dogovore na neto iznos minimalne plaće, čime oni s najnižim primanjima zapravo nisu imali nikakve koristi od poreznih rasterećenja jer bi njihova plaća i dalje ostajala ista.

Neisplata minimalca

To znači da bi svaki poslodavac s radnikom, primjerice za ovu godinu trebao ugovoriti minimalnu plaću u bruto iznosu od 4.250 kuna, a ne u neto iznosu od 3.400 kuna. Poslodavcu koji to ne učini prijeti kazna od 60 do sto tisuća kuna. Nije to jedini način na koji su poslodavci zakidali radnike s minimalnom plaćom, dio njih radnicima nije isplaćivao ni taj minimum, i još su potpisivali ugovore kojima se radnici odriču isplate minimalne plaće. Ta se praksa sada zabranjuje, takav se sporazum radnika i poslodavca proglašava ništetnim, a poslodavcu prijeti kazna od 60 do sto tisuća kuna.

Vlada u obrazloženju tih odredbi ističe da je broj radnika koji primaju minimalnu plaću i dalje visok te je u prosincu 2020. godine taj udio bio 4,22 posto od svih zaposlenih, odnosno za minimalnu je plaću radilo 46 tisuća radnika. U prvom kvartalu ove godine taj se postotak i povećao pa je udio radnika koji primaju minimalnu plaću bio 4,73 posto. Dio tih radnika vjerojatno je i minimalnu plaću uspio dobiti zahvaljujući državnim potporama za očuvanje radnih mjesta, a ispada da je u Hrvatskoj u prva tri mjeseca ove godine gotovo svaki dvadeseti radnik radio za minimalac.

Inspektorat

Vlada u svom dokumentu navodi i to da je prema dostupnim podacima Državnog inspektorata značajan udio prekršajnih postupaka otpada na neisplatu zakonom propisane minimalne plaće radnicima. Utvrđeno je da prošle godine poslodavci za 1.689 radnika nisu isplatili ni minimalnu plaću, zbog čega je Državni inspektorat podnio optužne prijedloge zbog sumnje na počinjenje 318 prekršaja iz Zakona o minimalnoj plaći.

– Evidentirane su i teškoće u provedbi propisa i nadzoru nad njihovom primjenom ako se plaća ugovara u neto iznosu, a određena specifična problematika nastaje i uslijed činjenice da ni u jednom važećem propisu nije izrijekom zabranjeno odreći se od isplate minimalne plaće.

Povećati dodatke

Sve navedeno otvara mogućnosti zlouporaba, objašnjava Vlada zašto se zapravo odlučila i u Zakonu o minimalnoj plaći istaknuti da se plaća ugovara u bruto iznosu i da nije dopušten sporazum po kojem se radnik odriče isplate minimalne plaće.

Nadaju se u Vladi da će boljim definiranjem onoga što ne ulazi u minimalnu plaću, a to su dodaci za prekovremeni rad, rad nedjeljom, ali i svi dodaci za uvjete rada i iz kolektivnih ugovora, barem malo povećati plaću onih koji primaju minimalac

– U iznos minimalne plaće ne ubrajaju se povećanja plaće s osnove prekovremenog rada, otežanih uvjeta rada, noćnog rada i rada nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi, novi je članak koji se dodaje u zakon o minimalnoj plaći. Uz njega stoji i to da će poslodavca taj rad plaćati najmanje u visini utvrđenoj kolektivnim ugovorom čija je primjena proširena sukladno općem propisu o radu. Tako prekovremeni rad ili dodatak za uvjete rada više ne bi bili plaćeni, primjerice jednu kunu, ili uključeni u minimalnu plaću, ali »kvaka« je u tome da samo jedna djelatnost u Hrvatskoj, i to graditeljstvo, ima proširenu primjenu kolektivnog ugovora čime se on odnosi na sve radnike u toj industriji. Ostali bi to tek trebali potpisati pa da njihovi radnici to i osjete na minimalnoj plaći.

Klimatska kriza najviše ugrožava siromašne

FAKTOGRAF
Autor/ica: Matea Grgurinović

Katastrofa u nastajanju

Za one koji su sudbinu mislili prevariti kupnjom jeftinih nekretnina u Sibiru stižu loše vijesti – prošlo ljeto u toj regiji izmjereno je rekordnih 38 Celzijevih stupnjeva, a prije nekoliko dana izmjereno je 48 °C temperature tla. Trenutačno u Sibiru, nakon rekordnih vrućina i suše, bukte stotine intenzivnih požara.

Toplinski val u toj regiji dolazi nakon niza požara koji su ju poharali na proljeće, a smatra se da su za velik broj požara krivi tzv. ‘zombi požari’– nastali iz velikih požara još od prošlog ljeta koji se nikada do kraja nisu ugasili. Ovaj video snimljen u Jakutiji – inače jednom od najhladnijih područja na svijetu – pokazuje kako točno izgledaju ti ‘zombi požari’. Video prikazuje čovjeka do gležnjeva u snijegu koji kopanjem dolazi do sloja treseta dok dim suklja u zrak. Osim toga što izgledaju jezivo, ovi požari u zrak otpuštaju velike količine metana i ugljika, čime pridonose globalnom zagrijavanju. Situacija s požarima je toliko ozbiljna da su stanovnici Jakutije pokrenuli peticiju (na ruskom) u kojoj traže više pomoći vlade u borbi s požarima. “Požari su zahvatili oko 300 tisuća hektara i rastu za 20 do 30 tisuća hektara u satu. Lokalne vlasti govore da je sve pod kontrolom, ali to nije istina”, piše u peticiji.

Dakle, tornada, požari, toplinski valovi, suše, ali i poplave, nestašice vode i hrane sve će češće obilježavati našu svakodnevicu. Utjecaj klimatskih promjena može biti i važan faktor u izbijanju sukoba i ratova – kao što je primjerice bio onaj u Siriji– a kako se navodi na stranicama Ureda visokog povjerenika UN-a za ljudska prava (OHCHR), prirodne katastrofe uzrokovane klimatskim promjenama bile su u prošlom desetljeću primarni razlog internih raseljavanja.

Procjenjuje se da je oko 20 milijuna ljudi zbog prirodnih katastrofa bilo prisiljeno napustiti svoje domove. Oni koji žive u beskućništvu ili oni koji nemaju pristup otpornim ili sigurnim stambenim uvjetima su u najvećem riziku i najranjiviji tijekom poplava, ciklona, klizišta, potresa i tsunamija.

Kako navodi Politico, iako će neka druga područja poput Jugoistočne Azije biti jače pogođena, klimatske promjene odrazit će se i na Europsku uniju. Sjever EU-a će se – čak i ako globalno zagrijavanje zaustavimo na 1,5°C – boriti s poplavama i požarima, dok će jug poharati suše, urbani toplinski otoci te će doći do opadanja poljoprivredne proizvodnje.

„Naši gradovi mogli bi biti za šest do deset stupnjeva topliji, a najveća će zatopljenja doći na jugu. U Rimu i drugim gradovima na Mediteranu će vrućina biti tako intenzivna da tradicionalni arhitektonski sustavi koji se oslanjaju na prirodnu ventilaciju neće više funkcionirati“, piše Politico.

Milijuni klimatskih izbjeglica

I Hrvatska je klimatski vrlo ranjiva, stoga su naši znanstvenici okupljeni u inicijativu Znanstvenici za klimu prošle godine Vladi Republike Hrvatske uručili Apel za sustavnu klimatsku akciju u kojem upozoravaju da „svjedočimo i velikim promjenama u okolišu, što uzrokuje sve veće probleme u proizvodnji hrane, prisilne migracije te degradaciju bioraznolikosti, koje se očituju u galopirajućem izumiranju, seljenju vrsta, među kojima su najvidljivije pojave tropskih vrsta u umjerenom pojasu. Zbog svega toga, konformističko odbijanje prihvaćanja stvarnosti klimatske krize je izgubilo svaku racionalnu utemeljenost“.

Jelena Puđak, znanstvena suradnica na Institutu društvenih znanosti Ivo Pilar i članica Inicijative, upozorava da su najpogođeniji klimatskim promjenama narodi s Južne polutke i oni siromašniji.

„Oni su jednostavno geografski jače pogođeni zbog prirode klimatskih obrazaca, rasporeda padalina i slično. S druge strane ih i strukturne, odnosno društveno uvjetovane nejednakosti u tim društvima također čine ranjivijima na klimatske promjene. Nejednaki pristup resursima, nedovoljno razvijena infrastruktura – to nisu prirodne datosti, to je društveno generirano i interpretira se kroz razvoj društva“, kaže Puđak.

Dodaje i da klimatske izbjeglice nisu naša budućnost, već naša sadašnjost. „Ne trebamo tražiti izvješća koja će nam to pokazati, mi to možemo vidjeti oko sebe. Veliki problem je što se često klimatske izbjeglice ne percipiraju kao takve.“

Koliko će točno u budućnosti biti klimatskih izbjeglica je jako teško točno predvidjeti, zbog cijelog niza faktora. Međutim predviđanja govore o između 25 milijuna do čak jednog bilijuna klimatskih izbjeglica do 2050. godine. Jedan od primjera velikih migracija povezanih djelomično i s klimatskim promjenama bila je i tzv. migrantska karavana– veliki broj migranata iz Središnje Amerike koji su pješke putovali u Sjevernu Ameriku, tj. Sjedinjene Američke Države.

Puđak kaže da se migracije povezane s klimatskim promjenama ne događaju samo drugdje. „To se događa u našoj državi, a kako će vrijeme odmicati i posljedice klimatskih promjena će biti sve vidljivije. Kad smo imali velike poplave 2014. godine, desilo se zapravo to da je nastradao najsiromašniji dio stanovništva. Mi smo ranjivi kao i svi drugi, klimatske promjene nas ne zaobilaze.“

Prijeti energetsko siromaštvo

A ranjivi su i naši gradovi: mnogi će se suočiti, ili se već suočavaju, s problemima poput urbanih toplinskih otoka ili toplinskog opterećenja. S jačanjem toplinskih valova sve veći problem postaje i energetsko siromaštvo.

Kako su za Faktograf pojasnili Daniel Rodik i Miljenka Kuhar iz Društva za oblikovanje održivog razvoja (DOOR), energetsko siromaštvo se najčešće opisuje kao situacija u kojoj radi kombinacije niskih prihoda, visoke potrošnje energije i niske energetske učinkovitosti, kućanstvo ne može podmiriti troškove energije.

„Za mnoga kućanstva koja imaju prosječne ili ispod prosječne prihode, te žive u energetski neučinkovitim zgradama, troškovi za energiju predstavljaju znatni dio rashoda kućanstva. Uzroci energetskog siromaštva su prije svega rast cijena energije, pad prihoda i osobno siromaštvo, te degradacija stambenog fonda koji se ne obnavlja u onoj mjeri u kojoj bi mogao ili trebao. Cjelovita energetska obnova zahtijeva značajna ulaganja, a građani koji žive u riziku od energetskog siromaštva teško ili gotovo nikako ne mogu samostalno podmiriti troškove energetske obnove.“

Primjerice, u 2019. godini 30 milijuna Europljana (ekvivalent populaciji Mađarske, Austrije i Češke zajedno) nije moglo adekvatno zagrijati svoje domove, izvijestio je Euractiv u veljači ove godine na temelju brojki iz izvješća Instituta Jacques Delors. Izvješće je pokazalo da je problem najizraženiji u južnoj Europi gdje su zgrade manje zaštićene od hladnog vremena. Bugarska, Litva, Grčka, Cipar i Portugal su države s najvećim postotkom populacije koja ima problema sa zagrijavanjem domova.

Veliki broj ljudi također tijekom ljeta pati od energetskog siromaštva i ne mogu rashladiti svoje domove, što je predstavlja rastući problem, budući da su zbog klimatskih promjena toplinski valovi sve jači i sve češći. “Neka su kućanstva cijelu godinu izložena neprimjerenim uvjetima – zimi im je prehladno, ljeti prevruće”, rekla je za EuractivMarie Delair, jedna od autorica izvješća.

Rodik i Kuhar dalje navode da je, prema dostupnim podacima, potrošnja energije u zgradarstvu odgovorna za oko 40% ukupne potrošnje energije tj. oko 36% emisija CO2. „Neovisno od toga kako su nastale, sve emisije ugljičnog dioksida, bilo da nastaju kao posljedica izgaranja fosilnih goriva u termoelektranama ili plina u našem bojleru u kućanstvu, jednako doprinose klimatskim promjenama. Svjedoci smo da postojeće stare zgrade i kuće sve manje odgovaraju uvjetima klimatske krize,“ ističu.

Naglašava se i da degradirani stambeni fond pruža sve manje zaštite od klimatskih promjena.

„Betonske zgrade i čitava naselja bez toplinske izolacije, prirodne ventilacije i zasjenjenja arhitektonskim ili prirodnim rješenjima postaju sve neudobnija mjesta za život u doba klimatske krize. Prema podacima iz Strategije prilagodbe klimatskim promjenama– Izvještaja o procijenjenim utjecajima i ranjivosti na klimatske promjene po pojedinim sektorima, stupanj ranjivosti na klimatske promjene u sektoru ljudskog zdravlja u Hrvatskoj je visok. Povećanje učestalosti i trajanja ekstremnih vremenskih uvjeta već sada utječe na povećanje smrtnosti, promjene u epidemiologiji kroničnih nezaraznih bolesti i akutnih zaraznih bolesti te utječe na sniženje kvaliteta zraka, zdravstvenu ispravnosti vode i hrane, i veću razinu kontaminanata u okolišu.”

Ugrožena ljudska prava

U rezoluciji 43/13 Vijeća za ljudska prava (Human Rights Council) koja je usvojena 19. lipnja 2020. od država se traži da “u svojim strategijama prilagodbe i ublažavanja klimatskih promjena u obzir uzmu pravo na adekvatan smještaj” te da „surađuju s pogođenim zajednicama i pojedincima s ciljem razvijanja i promoviranja ekološki održivih stambenih dizajna, građevinskih konstrukcija i održavanja kako bi se adresirali učinci klimatskih promjena dok se u isto vrijeme osigurava pravo na adekvatan smještaj“.

Rodik i Kuhar ističu da je za kvalitetnu prilagodbu klimatskim promjenama potrebna i „promjena stambene politike koja je dovela do problema, npr. prepuštanje djelovanja tržišta kroz povremene valove energetski učinkovite novogradnje rješenje su samo za kreditno sposobne građane pod uvjetom da ostanu „trajno“ u toj kategoriji“.

Potresi u Hrvatskoj prošle godine slikovito su pokazali posljedice koje sustavno zapuštanje stambenog fonda zgrada može imati ne samo na kućanstva u energetskom siromaštvu, već i na ona koja uspijevaju pokrivati troškove svojih energenata. Stručnjaci iz DOOR-a ističu da energetska obnova višestambenih zgrada i obiteljskih kuća izravno pridonosi smanjenju troškova za energiju, jer su obnovljene kuće energetski učinkovitije, tj. troše manje energije. Trenutno je za svu novogradnju propisana obveza primjene nZEB kriterija (nearly zero-energy building, op.a.) tj. gradnja zgrada gotovo nulte potrošnje energije, tako da bi sve zgrade izgrađene nakon prosinca 2020. godine trebale biti visoko energetski učinkovite.

“Osim povećanih standarda toplinske zaštite tj. visoke energetske učinkovitosti nZEB kriteriji obuhvaćaju i niz rješenja koji se oslanjaju na obnovljive izvore energije kao primarne izvore energije za zgrade poput integriranih sunčevih elektrana, solarnih toplinskih kolektora, toplinskih pumpi i mogućnosti punjenja električnih vozila. Međutim, i dalje ostaje problem spore obnove starih energetski neučinkovitih višestambenih zgrada i obiteljskih kuća za koje je potrebno osigurati dodatna sredstva u novom programskom razdoblju“, kažu Rodik i Kuhar.

Upravo zbog činjenice da veliki broj građana koji se nalazi u energetskom siromaštvu ne može samostalno podmiriti troškove energetske obnove Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost je u 2020. godini pokrenuo program energetske obnove koji je u stopostotnom iznosu subvencionirao troškove energetske obnove za energetski siromašna kućanstva.

“Međutim, bez razvijenog nacionalnog Programa borbe protiv energetskog siromaštva, jasne definicije, kriterija određivanja energetskog siromaštva, mjera za njegovo suzbijanje i praćenje, programi poput programa FZOEU nažalost ne mogu zadovoljiti ni manji dio potreba energetski siromašnih građana”, zaključuju Rodik i Kuhar.

Aladrović: Ne možemo odgovorne vječno opterećivati zbog neodgovornih

- Mi smo vrlo jasno od početka komunicirali da državne potpore ne mogu trajati u obliku u kojem su sada do vijeka. Već 16 mjeseci kontinuirano se koriste potpore. 1. srpnja smo se dogovorili da potpore idu dalje, samo je pitanje kriterija na koji način ćemo ih formirati. Ono što smo mi tražili, očekivali i ponudili je određena odgovornost i samih zaposlenika kojima država već 16 mjeseci financira primanja. To moram istaknuti kako bi svi shvatili o kojoj se situaciji radi. S druge strane, razdvajanje odgovornih pojedinaca koji izdvajaju davanja za doprinose i poreze ali su i odgovorni i cijepljenjem su zaštitili vlastito zdravlje ali i zdravlje drugih kako bi zaštitili ekonomiju. Ima ih oko milijun i pol i ne možemo ih vječno iskorištavati zbog onih koji su neodgovorni, poručio je ministar.

Komentirao je i činjenicu da populacija starija od 65 godina nije dobro procijepljena.

- Mi idemo za tim da obuhvatimo sve skupine i umirovljenike i zaposlene u javnom sektoru i privatni sektor. Ove mjere za očuvanje radnih mjesta su namijenjene privatnom sektoru, najviše uslužnom sektoru koji je najizloženiji tijekom ove krize i sada je vrijeme da pojedinci ili osobe koje su cijelo vrijeme sufinancirane od Vlade RH na neki način i sami sudjeluju u odgovornosti. Svjesni smo da postoje i druge skupine i vrlo brzo ćemo predložiti mjere. Neke vrlo kvalitetne mjere su već predložili sindikati i poslodavci i o njima ćemo razgovarati na idućim sastancima, najavio je Aladrović.

Meštrović: Ovaj prijedlog mjera nije izvediv

Hrvoje Meštrović iz Hrvatske udruge poslodavaca rekao je da u emisiji sudjeluje u ime svih poslodavaca koji su obuhvaćeni ovim prijedlogom mjera i koje, kako kaže, nisu izvedive u kontekstu poslodavaca i njihovih odgovornosti.

- Itekako smo svjesni da je procijepljenost je nužna za oporavak tih djelatnosti koje su ugrožene i na neki način moramo surađivati i naći način da se što više ljudi cijepi i omogući buduće normalno poslovanje. Govorimo o prijevozu putnika, turizmu, uslužnim djelatnostima, event industriji, svi su oni bili ugroženi zbog lockdowna. objasnio je.

Smatra da je procijepljenost u njihovim tvrtkama veća od procijepljenosti cijeloga društva a sada moraju vršiti dodatnu represiju nad svojim zaposlenicima.

- Mi moramo imati iste uvijete za sve. Poslodavci traže da se uvedu pravila da nivou države za sve na isti način, i za one koji sudjeluju u nekom događaju i za one koji rade na tom događaju, rekao je. dodavši da trenutačno svatko gleda samo na sebe a ne zajednicu.

Sever: Velika buka, a mali učinak

Predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata Krešimir Sever kaže da se stvorila velika buka, a da će učinak biti skroman.

- Ako je točno da je oko 45% pučanstva cijepljeno, to je mala brojka u odnosu na 4 milijuna stanovnika. Za pretpostaviti je da je isti postotak cijepljenih i među zaposlenima, onda možemo računati da je od milijun i pol, milijun i 600 tisuća zaposlenih njih 750-800 tisuća cijepljeno. Sada se orijentiramo na 50-tak tisuća onih koji su unutar mjera i koji sasvim sigurno neće pripomoći da se onih ostalih 750 tisuća procijepe, ili barem 500-tinjak tisuća. Velika buka, a mali učinak, rekao je.

Kaže kako, prema najavama, poslodavac neće znati koji su to ljudi već će samo dobiti koliko covid potvrda ima među njegovim radnicima.

- Sad su dvije varijante - ili da te potpore podijeli među svim svoji radnicima i da mu još uvike nedostaju sredstva za isplatu punih plaća, ili da se odluči na otpuštanje. Ako u mjere stavimo uvjet da ne smije otpuštati onda će poslodavac biti u pat poziciji da će posezati za nekim drugim načinima, primjerice pustiti radnike da se sami razračunavaju oko toga tko ima potvrdu, ustvrdio je dodavši kako je vlada svu odgovornost prebacila na poslodavce.

Aladrović: Neodgovoran je radnik koji odbija cijepljenje

Ministar Aladrović je rekao da to nije tako i da vlada nije neodgovoran već je neodgovoran radnik koji odbija cijepljenje. Sever je rekao da su se oko toga svi složili da je u pitanju neodgovoran radnik.

- Ali smo se također složili da Vlada ne može svoju odgovornost prebacivati na druge i da netko drugi utjeruje te ljude bilo da se cijepe, bilo da prebole bolest ili se svako malo testiraju. Ako nema mehanizma koji je zakon ili nekom drugom zakonskom odredbom reguliran, vi ne možete tjerati radnike, građane da se međusobno prokazuju da netko nešto nije napravio, poručio je Sever.

Ministar Aladrović mu je rekao da se ovdje radi o potporama koje se moraju isplaćivati, ali ih vlada želi isplaćivati.

- Ovdje se ne radi o nekom ljudskom pravu već o potporama kojima odgovorni porezni obveznici uplaćujući poreze financiraju one koje su potencijalno neodgovorni. Mi tu neodgovornost želimo smanjiti, ustvrdio je.

Tabak: Ove mjere potpore su kompenzacija za naš ograničeni rad

Predsjednica Nacionalne udruge ugostitelja Jelena Tabak ističe kako su ugostitelji već dali svoj obol ovoj pandemiji samim time što nisu mogli raditi.

- Naše tržište niti u jednom trenutku nije prestalo kao što se to, nažalost,dogodilo u nekim drugim turističkim sektorima koje je pandemija još jače pogodila. Na poziv liječnika i Vlade mi smo svoje objekte zatvorili kako bismo spriječili da se zaraza dodatno širi. Ove mjere potpore su kompenzacija za ograničeni rad. Mi smo svoj obol već dajemo. Mi pozivamo svoje djelatnike na cijepljenje jer smo svjesni da je to jedini način za završiti ovu pandemiju, poručila je dodavši da one djelatnike koji se ne žele cijepiti treba dodatno educirati.

- Prisilom se kod njih stvara trauma. Ugostitelji također ne podržavaju prebacivanje odgovornosti na poslodavce, poručila je.

Aladrović: Obvezno cijepljenje nije smjer

Aladrović poručuje kako obvezno cijepljenje nije smjer ove vlade.

- Cijelo vrijeme se vodi afirmativna kampanja kako je to najbolji način zaštite zdravlja i ekonomije. Kako tko shvaća tu poruku - teško je u to ući, rekao je dodavši da će uvođenje uporabe covid potvrde na svakom mjestu na kojem se pojavljujemo je sigurno nešto što će usmjeriti naše građane e da se cijepe i olakšaju si život.

Oko 40% zaposlenih u obrazovnom sektoru nije cijepljeno. Sever kaže da to nije dobro, ali cijepljenje i dalje nije obvezno.

- Ljudima se ne mogu uskratiti javne usluge zato što nije cijepljen. Naš Ustav je jasan, kaže da se ljudske slobode mogu u uvjetima neke neposredne opasnosti, bolesti, ali kako? Zakonom! Dakle treba to ostaviti ljudima na izbor dok se drugačije zakonom ne propiše, poručio je.

Ministar Aladrović je na kraju rekao kako mu je drago što vidi da se i poslodavci i ugostitelji slažu s potrebom korištenja covid potvrda i prednost te odgovornosti .

- Što se tiče potpora - pa 16 smo se mjeseci uspjeli dogovarati, ja sam siguran da ćemo i 17, poručio je.

---

09. srpnja 2021.

Seminar Nezavisnih hrvatskih sindikata o mišićno-koštanim poremećajima

NHS - Poremećaji mišićno-koštanog sustava su najveći zdravstveni problem povezan s radom u Europi te se često javljaju u kombinaciji s drugim zdravstvenim problemima. Takvi poremećaji utječu na smanjenje kvalitete života i radne sposobnosti pojedinaca te štete poduzećima i gospodarstvu u cjelini. Oni su jedan od najčešćih uzroka invaliditeta i odlaska na bolovanje. Djelotvorna prevencija mišićno – koštanih poremećaja podrazumijeva i informiranost radnika te njihovu otvorenost u razgovorima o takvim poremećajima.

Zbog toga su Nezavisni hrvatski sindikati, uz potporu Europske agencije za zaštitu na radu (EU-OSHA), za predstavnike sindikata udruženih u NHS, organizirali seminar na temu „Zdrava radna mjesta smanjuju opterećenja“.

Sudionike seminara pozdravio je Krešimir Sever, predsjednik NHS-a, koji je, između ostalog, upozorio na rizike rada od kuće koji mogu utjecati na pojavu mišićno – koštanih poremećaja, ukazujući kako takav rad,  koji se gleda isključivo kao nešto pozitivno i dobrodošlo, nije potpuno siguran te postoje rizici za zdravlje radnika zbog takvog rada. Ukazao je na važnost provođenje mjera zaštite na radu i u slučaju rada od kuće.

Na seminaru je prim.dr.sc. Jelena Macan, dr. med.spec. medicine rada, iz Hrvatskog društva za medicinu rada liječničkog zbora, upoznala sudionike što su to mišićno – koštani poremećaji, koje profesionalne bolesti i bolesti u vezi s radom isti izazivaju kao i pojavnost takvih profesionalnih bolesti u RH. Najčešće bolesti u vezi s radom, od kojih je poslodavac dužan štititi radnike, jednako kao i od ozljeda na radu i profesionalnih bolesti, su bolesti vezne za kralježnicu, koje se javljaju kao posljedica dugotrajnog sjedenja i rada s računalom. Istaknula je problem praćenja bolesti u vezi s radom, odnosno nepostojanje istog, na čemu je potrebno poraditi kako bi se dobila cjelokupna slika o postojanju mišićno – koštanih poremećaja.

U drugim dijelu svog predavanja prim. dr.sc. Macan, upoznala je sudionike sa sadržajem novog Pravilnika o zaštiti na radu radnika izloženih statodinamičkim, psihofizioškim i drugim naporima na radu, koji je u postupku donošenja.

Predavanje je održala i doc.dr.sc. Josipa Nakić s Kineziološkog fakulteta u Zagrebu. Upoznala je sudionike seminara s kineziologijom rada te njenom ulogom u prevenciji mišićno – koštanih poremećaja.  Na primjerima je ukazala na važnost pravilnog kretanja kao i podizanja i rukovanja teretom kako bi se spriječili mišićno – koštani poremećaji. Također se osvrnula i na rad od kuće za vrijeme zatvaranja zbog epidemije te na probleme koje izaziva rad na laptopu, koji bi trebao biti pomoćno sredstvo, a ne isključivo sredstvo rada te na potrebne prilagodbe mjesta rada kako bi ono bilo sigurno za zdravlje radnika.

Isto tako, istaknula je važnost sudjelovanja kineziologa, kao jednog od dionika u sustavu zaštite na radu, kako bi radnike i poslodavce naučili pravilnom radu koji ne bi imao štetne posljedice po zdravlje radnika.

Na kraju seminara je Darije Hanzalek, predsjednik Sindikata grafičara i medija, upoznao sudionike seminara s projektom Dijalog i znanje napredak grade financiranog iz EU fondova, u sklopu kojeg su u suradnji s doc.dr.sc. Nakić izradili priručnik za radnike pod nazivom Kineziologija rada, Osnove pravilnih načina rada i rukovanja teretima u grafičkoj industriji.

Namjera je priručnika, koji je jednostavan za korištenje i slikovit, ukazati na važnost pravilnih načina kretanja i rada, kako bi se spriječili mišićno – koštani poremećaji s naglaskom na čuvanje zdravlja kralježnice. Na izradu priručnika potaknula ih je želja za unaprjeđenje zaštite na radu i očuvanje zdravlja članova Sindikata, od kojih su mnogi trpe ozbiljne tegobe zbog oboljenja mišićno – koštanog sustava.

Naglasio je važnost sustavne edukacije o pravilnom kretanju i načinima rada, od škole pa kroz cijeli život, kako bi se dogodili pozitivni pomaci.

Seminar je zaključio moderator Cvetan Kovač, koordinator Odbora za zaštitu na radu NHS-a riječima kako su očuvanje zdravlja i poslovne sposobnosti od posebnog društvenog interesa te na tome trebaju zajednički raditi svi dionici zaštite na radu. (KR)

EU poziva na akciju zbog smanjenja inspekcija rada

Također su napokon pozvali države članice na utvrđivanje bolesti Covid-19 profesionalnom bolešću, više od godinu dana nakon što su sindikati za radnike zatražili osiguranje dodatne zaštite od virusa. Dio je to dobrodošlog poteza prema pristupu 'nulte vizije' smrtnim slučajevima povezanim s radom, koji je prijeko potreban u vrijeme kada:

- Mnogi od preko milijun žrtava Covid-19 u Europi oboljeli su od bolesti na radu

- Više od 100 000 ljudi i dalje umire svake godine od raka povezanog s radom

- Raste broj nesreća na radnom mjestu sa smrtnim posljedicama

Rušenje zgrade u Antwerpenu prošlog tjedna, usmrtivši 5 izaslanih građevinskih radnika, a ozbiljno ozlijedivši još 9, još jednom pokazuje da su potrebni jači zahtjevi za zdravlje i sigurnost na radu.

Međutim, strategija Komisije daleko je ispod ambicioznog cilja u sljedećim područjima:

- Obvezuje se na ograničavanje izloženosti na još nekoliko tvari koje uzrokuju rak - ali ne i za svih 50 prioritetnih karcinogenih tvari kojima su radnici u Europi široko izloženi. Trenutno je ograničeno samo 27 takvih karcinogena. Nažalost, kombinirana izloženost opasnim kemikalijama, endokrinim poremećajima i revizija obvezujuće granične vrijednosti izloženosti (BOEL) za respirabilni kristalni silicijev dioksid izostaju iz Strategije.

- Nema zakonodavne inicijative o mentalnom zdravlju i mišićno-koštanim poremećajima – a radnici stvarno trebaju direktivu u oba područja

-Uopće se ne spominje potreba utvrđivanja maksimalne temperature na radnom mjestu u svjetlu klimatskih promjena

- Zabrinjavajuće je što strategija ukazuje na namjeru promjene zaštite koja se pruža samozaposlenima u skladu s pravnom stečevinom EU - to bi za posljedicu moglo imati ugrožavanje ljudi koji rade u visoko rizičnim industrijama poput graditeljstva, u kojem je puno lažnog samozapošljavanja.

Komentirajući strategiju, zamjenica glavnog tajnika ETUC-a Esther Lynch rekla je:

“Skandalozno je da je broj inspekcija zaštite na radnom mjestu bi najniži u desetljeću kada nas je pogodio Covid, što je vjerojatno koštalo života i pomoglo širenju bolesti. Komisija je danas uputila snažnu poruku državama članicama kako se ova opasna situacija više ne može tolerirati.

Međutim, Komisija svoje dobre namjere nije pretočila u konkretne akcije. Tople riječi nisu dovoljne kada broj nesreća na radnom mjestu raste, a svake godine više od 100 000 ljudi umre od raka povezanog s radom, a u rastu su i ergonomski i psihosocijalni rizici.

Potrebna su nam jača pravila i odgovarajuća provedba kako bismo osigurali da svi mogu ići na posao znajući kako će se sigurno vratiti kući."

Tom Deleu, glavni tajnik Europskog sindikata građevinara i drvoprerađivača EFBWW, govoreći nakon urušavanja zgrade u Antwerpenu, dodao je: „Zdravlje i sigurnost na radu i zaštitne mjere trebali bi biti dužnost svih tvrtki i pravo svih radnika, uključujući i samozaposlene. "

Više: Huge fall in labour inspections raises Covid risk

Izvor: EU urges action over fall in labour inspections

Ni povećanje plaća ne zadržava radnike u Hrvatskoj

NEDOSTATAK RADNIKA
Usprkos pandemiji, zbog koje su puno ljudi vratilo u Hrvatsku, radnika nedostaje u turizmu, građevinarstvu i drugdje. Politika rasta konkurentnosti na potplaćenim radnicima Hrvatskoj se obila o glavu.

Iako su mnogi očekivali da će zbog korone domaćih radnika biti koliko hoćeš jer su se mnogi vratili kućis rada u inozemstvu, te da će poslodavci iskoristiti tu situaciju umanjujući njihova prava, dogodilo se suprotno. Kao i uoči pandemije 2019., i ove je godine na tržištu nestašica domaće radne snage.

Ministarstvo unutarnjih poslova od početka godine do 16. lipnja izdalo je 31.157 dozvola za boravak i rad državljana iz trećih zemalja, 13 posto više nego lani u istom razdoblju, ali i petinu manje nego preklani. Samo za djelatnost turizma i ugostiteljstva ove je godine izdana 4.191 dozvola.

Hrvatsku napustilo 10 posto stanovnika

Krešimir SeverKrešimir SeverKrešimir Sever, predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata, za DW upozorava da je Hrvatska, kao i druge tranzicijske zemlje, svoju konkurentnost gradila na obespravljenim i slabo plaćenim radnicima.

„Takva je politika, osobito nakon ulaska Hrvatske u EU, dovela do značajnog iseljavanja stanovništva, posebno mladih, visokoobrazovanih i strukovno obrazovanih građana. Procjenjuje se da je Hrvatsku napustilo do deset posto stanovnika", kaže Sever, iako statistike pokazuju nešto manji postotak jer se dio ljudi nije odjavio.

Tase „rupa" neprestano krpa uvozom stranih radnika, dodaje on, što iz godine u godinu cementira cijenu rada i nestalne oblike ugovora o radu. A kombinacija zadržavanja niskih plaća i nesigurnih oblika potiče daljnje iseljavanje domicilnog stanovništva, tvrdi on.

„Iako se dio radnika zbog pandemije vratio u Hrvatsku, ipak je u pojedinim djelatnostima i dalje primjetan nedostatak radne snage, osobito u turizmu i ugostiteljstvu, graditeljstvu, a nedostaje i majstora poput elektroinstalatera i bravara. Od ožujka 2020. pa do kraja svibnja ove godine javne su vlasti kroz mjere potpore za očuvanje radnih mjesta uplatile više od 10,5 milijardi kuna za više od 680.000 radnika.

Mjerama je obuhvaćeno više od 120.000 obrtnika i poslodavaca", objašnjava Sever. Za koronakrize sindikalisti su se susretali s raznim zloporabama nekih poslodavaca: od prisilnog slanja radnika na godišnji odmor, rada ljudi koje poslodavci vode na godišnjem, neuplaćivanja pripadajuće razlike između ugovorene plaće i uplaćene državne potpore, sve do umanjenja ugovorene plaće bez radnikove suglasnosti.

Upućivani su na rad od kuće bez dodatka ugovoru o radu, plaćanja povećanih troškova zbog takvog rada, nepoštivanja radnog vremena, neplaćenog prekovremenog rada od kuće, nabraja sindikalist.

Radna snaga iz Filipina i Meksika

Vlast je, objašnjava, pripremala i donošenje posebnog zakona po hitnom postupku kojim bi se u krizi van snage stavile neke odredbe Zakona o

radu (ZOR) i važećih kolektivnih ugovora. No, zbog pritiska reprezentativnih nacionalnih sindikalnih središnjica, te solidarne potpore Međunarodne i Europske konfederacije sindikata te sindikalnih prosvjednih dopisa Europskoj komisiji, odustala je od toga.

„Poslodavci kroz izmjene ZOR-a traže daljnju fleksibilizaciju sustava rada, a sindikati upravo obratno jer je fleksibilizacija sustava rada jedan od glavnih uzroka ovakvoga stanja u Hrvatskoj. Početak pregovora o izmjenama ZOR-a počeo je 23. lipnja, što neće biti ni lako ni brzo, a vlast predviđa da bi primjena novog zakona trebala početi od polovice iduće godine, napominje Sever.

Iako u Hrvatsku dolaze raditi ljudi iz Srbije, BiH, Sjeverne Makedonije i Kosova, i njih je sve manje s obzirom da je i njima, kao i Hrvatima, isplativije otići u razvijenije zapadnoeuropske zemlje.

„Sve više stranih radnika dolazi u Hrvatsku putem posredničkih agencija iz Nepala, Filipina, Bangladeša, Kine, Indije, Rusije, Koreje, čak i Tajlanda, Meksika… Najviše se zapošljavaju u graditeljstvu, turizmu i ugostiteljstvu i nekim drugim uslužnim i pomoćnim poslovima. Nude im se jednake plaće koje se za iste poslove nude i domaćim. No, problem je u tome što domaći od takvih plaća ne mogu živjeti, a strani, koji dolaze iz sustava rada u kojem mjesečna prosječna plaća jedva dosegne 30 eura ili tek nešto više, ipak uspijevaju nešto poslati obiteljima", objašnjava Sever.

Mnogi hoteli ostat će zatvoreni

Marina Cvitić, predsjednica Sindikata Istre, Kvarnera i Dalmacije (SIKD), upozorava da bi ove sezone mnogi hoteli na Jadranu mogli ostatiMarina CvitićMarina Cvitić zatvoreni jer u njima neće imati tko raditi.

„Više od godine radnici su u neizvjesnosti: rijetki su radnici u turizmu koji su dobili više od šest punih plaća. Rijetki su sezonci koji su imali priliku raditi više od tri, četiri mjeseca. U takvih nesigurnim uvjetima, kad su krediti dolazili na naplatu, kad je, usprkos pandemiji, trebalo (pre)živjeti, u uvjetima kad su stalni radnici, u razdoblju kad nisu radili, dobivali 60 posto ili minimalnu plaću, iluzorno je bilo očekivati da će čekati da ih turističke kompanije pozovu. Posao su potražili u drugim djelatnostima“, za DW objašnjava Cvitić.

Neke su tvrtke, nastavlja, uz plaću počele isplaćivati neoporezive nagrade, od tisuću kuna naviše, a s nekim je sindikat dogovorio isplatu tijekom sezone u maksimalnom neoporezivom iznosu od 5.000 kuna. Ipak, još uvijek nema dovoljno radnika iz Hrvatske koji su spremni svoje obitelji napustiti za rad koji će trajati najviše tri mjeseca, objašnjava naša sugovornica.

Odgovornost za nedostatak kadrova, tvrdi, snose vlasnici kompanija i poslodavci, te Vlada. SIKD stoga traži hitan sastanak sindikata, poslodavaca, ministarstava turizma i rada, odnosno predstavnika Vlade radi donošenja dugoročnih i konkretnih mjera vezanih uz problematiku radne snage.

---

18. lipnja 2021.

Zajednički stav sindikalnih središnjica o Direktivi o primjerenim minimalnim plaćama u EU

NHS - Nezavisni hrvatski sindikati, Savez samostalnih sindikata Hrvatske i Matica hrvatskih sindikata uputili su zajedničko očitovanje Vladi RH na prijedlog Direktive o primjerenim minimalnim plaćama u EU o kojemu će se raspravljati na sastanku Vijeća EU za zapošljavanje, socijalnu politiku, zdravstvo i pitanja potrošača (EPSCO) koji će se održati 14. i 15. lipnja 2021. godine.

U nastavku prenosimo tekst pisma:

Budući da se 14. i 15. lipnja 2021. godine održava sjednica EPSCO-a na kojoj će se, između ostalog, održati rasprava o izvještaju o napretku o Direktivi o primjerenim minimalnim plaćama u EU, u nastavku iznosimo naša promišljanja i stavove.
2019. godine predsjednica Europske komisije, Ursula von der Leyen, obećala je svakom radniku u Europskoj uniji osigurati pravednu minimalnu plaću koja omogućuje dostojan život.

Prošli je mjesec na samitu u Portu naglašena potreba jamčenja napretka za socijalnu Europu i države članice koje su posvećene “obrani pravednih plaća”.

Sada je došlo vrijeme za ispunjenje obećanja i poboljšanje radnih i životnih uvjeta europskih radnika, a usvajanje ambiciozne Direktive o primjerenim minimalnim plaćama u EU ključno je za sve, kako oporavak nikoga ne bi ostavio za sobom.
Nemogućnost postizanja dogovora o Direktivi za vrijeme portugalskog predsjedanja, a sve zbog otpora pojedinih vlada, šalje lošu poruku radnicima u EU. Također je neprihvatljiv pritisak nekoliko vlada za razvodnjavanje Komisijinog prijedloga Direktive. Ako želimo da Direktiva ispuni proklamirane ciljeve, potrebno ju je  snažiti, a ne slabiti! Neki od prijedloga o kojima se raspravljalo na sastanku Radne skupine Vijeća za socijalna pitanja oslabit će Direktivu i moraju biti odbijeni.

S obzirom na navedeno i s obzirom na važnost Direktive, pozivamo Vladu RH da iskaže potporu Direktivi i njenom poboljšanju.

Ove tri sindikalne središnjice, dijeleći stavove europskoga sindikalnog pokreta i Europske konfederacije sindikata (ETUC) čije su punopravne članice, u više navrata su vam pisanim i usmenim putem ukazivale na probleme s tekstom Direktive. U nastavku navodimo nekoliko problematičnih točaka, a sve vezano za raspravu koja će se odvijati na sastanku EPSCO-a:

- Mišljenje pravne službe Vijeća potvrdilo je ono što su sindikati cijelo vrijeme govorili – Direktiva je moguća, a predložena Direktiva je pripremljena na pravilnoj pravnoj osnovi: - zaštita radnih uvjeta (članak 153(1)(b) TFEU-a u skladu s člankom 153(2) TFEU-a). Iz toga jasno proizlazi kako više nema mjesta ni za kakve izgovore i alibije i kako se vlade država članica ne mogu nastaviti skrivati iza pravnih argumenata kako bi opravdale svoje nepostupanje.

- Podsjećamo, predsjednica Komisije Von der Leyen, obećala je osigurati da svaki radnik u Uniji ima pravednu minimalnu plaću koja mu omogućuje dostojan život. Predloženi pristup ograničavanja odgovornosti država članica samo na promicanje primjerene minimalne plaće, a ne osiguravanje primjerenosti minimalnih plaća,  radnike koji primaju minimalnu plaću stavit će nepovoljan položaj jer će, čak i kad Direktiva stupi na snagu, primati neprimjerene minimalne plaće.

- Što se tiče individualnih prava, želimo naglasiti da je prijedlog koji “guraju” neke vlade - “nothing in this Directive shall be construed as creating rights for individuals” neprihvatljiv. Taj negativni amandman će za posljedicu imati učinak da Direktiva neće osigurati - općenito - niti jedno pravo te se na takav način, uklanjanjem svih prava, dovodi do ništavosti bilo koje obveze. Posebno smo zabrinuti što se ne spominje učinak takve odredbe na kolektivna prava jer tada neće biti zaštićena ni sindikalna prava. Takav pristup će potkopati neke od najvažnijih ciljeva Direktive.

Taj amandman predstavlja vrlo opasan presedan i njegove pravne posljedice bit će negativne i dalekosežne. Ovo je pokušaj pretvaranja Direktive u Preporuku, doduše sa obvezom izvješćivanja. Ove tri reprezentativne sindikalne središnjice, kao i krovna sindikalna europska organizacija ETUC čije su članice, snažno se protive ovom amandmanu.

Pozivamo Vas da podržite snažnu Direktivu u sklopu rasprave na sastanku EPSCO-a i naglasite sljedeće neophodne elemente:

- Direktiva ne smije biti razvodnjena, a da bi bila Direktiva u svom stvarnom smislu. Bude li razvodnjena, neće ispuniti obećanje kako će se njome osigurati dostojne plaće za radnike u Europi i učinkovito promicati kolektivno pregovaranje i jamčenje poštivanja prava na kolektivno pregovaranje.

- Direktiva mora uključivati učinkovite mjere promicanja kolektivnog pregovaranja. Mora dovesti do povećanja broja radnika pokrivenih kolektivnim ugovorima i osigurati poštivanje prava na kolektivno pregovaranje. Kod donošenja okvira za omogućavanje uvjeta za kolektivno pregovaranje, Direktiva mora jamčiti da će države članice uključiti mjere kojima se sprečava gušenje sindikata, mora sindikatima jamčiti pristup radnim mjestima kako bi mogli razgovarati s radnicima u svrhu kolektivnog pregovaranja.

- Države članice bi trebale biti obvezane da zakonom utvrđene minimalne plaće ne smiju biti ispod praga dostojanstva - 60% medijalne bruto plaće i 50% prosječne bruto plaće. Države članice moraju zadržati nadležnost pri odlučivanju o konačnoj razini zakonom utvrđene minimalne plaće (iznad praga).

Od država članica trebalo bi se tražiti jamčenje da su zakonom utvrđene minimalne plaće određene uz uključivanje socijalnih partnera i da su “primjerene” imajući u vidu što je potrebno za osiguranje dostojnog standarda života.

Smatramo kao je neophodno brisati “produktivnost” iz kriterija za određivanje razine zakonom utvrđene minimalne plaće.

- Nije nam prihvatljivo izuzimanje određenih kategorija radnika iz primjene Direktive. Izuzimanje pomoraca te bilo koje drugo izuzimanje bilo bi štetno i nepravedno i treba ga izbjeći.
U isto vrijeme Direktiva mora onemogućavati države članice od izuzimanja određenih kategorija radnika iz primjene zakonom utvrđene minimalne plaće ili od uvođenja drugih razina plaće, koje su niže od minimalne.

Ova Direktiva izravno se odnosi na živote radnika i njihovu mogućnost da uz minimalnu plaću mogu živjeti, platiti troškove stanovanja, kupiti hranu za sebe i svoje obitelji. Ona sindikatima jamči pravo na kolektivno pregovaranje za pravedne uvjete rada. Vlade moraju preuzeti odgovornost, brzo nastaviti s raspravama i osigurati Direktivu koja će u konačnici ispuniti obećanje dano radnicima u Europi.

Europski sindikalni pokret i njegove hrvatske članice pomno prate razvoj događaja u Vijeću te su spremne javno prozvati države članice koje inzistiraju na razvodnjavanju Direktive ili ne podržavaju njeno donošenje, odnosno koje ne podržavaju dostojanstven standard života radnika.

Poštovani predsjedniče Vlade Republike Hrvatske, poštovani ministre, s obzirom na gore navedeno, još jednom vas pozivamo da na predstojećim sastancima date potporu donošenju Direktive i usprotivite se njenom razvodnjavanju. Vrijeme je da se konkretnim mjerama i djelima radnicima osiguraju dostojna minimalna plaća i dostojni uvjeti rada kroz snažan sustav kolektivnog pregovaranja.

Iz EGSO-a - Europski zeleni plan će biti pravedan ili ga neće biti

NHS - Pozdravljajući izvršnog potpredsjednika Europske komisije Fransa Timmermansa na 561. plenarnom zasjedanju Europskog gospodarskog i socijalnog odbora (EGSO), predsjednica EGSO-a Christa Schweng izjavila je da je EGSO bio čvrsti saveznik Komisiji u njezinoj klimatskoj akciji.

Podržao je prijedloge Komisije za smjelije smanjenje emisija do 2030. godine, u odnosu na prvotno planirano. EGSO je također je aktivno sudjelovao u potpori novonastaloj kružnoj ekonomiji u Europi, s tim da su ove dvije institucije 2017. godine pokrenule Europsku platformu dionika za kružno gospodarstvo, kao izvor za pokrenute tvrtke širom Europe.

Sada, kad  Europa razmišlja o tome kako se oporaviti nakon pandemije COVID-19, više nego ikad potreban je socijalni dogovor kako bi se osigurala pravedna zelena tranzicija.

"Zeleni plan ambiciozna je strategija rasta EU-a za postizanje klimatske neutralnosti do 2050. godine i pružanje ekonomskog zamaha", rekla je Schweng, "ali socijalne, radne, zdravstvene i pravične dimenzije treba ojačati kako bi se osiguralo da niti jedna osoba, zajednica, radnik, sektor ili regija ne ostanu iza. "

Potpredsjednik Timmermans naglasio je da je socijalna dimenzija zelene tranzicije glavna briga Komisije, jer je pandemija nesrazmjerno povećala socijalne razlike dovodeći društvo "na rub". Opisao je glavne elemente paketa Fit for 55 koji će biti objavljen 14. srpnja.

Uključivanje socijalne pravednosti u klimatske mjere

Paket bi "uključio socijalnu pravednost u nove prijedloge", rekao je Timmermans, i to:

- pravedno dijeleći teret klimatskog djelovanja između industrija, vlada i pojedinaca i
- uvođenjem socijalnog mehanizma koji će pomoći ublažiti utjecaj mjera na najugroženije, poput mogućeg proširenja trgovine emisijama na goriva za grijanje i prijevoz.

"Budite sigurni", rekao je Timmermans , "ako poduzmemo ovaj korak i ako se kućanstva suoče s rastućim troškovima, osigurat ćemo da postoji socijalni mehanizam, socijalni fond za klimatske akcije koji može nadoknaditi sve moguće štetne posljedice. "

"Moramo zaštititi ranjiva kućanstva od potencijalnih povećanja cijena goriva za grijanje i prijevoz, posebno u regijama u kojima mogućnosti čiste energije nisu dostupne", rekao je Timmermans . "Dakle, ako bismo uveli trgovinu emisijama za ta goriva, to znači da svoju predanost socijalnoj pravednosti moramo odvesti i korak dalje. Svaki prijedlog o trgovini emisijama u tim novim sektorima mora istovremeno imati i prijedlog vezan za socijalni utjecaj."

U sklopu rasprave Timmermans je čuo i doprinos EGSO-a oblikovanju socijalnog sporazuma kao sastavnog dijela Zelenog plana (Mišljenje INT/903). Prijedlozi koje je iznio izvjestitelj Norbert Kluge iz Skupine II (Skupina radnika) usredotočeni su na jače sudjelovanje radnika u donošenju korporativnih odluka i na društvenu odgovornost poduzeća.

"Socijalni dijalog od iznimne je važnosti kako bi se zajamčila uska veza između Zelenog plana i socijalne pravde", rekao je Kluge. "Vjerujemo da unošenjem glasa radnika možemo poboljšati kvalitetu ekonomskih odluka koje tvrtke donose pri prelasku na zeleni model."

"Informiranje radnika, savjetovanje i sudjelovanje na razini nadzornih odbora daju prednost dugoročnijem pristupu i poboljšavaju kvalitetu donošenja odluka u programu ekonomske reforme." rekao je Kluge.

Izvještaj Zaklade Hans Böckler o tome kako su europske tvrtke preživjele financijsku krizu 2008.-2009. godine otkrio je da su tvrtke s nadzornim odborima koji uključuju zaposlenike ne samo robusnije, već su se i brže oporavile od posljedica krize. Otpustile su manje zaposlenika, zadržale višu razinu ulaganja u istraživanje i razvoj, zabilježile veću dobit i pokazale manju volatilnost na tržištu kapitala. Sve u svemu, bile su i više orijentirane na dugoročne interese tvrtke.

Međutim, EGSO naglašava da se socijalni plan, kao bitni dio zelenog plana, ne odnosi samo na rad. Riječ je o prihodu, socijalnoj sigurnosti i fiskalnoj potpori svima koji ih trebaju, uključujući one koji uopće nemaju pristup radu.

Potrebne su aktivne politike tržišta rada, zajedno s učinkovitim javnim službama za zapošljavanje, sustavima socijalne sigurnosti prilagođenim promjenjivim obrascima tržišta rada i odgovarajućim zaštitnim mrežama u smislu minimalnog dohotka i socijalnih usluga za najugroženije skupine.
Pročitajte cijeli tekst govora potpredsjednika Timmermansa

Izvor: EGSO

Na načelo jednakosti plaća muškaraca i žena, utvrđeno pravom Unije, moguće se izravno pozvati za „jednak rad” i „rad jednake vrijednosti” u sporovima između pojedinaca

Sud Europske unije
PRIOPĆENJE ZA MEDIJE br. 95/21

U Luxembourgu 3. lipnja 2021.
Presuda u predmetu C-624/19 Tesco Stores

Oko 6000 zaposlenika ili bivših zaposlenika Tesco Storesa, ženskog i muškog spola, koji rade ili su radili u njegovim trgovinama, tužili su to društvo sudu koji je uputio zahtjev, Watford Employment Tribunalu (Radni sud u Watfordu, Ujedinjena Kraljevina), počevši od veljače 2018., zbog toga što, u suprotnosti s nacionalnim zakonodavstvom i člankom 157. UFEU-a 1 , plaća muškaraca i žena za jednak rad nije bila jednaka. Taj je sud odlučio prekinuti postupak povodom zahtjevâ muških radnika, s obzirom na to da je smatrao da ishod tih zahtjeva ovisi o ishodu zahtjeva tužiteljica u glavnom postupku, koje su ženskog spola.

One tvrde da su njihov rad i rad muških radnika koje društvo Tesco Stores zapošljava u distribucijskim centrima svoje mreže jednake vrijednosti i da, na temelju članka 157. UFEU-a, imaju pravo svoj rad usporediti s radom tih radnika, iako se on obavlja u različitim poslovnim jedinicama. U skladu s tim člankom, njihovi uvjeti rada i uvjeti rada navedenih radnika mogu se pripisati „jedinstvenom izvoru”, odnosno društvu Tesco Stores. To društvo pak smatra da članak 157. UFEU-a nema izravan učinak u okviru zahtjeva koji se temelje na radu jednake vrijednosti, tako da se tužiteljice u glavnom postupku na njega ne mogu pozivati pred sudom koji je uputio zahtjev. Osim toga, osporava da ga se može kvalificirati kao „jedinstveni izvor”.

Što se tiče članka 157. UFEU-a, sud koji je uputio zahtjev ističe da kod britanskih sudova postoji nesigurnost u pogledu njegova izravnog učinka, koja je osobito povezana s razlikovanjem koje je Sud utvrdio između diskriminacije koja se može utvrditi samo na temelju kriterija istovjetnosti rada i jednakosti plaće i one koja se može utvrditi isključivo na temelju izričitijih provedbenih odredbi2 . Međutim, zahtjevi o kojima je riječ u glavnom postupku mogli bi ulaziti u tu drugu kategoriju, koja nema izravan učinak.

U tom kontekstu sud koji je uputio zahtjev pokrenuo je postupak pred Sudom. U svojoj presudi Sud je presudio da članak 157. UFEU-a ima izravan učinak u sporovima između pojedinaca u kojima se poziva na nepoštovanje načela jednakosti plaća muškaraca i žena za „rad jednake vrijednosti”, kako je to navedeno u tom članku.

Ocjena Suda

Sud je najprije utvrdio svoju nadležnost, u skladu s člankom 86. Sporazuma o povlačenju3 , za odgovor na zahtjev za prethodnu odluku, unatoč povlačenju Ujedinjene Kraljevine iz Europske unije.

Što se tiče merituma, Sud je najprije istaknuo, kada je riječ o tekstu članka 157. UFEU-a, da se njime na jasan i precizan način nameće obveza postizanja rezultata te da je on obvezujući u pogledu „jednakog rada” i „rada jednake vrijednosti”. Nadalje, Sud je podsjetio na to da, prema ustaljenoj sudskoj praksi, članak 157. UFEU-a proizvodi izravne učinke stvarajući u pogledu pojedinaca prava koja nacionalni sudovi moraju štititi, osobito u slučaju diskriminacije koja izravno proizlazi iz zakonskih odredbi ili kolektivnih ugovora kao i u slučaju kada se rad obavlja u istoj poslovnoj jedinici ili u istoj privatnoj ili javnoj službi. Sud je podsjetio na to da je pojasnio kako se takva diskriminacija ubraja u one koje se mogu utvrditi samo na temelju kriterija istovjetnosti rada i jednakosti plaća iz članka 119. UEEZ-a i da u takvoj situaciji sud može utvrditi sve činjenične elemente koji mu omogućavaju da ocijeni prima li radnica ženskog spola plaću nižu od plaće radnika muškog spola koji obavlja jednak rad ili rad jednake vrijednosti4 . Stoga iz ustaljene sudske prakse, suprotno onomu što tvrdi društvo Tesco Stores, proizlazi da se izravni učinak članka 157. UFEU-a ne ograničava na situacije u kojima radnici različitog spola koji se uspoređuju obavljaju „jednak rad”, već se on proširuje i na situacije „rada jednake vrijednosti”. U tom kontekstu Sud pojašnjava da pitanje obavljaju li dotični radnici „jednak rad” ili „rad jednake vrijednosti” ovisi o činjeničnoj ocjeni suda.

Osim toga, Sud smatra da cilj članka 157. UFEU-a, odnosno uklanjanje svake diskriminacije na temelju spola za jednak rad ili rad jednake vrijednosti s obzirom na sve aspekte i uvjete plaće, potvrđuje takvo tumačenje. Sud u tom pogledu ističe da načelo jednakosti plaća muškaraca i žena za jednak rad ili za rad jednake vrijednosti iz članka 157. UFEU-a čini dio temelja Unije.

Naposljetku, Sud naglašava da, kada se razlike u uvjetima plaće radnika koji obavljaju jednak rad ili rad jednake vrijednosti ne mogu pripisati jedinstvenom izvoru, nedostaje subjekt koji bi mogao ponovno uspostaviti jednako postupanje, tako da takva situacija nije obuhvaćena člankom 157. UFEU-a. Suprotno tomu, kad se takvi uvjeti plaće mogu pripisati jedinstvenom izvoru, rad i plaća tih radnika mogu se usporediti čak i ako oni rade u različitim poslovnima jedinicama. Stoga se na tu odredbu može pozivati pred nacionalnim sudovima u sporu koji se temelji na radu jednake vrijednosti koji radnici različitog spola kod istog poslodavca obavljaju u njegovim različitim poslovnim jedinicama ako on predstavlja takav jedinstveni izvor.

NAPOMENA: Prethodni postupak omogućuje sudovima država članica da u okviru postupka koji se pred njima vodi upute Sudu pitanja o tumačenju prava Unije ili o valjanosti nekog akta Unije. Sud ne rješava spor pred nacionalnim sudom. Na nacionalnom je sudu da predmet riješi u skladu s odlukom Suda. Ta odluka jednako obvezuje i druge nacionalne sudove pred kojima bi se moglo postaviti slično pitanje.

Neslužbeni dokument za medije koji ne obvezuje Sud.

Cjelovit tekst presude objavljuje se na stranici CURIA na dan objave.

________________________________
1 U skladu s tom odredbom, „[s]vaka država članica osigurava primjenu načela o jednakim plaćama muškaraca i žena za jednak rad ili za rad jednake vrijednosti”.

2 Sud koji je uputio zahtjev u tom pogledu poziva se na točku 18. presude od 8. travnja 1976., Defrenne, 43/75.

3 Vidjeti Odluku (EU) 2020/135 od 30. siječnja 2020. o sklapanju Sporazuma o povlačenju Ujedinjene Kraljevine Velike Britanije i Sjeverne Irske iz Europske unije i Europske zajednice za atomsku energiju (EZAE) (SL 2020., L 29, str. 1.), kojom je Vijeće u ime Europske unije i Europske zajednice za atomsku energiju odobrilo taj sporazum koji je priložen toj odluci (SL 2020., L 29, str. 7.). Sud navodi da iz članka 86. navedenog sporazuma proizlazi da on i dalje ima nadležnost za odlučivanje u prethodnom postupku o zahtjevima britanskih sudova koji su podneseni prije isteka prijelaznog razdoblja određenog za 31. prosinca 2020., što je ovdje slučaj.

4 Vidjeti u tom smislu presude od 8. travnja 1976., Defrenne, 43/75 i od 11. ožujka 1981., Lloyds Bank, 69/80, u vezi s člankom 119. UEEZ-a, koji je nakon izmjene postao članak 141. UEZ-a, koji je pak postao članak 157. UFEU-a.

---

11. lipnja 2021.

Zajednički komentar sindikalnih središnjica na prethodnu procjenu učinaka propisa za Nacrt prijedloga Zakona o radu

NHS - Nezavisni hrvatski sindikati, Savez samostalnih sindikata Hrvatske i Matica hrvatskih sindikata uputili su zajednički komentar na Obrazac prethodne procjene učinka propisa za Nacrt prijedloga Zakoa o radu koji je na e-Savjetovanju do 7. lipnja 2021. godine.
U nastavku prenosimo cijeli komentar:

Zakon o radu opći je propis kojim se uređuju radni odnosi, odnosno odnosi izmeđ radnika i poslodavaca u Hrvatskoj. Glavna svrha posebnog uređivanja radnih odnosa, u odnosu na opće građanskopravne propise, zaštita je radnika kao slabije strane radnog odnosa. Stoga smatramo da je analiza stručnog nositelja, u kojoj procjenjuje da je zakonski okvir potrebno mijenjati kako bi 'na odgovarajući način mogao pokretati gospodarstvo i poduzetničke aktivnosti te zaštititi poduzetnike od administrativnih opterećenja i troškova rada u obavljanju njihovih djelatnosti' posve promašena i neprimjerena. Dapače, ona pokazuje nerazumijevanje kako stručnog nositelja tako i poslodavaca i njihovih udruga o tome što od ovoga propisa mogu očekivati. Također, očekivanja kako stručnog nositelja tako i, posebice, poslodavaca i njihovih udruga kako se izmjenama ovoga propisa može poslodavcima olakšati otpuštanje radnika, a da radnici  nemaju pravo na sudu osporavati dopuštenost razloga otkaza – nerealna su.

Stoga navedeno ne može biti cilj Zakona o radu niti se uopće postiže izmjenama radnog zakonodavstva, već naprotiv, nekim drugim mjerama, iz domene drugih ministarstava. Smatramo da je radne odnose u Hrvatskoj doista potrebno urediti, a dokaz za to je veliki broj radnika koji nije pokriven kolektivnim ugovorima, ali i oni koje opće odredbe Zakona o radu ne štite ni na koji način. Žao nam je što je stručni nositelj propustio provesti analizu koja bi omogućila da se odgovori upravo na ove probleme i pristupi izmjeni zakonodavstva koje bi radnicima doista omogućio pregovaranje o njihovim uvjetima rada, efikasnu zaštitu njihovih prava i jamstvo kvalitetnijih radnih mjesta u Hrvatskoj, posebno u odnosu na sigurnost radnih mjesta i radno vrijeme po mjeri čovjeka. U nastavku iznosimo stavove sindikalnih središnjica prema područjima za koje je konstatirana potreba redefiniranja te u odnosu na stavove stručnog nositelja koji su navedeni u analizi:

1. Kada je riječ o ugovoru o radu na određeno vrijeme, pozdravljamo namjeru da se ide u zakonske izmjene kojima će se utjecati na smanjivanje udjela rada na određeno vrijeme u ukupnoj zaposlenosti. Smatramo, međutim, da je tome potrebno pristupiti izrazito promišljeno, na temelju analize razloga  neopravdanog zapošljavanja na određeno vrijeme - sužavanjem zakonskog okvira unutar kojeg je takvo zapošljavanje moguće, propisivanjem mogućnosti preispitivanja nezakonitosti takvog zapošljavanja i ‘poskupljivanjem’ zapošljavanja na određeno vrijeme odnosno izjednačavanjem prava tih radnika s pravima zaposlenih po standardnom ugovoru, ugovoru o radu na neodređeno vrijeme. Potrebno je dakle, utvrditi prave uzroke raširene prakse neopravdanog zapošljavanja na određeno vrijeme, a ne se zaustavljati na kozmetičkim rješenjima koja, prema izričaju ovog dokumenta, očito trebaju poslužiti kao alibi za olakšavanje otpuštanja radnika zaposlenih po standardnom ugovoru jer će se (kako tvrde poslodavci, a stručni nositelj se očito priklanja toj tvrdnji) olakšavanjem otpuštanja radnika zaposlenih na neodređeno vrijeme smanjiti pritisak na zapošljavanje po ugovoru o radu na određeno vrijeme. Promatranje ove dvije vrste ugovora kao „sustav spojenih posuda“ posve je pogrešno i neprihvatljivo. Naime,  ugovor o radu na neodređeno vrijeme je standardni  oblik ugovora o radu, kako u Hrvatskoj tako i u Europskoj uniji, dok je ugovor o radu na određeno vrijeme tek iznimka, jedan od nestandardnih oblika ugovora  o radu (jednako kao i ugovor za stalnog sezonca, zapošljavanje ugovorom s agencijom za privremeno zapošljavanje i dr.) i njegovo je korištenje dopušteno samo u propisanim slučajevima. Stoga ne možemo pristati na olakšavanje otpuštanja, a pogotovo ne relativiziranjem zabrane otkazivanja zaštićenim kategorijama, jer smatramo da je segmentaciju na tržištu rada potrebno smanjiti tako da se prava radnika koji su na tržištu rada u nesigurnijem položaju povećaju, a ne tako da se sva radna mjesta učine nesigurnijima, a pogotovo radna mjesta onih radnika koji poslodavcima (više) nisu tako poželjni. Naposlijetku, ponovno ističemo, da se u svrhu smanjivanja udjela rada na određeno vrijeme, potrebno pozabaviti i regulacijom agencijskog rada i poticanja sigurnosti zapošljavanja u djelatnostima dominantno sezonskog karaktera, što u ovoj procjeni učinaka nije prepoznato.  Na kraju, ono što je zasigurno hrvatski najveći problem i po čemu je Hrvatska najgora u Europskoj uniji, je problem ogromnog broja radnika zaposlenih po tzv. kratkim ugovorima o radu na određeno vrijeme (do tri mjeseca) za čije suzbijanje stručni nositelj ne nudi nikakvo rješenje.

2. Veliki broj radnika od početka proglašenja epidemije COVID-19 u Hrvatskoj jednostrano je, bez vlastite suglasnosti, upućen na rad od kuće bez da ih je itko pitao imaju li uvjete za takav rad i bez da su, kako to Zakon o radu sada uređuje, ugovorom o radu odnosno dodatkom ugovora o radu uređena pitanja sredstava rada i troškova takvog rada, njegovo trajanje te dodatna zaštita radnika u dijelu radnog vremena. Međutim, ništa od toga nije naišlo na neki interes stručnog nositelja već se, kao potreba za uređenjem, navodi smanjivanje troškova rada za poslodavce (na čiji račun?) i uvođenje posebnog instituta rada na daljinu (iako članak 17. važećeg Zakona o radu, koji govori  o radu na izdvojenom mjestu rada, u cijelosti pokriva i ovo što stručni nositelj naziva „rad na daljinu“), za koji je nemoguće utvrditi koje su njegove posebne odrednice, osim što očito predstavlja uvođenje još jednog fleksibilnog oblika rada, ovaj puta s još manje obveza za poslodavca. Radnik ne smije snositi teret specifičnih uvjeta rada niti posebnih poslodavčevih želja te takav rad mora biti isključivo dobrovoljan i odražavati suglasnost volja obiju strana. Pritom se vraćamo na početak i podsjećamo da su radni odnosi ugovorni odnosi i da obje strane moraju prihvatiti uvjete, a u konkretnom slučaju poslodavac prema radniku mora imati jednake obveze, a radnik jednaka prava kao da radi u prostoru poslodavca. Kada je riječ o radu od kuće potaknutom pandemijom koronavirusa, na isti način na koji je radnik u stanju raditi za poslodavca i dostavljati mu rezultate svoga rada, poslodavac je u stanju (i dužan) radniku dostaviti aneks ugovora o radu, kao dvostrani dokument u skladu s člankom 17. Zakona o radu, koji je trebao pokriti novonastalo stanje! Na kraju, sindikalni prijedlog dopune Zakona o radu u ovome dijelu bio je definiranje prava radnika na nedostupnost nakon radnog vremena (pravo na isključenje), o čemu stručni nositelji ništa ne govori. Podsjećamo na istraživanje koje je za SSSH proveo Hendal 2018. i 2019. godine, a prema kojem je 58 posto ispitanika (od 1.000) pozitivno odgovorilo na pitanje odgovara li na mailove odnosno prima li telefonske pozive i izvan radnog vremena što, kada se izuzmu ispitanici čiji odgovor na pitanje s obzirom na njihovu situaciju nije primjenjiv (27,6 posto), udio čini još većim.

3. Komentari o radu na izdvojenom mjestu rada jednako tako vrijede i za rad u nepunom radnom vremenu. Izrazito je cinično da se europski trendovi o usklađivanju privatnog i poslovnog života koriste kao alibi za poticanje fleksibilizacije na tržištu rada u korist poslodavaca, a pogotovo u zemlji u kojoj dostojan život za sebe i svoju obitelj većina radnika ne može osigurati ni s plaćom za puno radno vrijeme, a kamoli za nepuno.

4. Prema istraživanju spomenutom u točki 2., a nedavno je slično proveo i MROSP (2021.), udio radnika kojima prekovremeni rad nije evidentiran i plaćen kreće se između 30 do čak 40 posto. Prekovremeni rad široko je rasprostranjen u Hrvatskoj – prekovremeno ponekad radi čak 2/3 radnika, od kojih 1/3 prekovremeno radi čak jednom tjedno ili češće. Ozbiljni generator neevidentiranog prekovremenog rada je i raspored radnog vremena u nejednakom trajanju, koji omogućuje poslodavcima da ga koriste najčešće kao zamjenu za pravodobno planiranje organizacije radnog vremena. Stoga je prijedlog sindikalnih središnjica bio raspored radnog vremena u nejednakom trajanju ograničiti samo na smjenski rad (ZOR 2009.), dok za druge potrebe s obzirom na narav posla ostaje preraspodjela radnog vremena (sukladno Direktivi 2003/88/EZ EP-a i Vijeća od 4.12.2003. o određenim vidovima organizacije radnog vremena). Radno vrijeme jedno je od najproblematičnijih područja primjene Zakona o radu, no unatoč tome iz analize stanja ne čita se ništa o namjeri  stručnog nositelja da se odlučno posveti ovim problemima u interesu nužne potrebe uređivanja radnih odnosa i podizanja kvalitete radnih mjesta u Hrvatskoj ali i u interesu države da se svaki prekovremeni rad evidentira i plati, uključujući poreze i obvezne doprinose. Naprotiv, iz neodređenosti prijedloga, može se iščitati tek da bi u ovom području moglo doći i do dodatne fleksibilizacije i proširivanja radnog vremena. Protivimo se povećanju najdužeg trajanja radnog vremena iz članaka 61. i 62., i pretvaranju odredbi koje se tiču zaštite zdravlja radnika u odredbe kojima se 'afirmira pravo na još duži dodatni rad za druge poslodavce'  iako radnik već radi puno (pa i prekovremeno) radno vrijeme kod prvog poslodavca. Afirmacija prava na dostojanstven rad, što bi trebao biti jedan od ciljeva rada ovog Ministarstva, treba značiti mogućnost ostvarivanja primjerene, dostojanstvene plaće bez ugroze zdravlja radnika pa i unatoč njegovoj volji/potrebi, a pogotovo u kontekstu najnovije studije Svjetske zdravstvene organizacije i Međunarodne organizacije rada o pogubnim učincima prekomjernog rada i troškovima koje takav rad proizvodi za sustav zdravstva i socijalne skrbi. (Studija zaključuje da 55 satni radni tjedan donosi 35 posto više rizika za moždani udar i 17 posto veći rizik za smrt od ishemijske bolesti srca u usporedbi s 35–40 sati rada na tjedan). Posljednje se pogotovo ne smije i ne može pravdati potrebama organizacije rada kod poslodavca.

5. Neugodno smo iznenađeni dijelom procjene učinaka propisa koji se odnosi na kolektivne radne odnose. Nejasno je što stručni nositelj smatra pod prijedlogom izmjene odredbe o produženoj primjeni kolektivnog ugovora nakon isteka otkaznog roka, kada se taj institut odnosi samo na kolektivne ugovore koji su sklopljeni na rok, zbog čega pretpostavljamo da se radi o grešci. Također je nejasno što se misli pod usklađivanjem odredbi o načinu izbora sindikalnog povjerenika (usklađivanjem s čim?) te koja je namjera i svrha navedenog prijedloga. Dapače, područje izbora sindikalnih povjerenika nikako se ne može uređivati propisom jer je to izravno kršenje konvencija. Ne slažemo se s namjerom ograničavanja trajanja zaštite sindikalnog povjerenika, već naprotiv, smatramo da ju je potrebno dodatno produžiti s obzirom na sve veće pritiske poslodavaca na nositelje ove dužnosti. Također, ne možemo pristati na dodatno zakonsko slabljenje prava na štrajk, a pogotovo kada je pravi problem s kojim se suočavamo, ne samo na razini sindikata, nego na razini cijelog društva, uopće mogućnost ostvarivanja prava na štrajk, do čega dolazi, među ostalim,  zbog sudske prakse koja usko tumači odredbe Zakona o radu, posebice kada je riječ o dopuštenim razlozima za štrajk te  nedovoljno uvažava međunarodne radne standarde. Trebaju nam bolje zakonske formulacije i nove, dodatne odredbe koje će dati pozitivan zamah i signal provedbi štrajka kao važnom alatu demokratske i radničke borbe te urediti (sada neuređeno) pitanje prava na opći štrajk.

6. Smatramo da je pogrešno problem rada putem internetske platforme rješavati uređivanjem takvog rada na poseban način, nego je potrebno slijediti europsku sudsku praksu i taj problem rješavati priznavanjem statusa radnika osobe koje radi na takav način, odnosno proširiti prava radnika iz Zakona o radu i na te radnike. Pristup u kojem bi se za takve radnike propisivao poseban korpus prava i obveza znači legalizaciju njihovog statusa radnika druge klase, a odricanje statusa poslodavca internetskim platformama koje na njihovom radu ostvaruju ogromne profite, u tom smislu daljnju eroziju radnih odnosa te odlučivanje za smjer suprotan većini EU zemalja (ignoriraju se nedavne ključne presude u nizu zemalja). Još jednom  ističemo da je postavljanje poticanja poduzetničkih aktivnosti  kao cilja intervencije u propis koji uređuje radne odnose i zlouporabe do kojih dolazi - upravo posljedica uspješnog zaobilaženja uređenja radnih odnosa od strane ovih kompanija, te propusta države da odgovarajuće i pravodobno reagira, uređuje tržište rada te dosljedno primjenjuje i tumači Zakon o radu u ovom području.

Na kraju, napominjemo da je Ministarstvo upoznato sa stavovima sindikalnih središnjicama koje su predstavnici sindikalnih središnjica detaljno obrazlagali tijekom konzultacijskog postupka kako usmenim putem, tako i dostavom više od 50 stranica kvalitetno argumentiranih pisanih materijala. S obzirom na to, neprihvatljivo je da se u ovoj Procjeni učinaka propisa i dalje inzistira na rješenjima s kojima smo izrazili ozbiljno i kvalitetno argumentirano neslaganje, pogotovo zato što u odnosu na neke postoje ozbiljni pravni problemi.

Neprihvatljivo nam je i što se na temelju naših analiza i stručnih podloga u ovom dokumentu nije našao praktički niti jedan od sindikalnih prijedloga iznesenih u cilju jačanja zaštite prava radnika i sprečavanja uočenih zlouporaba u svim glavama Zakona o radu. S obzirom da tijekom konzultacijskog postupka očito nije došlo do postizanja dogovora o načinu preuređenja radnog zakonodavstva i da su se u Procjeni učinaka propisa i dalje našli samo interesi i stavovi s kojima je Ministarstvo ušlo u konzultacijski postupak sa socijalnim partnerima, držimo da ona odražava isključivo stajališta stručnog nositelja značajno temeljenog na zahtjevima poslodavaca. Upozorivši na prethodno, očekujemo da će u daljnjoj fazi, tijekom izrade samog zakonskog teksta, doći do uvažavanja prijedloga svih uključenih strana, u onome što bi trebao biti zajednički interes, a to je izrada propisa koji bolje uređuje radne odnose u Hrvatskoj. S obzirom na navedeno smatramo i neprimjerenim unaprijed tvrditi da bi se predloženim izmjenama i dopunama važećeg zakonskog teksta, mijenjalo i dopunjavalo više od polovine članaka važećeg zakona, što za sobom povlači potrebu donošenja novog Zakona.

Poslodavci traže da se prekovremeno radi i više od 180 sati, sindikati užasnuti: ‘Potpuno neprihvatljivo!‘

ZAKON O RADU
Ministarstvo je zaprimilo početne pozicije poslodavaca i sindikata, glavni prijepori vezani su uz otkaze

Piše: Marina Klepo

Brisanje odredbi

Poslodavci smatraju da je preduvjet tome olabaviti stalno zaposlenje, među ostalim lakšim otpuštanjem, te smanjenje iznosa otpremnina i trajanje otkaznih rokova. Postoje velike razlike i oko toga kako definirati izdvojeno radno mjesto.

Sindikati smatraju da nema potrebe za većim izmjenama odredbi sadašnjeg zakona koji, uz ostalo, određuje da on uvijek podrazumijeva potpisivanje dodatka ugovora o radu i preuzimanje različitih troškova, kao što je električna energija ili internet, te zdravstvenu zaštitu. Također, poslodavci žele da se poveća mogućnost prekovremenog rada u odnosu na sadašnjih 180 sati, dok je sindikatima to potpuno neprihvatljivo.

- Čvrsto ćemo ostati pri svojim stavovima i zastupati poruke zabrinutih radnika i građana. Poslodavci brinu samo o tome kako da skinu svaku odgovornost sa sebe - odlučan je Sever.

HUP u svom očitovanju navodi kako se, općenito, zalaže za fleksibilnije uređenje radnog vremena, u što ulazi i rad na izdvojenom mjestu i rad na daljinu. Kada je riječ o većem zapošljavanju za stalno, HUP navodi kako se zalaže za veću fleksibilizaciju ugovora o radu na neodređeno vrijeme, fleksibilizaciju radnog vremena, tj. pojednostavljenje odredbi o rasporedu radnog vremena, preraspodjeli, nejednakom rasporedu, prekovremenom radu ili pripravnosti.

Predlaže i brisanje odredbe ZOR-a koja propisuje da se ugovor o radu na određeno vrijeme može otkazati samo ako je to predviđeno ugovorom. Kako objašnjavaju, najveći broj mikro i malih poduzetnika koji nemaju svoje pravne službe i služe se unaprijed pripremljenim obrascima ugovora o radu nisu dovoljno upoznati sa zakonskim ograničenjima. Brisanjem spornog članka, smatraju, doći će do otklanjanja prepreka za zadržavanje najučinkovitijih radnika te dinamičnije i konkurentnije tržište rada.

Pozivajući se na postojeća iskustva, HUP navodi kako se rad na određeno vrijeme u značajnoj mjeri koristi zbog nejasnih odredbi o probnom radu, "ali i restriktivnog sustava otkazivanja ugovora o radu na neodređeno vrijeme". U HUP-u dodaju da su ugovori o radu na određeno vrijeme potreba pojedinih sektora i bilo bi nesmotreno uzeti u obzir specifičnosti tih sektora.

"Primjerice, u turizmu i graditeljstvu udio ugovora o radu sklopljenih na tri mjeseca rezultat je sezonskih potreba. Kako u svijetu tako i u Hrvatskoj poslovanje nikada nije bilo više dinamično", kažu u HUP-u

Ugovori za rad na daljinu

U pogledu izdvojenog mjesta rada, zalažu se "moderniziranje zakonskog uređenja na način da se zadrži važeći institut rada na izdvojenom mjestu rada i uvede novi institut rada na daljinu". Za stalni rad na daljinu sklapao bi se ugovor o radu na daljinu koji se ne smatra radom na izdvojenom mjestu rada i na njega se ne primjenjuju odredbe koje uključuju pribavljanje i održavanje postrojenja, uređaja ili zaštitu života i zdravlja.

Privremeni rad na daljinu, pak, bio bi iznimno moguć na zahtjev poslodavca u slučaju izvanrednih i nepredvidivih okolnosti (epidemija-pandemija, potres, poplava).

Profesionalne bolesti u Hrvatskoj u 2020. godini

Prema podatcima Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, broj zaprimljenih prijava profesionalnih bolesti u razdoblju 1. siječnja do 31. prosinca 2020. godine bio je 658, a broj priznatih prijava, koje su zaprimljene u navedenom razdoblju je 467. Dakle, podatci o 203 profesionalne bolesti nisu obuhvaćeni ovim Registrom. Prema učestalosti u ukupnom broju profesionalnih bolesti na prvom mjestu su zarazne ili parazitske bolesti uzrokovane radom u djelatnostima gdje je dokazan povećan rizik zaraze. U Registru se nalazi ukupno 190 zaraznih i parazitskih bolesti uzrokovanih radom od kojih je 180 bolest COVID-19:

- 148 u djelatnosti zdravstvene zaštite i socijalne skrbi,

- 15 u javnoj upravi i obrani; obveznom socijalnom osiguranju,

- 6 u prerađivačkoj industriji,

- 6 u obrazovanju,

- 3 u financijskoj djelatnosti i djelatnosti osiguranja,

- 1 u trgovini na malo i veliko i

- 1 u ostalim uslužnim djelatnostima.

S obzirom da se nalazimo u pandemiji virusa SARS-CoV-2 te mogućnosti prijave bolesti COVID-19 kao profesionalne bolesti, ovakvi rezultati su očekivani.

Nakon zaraznih ili parazitskih bolesti, slijede sindromi prenaprezanja uzrokovani kumulativnom traumom (20), a koji su najčešći u javnoj upravi i obrani; obveznom socijalnom osiguranju te prerađivačkoj industriji, odnosno onim radnim procesima gdje tijekom obavljanja poslova postoje ponavljajući pokreti, pritisak i prisilan položaj tijela.

Također, vibracijski sindrom uzrokovan vibracijama koje se prenose na ruke i šake (4) je iz godine u godinu stalno prisutan kao profesionalna bolest, a gotovo u pravilu je posljedica rada motornom pilom u šumarstvu.

U ukupnom broju oboljelih od profesionalnih bolesti (bez azbesta) ima 157 (70,4%) žena i 66 (29,6%) muškaraca, što je posljedica činjenice kako je u radnoj populaciji veći udio žena u uslužnim djelatnostima, njegovateljica u domovima za starije, medicinskih sestara, liječnica i sličnih zanimanja u velikoj mjeri zaposleno upravo u onim djelatnostima gdje je povećan rizik za nastanak zaraznih profesionalnih bolesti u sklopu pandemije SARS-CoV-2 virusom.

Srednja dob oboljelih od profesionalnih bolesti u 2020. godini (bez azbesta) je 45,58 godina, dok je u 2019. godini 49,83 godina. Kako se navodi u Registru, prosječna dob u trenutku dijagnosticiranja i priznavanja profesionalne bolesti je visoka. Uzrok tome se može tražiti u boljim radnim uvjetima u kojima sve kasnije nastaju oštećenja zdravlja, ali isto tako ga treba tražiti u potrebi za održavanjem egzistencije te sve težom mogućnošću zapošljavanja s preostalom radnom sposobnošću iz čega proizlazi potreba za zadržavanjem radnog odnosa pod svaku cijenu, čak i u slučaju bolesti. Isto tako, liječnici obiteljske medicine kao i liječnici drugih specijalnosti često ne pomišljaju da je riječ o promjenama zdravlja uzrokovanim radom na pojedinom radnom mjestu, a situaciji pridonosi i teža dostupnost specijalista medicine rada. Naime, osobe koje rade na radnim mjestima koja prema procjeni rizika nisu svrstana u poslove s posebnim uvjetima rada ne idu na periodičke preglede kod specijaliste medicine rada, a sam specijalist medicine rada nije u sustavu zdravstva prepoznat kao sudionik u specijalističko konzilijarnoj zdravstvenoj zaštiti. Nadalje, s obzirom na mogućnost uvida u kompletnu medicinsku i ostalu dokumentaciju temeljem koje se provodi priznavanje profesionalne etiologije bolesti, nameće se zaključak da se radnici javljaju sve kasnije od početka tegoba, tj. tek onda kada je bolest potrebno liječiti dulje, a dijagnostiku provoditi kompliciranijim, financijski i stručno zahtjevnijim metodama. Osim toga, najveći broj oboljelih najčešće dolazi iz niže i srednje obrazovne skupine zanimanja djelatnosti šumarstva i proizvodnje, pa zbog toga za njihovu preostalu radnu sposobnost na tržištu rada nije moguće naći posao.

Što se tiče opasnih i štetnih radnih uvjeta koji su uzrokovali profesionalne bolesti, na prvom mjestu su mikroorganizmi kao uzročnici bolesti (virus SARS-CoV-2) - zatim statodinamička opterećenja u vidu kumulativne traume te vibracije.

U 2020. godini ukupno je bilo 306 radnika privremeno radno nesposobno zbog profesionalne bolesti, neovisno o godini priznavanja iste. Najveći broj dana privremene radne nesposobnosti je u djelatnosti zdravstvene zaštite i socijalne skrbi (ukupno 6036), slijedi prerađivačka djelatnost (2596) gdje su najučestalije dijagnoze dolaze iz spektra sindroma prenaprezanja kod kojih su smetnje u trenutku priznavanja značajno izražene, a liječenje često kirurško uz dugotrajan postupak rehabilitacije. Također, veliki broj dana privremene radne nesposobnosti zabilježen je i u djelatnosti poljoprivrede, šumarstva i ribarstva (2164) gdje se radi o radnicima sjekačima motornom pilom kod kojih je utvrđen profesionalni vibracijski sindrom.

Najveći broj dana privremene radne nesposobnosti uzrokovali su sindromi prenaprezanja. Uglavnom se radilo o sindromu karpalnog kanala te bolestima zglobnih sveza i tetiva. U 2020. godini su zbog ovih zdravstvenih problema radnici bili privremeno nesposobni za rad 4464 dana, a prosječno trajanje privremene nesposobnosti je iznosilo oko 3 mjeseca. Broj sindroma prenaprezanja iz godine u godinu sve je veći uz dugotrajno liječenje i dugu privremenu radnu nesposobnost. Ova skupina profesionalnih bolesti sigurno zahtijeva veću pozornost i primjenu učinkovitijih preventivnih mjera, a što Medicina rada navodi već godinama u Registru profesionalnih bolesti. KR

---

31. svibnja 2021.

Otkriven dio namjera oko ZOR-a. Poslodavci bi