sindikat

VIJESTI


23. travnja 2021.

EGSO o radu na daljinu

NHS – Europski gospodarski i socijalni odbor (EGSO) je na svojoj 559. sjednici održanoj dana 25. i 26. ožujka usvojio dva mišljenja koja govore o radu na daljinu. Portugalsko predsjedništvo zatražilo je izradu dva mišljenja: Izazovi rada na daljinu - organizacija radnog vremena, ravnoteža privatnog i poslovnog života i pravo na isključivanje (SOC/660) i Rad na daljinu i rodna ravnopravnost – uvjeti čiji je cilj da rad na daljinu ne pogorša nejednaku raspodjelu neplaćene skrbi i kućanskih poslova između žena i muškaraca te da bude pokretač promicanja rodne ravnopravnosti (SOC/662)

SOC/660 bavi se izazovima rada na daljinu s naglaskom na organizaciji radnog vremena, ravnoteži između poslovnog i privatnog života i pravu na isključivanje. Pandemija COVID-a 19 ubrzala je digitalnu transformaciju rada te znatno promijenila količinu i kvalitetu rada na daljinu. Umjesto da bude povremena pojava, uglavnom povezana s određenim vrstama zadaća, rad od kuće postao je pravilo za milijune radnika i obuhvaća sve zadaće. Rane procjene upućuju na to da je gotovo 40 % zaposlenika u EU-u zbog pandemije počelo raditi na daljinu u punom radnom vremenu. Uvođenje rada na daljinu bilo je spontano i ne baš organizirano zbog iznenadnog pojavljivanja pandemije. Jasno je da ta nova situacija iziskuje više promišljanja o izazovima povezanima s radom na daljinu, a to uključuje i raspravu o ravnoteži između poslovnog i privatnog života i pravu na isključivanje.

Tijekom pandemije bolesti COVID-19 rad na daljinu pridonio je spašavanju radnih mjesta i ograničio gubitak gospodarske aktivnosti. Pandemija je ubrzala prelazak na rad na daljinu, koji je postao nezamjenjiv u obuzdavanju zdravstvene krize. Poduzeća, radnici i društvo u cjelini suočili su se s golemim izazovima, a iz pandemije će se svakako moći izvući brojne pouke koje će omogućiti maksimalno iskorištavanje prilika i uklanjanje rizika povezanih s radom na daljinu.

EGSO poziva Komisiju i države članice da prate provedbu okvirnih sporazuma europskih socijalnih partnera (Sporazum o radu na daljinu iz 2002. i Sporazum o digitalizaciji iz 2020). S obzirom na iskustva stečena tijekom pandemije postojeći propisi u EU-u i državama članicama mogli bi se izmijeniti i donijeti novi propisi kako bi se promicali pozitivni aspekti rada na daljinu i zaštitila temeljna prava radnika.

Posebnu pozornost treba posvetiti organizaciji radnog vremena, rizicima za zdravlje i sigurnost na radu, ravnoteži između poslovnog i privatnog života, pravu na isključivanje i učinkovitosti radnih prava u radu na daljinu.

Države članice, uz sudjelovanje socijalnih partnera, trebaju se pobrinuti za donošenje odgovarajućeg nacionalnog okvira za rad na daljinu kojim će se urediti pravila za poduzeća i radnike koji koriste taj vid rada.

EGSO smatra da su, kad je riječ o propisima, glavni izazovi osigurati da rad na daljinu bude dobrovoljan i reverzibilan te da radnici na daljinu imaju jednaka individualna i kolektivna prava kao i radnici na usporedivom radnom mjestu u poduzeću za koje rade. To bi se, među ostalim, trebalo odnositi i na organizaciju rada kako bi se zajamčilo slično radno opterećenje.

Rad na daljinu trebalo bi urediti u pisanom obliku i prema potrebi poduzeti posebne mjere kako bi se djelotvorno osigurala prava radnika na daljinu i jednako postupanje kao i prema drugim radnicima, posebno u pogledu zdravlja i sigurnosti na radu. Prije uvođenja rada na daljinu važno je jasno odrediti sva pitanja povezana s opremom, odgovornostima i troškovima.

EGSO predlaže da poduzeća, u kontekstu rada na daljinu i u skladu s europskim i nacionalnim zakonodavstvom te kolektivnim ugovorima na razini države, regije, sektora ili poduzeća, budu dužna koristiti odgovarajuće mehanizme za mjerenje uobičajenog radnog vremena i prekovremenih sati, te ističe da zaposlenici ne smiju biti dovedeni u nepovoljni položaj zbog rada na daljinu. (MH)

 

Zaštita osobnih podataka i nove tehnologije na radnom mjestu

GDPR
Autor: Ines i Marko Krečak, Centar Feralis

(seebiz.eu) KOLUMNA - Brzo uvođenje novih informacijskih tehnologija na radnome mjestu u smislu infrastrukture, aplikacija i pametnih uređaja omogućuje nove vrste sustavne i potencijalno invazivne obrade osobnih podataka na radnome mjestu. Novi oblici obrade podataka, kao što je obrada osobnih podataka o korištenju internetskim uslugama ili podataka o lokaciji iz pametnih uređaja, mnogo su manje vidljivi zaposlenicima nego što su to tradicionalnije vrste, primjerice lako uočljive videokamere. Pitanje je u kojoj su mjeri zaposlenici svjesni tih tehnologija, s obzirom na to da poslodavci mogu nezakonito primjenjivati takve načine obrade podataka, a da o tome prethodno ne obavijeste zaposlenike, i granice između doma i radnog mjesta postale su sve nejasnije.

Primjerice, kada zaposlenici rade na daljinu (npr. od kuće), moguće je pratiti aktivnosti izvan fizičkog radnog okruženja, što može potencijalno uključivati i praćenje pojedinca u privatnom kontekstu.

Iako nove tehnologije mogu pomoći u sprečavanju gubitka imovine poduzeća, poboljšanju produktivnosti zaposlenika i zaštiti osobnih podataka, one postavljaju i važne izazove u pogledu zaštite privatnosti i podataka. Zato je potrebna pažljiva ocjena ravnoteže između legitimnog interesa poslodavca da zaštiti svoje poslovanje i razumnih očekivanja u pogledu privatnosti osoba na koje se podaci odnose, a to su zaposlenici.

Tako je nedavno u smislu novih tehnologija i zaštite privatnosti zaposlenika, sud u Berlinu (predmet:10 Sa 2130/19) utvrdio da poslodavac ne može instalirati sustav za praćenje vremena koji koristi otiske prstiju zaposlenika ustvrdivši da je takva obrada nužna za izvršavanje obveza i ostvarivanje posebnih prava u području radnog prava i prava o socijalnoj sigurnosti te socijalnoj zaštiti u mjeri u kojoj je to odobreno pravom Unije, nacionalnim pravom ili kolektivnim ugovorom.

Praćenje vremena zaposlenika je nužno, no potrebno je implementirati one mjere koje u najmanjoj mjeri utječu na privatnost. Obvezan otisak prsta ne predstavlja takvu mjeru. Ono bi bilo moguće u slučaju dobrovoljnog pristanka zaposlenika. No, prema mišljenju nadležnih tijela za zaštitu podataka teško je očekivati da je pristanak (privola) u kontekstu radnih odnosa izražen dobrovoljno.

Zato treba biti vrlo oprezan pri utvrđivanju valjanog temelja za obradu osobnih podataka posebice, kada se radi o novim i modernim tehnologijama te dobro preispitati sve mogućnosti, nužnost i utjecaj na privatnost i zaštitu osobnih podataka zaposlenika.

Izvor: seebiz.hr - https://www.seebiz.eu/kolumne/zastita-osobnih-podataka-i-nove-tehnologije-na-radnom-mjestu/255297/

 

MOR: Zaštita zdravlja i sigurnost na radu – temeljno pravo na radu

NHS - Na Upravnom odboru Međunarodne organizacije rada (MOR) napravljen je značajan korak prema utvrđivanju zaštite zdravlja i sigurnosti na radu temeljnim radničkim pravom. Na sastanku Upravnog odbora MOR-a, koji je održan u razdoblju od 22. do 26. ožujka 2021. godine, predstavnici vlada velikom su većinom poduprli radničke članove Upravnog odbora u njihovom nastojanju da zaštita zdravlja i sigurnost na radu budu utvrđene temeljnim pravom.

Očekuje se kako će odluka biti formalizirana na Međunarodnoj konferenciji rada 2022. godine.

Sharan Burrow, glavna tajnica Međunarodne konfederacije sindikata (ITUC) izjavila je kako bi joj bilo drago da se zaštita zdravlja i sigurnost na radu dodaju na listu temeljnih prava na ovogodišnjem zasjedanju Međunarodne konferencije rada, ali da cijeni potporu vlada da se to ipak dogodi sljedeće godine. Priznavanje zaštite zdravlja i sigurnosti na radu temeljnim pravom znači veću odgovornost vlada i poslodavaca u čuvanju života radnika na radu.

„Važnost je veća uzimajući u obzir strašan učinak pandemije COVID-19. Sigurna radna mjesta znače veću sigurnost za radnike, ali također i javnost. Diljem svijeta se pojavljuju dokazi kako se većina žarišta COVID-19 događa na radnim mjestima, uključujući škole.“

Dodala je kako je određivanje zaštite zdravlja i sigurnosti na radu kao temeljnog prava na radu tema ovogodišnjeg obilježavanja Međunarodnog dana zaštite na radu 28. travnja. „Nastavit ćemo pritisak na Međunarodni dan zaštite na radu i izvan toga“ dodala je.

Podsjećamo, na zasjedanju Međunarodne konferencije rada, održanom 2019. godine kao dio stoljetne deklaracije za budućnost rada, univerzalno je prihvaćeno uključivanje zaštite zdravlja i sigurnosti na radu u temeljna načela i prava na radu. (KR)

Temeljna prava regulirana su kroz osam konvencija Međunarodne organizacije rada:

Sloboda udruživanja i kolektivno pregovaranje (broj 87)

Pravo na organiziranje i kolektivno pregovaranje (broj 98)

Prisilni ili obvezni rad (broj 29 i Protokol iz 2014.)

Ukinuće prinudnog rada (broj 105)

Najniža dob za zaposlenje (broj 138)

Zabrana i trenutno djelovanje za ukidanje najgorih oblika dječjeg rada (broj 182)

Jednakost plaća (broj 100)

Diskriminacija u zaposlenju i zanimanju (broj 111)

Izvor: Occupational health and safety: Progress at the ILO

Sva prava pridržana Hrvatski sindikat pošte, dizajn dpi