sindikat

VIJESTI


14. siječnja 2022.

Sve dosadašnje izmjene radnog zakonodavstva smanjivale su zakonsku zaštitu radnika

FAKTOGRAF
Autor/ica: Gabrijela Galić

U tri desetljeća po četvrti put se ide u sveobuhvatne izmjene ZOR-a.

Predstavnici Vlade, sindikalnih centrala i poslodavačke udruge prije blagdana još će jednom sjesti za zajednički stol kako bi razgovarali onovom Zakonu o radu (ZOR). Od kada je u listopadu vladina strana socijalnim partnerima predstavila svoje viđenje buduće radničke Biblije, održano je nekoliko sastanaka, ali dogovora o njegovim odredbama još nema. Razgovori se nastavljaju u idućoj godini, kada se vladina strana nada i da će novi zakon stupiti na snagu.

U dosadašnjoj povijesti Hrvatska je donijela tri Zakona o radu, premda su neke cjelovitije promjene tog temeljnog propisa koji uređuje radne odnose prolazile pod egidom „izmjene i dopune“. Četvrti je u pripremi. No, svaki od zakona kojima se do sada reguliralo područje radnih odnosa doživljavao je i brojne promjene. Primjerice, aktualni ZOR donesen 2014. godine, manje izmjene doživio je 2017. i 2019. godine kada je usklađivan s europskim zakonodavstvom, odnosno s 15 direktiva koje je trebalo prenijeti u nacionalno zakonodavstvo.

Prvi zakon temeljen je na njemačkim iskustvima

Hrvatska je prvi Zakon o radu dobila 1995. godine i temeljen je na njemačkim iskustvima u području radnog zakonodavstva, posebno u dijelu prestanka ugovora o radu, produžene primjene pravnih pravila, radničke participacije kroz radnička vijeća (1, 2, 3).

Do donošenja ZOR-a iz 1995. godine sustav radnih odnosa bio je prilagođen „posebnom obliku (samoupravnog) socijalizma“, navodi Željko Potočnjak, profesor na Katedri radnog i socijalnog prava Pravnog fakulteta u Zagrebu koji je i jedan od autora domaćeg radnog zakonodavstva u izlaganju „Razvoj i daljnji izazovi razvoja hrvatskog radnog zakonodavstva“.

Prvim Zakonom o radu iz ’95. godine napuštena je statusna i uvedena ugovorna koncepcija radnih odnosa te je, među ostalim, uređen pisani oblik ugovora o radu u skladu s europskim direktivama. Zakon je sadržavao i prve odredbe o zabrani diskriminacije, također u skladu s europskim direktivama, regulirao je malog poslodavca.

Iako je rad na određeno vrijeme bio uređen i propisima iz socijalističkog doba, on je dodatno reguliran prvim ZOR-om kao iznimka „kada za to postoji stvaran i važan razlog“, pri čemu uzastopni ugovori nisu smjeli trajati duže od tri godine.

Prvi Zakon o radu donesen u Hrvatskoj stvorio je temelje za osnivanje tripartitnog Gospodarsko-socijalnog vijeća, ali je i iz radnog zakonodavstva izbacio radnika. Umjesto prava i obaveza radnika, taj je zakon regulirao prava i obaveze zaposlenika.

Tadašnjim zakonskim novinama sindikati nisu bili zadovoljni. Pune dvije godine s tadašnjom vladom koju je vodio Nikica Valentić vodili su se pregovori o ZOR-u, sindikati su se bunili, ali značajnijih industrijskih akcija nije bilo. U konačnici, dogovor o novom ZOR-u zaključen je uz teleću koljenicu u podrumu Muzeja za umjetnost i obrt gdje se nalazio tada popularan restoran „Kod Drageca“.

Izmjenama vratili radnike, ali s manjim pravima

U obliku u kakvom je donesen, zakon je opstao šest godina, a njegove značajnije izmjene su uslijedile 2001. te posebno krajem 2003. godine. Prve izmjene, među ostalim, skratile su radno vrijeme sa 42 na 40 sati tjedno, ali i uvele pravilo primjene povoljnijeg prava za radnika. Promijenjena je definicija malog poslodavca te olakšane odredbe o otpuštanju radnika kod njih, dok je roditeljski dopust za blizance, trojke, četvorke, odnosno više djece jednake dobi skraćen s tri na dvije godine.

Iako je 2001. godine tadašnja vlada Ivice Račana u zakon vratila radnika, njegova prava počela ja „grickati“. Snažnije rezanje uslijedilo je izmjenama i dopunama zakona iz 2003. godine kada su prepolovljeni otkazni rokovi, dok su otpremnine smanjenje s pola neto plaće po godini staža na trećinu bruto plaće po godini staža. Uvedeni su novi oblici rada – rad putem agencija za privremeno zapošljavanje te rad na izdvojenom radnom mjestu koji je danas „okidač“ za novo preslagivanje radnog zakonodavstva.

Istodobno, tadašnje su zakonske izmjene ozakonile štrajk solidarnosti, ali i uvele doprinos solidarnosti koje su trebali plaćati nečlanovi sindikata. No, Ustavni sud je 2005. godine srušio odredbu o doprinosu solidarnosti.

Zakonske novine iz 2003. godine, međutim, izmjene su doživjele i prije intervencije Ustavnog suda. Nakon promjene vlasti, HDZ-ova Vlada je u proljeće 2004. godine vratila odredbe o roditeljskom dopustu do tri godine za blizance, treće i svako slijedeće dijete.

Zakon donesen u ekonomskoj krizi

Potpuno novi Zakon donesen je u jeku zadnje ekonomske krize, 2009. godine u vrijeme Jadranke Kosor. Pravdan je sveobuhvatnijim usklađivanjem s pravnom stečevinom EU, a donio je dodatnu fleksibilizaciju, prvenstveno u organizaciji radnog vremena.

Više od godinu dana trajali su tadašnji pregovori Vlade sa sindikatima i poslodavcima, praćeni prosvjedima radnika. Sindikalne centrale su, tako, u travnju 2008. godine na Trgu bana Jelačića okupile 50 tisuća prosvjednika koji su tražili kako ograničavanje rada na određeno vrijeme, tako i veće plaće, reformu mirovinskog i zdravstvenog sustava (1, 2). To se smatra najvećim sindikalnim prosvjedom u Hrvatskoj koji je organiziran ne samo zbog radnog zakonodavstva, već i bukteće ekonomske krize.

Taj je zakon donio veće promjene u radnom vremenu jer je usklađen s direktivom koja regulira to područje pa je, primjerice, prekovremeni rad skraćen na osam s deset sati, dodatno su regulirane odredbe o preraspodjeli radnog vremena, uvedena su ograničenja na mjesečnoj i godišnjoj razini kod prekovremenog rada. Radi usklađivanja s pravnom stečevinom EU, mijenjane su odredbe o kolektivnim viškovima radnika.

No, niti godinu dana od donošenja tog Zakona, tadašnja ga je Vlada pokušala izmijeniti, odnosno ukinuti produženu primjenu pravnih pravila iz kolektivnih ugovora, a sve kako bi u jeku krize mogla redefinirati obaveze prema zaposlenima u državnim i javnim službama. Uslijedio je silovit sindikalni odgovor kroz organizaciju referendumske inicijative protiv izmjena ZOR-a.

„Jeste li za zadržavanje važećih zakonskih odredbi o produženoj primjeni pravnih pravila sadržanih u kolektivnim ugovorima i o otkazivanju kolektivnih ugovora“, glasilo je pitanje iz tadašnje sindikalne referendumske inicijative. U periodu od 9. do 23. lipnja 2010. godine, sindikati su prikupili podršku 813 016 građana, dijelom i na valu nezadovoljstva građana tadašnjom gospodarskom i socijalnom situacijom u zemlji. Sindikalna referendumska inicijativa vladu je natjerala da odustane od predloženih zakonskih izmjena (1, 2, 3).

Pitanje produžene primjene pravnih pravila iz kolektivnih ugovora ponovo je 2012. godine reaktivirala vlada Zorana Milanovića koja je pribjegla do tada neviđenoj praksi – Zakonom o reprezentativnosti izmijenila je ZOR i produženu pravnu primjenu Kolektivnih ugovora ograničila na tri mjeseca (1, 2).

Zakon iz 2009. godine u dva je navrata mijenjan (2011. i 2013.) kako bi se popravile loše prenesene direktive, odnosno kako bi se zakon dodatno uskladio s pravnom stečevinom EU. Tim je izmjenama kod rada na određeno vrijeme propisano da se ograničenje od tri godine ne odnosi na prvi ugovor na određeno vrijeme, već on može trajati i duže od tri godine. Agencijama za privremeno zapošljavanje, pak, dozvoljeno je da se bave posredovanjem pri zapošljavanju.

Treći ZOR

Treći ZOR u primjeni je od kolovoza 2014. godine, a proteklih godina je neznatno mijenjan zbog daljnjeg usklađivanja s pravnom stečevinom EU. O tom su zakonu pregovori počeli 2013. godine kada je tadašnja koalicijska Vlada SDP-a predložila snažnu fleksibilizaciju ZOR-a i, među ostalim, odustajanje od sustava otpremnina u slučaju otkaza. Njih je trebao zamijeniti sustav kapitalizirane štednje, ali se pod pritiskom sindikata od toga odustalo.

Tadašnje izmjene radnog zakonodavstva poklopile su se s mirovinskom reformom, ali i namjerom Vlade da uvede takozvane „mini poslove“. Od njih se, ipak, odustalo nakon javnog savjetovanja u kojem je ideja pokopana i od strane radnika koji su iselili u razvijene zemlje i jedini su im izvor prihoda takvi nesigurni poslovi.

Socijalni partneri su, pak, s Mirandom Mrsićem, tadašnjim ministrom rada i mirovinskog sustava vodili nikada neizvjesnije pregovore tijekom kojih su postizani dogovori gaženi (1, 2, 3). Saborske rasprave o zakonu praćene su radničkim zvižducima s Markova trga. No, povijest se ponovila pa je SDP ponovo vodio vladu koja je dodatno olabavila zaštitu radnika, donoseći fleksibilnije radno zakonodavstvo.

Te su zadnje izmjene radnog zakonodavstva dodatno fleksibilizirale rad agencija za privremeno zapošljavanje, otvorena je mogućnost dopunskog rada za drugog poslodavca do osam sati tjedno, kao i ustupanja radnika unutar povezanih poduzeća. Iz zakona je nestala obveza poslodavca da radnika zaposli na drugim poslovima ako je višak, odnosno da ga obrazuje ili osposobi za rad na drugim poslovima, dodatno je regulirano pitanje preraspodjele radnog vremena, omogućeno uvođenje banke radnih sati.

Istodobno, u radno zakonodavstvo ponovo je vraćena odredba o produženoj primjeni kolektivnih ugovora i nakon njihova isteka. Prava iz kolektivnog ugovora tako vrijede tri mjeseca od isteka kolektivnog ugovora.

Intervencije obrazložene pandemijom

Aktualne razgovore o izmjenama radnog zakonodavstva potaknula je kriza izazvana pandemijom bolesti Covid-19, ali i pokušajem nesvakidašnje intervencije aktualne vlade u važeće propise pod krinkom pandemije.

Ministarstvo rada tako je u ožujku prošle godine pripremilo zakon koji je trebao privremeno derogirati odredbe ZOR-a – Zakon o uređenju radnih odnosa u okolnostima epidemije bolesti COVID-19. On je trebao suspendirati dio odredbi ZOR-a dok traje pandemija koronavirusa. Ideja o tom posebnom zakonu živjela je svega dva dana. Vlada se povukla nakon oštre reakcije domaćih sindikata, ali i Europske konfederacije sindikata koja je premijeru Andreju Plenkoviću uputila oštro pismo zbog namjere derogiranja radnih i socijalnih prava radnika u Hrvatskoj – i to u vrijeme kada je Hrvatska predsjedala Europskom unijom.

Nakon fijaska s pokušajem derogacije odredbi ZOR-a, resorno ministarstvo krenulo je pripremati posve novi zakon koji je u listopadu ove godine predstavljen socijalnim partnerima. Iako se tvrdilo da je njegova svrha, prije svega, bolja regulacija rada na izdvojenom mjestu, odnosno rada od kuće kojeg su vlasti od početka pandemije poticale, kao i regulacija platformskog rada te rada na određeno vrijeme po kojem je Hrvatska u samom vrhu EU, predložene izmjene daleko su šire.

Tako se, među ostalim, predlaže smanjenje plaćenog dopusta, povećava se ukupan broj prekovremenih sati koje radnik tijekom godine smije odraditi. Iako je zakonski maksimum za prekovremeni rad 180 sati godišnje, u nekim slučajevima radnici će moći raditi i 300 prekovremenih sati godišnje. Predlaže se i ukidanje mogućnosti otpremnine za radnika koji je stekao uvjete za starosnu mirovinu (iako ugovor o radu neće prestajati po sili zakona kada radnik navrši 65 godina života i 15 godina mirovinskog staža). Izmjenama se udara i na sindikate pa bi sindikalni povjerenici zaštitu uživali samo dok obnašaju tu dužnost.

S druge strane, država pokušava regulirati rad radnika na digitalnim platformama, ali i bolje propisati odredbe za rad od kuće te uvesti stroža ograničenja za ugovore na određeno vrijeme. No, u pregovorima se otvaraju i teme koje sam predlagač izmjena radnog zakonodavstva nije predložio te je pitanje kako će izgledati novi ZOR kojeg će resorno ministarstvo uputiti u daljnju proceduru. Za sada se ne nazire ni kada bi taj dokument trebao ugledati svjetlo dana jer socijalni partneri i Vlada nisu niti blizu konkretnih dogovora o njegovim odredbama.

Sve izmjene radnog zakonodavstva u prošlosti smanjivale su zakonsku zaštitu radnika, koliko god se vlasti trudile objasniti kako su pripremile moderniji zakon. U kojoj će mjeri zakon o kojem se tek razgovara nastaviti taj trend i hoće li sindikati uopće, u pandemijskim uvjetima, imati prostora za eventualne industrijske akcije kojima bi spriječili daljnju fleksibilizaciju tek će se vidjeti.

Nema negativnih posljedica primjene Zakona o izmjenama Zakona o mirovinskom osiguranju

NHS - „S obzirom da su uvjeti za starosnu i prijevremenu starosnu mirovinu izmijenjeni sukladno referendumskom prijedlogu, a analizom nisu utvrđene negativne posljedice u smislu narušavanja održivosti mirovinskog sustava, za sada ne nalazimo za shodno otvaranje pitanja podizanja starosne dobi za umirovljenje, kao i propisivanja veće penalizacije za prijevremeno umirovljenje. Slijedom navedenog, optimalno normativno rješenje je da se nastavi primjena Zakona,“ stoji u preporukama o daljnjem postupanju u Obrascu naknadne procjene učinaka propisa za Zakon o izmjenama Zakona o mirovinskom osiguranju koji se nalazi u postupku e-Savjetovanja.

Cijeli obrazac možete pročitati i komentirati na Savjetovanje o Obrascu naknadne procjene učinaka propisa za Zakon o izmjenama Zakona o mirovinskom osiguranju

 

Više: https://faktograf.hr/2021/12/22/nema-negativnih-posljedica-zakonodavnih-izmjena-temeljem-sindikalne-inicijative-67-je-previse/

U Otvorenom o rastu troškova života

HRT - Koliko je ove godine poskupio život u Hrvatskoj? Hoće li inflacija usporiti? Zašto u Hrvatskoj građani mjesečno za hranu izdvajaju znatno više od prosjeka Europske unije? Može li rast stope inflacije ugroziti hrvatski ulazak u eurozonu?

Gosti emisije HTV-a Otvoreno urednice i voditeljice Zrinke Grancarić bili suprof. dr. sc. Marijana Ivanov s Ekonomskog fakulteta u Zagrebu, posebni savjetnik predsjednika Vlade za ekonomska pitanja Zvonimir Savić, predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata Krešimir Sever, stručnjak za energetska pitanja Davor Štern i direktor trgovačkog lanca Drago Munjiza.

Savić: Očekuje se s vremenom i popuštanje inflatornog pritiska

Posebni savjetnik predsjednika Vlade za ekonomska pitanja Zvonimir Savić komentirajući korekciju HNB-a za stopu inflacije u idućoj godini s 2,1% na 2,4%, kao što je i ove godine njihova projekcija rekao kako je to prilagođavanje očekivanju kakvo imamo za ovu godinu.

- Zadnjih mjeseci prisutan je pritisak na rast cijena , no samo u nekim segmentima. Postoje skupine proizvoda i usluga koji se prate. Od rasta stope inflacije od 4,8% u studenom od 12 skupina proizvoda samo 3 se ističu s nešto višim rastom od prosjeka - hrana, alkoholna pića i duhan te prijevoz. Imamo sužen spektar proizvoda koji je pod pritiskom rasta cijena, no velik je udio energenata u rastu cijena. Bitno je naglasiti, na razini cijele godine očekuje se inflacija 2,3-2,4%, a iduće godine možda malo više no očekuje se s vremenom i popuštanje inflatornog pritiska. Korekcije nisu ništa neuobičajeno u ekonomiji, samo prilagodba realnoj situaciji, rekao je Savić.

Sever: Udar poskupljenja hrane najjači udar na kućanstva

Predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata Krešimir Sever rekao je kako je poskupio život prosječnim građanima RH više nego što to na prvi pogled statistike inflacije govore.

- U uvjetima u kojima su niska primanja u kućanstvima u tim uvjetima su neki segmenti udarili puno snažnije kod svojih poskupljenja na standard kućanstava nego neke druge cijene jer one na veliki dio kućanstava nemaju utjecaj. Kad je riječ o hrani, jasno je da je upravo udar poskupljenja hrane bio i najjači udar na kućanstva jer je najveći udio troška mjesečne potrošnje upravo na razini hrane. rekao je Sever.

- Vidjeli smo i po ovim podacima koji su se ovih dana pokazali, pa i danas, vezano za samu stopu inflacije da na jednoj strani kod nas je najveći udar išao upravo kroz povećanja cijena hrane, na drugoj strani unutar Europske unije se pokazalo da je najveći udar išao kroz energente, kroz poskupljenje energije, pa onda usluga pa tek onda ide sve ostalo, dodao je.

- Kad gledamo prosjek cijena hrane on je u Hrvatskoj u odnosu na prosjek EU između 92 i 93%, ali je udio troška hrane je negdje kod nas 28%, a u prosjeku EU 13%, a razvijenije zemlje i ispod 10%. Kad se na hrani fokusira puno poskupljenja onda je jasno koji je to udar. A zamislim koliko je to udar kod nekoga tko je na minimalnoj plaći ili su primanja oko minimalne ili prosječne mirovine, istaknuo je Sever.

Munjiza: U Hrvatskoj je puno manji rast cijena nego u Europi

Direktor trgovačkog lanca Drago Munjiza rekao je kako je rast u Europi u tri kvartala robe široke potrošnje u kojoj je u velikoj većini hrana je 3,5% u odnosu na prošlu godinu.

- Taj rast od 3,5% sastoji se od 3,3% rast vrijednosti poskupljenja, a samo 0,2% rast količina prodaje. Kod Hrvatske je malo bolja situacija. Hrvatska raste 6% u potrošnji, a samo 1,5% je pitanje cijena, odnosno financijski rast, a ostalo je količinski rast. Hrvatska koja je dio EU ima puno manje učešće rasta cijena u odnosu na rast količina. Svi ste svjedoci, na radiju, TV velika je konkurencija i mi naprosto ne možemo dizati cijene hrane neodgovorno nego se uklapamo u poskupljenja, ili klimatske promjene ili ostale trendove koji čine naše ulazne troškove. Gotovo niti jedan trgovački lanac nije u mogućnosti dignuti cijene, a da to krajnji kupci ne uspoređuju s vikend akcijama ostale konkurencije. Poskupljenja su evidentna, ali se moramo uspoređivati s prosjekom ili zemljama. U Hrvatskoj je puno manji rast cijena nego u Europi, hrana čini dobar dio ukupne košarice stanovništva i ja vjerujem da neće inflacija prijeći ono što se već dogodilo u Europi, to je 3% u ovom dijelu za koji smo mi odgovorni, a to je roba široke potrošnje, naglasio je Munjiza.

Štern: Spekulacije se rađa u Europi i svijetu zbog procesa dekarbonizacije

Stručnjak za energetska pitanja Davor Štern komentirajući cijene energenata i što možemo očekivati na proljeće primjerice kod cijena plina za kućanstva rekao je kako je vrlo teško prognozirati do travnja.

- Procesi koji su doveli do poskupljenja plina i ostalih energenata se nastavljaju, ali i pogoršavaju. Stvar je nažalost izašla ispod kontrole. u energetici više ne možemo govoriti o tržišnoj ekonomiji. Postali smo podanici burzi i klađenja na burzama za buduće cijene u oblasti energetike za siječanj, veljaču. cijene se pumpaju u nebesa električne energije, plina, naftnih derivata. Vlada je donijela dobru odluku o maksimiranju cijena, pa je potom popustila. Nafta je bila 80 USD, sada je pala na 68 USD, ali cijena energenata ne pada. Tu se dogodio jedan energetski skandal gdje je roba potpuno izgubila njezine prave vrijednosti nego je postala pojam spekulacije. A spekulacije se rađa u Europi i svijetu zbog procesa dekarbonizacije. Europa je postavila vrlo velike ciljeve da je 2030. godine ukidaju u Njemačkoj dizel motora. To će dovesti do porasta cijene dizela, a neće biti dovoljno električne energije pa će i njoj rasti cijena kao posljedica toga. To je dugoročna vrlo loša perspektiva, smatra Štern.

Ivanov: Kriptovalute i dionice su izašle iz mode, "futuresi" su u modi

Prof. dr. sc. Marijana Ivanov s Ekonomskog fakulteta u Zagrebu upitana hoće li rast cijena energenata podići inflaciju u idućoj godini, možda i na 3% rekla je kako ne znamo što će biti s cijenom energenata te kako ulagači stalno traže priliku gdje će dobro zaraditi, trenutno su ta tržišta energenata zanimljiva za zaradu.

- Kriptovalute su malo izašle malo iz mode, isto tako i dionica, i onda "futuresi" (terminski ugovori, buduće cijene energenata, op.a.) i ostale izvedenice i financijska tržišta koja se tiču sirovina i energenata su trenutno u modi. Jasno da tu investitori djeluju na rast budućih cijena, a preko cijena energenata se to onda jednostavno materijalizira u cijene svih ostalih proizvoda i usluga. No, međutim nama se ove godine, to je moj osobno mišljenje, fenomen koji smo prije imali prigušen, a to su inflatorna očekivanja. Taj lančani slijed prijenosa na različite razine cijena, pogotovo hrane, nije toliko samo rezultat ograničenja koliko je činjenica da je cijena hrane vrlo fleksibilna. Ako postoji rizik da će inflacija rasti, i ako vi kao investitori i kao potrošači i kao veletrgovci počnete vjerovati da će rasti ona će rasti jer se inflatorna očekivanja ugrađuju. Ali ne možete ih tako lako ugraditi u cijene koje nisu fleksibilne. Hranu ćemo uvijek kupovati,ona kod ljudi s niskim dohotkom čini čak 40% ukupne potrošnje, a takvih je puno u Hrvatskoj. Cijene energenata i prijevoza su pod utjecajem svjetskih zbivanja, a ne pod utjecajem domaće inflacije ili nekakvih europskih kretanja cijena hrane ili slično, objasnila je Ivanov.

O cijeni nafte

Savić je rekao kako se iduće godine očekuje inflacije oko 2,6%. Smatra kako treba reći, da ne bi dodatno podgrijavali inflatorna očekivanja, da je cijena hrane porasla 1% u jedanaest mjeseci ove godine u odnosu na isto razdoblje lani, a cijena nekih prehrambenih proizvoda je čak i pala, primjerice mesu i ribi.

- Cijene vrlo blago rastu i nadamo se da će tako i ostati. Očekujemo dodatan rast pod utjecajem kretanjem cijene energenata. Ako bude potrebno sigurno je da će Vlada ponovno reagirati da spriječi šokove. Vlada prati kakva će biti očekivanja cijena naftnih derivata u idućoj godini. Ove godine se očekuje prosječna cijena nafte 70 USD/barel, iduće godine oko 74 USD/barel, no međutim 2023. bi trebala biti 65 USD/barel prema prognozama Svjetske banke. Ako se nešto takvo i dogodi smanjit će se inflatorni pritisci, rekao je Savić.

Trgovci se spremaju za euro

Munjiza je rekao da što se tiče opskrbnih lanaca u dijelu hrane nema nikakvih problema, možda je malo veći problem s robom koja dolazi iz Kine. Naglasio je kako se očekuje početak mijenjanja kune u euro.

- To će biti veliki pritisak i sve oči javnosti će biti usmjerne na cijene. Spremamo se na promjenu, održani su deseci seminara, trgovački lanci potpisat će akt da neće dizati cijene. Zamislite koji će biti učinak vas novinara i potrošača, svi ćete kontrolirati što se događa u toj konverziji i to će usporiti inflaciju, smatra Munjiza.

Sever je rekao kako se zbog inflacije iduće godine očekuje udar na standard jer cijene neće mirovati i rast će barem u prvom dijelu godine, a ako dođe do smirenja onda toga neće biti u drugom dijelu godine.

- Vidjeli smo do koje je mjere ranjivo i tržište u svijetu vezano uz koronavirus, u jednom trenutku je zaustavila i rast cijena nafte. Kad je potražnja krenula dalje, igrači na tržištu su to željeli iskoristiti i dignuli su cijene. I kod omikrona se na trenutak zastalo. Omikron se čudno giba i pitanje kako će se sve skupa događati iduće godine, rekao je Sever te dodao da treba inzistirati na rastu cijena plaća koje će povući i povećanje mirovina i tako olakšati zbivanja.

Cijena nafte više ne znači ništa

Štern smatra da se mora početi malo drugačije razmišljati kad se rade projekcije jer više cijena nafte nije relevantna.

- Vidimo da cijena nafte pada, a cijena derivata ne pada. Što se događa? Pokušaji da ozelenimo planetu, da zaustavimo klimatske promjene užasno puno koštaju. Onog trenutka kad su se počeli izdavati ugljični certifikati u smislu unaprjeđenja kvalitete čovjekove sredine i kad se time počelo trgovati na burzama vidio sam da to ide u jednom pravcu koji se više ne da kontrolirati. Te cijene certifikata ugljičnog dioksida u šest mjeseci narasle su za 100% i to plaća rafinerijska industrija. Onaj tko proizvodi naftu njemu se nije puno promijenilo, no u lancu prerade je došlo do novih nameta koji prije nije bilo. došlo je do nove paradigme formiranja cijena i mislim da u svim izračunima u budućnosti trebalo bi više uzimati u obzir skalu derivata koji se koriste kao energenti uz plin i struju, a zaboraviti cijene nafte. Ona ne znači više ništa, upozorio je Štern.

Dodao je da kad se krenulo u dekarbonizaciju tempom koji je određen od velikih umova ovog svijeta.

- Bojim se da nije dosta dobro promišljen. Nisam ja taj koji će njih kritizirati, no kao čovjek koji se bavi tom industrijom oko 50 godina ne vidim način na koji se to može regulirati a da netko ne strada u tom cijelom lancu stvaranja profita i ekstraprofita. Kad netko počne trgovati instrumentom koji je stvoren da poboljša život i kad to krene kao trgovačko sredstvo na burzama onda mislim da tu više nema zaustavljanja, istaknuo je Štern.

O kamatama

Ivanov je komentirajući kako je Velika Britanija digla kamate, a SAD se sprema, rekla da što se tiče kamata nama ima najveći utjecaj ono što napravi Europska centralna banka, a ona trenutno miruje.

- Toliki inflatorni pritisak nije u Europi, koliki je u SAD-u. Kad SAD počne dizati kamate onda možda nakon godinu dana počne i ECB. No ima jedan drugi problem, kad god je FED krenuo u restriktivnu politiku onda je SAD završio u recesiji. Tako da se najgora stvar zapravo još nije dogodila jer se onda ta recesija iz SAD-a širi na Europu i dalje, pogotovo na sjevernu hemisferu, objasnila je te dodala kako je danas sve više nekakva geopolitička igra nego zdrava ekonomija i čista priča o ponudi i potražnji.

Uvođenje eura i plaće

Savić je govoreći o uvođenju eura rekao kako se iskazivanje dvostrukih cijena u kunama i eurima očekuje u sedmom, osmom mjesecu iduće godine najkasnije kada se utvrdi fiksni tečaj i po tom fiksnom tečaju od toga trenutka nadalje bit će obveza dvojnog iskazivanja cijena.

- To će biti do ulaska u europodručje tako da se stanovništvo navikne na cijene i da spriječimo bilo kakvu situaciju neispravnog ili zlonamjernog iskazivanja cijena jer broj jedan čemu teži Vlada je zaštita potrošača, naglasio je Savić te dodao da će još barem godinu dana nakon ulaska biti obveza dvojnog iskazivanja cijena.

Sever se ne boji povećanja cijena zbog uvođenja eura jer su tako pokazala iskustva zemalja koje su ga uvodile i tamo je došlo do skoka cijena 0,2%-0,3%. Smatra da je nama problem što su nam sva primanja izuzetno niska, uz pojedinačne iznimke.

- Od 1,6 milijuna zaposlenih čak oko 800.000 plaća se kreće do 6039 kuna u neto iznosu. Kako s tim živjeti, upitao je Sever.

Munjiza se složio sa Severom i rekao kako bi trgovci voljeli da je plaća 2000 eura i onda oni ne bi imali problema s prometom u trgovinama.

Sva prava pridržana Hrvatski sindikat pošte, dizajn dpi